BEHAR

BERIET RIJEI

ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA GODINA XIX 2010. BROJ 95 CIJENA 20 KN

Ja sam oblikom kaplja, ali sadrinom more,

U meni je cijeli svijet, ja sam svijet i njegova sadrina.
Utonuo sam u svjetlost pojava boanstva,
Sunce je samo moja estica, ja sam Zehrin Enver,
Stvor moga tijela opstoji s ljubavlju,
U meni se odrazuje sve, ja sam openitost i pojedinost.
U meni je sutina svih 18.000 svjetova,

Ja sam uvar poprita ljubavi i danas sam drugi Eref

Ja sam odraz Alijine tajne, od svega sam vii ja.
Abdurrahman Sirri-baba Balta-zade

ejh Edin Urjan Kukavica

SVETA POVIJEST I DUHOVNO

VITETVO U BOSNI I HERCEGOVINI
(tekije, evlije, sufije, ratnici, pjesnici)

BEHAR

BEHAR, dvomjeseni bonjaki asopis za

kulturu i drutvena pitanja
Nakladnik:
Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske
PREPOROD
Glavni i odgovorni urednik:
Sead Begovi
Izvrni urednik:
Filip Mursel Begovi
Urednitvo:
Ibrahim KAJAN, Senad Nani, Ervin JAHI,
Sena KULENOVI, Azra Abadi NAvaey

Edin Urjan Kukavica

EJH Edin Urjan Kukavica

SVETA POVIJEST I
DUHOVNO VITETVO U
BOSNI I HERCEGOVINI
(tekije, evlije, sufije, ratnici, pjesnici)

Rukopisi i fotografije se ne vraaju

Adresa:
BEHAR
KDBH Preporod
Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska
Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635
e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
seadbegovic@yahoo.com
web: www.kdbhpreporod.hr

UVODNA RIJE ....................................................................................................... 3

FUNKCIJA I ULOGA DERVIKIH INSTITUCIJA . ........................................................ 23

Kunski iro-raun:
ZABA 2360000-1101441490

EJH PRVI MEU JEDNAKIMA, DUHOVNI VODI I UITELJ ................................ 37

Grafiki prijelom i tisak:

mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica

SVETA GEOGRAFIJA I SVETA HISTORIJA NAELA ZA UTEMELJENJE TEKIJE ......... 29

ISA-BEG ISHAKOVI: UNUK KATARINE KOSAE? .................................................. 35
DUHOVNO VITETVO ........................................................................................... 39
EVLIJE, SUFIJE, RATNICI, PJESNICI ......................................................................... 44
ZNAMENITI I ZABORAVLJENI BONJACI U OSMANSKOM SULTANATU . ................ 52
INTERVJU: EJH EDIN URJAN KUKAVICA ............................................................... 74

Tiskano uz financijsku potporu iz dravnog

prorauna Republike Hrvatske putem Savjeta
za nacionalne manjine Republike Hrvatske.
ISSN 1330-5182
Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu
nuno i stavovi urednitva.

Na naslovnoj stranici:
Zapis o pjesniku i kaligrafu Muhamedu Mejliji, 18. stoljee

Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sara

jevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu
je urednikom bio Safvet-beg Baagi, a vlasnik Ademaga
Mei. Objavljivao je tekstove za zabavu i pouku, izvorne
i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske
susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi
zagrebaki Behar ocijenjen najboljim to su Bonjaci dosad
imali. On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine
sa ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i matinim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodinjem razdoblju
(1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebakog izdanja
bio je knjievnik Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr.
Muhamed dralovi koji je tu slubu obnaao do ljeta 2006.
godine.

ejh Mesud - ef. Hadimejli (r.s.) i dervi Edin Urjan Kukavica

DERVIKE INSTITUCIJE U BOSNI I HERCEGOVINI I SARAJEVU .................................. 6

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,

godinja pretplata 100 kn
Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,
godinja pretplata 20 KM.

Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X:

703000-280-3755185
(S naznakom: Preporod, za Behar)

O ljubljenju ruke Rekao je Allah, Uzvieni: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne
znaju?!" (39:9), "A nad svakim znalcem
znalac je jo vei!" (12:76), "Pitajte one koji zikr ine ako ne znate!" (16:43). Potovanje prema ljudima od znanja u islamu, ejhovima i ulemi, utemeljeno je na priznavanju da su oni uzvieniji od nas zahvaljujui
svome znanju i odricanju od ovoga svijeta
radi stjecanja Vieg Znanja, a kako je znanje temelj vjere onda osobit odnos prema
posjednicima znanja predstavlja sa
9mi
osnov vjere. ejhovi i ulema su uvari i zatitnici islamskog znanja prethodnih narataja, te ih stoga treba potovati i posluan
im biti. Poljubiti ruku znalcu je ast i zadovoljstvo; to je osnovni i potpuno normalan
izvanjski znak adaba prema onima ijem
drutvu treba strijemiti, iji savjet posluati i za iju dovu zamoliti, jer su to pouzdani
naini sputanja milosti Allaha, Uzvienog.

BEHAR 95

Uzvienom, koja se reflektira prema

Njegovom stvaranju, izvan je bilo kakvih
religijskih ili vjerskih okvira zato to je
ona uzrok i povod stvaranja; ljubav napose nema vjeru, a vjera je ljubav u najiem obliku. Boija ljubav nikome nije
uskraena, Allah, Uzvieni voli sva Svoja
stvorenja takvim intenzitetom da svako
ljudsko bie, ako se imalo okrene Bogu,
ne moe a da ne osjeti i da ne odreagira
na neki nain. Duhovni velikani su kanali izlijevanja Boije ljubavi te su takve i
brojne druge reakcije na njihova djela, a
osobito u blizini asnih mjesta na kojima
su ukopani sasvim normalne.
to mislite o new age tendencijama koje se esto zalau za razne oblike religijskog sinkretizma. Dakle, sve se moe biti odjednom, a esto e sufizam
koristiti u svojim teorijskim razmatranjima. Pritom mislim na univerzalnu
poruku koju sufizam esto naglaava.
Transcendentalno jedinstvo religije se
ne moe zanemariti osobito sa stajalita
da Allah, Uzvieni, nije objavljivao nita
osim islama (predanosti i pokornosti
Njemu!), razumljivo sa razliitim Vjerozakonima u skladu sa pojmovnim mogunostima naroda kojem je Vjera
objavljena, uvjetima i okolnostima; ta
su ljudi od toga kasnije napravili druga
je pria. Univerzalizam tesavvufske po-

BEHAR 95

ruke je bezvremen, bezprostoran, bezuvjetan, ne dotiu ga se oklonosti, politika opredjeljenja, geografske razdaljine... S druge strane, praiskonska (ezelska) potreba ljudske due da se vrati
svome Stvoritelju ista je za sve stvorene due, bez obzira na njihova naknadna
i dodatna opredjeljenja i predrasude jer,
kae Allah, Uzvieni, da se svi ljudi raaju u 'prirodnoj jedinoj objavljenoj vjeri', a lijepo i dobro se srcem prepoznaje,
prihvatao to razum ili ne. Tesavvuf (sufizam) i tarikat, teorijski i praktino, nude
najkrai i najpouzdaniji put i nain za zadovoljavanje ovjekove sutinske udnje
za razumijevanjem sebe i svoje uloge u
ovome svijetu te upoznavanjem i spoznajom svoga Gospodara, uz provjerene
vodie, sa vjernim saputnicima, sigurnim stazama i potpuno besplatno.
Imate li koji prigodni savjet mladim ljudima u ovim turbulentnim vremenima?
Jedan ejh iziao je pred svoje dervie
i muhibe nosei u boi neke stvari.
Bez rijei je uzeo veliku teglu i poeo
je puniti ping-pong lopticama. Kada je
zavrio pitao je okupljene da li je tegla
puna; oni rekoe da jeste. Potom je
uzeo klikere i poeo ih sipati u teglu,
dok su klikeri popunjavali praznine izmeu loptica. Potom je ponovo pitao je
li tegla puna i okupljeni rekoe da je-

ste. Zatim je ejh uzeo kesu pijeska i

poeo ga sipati u teglu; pijesak je popunio sve praznine izmeu loptica i
klikera. Jo jednom je upitao da li je
tegla puna i dervii ponovo potvrdie
da jeste. ejh tada dohvati veliku ezvu
sa pei i sasu je u teglu, te kahva popuni sve praznine koje vrsta materija
nije mogla; sva kahva iz dezve stade u
teglu. Dakle, ree ejh, ova tegla je
va ivot. Ping-pong loptice su vane
stvari - Bog, Uzvieni, ibadet, porodica, zdravlje, demaat... stvari koje, i
da sve ostalo izgubite, va ivot ne bi
bio prazan; klikeri su stvari poput posla, kue, auta... Pijesak je sve ostalo
male svakodnevne stvari. Ako teglu
svoga ivota napunite pijeskom beznaajnim stvarima, neete imati mjesta za klikere i ping-pong loptice one
doista vane, od kojih ovisi ivot. Svoju
panju posvetite stvarima bez kojih
neete biti sretni; prerasporedite svoje dosadanje prioritete. Uvijek e se
nai vremena da se oisti kua ili opere auto, ali nee za ibadet i za porodicu. Pobrinite se najprije za svoje pingpong loptice, ostalo je samo pijesak.
Jedan od dervia upita ta onda kahva
predstavlja. ejh se nasmija i ree,
Drago mi je da si to upitao; bez obzira
kako va ivot bio ispunjen, uvijek naite vremena za fildan kahve i cigaru
sa svojim prijateljima.

79

Edin Urjan Kukavica

UVODNA RIJE
POJAVA I ORGANIZACIONI OBLICI
ISLAMSKE DUHOVNOSTI

Edin Urjan Kukavica, roen je u

Sarajevu 1967. godine. Nekoliko
godina pohaa predavanja iz fikha, akaida, Kuranske logike, hadisa i tefsira kod ejh Akbar Aydija, a zatim biva pozvan u blizinu
Sejjida ejh Mesud-ef. Hadimejlia. Bejat svome ejhu daje 2001.
godine, koji ga 2006. promovira u
svog vekila, a 2008. u ejha tarikat-i nakibendijje-husejnijje; 2009.
godine prima hilafet tarikat-i
rifaijje-sejadijje, te jo jedan hilafet tarikat-i nakibendijje sa ruku
Sejjida ejha Husejna Dafera
Tajjara. ejh Edin Urjan Kukavica
je pisac, autor dva romana Prvoroeni Dunja (2001.) i Be
(2005.), te nekolicine objavljenih
autorskih djela Bajramijje-melamijje Hamzevijje (2009.) i knjiga
prijevoda, mahom tesavvufske literature: Seyyed Hossein Nasr,
ivi sufizam (2004.), Uvod u
islamske kozmoloke doktrine
(2007.), Islamska umjetnost i duhovnost (2007.); Titus Burckhardt, Alkemija znanost o kosmosu, znanost o dui (2005.), Sveta
umjetnost na Istoku i na Zapadu
(2005.), Kathleen Seidel, Sufijski
kuhar kako doekati i ugostiti
musafira (2008.), Behauddin Veled, Maarif knjiga iz bunara
(2008.)... te velikog broja tekstova.
Jo nekoliko njegovih romana,
autorskih djela i knjiga prijevoda
eka na objavljivanje.

BEHAR 95

Historijsko poelo izvjesnih oblika reagiranja na znakovito negativne tendencije unutar islama u vidu najprije individualnog, a potom i organiziranog djelovanja islamske duhovnosti mogue je
pratiti i utvrditi, bezmalo 1200 godina
unatrag, dakle do prvog/sedmog i drugog/osmog stoljea (po hidri/po miladi Isa, a.s.). Tada se, uslijed iznimno
brzog irenja islama, kao posljedica
javlja njegovo izlaganje velikom broju
razliitih etnikih skupina koje su u nj
unosile svoje tradicijske vrijednosti, te,
vjerovatno jo uoljivije, kao rezultat
vojnih osvajanja, znakovitog bogaenja
vladajuih slojeva jo uvijek mladog
islamskog drutva. Znakovit utjecaj
bogatstva u islamu ali i prvi monarhistiki i dinastiki pristup vladanju
ogleda se ili makar simbolizira premjetanjem prijestolnice iz Medine u
kozmopolitskiji Damask (Damascus).
Kao reakcija na sve svjetovniji izvanjski
izgled islama pod prvom muslimanskom dinastijom, ummejadskom (Ummayad), pojavile su se razliite skupine
i linosti koje su insistirale na povratku
istim vrijednostima koje su nalagali
Kuran asni i njegovo otjelotvorenje
Allahov Poslanik Muhammed (s.a.v.a.).
Jedna od takvih linosti, Hasan iz Basre (al-Basri, 642.-728.), jedan od najznaajnijih tabiina za kojega vlada miljenje da je bio uenik samog Imama
Alija (s.a.), te da je poznavao i uio od
preko dvadeset Poslanikovih Drugova
(r.a.), propovijedao je i zagovarao odricanje i odbacivanje svega ovosvjetovnog te otvoreno i smjelo kritizirao vladajue strukture kada god bi osjetio da
se ne ponaaju i vladaju u skladu sa
etikim standardima islama. Druga
znaajna linost, Rabija Adevija
(Rabiah al-Adawiyah, p. 801.), njegovala je duhovno nestajanje u Bogu kroz
ljubav prema Njemu (Uzvien je On!) i
Boansku ljubav prema Njegovim stvorenjima. Trea i najkontroverznija linost, Mensur Grebenar (al-Hallaj,

857.-922.), ivio je kao putujui propovjednik koji je svojom karizmom i istinski dubokom produhovljenou oko
sebe okupljao veliki broj uenika. Za
njega se tvrdi da je izjavio Anna alHaqq! (Ja sam Istina!) to je neminovno izazvalo reakciju konzervativne
uleme, iji je protest na koncu rezultirao Halladevim javnim i iznimno surovim pogubljenjem. Halladeva smrt
ekstremna je rezultanta napetosti koja
je uglavnom karakterizirala odnos izmeu ranih sufija i konzervativnih
islamskih vlasti i uleme koji su se ve u
tom historijskom periodu znakovito
odrodili od povjerenog im ummeta.
Prvi oblici organiziranog djelovanja ne
posjeduju gotovo nijednu od osobenosti
duhovnog institucionaliziranja kakvo
poznajemo danas u vidu ureene i elaborirane teorijske potke tesavvufa,
organiziranih i etabliranih prakticirajuih bratstava tarikata, odnosno doktrinarno-definiranog uenja i njegovog
prakticirajueg domena. Onovremeno
organiziranje ponajvie podsjea na
skup sljedbenika i uenika okupljenih
oko linosti ili uenja karizmatinog
uitelja, uglavnom u izvjesnoj neobavezujuoj, ali vrstoj vezi uspostavljenoj
na respektivnom odnosu povjerenja i
odanosti. Taj neobavezni odnos i veza
uitelj-uenik, karakteristian za islamsku duhovnost drugog/osmog i treeg/
devetog stoljea, postepeno se razvio i
na svojevrstan nain institucionalizirao
u narednim stoljeima, ponajprije kao
rezultat potreba koje su nalagale okolnosti od potrebe za stacionarnim djelovanjem u odreenoj sredini do pojave
veeg broja uitelja i neuporedivo veeg
broja zainteresiranih uenika, a potom i
kao posljedica produbljivanja uzajamnih veza i odnosa izmeu uenika i
njihovih uitelja.
Do petog/jedanaestog stoljea kroniari, historiografi, te prvi hagiografi
biljee postojanje nekoliko razliitih
skupina za koje se pouzdano moe rei
da su bile okupljene oko respektivnih

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

uitelja, jer ih savremenici nazivaju
nekom od imeninih osobenosti njihovih ejhova. Te skupine, meutim, esto nisu bile dovoljno vrste ili meusobno uvezane da bi preivjele preseljenje (smrt) svoga prvaka. Tek u estom/dvanaestom i sedmom/trinaestom stoljeu poinju se pojavljivati
skupine dovoljno stabilne i vrste, dakle koherentne, koje su bile u stanju
nadivjeti svoga utemeljitelja i prvaka.
Dakako, ovoj pojavi umnogome je doprinijelo i imenovanje nasljednika, od
strane ivog prvaka, kojega se imalo
slijediti nakon preseljenja trenutnog
prvaka ejha. Dakle, skupine uenika okupljenih oko jednog uitelja ije
je porijeklo mogue pratiti sukcesiv-

Rifaijje osnovan u Basri, u Iraku u estom/dvanaestom stoljeu, veoma brzo se proirio na Siriju (Syria) i Egipat;
pripadnici i sljedbenici tarikat-i Suhraverdijje, su iz Iraka krenuli prema
Istoku Indiji; tarikat-i Kubrevijje koji
slovi izvorno iranski tarikat, koji se historijski povezuje sa Suhraverdijjama
(budui je njihov osniva, naime uitelj
temeljem ijeg uenja su njegovi
sljedbenici formirali sljedbu, Nedmuddin Kubra/Nayim al-din Kubra,
1145.-1221., bio uenik utemeljitelja
tarikat-i Suhraverdijje, Abu Nediba
Suhraverdija/Abu Najib as-Suhrawardi, 1097.-1168.), zadrao se na podruju stare Perzije, dok se tarikat-i
Kadirijje, koje slove kao najraniji od-

Prvi oblici organiziranog djelovanja ne posjeduju gotovo nijednu

od osobenosti duhovnog institucionaliziranja kakvo poznajemo
danas u vidu ureene i elaborirane teorijske potke tesavvufa,
organiziranih i etabliranih prakticirajuih bratstava tarikata,
odnosno doktrinarno-definiranog uenja i njegovog prakticirajueg domena. Onovremeno organiziranje ponajvie podsjea na
skup sljedbenika i uenika okupljenih oko linosti ili uenja karizmatinog uitelja, uglavnom u izvjesnoj neobavezujuoj, ali
vrstoj vezi uspostavljenoj na respektivnom odnosu povjerenja i
odanosti.
nim lancem uitelja, s vremenom su
ponijele ime tarikati (tariqah), pojmom
koji se u savremenoj literaturi najee prevodi kao red (po uzoru na posveenike redove drugih religijskih
tradicija), ali iji je taan prijevod put.
U to vrijeme biljei se i pojava prvih
znaajnih autorskih teorijskih djela o
islamskoj duhovnosti openito, ali i o
pojedinim prakticirajuim segmentima, metodima i rezultatima, uoenim,
prepoznatim i definiranim duhovnim
postajama, kao i elaboriracije ostalih
karakterizirajui elemenata, od odjee do institucija.
Tri geografska podruja koja se izriito povezuju sa nastankom i formiranjem ovakvih skupina tarikata su
Mezopotamija, naime Iran i Irak, Sredinja Azija i Sjeverna Afrika. Najznaajniji tarikati nastali u Mezopotamiji
su Rifaijje, Suhraverdijje, Kubrevijje i
Kadirijje, koji su u istom smislu i najraniji organizirani tarikati. Tarikat-i

nosno prvi jasno formirani tarikat,

svejednako iri prema Istoku Indiji,
ali i prema Zapadu Sjevernoj Africi.
Sufizam se u Sjevernoj Africi pojavljuje
i kao rezultat irenja Rifaijja prema
Siriji i Egiptu; pojava i prisustvo ovog
tarikata omoguilo je i nadahnulo formiranje drugih, autentino afrikih tarikata. Tako se u sedmom/trinaestom
stoljeu pojavljuje tarikat-i Bedevijje
(Badawiyyah), koji je u Egiptu osnovan
temeljem uenja Pira Ahmeda Bedevija (Ahmad al-Badawi, 1199.-1276.).
Ovaj tarikat postoji i danas, te se hiljade pripadnika, sljedbenika i simpatizera ovog puta okuplja na godinjoj
sveanosti u Tanti (Tanta), u Egiptu.
Otprilike u istom historijskom periodu
u kojem se sufizam poeo razvijati u
Egiptu, biljei se njegovo znakovito jaanje i u drugim dijelovima Sjeverne i
Zapadne Afrike, emu doprinosi blagonaklon odnos Almohadske dinastije
(1130.-1269.), koja je vladala Marokom (Morocco), Alirom, Tunisom i

muslimanskom panijom. U istom

stoljeu u Tunisu, oko ejha Hasana
azilija (al-Shadhili) okupila se skupina uenika koja e initi okosnicu tarikat-i azilijje, koji e najveu sljedbu
stei u Aliru, Tunisu i Maroku.
U dvanaestom/osamnaestom stoljeu
islamski svijet, osobito srce islama sa
najsvetijim gradovima Mekkom i Medinom, pada pod vlast reformistikog samoproklamovanog puritanistikog ideolokog pokreta zvanog Vehabiti ili Vehabijje. Osnov njihove ideologije ini
nastojanje da se islam oslobodi svega
to oni smatraju nedoputenim i nedopustivim inovacijama (novotarijama)
poput i, naroito potovanja svetih ljudi
te strogo pridravanje krutog slova Vjerozakona (shariah), ali i to onako kako
ga oni vide i tumae. Duh ove vrste promjena proirio se i Sjevernom Afrikom,
nadahnujui pojavu tarikata koji su u
svome izvanjskom izrazu insistirali na
manje ekstremnim formama ponaanja i obreda koji su karakteristika nekih
tarikata. Znaajan tarikat kojeg u svom
smislu treba spomenuti je tarikat-i Tidanijje, kojega je godine 1780. osnovao
Ahmed Tidani (Ahmad al-Tijani, p.
1815.), a koji u svome akaidu nemaju
naglaeno potovanje svetih ljudi. Ovaj
tarikat postoji i danas te se moe rei
da je prisutan irom Sjeverne i zapadne
podsaharske Afrike.
Jo jedan tarik, gotovo istovjetnog
akaida je tarikat-i Senusijje, koji je godine 1840. u Barki (Barqah, istona
Libija), osnovao Muhammad ibn Ali
Sanusi (1787.-1859.). Ovaj tarik karakterizira odricanje od svih oblika luksuza i snanu privrenost Allahovom Poslaniku Muhammedu (s.a.v.a.). Neposredno nakon odlaska europskih kolonizatora iz Sjeverne Afrike, godina
1940.-1950. Sanusijje su osnovale savremenu Libiju, ali ih je veoma brzo
nakon toga, ve 1969. sa vlasti zbacio
pukovnik Muammer Gadafi (Muammar al-Qadafi). Od tada su Sanusijje
snana opozicija Gadafijevom reimu
te su jo uvijek aktivni uprkos svim pokuajima vlasti u Libiji da dokinu njihove aktivnosti.
U Sredinjoj Aziji i Anadoliji (koja se
geografski poklapa sa savremenom

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Turskom) u periodu izmeu estog/
dvanaestog i jedanaestog/sedamnaestog stoljea, pojavio se veliki broj tarikata koji od tada imaju zasigurno
najznaajniju ulogu u ouvanju i irenju islamske duhovnosti. Najraniji od
njih, tarikat-i Jesevijje, osnovan u
oblasti koja je danas poznata pod nazivom Turkestan (ili Turkmenistan)
imao je znaajnu ulogu u vrijeme svoga nastanka i nedugo nakon preseljenja osnivaa, a u smislu irenja islama
meu turskim plemenima Sredinje
Azije. Za nekolicinu tarikata tvrdi se da
su potekli iz okrilja ovog tarika, meu
kojima je svakako najpopularniji tarikat-i Bektaijja. Prema predaji, Hadi
Bekta Veli (Hajj Bektash Wali), osniva Bektaijja, bio je pripadnik tarikati Jesevijje, iako ga neki drugi izvori
povezuju sa Babaijjama, Hajderijjama,
te nekim drugim tarikatima i pokretima kojih odavno nema. Bektaijje postoje i danas u odreenim dijelovima
Balkana i Turskoj.
Jo jedan izvorno Srednjeazijski tarikat je tarikat-i itijje. Porijeklo ovoga
tarikata see daleko iza vremena njegovog prvog najpoznatijeg svetog ovjeka iako ne i utemeljitelja tarikata
Muinuddina Hasana itija (Muin
al-Din Hasan Chishti, oko 1142.-1236.),
stanovnika Sidistana (Sijistan), za kojega neki autori tvrde da je bio dervi
tarikat-i Kadirijje. Tarik se postepeno
irio Indijskim poluotokom gdje postoji i danas, te se za njega moe rei da
je tarik sa vjerovatno najbrojnijom
sljedbom u cijelom islamu.

