Vuk Stef.

Karadi

LBOMIR U ELSUMU

Druga recenzija srpska

(Uredniestvu poslana)

Moralna Povst; Soinena ot Milovana Vidakovia, Dtovospitatel. V Budin. Pismen

vseuilia Peanskago. 1814. 547 str, (osim posveenija, predislovija i primjeanija o Srpskom jeziku,
koje sve iznosi 46. str.) u 8.

Vsi narodi i sami znic knigi svo po gramatiskim pravilam spisaa, u nas po pravilam bab
Smilani piuts. Ovim rijema[25] G. Arhimandrit Kengelac svruje predislovije svojega
Jestestvoslovija, a mi njima poinjemo ovu drugu recenziju Srpsku. Ve ima oko 40 godina, kako smo
poeli Srpski pisati, a za to vrijeme ne samo to nijesmo u jeziku poli u napredak, nego smo toliko
udarili natrag, da bi nam trebalo jo 40 godina, da doemo na ono mjesto ge smo prije bili. Do
danas se gotovo nijedan Spisatelj kod nas ne nae, da postavi sebi pravila po kojima e pisati, nego
kako mu kad padne u pamet. Kako koji zaree perom da pie, on ve odma pone misliti kako e jezik
popravljati, a ne kako e ga uiti: zato je gotovo svakoga naega Spisatelja prva knjiga bolja od druge,
druga od tree i t. d. I ovo se zlo kod nas tako uputilo i uvelo u obiaj, da ne moe drukije prestati,
dok ne ponemo jedan drugoga, javno pred svijetom, neprijateljski recenzirati i kritizirati; istina, da e
se tim nainom osramotiti kad Spisatelj, kad recenzent, a kato i obojica; ali narod i literatura svagda
e dobiti (a koji se trude za narod, zato bi se alili i osramotiti kato njegove polze radi?). Tim e
nainom poeti jedanput i nai Spisatelji misliti i sumnjati o onome to piu: znajui da e za svaku
rije odgovarati pred svijetom. Tako su Nijemci, Francuzi, Talijani i Englezi svoju literaturu doveli u
dananje savrenstvo (i sad ima u Njemakoj blizu 10 novina, koje samo knjige recenziraju). I dananji
dan, po svoj Njemakoj, Spisatelji vie paze (kad piu knjige) na recenzente, nego na sve druge
itatelje: zato vea ast itatelja trai u knjizi uveselenije i zabavu (ili nauku, ako je knjiga zato
pisana), ne sumnjajui da bi ono drukije moglo biti, nego to je napisano. I to je poznato, da se ravi
i slabi Spisatelji svagda boje recenzenta, i tue se na nji u svojim predislovijama; a dobri, ne samo to
ji se ne boje, nego ji jo zazivaju (kar n. p. lecer) da ji recenziraju kakogod koji oe; pa ako koji to
pametnije i bolje dokae, oni prime s radosti, ako li pone ludovati, a oni mu se siti nasmiju, pa mir.

[25]

: ()

rije, vrijeme, bijelo, dvije, evojka i t d piemo zato, da vidi G. Vidakovi (i ostali koji ne znaju) kako
Ercegovci govore.

Sad e ko zapitati: koje emo Spisatelje nae poeti recenzirati? Mi velimo one, koji najvie piu, i koji
ine (zaista ili po mnjeniju njiovom) kao neku epohu u literaturi; i zato smo 1815-te godine poeli od
G. Vidakovia. Istina da smo mu ostali duni odvraak na njegov odgovor, no to je samo zato bilo, to
nam se uinilo, da je G. Vidakovi svojim odgovorom popravio sve nae pogreke, koje su bile u onoj
recenziji, i tako nas sam opravdao.

U svakoj se knjizi gleda na dvije stvari: 1) na stvar o kojoj se pie; 2) na jezik kojim se pie. Svaka se
stvar moe predstaviti razlinim nainima, niti se u tom moe gledati od svakoga (osobito sad kod
nas) da bude Klasieski Spisatelj; ali jezik moe (i mora) znati svaki Spisatelj: Zato smo u prvoj recenziji
Srpskoj govorili samo o jeziku; ali G. Vidakovi u odgovoru ne da ni na stvar ni progovoriti, nego se
predstavlja kao neki Srpski Viland ili Gete. Zato moramo sad poeti od stvari; ali je opet mi neemo
kritizirati, nego emo nakratko pripovieti ta se nalazi u ovoj moralnoj povesti[26], pa neka itatelji
sami sude (samo emo ji mi geto opomenuti).

[26]
Istina da e to biti vrlo teko: zato u njoj ima sedamdeset i sedam predmeta, ali emo opet gledati
koliko je mogue, barem ono to je najnunije.

SADRANIJE

ast prva

U ovoj asti stoji kako je Milorad, jo sa trojicom, doao uvee u tavnicu te izbavio Ljubomira i
pobjegao s njim; kako su tu no do zore stigli na Moravu i preli preko nje, ostavivi Kruevac na
desno, i doli u podnoje gore, koja rastavlja Srbiju od Maedonije (valjada je stara planina mons
Haemus?), i tu u jednom gaju sjali umorne konje, i napili se iz uturice paline (rakije), i izvadili iz
torbe sira i jednu pogau, te poruali, pa otpustili momke, a Milorad i Ljubomir ostali razgovarajui se
( Ove bi trebalo znati, ge je Ljubomir bio zatvoren? Iz Ercegovine, ge je on sjedio, kao to
emo dalje vieti, za ljetnu no doi na Moravu nie Kruevca , i odatle do ruanice stii u
podnoje stare planine! to samo onaj moe rei, koji niti misli ta govori, niti zna o emu govori );
kako je tu Ljubomir kazao Miloradu, kako je sreom prodao neku zemlju, prije nego je zatvoren, i
donese mi kupec, kad e uo da sam zatvoren u tamnicu pet hilda dukata ( da li ove
Ljubomir ne lae togod? u poetku etrnaestog stoljetija mogao je ovek kupiti pola Ercegovine
ako se prodavala za pet iljada dukata, a on nije ni selo prodao, nego kae da je to uzeo samo za
: ()

nku zeml! ); kako su odatle otili preko planine u Maedoniju i doli u selo Leonidu, ge su
nali trgovca Nestora Haralampija, od koga je poslije Ljubomir kupio Jelizium(!); kako je tu, poslije
dvije godine naao Svetozara dte ot edno devet ili deset msec. Kako je potom dobavio iz
Ercegovine svoga sestria Kosmu (dte okolo svoi 16 lta), dobio Draginju i Tihomila, i kako ji je sve
vospitavao: da budu slobodni, da se ne boje vjetica i Vampira: on nima o Bogu nigda slova ne
govorae, iz namren vopervh im dla Bo u zakon estestvenn pokazati ( iz ovoga se
vidi da je Ljubomir itao Rusova, ali teta to nije imao pameti, da rasudi, da je Rusov u mlogim
stvarima imao pravo, ali u gekojim je i ludovao, i kao i on, samo pametnije ) za u edan put im
svt strah Gospoden s istom k nmu lbov, i vsoaim poitanem u serdce,
kao naalo svake premudrosti i tverdo osnovane svake do brodteli uliti ( to je Srpski reeno! )
it.d. Kako je odnio Draginju, kad joj je bilo 7 godina, u Larisu, i ostavio je kod nekakve Gospoe, da ui
nauku, ko se ot krasnog pola izskue. A onoj trojici kod kue tolkovao naturalnu istoriju,
Zemljeopisanije, Zemljemjerije, Statistiku, Logiku, Fiziku, Matezis, Metafiziku itd. Kako je potom
poslao Kosmu i Svetozara u Larisu. Kako je Ljubomir otiao s Vodeniarom u lov; kako su doli na
konak nekakvom pustinjiku, koji bo kao ovca klekao pred konostasom, na komu dve votane
sve gorhu i moli se Bogu ( valja da je bio okac; zato mi ne kleimo kad se molimo Bogu ).
Kako je i dijete iznijelo kadionicu i vrati se i pored svog starca klekne ( okci pravi! ). Kako su
doli na konak Plahidi Arhitektonu, ge su dola jo dva Srbljina s jednim etetom; Kako se Ljubomir
razgovarao s jednim od Srbalja, i on mu kazao, da je u vojnikoj slubi, ve ima 10 godina, i da je
zajedno vojevao s njegovim sinom ( a njegov je sin poginuo prije 13 godina! ); Kako mu je
Ljubomir kazao, da je i on iz Ercegovine, i pripovieo mu, kako mu je Kralj bio uzeo sina i postavio ga
u kancelariju, pa se Buina ki zaljubila u njega, i utekla s njim; kako mu je Buin prijetio, da e mu
izvrnuti stolicu u dvoru, i ime iz Kataloga vtoroga reda Sovtnikov izbrisati. na to nmu poruim,
da e on mal to uiniti; pozdravite v Gospodina Buina, da se nga nimalo ne boim, be
on der svo bol uvao; ona e traila moega Sna, a ne mo Sn n ( tako se odgovaraju
zle ene opajgore i nadagbabe a ne filozofi, kao to G. V. kae da je njegov Ljubomir ); kako
ga je potom Buin oblagao kod Duana i zatvorili ga u tavnicu, itd. Kako su tu sjutradan dorukovali i
pili palinu i Kavu ( to je bilo oko polovine 14-ga stoljetija, a kava je prvi put doneena u Evropu
1652-ge godine! tako poslije 300 godina! ), a domain i Vodeniar jeli ladno peenje s bijelim
lukom. Kako se poslije taj vojnik razgovarao s Ljubomirom, i kazao mu, da je on Duan (Car otkre
svoe persi, i pokae mu Gerb carsk, zvzdu sa krestom i etiri ognila od istoga zlata!), a ono
dijete njegov sin Uro; kako mu je Duan tu vratio selo, i uinio ga kavaljerom pervoga reda nad
konnic(?); Kako je Uro poljubio Ljubomira u ruku, i on ga blagoslovio ( ove je malo zaudo 1)
kako je Duan mogao sam, sa svojim sinom i s jednim momkom, ii po tuoj zemlji? 2) Kako Ljubomir
nije mogao poznati Duana, kad mu eno na obrazu stoji perjanica na glavi i porfira na leima? );
Kako je Ljubomir odatle otiao s Duanom u Aton, pa su se otud vratili u velik na Makedonskm
granicam leir, ge je Ljubomir bio s Duanom 5 mjeseci; kako ga je Duan na poodu obdario, i
poklonio mu dva prekrasna konja ( kao upi Slijepcu Filipu ).

