v

Erich Fromm: Covjek za sebe

Naprijed, 1966.

Tena

Martini

Nakon druge ratne katast rofe, u vrijeme neobino zaotrenih konfrontacija suvremenog svijeta - pitanje moralnog postupka, etikih vrijednosti
i principa postaje jedan od osnovnih imperativa nae dananjice. J o su
nam svjei utisci o posljedicama koje smosnosili kad se etiki relativizam
manifestirao u politikoj akciji. Pod krinkom vrhunaravnih, iracionalnih vrijednosti, dominirao je atavizam, razbijale su se osnovne ljudske vrijednosti
i spreavao ljuds ki kreativni postupak. U ime lanih idola, koji su izmi ljeni da bi se opravdala nemo s tvaranja, irila se netolerancija, razlika, a
nasilje je poprimalo drastine razmjere.
Okosnica Frommova djela Covjek za sebec svodi se na tenju da se
otkrij u osnovne ljudske vrijednosti, ovjekov moralni stav i to analiziraju i
osnovne etike devijacije s uvremenog svijeta. Frommova tenja nastavlja
se na stare humanistike tradicije, posebno evropskog svijeta, koja je teila
da afirmira ljudskost kao zasebni kvalitet, kao svijest o sebi, to znai i
svijest o prirodnome iji je ona i dio. Samo to taj dio prirodnosti nastoji
- on je to jednim dijelom i postigao upravo spoznajom o vlastitom postojanju i neminovnosti smrti - da to vie odredi sebe i svijet u kojem jest,
izdvajajui se iz njega svojom, moemo rei, priroenom , gotovo organs ki
u sae nom potrebom da spoznaje, ini, ostvaruje.
Fromm je do etikog doao putem psihoanaliti k.ih istraivanja; potvruj e staru istinu, koju je vje ra suvremenog ovjeka u odjelite naune pos tupke bila potisnuJa, da na postupak mora proizlaziti iz cjelovite vizije
bitka. Nemogue je, dakle, pojedini ovjekov in promatrati potpuno odvojeno od nj egove cjelokupne linosti, to znai i od njegova odnosa prema
ivotu. Fromma je upravo elja da pronae sutine ljudskih osobenosti i
postupaka dovela do etikih principa kao i potreba da se izgradi sveobuhva tnija vizija osnovnog eti kog ideala ili da se odredi su tina humanoga.
Autor nastoji to vie objasniti, prezentirati motivacije et i kih postupaka ,
no to izgrauje vlastiti etiki sistem. Njegovo bogato p s ihoanalitiko iskustvo bilo je vrs ta polazna ta ka za analizu s uvremenog moralnog stanja,
osnovnih vidova moralnih pos tupaka i etikih tipova, tipova ljudskih karaktera. Nama s u veom a dragocjena Frommova zapaanja o moralnim s tavovima suvremenog indus trijskog drutva, posebno njegova distinkcija tzv.
autorita rne i hum a ni stike etike. VidJjivo je da je on duboko uronjen u
ivo tne tokove, u dileme suvremene povijesti, jer nj egovi teorijski zakljuci
izviru iz ivotnih tokova dvadesetog sto lj ea, posebno iz otpora prema svakome vidu totalitarizma i podvrgavanju a utoritetima, to e rei - prema
svim pojavama guenja autohtonosti i autonomnosti linosti i njenih p otreba da razvije sebe i svoju sutinu.
Centralni dio Frommove knjige Covjek za sebe upra vo je analiza
ljuds ke prirode i karaktera. Sintetizirajui s voja psiboanalitika istraivanja
i e ti ke principe, Fromm je razradio os novne tipove karaktera koji s u dominirali u suvremenom drutvu, te razlikuje dvije osnovne ovjekove orijentacije: produktivnu i neproduktivnu, zatim razrauje svaku grupu, posebno