Tarikat-i Mevlevijje svoje porijeklo vezuje za vjerovatno najpoznatijeg sufija

i poetu Muhammeda Delaluddina
Belhija Rumija (Muhammad Jalaleddin al-Balkhi ar-Rumi, 1207.-1273.).
Ime tarikata izvedeno je iz arapskog
pojma Mevlana (Mawlana, na gospodar ili uitelj), kojim su Rumija oslovljavali njegovi prvi sljedbenici i savremenici. Mevlevijje su osnovane u turskom gradu Konji (Konya). Poput
mnogih turskih tarikata uspjeno je
uguen zabranom rada dervikih tarikata iz 1925. godine, kada tarikati ne
nestaju, nego prelaze u drugu unekoliko ilegalnu fazu postojanja i djelovanja. U drugim dijelovima svijeta,

BEHAR 95

neko iznimno brojan i znaajan tarik

postepeno je gubio na znaaju da bi
ubrzo potpuno nestao.

Tarikat-i Nakibendijje imao je vie

uspjeha. Osnovao ga je ah Behauddin
Nakibend
(Shah
Baha
al-din
Naqshband, p.1389.) u jednom selu u
blizini grada Buhare (Bukhara) u Sredinoj Aziji. Taj tarik se polahko irio
istono prema Indiji, ali i zapadno prema Turskoj. Uivajui potporu osmanskih Turaka, Nakibendijje su uspjeno djelovali sve do ukidanja Osmanskog sultanata i formiranja pravne
drave pod Kemal-paom Ataturkom
(Kemal Ataturk).
Tarikat-i Halvetijje, iako osnovan u
Perziji (Persia) veoma brzo je privukao
znakovitu sljedbu u Anadoliji. Ovaj tarik iznjedrio je druga dva znaajna tarika: tarikat-i Bajramijje i tarikat-i
Delvetijje. Tarikat-i Bajramijje osnovan je u Ankari u 14. stoljeu i njegovo
postojanje biljei se do nestanka
Osmanskog sultanata; tarikat-i Delvetijje (ponegdje slove i kao Hudaijje),
u 17. stoljeu osnovao je Aziz Mahmud
Hudai (p.1628.), prethodno sljedbenik
i pripadnik tarikat-i Halvetijje. Poput
ostalih turskih tarikata i ovaj tarik je
zabranjen godine 1925. a posljednji
poznati ejh ovoga tarika preselio je
(umro) 1946. godine.

Ataturk je tarikate smatrao dekadentnim, reakcionarnim i na svaki nain

preprekom modernizaciji Turske. U
cilju reformiranja drave godine 1925.
zapovijedio je zabranu djelovanja svih
tarikata u Turkoj. Zabrana rada i djelovanja tarikata u Turskoj pokazuje izvjesnu vrstu pritiska sa kojim se vjerski establiment suoio usljed narastajuih sekularistikih tendencija u
svijetu tokom perioda modernizacije,
koji, vrijedi spomenuti, nije podjednako rasporeena na sve segmente vjerskog ivota. Dok su damije i damijska ulema unekoliko ipak imali doputenje za djelovanje unutar damijskih
harema, tarikati su strogo proganjani i
podvrgavani svakovrsnoj torturi. U
mnogim dijelovima arapskog svijeta
tarikati su potpuno nestali sa javne
scene. U drugim dijelovima islamskog, pa i neislamskog svijeta, meutim, nastavili su svoje postojanje, koliko javno toliko i polu-javno. I u Sjevernoj Africi i Indiji sufizam je izgubio
utjecaj koji je neko imao, ali je svakako ostao znaajan dio vjerskog identiteta i folklora toga dijela svijeta. U
svakom sluaju, bez obzira na progone i zabrane, kakve su derviki tarikati
doivjeli i tokom komunistikog i socijalistikog perioda bive Jugoslavije,
njihovo postojanje svjedoi o nerazdvojivosti vjere i njene duhovne dimenzije.

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Dervike institucije u
bosni i hercegovini i sarajevu
TEKIJE U BOSNI I HERCEGOVINI
Voljeli bismo vjerovati da e doi vrijeme u kojemu e se ljudi
ponositi jednako onim to su bili kao i onim to jesu, budunost graditi sjeajui se prolosti, to jest da e im budunost
znaiti i biti jednako vana kao i prolost, i da ono to je u ovome trenu sadanjost, kad postane prolost nee nositi breme
posljedica kojih e se stidjeti budunost. Sustavno i ustrajno
zatiranje tragova vlastite prolosti vodi u budunost koja nema korijena te je stoga podlona svim historijskim vjetrovima,
ma kako slabi bili, a civilizacije koje svoje korijene njeguju
odolijevaju i olujama. S druge strane, rekao je Allahov Poslanik Muhammed (s.a.v.a.) da e Allah, Uzvieni, oprostiti svim
ljudima osim izdajici i samoubici; u kontekstu ovog rada izdajicom bi se mogao smatrati onaj koji svoju asnu prolost prodaje za tuu neizvjesnu budunost, a samoubicom onaj koji
zaboravlja i zanemaruje vlastitu tradiciju i naslijee.
Brojna su mjesta u Bosni i Hercegovini, ali i ire, u svim dijelovima Balkana, koja u svome nazivu kriju ili pak uope ne kriju
neposrednu vezu sa objektima koji su u ne tako davnoj i dalekoj prolosti bili mjesta osobitog ibadeta (dovita), objektima u
kojima se Gospodar spominjao na naroit nain (tekija), a sela
i zemlje zovu se ehovinama, ehlucima, ejhovskim korijama... Jo je vie hanova koji nose imena svojih graditelja, obnovitelja ili kasnijih vlasnika, cijeli predjeli zovu se turbe, iako
turbetima na tim mjestima odavno ili tek odskora nema ni traga... Gradovi u Bosni, kao nigdje na svijetu, uz svoje vlastito
ime nose i oznaku vakuf! Historija se igra sjeanjem, zamee

trag pamenju, smee s uma ono to se nipoto ne bi smjelo

zaboraviti i mijenja imena i nazive koji postoje od pamtivijeka
onima koja je mjestima dalo vrijeme, vladari ili vlasti u skladu
s vremenom, nastojei zapoeti vrijeme od svoga postojanja, a
zemlju obiljeiti svojim trajanjem. S time, ali i sa naim opredjeljenjem u skladu, imamo namjeru podsjetiti se nekih mjesta u Bosni i Hercegovini koja su neko udomljavala tekije,
dervie, njihove ejhove, putnike, namjernike i dolaznike i prolaznike, nudei svakome onoliko koliko se imalo i moglo, ne
pitajui ga ni za vjeru ni za mjeru, ni za dau, ni za plau
NAKIBENDIJSKA TEKIJA i TURBETA U FOI
Tekija se nalazi(la) iznad grada na padini Crnog Vrha. Piui
o ovoj tekiji Alija Bejti je identificira sa Bajezid-babinom tekijom koju spominje Evlija elebija i za nju kae: Od svih
(tekija) najznaajnija je Bajezid-babina tekija, na jugoistonoj
strani grada, meu vinogradima i baama. Ona je okrenuta
prema ariji i bazaru i predstavlja ogledalo svijeta (kozmoramu). Tekija pripada (1974.) nakibendijskom dervikom
redu, a sastoji se od semahane i dva turbeta, dok je etvrti
objekat ahar ili musafirhana nestao u Drugom svjetskom ratu. Foaci znaju da su u onom turbetu lijevo od ulaza u tekiju
sahranjeni Murat-baba i Bajezid-baba. U drugom turbetu su
proelnici tekije Muftii. Nad ulazom u tekiju, na kamenoj
ploi dimenzija 50x80 cm, ispisan lijepim nesh pismom i
smjeten u 12 elipsastih polja, sauvan je natpis o njenoj obnovi 1334. (1915.) godine, koji veli: Ovaj objekat je podigao
dobrotvor hadi Mehmed-paa Kukavica (1752). Nakon to

Tekija u Foi

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

ga je obnovio Mehmed-beg uvalija, i nakon to je Ali Galibpaa sagradio ovdje hanikah, nastupio je svjetski rat u svim
krajevima zemlje. 1334./1915. godine, poruen je i ovaj objekat pa ga je iza toga obnovio Adem-aga Mei, askerski zabit
1334./1915. godine. Tekija i turbeta srueni su za vrijeme
agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995. godine.
BEKTAIJSKA TEKIJA, MURAD-DEDEOVO TURBE I
ZAVIJA U AJNIU
Na izlazu iz ajnia prema Pljevljima, uz obronak planine Cicelj, nalazilo se vee mezarje, bektaijska tekija i Murad-dedeovo turbe. I Evlija elebija spominje Murad-babinu bau sa
bektaijskom tekijom i hvali ovo mjesto kao divno izletite. Dalje izvori ne govore o ovoj tekiji. Meutim, u narodu se ouvala
uspomena na tekiju koja se nalazila na Musali povie grada
ajnia, iznad nekadanjeg hotela Orijent, a postojalo je i turbe neto nie pomenutog hotela, podignuto nekom poginulom
turskom oficiru. Tekija je sruena poslije Prvog svjetskog rata,
ali ju je kasnije obnovila neka ena. Konano je sruena poslije Drugog svjetskog rata i poslije toga vie nikada nije obnavljana. Isto tako narod pamti nekog ejh Omera i Murat-dedea,
tako da je mogue je da se u oba sluaja radi o istoj tekiji. Prema vakufnami izdatoj 990./1582. godine, hercegovaki sandak-beg, Sinan-beg, sin Bajramagin, podigao je u ajniu
jednu zaviju s namjerom da slui kao konak putnicima, ali i da
prehranjuje sirotinju i uboge. Zavija je na spratu imala dvije
tabhane (radionice za preradu koe), u prizemlju ahar (ostavu), kuhinju, magazin, pekaru i uz nju hambar i druge prostorije. U vakufnami se ne precizira gdje je zavija bila locirana, ali
sve ukazuje da se radi upravo o spomenutoj bektaijskoj tekiji.
SREBRENICA TEKIJA - KULAT
U pisanim izvorima Srebrenica se prvi put spominje 1352. godine kao predgrae tvrave Srebrenik, kada se pominje i
gradsko naselje sa razvijenim zanatima i ivom proizvodnjom
srebra. Pored Sasa kao rudara pominje se i kolonija dubrovakih kopaa plemenitih metala. Turci su mnogo godina prije
osvajanja Bosne nastojali zavladati Srebrenicom kao vanim
rudarskim sreditem i to im je donekle i uspijevalo, ali su je
konano osvojili tek polovinom 1462. godine i u njoj postavili
svoje povjerenike za rudarske poslove, te osnovali Srebreniki
kadiluk. Godine 1660. Srebrenica je prema opisu Evlije elebije, imala 800 prizemnih i na sprat tvrdo zidanih i lijepih kua, 6
mahala i 6 damija sa mihrabom, zatim jednu tekiju, 3 mekteba, jedan mali han i 70 esnafskih duana, kao i jedno lijepo
javno kupatilo hamam. U zaseoku Tekija u Konjevi Polju,
nedaleko od Nove Kasabe, na putu Vlasenica Zvornik, nalazi
se zavija/musafirhana Hamza-dede Orlovia, podignuta
925./1519. godine, a nedaleko od musafirhane nalazi se i turbe u kojemu je, prema predaji, u jednom mezaru ukopan osniva zavije Hamza-dede, dok se za drugi mezar pretpostavlja
da pripada njegovom sinu Mustafi.
Prema predaji, koju biljei Muhamed Hadijahi, 1519. godine u selu Orlovii, u nahiji Kulat, kadiluk Srebrenica,
Hamza-dede sagradio je tekiju. Za njene potrebe uvakufio

BEHAR 95

je i okolno zemljite. Ovaj vakuf (zemljite) Hamza-dede

dobio je nakon susreta s jednim od turskih sultana (u predaji se spominje sultan Sulejman, ali je vjerovatnije da se
radi o sultanu Selimu; neke predaje spominju ak i sultana
Fatiha). Sultan je s vojskom poao u Zvornik i svratio na
konak u Konjevi Polje. Hamza-dede ba tada orae njivu.
Sultan ga ukori rekavi mu zato ore tako sijede brade, i
zato je okasnio, to nije uranio. Hamzi-deda mu odgovori,
Uranio sam, ali mi Bog nije dao. Poslije, kada se spustio
u selo, sultan ponovno naleti na Hamza-dedea te ga, nakon
klanjanja jacije namaza, upita bi li znao operutati gusku.
Hamza-dede mu odgovori da bi je znao i u torbu metnuti
samo kada bi je imao. Slijedeega jutra, kada je raspremao
posteljinu na kojoj je sultan spavao, Hamza-dede ispod jastuka pronae berat (pravno rjeenje) o gradnji tekije i musafirhane i o oprotaju od poreza i daa.
TURBE U DIVIU
Divi je mjesto koje se nalazi nedaleko od Konjevi Polja, a
turbe se nalazi na samom ulazu u grad, sa desne strane,
pored hotela. Prema Hifziji Suljkiu, prvobitno turbe dimenzija 11x5,50 metara, bilo je jednostavna graevina, zidana
kamenom, erpiem i drvetom, a pokrivena crijepom; sastojalo se od dvije prostorije; prva je bila prazna, namijenjena za
prenoite i ibadet namjernika, a u drugoj prostoriji nalazili
su se mezarovi, drveni sanduci dvojice velikana. Kako je staro turbe dotrajalo air Hasanovi iz Pobua, opina Bratunac, ponudio je novac za njegovu ponovnu izgradnju; novo
turbe sagraeno je tvrdim materijalom, postavljena su dva
kubeta i pokrivena bakrom, te su uvedeni voda i struja. Turbe
je za vrijeme okupacije Divia do temelja srueno. U Diviu je
prije rata ivjelo gotovo iskljuivo muslimansko stanovnitvo; gotovo jer su jedine dvije pravoslavke koje su tu ivjele
bile udate za muslimane. Za vrijeme agresije sruena je damija, a na njenom mjestu izgraena pravoslavna crkva; veliki
broj stanovnika je pobijen i odveden u logore. Nakon rata,
preivjelo muslimansko stanovnitvo se vratilo, a veliki broj
u ratu doseljenih Srba je otiao. Odlukom Doma za ljudska
prava crkva e ostati na mjestu na kojem je sagraena, a
damija e se izmjestiti/sagraditi na drugom mjestu.
Prema predaji u turbetu su ukopana dvojica brae, sejjida
(potomaka Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.a.) koji
su ovdje doli kao vojnici sultana Fatiha. Poslije izvojevane
pobjede, na povratku kui, obojica su ubijeni iz zasjede.
Predaja kae da su bili porijeklom Perzijanci, imenom Emir
Ahmed i Emir Alija, a tvrdi se da im je Tatar-han bio daida
(ujak). Po Tihomiru oreviu njihova imena su bila Evlija i
Mevlija. Turbe im je obilazilo i muslimansko i kransko
stanovnitvo i ostavljalo u njemu novac i razliite darove.
Ono to je naroito zanimljivo, kako pie Hifzija Suljki, jeste da su ovo turbe redovno zijaretili dervii i ejhovi iz Buhare, Hive, Semerkanda, Takenta, Teherana i Konje.
KADIRIJSKA TEKIJA I TURBETA U ZVORNIKU
Nakon to je zbog aktivnog uea u socijalnim nemirima
protiv pekulacija hranom sarajevskih trgovaca prognan iz

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Sarajeva 1682. godine, ejh Hasan Kaimi-baba (p. 1699.) nastanio se u Zvorniku. Na prostoru na kojem se danas nalazi
njegovo turbe (na Kula-gradu) zvorniki mutesarif Mehmedpaa na preporuku Silahdar Mustafa-pae (vakifa i graditelja
Silahdar Mustafa-paine poznatije kao Hadi Sinanova tekija
u Sarajevu, iji je ejh Hasan Kaimi bio prvi ejh), 1805. godine je uz turbe Hasana Kaimije sagradio jednu kadirijsku tekiju. Osim nekoliko podataka o turbedarima i zavijedarima
ovog vakufa, drugih podataka o ovoj tekiji nema.
TEKIJSKA DAMIJA U ROGATICI
Tekijska damija je, po svoj prilici, bila najstarija damija u
Rogatici. Nalazila se na lijevoj obali rijeke Rakitnice. Na
tom je mjestu jo u prvim decenijama desetog/esnaestog
stoljea podigao svoju damiju Sinan-vojvoda kao prvu damiju u naselju oko koje se razvila i istoimena mahala. Vremenom je damija dotrajala pa je na njenim temeljima neki
Dafer-paa podigao novu, a godine 1870. iz temelja je obnovio ejhul islam Mehmed Refik-efendija Hadiabdi. Nakon to je stradala 1943. nikad je niko nije obnavljao. Natpis

Turbe Hasana Kaimi-babe

u stihovima na turskom jeziku isklesan je na kamenoj ploi
i ispisan lijepim talik pismom, podloga natpisa je zelena, a
slova pozlaena, ejhul islam, Mevlana Refik, lijepih osobina, danonono se zalagao u vrenju dobroinstva. Ova
bogomolja bijae do temelja oronula, a koja je poznata kao
Tekijska damija, iz potovanja prema rodnoj grudi svojih
predaka, uloi trud i obnovi ovu damiju. Istiniti mu je omoguio i olakao njeno dovrenje, i Tako postigao lijepe dove
odlinika i puka. Fadil joj distihom izree kronogram, bivi
muftija sagradio je lijepu bogomolju. Godina 1287./1870.
TEKIJE U VIEGRADU, RUDOM, BIJELJINI i DONJOJ TUZLI
Prema jednoj skupini izvora, Sulejmanu Kemuri i airu Sikiriu, halvetijski tarikat imao je svoga istaknutog predstav-

nika i zagovornika u linosti Ebu Lejs-zade (Iblizovi) ejh

Sejfullah-efendije (p. 1889.), koji je 1865. postavljen za turbedara Jediler-turbeta (Sedam brae) u Sarajevu, a ijim utjecajem su otvorene halvetijske tekije u Viegradu, Rudom,
Bijeljini i Donjoj Tuzli. Meutim, prema Hazimu abanoviu
koji prenosi usmeno predanje od Ediba ohadia (te temeljem injenice da je dugi niz godina rukovodio nakibendijskom tekijom kod turbeta Jedileri u Sarajevu), ejh Sejfullah
Iblizovi je pripadao nakibendijskom tarikatu, te tekije u
spomenutim gradovima jesu tekije tarikat-i Nakibendijje.
No, nije iskljueno da je ejh Iblizovi imao oba hilafeta. Tekija u Viegradu, prema predanju, budui da su svi pisani dokumenti uniteni, nalazila se na jugozapadnoj strani grada u
blizini bive pijace, a dananje autobuske stanice, oko pedeset metara daleko od mosta Mehmed-pae Sokolovia, na
prostoru koji gleda na Drinu i samo je podzida dijelila od rijeke. Ne zna se kada je tekija sruena, ali kako je u narodu jo
uvijek ivo predanje iz 1910. godine o nekom ejh Kapi i ejh
Dediji Grohiu iz sela Lasci u blizini viegradske banje, vjerovati je da je u vrijeme preseljenja te dvojice ejhova (1910.)
tekija jo uvijek postojala i bila u svojoj funkciji.
Tekija u Rudom, podignuta na inicijativu ejh Sejfullaha Iblizovia, nalazila se nedaleko od kasabe Rudo, na zaravni koja ini
trugao izmeu mosta na Limu za Rudo, rijeke Lima i puta koji
vodi za Sjeverin, u malom naselju oko tri kilometra udaljenom
od Rudog, gdje je donedavno ivio posljednji (halvetijski) ejh
ove tekije Sejfudin Hrnji. Tekija je sruena u Prvom svjetskom
ratu i nikada nije obnavljana, a zikir-halke odravane su u kuama samih ejhova. Do posljednjeg rata tu se nalazilo malo
turbe, niska etvrtasta graevina sa drvenim krovom. U turbetu su se nalazila tri mezara u kojima su ukopani Glibovi Suljaga, vlasnik drugog mezara je nepoznat, a trei je pripadao ejh
Salihu Hrnjiu, ocu ejh Sejfudina Hrnjia. Postoji predaja koja
kae da je ejh Sejfullah u Sjeverin doao iz Bijeljine, boravio tu
izvjesno vrijeme, a onda se ponovo vratio u Bijeljinu, gdje je
postojala tekija o kojoj istina, postoji samo predaja, a ne postoji nikakva historijska ili dokumentarna graa. Halvetijska tekija
u Bijeljini, zvana ejh-Sejfina tekija, podignuta je oko 1882.
godine. U posljednje vrijeme (1933.) izdravala se iz vakufa Krpia damije. Posljednji spomen ove tekije potjee iz 1937. godine u jednom dopisu Ulema-i Medlisa u Sarajevu.
MUSAFIRHANA I TEKIJA U JAJCU
U Jajcu se ranije nalazilo vie gostinjaca musafirhana, od
kojih se do danas sauvala samo musafirhana porodice
Mulali, a nalazi se u blizini travnike kapije u glavnoj ulici.
Na vrhu kue je mali drveni toranj sa atorastim krovom i
dugim iljkom na vrhu, koji je prolaznicima sluio kao znak
da je to musafirhana i da je slobodan pristup putnicima i
namjernicima. Inae, ovo je bosanska kua na dva kata, a
svaki je iznesen prema vani u vidu erkera. Musafirhanu je
podigao Hadi Jusuf Mulali poetkom 19. stoljea i u njoj
uspostavio i tekiju. I musafirhana i tekija su radile do 1878.
godine. Hadi Jusuf je preselio na putu prema Mekki oko
1891. godine. Donji dio musafirhane je, oko 1907, pretvoren
je u han, a gornji u stambene prostorije.