Kako je naao kod kue, kad se vratio u Jelizium, pismo od Svetozara, da je umrla Draginja; kako je
otiao u Larisu, i za Draginjine novce kupio duane, i dao na sirotinju; kako se tu astio kod ArhiEpiskopa; kako su tu doli prasjaci, i Svetozar iziao, te im dijelio, pa mu kazali za jednu enu, koja je
bila dola s dvoje ece, da ima mua pijanicu, a on rekao: pak zao se ne uda za drugog, kad
on ne val? Kako je poslije otiao Svetozar slugama da ite ovoj eni togod za jelo, a sluga (Arhi : ()

Episkopov) rekao mu: A el to mlado? Mlado i prekrasno dvoe dice, otva Svetozar. Sluit.
Ta ne ptam za dcu, no za mater eli mlada. Svetoz. Ne tako ni stara, ali e dobra sirota.
Sluit. Na ast Vam sve dobre na svtu, samo meni dovedite mladu i lpu, i t. d. Potom je uzeo
Svetozar pod ruku, i uveo u sobu, a sluge se poele smijati, onda on rekao: Bogati, esi li t
zaboravo ono, to u S. pismu pie, gladna naraniti, edna napoiti? (Kad je ovo znao iz S. pisma,
kako nije znao i ono da ena ne moe svog mua ostaviti i poi za drugoga? ); Kako je Ljubomir
odatle odveo Svetozara i Kosmu kui; kako im je doao nekakav Francuz, koji je isto Srpski govoriti
znao, i koji je bio kod Srba u peto voni muskant(?); i kako je taj uio ecu muziki i francuskom
jeziku i dca se ot nga vesma pouu, Kako je Ljubomir potom odnio ecu u Atinu, i namjestio kod
daskala Parmeniona; ov mu be okolo svoih 54 lta star, inae bo e dosta dobar flosof,
u raznimi naukami iskusan, znao e i Serbski no pokvareno ( nije mogao pokvarenije znati, nego
ge-koji nai Spisatelji ), i u predavan prilian e bo, no srebrolbac ot svta; kako se
Ljubomir vratio u Jelizium, a Kosma i Svetozar izili na dan dva (preko volje Parmenionove) izvan
grada i u nekakvoj umi nali Gospodina Filipa Profesora Filosofiji,[27] s oboega pola ljudstvom, ge
se veseli sa svojim uenicima i slavi proljee; kako im je profesor Filip kazao, da ne stoje kod
Parmeniona, pervo to e srebrolbac, a drugo pri svo ngovo nauki budala ( nije udo to je
budala: zato kau da ima i vie profesora i uitelja takovi budala; nego je udo kako malo prije bijae
dosta dobar flosof! ) inae poeta e velik i Elin da mu para ne ima; nego ji on preporuio
(poto su tu proveli tri dana) drugom gazdi. Kako su poslije otili Kosma i Profesor Filip da posjete
Parmeniona, i nali ga, a on obrijao bradu i brkove, pa sam govori: Nekem da podem sto imas
bradu! sada ne imam bradu danom! nisto brada: e! duo no! dok me sada vidis!
Okem mlado! ama more mlado nema novce danom! a sto mlado, i nisam star! (
ove je malo za udo: 1) Kad se Parmenion bio zaljubio u Grkinju koja nije znala Srpski kao to
emo vieti , kako je ona mogla govoriti: nekem da pojdem sto imao bradu, i t. d.? 2) Kad
Parmenion nije mogao rei: nito, vidi, to, nego nisto, vidis, sto; kako je mogao rei danom, duo?
Ili valjada je G. V. eo samo da se podsmijeva Grcima, niti mislei ni znajui, ta govori? ). Kako je
Svetozar lovei po umi naao evojku, ge pjeva, i eo da joj se javi, ali nije mogao: oblada nim
onakova uvstva ko ga smute. Kako je pristao za njom i otiao joj kui; kako je veerao s njezinom
babom i edom, a ona pjevala uz liru na gornjem spratu; kako je i ona dola i rekla: M imamo i
gosta, a v meni nita ne kaete. Kako je pitao: e li ovo Vaa di? Naa sne, da bi bla? Bo
pak naa. Lpo dte, da Vam Bog ivi, na licu se nnom vidi, da ima poteno serdce, a kad
e to, nete mi lbov otrei (osmevattise na n), u prisustv svoih roditele ssti kod
mene! O zato ne lbezn mo! m primamo estnog mladita takovo zahtevane no za sretu,
sdi Melisa, i razgovara gosta, i t. d. Kako je Melisa sjela, i po malom razgovoru zovnula Svetozara u
sobu i pjevala mu uz liru. Star su prodolavali o vreme na pol pri ai vna. Kako je Melisa
kazala Svetozaru da je ona pealna i da takova vo vki ostaje. Svet. Smem li ptati za uzrok? A
Melisa povukla na njega svoje prekrasne oi i t. d. Kako je dola starica: No, to ste ututali, to ne
pva gostu dte moe? Pvali smo, rekne Svetozar, sad hotemo da se razgovaramo; Dobro sne
mo! dobro, Vi se razgovarate, idem spavati, otvedi potom gosta Melisso u Staroga sobu i t. d.
Kako je Svetozar pitao Melisu da mu kae svoja prikljuenija, i da bi joj on rad pomoi, a ona rekla da
mu ne moe kazati, i da se njoj ne moe pomoi. sam lbezn mo! ono izgubila, to mi e
nadraaee na svtu blo, onoga sam se liila, za kim mi se serdce utiti ne bude, i nigda lice
ot slez osuiti. No opet mu obrekla sjutra kazati: zato je ve bilo dockan, a povjest dugaka.
Kako je sjutradan ustao Svetozar i poao Melisi u gradinu: tek on, na vrata vertogradska, al eto ti
mu n s ednom rukom prekrasne ruice(?) u kob i kae mu osmjenuvi se da je ona bila poitila s

: ()

ruicama da ji da staroj da ji unese u sobu i metne elo glave njegove, da mu miriu dok jo spava.
Svet. A ne b sam imeo est, da sami unesete? Melis. b to s dragom duom uinila, no
vidila sam, da e mo stari otac iz sobe iziao, i nkud otiao, i V ste ostali sami i t. d. Kako su
potom sjeli na zeleno kanape, i ona mu poela pripovijedati kako je njezin otac bio bogat trgovac, pa
se ona zaljubila u sina njegovog ortaka, i s kakvim su nesterpnem ekali oni to vrijeme; kako se taj
momak udavio, s laom zajedno; kako su oni potom propali i ostali pod velikim dugom; kako je
Daskal Parmenion iz Atine dao njenom ocu novaca u zajam. Kad al' poite me ot moih roditele
za enu! pusti mi otac i stara malo u uesa, i kau mi, da ne b samo , nego i oni pored mene
sretni bli. Istina, velu mi, da e on star, i ne tvo prilika, no elovk e dobar, bogat, i nigda se
eno ne, niti ima koga. Poivite on ko godinu s tobom, i ostavite nam toliko bogatstvo,
pored kog potom motite sebi po voli mlada mua uzeti ( moralni ljudi! ) i t. d. isuse
mo! pomslim u sebi kako tu ovako mlada, ko ni 19 godinu soverila nisam, poti za Starca,
koi mi dd moe bti! Jo ko tomu runa ldina! da podem, ko sam se po smerti
mog lbeznog Kurra zaklela, da se nigda ni za koga, budi tko bo, bogat, lp, mlad i ta mu
drago, udati net. muesk pol lbim, kao i svaka mo druga to lbiti mora, ovo e nam ot
prirode; samo e Estestvo na umnoene i soderane roda eloveskog ovu lbov, ov
svenn dar u serdca naa ulilo, da m lbimo muke, i da oni ginu za enskim: obae i t. d.
Svetozar, koi vnimatelno saslua, pobode isto na serdcu o ovo prekrasnoi dvici, o ovo
mudro materi buduo, koe aste otrie da mati postane! Kako je ona kazala da je naumila
ivot u neruimom dvstvu i clomudrenno provesti; i da e pobjei u svijet, ako je se roditelj ne
okani, a Svetozar joj kazao da doe upravo njegovom ocu i t. d. Kako ga je Melisa, poslije ruka, izvela
na prijeki put, i kako joj je kazao na rastanku, da on ide, ali da misao njegova pri njoj ostaje, i da ne
nosi sa sobom ono srce, koje joj je donio; a nju to udivilo i rekla mu, da je on o dte, cvt
nerazven, i da bi ona volela mrtva ostati pred njegovim oima, nego da on, mladit vesele nravi,
trezven i razumen, rez nje pealen postane, a lagano u sebi: o nebo! na ko te drugu mo to
astlivo rebe pasti, ko te blaene ase u ngov lbovn obtami broiti ( to je kao onaj to
je vikao: odi, neu ti nita, odi! a (polako) jadno ti ga ti neu! da mi te je uvatiti! ) i t. d. Kako su se
poljubili i rastali.

[27]
Kad bismo stali paziti kod G. V. na sve ono, na to se mora paziti kod nauena oveka, onda bi mu
mogli i ove kazati, da u Atini od 6-ga stoljetija (poslije Justinijana) nije bilo nikakvije kola ni
profesora; a osobito u 14-om stoljetiju, onda je Atina bila gora nego danas; ali na takove male stvari
ne treba paziti kod G. V.

Kako je poslije otiao Svetozar, s Kosmom i s Profesorom Filipom, k Melisi, pa Profesor kazao: na
mladit dobar vkus ima. Kakova b to prekrasna mati, i clomudrenn lba bila, i t. d. Kako je
Melisa poela udarati u liru i pjevati, a Parmenion doao, i ona rekla: No! Eto ti mi kuge, koi ga bs
sad ovamo donese. Onda se Kosma i profesor sakrili u travu, da vidu to te poeti, a Svetozara
sama s nom ostavu, ko naslonise na nno rame i za perkositi Starcu nno ednom rukom
prigerli (to je moral!). Onda starac pocrvenio kao kuvan rak, pak okrene Serbski, da ne b
dva razumla: Sto e to danom? Koe te dvol ovamo donesel, bre? Mladit smeetise:

: ()

Prostite Deko, Vas ne poznaem. Kako da me ne poznaes more? proklete deriste! Kuda
ono doslo! i t. d. Kako je tu dotrao Parmenionov vertar i kazao da je doao Ljubomir, onda se
Svetozar radovao, i Melisa ga prigrlila i t. d. Kako je Kosma pitao ta je Parmenion: Zato ne zna ni
Grki ni Srpski kao to treba; a oni mu kazali da nije Grk nego Albanez ( kad je bio Albanez, zato je
govorio: sto je, poznajes, okem, i t. d.? ), i da nijedan jezik ne zna estito ( malo prije bijae Jelin
da mu para nema!). Kako se Kosma zaljubio u Melisu i kazao profesoru, a profesor edu
Melisinom, i ed kazao da e gledati da je okrene, zato se zaklela da se nee udavati; kako je poslije
(poto su ovi otili u Atinu), doao Melisin otac s daskalom i tu su se svadili i pobili oko Melise, i
Palimon (ed Melisin) istukao (biem i trskovaom) i sina i daskala, babu ierao napolje, pa kazao:
Da vna moe dte, de! pak se spremi odma na put. Ona donijela staklo vina i ponudila ga
aom, pa otili u Atinu, i nagovorio je (t si rodena dte moe! da mati bude, povinuse zakonu
estestvennomu nemo se bez nude drevom uiniti bezplodnm!) te pola za Kosmu, a odatle
otili s Ljubomirom, svi zajedno u Jelizium.