MARTINi,

FROMM: COVJEK ZA SEBE

175

u neproduktivnoj orijentaciji i govori o etiri tipa neproduktivne orijentacije: primalaka, izrabljivaka, sakupljaka i trina. Ulazei u Frommov
analitiki sistem, ubrzo uviamo koliko s u njegova otkria korisna za razjanjavanje nama blis kih povijesnih injenica. Njegov sistem je veoma
funkcionalan, na primjer, u ralanjavanju totalitarnih sistema, zasebno,
faistikog duha, koji je izraziti drutveni fenomen dvadesetog stoljea.
Naime, s jedne strane imamo razvijenu civilizaciju, oslobaanje klasnih
pre dodaba, nastojanja da se afirmira li nost, a s druge strane stvaranje
ogranien ih mitova kojima se primitivna svijest potpuno predaje nalazei
u njima smisao, svoj ivotni poziv, n adoknaujui tako sivilo, besperspektivu svoje, od tehniziranog sis tema, osiromaene prirode, a to su sve osnovne crte nedavne prolosti.
U drutvu materijalnog blagostanja dananjih visoko razvijenih zemalja trite postaje osnovno mjerilo sviju aktivnosti: od proizvodnih do duhovnih. Vrijednost bilo emu mjeri se po njegovoj momentanoj potranji,
trinim zahtjevima. Sredstva masovnih komunikacija uvelike omoguuju
da se s tvaraju kolektivne predodbe, ujednauj u stavovi, forsira srednja
linija, koja je kompromis protivurjenos ti. Proiren krug s udionika u drutvenom ivotu izrastao je u monstrum prosjenosti. Egzistirati u takvim
uvjetima u stvari znai - prilagoavati se, odgovarati zakonu trita i im
perativu osrednjosti. Fromm je u analizi trine orijentacije veoma blizak zaldjucima D. Riesmanna (Usamljena gomila), naime, suvremeni ovjek u trin im okvirima gui svoju osobenost da bi mogao usvojiti norme koje se trae, koje momentano najvie kotiraju; samim tim potiskuje svoju iskonsku elju ili po trebu, ne moe, to bi rekli egzistencijalisti, ostvariti autentinost . Inte ligencija se usredotouje na meetarenje, unovenje samog sebe, pa se
ivotni poziv vie ne bira prema unutranjim sklonostima, ve prema trenutanoj potranji, po tome kako se pojedino zvanje, sposobnost, znanje
moe unoviti. Covjek postaje objekt, sve vie se udaljuje od mogunosti
da realizira svoju ljudskost, da ostvari sebe kao subjekt, osobitost koja je
izgradila svoje dimenzije, izrasle iz priroene kreativne potencije.
Trina orijentacija zanimljiva je i za nau dru tvenu situaciju, bez
obzira to jo nismo dostigli stupanj visoko razvijene indus trij ske produkcije. I kod nas se javlja, nasluuj e ta trina usmje renost kao tenja pojedinca da se prilagodi s kupnom raspoloenj u. Tako se stvara tip koji nema izrazitih osobina, tano odreenih htije nja, izgraenije pojmove o dru tvenoj akciji, ve je u stanju da se brzo mijenja, adaptabilan je, moe,
naoko, udovoljiti svaijem zahtjevu, ne vrijea, ne zasijeca, tako barem
izgleda, u niiji in tegritet, to esto znai - mom entani interes. Meutim,
upravo na samoupravljaki sistem moe biti negacija te trine orijentacije jer se nuno temelji na razvijanju individualnih sposobnosti, stvaranju
cjelovite, kako kae Fromm, produktivne li nosti. Prema tome dunost nam
je, u tom s mislu upraviti sva naa nastoj anja na planu oovjeenja, da omoguimo svakom pojedincu da razvije svoje kreativne potencije, da ostvaruje
sebe kako bi mogao post ati ravnopravni i djelotvorni lan drutvene zajednice, bitno humani stike.
Frommova etika pozicija upravo je temeljena na zahtjevu da se ljuds ko ostvari u svojoj specifi nosti, da pronae svoje mjesto u drutvenoj or
ganizaciji. Jer, jedino slobodna, razvijena li nost biti e u stanju da komunicira sa okolinom, da obogauje svoju zajed.J:llcu i prima djelotvorne u tjecaje, koji nee negirati njegovu, ovjekovu osobenost, ve e biti poticaj
da se jo vie djelotvorno ispoljuje, po tvruje. Fromm je blizak nekim egzi
s tencijaHstikim s tavovima insis t irajui na integritetu li nosti, no on p roiruje tu eti ku poziciju traei da se pojedinac to vie uk lopi u dru tvo.
Aktivnost postaje osnovna vrijednost, bitna mogunost da ovjek ostvari
sebe u Marxovom znaenju te rij ei ,a sve deformacije proizlaze upravo iz
neispunjenosti temeljnih zahtjeva - realizacije individualnoga u produktivnoj djelatnosti. Fro mm tako kae da je npr. d estruktivnost rezultat neiivljenog ivota. Potisnuta li nos t, koja nije mogla normalno da se razvija,
jer nije bilo uvjeta da ispolji svoju potencij u - iivljava svoj u energiju u
des trukciji ljuds koga u svim njegovim vidovima. Suvremene povijesne kon-

176

POLITICKA MISAO

stante po Frommu su rezultat upravo potisnute, neispoljene ljudskosti, koja

se deformira i postaje svoja negacija. Meutim, vjera u razum odraava i
uvruje ovj eka u njegovu nastojanju da se prebrode zla. Vjera postaje,
jo vie, jedan od osnovnih s timulansa , usaenost u ovjeku da ustraje na
svom putu. Fromm naglaava da je povijest puna potvr da, da je ovjeka
upravo od ravala gotovo organski svojs tvena vjera u razum, tako da s u i
Copernk, Ke pler, Galilei i Newton bili proeti upravo nepokolebljivom vjerom u ovjekove umne moi.
Frommova analiza zaista odie mladena kim zanosom i vjerom u o
vj ekovu kreativnost. Ia ko moemo zakljuiti da je Frommova pozicija prilino jednoznana, donekle optereena psiboanaliti kom dij agnozom i tera
pijskim sugestijama za otklanj anje neetinosti, neljudskosti - njegove iz.
vrsne analize suvremene etike situacije, te njegov zanos i povjerenje u sn age ovj ekovih radnih, kreativnih s posobnos ti daju njegovoj knjizi posebni
znaaj. Frommu moemo zam jeriti to se zaustavlja na konstataciji da je
produktivnost i potvrenje lino sti osnovni etiki zahtjev i ne ulazi dublje
u analizu tih znaenja . Njegova e tika ko ncepcij a nema dovoljno on toloke
dimenzije ,ali to ne znai d a je zato moemo i negi rati, jer je ona sazdan a
na analizi suvremene ovjekove pozicije. Tom Frommovom analizom etika
je obogaena novim dimenzijama, a psihoanalitiki rezultat posluio je
kao izvrstan m a terijal za prou avanje motivacije u moralnom ponaanju,
to moemo zahvaliti uvijek svjeem traitelju Ericbu Frommu.