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

smjetena i biblioteka. Prilikom opravke 1936. godine medresa/tekija i mezar Hasana Kafije pokriveni su zajednikim krovom, tako da danas ine jednu cjelinu.
TEKIJA, KONACI I TURBETA NA OGLAVKU KOD FOJNICE

Musafirhana i tekija u Jajcu

KADIRIJSKA TEKIJA U JAJCU
Prema predanju koje je prenio Mustafa-efendija, mujezin
Esma-sultan damije u Jajcu, u dananjoj eh-mahali, na
prostoru oko katakombi i tornja sv. Luke, u stvari bive Sulejmanije ili Fethije damije, neki ejh je jednom prilikom
odrao predavanje narodu i pozvao ih u islam, to su prisutni i uinili nakon to im je pokazao keramete. ejh je ukopan na mjestu ehitluci kod Elektrobosne, a tu mu je bilo
podignuto i turbe koje je postojalo do Drugog svjetskog rata. Danas postoji samo mezar sa nianima. Taj ejh, kojemu ni historija ni predaja ne pamti ime, djelovao je u tekiji
koja se nalazila s druge strane Esma-sultan damije i nestala je u nekom velikom poaru i vie nije obnavljana. Pojavom ejh Alije Bagdadlije, napravljena je tekija na mjestu
ehitluci koje se kasnije prozvalo Tekija. U stvari radi se o
selu Vrbica koje lei izmeu Careva Polja i sela Mila. Nakon
njegovog preseljenja, naslijedio ga je sin takoer Alija (p.
1917.), koji je ukopan na mezarju ehitluci kod turbeta, gdje
je ukopan i njegov brat Sulejman, i Ahmed Bagdadlija. Poslije smrti osnivaa tekije ejh Alije, i njegovih sinova Alije i
Sulejmana, prestala je svaka aktivnost tekije koje danas vie nema, a o njenom postojanju svjedoe samo ostaci zidina i gomila kamenja na mjestu na kojem je nekada stajala.

U selu Oglavak koje se nalazi 45 km zapadno od Sarajeva,

na obronku it-planine, nedaleko od ceste za Fojnicu i danas postoji zgrada tekije nakibendijskog dervikog reda.
To je dosta jednostavna prizemna graevina, djelo domaih
majstora, koja ima semahanu, kahve-odak i druge potrebne prostorije. Tekiju na Oglavku utemeljio je poetkom 19.
stoljea ejh Abdurrahman Sirrija, sin kadije Mehmeda, a
unuk fojnikog kadije Fadila. Sirrija je roen oko 1785. godine, uio je u fojnikoj medresi pred ejh Huseinom, koji
ga je kasnije uveo u derviki red nakibendija i preporuio
mu da podigne tekiju spomenutog reda na Oglavku u blizini
mezara ejh Huseina iz Horosana, koji je, prema predanju,
poginuo pri osvajanju Bosne pod Turcima kao vojnik sultan
Fatih Mehmed-hana. ejh Sirrija je ehidu ejh Huseinu
Horosaniju podigao i turbe, a sam je preselio 1847. godine i
ukopan je u zasebnom turbetu zajedno sa svojim sinom i
nasljednikom na poloaju proelnika tekije ejh Abdulatifom, koji je preselio 1883. godine, kojega je na postu naslijedio mlai brat akir, preselio 1890.
TEKIJA I TURBETA U IVIIMA VUKELJIIMA
U selu Vukeljiima, u predjelu ivia, kojih dva sata hoda
sjeverno od Fojnice i danas postoji tekija koja od svoga
osnutka njeguje nakibendijski usul. Dananja zgrada tekije
sasvim je jednostavna, rad domaih dunera, ima kameno
prizemlje kod kojega su bridovi raeni od tesanog kamena, a
sprat je od erpia i drveta sa jednim erkerom iznad ulaza i
izboenjem mihraba u semahani tekije. Na ovom mjestu je
jo sredinom dvanaestog/osamnaestog stoljea tekiju podigao ejh Husein-baba Zuki koji se kolovao najprije u Fojnici i Sarajevu u Gazi Husrev-begovoj medresi i konano u Istanbulu gdje je posjeivao i uvenu tekiju Muradiju, pa ga je

HALVETIJSKA TEKIJA U PRUSCU

U Pruscu je postojala halvetijska tekija koju je utemeljio
Hasan Kafi Pruak, koja je funkcionirala u istoj zgradi sa
njegovom medresom. Vea pravougaona prostorija u prizemlju sluila je kao tekija, a manja kvadratina prostorija na
spratu, sa plafonom u obliku kubeta, sluila je kao dershana. Ugraeni dulafi u tekiji i medresi svjedoe da je tu bila

BEHAR 95

Tekija u Vukeljiima iviima, danas

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Tekija u Fojnici
njezin ejh uveo u nakibendijski tarikat. Husein je obiao
poznate tekije Male Azije, zatim Buhare i Semerkanda i potom se vratio u svoj zaviaj i u selu Vukeljiima, dosta zabitom kraju, podigao tekiju nakibendijskog dervikog reda.
ejh Husein je u nakibendijski derviki red uveo i ejh Sirriju, proelnika i osnivaa Oglavake tekije. Preselio je
1214./1799. godine i ukopan u posebnom turbetu nedaleko
od tekije. Osim ejh Husein-babinog turbeta u iviima se
nalaze jo dva turbeta ejh hadi Mejli-babe (p. 1854.) i ejh
Hasan-babe (p. 1899.) i njegovih potomaka.
NAKIBENDIJSKA TEKIJA U FOJNICI
U Fojnici je donedavno (nismo sigurni da li je tako i danas)
jedna ulica nosila naziv ehov sokak, gdje je ranije stanovao ejh Sirrija i njegov otac kadija Mehmed, a tu se nalazila i tekija koju je prema nekim pokazateljima osnovao sam
ejh Sirrija, a koja je nestala u poaru 1945. godine, poslije
ega nikada nije obnavljana.
NAKIBENDIJSKA TEKIJA U VISOKOM
ejh Husnija Numanagi, roen u Fojnici 1853. godine, poslije dugog izbivanja iz zemlje radi nauka, po povratku i preseljenju u Visoko, osnovao je 1904. godine nakibendijsku
tekiju u Visokom, za koju je uvakufio kuu sa dvoritem, ba-

10

om i dvije parcele zemlje, te druge zgrade to joj pripadaju, a sam je postao mutevelija i ejh tekije. Postojea tekija,
u vrijeme posljednjeg zapisa temeljem kojega se pravi ovaj
pregled (1986.), bila je smjetena u jednoj uskoj ulici u centru grada, odvojena od vanjskog svijeta visokim zidom. Sastojala se od tri prostorije, od kojih je najvea semahana,
potom mejdan-odaje i prostorije za ene.
ELI IBRAHIM-PAIN HALVETIJSKI HANIKAH U TRAVNIKU
Halvetijski hanikah zajedno sa medresom i knjinicom, koje
su bile smjetene pod jednim krovom, Eli Ibrahim-paa podigao je prije 1706. godine, kada je datirana njegova vakufnama,
u mahali Osoju, na praznom zemljitu koje je s dvije strane
graniilo sa rijekom Lavom, s tree javnim putem, a s etvrte
s privatnim putem. Danas je to prostor na desnoj strani Lave
izmeu puta to s drvenog mosta vodi ispod oborene Hasanpaia kule (ulica Bunar) i drugog sporednog puta to se od
ovog prvog sputa prema Lavi. Vakufnamom je bilo predvieno da se ejhu ove tekije, te za hranu njemu i derviima dnevno daje 40 aki, a svakom derviu i ueniku koji stanuju u sobama hanikaha po 5 aki svakoga dana. Pored toga ejh je
imao jednu sobu u tekiji, a uz to i bau koja se nalazila na lijevoj strani tekije, i u kojoj bijae ardak i bunar, kao i plodno
voe. Zgrada tekije vremenom je dola u ruevno stanje, pa ju
je 1781. renovirao tadanji muderiz Hadi Salih. Od 1830-31.

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

do 1871. ejh Eli Ibrahim-painog hanikaha, kao i muderiz
medrese, bio je travniki muftija Dervi Muhamed Korkut, zatim njegov sin Hazim, a potom njegov sin Asim (p. 1938.), koji
je zikr obavljao povremeno i u samoj medresi i u ishodnoj kui
na Putievu iznad Doca na Lavi.
NAKIBENDIJSKA TEKIJA U TRAVNIKU
Na inicijativu ejha Husnije Numanagia, koji je 1914. postavljen za muftiju u Travniku, 1928. godine uz Jeni-damiju u Travniku podignuta je tekija u kojoj se zikr obavljao po
nakibendijskom usulu. Do tada se zikr po istom usulu
obavljao se u samoj Jeni-damiji. Tekija se sastojala od dvije sobe u prizemlju i semahane, kao i jedne vee prostorije
sa predsobljem na spratu.
BEKTAIJSKA TEKIJA U BANJOJ LUCI
Pouzdano se zna da je najmanje jedna tekija postojala i u
Banjoj Luci, i to bektaijska. Naime, o njoj pie Murat Sertoglu, ali bez uputanja u bilo kakve historijske podatke,
tako da danas osim injenice da je postojala, o njoj vie nita nije poznato.
KOSKI MEHMED-PAIN NAKIBENDIJSKI HANIKAH U
MOSTARU
Koski Mehmed-paa, sin Mustafin je prije 1572. godine na
Tepi u Mostaru podigao jedan hanikah sa 11 soba, u kojemu
se imao izuavati tesavvuf i obrazovati dervii. U vakufnami
se kae, Neka se postavi za ejha onaj koga krase dobra
djela, koji je zaodjenut znanjem i plemenitou, ko bude
mogao itati komentare Kurana i hadisa, u teolokim znanostima dobro verziran i solidan, neko ko je iz reda aktivnih
utjecajnih uenjaka i kreposnih dervia. Prvi ejh Koski
Mehmed-paina hanikaha bio je njegov brat Mahmud-baba, koji je dovrio gradnju Koski Mehmed-paine damije u
Mostaru i bio njen prvi imam, a kada je preselio ukopan je u
turbetu na Maloj Tepi, nedaleko od damije i hanikaha. Hanikah je radio sve do 1924. godine kada je zatvoren, a kao
zgrada postojao je sve do 1950. godine kada je sruen, a na
tom mjestu formiran mali park.

TEKIJA, MUSAFIRHANA I TURBE NA IZVORU BUNE U

BLAGAJU
Uz desnu obalu Bune, upravo kraj samog njenog izvora, nalazi se tekija sa turbetom, uz koju su jo vidljivi ostaci temelji musafirhane i drugih zgrada. Prema navodima Evlije
elebije tekiju je utemeljio Zijauddin Ahmed ibn Mustafa,
koji je roen u Mostaru, a studirao u Istanbulu. Bio je murid
ejh Muslihuddina Uianina i njegovih sinova Hasana i
Isaa. Dananja zgrada potjee iz 1851. godine, a podigao je
u baroknom stilu Omer-paa Latas, na molbu tadanjeg
ejha ove tekije Aik-bae. Nije poznato kada je prvotno na
ovom mjestu sagraena tekija, meutim, Evlija elebi spominje da je jednu halvetijsku tekiju na tom mjestu podigao
mostarski muftija, pa Hazim abanovi, temeljem tog podatka, smatra da je tekiju dao sagraditi onovremeni mostarski muftija, savremenik Evlije elebija, Ahmed Zijauddin, koji je preselio 1697. godine. Uz tekiju se nalazi i jedno
turbe sa dva sanduka (kubure). O tome ko je tu kopan nema
pisanih tragova, ali se za jedan mezar zna da tu lei ejh
Aik-baa, koji je preselio 1860., dok se drugi mezar pripisuje uvenom ejhu Sari Saltuk-babi, i to je jedan od njegovih osam poznatih mezara makama rasijanih po cijelom
nekadanjem Osmanskom sultanatu.
Blagajska tekija je nekoliko puta stradala i bivala oteena
usljed odrona stijena i koela iznad samog izvora, pa je i
vie puta obnavljana. Oko 1920., jedna stijena je otkinula tekijsku semahanu koja je bila iznad same rijeke, a posljednji
vei zahvat na restauraciji i konzervaciji objekta izvren je
1952. godine. Dio dugakog kronograma o obnovi tekije iz
1716. godine glasi, Promotri li Misir ili am, nee nai
ovakvo prebivalite. Bez ikakve sumnje je ovo sastajalite

NAKIBENDIJSKA TEKIJA U LUCI U MOSTARU

Hercegovaki namjesnik Ali-paa Rizvanbegovi, kao dervi ejh Hadi Mejli-babe (ili ejh Sirri-babe), podigao je
nakibendijsku tekiju u blizini svoga mesdida na Luci u
Mostaru, nedaleko od lijeve obale Neretve. Tekija se sastojala od tri prostorije, od kojih je jedna sluila kao semahana
i mejdan, druga za ejhove potrebe, a trea za smjetaj musafira. Tekija je djelovala do pred sami Drugi svjetski rat i
imala svoga stalnog ejha, koji je imao i kuu uz tekiju u
kojoj je stanovao a uivao je uz to jo i prihod sa 30 duluma
zemlje. U vrijeme prikupljanja podataka kojima se i mi sluimo (1986.) na tekiju je podsjealo samo to to se ulica u
kojoj se nekada nalazila zvala Tekijska ulica, a sama zgrada
tekije bila je adaptirana i sluila je za stanovanje.

BEHAR 95

Natpis na Mehmed-auevoj tekijskoj damiji

u Konjicu

11

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Koski Mehmed-paina damija

erenlera oko kojeg danonono obilazi i Hidr kao oko Kabe.
Svi koji posjete ovo privlano mjesto, sa zanosom i gorljivou tu ue Feth-dovu, a kada ugledaju svod veliajne kupole, oni nice padaju Uzvienom Stvoritelju, jer je ta kupola
djelo Uzvienog Stvoritelja, a velika je koliko kupola svih
damija. Tu je Tvorac pokazao snagu Svoje svemoi, i samo
rjeju kun stvorio je graevinu. Pod nebeskim svodom nema nijedne vrste ptica, a da ovdje nemaju svoje gnijezdo
Prolazei kroz Blagaj 52 godine prije pisanja ovog kronograma, Evlija elebi pie, U stijeni na kojoj lei tvrava i koja se
die nad ovim bazenom poput brda Demavenda ima mnogo
surih orlova. Na obali ovog bazena kolju kurbane pa ih
ostavljaju napolju i daju orlovima. Orlovi ovdje uopte ne
bjee od ovjeka, ljudi bacaju ribama oviju digericu i ako je
one pojedu, oni vjeruju da e mi se toboe, ispuniti elja
Mnogi i dosjetljivi ljudi promatraju raznovrsne ribe to su u
ovome bazenu, a od njih svaka iznosi po deset-dvanaest
oka. To su tako zlatne i krasne Boije ribe da im se ovjek,
to ih vie gleda, sve vie divi. Ali ih nikako ne love. Oni vjeruju da ni jedan ovjek koji bi namjerno ulovio jednu od tih
riba ili im bacio travu kojom se one truju, sigurno nee biti
spaen, da nee imati sree i da e najposlije biti objeen.
O ovoj tekiji emo vie govoriti u nastavku ovog teksta.
TEKIJSKA DAMIJA U KONJICU
Mehmed-aueva ili u narodu poznata Tekijska (Tekinska
ili Teijska) damija nalazi se na lijevoj obali Neretve, kojih

12

stotinu pedeset koraka uzvodno od starog konjikog mosta.

Damija ima kvadratnu osnovu (8,20 m stranica sa debljinom zidova 80 cm), nadsvoena je kubetom i ima lijepu i
dosta vitku kamenu munaru. Njezin kameni mihrab ukraen je stalaktitima, ursa nema, a njezin mimber je takoer
izraen u kamenu. U unutranjosti damije sauvani su
stari drveni kapci na donjoj zoni prozora. Tekijska damija
svoje ime dobila je otuda to je uz nju, u njenom haremu
ranije postojala halvetijska tekija. U starom dijelu grada
Konjica, u ulici dr. Safeta Mujia, neki Mehmed ai, sin
Hadi Abdije, godine 1622. sagradio je damiju, a u njenom
dvoritu podigao tekiju sa deset soba za siromahe i dervie,
zatim imaret i u blizini damije mekteb. ejhu tekije vakufnamom bilo je odreeno 5 aki dnevno, a derviima koji
stanuju u sobama po 2 ake svakoga dana i hrana iz tekijske (javne) kuhinje, uz obavezu da petkom uvee obave devr-i erif, a svi zajedno da ue duzove. Viak hrane imao se
dijeliti sirotinji u Konjicu i gostima koji dou u tekiju. Prema
genealogiji ejhova ove tekije, posljednji ejh Arif preselio
je 1941. godine. Nema podataka kada je tekija sruena.
TEKIJA U SELU SEONICA KOD KONJICA
Naselje Seonica udaljeno je 12 km od stanice Ostroca, na
pruzi Sarajevo Konjic. U selu postoje dvije damije, jedna u
Donjoj Seonici, podigao je neki aban Numan Malko, na
mjestu na kojem je ranije, po narodnom predanju, bila bogomolja (hia) Crkve bosanske. Druga damija je u Gornjoj Se-

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

onici, a sagradila je Bega (Begajeta), ki Omer-begova, o emu je svojevremeno postojala i vakufnama. U Seonici se nalazila i nakibendijska (neki kau ak mevlevijska) tekija to
ju je podigao ejh Osman Nuri Begeta, poetkom trinaestog/
devetnaestog stoljea. Uz ruevine tekije i danas se nalazi
nian utemeljitelja, na kojemu je ispisan slijedei tekst,
Utemeljitelja tekije hakikata je ovo mezar, ejha Osmana
Nurije, neka mu se proui Fatiha. Meu nakibendijama bijae svjetionik, ejh Osman Nuri, prvi murid. Kada prispje
njegovoj dui poklon milosti Istinitog, uz spominjanje Istinitog otiao je sa ovog svijeta. Godina kronograma sa pomoi
sevet je s imenom Istinitog. O Boe koji prata, podaj mu
mjesto u raju. ejh Osman Nuri ukopan je u samoj tekiji.

Uz tekiju na Buni se nalazi i jedno turbe sa dva

sanduka (kubure). O tome ko je tu kopan nema pisanih tragova, ali se za jedan mezar zna
da tu lei ejh Aik-baa, koji je preselio 1860.,
dok se drugi mezar pripisuje uvenom ejhu
Sari Saltuk-babi, i to je jedan od njegovih osam
poznatih mezara makama rasijanih po cijelom nekadanjem Osmanskom sultanatu.