Kako je car poslao Ljubomiru pismo, i molio ga, da se vrati u oteestvo, i Ljubomir poslao Kosmu i
Melisu i Polimona naprijed da dade sozidati dom. Kako je Ljubomir potom uio ecu kon iti;
kako su ili u lov i tukli se s ajducima, pa Ljubomir naerao Svetozara da klei, to je i on uzjao konja i
dotrao u bitku; kako je tu Ljubomir podijelio momcima sve novce, to su nali kod ajduka; a Svetozar
(kad je vieo da Ljubomir ne ostavlja sebi nita, nego sve daje momcima) sakrio jednu kesu dukata pa
kazao Ljubomiru kod kue, i on mu rekao: zaderi ih za sebe bez nameneg u dui smuen
svobodno ( moralni ljudi i pravi! ); kako je Ljubomir kupio vinograd i otili da ga beru, pa
Ljubomir i Svetozar izili da se prodaju, pa Ljubomir zaspao pod lipom, a Svetozar opazio veliki opor
evojaka ge se igraju po travi, no uprepasti se, kad iz medu nima smotri i gdkoga kalugera
pod kamilavkami. Kao mlad pribliio se njima i isto nko negodovane iz zavisti outi u serdcu
svoemu protiv onh sveth Otaca; kad tamo, al vidi u cern halina i pod kamilavkami
mlade i prekrasne, kao angeli, dnice! ( ne znamo jesu li kaluerice kad nosile kamilavke? ).
Dozna indi sada da su to Kalugerice i mirske evojke; kako mu igumanija nije dala ii meu nji, nego
ga je pitala ij je i odakle je; a on kazao da je Haritonov (tako se tu zvao Ljubomir) iz Jeliziuma, na koje
igumanija rekla: Ne znam gd e to. El' to kakov grad? Kako je odveo igumaniju, sa dvije
mirske evojke, ocu pod lipu; kako se igumanija poela razgovarati s Ljubomirom, a on pristupi
edno ot ovh dvi, zagerli lbezno. i t. d. Kako je igumanija poslala one dvije evojke da idu
ostalima, pa i Svetozar bio poao s njima, ali mu igumanija nije dala, nego rekla Ljubomiru da ga zove
natrag; kako se igumanija zaudila kad je ula ovo ime Svetozar, i pitala starog da niste V
Lbomir Sokolovi? Kako je ona poslije kazala da je ona mati Svetozarova i edomiljeva, i da e
mu drugi put doi u dom i clu povst skazati! Kako je Svetozar (poto je ona otila) plakao, to ne
zna ko mu je otac bio; kako je trei dan dola igumanija (sa starim Svennikom i ednom
staricom) i poslije ruka izila s Ljubomirom i s ecom u vert (a ostale goste ostavili pri ai vina
neka prodole vreme) i one kazala da je ona ki Nikole Buina i ena Mladena, sina Ljubomirova, a
Svetozar i edomilj njiova eca; potom su ecu otpustili i ona poela pripovijedati, kako je doao
Pladi, sa svojim roditeljima ( i to je stari Srpski obiaj! ) te je isprosio za se (kad je brojila svoje
15-to ljeto ako ne lae ); kako ona nije mogla da ljubi toga Pladia, to e ko snishodo enskom
polu. Kako je on dolazio njoj na posene, i ona sa svim omrznula na njega, i govorila mu da ona,
kao ensko, u sebi vie muestva ouava, nego on i t. d. Kako ga je metala na terazije svojego
rasudenija za iskusiti ga bole, za providiti duh ngov, za poznati mu serdce. Kako joj je kazala
: ()

nekakva druga, da on odlazi i drugoj evojci, i kako je to njoj bilo ao ne iz kakove zavisti, nego to se
tobo njezin nazvao, i to mora poi za takvago enskomu polu i strastem svoimv plnnena
mladita. Kako te on moi mu bti, kakov li budu otac postati. Kako ga je nala meu
evojkama ge prede i rekla mu: pravo Gospodin mladi Pladi! teta to Vam o pregau
nisu pripasale, pa se vratila natrag; kako je on potom doao njoj i kleao pred njom; i plakao, a ona
ga digla i rekla mu: Gospodin Pladit (malo prije biae Pladi ), Vas soaluem; V imate
dobro serdce, no vesma slab razum, potrebuem mua, a ne enu, gd Vam e preslica?
Ostavite v mene! kad imate na svaki perst po ednu, nisam za vas, meni treba, kao to reko,
mu, koi te uvek na moe strani bti; a ne takovi, koi za svakom dvicom, kao petao za
kokokama teri, i t. d. Kako je edan put u nedl njen otac doveo iz crkve Pladia i Mladena
(sina Ljubomirova); kako se s Mladenom poljubila, i zaljubila se u njega; kako je Mladen poslije ruka
uzeo nju pod ruku i udaljili se preko votnjaka malo na stranu, i on se zaljubio u nju, kao i ova u
njega. Kako je poslije njezin otac, kad je razumio da se oni ljube, zabranio Mladenu dolaziti u kuu;
kako je ona jedno vee nekako prevarila oca i sastala se s Mladenom i pala pred njega na koljena,
polila se suzama i kazala mu da bez njega ne moe iviti; a on joj rekao da je soaluje: T meni
serdce tvoe, koe e u tvoo vlasti, dae, obae ruka tvo ot Roditeleve vole zavisi! dobti ne
mogu! A ona mu odgovorila: Lue e isto serdce ,neeli ruka, i tako ga nagovori te pobjegnu i
vjenaju se nege u nekakvom selu ( i to je bila potena evojka! pravoga Srpskog haraktera! ).
Kako je potom njezin otac raspisao na sve strane, da ji dovedu vezane, ako ji ge nau; kako su ji
nege bili nali i uvatili, pa Mladen osjekao ruku onome koji je nju bio povukao, pa onda utekli u
dom ednoga Svennika i tu ljudi nijesu smjeli napasti ( To je kao u Turskoj kad ko uini kakvo
zlo, pa utee u Delibain konak. teta, to i danas ne mogu svetenici braniti tako rave ljude! );
kako je tu Mladen primio vojniku slubu i rekao joj: Ne bose, Kosaro mo! ot sada nita, sam
primo Carsku slubu, i so tim izbgao svako protiv nas gonne ( tako isto u Turskoj kad se ko
pie u Delije ). Zahtevali su toga msta poglavari, da se ima po zakonu za onoga, komu e ruku
otskao, kazniti, no Sotnik se na to opoli. No poto veli to bti ne moe; nga drugi sada nema
vlast kazniti, krom zakon voniesk, no buduti da on ne kao vonik pogro, tako ga
voniesk ni kazniti ne moe, a ne moe ni gradanski: ponee sada e vonik, i tako on
opravdan bude. Kako je Mladen otiao odande s vojnicima, a nju ostavio kod istog svetenika, no
njezin otac uje i polje ljude te je odnesu ( ali kako su smjeli napasti na svetenieski dom!? ) u
nekakav grad i bace u tavnicu; kako su je nekakvi ljudi izveli iz tavnice, i dali joj pismo od Mladena.
Kako je ona potom rodila Svetozara i edomilja; kako je primila pismo da je Mladen poginuo, i za
etiri dana nita o sebi nije znala, a etvrti dan, kad se probudila, osjetila malog Svetozara ge je grli
( gledajte ljudi sad uda! G. Vidakovi kae na strani 25-toj da je Svetozaru bilo devet ili deset
mjeseci, kad ga je naao Ljubomir, a Kosara mati Svetozarova kae na strani 312, 313, 317, 318,
da je Svetozar bio kod nje dvije godine i po! ); Kako je ona, poto je izdravila, pisala u dvor i
molila to b su imali prizrne na n ostavu vdovu s dvoe neke dce; pa kad nije odma dobila
odgovora, onda donijela Svetozara njegovu istoniku ( na obrazu ne stoji istonik, nego izvlenik!
), one ga povila ( kao da bunca ove Kosara: povijaju li se eca od dvije godine i po? ) i
ostavila te ga on naao. Kako je ona tu tajnu otkrila one nekakvoj pastirki, i potom domostrojiteljnici
Ljubomirovoj u kui (!); kako je ponijela i edomilja, da da pastirki, pa nagazila na nekakve vojnike i
rekla im: nac otkuda ste? ( moe biti da i to lae: zato junaci! ponajvie stariji mlaemu govori
) kuda tako? Kako su oni poveli s njom besjedu, koju je ona voznegodovala, edan ot n uhvati
me za ruku, gledi mi u oi, pak uze mi maramu s vrata ( da! onamo su se onda nosile marame
na vratu, kao i sad to se nose! ); kako je sjela i dala etetu sisu ( to je ena blagoobraznog

: ()

Srpskog haraktera! ); kako su je ti vojnici poznali (izdao je made na blom vratu, dva na
desno ruki i jedan mal na kra lve oberve) i kazali joj, da ji je poslao njezin otac da je trae i
dovedu njemu ( kako je nije mogao onda otac nai, ako mu je trebala, kad je pisala u dvor i molila
da imaju prizrenije na nju? ); kako je ona pred njima kleala i plakala, no nita nije pomoglo, nego
je povedu (predavi edomilja pastirki); kako je od nji utekla, pa se obukla u muke aljine, i otila u
Prizren, te posjetila grob Mladenov; kako su je uvatili nekakvi vojnici (kad se vratila), i kazali joj da je
uvida pa je odveli u grad Bobac i zatvorili u tamnicu; kako je izbavio nekakav gospodin i ona od
njega pobjegla (poto ga je sluila godinu dana), pa je uvatili, no sreom oteo je nekakav tsnik
i primila vojniku slubu, i godinu i po sluila pod orujem kao i drugi vojnik: kon ila i u sraen
bvala. Kako su je bili preporuili meu peake za sotnika, no snila Svetozara i edomilja i rekla u
sebi: Boestvo e samo hotlo, da mati budem, a ne voinik; pa onda prodala konja i pola da
vidi ecu; kako je opet uvatili nekakvi vojnici i poznali da je vojnik, i kako se od nji izbavila. Kako je
dola kolibi poznate pastirke, ali koliba izgorjela i pastirka umrla; kako joj je otila na grob te kleknula
na koljena i pomolila se za nju Bogu ( i Kosara je morala biti okica: kod nas nije obiaj kleati na
grobu i moliti se Bogu! ); kako je dola Ljubomirovoj vodeniarki, i ona joj dovela ecu te ji izgrlila i
maternom milost izljubila, pa onda otila u dvieski monastri one sjedila 10 godina (no
in nije bila primila); za dcu sam imala priliku poesto razumti, brinulase za ni nisam poti
nimalo, ponee kazivalisu mi kako ih derite ( A kako je mogla kazati na str. 282 da ne zna
ge je Jelizium, i je li to grad ili selo? ) i t. d. Kako je potom ostala Kosara kod Ljubomira i on je
preporuio mlaima kao svoju ker. Kako su potom ili u etnju i na eci bile po dolgo ot zelene
kadife odedi, purpurne kratke dolamice, na glavi kalpaci sa zlatnmi elenkami ( G. V. misli da je
elenku mogao nositi svaki koji je eo, a ne zna da su se elenke davale samo junacima za
neprijateljske glave, kao i sad po Turskoj ), pa Kosara rekla, da eci jo ne treba takovo odijelo, a
Ljubomir rekao: Kako b su inae dca sebi prisvoiti mogla on blagorodn ponos, koim da se,
kao blagorodni, razliku ot ld prostoga roda ( to je moral! ) i t. d. Kako su doli u selo ge
je kolo igralo. Nkoliko staraca pod blma bradama posdali redom sa staricama svoima, pak
gledu. Pred nima na ednom malom stolu ble nke kupice, iz koih se naphu, i t. d.

Kako su tu i oni sjeli, i Ljubomir poeo pripovijedati starcima i sveteniku Ercegovake lude obiaje:
Kako svatovi piju za zdravlje kuma i staroga svata, i bacaju ae i puna stakla s vinom; kako se popnu
na kuu, pa namjeste stolit na dimnjaku i iznesu pune bokale vina te piju; kako veu domainu
ruke naopako, objese mu puno ie vna o vrat i nakite ga svakojakim cvijeem, kao dodolu, pa ga
metnu nasred sobe na stol, i zapovjede mu, da ne smije nita govoriti; tako isto veu i nakite
domaicu, pa je metnu nasred avlije na stol i zapovjede joj da laje na svakoga, koji joj to progovori;
kako luduju uz msoede i kad koi svetca svoga slavi ( ove moramo kazati da je Ljubomir pravi
magarac i bezobrazna budala! Zar mu je malo to bunca i luduje u drugim stvarima, koje pokazuju
njegovu magareu pamet, nego se maa i u obiaje narodne i u svetinju? Ovakove bljuvotine da dou
sluajno u ruke Dobrovskome u Prag, ikovu i Rumjancovu u Petersburg, Baronu Zoisu u Ljubljanu
(Laybach) i Fateru u Kraljevac (Knigsberg), oni bi mislili da su to zaista Srpski obiaji. Svatovi su srpski
najbezobrazniji po Bakoj i po Srbiji, ali Boe sauvaj takovo to i pomisliti, a kamo li uiniti od
domaina i od domaice! Domain i domaica ne prinadlee u broj svatova, nego gledaju svoj posao
(gotove jelo, donose pie i posluuju ljude), a svatovi sami izmeu sebe grade se prosjaci, kalueri,
mlade, evojke i ostale ale zbijaju, te kupe novce mladi; biju prasce, kokoke, urke, kradu kaike
(kod evojake kue) i t. d. A ako se u Bakoj, ili u Srijemu, i popnu kato na kuu, ta je Ljubomiru
: ()

zato? Bi li on bolji bio kad se to ne bi dogaalo? Ili moe biti da misli, da bi ljudi njemu dali ono vino
to popiju na kui. ta li mu smeta to Srbi po obiaju slave svoga sveca krsno ime i vesele se uz
mesojee i igraju. Vid'la aba ge se konji kuju, pa i ona digla nogu. Tako i na Ljubomir valjada je uo
ge Dositej i Reljkovi (i jot gekoji) viu na obiaje narodne, a nije znao rasuditi, da su oni u tom svi
ludovali. Kod svakoga su naroda najsvetije ove tri stvari: Zakon, jezik i obiaji: tim se narodi jedan s
drugim roakaju, i jedan od drugog razlikuju. Kako narod izgubi te tri svetinje, on izgubi i svoje ime.
No ajde da reemo, da mi ne bismo izgubili naeg imena, ako bi i ostavili nae stare obiaje, ali neka
nam kae Ljubomir 1) ta bismo dobili s tim? 2) Kad bi narod prestao svadbovati, slaviti sveca, veseliti
se i igrati; o Boiu loiti badnjake, prostirati slamu, mijesiti esnicu, polaziti se i prostirati itom, i
mirboati se; uz mesojee igrati se nou prstena i ljuljati se uz bijelu neelju; o Cvijetima ii na ranilo i
pjevati; o Vaskrseniju tucati se crvenim i arenim jajima; kupati se o urevu dne u selenu; brati
ivanjsko cvijee i viti vijence od njega; ii po namastirima, drati zavjetine i nositi krste i litije; uvati
babine i t. d. Kad bi to, velimo, sve prestao narod initi, ta bi poeo mjesto toga? Volovi mogu biti
bez ovakovi stvari, ali ljudi ne mogu; to znaju, i znali su svagda, svi pravi Filozofi, ali ne znaju ovakovi
ludi reformatori ); Kako seljaci piju u nedelju pred krmom ( da! kao danas ovud po Njemakoj
); kako pordon i estni mu, poto svri svoje poslove, sjede uvee s ecom i sa enom za
trpezu te veera, pa se onda moli Bogu i ide spavati ( a ne zna, da se Ercegovci i prije veere mole
Bogu, i to je najglavnija molitva: zato se moraju svi zajedno moliti; a poslije veere mole se kad koje
dospije spavati, kao i ujutru kad koje ustane ); kako je u domu, ge domain i domaica dobro
ivu, ognie obleno ( da! po Ercegovini su ognjita kao po Beu i po Peti ). Kako je on
svojim seljacima (u Ercegovini) postavljao nove obiaje: da odu sa svetenikom i jo s jednim ili
dvojicom, da dadu jabuku; pa kad pou voditi evojku, neka zovnu nkoliko dobrth prtele, i
bez svake uke, buke i vike odu u crkvu i vjenaju se, pa onda kui: svetenika i najvie jo dvojicu
moe na obd ustaviti; a proim zahvali na prtelstvu i otpusti ih. Kad proe neelja dvije
dana, onda neka po mogustvu spravi ast i zovne opet svetenika i druge dobre prijatelje; dovedi,
ako hoe i muskante pak lpo i estno proveselise u tvoemu domu s tvoi dobri prteli cli
dan, i t. d ( ovakovu svadbu neka ini. Ljubomir kad stane eniti Svetozara, i G V, ako mu se
dopada, kad se sam uzeni.[28].

[28]
Ove bljuvotine i budalatine Ljubomirove moe svaki proitati od strane 369387

Kako su izili, Ljubomir i Aristid sa Svetozarom, da se prou nekoliko dana, pa se navukli oblaci i
poela gd ko kapl, kao eloveska glava na zeml padati ( ala razumije ovek Fiziku ), pa
se provalili poslije oblaci. i jedva su isplivali na konjma i nali zemlju; kako su noili (drugi dan) kod
nekakva Luke, ge su im ujutru pjevali slavuji po umi ( teta to i danas ne pjevaju slavuji uz berbu,
nego samo u proljee! ); Kako su odatle idui nali evojicu (blizu jedne kue) ge bijeli platno, pa
Svetozar ekao oe li se ispraviti da vidi eli lpa. a Ljubomir mu rekao: Derane t! a kakovu b si
korst ottud imao to b si vido. Onda Aristid: E mo Gospodine! zamiu ngove oi za one
ble noice. Kako ga je ona pogledala i privela mu serdce u trepet, i t. d. Kako su doli kui
Platona i Pelopide ( ovde bismo drugom Spisatelju mogli napomenuti, da nije obiaj u ovakvim
sluajevima uzimati imena, koja su ve odavna poznata u istoriji 1) to ove svaki mjoe pomisliti na

: ()