Tekije u Sarajevu
HADI SINANOVA TEKIJA
Hadi Sinanova tekija u Sarajevu je jedna od najreprezentativnijih tekija u Bosni i Hercegovini danas, jedinstven primjer tekijske arhitekture u Sarajevu, ali i mnogo ire. O
ovoj tekiji pisali su mnogi analizirajui sve njene segmente
bilo arhitektonske, likovno-kaligrafske ili pak piui o njenoj historiji osvrui se na njenu gradnju i njenog mecenu.
Pitanje ko je tano tekiju podigao i kada prekriveno je priama i predajama iz kojih je teko razaznati ta je taan historijski podatak, a ta ne. Uz Hadi Sinanovu tekiju vee se
ime silahdara (ar./pers., slubenik na slubi kod vezira ili
pae koji se brinuo o uvanju i odravanju oruja) Mustafepae i njegovog oca Sinan-age, a ovoj dvojici ljudi ispriane
su i brojne prie u vezi sa gradnjom tekije. Mehmed-efendija Kalabi u jednom svom radu naslovljenom pod Hadi
Sinanova tekija, a objavljenom u Glasniku zemaljskog muzeja 1890. godine, donosi jednu verziju prie o njenom nastanku: Nakon to je sultan zauzevi Bagdad doao u Carigrad, pozva vjernog vezira silahdar Mustafu-pau, te ga
upita zna li u carevini neku veu varo u kojoj nema tekije.
Vezir odgovori da u Saraj-Bosni (Sarajevu) nema onakve tekije kakvu sultan eli. Sultanu se svidje odgovor te upita
vezira imal nekog kome se moe povjeriti da tekiju sagradi.
Vezir predloi svoga oca hadi Sinan-agu. Brzo bi hadi Sinan-aga obavjeten o gradnji tekije. Vrlo brzo hadi Sinanaga kupi zemljite na Bistriku u ejhovim dugonjama. Ali
gradnju nije ni poeo, a u snu mu pred oi doe nepoznat
ovjek te mu kaza da tekiju ne gradi na tom mjestu nego da
gradi u sjevernom dijelu Sarajeva. Postupi hadi Sinan-aga
onako kako mu san kaza i kupi prostranu njivu u mahali
Kadi Bali-efendije. Zapoe gradnja i tekija bi vrlo brzo gotova. Dakle, po ovoj verziji tekija je podignuta u spomen
osvojenja Bagdada od novca koji je dao sam sultan. Druga
pria kazuje da je tekiju dao sagraditi sam sultanov vezir
Silahdar Mustafa-paa. Naime, on je tekiju podigao za svog
oca hadi Sinan-agu koji je bio sarajevski trgovac.
Hadi Sinanova tekija podignuta je na mjestu koje se danas
nalazi izmeu ulica Sagrdije, Alije Derzeleza i Logavine, a
povi tekije (na sjeveru) je damija Sara-Alijina (damija Vr-

BEHAR 95

Tekija na vrelu Bune

13

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

banjua). Precizna godina njene gradnje nikada nije utvrena,
ali se pretpostavlja da se radi o periodu izmeu 1638. i 1640.
godine. Hadi Sinanova tekija gotovo u cjelosti sazidana je lomljenim i klesanim kamenom. Dva kata imaju samo semahana i dio nad ulazom, dok su ostali djelovi graevine prizemni.
Zidovi od lomljenog kamena su omalterisani, a oni koji su od
fino klesanog kamena nisu omalterisani, ve su fino poredani
pravilnim horizontalnim i jednolinim redovima sa precizno
uraenim fugama. Kroz haremsku kapiju ulazi se u kaldrmisano dvorite od kojeg sa desne strane se prua jednako kaldrmisani pasa koji vodi ka prostorijama: kuhinji, mejdan odaji, kahve-odak (ar./tur. manja soba u kojoj se kuha kahva i aj,
kuhinja), semahani i drugim prateim objektima. Iznad prvog
kaldrmisanog dvorita nalazi se, po mnogima, prostorija koja
je sluila kao stan za ejha tekije, prozorima okrenuta prema
ulici Sagrdije. U sjevernom dijelu ovog tekijskog kompleksa
nalazile su se prizemne prostorije, mejdan odaja, malim
uskim prolazom odvojena od kahve-odaka; uz kahve-odak
je semahana. Semahana je prilino prostrana i ima musandaru (tur., vrsta balkona u damiji, du cijelog jednog zida ili vie
zidova, sa fino uraenom pregradom od drveta) koja se prostire du tri zida osim kibletanskog. Pored semahane nalazi se
zgrada zidana istim materijalom i tehnikom kao i tekija. Mujezinovi pretpostavlja da je ova zgrada bolnica za duevne bolesnike koju spominje Mula Mustafa Baeskija u svojoj Hronici navodei da je takva ustanova postojala u Sinanovoj tekiji.

Sjeverno od semahane nalazi se turbe otvorenog tipa u kojem

je sahranjen Sinan-aga i njegova ena Sakina. Inae prostor
iznad Sinanove tekije do Sara-Alijine damije je mezarje u
kojem se nalazi veliki broj vrlo historijski i umjetniki vrijednih
nadgrobnih spomenika. Raspored i spisak prostorije tekije
ukazuje na nain tekijskog ivota, osobito tarikat-i Kadirijje,
kojem ova tekija pripada.
Hadi Sinanova tekija je vie puta stradavala, najee od
poara, ali zahvaljujui injenici da je graena kamenom
odoljevala je potpunom unitenju te je uglavnom uspjela
sauvati svoj prvobitni izgled. Jedna od prvih popravki ove
tekije izvrena je 1708/09. godine, o emu postoji i kronogram nepoznatog pjesnika uklesan na kamenoj ploi dimenzija 65x40 cm, koja i danas stoji nad ulazom u semahanu. Tekija je najvie stradala tokom Drugog svjetskog rata,
i to 1942. godine prilikom bombardovanja, kada je najvee
tete pretrpio kameni zid u ulici Alije Derzeleza, te jugoistoni ugao semahane, koji je obnovljen 1952. godine. Meutim, kameni zid prema ulici A. Derzeleza nije obnovljen
i vraen u prvobitno stanje; istina, koriteni su isti kameni
blokovi, ali je dvovodni krov tom prilikom zamjenjen betonskim ploama sa obje strane zida preputenim po 10 cm.
Danas su te betonske ploe zamjenjene kamenim. Iznad
kahve-odaka nalazi se dimnjak koji pored svoje funkcije
ima i dekorativnu ulogu. Ozidan je od tesanih blokova se-

Hadi Sinanova tekija

14

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

dre. Danas u Sarajevu ovakvih dimnjaka skoro da nema vie. Dimnjak ima osmougaonu osnovu. Mujezinovi navodi
da je prilikom konzervacije tekije (1952.) izvrena i restauracija dimnjaka i da je na dimnjak stavljena kapa od pocinanog lima; isto tako kae da je to privremeno rjeenje, ali
ne navodi kakav je prije dimnjak imao zavretak. Dimnjak i
danas ima gotovo istu limenu kapu, samo bakrenu.
Pored arhitektonskih odlika ove tekije posebno se istie i
njena dekoracija na zidovima kaligrafija, te je stoga neprimjereno govoriti o Hadi Sinanovoj tekiji, a ne kazati neto
o njenoj kaligrafskoj dekoraciji, jedinstvenoj u Sarajevu, ali
i ire, te predstavlja pravo malo remek-djelo. Najvei broj
kaligrafskih zapisa nalazi se na dvorinim zidovima, pored
samog ulaza u tekiju, zatim na zidu kahve-odaka (vanjskom zidu prema dvoritu), te unutar semahane (oko mihraba). Kaligrafija na zidovima nastala je u dvanaestom/
osamnaestom stoljeu. Veina autora, meu njima i Handi, smatra da su ti kaligrafski zapisi iskljuivo djela
Mehmeda Mejlije-efendije, sa ime se Mehmed Mujezinovi ne slae. Godine 1957. kada su vreni konzervatorski
radovi na tekiji dolo se je do potpisa pojedinih kaligrafa,
jedan zaklonjen drvenim potpornim stupom u dvoritu, a
drugi u semahani. Zahvaljujui ovim radovima postala su
nam dostupna imena kaligrafa ejh Ahmeda i ejh Sejjid
Fejzulaha. Spomenutog Mehmeda Mejliju Guraniju ipak veemo za Hadi Sinanovu tekiju zbog toga to je on bio ejh
ove tekije, a i uveni pjesnik. Mujezinovi daje taan broj
kaligrafskih zapisa u Hadi Sinanovoj tekiji; na junom zidu
kaldrmisanog dvorita ima 30, na istonom zidu 27, a na
sjevernom 37 zapisa, ukupno 94 zapisa, sa tri vrste pisma,
kufi, talik i nesh (deli). Posebno se istiu zapisi u formama
tugre, vazni i empresa, a sadraj zapisa su najee ajeti
iz Kurana, hadisi, izreke i zapisi historijskog karaktera
(kao to su potpisi kaligrafa koji su radili ove kaligrafije).
Najvei zapis u dvoritu je zapis u dva friza koji se protee
du sva tri zida sa poetkom na junom zidu, a zavretkom
na sjevernom zidu; pisan je deli-nesh pismom, visine slova 22 cm, uz potpis kaligrafa ejha Ahmeda. Ispod ove velike kompozicije na sva tri zida nalazi se mnotvo manjih
zapisa koji su uokvireni debljim linijama crvenkaste boje, a
onda sa po dvije tanke linije crne boje. Raspored ovih manjih kompozicija kaligrafski je asimetrian, skoro da bi mogli rei da su kompozicije razbacane po zidovima te ih je
teko posmatrati jer ljudskom oku ne daju mira, meutim,
kaligrafski svaki zapis ima iznimnu umjetniku vrijednost,
jer svaka kompozicija vrlo vjeto uraena zasebna cjelina.
Ovom prilikom izdvojit u samo neke kaligrafske kompozicije iz ove kaligrafske bate. Na junom zidu dvorita nalaze se dvije vrlo vrijedne kompozicije u formi koje podsjeaju
na vazne. Dakle, ove dvije kompozicije imaju formu razliitih vazna, takoer i razliitih dimenzija. Jedna je kompozicija veliine 42x24 cm, a druga 39x22 cm. Takoer su i razliitog sadraja. Sadraj prve kompozicije u prijevodu znai, Na prvak je ejh Abdulkadir Gejlani, a druge, Sve je
prolazno osim Boga. Jo jedna zajednika osobenost ove
dvije kompozicije je ta da su pisane dva puta (s desna na
lijevo i obratno), to zahtijeva posebno znanje i vjetinu. Isti

BEHAR 95

Hadi Sinanova tekija, crte dvorita

nain duplog pisanja uoljiv je i u zapisu koji je u formi dva

empresa; na kompoziciji dimenzija 39x21 cm, pie, Boe,
koji si poetak svake stvari i koji sve zna.
Na junom zidu svojom formom i stilom pisma istie se kompozicija u formi krunice (rozeta) prenika 45 cm pisana kufi
pismom. Tekst pisan uz unutarnji rub krunice glasi, Nema
boanstva osim Jednoga, a Muhammed je Njegov poslanik
(dvanaest puta), a harfovi poput elifa i lama, koji imaju izraenu vertikalu, izduenim vrhovima formiraju u sreditu rozete poseban geometrijski ornament koji se u kaligrafiji naziva Sulejmanov peat. Takoer, vrlo vrijedna kompozicija
je ona koja se nalazi na zidu kahve-odaka do ulaza u semahanu. Oblik ove kompozicije je ponovo rozeta, prenika 2,85
m, pisana kufi pismom i potpuno iste sadrine kao na rozeti
u junom zidu dvorita. Ova kaligrafska kompozicija naslikana je al-fresko tehnikom u dominirajuoj crnoj boji sa diskretno izvedenim pojedinim dijelovima u crvenoj boji. Znaajno je naglasiti da kaligrafski zapisi nisu ispisani odjednom
ili u istom vremenu, nego su nastajali tokom gotovo cijelog
postojanja tekije. Na kraju treba kazati da je Hadi Sinanova
tekija sluila kao centar gdje se pored redovnih dervikih
obreda po kadirijskom usulu izuavao tesavvuf, itala i studirala najznaajnija knjievna djela pisana na perzijskom, turskom i arapskom jeziku. I ejhovi ove tekije pisali su pjesme
kao ve spomenuti Mejlija, ali i glasoviti Hasan Kaimija.
FADIL-PAINA TEKIJA I SEJJIDSKO/EHIDSKO TURBE U
VOGOI
U Gornjoj Vogoi kraj Sarajeva, na mjestu gdje se ranije
nalazilo gaziler-turbe, postojala je tekija, odnosno halve-

15

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

tijski hanikah i nakibendijska tekija iji je posljednji ejh
bio hadi hafiz Junuz-ef. Sokolovi. Prialo se da je do tog
mjesta doao neki gazija (junak), nosei u rukama svoju
odsjeenu glavu. Na mjestu gdje je pao, sahranjen je i podignuto mu je turbe. Navedeno predanje zabiljeio je i
objavio (na osnovu kazivanja prof. K. Krsmanovia iz Sarajeva) ajkanovi, 1927. Sakupljajui grau o naseljima i
porijeklu stanovnitva, od godine 1923. i dalje, u Vogoi je
boravio etnolog M. S. Filipovi koji je zabiljeio, Na desnoj
obali Vogoe je mjesto Turbe... Tu je damija, mejtef, tekija, kua u kojoj stoji hoda i nad putem veliko i staro muslimansko groblje. Samo na jednom nianu sa turbanom,
(u turbetu), visine 2 metra, nad mezarom sa razmakom izmeu uzglavnog i nonog niana 3,5 metara, predstavljen
je topuz u reljefu. Tekija je prazna.. Tekija, damija, turbe
i mezarje iako svojevrsni historijski i kulturni spomenici,
jer potjeu iz petnaestog stoljea, odnosno vremena fetha
1463.-1480., srueni su u vrijeme kada je graen put prema Vogoi i fabriki kompleks UNIS-Pretis-TAS, 1952.1956. godine.
ISA-BEGOVA ZAVIJA NA BENDBAI
Srednjevjekovna varo, koja je prema pouzdanim historijskim izvorima postojala na irem prostoru dananje Bendbae, po miljenju Vesne Mueta-Aeri ubicirana na prostor dananje Baarije, na ijem rubu (prostor Bendbae)
je bilo selo Brodac. Tu je, upravo na mjestu gdje je danas
brana vjetakog jezera, Isa-beg Ishakovi, vojvoda Zapadnih strana (1440.-1446.) i drugi sandak-beg bosanski (1464.1469.), prije februara 1462. godine podigao svoju zaviju, oko
koje se formirala mahala Isa-begove zavije. Zavija se sastojala od musafirhane, imareta, tale i dvorita. Imala je tri
zgrade. Tu su putnici mogli besplatno dobiti konaite i hra-

Posljednja fotografija tekije na Bendbai, Sarajevo

16

nu za tri dana. Godine 1569. Evlija elebija ovdje zatie

mevlevijsku tekiju. Mevlevijska tekija na Bendbai vie puta
je obnavljana, a o njenoj obnovi iz 1196/1781-82. sauvan je i
kronogram koji glasi, Ova graevina sagraena je za dervie, kao mjesto za molitvu Stvoritelju svjetova. Mevlevijska
bogomolja postala je vakuf, neka je trajno posjeena mnotvom molitelja. Razi je spjevao kronogram njezine gradnje.
(Ovo je) mjesto za dervie, dom onih koji su na Boijem putu.
Godina 1196/1781-82. Mevlevijska tekija na Bendbai i zavija Isa-bega Ishakovia sruene su 1957. godine.
Behija Zlatar navodi da je Isa-beg Ishakovi zemljite stanovnika sela Brodac oduzeo a u zamjenu im je dao zemljite u selu Vrani (u blizini dananje Hrasnice). Najstarije
pisane podatke o Isa-begovoj zaviji nalazimo u vakufnami
Isa-bega Ishakovia koja je datirana izmeu 1. februara
3. marta 1462. godine, a ona je jedan od najstrijih izvora
koji se odnosi na Sarajevo. Iz vakufname Isa-bega Ishakovia saznajemo da se tekija sastojala od tri kue, jedne
staje i jednog ograenog dvorita (harema), i ostalog to
joj pripada. Takoer se istie da tekija slui i kao konaite
(siromanim, uenicima, sejjidima, ratnicima i putnicima
namjernicima) i da gosti u njoj imaju pravo na jelo, sve u
trajanju tri dana. Brojni autori koji su pisali radove na temu
Isa-begove zavije istiu da je Isa-begova zavija bila i musafirhana. U radu naslovljenom Musafirhana i tekija Isa-bega Ishakovia u Sarajevu, Mehmed Mujezinovi istie
brojne funkcije Isa-begove zavije, ne samo one striktno vezane za tarikat nego i one koje se odnose na ire kulturno
socijalno djelovanje ove zavije. On, naime, prije svega istie prvobitnu ulogu Isa-begove zavije, na osnovu Isa-begove vakufname, pa kae da je njen znaaj u prvom redu
humanitarni, a tek onda vjerski. U vakufnami Isa-bega Ishakovia ne kae se precizno kojem tarikatu zavija, sa musafirhanom, pripada, to je za Mujezinovia dokaz, da ova
zadubina prvobitno nije osnovana kao tekija nego kao
musafirhana. Uprkos tome brojni su pokazatelji koji upuuju na to da je tekija uz ovu zaviju pripadala mevlevijskom
tarikatu.
U haremu tekije nalazilo se mezarje, u kojem su baluci
(tur., nian vie glave na mezaru umrlog), imali su kauke
(tur., kapa od debele vune ili pamune tkanine oko koje je
omotano platno-saruk) dervia mevlevijskog tarikata. Isto
tako nedaleko od tekije prema istoku nalazilo se mezarje
zvano mevlevijsko greblje. Dva mezara koja se i danas
nalaze iznad ehove Korije na lijevoj obali Miljacke, prema
rijeima Demala ehajia po legendi mezari su prvih
ejhova Isa-begove zavije; ova dva mezara imaju baluke
koji svojom formom pripadaju derviima mevlevijskog tarikata, kvadratne su osnove sa lijepo izvedenim sarukom u
etiri guve koji su pri dnu omotani na visoke dervike kauke. Na ovim balucima nema epitafa. Sarajevski pjesnik
Sabletija (jedanaesto/sedamnaesto stoljee) spjevao je pjesmu o dvojici dobrih ljudi, dervia, sultan ejh Ahmedu i
Abdal Mahmudu spominjui njihove mezare iznad ehove
Korije. Moe se pretpostaviti da je rije o istim mezarima o
kojima govori i Demal ehaji. I elebi e, opisujui zaviju

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Fotografija unutranjosti tekije na Bendbai

Isa-bega Ishakovia u svom Putopisu rei e da je ona
mevlevijska: Mevlevijska tekija nalazi se na obali rijeke
Miljacke, na mjestu divnom kao rajska baa. To je vakuftekija (tarika) Delaluddina Rumija. Ima dvoranu za obrede
dervia (semahanu), sobu za razgovor (mejdan) i sedamdeset-osamdeset prostranih dervikih elija s galerijom, gdje
dervii sviraju (mutriban), s kuhinjom (imaret) i trpezarijom. Njen je starjeina (ejh) obrazovan dervi ijim molbama Bog udovoljava. Starjeina njenih sviraa (nayzenba) i
kaligraf dervi Mustafa ima prekrasan rukopis. Pored elebija zanimljiv opis Isa-begove zavije daje i pjesnik Reidefendija rodom iz Sarajeva. U pjesmi o katastrofi Sarajeva
(prouzrokovanoj pohodom princa Eugena Savojskog 1697.)
Reid-efendija znaajan dio posveuje opisu Isa-begove zavije. Mnogo je toga u toj pjesmi kazano pjesnikim jezikom,
ali sasvim sigurno da ova pjesma moe donekle ukazati na
neke historijske injenice: Objeenim levhama na zidu, ispisanim najljepom kaligrafijom, nisu priliili ni rubinski
komadi. Ispisati onaka pisma sloena kao biser nije mogue, Reide, nema za to pisara.
Isa-begova zavija bila je sagraena od tronog materijala te
je stoga bila lak plijen poaru, nabujaloj vodi i openito svakom drugom vidu destrukcije. Alija Bejti smatra da je (prvobitna) tekija bila od erpia i od drvenog materijala (gornja etaa). Uz samu zgradu tekije u dvoritu postojao je
adrvan i do njega jedan ljetnikovac. Vrlo vaan dio kom-

BEHAR 95

pleksa Isa-begove tekije bio je i ardak na ve spomenutom

mjestu ehova Korija, oko kilometar istono od zavije. Na
tom mjestu je bila ljetna zavija koja je sluila i kao izletite
derviima, a gdje su odravani i esnafski teferii kuname
(tur., sveanost koja se prireuje prilikom dodjeljivanja
svjedodbi egrtima za kalfe i kalfama za majstore u raznim esnafima). Prvo vee stradanje tekije je bilo 1697. godine u poaru Princa Eugena Savojskog, kojom prilikom su
stradale zgrade musafirhane i tekije. I poslije ovog poara
tekija je obnovljena, ali ona e i dalje trpjeti brojna stradanja. Konaan udarac tekija je pretrpjela u avgustu 1958. godine, kada je sruena.
BEKTAIJSKA TEKIJA U SARAJEVU
Prema sidilu br. 81 u kojemu se spominje poveanje plae
jednom bektaijskom derviu po imenu Salahuddin-baba,
vrlo pobonom ali i vrlo siromanom, sa 10 na 20 groa, u
Sarajevu je u Golobrdici mahali postojala jedna bektaijska
tekija. Kako ni ona danas ne postoji a osim ovog zapisa i
sidila drugih dokumenata nema, o njoj vie nita nije poznato.
HADIM ALI-PAINA ILI GAZILER TEKIJA U SARAJEVU
Na prostoru uz turbe Ajni-dede i emsi-dede, na jugozapadnom uglu malog parka pred Higijenskim zavodom u Sa-

17

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

rajevu postojala je odranije tekija zvana Gaziler, zato to
se nalazila na drumu koji se tada zvao Gaziler yolu (Put
ratnika). Hazim abanovi, govorei o urbanom i graevinskom razvitku Sarajeva, decidirano tvrdi, vjerovatno na
osnovu dokumenata koje on ne navodi, da je Gaziler tekija
ili Gazijska tekija osnovana jo u starom Trgovitu prije njegove propasti (1459.), to bi znailo da je ova tekija jedna od
najstarijih za koje znamo u Bosni i Hercegovini, u kojoj su,
vjerovatno, ejhovi bili Ajni-dede i emsi-dede, te stoga
pretpostavljamo da je makar u prvo vrijeme bila nakibendijskog reda. Sejfudin Kemura pominje da je Gazijska tekija
postojala i u njegovo vrijeme i da je imala dvije sobe, malo
dvorite i do tekije malo bae. Kako je Kemura preselio
1917. godine pretpostaviti je da je tekija sruena poslije toga vremena, mogue sa ruenjem turbeta prilikom izgradnje zgrade Higijenskog zavoda u Sarajevu.
Prema mnogima, koji su se bavili tekijama u starom Sarajevu, Gaziler-tekija je bila najstarija. Ova tekija je bila
smjetena na prostoru gdje se danas nalazi Higijenski zavod (preko puta Ali-paine damije). Taj prostor na kome je
bila smjetena Gaziler tekija je prostor na kome se (po nekima) nalazio srednjovjekovni trg u upi Vrhbosni, nazivan
Trgovite, odnosno Utornik (iz razloga to je pazarni dan
bio utorkom). Vrlo vano pitanje na koje treba odgovoriti
jasno i tano je ko je tekiju Gaziler podigao? ini mi se da
na to pitanje ne odgovaraju svi jednako. Jedni istiu da je
tekiju Gaziler osnovao neki Hasan-beg, koji je za izdravanje tekije uvakufio jednu batu i neto obradivog zemljita

da su i poginuli u vojsci ovog sultana. Da su ova dvojica

ejhova uivali veliko potovanje kod Sarajlija svjedoi i
jedna pjesma Muhameda Nerkesija u kojoj se govori o ehidskom mezarju kod Ali-paine damije i o Ajni-dedeu i
emsi-dedeu, koji su tu ukopani i u kojoj pjesnik moli da se
popravi turbe dvojice spomenutih ejhova. Na osnovu tariha na nianima dervia koji se nalaze oko Gaziler tekije
utvrdilo se da su nakibendijskog tarikata iz ega se da zakljuiti da je i tekija prvobitno bila tog tarikata. Meutim,
krajem jedanaestog/sedamnaestog stoljea, tekija e prei u ruke kaderijskog tarikata. Gaziler-tekija doivjela je
veliki udar u velikom poaru iz 1879. godine kada su joj izgorjeli objekti 6 duana, jedna kafana i jedna odaja u
Mudelitskoj ariji koje je za nju uvakufio bosanski namjesnik Mazhar Osman-paa Bonjak (1859.).
TEKIJA EJH HASAN KAIMI BABE U SARAJEVU
Podaci o ivotu Hasana Kaimije dosta su oskudni i vie su
zasnovani na tradiciji nego li na pisanim izvorima. Roen je
u Sarajevu u periodu izmeu 1625. i 1635. godine. Poznat je
po svome pjesnikom pseudonimu Kaimi (Postojani), a
prema jednom pronaenom dokumentu prezivao se Zrinoglu. Osnovno obrazovanje stekao je u Sarajevu, a zatim je
otiao u Sofiju, gdje se pridvorio tamonjem halvetijskom
ejhu Muslihuddinu Uianinu i postao halifa ovoga ejha.
Kada se vratio u Sarajevo postao je najprije ejhom hadiSinanove tekije, a kasnije, 1660., svoju kuu koja se nalazila
neto nie mosta umurije, na desnoj obali Miljacke, pre-