Platona Filozofa i na Pelopidu vojvodu, a 2) Gotovo svako stoljetije ima svoja osobita imena: Bog zna
je li ikakvom oveku u Grkoj u 14-om stoljetiju bilo ime Sokrat, ili Platon, ili Pelopida, ili Aristid, ili
Ipokrat i t. d. ali kod G. V. ne treba gledati na ovakove sitnice ) i poslije ruka Ljubomir legao
spavati, a Svetozar poeo vatati ribe, pa ga opazile dvije evojke (Agra i Agapija, keri Platonove) i
zviznule mu(!) te otiao njima u gradinu, pa mu dole pod ruku, edna s edne strane a druga s
druge i odvele ga pod ora; kako su ga pitale ko je i otkuda je, i oe li kod nji prenoiti, i pr. Kako ji je
on mjerio oima, i u besdi iskusi da e star sestra (Agra) vesma razumna i dobra serdca; dvica pri
sebi i pri estnh msle; mladu pak po nem pozna, da e malo gorda i podmigliva; a pritom
u lbovi gori, i isto smuena. Kako mu je Agra rekla: to nas tako zamleno gledate, netete li
nas kupovati! Mslim to, otva mladit, kad b Agapa, kako e lpa, imala vae serdce i Vau
narav! ( pametno mome i utivo!! ) Kako im je pripovieo za evojku to je vieo ge bijeli
platno, kako je bacila na njega edan tihi, no i lbovni pogled, i kako su joj bile noge ble kao
sng. Kako je milovao Agapijine ruke govorei, da su bijele, mekane i vrue, a ona poela drktati, i
t. d. Kako je Agra otila da bere kruke, a on ostao sam sa Agapijom, i pitao je ima li ga rado. Na
ov vopros ona povlaeti oi na nga lbko ga pogledi i tiho se nasmee, stisne mu ruku i nita ne
rekne Na koje on No! sam so tim zadovoln, vas lbim, Vas miluem, polbivi ;
ovo e o veti znak, nego stisneve vae ruki moo. Ona se sva zarumeni, i pusti se u sladko
unne, serdce e nno vetma udarati poelo, i n vetma uznepokovalo. Ona hote nmu neto
reti; no on uje stariju sestru ge trese kruke, pa ustao i otiao njoj, a ovu ostavio. Kako se Agapija
rasrdila na njega, pa ji Agra mirila, i rekla mu: udna smo m lbezni mo! Suestva; u nas
slabomu polu ne serdce kao u Vas: m kad lbimo koga, preko svake mre lbimo i strogo
zahtevamo, da i nas takov lbi i t. d. Kako je Aristid odazvao Svetozara te otili u etnju; kako je
uvee izila mati Agrina i Agapijina u etnju pred goste (sa kerima), pa srela Teodoru ( onu to ima
bijele noge ) ge ide s bjelila, i rekla joj da se obue, a Agapija: Da! to o o treba da se obue i
nakiti, valda su prositi doli. T ku! Zloto ( to je lijepo ), rekne mati. Kako se pomirio
Svetozar s Agapijom i uvjerio je da je ljubi i estvuje ( ako i nije imala dobro srce ). Kako je
sjutradan naao Svetozar Teodoru u gradini ge zaljeva cvijee, pa mu ona dala cvijet, a on joj rekao:
Zahvalem ponizno! a s im tu Vas sluiti? eod. ot vas ne potrebuem nita.
Svet. Hm! pone edan polbak? eod. Prevali na nga svoe krasne i velike oi, osmnese i
pogledi k zemli ( to je neto nalik na stidljivu bludnicu ): To bti nemoe rekne mu! Svet. Za
to Serdce moe? eod. Zato, zato sam srota, a V ste Gospodin! ( To je kao ono to
pripovijedaju: sve veli al' nee ) No imamo m ovde dve Gospodine: Gospodareve deri, ot
koih mlada vesma lpa, zaedite polbak ta za n. Niste videli? Svet. nisam. ( prosto
mome! ne zna da lae! ) i t. d. Kako je on nju zagrlio i poljubio: primi ova polbak ot mene!
ovo e edan prostodun znak iskrenne moe i iste k tebi lbovi, on neka bude svt
zalog moego serdca. Dovolno Gospodine! dovolnoste me uvrili. eodoro mo! (ona
pogledi na nga) lbi li me iskrenno? isto e moe serdce, ista lbov, neporona e mo
krov, i t. d. Kako je Agapija bila pola u gradinu, da nabere cvijea i Svetozara pri pervome
sastanku s nim poslui, pa ji zatekla ge se grle i ljube i tako razgovaraju, i rekla Svetozaru:
Bezdlnie edan, nevro i lao, esili se sinot samnom ovako lbovno, onako nno razgovarao, a
sad trai drugu! t si Gospodin! ( jo mu je malo kazala ) i t. d.

Kako su je poslije molili, i on i Agra, da se ne srdi, i on je uvjeravao da je ljubi ( morao je biti

nekakav vjetrenjak i budala ), i da e joj ljubov plamenitma rma pred Agrom zavati
: ()

Kako je potom uzjao Svetozar na konja i otiao Teodori na bjelilo; kako je tu doao ovek s kolima da
vodi Teodoru Luki, bratu Platonovu, pa je on podgovorio da ne ide, nego da se sakrije tamo ge na
putu, kud e udariti oni, pa e je on uzeti i odvesti u Jelizium, i ona tako uinila. Kako su se izljubili na
polasku, i Svetozar kazao Agapiji: Zaboravite na mene, zaboravite na sve, to smo imali medu nami,
pak tete mirni bti; i ispravite serdce ( to je utivost! ), pak tete astlivi postati ( teta
to ne znamo, ta je ona njemu kazala ). Kako je poao Pelopida, s Agrom i s Agapijom, na kolima,
da ji isprati; kako su ispili za sretna puta o po au vna i otili. Kako su na putu sjeli pod lipu i
skinuli uturu s kola, i poeli piti, a Svetozar otiao da vata leptirove. Agra e tu tiho pvala i drustvo
veselila; a Agapa ustane malo, i pogledi na onu stranu, kud e Svetozar otiao. Pelopda za dati
sposob, da se ova s nim sastati i ponkoliko ri progovoriti moe, rekne: Agapo! otnesi dte
moe! ovo pare ( zato nije Pelopida, kao Grk, kazao komad, nego pare? ) pite mladom
Gospodinu ( ta to je pezevenk! ), ga ponudih veli sa vinom, a za pitu vra Bo i zaboravo
sam. Kako je Agapija otila i nala Svetozara u esti s Teodorom i rekla: A! a! takov li e posao!
ekate sad tu Vam oboim itati bukvice, i poleela Teodori u kose, a Svetozar: No! no! to
tete V? Pristupite samo ovamo: dignite ruku na n, ako smte! to e runo ot Vas! A ot Vas e
lpo, sram da Vas bude! otmamiti tudu dvicu[29], nisam vrovala, da edan Gospodsk sn
toliko bezobrazen moe bti! Kako je Svetozar odveo Teodoru ispod ruke pred svoga oca, i ona
se zaudila, kad je viela Ljubomira, i kazala da je ona Draginja ( udo kako je nije mogao poznati
Svetozar, ili ona njega, u tolikom razgovoru, grljenju i ljubljenju? ili kako se ona nije sjetila, kad joj je
kazao da je iz Jeliziuma? ). Kako je Draginja pripoviela, kako su Ljubomira prevarili, da je ona
umrla ( da je bio Ljubomir pametan, i da je mario za Draginju, ne bi ga onako mogli prevariti: zato
bi pitao kad je umrla, ge je umrla, koliko je leala, ge joj je grob itd. ), kud je prolazila i kako je tu
dola. Kako su se potom razgovarali na nogu za sretna rastanka pri ai vna, a Svetozar tjeio
Agapiju i nudio je da se poljubi s Draginjom i da se pomire, a kad ona nije ela, onda joj rekao: o t
maloduna i zlobna dvice, krasn cvte bez mirisa; i t. d. Kako je potom Agapija kleknula pred
njega, i zavetala se, da e do smrti u djevstvu ivot svoj provesti i t. d. A Svetozar joj rekao: O t
lobve i poitan dostona dvice! Kako sam se varao o tvoem serdcu, No zato lbezna mo
kltvu poloi, da se nigda udavati nete? O Agapo otstupi t ot takove msli, ko tebe protiv
Bo namren otvlai i t. d. Kako su se rastali i otili svaki svojoj kui.

[29]
Teodoru su oni bili primili kao sirotu, te je sluila, i mati je Agacijina pazila kao svoju ker, no budui
da je Agacija na nju mrzila (to je bila ljepa od nje), zato su eli da je polju Luki Platonovu bratu (ge
su ovi u jueranji dan noili, kad su im slavuju pjevali) da je uzme za enu.

Kako je na proljee doao Platon s Agrom i s Agapijom u Jelizium; kako je Agapija pitala Svetozara,
ljubi li on Draginju, i misli li je uzeti za suprugu; kako je Svetozar govorio Draginji za Agapiju: Sirota!
kakote svoi vk onako lpa, onako nauena bez druga provesti, bezplodna ostati! a Draginja
rekla: O! nete ona to uiniti, ona e mlada, promniti te ona msl svo, i t. d. Kako su ostavili
Jelizium i poli u Srbiju; kako su doli u Ercegovini nekakvom oveku na konak, pa ki njegova (dvica
okolo svoih 12.13. lta) pohvaljivala Svetozarove svilene aljine, namjetala mu rukom kosu,
osmijavala se na njega, i kazala mu: Ala si t lep ( kao Ercegovka trebala bi da je rekla lijep, ili kao

: ()

to G. V. kae lp ) Gospodine. A on je poljubio, i ona njega potom ( da! to su stari obiaji

Srpski, a osobito Ercegovaki ); kako su ji doekali u Savinama: udarala velika zvona, svirale trube,
evojke u bijelim aljinama, sa zelenim vijencima u rukama stale u dva reda, mala eca, oboego pola
s kotaricama cvijea, a zemljedjelci sa zelenim itom i srpom u ruci; kako su vikali svi: Da ivi na
Gospodin, i na lbezn otac Sokolovi. To reki dve stanu bacati vnce pred nga, a mala
dca prosipati cvte po stazi; zemledlci kleknu pred nim ( Sve su to stari obiaji Srpski, nego
ne znamo u kakvom su pljesnivom Njemakom romanu sauvani ); kako su poslije izili jedan dan
na vodu Savinac, te ruali i veselili se do noi, pa Svetozar zaspao majci na krilu, onda rekla Kosara
Melisi da ide naprijed, zato e joj plakati dijete, a ona odgovorila: Ne mi za nga, nga dokin
bole uva nego ; no ako bude nam Kosma doao! ( I ovo su Srpski obiaji iz 14-og stoljetija! Ali
budui da je Melisa bila Grkinja, tako moe joj se odbiti na daru ). Kako je Svetozar tu usnio, da je
velika prekrasna zvijezda poleela od sjeverne strane i uleela kroz prozor u njiovu sobu, te upalila
kandilo i sva se soba zasvijetlila: kad dou kui, ali doao Nikola Buin; onda Kosara s ecom kleknula
pred njega, zagrlila mu koljena, isplakala se i pomirili se; i Kosara poslije rekla Svetozaru: To e ona
zzda mo Svetozare! to si malo pre sno; svtlost e ona nna radost nam vozvstila, a kandilo,
to e uegla, mir e ovomu domu i svim nam vila.

ast vtora[30]

[30]
i ova je peatana u Budimu 1817-te godine, ima 308 strana (osim predislovija i posveenija, koje sve
iznosi 24 str.) u 8.

U ovoj su asti dvije glavne pripovijetke: 1) Kako je Ljubomir odveo Svetozara u Prizren i ostavio ga
kod Buina za jednu godinu da pie u kancelariji. 2) Kako je Vlajko ukrao Draginju, i kako su je oni
poslije oteli od njega.

U prvoj pripovijetki stoji: kako je Svetozaru bilo teko poi u Prizren; kako je uzeo Draginju ispod ruke,
i etajui se s njom govorio joj: Dragine, draga mo nemo na mene zaboravlti, nemo da umali
otsustve moe nnost tvo k meni! Nemo tokmo msl u serdce tvoe, lbezna mo, pustiti
koe b mi zaisto teko blo da te Prizren i namenu kakovu izmnu moego k tebi
naklonen uiniti moti i t. d. Na ove ri ego, ista sleza orosi dvici krasne trepavice nene; ona
nno povue svoe oi na nou, i rekne: tee e za na slabi pol lbezn Svetozare, to m u
ovakovom slua uvstva naego serdca, kao to b ono nam elilo, izliti pred vami mukimi ne
smmo, da so tim ne uvredimo dobrodtel nau koom se na pol krasi stdlivost i t.
d. Kako je Ljubomir svjetovao i uio Svetozara kako e se vladati u Prizrenu, a osobito kako e se
uvati od ena i od evojaka ( kao da ga je u dananje vrijeme opremao u Pariz ili u Bukurest! ):

: ()

t si roden da otac bude; blagodatno estestvo na to e tebe opredlilo, i s dozvolenem

reti (!) za umvoene roda eloveskago, kao i drugim smertnm krov tvo na to sposobilo.
Boestvenn ubo ona dar prirode nae, i onu iskru, ot koe vnago Boga povelnem
slovesn elovk bte svoe poluava, pri povlen e da ne oporoi i t. d. No opet mu kae:
estvu i krasn pol, ne kaem da ego, kao div izbgava zna, kako se val obhoditi so
starimi Gospoami, i Matronami, kako li pak s mladmi i dvicami. Ili da se s dvicami toliko
zabavi, da na stare Gospoe, matere ih i ne gledi! i t. d. Pri objedu i veeri da upotrebi po malo
vinca, i to s vodicom, na mjesto medicine i t. d. Kako je Svetozar drao Svetolika, Melisina sina, pa
pogledao na Draginju: Dragine! tiho smetise moel' to lbezne bti ot ovakova bezzlobna
otroka! El' da i t malu dcu milue? Al' pravo mi Dragine kai na to uide im mati, ot koe se
ona tergne i prese re svo ( teta! ) i t. d. Kako se Svetozar rastao s majkom i s Draginjom,
kako je Draginja zaplakala, zagrlila ga i poljubila, i metnula mu, lijevom rukom, vijenac na glavu (
zato nam nije G. Soinitelj istolkovao to znai to? ). Kako su u Prizrenu posjetili kir Nastasa,
profesora Filozofije, i kako su kod njega zastali sina nko ego ( to je kao u prvoj asti Dobrovsk
nki ) Barona Lazara Greblnovia; kako su gledali Duanov triumf, kad je doao u Prizren, poto
je pobedio Tatare: kako su ga ljudi (mjesto konja) uvukli u grad na kolesnici, koju su trgovci
poklonili(!); kako su eca trala i posipala put cvijeem, a evojke bacale mu vijence ( kao i
Ljubomiru kad je doao u Savine ); kako ga je carica doekala na sred sale, i posula ga iz desne ruke
zlatom i biserom, a iz lijeve enicom, a on se na nju osmjenuo i bacio joj na persi maslinu granicu,
pa je zagrlio i poljubio; kako je Patrijarh pristupio Caru s novom porfirom: Ovo je Vaemu Veliestvu
nov dar, i nov znak snovnek svoemu Monarhu lbovi, koi se vaem stelstvu( malo
prije bjee veliestvu! ) ot velmoev ( po kome je to pravilu i obrascu babe Smiljane!? )
vaih i t. d. Kako su otili u crkvu, ge su bila srebrna kandila i lanci, o kojima su visila. ( Ta takova
su kandila i danas po svim namastirima i po crkvama Srpskim; zato u Duanovoj sabornoj crkvi ne bi
bila kandila od zlata? ) i t d.

Kako je tu dola i Kosara s Draginjom, na kolesnicama ( poznaje ovek mjesta o kojima pie! u
Ercegovini su poznate kolesnice, kao u Beu samari! ). Kako se Svetozar vladao u Prizrenu, a
osobito kako se poznao s Andrijom i s Vlajkom, kako ga je Vlajko jednom prevario i odveo na veeru
Gospoi Mari udovici. Iz besde e iskusi abe Svetozar, da e ona edna estna dua, kako su pili i
veselili se, i ona im pjevala; kako ga je Vlajko ostavio sama s Gospoom Marom, a on otiao, te poslao
s arfom tri sestre njezine (Stanu, Ruicu i Milojku), Strailove keri; kako je Gospoa Mara, estna
dua, sjela do Svetozara, i prebacila mu ruku oko vrata, a naslonila glavu na prsi, pa rekla: b
Vam ovako Gospodine i zaspala; kako se zaljubila u njega, i bilo joj muno, pa je odveli u drugu
sobu da spava; a dvije starije sestre udarale mu u arfu, i pjevale ljubovne pjesme: Ruica ga grlila,
namjetala mu po elu smee kose, gladila ruke i t. d. Kako su ga potom odvele u onu drugu sobu, da
vide, je li zaspala Gospoa Mara: kad on pogleda na njenu postelju, isto se okameni, okrenu glavu, i
poite vrata; a evojke onda ugase svijeu i kandilo, pa uteku u prvu sobu, i zatvore vrata; na to
Gospoa Mara, estna dua, skoi s kreveta, pa uvati Svetozara u pomrini i pone vikati:
ps!ps! Gospodine! i t. d. A on je oturi od sebe, pa kad vidi da ne moe na vrata, a on skoi kroz
prozor u avliju, i izie u avliju (bez kape i bez palice), ali i avlijnska vrata zatvorena; onda mu Milojka
kae za ljestvicu, i doda mu kapu ( valja da je bio eir ) i palicu, te pree preko zida i utee; a
Vlajko ga potom traio s luem po avliji, da mu izdrobi kosti u minu.

: ()

Kako se potom sastao Svetozar s Andrijom i sdnu na svoe lagke konice, i podu malo izvan grada
u etn; kako su gledali ge se igraju mladi momci s evojkama ( valjada su se igrali apca, kao
sad u Karlovcima po eratu i po Magarevu brdu ); kako su tu svi ljudi poeli gledati u Svetozara:
kako mu ide konj, kako mu stoji aljina navezena zlatom, kapa s elenkom i bijelim perom, kako mu se
ma blista i t. d. Kako su doli u nekakvu umu, i pustili konje da im pasu po poljani ( kao Bavani
kad idu u Petu, ili Ercegovci kad nose kakvu kiriju ), a oni se sjeli razgovarati; kako su tu blizu nali
Vlajka i jo dva oficira sa Strailovim kerima i jo sa nekoliko evojaka, koje su im pjevale; kako je tu
jedan oficir kazao evojkama: Ovo nam e Gospodine moe, ako poznavale niste, na mlad
Sokolovi, onda jedna evojka rekla: drago nam e, a druge se sve poklonile. Kako su se tu svadili
Vlajko i Svetozar ( kao dvoje najprostije i najpakosnije seoske ece, str. 88, 89, 90, 91, 92, ), i
kako su izili s maevima na udvo; ali ne da jedan drugog osakate, nego da se malo pobore
maevima, pa kad koji koga okrzne malo i rani, onda da prestanu; kako je Svetozar prebio Vlajkov
ma, proboo mu rame, i nadvladao ga. Kako se poslije udio jedan od oni oficira ( valja da je onaj,
to je malo prije kazao evojkama: ovo nam je mladi Sokolovi ), kad mu je Andrija kazao, da je
Svetozar od Buine keri, i t. d.

Kako je potom Svetozar, u Carskoj gradini, uzeo pod ruku Julu i Vidosavu, i etao se s njima ( To je
bilo ovako, kao to se danas etaju sluge kojekakve i kalfe majstorske sa slukinjama po Prateru
i po Augartenu ); kako su tu nali i Ljubicu, Ledievu ker, i Jula joj uinila mjesto, i dala je
Svetozaru pod ruku; kako su, etajui se tako, nali Ruicu, sestru Gospoe Mare estne due,
pa Svetozar kazao: Kopriva e ona, a ne Ruica. A one ga pitale: ne l' vas oegla? A on odgovorio:
Mal' ne. Kako ga je Jula pitala, kakva se evojka njemu dopada, a on na to tolkovao koja moe biti
suprugu vjerna ljuba, porodu mati i domaica. Kako se tu Ljubica u njega zaljubila; kako je poslije
Ledi inio ast, i zvao na nju i Buina i Svetozara; kako su se poslije ruka Svetozar i Ljubica etali po
gradini ispod ruke i razgovarali, i ona mu cvijee davala i t. d.

Kako je Buin kazao Svetozaru, da e ga voditi u Pars ( zato ne Pariz? ), no prije toga otidu, s
Caricom, i s Uroem, u namastir; kako je tamo doao i Ledi s Ljubicom; kako se Ljubica nasmjenula
na Svetozara, i on je uzeo pod ruku; kako su se tu nji dvoje razgovarali, i Ljubica plakala za njim, a
on je tjeio i govorio joj, da se umjeri i da srce jestestvenim prijatnostima zabavi: uete li kako nam
ona gerlica nno gue, kako nam ona kos lpo poe. A ona mu odgovorila: Serdce e moe
lbezn Sokolovi, ove prtnosti onda ouavalo, kad vas poznavala jo nisam. Kako ga
je Ljubica pitala za Draginju: Eli istina da e lpa, kao to opisu? i t. d.