Hazim abanovi, govorei o urbanom i graevinskom razvitku Sarajeva, decidirano tvrdi, vjerovatno na osnovu dokumenata koje on ne navodi, da je Gaziler tekija ili Gazijska tekija osnovana jo
u starom Trgovitu prije njegove propasti (1459.), to bi znailo da je ova tekija jedna od najstarijih
za koje znamo u Bosni i Hercegovini, u kojoj su, vjerovatno, ejhovi bili Ajni-dede i emsi-dede, te
stoga pretpostavljamo da je makar u prvo vrijeme bila nakibendijskog reda.
koje se nalazilo uz tekiju. Dok istog tog Hasan-bega Demal ehaji spominje kao obnovitelja tekije. Takoer ima
miljenja da su tekiju podigli Ajni-dede i emsi-dede. Za
Ajni-dedea i emsi-dedea znamo da su imali turbe kraj te
tekije. To je bilo turbe zatvorenog tipa kakvog esto nalazimo po Bosni, izgraeno od drveta i erpia, a pokriveno
eramidom (vjerovatno na etiri vode). Turbe je porueno
1950. godine, za potrebe izgradnje Higijenskog zavoda, a
dva niana-baluka premjetena su u harem Ali-paine
damije. Niani su datirani u period izmeu 6. oktobra
1461. i 27. septembra 1462. god. Hazim abanovi tvrdi da
je tekija sagraena na starom Trgovitu prije njegove propasti (1459.), a ako je ova datacija tana onda je znaajan
zakljuak kojeg daje Demal ehaji na osnovu abanovieve datacije, pa kae, da je ova tekija jedna od najstarih
za koje znamo u BiH. Dvojica dervia, Ajni-dede i emsidede, prema narodnoj predaji bili su ejhovi, ali prema
istoj tradiciji su bili i bliski sultanu na kronostihu Ajnidedeova niana pie, On je prijatelj njegova velianstva
sultana Fatiha, kojeg je upuivao na propise o borbi ... te

18

tvorio je u tekiju (uvakufljena 1664.). Ona e postati i ostati

poznata kao Kaimijina tekija, koja je izgorjela prvi put u velikom poaru 1697. godine, a potom i 1879. godine. Sejfuddin Kemura kae da je tekija bila veoma lijepa, pri zemlji je
imala magazu, a na spratu semahanu i dvije sobe. Dakle,
ovo je bila mala tekija, bez prateih objekata kao to je musafirhana ili imaret, ije se zemljite protezalo do Miljacke.
U magazi tekije postojao je jedan mezar, iji niani nisu
imali natpisa, a prema prianju starih ljudi, to je bio mezar
sultan-Fatihova sandakdara Mustafa-age. Danas je to ulica Tekija ikma, a na mjestu tekije se nalazi garaa. Predanje kae da je na Miljacki sagradio i jednu drvenu upriju
koja se po njemu i prozvala ejhanija-uprija, a kako se Kaimi-baba 1681/82. stavio na elo pobune siromaha i seljaka
zahtijevajui da se dijeli hrana koju su bogati trgovci sakrili
oekujui skok cijena, uprija je prozvana ejtanija-uprija.
Kaimi-baba je zbog ove pobune i nekih drugih stvari prognan iz Sarajeva; utoite je naao u Zvorniku gdje je i preselio 1103/1691-92. godine i ukopan je u posebnom turbetu
na Kula-gradu ponad Zvornika.

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Tekija Skender-pae u Sarajevu, crte

SKENDER-PAINA TEKIJA
Skender-paa Jurii, kao bosanski namjesnik, po svoj prilici
za vrijeme svoga treeg namjesnikovanja u Bosni (1499.1450.), iz naklonosti i simpatija prema derviima, a vjerojatno
je i sam je pripadao nakibendijskom tarikatu, sagradio je veliku zaviju ovog reda (po nekim dokumentima hanikah) uz lijevu obalu Miljacke, a do nje imaret i musafirhanu. Doveo je vodu sa Souk-bunara, vrela zvanog Studena esma ili Studeni
bunar, a na drugoj strani Miljacke sagradio sebi dvor, uz njega
karavan-saraj, 11 duana i na Miljacki podigao most, sve u Hisetima, u dananjoj Skenderiji, na mjestu gdje se nalazi Dom
mladih i preko puta na mjestu dananje zgrade Sindikata.
Prema drugim izvorima Skender-paa je izgradnju svoje zavije zapoeo 1467., kada je postavljen za namjesnika u Bosni, ali
ne dovrivi je, povukao se na svoj zijamet u selo Vesela straa
kod Prusca, a za dovrenje zavije odredio je svoga sina Hasanbega, koji za dvije godine dovri sve povjerene zgrade. Uz tekiju je bila i baa, travnjak i uma. Na tom mjestu, uz oevu
zaviju, Mustafa-beg Skenderpai, godine 1518. podie veliku
potkupolnu damiju, prvu ove vrste u Sarajevu, a moda i u
Bosni, a uz damiju i mekteb. Damija Skenderija poruena je
1935. godine, a njena munara uklonjena 1960.
Skender-paina tekija sa svojim prateim objektima predstavljala je kompleks koji je, kao i Isa-begova zavija, imao
svoj socijalno-humanitarni i kulturni znaaj. Humanitarni
karakter se oituje, izmeu ostalog, u tome to je Skenderpaa u svojoj vakufnami odredio da se u javnoj kuhinji-imaretu svaki dan kuha fudulija (jelo s jufkama), a petkom i za
oba Bajrama pilav i zerde. Ovo se djelilo derviima, slubenicima njegovog vakufa, putnicima, sirotinji i potrebitim.
Tekija, ali i drugi objekti, imali su bogat vakuf za izdrava-

BEHAR 95

nje. Skender-paa je sagradio dvije tabhane i 27 mlinova

koji su izdravali njegova dobra. Bogat vakuf Skender-pae
omoguio je aktivno djelovanje ove tekije, koja je imala velikog udjela u irenju nakibendiskog uenja u Sarajevu.
Kao i prethodne tekije i ova tekija je bila esta rtva burnih
deavanja u Sarajevu. I nju je zahvatio vie puta spomenuti
poar izazvan prodorom princa Eugena Savojskog. Tekija je
nakon poara obnovljena, ali poslovni efekti Skender-painog vakufa su slabili te su imaret i musafirhana zbog nedostatka finansija krajem trinaestog/devetnaestog stoljea
zatvoreni. Tekija je ostala aktivna sve do Drugog svjetskog
rata. Danas skoro pa nita nije ostalo od svih onih zadubina Skender-pae. Ostala je samo toponomastika koja nas
podsjea na Skender-pau i sve ono to je dao ovom gradu.
U Sarajevu danas postoje ulice Podtekija, Tekija, Skenderija i Skender-paina ikma, koje svojim nazivima prizivaju
sjeanje na Skender-pau i njegovu tekiju.
HALVETIJSKI HANIKAH EJH IBRAHIM-EFENDIJE BISTRIGIJE
Nedaleko od masivne i prostrane damije sa kamenitom
munarom koju je 1520. sagradio bosanski sandak-beg
Mehmed-beg Isabegovi u Bistriku, postojao je hanikah to
ga je sagradio ejh Ibrahim-efendija Bistrigija, koji je ukopan
uz Carevu damiju. Hanikah ejh Ibrahima Bistrigije aktivno
je radio i djelovao sve do Drugog svjetskog rata, a u popisu
tekija i drugih vjerskih objekata iz 1933. godine pominje se i
ovaj hanikah. Sarajevo je u osmanskom periodu imalo dva
hanikaha. Prvi je gore spomenuti Gazi Husrev-begov, a drugi
i neto mlai je hanikah ejha Ibrahima Bistrigije na Bistriku
(podignut poetkom XVII st.). Ovaj hanikah nosi ime po svom
utemeljitelju, ejh Ibrahimu Bistrigiji, koji je u Sarajevu roen 1599. godine. Takoer je i umro u Sarajevu, ali kada ta-

19

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

no nismo sigurni jer nailazimo na dva razliita podatka. Naime, Ismet Kasumovi govori da je godina njegove smrti
1665., dok Alija Bejti spominje godinu 1659. i da je ukopan u
haremu Careve damije. Sama titula ejha kazuje nam da je
bio obrazovan. Naime, za njega znamo da je zavrio osnovno
i srednje obrazovanje u Sarajevu, a studije u Istanbulu. Nakon kolovanja u Istanbulu, Ismet Kasumovi navodi i njegovo sufijsko usavravanje u halvetijskoj tekiji ejha Muslihuddina Uianina u Uicu. Nakon njegovog obrazovanja van
Sarajeva ejh Ibrahim Bistrigija konano se skrasio u Sarajevu gdje e i oformiti hanikah pored Gazi Mehmed-begove
damije (koja je u narodu poznatija kao Bistrika damija).
Kako je prvobitni hanikah izgledao nije nam poznato. Znamo
da je bio smjeten iznad spomenute damije (sa strane kible). Alija Bejti zapaa da zgrada na mjestu nekadanjeg
hanikaha je obina zgrada prizemnica od erpia i drvene
grae i s dvije prostorije. Za ejh Ibrahimov hanikah postoje
miljenja da je napravljen na mjestu nekadanje Mehmedbegove medrese, a da ju je ejh Ibrahim Bistrigija transformirao u hanikah. Hanikah ejh Ibrahim Bistrigije aktivno je
djelovao i radio do Drugog svjetskog rata.
NAKIBENDIJSKA TEKIJA NA MLINIMA UZ
KUUK-KATIBOVU DAMIJU
Na onoj terasi s desne strane obale Miljacke, iznad Bendbae (danas ulica Nadmlini), nastala je mahala Kuuk-jazidi ili Kuuk-katiba, koja se prvi put spominje u popisu iz
1528. godine. Poslije te godine ovaj dobrotvor podigao je
svoj mesdid, u narodu poznat kao mesdid na Mlinima. U
prostranom greblju, ograenom zidom od erpia, smjetena je i manja graevina, koja je u posljednje vrijeme sluila za potrebe nakibendijske tekije.

TURNA-DEDEA, DANDU-GAZA I HADI DEDEA TEKIJE

Popisom 1489. godine, u vremenu kada Sarajevo ima oko
200 kua, od kojih su 92 smjetene u tri muslimanske mahale, a 103 u kranske etvrti, Sarajevo posjeduje tri tekije: Gaziler tekiju, Isa-begovu tekiju i Skender-painu tekiju.
Popis bosanskog sandaka iz 1520. godine pokazuje da Sarajevo dobiva nove tekije, a to su: Turna-dede tekija, Dandu-gaza tekija i Hadi-dede tekija. Dakle, Sarajevo od
1520. godine ima 6 tekija. Turna-dedeova tekija osim u popisu bosanskog sandakbega iz 1520. godine spominje se
jo u vakufnami Muslihuddina ekrekije, te u vakufnami
Gazi-Husrev-bega. Turna dedeova tekija nalazila se u blizini ekrekijine damije na dnu Kovaa, a gdje se nalazila
tekija Dandu-gaza i Hadi-dedea, do sada poznati izvori
ne daju podatak o ubikaciji.
RIFAIJSKA TEKIJA NA DONJOJ IKORAI
O ovoj tekiji nalazimo pomen jedino kod Sejfudina Kemure,
koji daje slijedee podatke, Vie ove damije (Kara-Ferhadove damije na Donjoj irokai) bijae jedna rifaijska tekija, a u njenom dvoritu bijahu ukopana dvojica ejhova, ali
na alosti i nesreu, ona se preokrenu u kuu, a grobove
poravnie. U predaji se navodi da je jedna rifaijska tekija
bila i na mjestu poznatom kao Babia baa, iz koje su dervii, pri najavi bilo kakvih nereda i nemira, znali izii i javno
uiniti idru (burhan, zarf), te tako obeshrabriti potencijalne napasnike, a Baeskija spominje i ejh Alijinu tekiju, nekih dvije stotina metara od Careve damije prema At mejdanu (otprilike na mjestu na kojem su relativno nedano otkopani temelji Bakr-babine damije iz 1544. godine, uvakufivi za njeno odravanje deset duana u ariji; sudei te-

Tekija Nadmlini sjedite Tarikatskog centra BiH u Sarajevu

20

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

meljem imena asnog utemeljitelja damije nije iskljueno
da su ova dva objekta identina, odnosno da je ejh Alijina
tekija bila na mjestu ili uz Bakr-babinu damiju).
NAKIBENDIJSKA TEKIJA UZ JEDILER TURBE
Na raskru puteva Bistrik irokaa smjetena je okadi
hadi-Sulejmanova damija, u narodu poznata kao damija
za Beglukom i Jediler-damija. Sve do 1937. godine postojala je uz Jediler turbe tekija nakibendijskog tarikata i uz nju
prostranije greblje. Na tom prostoru je pomenute godine podignuta vea stambena zgrada okadi-vakufa, a na mjestu
tekije danas se nalazi pogrebno drutvo Islamske zajednice
u BiH. Jedilerska tekija, nakibendijskog reda, osnovana je
1879. godine od Sejfulaha Iblizovia; ona se zapravo formirala postupno. U poetku je bila samo prostorija za uvara turbeta Sedam brae koju je sa turbetom podigao Sulejmanpaa Skopljak oko 1815. godine. Godine 1865. ejh Sejfulah
Iblizovi, kao roeni Sarajlija, zavrivi nauke u Carigradu i
usavrivi tesavvufske discipline u Brusi, doavi u svoje
mjesto, preuzima dunost uvara turbeta, tu poinje sa zikrom i predavanjima, zahvaljujui emu okuplja veliki broj
pristalica. 1894. godine Ibrahim efendija Heri, Travnianin,
kao tadanji nadzornik ovoga turbeta, pokraj njega podie
novu semahanu na groblju. Tako je konano formirana Jedilerska tekija uz Jediler-turbe, koja je postojala sve do 1937.
godine, kada je sruena i na tom prostoru podignuta stambena zgrada okadi vakufa.
Treba naglasiti i to da je ejh Sejfulah Iblizovi, prema nekim izvorima, pripadao halvetijskom tarikatu te da se u Jediler-tekiji zikr obavljao po halvetijskom usulu. Nasuprot
tomu, u popisu vjerskih islamskih objekata iz 1933. godine,
kae se da Jediler tekija pripada nakibendijskom tarikatu
i da je u to vrijeme aktivno djelovala, tako da se pretpostavlja da je Jedilerska tekija privremeno prela od nakibendijskog na halvetijski red u kasnom trinaestom/devetnaestom stoljeu. to se tie turbeta Sedmerice brae, predaja
kae da je tu najprije ukopan neki ejh koji je doao sa sultanom Fatihom. Kasnije su tu ukopana dvojica dervia
osumnjiena i nevino pogubljena za krau novca iz painih
Saraja 1494. godine, a zatim i etiri kapetana koje je Mustafa-paa Dalbatan dao pogubiti zbog toga to nisu bili pravovremeno obavijestili za najezdu vojske Princa Eugena Savojskog na Sarajevo 1697. godine.

Fotografija tekije i turbeta Sedam brae

s poetka XX. stoljea

Izgorjela tekija uz turbe Sedmerice brae (crte, 1881.)

GAZI HUSREV-BEGOV HALVETIJSKI HANIKAH I TEKIJA U

SARAJEVU

idu stopama ejhova i pobonih ljudi, koji slijede ponaanje

evlija, koji se vrsto dre i sluaju erijatske zapovjedi,
obavljaju namaz u demaatu, poste, ine zikir, ue Kuran,
savladavaju strasti i ostalo to dolikuje vladanju dobrih dervia i to obiljeava uene ljude, koji napuuju na pravi
put. Razlog zato je Gazi-Husrev-beg zahtjevao da ejh
bude halvetijskog tarikata moda je u tome to je taj tarikat
u to doba bio veoma popularan, a postoji mogunost da je i
sam bio halvetija.

Gazi Husrev-begov hanikah u Sarajevu sagraen je do kraja

1531. godine na sjevernoj strani, preko puta njegove damije, koja je podignuta u centru najstarije sarajevske arije.
Prema Gazi Husrev-begovoj vakufnami, koja je sainjena u
Sarajevu 11. decembra 1531. godine, na elu ovog hanikaha
trebao je biti ejh halvetijskog tarikata, ali i poznati po svojemu iskrenom vladanju, kojima je krijepost vlastito svojstvo, koji su zaodjenuti odjeom Boijeg strahopotovanja i
pobonosti, koji su istrajni na putu uzvienog erijata, koji

Temeljem tlocrta Gazi Husrev-begovog hanikaha, kojeg je

napravio iro Truhelka (1912.), hanikah se sastojao od sredinjeg uskog izduenog otvorenog dvorita sa adrvanom
u sredini. S ulaza na lijevu stranu hanikaha nalazi se semahana. Du dvorita s lijeve i desne strane-krila, osim
dijela gdje je semahana, nalazi se otvoreni trijem iji su
krov drale kolonade vitkih stubova. Iz trijema se ulazi u
male hodnike, a iz tih hodnika ulazi se u dvije sobe s desne
i lijeve strane. Na desnom krilu tih hodnika ima etiri, a na

BEHAR 95

21

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Gazi Husrev-begov hanikah u Sarajevu

lijevom tri hodnika. Soba za dervie ima etrnaest plus hanikah koji zauzima prostor dvije sobe sa trijemom. U dnu
hanikaha nalaze se popratne prostorije: kuhinja u sredini,
desno komora, a lijevo kupaonica i nunici. U svakoj sobi
hanikaha stanovala su po dvojica dervia. Gazi Husrev-begov hanikah je vie puta stradavao od poara. I za Gazi Husrev-begov hanikah je bila kobna 1697. godina, a zatim
1755., 1831. i 1852. godina. S obzirom da je Gazi Husrevbegov hanikah, kao i drugi njegovi objekti, imao jak vakuf
uspjevao se je obnavljati. Godine 1931., kada je graena
zgrada nove medrese, gotovo je u potpunosti nestao (ostao

je samo jedan dio hanikaha dio zida sa nekoliko stubova).

Po uzoru na prvobitnu graevinu hanikah je ponovo izgraen 2000. godine s time da mu je dodan pokretni stakleni
krov koji pokriva otvoreno dvorite-atrijum.Treba jo spomenuti da ovaj hanikah nije uvijek bio halvetijski kako je to
vakufnamom predvieno. Vremenom e ejhovi ovog hanikaha biti i nakibendijskog reda. Demal ehaji zapaa da
e ovaj hanikah vremenom poprimiti i neke karakteristike
medrese, a zbog svoje turbulentne povijesti nikada se nee
razviti u isto sufijsku instituciju kako je to predvieno vakufnamom.

Poznata je injenica da je islam u teritorij koji se naziva Bosnom i Hercegovinom doao davno prije Turaka,
sa prvim derviima-misionarima, najee pripadnicima ahijskih organizacija, a potom, ili gotovo naporedo i sasvim organiziranih dervikih redova tarikata. Iako se savremena historiografija, optereena ideolokim i politikim interesima, ne slae sa ovom tvrdnjom i ne trudi se niim je potkrijepiti, ipak, to je injenica, premda o njoj vie govori narodna predaja nego historijska nauka. Osnovna institucija koju su ti dervii formirali po dolasku u novu zemlju bila je zavija, svojevrsna kombinacija tekije, besplatnog prenoita
i javne kuhinje, koje su se izdravale najprije vlastitim radom zavijedara, a potom, osobito u kasnijem periodu, iz vakufa koje su manje ili vie imuni vakifi. Oko tih zavija, podignutih na prometnim putevima,
obino u blizini nekog sela, vremenom razvijala su se naselja od kojih su se mnoga razvila u prave kasabe.
Stoga, ini se da se u zaetku svake vee kasabe u Bosni i Hercegovini moe pronai jezgra koje vie nema,
koje se malo ko sjea, ali bez koje teko da bi bilo kasabe.