Kako je Buin, sa Svetozarom, otiao u Pariz da prosi ker Kralja francuskoga za mladoga Kralja Uroa;
kako su, vrativi se iz Pariza, zastali Duana s Uroem kod Ljubomirove kue; kako je Svetozar donio
Urou ma iz Pariza i poklonio: Vae Stelstvo! ovo sam Vam doneo Vam, kao moemu Car, i
kao edan mal znak moe k vaem Stelstvu lbovi, i vsoaeg poitan. Knz ego na to
zagerli i polbi, pak me primi, i rekne mu: Lbezn mo Svetozare, t sada blagodarim, a

: ()

koliko ov tvo rad uvaavam, dlom tu ti zasvedoiti. ( Da je G. Soinitelj bio Svetozar i

Uro, on bi to i dao i primio. Pokojni je Veljko Petrovi vojvoda Krajinski i Komendant Negotinski,
poslao jedanput lijepu Tursku sablju okovanu srebrom i zlatom, i nakienu kamenjem
Feldmaralu Kamenskom, u Bukorest, pa mu je nije eo primiti, nego je poslao natrag, i poslao mu
200 dukata, i otpisao mu: da on nije dostojan takovu sablju nositi, ve neka je nosi onaj junak, koji je
dobio od Turaka. Takovi je dar mogao primiti Veljko od Kamenskoga i od Crnoga orija, a Kamenski
od Aleksandra: sljedovatelno i Svetozar od Uroa, a ne Uro od Svetozara. ). Kako je Duan eo da
uzme Draginju za Uroa ( kad su mu kazali da Francuski Kralj ne da keri ), pa ona nije ela; i kako
je tada govorio Ljubomir Svetozaru i Draginji: Dco mo, vam su zakoni estestveni poznani; ono
to smo od Estestva uzamili, na svoe vreme val da vratimo. V dok ste, posredstvom roditele
svoih, poluili od Boga bte svoe, samm ste Bogom naimenovani za roditele drugim. Kako
je Car otiao u Prizren, a Svetozar ostao kod kue, pa siao (se) edan dan u nedl u selo i
naao Burjama, momka oko 30 godina, ge vodi kolo; kako je tu doao i stari Gospodin s Familijom i s
Francuzom Mon Ami, kojega je Svetozar doveo iz Francuzske, blizu Parsa iz ednoga sela, u koemu
e on uitelem bo. elovk ova be suv i vsok, okolo 40 lt star: znao e sve ezke u
Eropi; Serbskim e tako mogao govoriti, itati i pisati, kao ist Serbin; imao e i nauku prekrasnu,
alivec velik, i t. d. Posadese sada svi kod Svetozara i starec Burjam ( ta malo prije
bijae momak okolo svoih 30 godin ) okretati kolo, sepa ti nam dva momka, i t. d. Kako
je Mon Ami rekao za Burjama: due mi Gospodine, da ego otvedem u Pars, pak da ego
zatvorim u kakovu sobu i t. d. Kako je Gospodin izvadio burmuticu i ponudio Burjama: ova uzme
odma na um, zato e to: metne malo burmuta u nos, otkoego tako kine, da siroma Mon Ami kao
gromom udaren na zeml poserne. ( Valja da je G. Soinitelj imao burmuticu pred sobom, kad je
ovo pisao, pa zaboravio, da je duvan doneen iz Amerike u Evropu 1530-te godine to je gotovo na
200 godina poslije Burjama i Ljubomira! a burmut valja da se jo malo docnije poeo praviti i
mrkati. ). Kako je Svetozar uzeo Burjama k sebi, i Mon Ami govorio za njega starom gospodinu:
teta velika za ovago mladita ( najprije bijae momak, pa starec, pa sad mladi! ) to se o
uo ne!

U drugoj pripovijetki stoji kako je Vlajko ukrao Draginju; kako je sluga sreo Ljubomira i Svetozara, i
kazao im, da idu skoro ( brzo? odma? a skoro znai unlngst:, nuper ) doma. to e? Trai me
tko? Ne trai vas nitko, otgovori ova, no da traimo m ono, to smo izgubili, i milostiva Gospo
poslala me Vam viti: to dan? Da se ne nam kakova teta dogodila? Ne hvala Bogu teta
druga, no nema nam ot sinot Gospodine Dragine; ( to je gotovo kao ono to pripovijedaju: A
da nije to tete bilo? Nije vala Bogu nita, do dva vola prednja (oerali Turci) i dva stranja i etiri
srednja ); kako je Svetozar otiao nou (ne kazavi Ljubomiru) s Burjamom u poeru; kamo su doli
u gostilnik i zapovjedili
obd doneti, ali Svetozar nita nije mogao okusiti,
nego zaiskao au vina. Kad al' eto ti im kormarice, ena dosta mlada i lpa, voshitise krasotom
mladog; umiln pogled baci na nego: A to e nam mlad Gospodin neveseo? osmvatise
lbko rekne, i ruku mu na rame nasloni. A Burjam odgovori: ne mu neto dobro, valda su ego
vtice izle. Kako je Svetozaru, kad su legli u polju da spavaju, doao nekakav duh (u vidu kaluera)
i kazao da je on njegov Genij, a on kazao: to ne vruem! to ne istina! t si doao mene poplaiti,

: ()

no se tebe ne boim, m nismo dolopoklonnic, da se ot koe kakovh izmlennh

duhov plaimo, nego smo muestvenn i prosvenni ( G. Soinitelj i njegov Svetozar misle da
je ve to najvee i savreno prosvetenije, kad ovek ne vjeruje da ima duhova! ) hrstani; to reki
ispravise i sdeti potergne me Burme! A duh mu kazao da ne budi druga, i da se on ne boji ni
njegova maa ni druga; sam duh blag, i tvo pokrovitel Uzmi druga, no abe, i idi s nim
preko ovog berdaca; spustitetese k ednom zapuenom graditu, tu te se sastati s
ednim licem, koe tebe preko mre lbi; to izrekne, okrenese, snue molne ot nego, i pukne
grom. Tergne se i Burm, to e to? mladit mu uplaen priteri; duh se u blo pretvori, i ustremi
se k razvalinam, ovi polete za nim, i tek da ego pri bedemu stignu, na edan put bukne ot
nego plavetn plamen s mrisnm nkim dimom, u koemu on i isezne.

Kako su otili tom gradiu i onaj ji duh uveo unutra ( kad su tako prosveteni bili, kako su smeli ii
za duhom? Kako se nijesu bojali, da to nije kakav Vlajkov momak? ) i tu nali Ljubomira s 5
momaka; kako je Ljubomir kazao, da je on poslao s Novakom ( da li je to onaj Novak, o kome se
pjeva i pripovijeda, kako je s Grujicom i sa Radivojem ajdukovao po Romaniji i po Kraljevoj Gori? )
300 momaka, da trae Draginju, na sve strane. Kako su poslije zatekli Vlajka sa 13 momaka u onom
gradiu, ge je Svetozar naao Ljubomira, i uvatili ga; i Ljubomir ga ispsovao i uio (puf! uz uvo) i
Svetozar ga proupao za perin, pa ga onda ostavili (zato im je kazao onaj duh, da e Vlajku odma
stii pomo: bte abe, nima pomot ide, a Draginja i tako ovd ne. A oni nijesu Vlajka ni pitali
za Draginju! ) i otili opet da ga trae ( a zato ga lude nijesu povele sa sobom kad su ga bili uvatili
da im kae ge je Draginja? ). Kako su nali kir Duku, Vlajkova oca, ge je udario s Novakom i s
Reljom ( da li je to onaj Relja to se pjeva: Relja od Pazara, i Relja Krilatica? ili je onaj slavni
Zemunski i Biogradski Aleksa Relja Srpski Diogen to je umro u Zemunu prije nekolike godine )
na Vlajka, i zapalio mu dvor (zamok); kako su i oni dotrali u pomo i tukli se oko grada ( kao
Grci oko Troje ). Oni k dvoru poite, al' nke ike (rahetle) kao eloveske glave ot ume na
dvor letti ponu, ot koih i gorn krov na nem upalise ( To e biti one raketle, to ji je
izmislio Engleski oficir Kongrev, da pali Bonapartine lae i gradove; pa valja da ji je onda Mon Ami
donio iz Francuske u Srbiju ). Kako su neprijatelji(!) ostavili grad, i utekli u umu; kako se Duka
uplaio, da e odgovarati za tolike ljude, to su izginuli, i molio Ljubomira da mu sada bude prijatelj
( A Ljubomir se kao nije bojao nita? Valjada je Duan bio pametan i vrijedan, kao i Ljubomir, kad su
ljudi u njegovom carstvu mogli tako kupiti vojsku i tui se ). Kako su se nanovo pobili kod ume, i
Svetozar oborio Vlajka, pa mu naslonio ma pod kotlec, ded' sad neastn sne! povie na
nego, i t. d. ( Nego ne znamo, kud je ono Svetozar na obrazu digao glavu, kad je to govorio?
Otkud li Vlajku brada? A o Burjamovoj bradi ne smijemo nita rei, zato ne znamo ili je bio momak,
ili starac, ili mladi ). Kako je Svetozar Vlajka psovao, i svetio mu se, a Duka zaleeo se srdit i uio
ga(!), potom trgao ma da ga udari, no Svetozar nije dao; kako je Ljubomir plakao od radosti, kad je
vieo, da je Svetozar tako velikoduan, i rekao Usta Vlako! zagerli sinko kolna uvredenom
roditel tvoem, i t. d. Kako Vlajko nije eo da se pokori ocu svome, nego klekao pred Ljubomira, i
zagrlio koljena Svetozarova, i kazao mu ( sam ) da je Draginja tu blizu, i da e mu je predati
nevredimu. ( A Svetozar i Ljubomir valjada su bili zaboravili za Draginju! Da je Svetozar bio Srbljin,
ili pametan ovek, ne bi on Vlajku predikovao, niti bi ga pitao, oe li paliti oine dvorove, i je li
zaboravio to je bilo u Prizrenu, nego bi mu prva rije bila: kamo Draginja? niti bi mu digao maa s
prsiju, dok mu ne bi za nju kazao. Oni nijesu poli da mire Duku i Vlajka, nego da trae Draginju; valja
da je zaboravio Ljubomir, to je kazao Burjamu na strani 190 no pri svemu ne smeti s uma, da e
: ()