22

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Funkcija i uloga
dervikih institucija
ASITANE, HANIKAH, TEKIJA, ZAVIJA,
DERGAH, RIBAT...
Institucionalizacija sufizma u estom/
dvanaestom stoljeu u vidu prvih organiziranih skupina tarikata, utjecala je i na nastanak nove, osobite i zasebne arhitektonske forme. Sufizam
se u literaturi pojavljuje u dva oblika:
eremitinom (naime, osamljenikom/
pustinjakom) i cenobitinom. Upravo
ovaj drugi oblik uvjetovao je nastanak
arhitektonskih formi u kojima su tarikati prakticirali obredni dio svoga ibadeta, ali u kojima su nerijetko i ivjeli.
U Bosni i Hercegovini najuobiajeniji
naziv je tekija, mada se pojavljuju i nazivi zavija i hanikah, u neto izmijenjenom znaenju, najee slovei kao
sinonimi za pojam tekija, iako imaju
potpuno drukiju, ne samo etimologiju nego i funkciju. Tekija nema minaret ni mimber to (ne)posredno znai
da se u tekiju ne zove nego se sam dolazi i da se u njoj ne klanja duma-namaz; osim toga, tekija nema muteveliju, koji e je otvarati i zatvarati samo
za namaz, nego je neprestalno otvorena. Hasan Basri-baba (k.s.) ovako
objanjava razliku izmeu damije i
tekije: ...damija je danju otkrivena
(mekuf), a nou pokrivena (mestur,
mahdub), a mejdan (tekija) je danju
zakriven (zatvoren), a nou otkriven
(otvoren); damija pripada svijetu sifata (eriata), a tekija svijetu tajni biti
(tarikata)... U eriatu se izvravaju
ibadetske zapovijesti, a u tarikatu
upoznaju i provode tajne sutine ibadeta (u opem znaenju pojma robovanja). Damija je mjesto na kojem se
uva od dehennema i strijemi dennetu, a tekija mjesto na kojem se
traga za Allahovom uzvienom Ljepotom. U damiji je mihrab od kamena,
a u tekiji od svjetlosti (nura) Elestu...
i Kalu: Bela!... U damiji postoje

BEHAR 95

Iako su prve zvanine dervike/sufijske institucije na Balkanu

u vidu musafirhana, zavija i tekija, osnivane naporedo sa teritorijalnim pomjeranjima osmanske vojske, ne smije se zaboraviti jer bi to bilo zanemarivanje historijske istine da su
Osmanlije na Balkanu i u Bosni zatekli muslimane koji su tu
odavno ivjeli. Naime, prvi muslimani su na Balkan, pa i u Bosnu i Hercegovinu stigli najranije u 7. a najkasnije u 8. ili 9.
stoljeu, prije svega kao trgovci, a odmah potom i kao misionari. Kako se u najveem broju sluajeva radilo o ljudima koji su
u najmanjem bili upueni u tesavvufski nauk, a najee o derviima i ejhovima osobno, ne udi da su se nerijetko ove dvije
funkcije neraskidivo ispreplitale.
imam i muezzin, u tekiji murid i
rehber. U damiji se namaz zavrava
selamom, u tekiji se sa tevhida ustaje
sa Hu! Dost!. Damijski ljudi su u halu li jabudun da bi robovali (ibadet
inili), a u tekiju u li jarifun da bi
spoznali.
Dakle, jedinstvena distinktivna karakteristika tesavvufa je ta da se u njemu,
za razliku od eriata koji islam posmatra sa egzoterikog aspekta,
islam poima, tumai i spoznaje na
ezoterikoj razini, te predstavlja teorijsku potku duhovnog Puta; pri tome
je tarik duhovni put ili prakticirajui
domen tesavvufske znanosti, a zajedno spoznajno i praktino vode konanom cilju svakog sufije, Boijem zadovoljstvu (spoznajom Boga srcem i duom). Nadalje, tarikat je derviki red, a
tekija duhovno uilite i odgajalite, a
po potrebi i konaite. Prema rijeima
ejha Fejzulaha Hadibajria: Tekija
je osnovna institucija tarikata za njegovanje i irenje prosvjete, nauke i
kulture, protkane pobonou, po metodi dotinog tarikata. Iako su prve
zvanine dervike/sufijske institucije

na Balkanu u vidu musafirhana, zavija

i tekija, osnivane naporedo sa teritorijalnim pomjeranjima osmanske vojske, ne smije se zaboraviti jer bi to
bilo zanemarivanje historijske istine
da su Osmanlije na Balkanu i u Bosni
zatekli muslimane koji su tu odavno
ivjeli. Naime, prvi muslimani su na
Balkan, pa i u Bosnu i Hercegovinu stigli najranije u 7. a najkasnije u 8. ili 9.
stoljeu, prije svega kao trgovci, a odmah potom i kao misionari. Kako se u
najveem broju sluajeva radilo o ljudima koji su u najmanjem bili upueni
u tesavvufski nauk, a najee o derviima i ejhovima osobno, ne udi da su
se nerijetko ove dvije funkcije neraskidivo ispreplitale. Ovi ljudi ili male
skupine od 3, 5, 7 ili 9 lanova naseljavali su se uskraj ve postojeih naselja, ili su pak, ako se radilo o veoj
skupini, formirali svoja vlastita naselja
te su, respektivno, ivei sa lokalnim
stanovnitvom ili pak okupljajui oko
sebe ljude zainteresirane da uju posljednje obraanje Boga, Uzvienog,
ljudima, znaajno doprinosili prije
svega irenju islamske poruke, ali i
duhovnom prosvijetljenju Bonjana.

23

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

KRATAK HISTORIJSKI OSVRT
Nakon Kosovske bitke Vuk Brankovi,
kao vazal, sultanu godine 1392. predaje gradove uz Bosanski drum, meu
ostalim i Skopje koje otada postaje
sjedite Osmanskog krajita i kao najzapadnija pokrajina Osmanskog sultanata, odskona taka za prodor u Bosnu. Godine 1414. na poloaj namjesnika Sarajevskog krajita dolazi Ishak-beg Kraloglu (Kraljevi), kojega
e na poloaju krajinika godine 1439.
naslijediti njegovi sinovi, Barak i Isabeg Ishakovi. Nakon nekoliko upada
na teritorij Bosne, u periodu 1434.1435., Ishak-beg trasira put za uspostavu vlasti od Skopja do Hodidjeda,
srednjovjekovne tvrave na prostoru
kasnijeg Sarajeva. Uspostavom vrstih polaznih pozicija u jugoistonoj
Bosni od 1435. do 1448. godine, o emu svjedoe i prve damije na teritoriju Bosne i Hercegovine u Ustikolini
(Turhan Emin-begova, 1448.) i Dobrunu kod Viegrada (Eski Stara,
1448./1449.), to bi trebalo biti pouzdan znak da su na tim podrujima ivjeli muslimani. Zaposjedanjem utvrde Hodidjed godine 1448. sultan je
dobio kljueve za poetak konanog
osvajanja Bosne, te se oko 1455. osniva Bosansko krajite kao prva vojna
jedinica na bosanskom tlu, za ijeg zapovjednika se postavlja Isa-beg Ishakovi. Pad Jajca 1463. godine smatra
se poetkom konanog osvajanja Bosne koje e okonati tek 130 godina
kasnije padom Bihaa 1529. godine.
S gore navedenim u vezi ne treba uditi
injenica da se prve dervike institucije
u Bosni i Hercegovini javljaju prije konanog pada bosanskih pokrajina, odnosno da su sufijske institucije podignute ve u prvoj polovini 15. stoljea
samo ozvanienje prisustva dervia na
Balkanu. U prilog tome govore i brojni
jo uvijek postojei niani sa natpisima meu kojima i dva dervika niana
Ajni-dede i emsi-dede iz 1462. godine,
koji su neko bili unutar turbeta uz Gaziler tekiju (na mjestu dananjeg Higijenskog zavoda u Sarajevu) uz Gaziler
yolu (Put gazija), to na izvjestan nain
ukazuje i na injenicu da je vrlo mogue
ak vjerovatno da je i Gaziler tekija
ponajprije ili makar u prvom redu slu-

24

ila kao musafirhana. Iz iste godine datira i prva vakufnama zapovjednika Bosanskog krajita Isa-bega Ishakovia, u
kojoj se meu ostalim znaajnim graevinama spominje i zavija, kojom su
rukovodili mevlevijski dervii. Rogatica
je nastala oko zavije zvane elebi-Pazar, koju je osnovao dervi po imenu
Muslihudin, a za iju izgradnju je zemlju i sredstva poklonio zaim tog podruja Mehmed elebi, sin Isa-bega
Ishakovia. Jo jedan primjer predstavlja prvi muslimanski kulturni objekat u ovom kraju, tekija/zavija koju je
osnovao bosanski sandak-beg Ajasbeg prije 1489. godine.
Prve tekije ako se uope moe govoriti o tekijama u punom znaenju tog
pojma bile su u funkciji prometa i
svratita (musafirhana), emu u prilog
govori i injenica da su sve gotovo

bez izuzetka podizane du glavnih saobraajnica toga vremena. No, kako

su ovim objektima rukovodili, te se za
njihovo funkcioniranje starali dervii i
ejhovi, te dijelom zbog nepoznavanja
materije, a dijelom sinonimiziranja
svih naziva vezanih za dervike institucije, svi objekti koji su vezivani za
dervie nazivaju se tekijama. Ova injenica e kasnije umnogome doprinijeti zabuni i pogrenom interpretiranju historijskih injenica, te dovesti do
brojnih pogrenih zakljuaka.
Nemogue je utvrditi koliko je sufijskih
institucija postojalo i nestalo u Bosni i
Hercegovini u proteklim stoljeima, jer
su rijetki kroniari i putopisci biljeili
samo najznaajnije, ali i tada uglavnom
po uvenju a ne po linom osvjedoenju, tako da se na te podatke ne moemo potpuno osloniti. Evlija elebija,
naprimjer, samo u Sarajevu sedamna-

estog stoljea spominje brojku od 47

tekija, ne navodei njihovu veliinu,
funkciju ni obuhvat aktivnosti, a kako u
vezi s tim podacima nema nikakvih
drugih pisanih dokumenata i ovaj podatak moe sluiti samo kao orijentacija. Nadalje, u najveem broju sluajeva
gotovo openito radi se o zadubinama, naime vakufima, ...tako da se
ne mogu ni prodati ni pokloniti, niti na
ma koji nain prei u ije puno vlasnitvo (mulk), nego da vjeno ostane onako kako je (u vakufnami) propisano sve
dok Bog ne ostane jedini Gospodar zemlje i svega to je na njoj; a On! je najbolji nasljednik..., kako kae Isa-beg
u svojoj vakufnami. Upravo u skladu sa
ovim navodom prava je rijetkost bez
obzira na namjenu i historijsku funkciju
ove vrste objekata osim u nekim rijetkim sluajevima spominje ime tarikata kojemu zavija pripada je Bog, Uzvieni, jedini je vlasnik svega. To to su
Isa-begovom zavijom rukovodili mevlevije, a blagajskom bektaije, halvetije ili
rufaije manje je bitno. Posredno to je i
jedan od dokaza da su veina objekata
ovog tipa osnovani ...kao konaite i
tekija siromanim muslimanima, uenicima, sejjidima, ratnicima, putnicima
namjernicima. Tu se kuhala i besplatno
dijelila hrana putnicima i slubenicima
konaita, a viak hrane je dijeljen siromanoj djeci Sarajeva. Gosti su imali
pravo na hranu samo tri dana...
Nedvojbeno je utvreno da su sufijske/dervike institucije u Bosni i Hercegovini uglavnom pripadale mevlevijskom, kaderijskom, nakibendijskom,
rifaijskom i halvetijskom tarikatu. I
pored injenice da se danas u Bosni i
Hercegovini prema zvaninim podacima zikr obavlja u preko stotinu medlis-i halki u damijama, privatnim
kuama i zvaninim tekijama injenica je da je jedina tekija sauvana u
izvornom arhitektonskom obliku i
funkciji Silahdar Mustafa-paina ili
Hadi Sinanova tekija u Sarajevu.
Opseg znaaja tarikata i
dervikih institucija
Dakle, nepobitna injenica da se poetak ili nastavak razvoja veih urbanih
sredita u Bosni i Hercegovini obino
povezuje sa dolaskom Osmanlija, te za

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

dodatnu fortifikaciju bosanskih srednjevjekovnih gradova i razvoj zanatstva
i poljoprivrede za potrebe prije svih
vojske, ali i lokalnog zateenog i naseljenog stanovnitva. na podruje
zateenih varoi ili na drugim mjestima, proces je u kojem se razvijaju gradovi osmanskog tipa (kasabe). Osnivanje i nastanak urbanih naselja dijelom
je uzrokovano javnim potrebama i neophodnou, najee sa strategijskom i komunikacijskom zaleinom,
te u odreenim sluajevima posljedica
formiranja naselja oko odreene institucije ali je, u gotovo svim sluajevima,
rezultat individualnog truda ili napora
male skupine ljudi, dok je njihov razvoj
u gradove (kasabe i arije) rezultat je
iskljuivo dravne politike, pri emu se
kao neposredni izvrioci te politike
javljaju vakufi. To je razumljivo jer je
osmanska drava morala biti aktivna u
formiranju gradova, koji su predstavljali ne samo centre organa vlasti i kulturnog ivota ve su i svojom zanatskom privredom predstavljali prave
radionice za vojsku.
To potvruje i Adem Handi u svome
iscrpnom radu o vezi izmeu prvih
dervikih institucija i bosanskih gradova pod nazivom, O ulozi dervia u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV.
stoljeu, u kojem iznosi cijeli niz pokazatelja i dokaza u prilog tvrdnji o vezi
prvih tekija sa prvim urbanim naseljima osmanskog tipa, koja se razvijaju
na srednjovjekovnim trgovitima i varokim naseljima, uspostavljajui tako
kontinuitet urbanog/gradskog ivljenja
u Bosni i Hecegovini, sa novom distinktivnom odlikom, naime, islamskom
fizionomijom ne samo gradova u vidu
mahala nego i naina ivota.
Obzirom na injenicu da je u osmanskom periodu osnivanje kasaba obino zapoinjalo izgradnjom dervikih
institucija (musafirhana, zavija, tekija),
a potvrivano izgradnjom damija
(uglavnom carskih/sultanskih), nedvojbeno govori u prilog tvrdnji da su
dervii imali znaajnu, ako ne presudnu ulogu u svim socijalnim, kulturnim,
vojnim i drugim dogaanjima u Bosni i
Hercegovini. Znaaj tarikata u Bosni i
Hercegovini, osim u domenu irenja i
uvrivanja islama na ovim podruji-

BEHAR 95

ma i zemljama, ogleda se i u kulturnosocijalnom, obrazovnom i moralnom

kodeksu naroda tog podruja. Tarikati
kao organizacioni oblici i tekije kao
odgojne institucije sa ejhovima, predvodnicima istih, imali su i jo uvijek
imaju znaajan faktor za ivot i suivot
ljudi na ovim prostorima. To jasno istie i Azra Gado-Kasumovi piui o
mevlevijskoj zaviji Isa-bega na Bendbai rekavi da se ta zavija naporedo
...pojavljuje kao zavija-musafirhana,
tj. humanitarna ustanova, kao tekijamedresa, tj. tekija obrazovna institucija i kao tekija-ured u kojoj je navraao
visoki predstavnik centralne ahijske
zavije. To znai da je ta tekija bila mjesto u kojem se odvijao duhovno-kulturni ivot i u kojem se planirao privredni razvoj grada, te koordinirao sa
glavnim centrima koji su na taj razvoj
utjecali.

vie sliili tekiji nego privatnom stanu. Moda u ovome moemo nai razlog zato pojedine tekije, koje su namjenski napravljene, esto imaju odlike stambene kue, te se vanjtinom
ne razlikuju znaajno od prosjenih
kua, osim po kaligrafskom ispisu
Hu! (On!) na fasadi i/ili na vratima.
Sve to, na (ne)posredan nain govori i
o prisustvu i stupnju derviluka u svakodnevnom ivotu Bosanaca i Hercegovaca, ali i o distinktivnim osobenostima esto osporavane kategorije
bosanskog islama.
Zbog irine i prilagodljivosti, naime vitalnosti u opem smislu toga pojma,
dakako u granicama islamskog uenja, tarikat na ovim podrujima predstavlja konstantu, bez obzira na historijske okolnosti i dogaanja koja su
uvjetovala njegovo slabljenje ili jaa-

Obzirom na injenicu da je u osmanskom periodu osnivanje kasaba obino zapoinjalo izgradnjom dervikih institucija (musafirhana, zavija, tekija), a potvrivano izgradnjom damija (uglavnom carskih/sultanskih), nedvojbeno govori u prilog tvrdnji da
su dervii imali znaajnu, ako ne presudnu ulogu u svim socijalnim, kulturnim, vojnim i drugim dogaanjima u Bosni i Hercegovini. Znaaj tarikata u Bosni i Hercegovini, osim u domenu
irenja i uvrivanja islama na ovim podrujima i zemljama,
ogleda se i u kulturno-socijalnom, obrazovnom i moralnom kodeksu naroda tog podruja.
Osim ove vrste sinonimizacije zavije/
tekije/musafirhane, u Bosni i Hercegovini nalazimo jo jedan vid interfunkcije stambene kue i dervikog
okupljalita koje je moda ponajbolje
uprimjereno privatnom kuom/tekijom ejha Hasana Kaimi-babe (u Tekija ikmi u Sarajevu). To istovremeno
na izvjestan nain rasvjetljava i tvrdnju
Evlije elebija da je u Sarajevu u vrijeme njegovog boravka/prolaska kroz
ovaj grad u drugoj polovini 17. stoljea
bilo ...47 mjesta gdje se dervii sastaju..., a za koje ne postoje valjani i pouzdani dokumenti. Dodatnu potvrdu
nalazimo i u navodu Mehmeda Handia koji, govorei o pjesniku Mehmed
Rizai-efendiji, kae: Najradije je boravio u dervikom drutvu, pa su mu
kua u Sarajevu i ljetnikovac na Dolcu

nje, to je kao posljedicu poluilo nestajanje ili utapanje jednih tarikata u

druge ili pojavu drugih koji do tada nisu bili zastupljeni na ovim prostorima.
Nadalje, kako su u vrijeme osmanske
vlasti u Bosni i Hercegovini gotovo svi
ejhovi pro-ortodoksnih najbrojnijih i
najzastupljenijih tarikata halvetija,
nakibendijja i kadirijja pripadali najvioj kasti uleme, a mnogi od njih,
koji su donijeli tarikate u Bosnu bili
su obrazovani na utjecajnim medresama ne samo Istanbula, nego i Bagdada, Kaira, Damaska, Medine i drugih
islamskih sredita, to je znakovito doprinijelo utjecaju tarikata u svim domenima i sferama ovjekovog djelovanja od umjetnosti preko esnafa do tradicionalnih znanosti, dajui mu ose-

25

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Krajem Drugog svjetskog rata i uspostavom komunistike vlasti

u Jugoslaviji, poinje period opeg pritiska iji je utjecaj osjetila
Islamska zajednica, a s njom zajedno i tarikati. Tako se godine
1952. u Bosni i Hercegovini potpuno zabranjuje rad dervia i tekija, iako ne, kako bi se moglo pomisliti u prvi mah od komunistike
vlasti, nego od modernistiki nastrojene uleme koja je, pod snanim utjecajem vladajuih struktura, rukovodila Islamskom zajednicom. Ona je tarikate i ejhove smatrala arhainim i praznovjernim zaostatacima iz nekih prolih vremena, ali i koristei novonastalu situaciju da potvrdi svoje ranije stajalite o ejhovima i
derviima kao nosiocima uvoenja novotarija (bidah) u vjeru.
bujnu i istinsku vrijednost i kvalitativnu prednost. Istovremeno ta injenica
nekim od tarikata daje ekskluzivne
mogunosti, pa se tako brojni sljedbenici tarikata, osobito mevlevije i bektaije, pojavljuju kao izvanredni pjesnici i
prozni pisci, te autori teolokih i tesavvufskih rasprava i djela koji su pisali ne samo na arapskom, perzijskom, i osmanskom turskom, nego
isto tako i govornim jezicima zemalja i
krajeva u kojima su ivjeli. Mnogi bosanski sufiji bili su meu najobrazovanijim i najuenijim ljudima ne samo
Bosne, Balkana ili Osmanskog sultanata, nego i cijelog islamskog svijeta,
koji u to vrijeme uope nije bio mali.
Kada je rije o vezi izmeu pojave i prisustva odreenog tarikata i obinog
Bosanca-muslimana, na to je umnogome utjecalo socijalno i obrazovno
okruenje u kojem je ivio, te neke
osobitosti naravske prirode lokalnog
stanovnitva, ali i strateke (vojne) potrebe i okolnosti. Uvjeti ivljenja u ruralnim podrujima, esto daleko od
obrazovnih i naunih institucija i establimenta, uzrokovali su raznolike
sklonosti, te se za tarikate koji su djelovali u tim podrujima po nekim karakteristikama tvrdi da su posjedovali
odreene osobine heterodoksije i sinkretizma. U stvari, radi se u najkraem o primjeni preporuke Allahovog
Poslanika Muhammeda (s.a.v.a.) o
prihvatanju lokalnih tradicija, obiaja i
navika stanovnitva i krajeva koji se ne
protive sunnetu, a u cilju umekavanja
procesa prihvatanja islama, to su
zvanini autoriteti esto proglaavali
nepodobnim i neprihvatljivim.

26

Kratak pregled post-osmanske

historije tarikata u Bosni i
Hercegovini
Kraj osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini, 1878. godine, nije rezultirao i krajem prisustva tarikata u Bosni i Hercegovini. Znakovito uzdrmani masovnom
migracijom muslimanskog stanovnitva, ejhovi i dervii uspjeli su odrati
neka stara i uspostaviti nova utjecajna
sredita u anektiranom i okupiranoj zemlji, te sauvati kontakt i vezu tarikata u
Bosni sa utjecajnim sreditima irom
islamskoga svijeta. Krajem Drugog
svjetskog rata i uspostavom komunistike vlasti u Jugoslaviji, poinje period
opeg pritiska iji je utjecaj osjetila

Islamska zajednica, a s njom zajedno i

tarikati. Tako se godine 1952. u Bosni i
Hercegovini potpuno zabranjuje rad
dervia i tekija, iako ne, kako bi se moglo pomisliti u prvi mah od komunistike vlasti, nego od modernistiki nastrojene uleme koja je, pod snanim utjecajem vladajuih struktura, rukovodila
Islamskom zajednicom. Ona je tarikate i
ejhove smatrala arhainim i praznovjernim zaostatacima iz nekih prolih
vremena, ali i koristei novonastalu situaciju da potvrdi svoje ranije stajalite
o ejhovima i derviima kao nosiocima
uvoenja novotarija (bidah) u vjeru. Sve
tekije u Bosni i Hercegovini zvanino su
zatvorene, a mnoge od njih poruene ili
im je namjena drakonski promijenjena,
te su mnoge pretvorene u ugostiteljske
objekte, hotele pa i neke druge jo nakaznije oblike novog stila ivota. Naalost, ni desetljeima nakon okonanja
komunistikog reima u Bosni i Hercegovini mnoge od tadanjih uredbi nisu
ponitene to, moda ponajbolje, posvjedouje injenica da halvetijska tekija
u sastavu Gazi Husrev-begovog vakufa
slui kao kafana dekadentnog naziva
Aeroplan, a hanikah istog vakufa kao
izlobeni paviljon. U ruralnim podrujima ejhovi i dervii su uspjeli odrati
izvornost tekijskih aktivnosti, ali svodei
svoje djelovanje na izvjestan vid poluilegalnog i pasivnog, zadravajui samo

Gazi Husrev-begov hanikah u Sarajevu, unutranjost

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

postojee stanje do dolaska nekih boljih
vremena. Zabrana rada odrala se do
sedamdesetih godina prolog stoljea,
kada dolazi do obnavljanja sufizma u
bivoj Jugoslaviji, prije svega zahvaljujui trudu i nastojanjima nekolicine bosanskih ejhova Fejzullaha Hadibajria
(p. 1990.), ejha Behauddina Hadimejlia (kao i drugih ejhova iz porodice Hadimejli), te ejha iz Prizrena, Demali
ehua (Xhemali Shehu), ali i doprinosima ostalih ejhova, koji su, svi, bili povezani sa ejh Muhjuddinom Ensarijem,
proelnikom Ajni Ali-baba tekije u Ista-

dva hanikaha (Gazi Husrev-begov i Bistrigijin, odnosno Skender-pain), Travnik tri tekije i jedan hanikah, Mostar dvije tekije i jedan hanikah, te po dvije u
Foi, Visokom i Konjicu. Po jedna je bila
u Pruscu, Fojnici, Seonici kod Konjica,
Viegradu, Rudom, Bijeljini i Donjoj Tuzli. Iako se svi ovi pojmovi danas, ne samo kod nas nego i u svijetu, uglavnom
sinonimiziraju, neko je svaki od njih nosio zasebnu simboliku i funkcionalnu
teinu. Ribat i asitane, dvije najvee sufijske institucije, prva kao vojna utvrda i
trgovite (skladite), ali i utoite i sklo-

Zabrana rada odrala se do sedamdesetih godina prolog stoljea, kada dolazi do obnavljanja sufizma u bivoj Jugoslaviji, prije
svega zahvaljujui trudu i nastojanjima nekolicine bosanskih
ejhova Fejzullaha Hadibajria (p. 1990.), ejha Behauddina
Hadimejlia (kao i drugih ejhova iz porodice Hadimejli), te
ejha iz Prizrena, Demali ehua (Xhemali Shehu), ali i doprinosima ostalih ejhova, koji su, svi, bili povezani sa ejh Muhjuddinom Ensarijem, proelnikom Ajni Ali-baba tekije u Istanbulu.
nbulu. Godine 1974., osnovana je Zajednica islamskih dervikih redova SFRJ
(ZIDRA) po ugledu na tarikatsku instituciju u osmanlijskoj dravi, kao glavni tarikatski centar u cilju unaprijeenja prouavanja i prakticiranja tesavvufa, kao i
biltena Hu. Uspostavom ove zajednice,
zabrane koje su ranije ograniavale rad
i djelovanje dervikih redova u Bosni i
Hercegovini i drugim dijelovima Jugoslavije, ukinute su i stavljene van snage,
tako da do osamdesetih godina, tarikat i
njegova uloga u bosanskoj kulturi ponovo stjee zaslueni znaaj.
Tipovi i vrste dervikih
institucija
Teko je, ako je uope mogue, utvrditi
koliko je uope nazvat emo ih dervikih institucija bilo u Bosni i Hercegovini;
historija, putopisci i kroniari biljee samo najznaajnije, ali su i ti dokumentarni zapisi, naalost iz raznih razloga
manjkavi, te je zabiljeeno postojanje
samo tri mevlevijske, dvije bektaijske,
jedna rufaijska, etiri kadirijske, deset
halvetijskih i etrnaest nakibendijskih
tekija; hanikaha je bilo: tri havetijska i
jedan nakibendijski. Po broju tekija Sarajevo je na prvom mjestu sa 11 tekija i

BEHAR 95

nite, a druga kao sjedite pira, odnosno

osnivaa ili proelnika jednog tarikata, u
Bosni i Hercegovini nikada nisu postojali, te im stoga, ali i radi utede prostora,
ovdje neemo posveivati posebnu panju. Radije emo rei nekoliko rijei o
dervikim (sufijskim i tarikatskim) institucijama koje su u Bosni i Hercegovini
bile znakovito ee i koje u odreenom
obliku iako ne sve u izvornoj funkciji
postoje i danas.

Hanikah (khanqah, khaniqah, khanqa,

khaneqa, khanegah, khaneghah) u doslovnom prijevodu sa perzijskog mjesto
na kojem se prostire sofra je, u osnovi,
medresa za dervie i ejhove, odnosno
mjesto izuavanja tesavvufa. Sastoji se
od nekoliko soba za boravak uenika,
semahane koja je ujedno i dershana
te nusprostorija. Historiar al-Maqrizi
(p. 1461.) pie da su se prvi hanikahi pojavili u 10. stoljeu te da su te graevine
bile posveene iskljuivo ibadetu Bogu,
Uzvienom, iako ima izvjetaja o postojanju hanikaha i iz 9. stoljea. Prve hanikahe u Perziji utemeljio je Muhammad
ibn Kerram (p. 839.), za svoje sljedbenike. Ebu Said ibn Ebil-Hajr (k.s.) prvi je
kodificirao i zapisao pravila ponaanja u
hanikahu. Jedini koliko-toliko sauvan

hanikah je Gazi Husrev-begov u Sarajevu, iako ni on, kao to smo rekli, ne slui
svojoj namjeni.
Tekija (tekkiyya, tekye, tekke) turski je
pojam za boravite, gostinjac ili lou; to
je izvedenica od arapske rijei takkiyya,
u znaenju osloniti se na, biti poduprt, te
tako dolazimo do znaenja mjesto ili
stvar na koju se oslanja, gdje se odmara. Tekija je kua muttekija (bogobojaznih), odnosno naziv za derviku instituciju na teritorijima neko pod Osmanskom vlau, dok se u arapskom svijetu
radije koriste pojmovi hanikah, dergah i
zavija. Najee su to mjesta na kojima
se obavljaju sve dervike aktivnosti jednog dervikog demaata, a nerijetko su
u tekijama i ivjeli ejhovi sami ili sa svojim porodicama, te neki dervii. Tekija
ima semahanu, mejdan-odaju, kahveodak, halvetgah, prostorije-sobe za konaenje... Jedina potpuna ovako koncipirana tekija je Silahdar Mustafa-paina
ili Hadi-Sinanova tekija u Sarajevu.
Zavija (zawiya, zawiyah, zaouiya, zaouia zwaya), u doslovnom prijevodu sa
arapskog jezika znai oak, je mali,
uglavnom privatni oratorij, manja sobica ili dio kue, ili mala tekija koja se
ne izdrava iz zajednikih sredstava
muslimanske zajednice niti vakufa,
nego iz privatnih sredstava. Svaki dervi pod bejatom trebao bi u svojoj kui
imati jedan ovakav oak.
Dergah je, etimoloki, prostor pred
vratima duhovnih velikana, te je to pojam koji se koristi za vee tekije.
Ponovit emo da se gotovo svi navedeni
pojmovi ne samo u kasnijem periodu,
nego ubrzo po njihovom osnivanju,
uglavnom sinominiziraju, te svode na
samo jedan pojam tekija iako su
mnogi dugo zadrali svoju prvobitnu
funkciju. Razlog za to nije samo nepoznavanje materije, nego i olienje tekije
kao sredinje dervike institucije koja
pojmovno i funkcionalno predstavlja jedinstven naziv za sve institucije koje su
imale i/ili imaju veze sa tesavvufom
(sufizmom), tarikatom i derviima.
Nadalje, na tu i takvu sinonimizaciju
utjecala je i promjena tekijske funkcije,
odnosno na njeno svoenje na razinu

27

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

iskljuivo vjerske institucije nakon to
su stoljeima naporedo sluile kao musafirhane i imareti, objekti od opteg
drutvenog znaaja, kulturno-umjetniko sredita, jer je u njoj izuavana i pisana poezija, te obrazovne institucije u kojima su se izuavale brojne islamske
znanstvene discipline. Vremenom se
gradovi u razvoju poinju oslanjati na
neke druge osnove, kasabe prerastaju u
ehere, poveava se broj musafirhana,
imareta, karavan-saraja, hanova i drugih objekata smjetajnog, ugostiteljskog
i humanitarnog karaktera koji nemaju
neposrednu vezu sa tarikatima i derviima, vakufi prvobitno namjenjeni za izdr-

tekije tipa Hajdar-dedeove u Kariima

kod Breze i Ajvaz-dedeove u Pruscu, te
trei Silahdar Mustafa-paina ili Hadi
Sinanova tekija u Sarajevu. U to vrijeme
vrijeme osnivanja prvih objekata ovog
tipa nije se naroita panja posveivala
postojeem, pa ak ni potencijalnom
demaatu iz jednostavnog razloga jer
su upravo tekije, usuujemo se rei ak
i zamiljene, ali u svakom sluaju funkcionirale kao embrionalne estice ili nukleusi oko koji su se formirale prije svega mahale, a potom naselja i u konanici urbane cjeline. U tom smislu moemo
rei da, makar to se Bosne i Hercegovine tie, ovdje ne vrijedi tvrdnja da je

Gazi Husrev-begova halvetijska tekija, danas restoran Aeroplan

avanje tekija propadaju ime se tekije
dovode u izuzetno loe ekonomsko-finansijsko stanje te nisu ni mogle opsluivati svoje musafirhane i imarete. U tekije vie ne svraaju putnici, ratnici, siromani... one u velikoj mjeri gube tu
svoju funkciju, okreu se svojoj osnovnoj
funkciji sredita islamske duhovnosti, u
njima se obavlja zikr, dre se dersovi,
tumae se djela velikih islamskih prvaka
i znanstvenika... Tekija postaje tekijja.
Tipovi i dervikih institucija u
Bosni i Hercegovini
U Bosni i Hercegovini postoje, najgrublje reeno, tri tipa takvih cjelina, koje
imaju svoje reprezentativne predstavnike; prvi, cjeline tipa Gazi Isa-begove zavije u Sarajevu i tekije u Blagaju, drugi,

28

svako urbano naselje imalo svoju tekiju,

nego je svaka tekija imala svoj grad.
Stoga, tako treba spomenuti i injenicu
da je veoma mali broj objekata koji slove
kao tekije, utemeljen upravo kao tekija
odnosno kao iskljuivo mjesto za okupljanje, obrazovanje i boravak dervia i
ejhova. Kako se ovi kriterijalni osnovi
umnogome prepliu, njihovo razlaganje
i rasprava o moguim kombinacijama
zahtijeva puno vie vremena i prostora
nego to ovom prilikom imamo na raspolaganju, a i samu raspravu odvelo bi u
potpuno drugom smjeru, ovdje se na tome neemo zadravati.
Kao ogledni primjer svih gore navedenih elemenata i karakteristika posluit e nam dvije tekije bliznakinje,
jedna u Sarajevu, koja vie ne postoji

(Gazi Isa-begova zavija) i jedna u Blagaju kod Mostara. Ove dvije graevine
posjeduju toliko zajednikih elemenata da je sarajevsku mogue rekonsturirati ak i temeljem trenutnog izgleda
blagajske, iako su na trenutni izgled
potonje znaajno utjecale dvije restauracije izvedene u rasponu od 101 godine, Omer-pae Latasa (1851.) i restauracija iz vremena socijalistike
Jugoslavije (1952.) godine. Stoga, da
navedemo djelimian spisak zajednikih, podudarnih i identinih, osobenosti ova dva objekta koja su, bez sumnje, kameni temeljci ili referentne take poetaka islamske duhovnosti u
Bosni i Hercegovini. Napominjemo i
ograujemo se da je slinosti toliko da
ih je gotovo nemogue nabrojati.
Oba objekta (jedan nepostojei i jedan
postojei) slove kao musafirhane (gostinjci) to ih napose povezuje sa neposrednom preislamskom historijom Bosne i Hercegovine, jer su objekti i graevine tog tipa i u vrijeme kraljevine
Bosne i Hercegovine bili najei oblik
javnih dobara zadubina koje su
imuni Bonjani gradili kraj prometnih
saobraajnica. Nemogue je nabrojati
sve objekte takvog tipa, te emo osim
ova dva spomenuti jo jedan, vjerovatno meu najstarijim, najslavnijim i
istovremeno vjerovatno najspornijim,
odnosno Hamza-dedeovu zaviju u Konjevi Polju. Smjeteni su neposredno
uz vane saobraajnice, na mjestima
koja su svojevremeno imala znaajnu
ulogu u nastanku i razvoju urbanih cjelina, u oba sluaja objekti su locirani uz
vodotoke, pripadajue mlinove-vodenice; uz tekiju u Blagaju nalazi se turbe
sa dva sanduka odnosno dvije kubure,
a dio cjeline tekije na Bembai je mezarje sa dva mezara koji zahtijevaju i
potrebuju naroitu panju.
U nastavku teksta navest emo nekoliko opisnih karakteristika spomenutih
tekija-bliznakinja, ali i nekih drugih tekija prije svih Silahdar Mustafa-paine,
koje, kada bi se izbacili nazivi ili makar
zamijenili vrijede za obje dervike institucije, to u izvjesnom smislu predstavlja spisak geografsko-prostornih,
arhitektonskih, enterijerskih i drugih
osobenosti koje jedna tekija ovog tipa
neizostavno mora posjedovati.

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Sveta geografija i sveta historija

naela za utemeljenje tekije
Pri odabiru mjesta i utemeljenju tekije, osnivai su se rukovodili nekolicinom naela koja, sva, potjeu iz osnova svete
geografije i historije, a u skladu sa svetopovijesnim razumijevanjem i tumaenjem ovjekovog boravka na Zemlji, te se
stoga u literaturi najee spominje formulacija prirodnograditeljska cjelina. One su uvijek graevine uronjene u
prirodno okruenje i potpuno otvorene prema njemu. Rijeka, stijena, klanac ili kanjon i brdo najee su oznake mjesta na kojima se tekije podiu, i, zavisno od njih, dobijaju
ponekad znaenja kapije grada.
NEKOLIKO NAELNIH ODREDNICA
Dervii ne smatraju da svijet poinje od njih, niti da su oni
posljednji ljudi na svijetu. Svjesni hijeropovijesnog toka,
prolosti, sadanjosti i budunosti, svoga mjesta u svijetu i
u odnosu prema svome Gospodaru i prema Njegovom stvaranju, dervii svijet posmatraju u skladu sa stvaranjskim
naelima kozmolokog reda koji se predstavlja uglavnom
brojem, najee brojem sedam, jer je sedam simboliki
znak ciklinosti procesa u svemiru i ovjekovom ivotu. Vjeruje se da oznaava trijumf duha nad materijom, sedam
dana u nedelji, sedam boja u spektru, a Mjesec se primjetno mijenja svakih sedam dana; sedam je simbol uenja i
mudrosti, sklada i ravnotee na kozmikom i duhovnom
planu, nadahnua i inspiracije, to je broj Tajne i apsolutni je
broj koji zdruuje jedinstvo broja jedan i potpunost broja
est u cjelini koja predstavlja um. Osim sedam nebesa i sedam zemalja, sedam dana u sedmici i sedam organa/dijelova tijela kojima se moe poiniti dobro, ali i grijeh, te sedam otvora na glavi ovjeka, sedam je i vrlina (pokornost,
milosre, nevinost, ovjekoljublje, umjerenost, blagost i
marljivost), duhovnih sklonosti (mudrost, inteligencija, volja, snaga, znanje, smjernost i bogobojaznost). Broj sedam
je simbol kontemplacije, iste osjeajnosti, otmjenosti i
plemenitosti to, gotovo sve nabrojano, ukazuje na znakovitu sveanu osamljenost, osamljenost u mnotvu, to tekija
implicite podrazumijeva. Broj sedam prema nekim tumaenjima predstavlja svojevrstan akumulator kreativne
energije i mudrosti, kao i naklonjenost ka intuitivnom i
okultnom; podrazumijeva veliku matovitost, ali i pasivnost, samozatajnost i studioznost, te logino intelektualnost.
S gore navedenim u skladu i proces izgradnje tekije odvija
se u est etapa, pri emu je sedma sa
9mo postojanje i, ponovo, temeljem sedam osnovnih geografskih naela... Naravno, ali i da bi se izbjegla bilo kakva zabuna i pogreno tumaenje, u tekijama o ijoj izgradnji se vodilo rauna, odnosno
koje su podignute na istihari, prisutna je znakovito sloeni-

BEHAR 95

ja numerika simbolika koja podrazumijeva gotovo sve znaajne brojeve do broja 40 ali i numerike vrijednosti harfova, to jest slova arapskog alfabeta, za ije tumaenje ovdje objektivno nema prostora.
PROSTORNE OSOBENOSTI TEKIJA U BOSNI I HERCEGOVINI
Prema Amri Hadimuhamedovi, prostor bosanskih tekija
poetno je odreen sa sedam initelja: kua, stepenite,
voda (mirna voda i slap), stijena, vrelo, mezar, peina. Tih
sedam initelja povezano je putem u sliku kozmolokog reda. Put je osovina usmjerenosti tekije i ovjeka. Put nije ravan i slijedi tri smjera: uzlazni, silazni i vodoravni - to odgovara smjerovima kretnji u obavljanju klanjanja. On zahtijeva sigurnost putnika i znanje o Cilju prema kome se kree. Staza prema tekiji i kroz tekiju ima uzvodni smjer. Tako
simbolizira stazu povratka Ishoditu svega i put koji iz pojavnog svijeta vodi u svijet neuvjetovanosti, to odgovara
stupnjevima ili vratima srca na koja se ulazi sa znanjem
svake od sedam rijei svjedoenja o Bojoj Jednosti.

29

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

1. Kua, sredinji dio tekije, smjetena je s desne strane
blage uzbrdice puta. Oni koji su se zaputili prema tekiji idu
strmim putem. Prvo zaustavljanje na putu biva pred kuom.
Tada se tragatelj okree na desnu stranu i licem usmjeren
prema kibli prolazi kroz prva vrata. Od vrata do avlije sputaju se stepenice. Silaenje simbolizira osvjeenje, sputanje iz svijeta zabluda i zapuenost prema poetku. Kuu
ine avlija i zgrada. Prostor kue odijeljen je visokim zidovima bez otvora od puta. Avlija tekije, za razliku od avlije da-

Stijena je dio bosanskih tekija. Ona se gotovo

okomito uzdie nad kuom, simbolizirajui
uranjanje ljudske graevine u snagu Vjenog.
Kua se oslanja na stijenu, dijelom ulazi u nju.
Stijena kao kupola natkriljuje kuu, i tako ponavlja simbolizam krova svijeta. Rijeka i stijena su dvoje koje se iskazuje i prepoznaje u suprotstavljenosti: vrstina i nepromjenjivost
naspram otjecanja. Mirovanje naspram nestalnosti. Tiina naspram uma.
mije, potpuno je izdvojen prostor za privatnost; ona je otvoreni dio kue do kojeg ne dopiru pogledi iz vanjskog javnog
prostora. Ni tekija, ni njena avlija u strukturi bosanskih gradova nemaju znaenje javnih sadraja. Tekijske kue su zato potpuno okrenute prema unutarnjosti, izdvojene iz gospodarskog sredita grada.
Sve poznate bosanske tekije sadre graevine jednostavnih oblika, prostih konstrukcija; graene su materijalima
iz njihovog neposrednog prirodnog okruenja, koji su najee drvo, kamen i zemlja. Obje tekije, tekija na Buni i Isabegova tekija, koritene kao primjer, predstavljaju tip kue
na L, to je odreenje tlocrtno-prostornog rjeenja
mevlevijske tekije u Konji. Naizgled potpunom svedenou
graditeljskog iskaza, najvrednije zgrade bosanskih tekija
upuuju na raskrivanje unutarnjosti, u kojoj je sadrana
sva rasko njihovog znaenja. Usmjerenost svake prostorije, proporcioniranje, mnotvo pojedinosti koje se u svojoj
znakovnosti iskazuju - obrada i ureavanje zidova, oblici
otvora, obrada stropova, odnos svjetla i tame, odnos poda i
stropa, proimanje vanjskog prostora i kue, prisutnost
boja u njihovom simbolikom znaenju otkrivaju graditelja,
uitelja - ejha, koji se sjea Stvoritelja zidanjem kue i
njenim smjetanjem na odreeno mjesto prepoznato unutarnjim znanjem
2. Stepenite, kao neovisan element, pojavljuje se dva puta,
sugerirajui silazak. Prvi put je to silazak iz vanjskog javnog
prostora ulice u avliju tekije. Drugi put se stepenitem sputa iz avlije do korita rijeke. Obje tekije su smjetene uz rijeku i okrenute prema njoj. Sputanje do rijeke je pad u svijet prolaznosti i promjenjivosti. To je kretanje iz koga je,
nakon oienja, mogue uspravljanje. U silasku stepenitem sadrana je drama uspinjanja.