Dragin.. ah sladko moe dte... predmet, za koi se m sada u sraene puamo. ); kako su
Svetozaru na to potekle sleze, zagerli Vlajka, i pogledi na Starago: lbezn otec, serdce mu moe
prata! i V Vae nemote mu zatvoriti! On e istina nas uvredo, nas oskorbo; obae kako e
on opet pri svemu svoemu nevallstvu blagorodno s Draginom naom postupo!.. Stari na
to dvignuv ramena dok vidimo o, i kako nam dte nae kae dok uemo ot ne, ako e
istina, Vlako snko, da se t nisi nzina dvstva kosnuo, pohvalem u tebi tu dobrodtel, i
koliko cnim, dati tu ti toperv poznati. Kako su se pobili opet trei put: dignese oblak ot
praha; zatresese zeml ot topota kone, i zazvee dubrave od krika ld. Kako se Svetozaru
zablistao lem na glavi, i zatreptala na nem zlatna elenka, zasvijetlilo se oruje kao mlijeko ( ne
znamo svijetli li se kod Srba mlijeko, ili se bijeli? ). Kako je Ljubomir so ednim zamaaem dvoicu i
troicu so zemlom sastavljao, put sebi maem prosijecao i neprijatelje, na ognvitomu svoemu
zelenku za ne pogaziti ih, hitro preskakao i t d. ( Kad bismo mogli misliti, da je G. Soinitelj itao
Omira, na kakvom jeziku, rekli bismo da mu je podraavao; ali sumnjajui o tom, moramo priznati, da
se misli G. Soinitelja saglasuju s Omirovima, kao i mnjenije o jeziku G. Dobrovskoga s njegovim:
kakogod to se u Ilijadi blistaju lemovi, vrite konji i viu junaci, tako i ove; a i pripovijetka je mnogo
nalik jedna na drugu: onamo ukrao Paris Jelenu, ove Vlajko Draginju; onamo Ahiles, ove Burjam;
onamo Ulis s drvenim konjem, ovde Mon Ami s Kongreevim raketlama i ostalim kojekakvim udesima
i t. d. ). Kako je tu Burjam naao Draginju i doneo je na ramenima polumrtvu ( Bog me na obrazu
de stoji polumrtva, nego iva uvelike! ) pred Ljubomira i Svetozara: Evo ee Gospodine. Kako su
umivali Draginju vinom, dok se malo povratila i dola k sebi, pa je onda uzeo Svetozar ispod
ruke(!) i pristupio Burjamu: Burme evo ti blagodari Dragin mo: sotim izvadi aku dukata, i
sozadi pospe ego po glavi. O! o! pove ova, kakova e to zlatna rosa? mladit ispod ruke prui
Dragini kesu ednu so srebren novc, i ova mu spusti u ndra, i stane mu rane privti, i t. d, Kako
su potom skinuli torbe s kone i sjeli ruati; vna su sebi iz dvora dali doneti. Zazvee im sada
ae o ae. Kako im je tu Draginja pripovijedala svoe padene. Kako su potom pjevali (Draginja,
Svetozar, Ljubomir i Burjam) i kuckali se aama i pili u zdravlje. Kako su tu ostavili Novaka kod
nekakva starca, da mu lijei nogu to je bio pokvario. Kako su tu predikovali, Ljubomir i Svetozar,
Vlajku i njegovu ocu. Kako je Svetozar molio Ljubomira za Vlajka, te mu oprostio. Kako je Vlajko
kleao ( neto se ovom naem G. Soinitelju sve vrti po glavi kleanje, kao da je sav svoj vijek
proveo s ecom u koli; ili kao da je mlogo itao kojekakve stare Njemake romane ) pred
Draginjom, te mu i ona oprostila, i on je poljubio u ruku. Kako su poslali Vlajka u Pritinu (da se preda
sudu), pa se oprostili s Dukom i s Novakom i otili. Kako je Duka dao svoju ker za nekakva momka i
uini ego u Marstratu snom, i nasldnikom svoim. Kako je doao Duka da prati Novaka (poto
je ozdravio), pa doli u nekakav gostilnik i tu se sastali s Ljubomirom i sa Svetozarom (zato ni oni jo
nijesu bili otili kui, nego su odali kojekuda po selima); kako im je krmarica poela stol zastirati.
Imate li Vi Gospodine i u Pritini u Vaim gostilnicam ( da li je u imenatelnom gostilnik? ili
gostilnica? ) takovo postol? zapita Novak Duku, gledeti silno srebro, koe se tu na stol donese
( To je bilo kao u dananje vrijeme po Avstriji! ) Kako su im tu o veeri vrvljele tae ot ruke do
ruku. Kako je Svetozar poslije veere uzeo Draginju i Irinu ker krmarovu pod ruku i poao s
nima polnom na msini etatise, pa naao u travi onoga duha, to ga je sastavio s ocem i to im
je na vie mjesta pomagao, i kojekakva udesa pokazivao; kako ga je, po dugom razgovoru, uvatio
Burjam, i unio u sobu, i poznali ga, da je to Francuz Mon Ami. Kako su se sjutradan odatle krenuli
(Stari s Dukom i Draginom na svoim lagkim kolesnicam, a svi proi na koni) i otili, svi
zajedno, Ljubomirovoj kui. Kako je kod kue sjela Kosara s Draginom na kanape, i sluati ot
nee povst e milovala je i t. d. Kako je, poslije nekoliko dana, Ljubomir ispratio Duku i Novaka, pa

: ()

kad se vratio kui, zastao knjigu od Duana, koju mu je on sam svojom rukom pisao, i molio ga, da
doe na veer u Stolac, i da povede sa sobom Svetozara i edomilja, i nkoego koi se pri Vam
nahodi naka Burma (!) i t. d. ( koji je rad znati, kako je Duan mislio i pisao, onaj neka uzme
Ljubomira, i proita ovu svu njegovu knjigu na strani 280-oj. ).

Mi ove sad ne smijemo traiti ono, to mora biti u pravom romanu: zato e nam G. Soinitelj rei,
kao u odgovoru na prvu recenziju, da je on najvie pazio na moral, a u roman da se uputao samo
toliko, koliko mu je doputao blagoobrazni harakter naroda naega; nego da gledamo samo ono, to
nam G. Soinitelj u predisloviju obrie, t.j. moral, stare obiaje Srpske i blagoobrazni harakter naroda
naega. Sad neka sude sami itatelji, je li ono moral, to su Melisi govorili roditelji da se uda za
Parmeniona, pa e on umrijeti, i ona se poslije moe s novcima lasno udati za mlada mua; Je li ono
moral, to je Svetozar zagrlio Melisu da prkosi Parmenionu; Je li ono moral, to je Svetozar, sakrio
novce, kad su se bili s ajducima; Je li ono moral, to Pelopida izmiljava Agapiji (sinovici svojoj) nain,
kako e se sastati u esti sa Svetozarom; Je li ono moral, to Ljubomir kae za ecu, kako e se
razlikovati od ljudi prostoga roda i t. d.

Jesu li nai stari obiaji, da momak ide s roditeljima da prosi evojku za se (kao Pladi); da se evojke
vodaju s momcima ispod ruke, i da se razgovaraju o ljubavi i o drugom kojeemu; da momci klee
pred evojkama i evojke pred momcima; da ene dre dojkinje, da evojke sretaju spaije sa
vijencima, eca s kotaricama cvijea, i zemljodelci da klee pred njima sa srpovima i sa zelenim itom
u rukama; Jesu li se Srbi u vrijeme Duanovo pozdravljali: Imam li est ovde pozdraviti G. N.?. est ot
moje strane, ja sam taj. Vi ste G. N.? Na slubi, ja sam. Drago mi je; na slubi vaim blagorodijam i t. d.
( Ili moe biti da G. V. misli, da je sva Srpska narodnost Nationalitt i svi stari obiaji, kad se
iznese ladno peenje s bijelim lukom, mlad sir, suvo meso, pogaa, utura ili tikve ili kondir vina,
utura paline; kad povrve ae od ruke do ruke, i kad se ponu kuckati; kad produe vrijeme pri ai
vina i s nogu za srena puta ispiju po nekolike i t. d. ).

Neka Srpkinje sude, doputa li blagoobrazni harakter naroda naega, da se evojke s momcima
razgovaraju o djevstvu, i o namjereniju, koje je jestestvo imalo s njima kad ji je stvaralo; da nepoznati
momci ljube evojke, ge god koji koju sretne ili stigne (kao Mladen Kosaru, Svetozar Agapiju,
Teodoru, one dvije s Igumanijom, i onu u Ercegovini); da isproena evojka utee za drugog momka
(kao Kosara za Mladena); da snaa pred svekrom ree dtetu dadem sisu i t. d.

U odgovoru na prvu recenziju pitao je G. V. koji su to romani po vkusu recenzenta. Sad mu na to ne

treba kazati, da ita Vilandova Agatona, Amadisa, Oberona, Aristipa, Zlatno ogledalo, Abderce, i
ostale; Getova Vilhelma i Vertera; Fenelonova Telemaha; Bartelemijeva Anaharzisa; Lesaeva il Blaza
i romog avola; Goldsmitova uvekfildskog popa; Rihardzonovu Klarisu; Fildingova Tomdonsa;
Sternova endija, i ostale ovima podobne romane; nego neka uzme najgori njemaki roman, koji ve
ni slukinje ne itaju, pa e vieti, da je pametnije napisan, nego njegov Ljubomir. U pomenutim
romanima predstavlja se ovek kao to jest, i kao to bi trebalo da bude. One pametan i poten

: ()

ovek govori i radi svagda, kao pametan i poten; budala kao budala; rav i nevaljao ovek, kao rav i
nevaljao ovek, bludnica kao bludnica i t. d. A ove na nekim mjestima Ljubomir i Svetozar govore i
rade kao budale i vjetrenjaci i ravi ljudi; Draginja i Melisa kao bludnice; Vlajko i Agapija opet kato
moraliziraju kao Sokrat (. I. str. 478, 479. . II. str. 245); Svetozar sad grdi Agapiju, i kae joj da je
cvijet bez mirisa, a sad joj kae, da je dostojna i ljubve i poitanija; sad kae, da je Gospoa Mara
jedna esnjeja dua, a sad bjei od nje kroz prozor i preko zida bez kape i bez palice i t. d. Mi
moemo slobodno kazati G. V. da je njegov svaki itatelj poteniji i pametniji od Ljubomira i od
Svetozara, a svaka itatelnica od Draginje i od Melise. Osim toga G. V. na mlogo mjesta ne zna ta
govori, nego bunca kao baba u bolesti i pravi magarcima svoje itatelje, ili sebe samoga n. p. U prvoj
asti kae u posveeniju, da je donio knjigu u rukopisu u Novi Sad, i da je potom dao da se peata; a u
predisloviju kae, da je knjiga ve bila predata u peatnju, kad je doao u Novi Sad! Tako isto godine
Svetozarove, starost Burjamova i t. d. Ili moe biti, da je G. V. mislio, kad je ovo pisao, da pripovijeda
eci u porti, kod Petanske crkve, pod lipom.

*****

Iz toga svega moramo zakljuiti, da G. V, ne zna ni Istorije, ni Geografije, ni Logike, ni Pojezije, ni

Retorike; niti zna, to je moral, ni stid, ni utivost; niti poznaje haraktera naroda naega, ni nita.

NAPOMENA. Pravopis i interpunkcija zadrani su u ovoj knjizi onakvi kakvi su u prvobitnim

izdanjima spisa Vuka Karadia. Uinjen je izuzetak te je, u lanku o Milou Obrenoviu, okrenut na
fonetiki pravopis slaveno-srpski tekst Miloeve besede, tekst zakletve narodnih predstavnika, i tekst
uredbe o prinadlenostima episkopskim i svetenikim. Isto tako je lanak o knezu Danilu, koji je
objavljen u Srbskim Novinama starim pravopisom, ovde tampan pravopisom Vukovim. U recenziji
na Ljubomira u Jelisiumu je prvobitni slaveno-srpski pravopis zadran samo u citatima iz
Vidakovievog romana. U istom lanku, potrebno je jo napomenuti, ublaena su, iz obzira
pristojnosti, neka mesta, a dva mala mesta su izbaena. Najzad, dodat je u lanku o Milou
Obrenoviu, na dnu strane u primedbi, srpski prevod ruskoga teksta bukurekoga i akermanskoga
ugovora o Srbiji.

M. I.

: ()