30

3. Voda. Rijeka je postavljena upravno na smjer kible, pa

osovina vodoravne usmjerenosti tekije premoava rijeku.
Voda rijeke odraava neprekinutost toka stvaranja i stalnost mijena i obnavljanja. Simbolika tekue vode sadrana
je u izrekama Heraklita i Platona o istoj rijeci i uvijek drugoj
vodi za svakog ko u nju ue. I na Miljacki i na Buni je injeno
obredno pranje dervia. Rijeke su pritom simbolizirale i
prepreku upuivanju sreditu svijeta prije oienja, to je
uporedivo sa simbolizmom adrvana u damijskim cjelinama. One su istovremeno, kao druge vode za svakog ko u
njih ue, oznaavale promjenjivo i privremeno - ljudsko tijelo. Nekad su mirno zrcalo u kome se ogledaju kua i tekija, oznaavajui uronjenost svega u neizmjenjivost dubine
Objave. Nekad uzburkana, mutna, silovita voda, kad se
oblak spaja s pjenom, kad se estice najdublje mudrosti uzdiu u maglu znanja, kad se nezaustavljivost protjecanja
vremena ogleda u stalnosti oblika. U bosanskim tekijama
rijeke su naseljene brojnim vrstama riba, rijetkih ivotinja i
bilja. Ribolov je bio zabranjen
4. Stijena je dio bosanskih tekija. Ona se gotovo okomito uzdie nad kuom, simbolizirajui uranjanje ljudske graevine u snagu Vjenog. Kua se oslanja na stijenu, dijelom ulazi u nju. Stijena kao kupola natkriljuje kuu, i tako ponavlja
simbolizam krova svijeta. Rijeka i stijena su dvoje koje se
iskazuje i prepoznaje u suprotstavljenosti: vrstina i nepromjenjivost naspram otjecanja. Mirovanje naspram nestalnosti. Tiina naspram uma. U stijenama bosanskih tekija
raslo je najpitomije i najneobinije bilje - jorgovani i jasmini,
smokve i ipci. Uz jorgovane i jasmine u stijeni Isa-begove
tekije nastanjeno je mnotvo drvea, grmlja i trava, od kojih
se desetine ne mogu pronai ni na jednom drugom mjestu.
U stijeni tekije na Buni sklonite nalaze brojne rijetke ptice,
meu kojima su bili i orlovi. Tako se ivo preplie s neivim.
5. Vrelo. Peta stanica simbolizira snagu ispunjenja. I kao to
je Musa iz pustinjske stijene izbio vodu, tako u bosanskim
tekijama iz stijena istjeu vrela. Pristup vrelu Bune mogu
je ako je tijelo potpuno uronjeno u vodu; pristup vodi na vrelu Ebu Hajat u Isa-begovoj tekiji mogu je samo ako je tijelo
sputeno na seddu, oslonjeno na sedam taaka od kojih
svaka pokazuje vezu sa dijelovima svjedoenja o Jednosti
Bojoj. Vrelo simbolizira mogunost, osigurava budnost, jer
je izvor unutarnjeg ivota i slika due. Kada je uronjeno u
vodu, ponavljano je svjedoenje o cjelovitosti i jednosti, sabiranju i obuhvatanju sveg vanjskog i unutarnjeg. Kada je
sputeno na seddu, tijelo je oslonjeno na sedam taaka, a
svaka od njih pokazuje sedam kljueva za sedam razina
znaenja Cjeline, vezujui se za sedam dijelova svjedoenja
o Boijoj Jednosti.
6. Mezar. Mezari sufijskih prvaka smjeteni u tekiji, nekad u
dijelu kue (Blagaj), potvruje u trajanje ivota smjenu stanja. U smrti je konani povratak ishoditu. Zato grob simbolizira potpunu uspravljenost. Grobovi su mjesta kroz koja se
otvara znanje o novom djelovanju. Grobovi sufija su mjesta
radosti, jer podsjeaju na vraanje u jedno, na konanost i
smisao ivota.

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

7. Peina u stijeni uz tekiju na Buni i peina na ehovoj koriji u Isa-begovoj tekiji su sedma vrata. Povlaenje u osamu
peine predstavlja ponavljanje Poslanikovog obiaja i sjeanje na poetak sputanja Objave. Simbol objavljenog
Svjetla u tami peinske udubine u strukturi bosanskih tekija daje peini znaenje glavnog mihraba tekije. To su najdublja vrata iza kojih zapoinje novi krug postojanja. To su
vrata pred ijom udubljenou put postaje ista okomica i
uspinjanje. Tu se sustiu dubina i visina. Ona je najnia i
najdublja taka tekije u kojoj se postie najvii poloaj. Ona
je slika srca, mjesto pod ijom se zakrivljenou naputa
svijet privida i ispunjava cilj, sposobnost objektivnog razumijevanja
SIMBOLIZAM TLOCRTA
Prije svega obje graevine, zavija na Bembai i tekija u Blagaju, izgraene su na temeljima/tlocrtu u obliku latininog
slova L, odnosno u obliku koji se u islamu naziva lam-elif,
naime, posljednih harfom arapskog alfabeta koji skrbi znaajnu simboliku izvan i ponad okvira ove rasprave. Za ovu
priliku izdvojit emo samo nekoliko natuknica. U najkraem
i najjednostavnije reeno, nakon to je Bog, Uzvieni, zaelio
stvoriti svoje vrhunsko stvoriteljsko djelo ovjeka, najprije
je stvorio sve due (ruh) koje e vremenom biti sputene na

Prema Amri Hadimuhamedovi, prostor bosanskih tekija poetno je odreen sa sedam

initelja: kua, stepenite, voda (mirna voda i
slap), stijena, vrelo, mezar, peina. Tih sedam
initelja povezano je putem u sliku kozmolokog reda. Put je osovina usmjerenosti tekije i
ovjeka. Put nije ravan i slijedi tri smjera:
uzlazni, silazni i vodoravni - to odgovara
smjerovima kretnji u obavljanju klanjanja. On
zahtijeva sigurnost putnika i znanje o Cilju
prema kome se kree. Staza prema tekiji i
kroz tekiju ima uzvodni smjer.
Zemlju, ispisao je harf lam ( )u levh-i mahfuzu, u nj smjestio
sve due koje su jo bile u potencijalitetu. Tek nakon to im
je dodao Svoj elif (), due sve stvari postale su vidljive
(lahir) odnosno lam-elif. Slijedi, lam-elif jesu lam napose
stanje potencijaliteta (mogunosti!), a elif te Boansko
Svjetlo kojim se stvoreno izvodi u stvaranje, pri emu je
simboliki prikaz stvorenog lam-elif. Ovaj dvoznak se
izgovara kao la naime kao sam harf lam u znaenju ne,
pri emu se ne uje izgovor elifa, to neposredno implicira
nepostojanost materijalnog svijeta, njegovu negaciju,
postojanje samo Boga, Jedinog i pribliavanje Njegovoj
uzvienoj egzistenciji, ali i kao znak samo privremene (itaj:
prividne) odvojenosti Stvoritelja i stvorenja, kao i tenje ka
konanom ujedinjenju svjesnog stvorenja sa svojim
Stvoriteljem. Pri tome se postupnost stvaranja izraava

BEHAR 95

parovima Bog/Muhammed, nevidljivo (batin)/vidljivo (lahir),

lam/elif, lam/lam-elif...
GEOGRAFSKO PROSTORNI SMJETAJ
Kao to smo ve rekli, krajolik je dio ukupnog obrednog postupka i zato, i dio tekije... Toponomastiki podaci i ouvana
tradicija svjedoe da su se uz put od Isa-begove zavije do
ehove korije nalazila i druga mjesta koja su imala posebno
sakralno znaenje u duhovnom ivotu mjesnih dervia. To
su vrelo Ebu Hajat, ehov air, peina, jedna ili vie njih u
funkciji prostora ilehane ili elije. O ovoj peini se zna vrlo
malo. Hadijahi navodi da su u njoj dervii provodili erbeine, osamljivanje u trajanju od 40 dana. Preko puta peine,
ispod ehove korije (preko rijeke Miljacke), nalazi se stijena
Orlovaa iji dio okrenut rijeci Moanici nosi karakteristian naziv ehovica. U tom dijelu danas se nalazi jo jedna
peina. Sve ovo s drugim nazivima vrijedi i za tekiju u
Blagaju. U oba sluaja radi se i o svojevrsnim prirodnim
baama sa rijetkim biljnim i ivotinjskim vrstama.
U skladu sa gore navedenim numerikim odrednicama, naelno, prostor bosanskih tekija poetno je odreen sa sedam naela: kua, stepenite, voda (mirna voda i slap), stijena, vrelo, mezar i peina. Tih sedam initelja povezano je
putem u sliku kozmolokog reda.
Nadalje, injenica koja je esto koritena protiv dervia u
smislu prebacivanja i optubi za unoenje sinkretistikih i
heretikih vjerovanja u islam, jeste i ta da su tekije graene
na mjestima predislamskih svetilita pritom mislimo na
mjesta koja su makar u naoj zemlji njeni stanovnici od
pamtivijeka smatrali svetim. U stvari, radi se o jednostavnom ali posveenikom potovanju hijeropovijesnih injenica, prethodnih objava, te svih tradicijskih odrednica koje
se ne kose sa islamom, to je jedna od preporuka Allahovog Poslanika (s.a.v.a.) pri upoznavanju naroda sa islamom.
Stoga ne udi da se u oba predmetna sluajeva u neposrednoj blizini naih objekata nalaze ostaci naselja iz prahistorijskog i rimskog perioda - prahistorijske gradine, kasnoantika utvrenja-osmatranice te ostaci srednjevjekovnih
gradina, to nedvojbeno potvruje kontinuitet postojanja
elje i potrebe naseljavanja upravo tih mini-geografskih
podruja.
(Tekija u Blagaju na vrelu Bune) ...Nad ovim stri u visini od
1200 stopa strmenita stijena Vranjevi brda, okrunjen impozantnim ruevinama gradine Stjepan-grada. Terasa, koja nam
ovaj slikoviti pogled doputa spada jednoj teki (tekija ili teija),
jednom prebivalitu dervia. U povijest postanka ovog muhamedanskog samostana uplie se narodno predanje, kranski srednji vijek i muhamedansko novije doba i dobiva jedan
udan podsjeaj na starohelenski mit (priu) o Perzeusu i Andromedi. Naime, narod kae, da je u provaliji iz koje Buna izbija neko ivio jedan zmaj, koji je Zemlji jedan grozan danak
(tribut) nametnuo: svake godine morala mu se izloiti jedna
djevojka iz okolice za deranje. Jedno pogodi udes Milicu, lijepu ker u Stjepan-gradu rezidirajueg vojvode Stjepana. Sa

31

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

dugo trajao; 1871. pade dole jedan dio stijene i probi svod samostana. Od tada stoji opet ponovno poruen. Godine 1878.
umrije Muhamed Effendi Hindija (Indijabac) kao zadnji eik
Blagaja; njegova dva maloljetna sina ive od prihoda mlinova... Carl Peez, Mostar i njegova kultura, 1891, preveo Miroslav Loose, 1946. i 1951.
(Tekija na vrelu Bune u Blagaju) Objekat musafirhane i turbeta je uklopljen u prirodni ambijent tako da zajedno sa liticama, vrelom Bune i mlinicama ini jedinstvenu cjelinu.
Stijena iznad tekijskih graevina takoer je dio sakralne
cjeline, ali istovremeno i dio objekta. Prema predanju, na
viim dijelovima stijene obitavali su orlovi, a na niim golubovi i sitnije ptice.
(Zavija na Bembai) Pod gradom ima jedna stijena, koja se
nadnijela zapadu. Kada je ovjek pogleda, misli da e se
sruiti, a ispod nje je upljina i iz te prazni izlazi iz goleme
peine umom i hukom rijeka. Na mjestu gdje izvire ima
pred spomenutom peinom golem vrtlog koliko dva guvna.
Dubok je tako da mu jo niko nije naao dna. Oko ovoga
dubokog vrtloga sazidao je uz litice mostarski mufti-efendija jednu halvetijsku tekiju, od koje je jedan veliki oak
okrenut prema vodi. (Evlija elebi, Sejahatname, preveo
Sejfudin Kemura)

Pogled na rijeku Bunu iz tekije

tekom boli dade je otac. Ona je bila nad vrelom u pola visine
stjenovitog zida izloena gdje se i danas nalaze jo ostaci jednog zida. Tamo je navodno vodio jedan podzemni hodnik iz
gradine. Ova neman primicala se ve svome plijenu, da ga
proguta, u to stie u Blagaj poboni dervi Sari (plavi) Saltik iz
Sirije. Pun plemenite hrabrosti stupi u borbu sa zmajem i savlada ga buzdovanom. Zmaj se branio i svojim je repom tako
jako oko sebe mlatio, da je velike komade iz stijene izbijao.
Vojvodu Stjepana ovo je junako djelo toliko razveselilo, da je
hrabrom Saltiku dao svoju ker Milicu za enu i jedan mu samostani sagradio, kome je on bio upravitelj (eik). Povijest
ovog dogaaja nalazi se jo u jednoj samostana u rukopisu,
pokraj groba eika i njegovog sluge, na zidu visi buzdovan sa
kojim je ubio zmaja i sveev ma. Zato mu uvee postavljaju
vr sa vodom. U jutro je navodno pod mokar, a vode je manje.
Samostan je jo dugo postojao, ali je postepeno propadao. Na
poslijetku je bilo samo jo dervia u njemu, a kua u ruevnom
stanju. Napokon doe generalisimus Omer-paa (poznati Hrvat Mihajlo Latas) u Hercegovinu. Draesni poloaj Blagaja
dade mu misao, da obnovi propali samostan. To se dogodilo
oko god. 1862. Da svoga vjernoga, iz Indije potjeueg putnog
i ratnog druga Muhamed-efendiju nagradi, uini ga eikom
ovoga lijepog i velikog manastira i oeni ga jednom djevojkom
iz Nevesinja. I pokloni mu dva mlina, koja je Ali-paa u Blagaju podigao po njemakim mlinarima. Novi sjaj samostana nije

32

(Zavija na Bembai) Kroz drvenu dvokrilnu kapiju koja je bila

postavljena na visokom avlijskom zidu ulazilo se u prostor
kaldrmisane avlije. Ulica Bembaa se nalazila na viem nivou od avlije, tako da je problem denivelacije bio rijeen sa
osam kamenih stepenika. Avlija je obuhvatala prostor od ulice pa sve do rijeke Miljacke, kojoj se prilazilo ispod zida semahane. Tekija je fasadama bila otvorena prema rijeci Miljacki, dok su zidovi koji su imali orijentaciju prema vanjskom
svijetu, odnosno ulici, bili zatvoreni i bez ikakvih otvora. Donji
prozori objekta bili su pravougaoni, dok su gornji imali zavretak u vidu blago spljotenog polukrunog luka. Prozori u
donjoj zoni su imali eljezne demire. Postepeno smicanje
prostorija zavije u smjeru sjever-jug, sa ciljem postizanja
orijentacije otvorenih dijelova objekta prema Kibli, rezultiralo je jednostavnom ali neuobiajnom prostornom kompozicijom objekta. Na istonoj strani objekta nalazio se prostor
pravougaone osnove, u kome su u prizemnom dijelu bili
smjeteni ostava i mejdan odaja, dok se na spratu nalazila
jedna soba i prostor semahane. Na ovaj prostor se sa zapadne strane vezala prostorija manjeg hajata pravougaone
osnove, a potom slijedi osnova mutvaka u prizemlju i divhane
na spratu. Zgrada je imala drvenu verandu ija konstrukcija
se oslanjala na bone zidove zgrade i preko drvenog jastuka
na samo jedan hrastov stup postavljen na kamenu bazu. Veranda je na spratu imala devet drvenih stupova koji su pridravali krovnu konstrukciju objekta. Otvori verande bili su
zatvoreni muepkom.
TEKIJSKA ARHITEKTURA - INTERIJER
to se tie unutarnjeg rasporeda prostora on je organiziran
u skladu i uz potovanje svih naela svete geometrije, pri

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

emu svaki element potrebuje i zahtijeva naknadno objanjenje i obrazloenje u vidu zasebnog referata, a za to ovdje nemamo prostora, te emo se ograniiti samo na njihovo takstativno pobrojavanje ili tek spomen. Postojee originalne dervike institucije (a to su, ponavljamo, samo Hadi
Sinanova tekija i malim dijelom ponovo izgraeni Gazi Husrev-begov hanikah) nisu dosljedno autentine u segmentu
interijera i njegove opremljenosti, a uveliko i eksterijera,
to je neminovna posljedica utjecaja historijskih i drugih
okolnosti kroz koje su prolazili Bosna i Hercegovina, Sarajevo te neminovno i Hadi Sinanova tekija. Uprkos svemu
samo je Hadi Sinanovu tekiju donekle bilo mogue analizirati na osnovu postojeeg stanja, jer ona je ponajbolje sauvala svoju autentinost, te samo ona odraava nekadanju svoju prvobitnost. Glavna prostorija tekije naziva se semahana i to je velika, sredinja i glavna ilimima prekrivena
prostorija u kojoj dervii obavljaju svoj obred. Tu se nalazi i
mihrab. U tekijama se obino nalazi stan za ejha ili domaina tekije. U veim tekijama je postojala i musafirhana,
mjesto gdje su besplatno noivali ejhovi, dervii i drugi
putnici.

Mejdan-odaja je prostorija za razgovor, mjesto gdje se izuavaju nauke i izotravaju stavovi, mjesto mehabeta i sohbeta koji su nerazdvojivi dio tarikata i derviluka, da ne
kaem da predstavljaju njegovu osnovnu karakteristiku.
ilehana, halvetgah ili nepopularnije elije su prostori koji
su imali funkciju osamljivanja ejha u koju se ovaj povlaio
radi obavljanja meditacije. Njihova glavna odlika je da su
ova mjesta uvijek odvojena od objekta zavije. Njihov karakter je ovisio o geografskom podruju, klimi, materijalnoj
kulturi zemlje.... Za ove svrhe mogle su se upotrijebiti i peine, to je u Bosni i Hercegovini esto bio sluaj.
Neke tekije su bile prizemne, a neke su imale i sprat. Gradile su se od razliitih materijala u zavisnosti od tradicije
mjesta na kom se grade. Nadalje svaki detalj u tekiji ima
svoju precizno odreenu simboliku. Oruje na zidovima
predstavlja znak da je borba sa samim sobom najvii izbor.
Obavezna je i levha koja upozorava na voenje rauna o
svome ponaanju Edep Ja Hu!, dok sablje okaene na zidu
oko nje znae: u borbu se uskljui cijelim svojim biem. Luk
i strijela koji vise na zidovima ukazuju na oprez u ivotu, na
protok vremena i blizinu smrti, jer je vrijeme nepovratno
kao i odapeta strijela. Jednako obavezan je i tap koji ima
jaku simboliku u islamu i oznaava oslanjanje na tradiciju
koja se prenosi stoljeima. Simbolika tapa je prilino opirna te bi nam samo spomen svakog od znaenja uzeo previe prostora; stoga emo se zadrati samo na osnovnom i
najpoznatijem u savremeno doba, znaenju u smislu lijeenja, izlijeenja, te alkemijskom/alkemiarskom potencijalitetu pretvorbe bezvrijednog u iznimno vrijedno. tap je
simbol uvanja, odbrane i sigurnosti (pastirski), vlasti i autoriteta (ezlo), neovisnosti i samostalnosti... S druge strane tap iz profila izgleda kao ve spominjani harf elif, a
odozgo kao taka, zasigurno jedan od najtajanstvenijih dervikih simbola.

BEHAR 95

Postojee originalne dervike institucije (a to

su, ponavljamo, samo Hadi Sinanova tekija i
malim dijelom ponovo izgraeni Gazi Husrevbegov hanikah) nisu dosljedno autentine u
segmentu interijera i njegove opremljenosti, a
uveliko i eksterijera, to je neminovna posljedica utjecaja historijskih i drugih okolnosti
kroz koje su prolazili Bosna i Hercegovina, Sarajevo te neminovno i Hadi Sinanova tekija.
Uprkos svemu samo je Hadi Sinanovu tekiju
donekle bilo mogue analizirati na osnovu postojeeg stanja, jer ona je ponajbolje sauvala
svoju autentinost, te samo ona odraava nekadanju svoju prvobitnost.
Naime, ponovo emo se vratiti osporavanoj bosanskoj tradiciji i legendi. Nakon izgradnje Isa-begove zavije i njene
predaje mevlevijskom ejhu na upravljanje, posljednji did
Crkve bosanske je svoj tap, koji se prenosio sa generacije
na generaciju kao simbol najvie duhovne ovlasti u Bosni i
Hercegovini, predao na staranje prvom ejhu ove zavije.
Prema nekim naporedim predajama did je svoj tap predao
osobno sultanu Fatih Mehmed-hanu, a ovaj mevlevijskom
ejhu, to ne mijenja sutinu. Ovaj tap se gotovo pet stoljea uvao u tekiji na Bendbai, da bi mu se nakon 1957. godine izgubio svaki trag. Ovo ozraje legende i neutvrdive
historijske istine ponovo nas vraa na Isa-bega Ishakovia,
ali i dovodi do jo jedne legende.

Mezari u tekiji na Buni

33

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

ISA-BEG ISHAKOVI:
unuk katarine kosae?
Isa-beg Ishakovi posljednji krajinik Bosanskog krajita,
drugi sandakbeg osmanlijske pokrajine Bosne i glavni osniva
Sarajeva i Novog Pazara, vladao je Bosnom u dva navrata, od
1454.-1463. te od 1464.-1470. godine. Zbog njegovog doprinosa
razvoju zemlje on je danas jedan od najpoznatijih likova iz
osmanlijskog razdoblja bosanske historije. Bio je sin prvog
bega Bosne, Ishak-bega Kraljevia (Kral-oglu) i otac estog
bosanskog sandak-bega Gazi Mehmed-bega. A sada nekoliko
podataka koje zvanina historija i slubeni historiari Bosne i Hercegovine ne samo da ne prihvataju,
nego i osporavaju i na svaki nain nastoje denuncirati. Naime, prema nekim neslubenim izvorima
Isa-beg Ishakovi je unuk bosanske kraljice Katarine Kosae-Kotromani, koja se u narodu
tradicionalno naziva posljednjom bosanskom kraljicom, historiari tu ulogu pripisuju kraljici Mari
(1447.-1495.), eni posljednjeg bosanskog kralja.

KONTINUITET
U najkraim crtama, Katarina KosaaKotromani (1425.(?) - 25. oktobar
1478.) roena je u Blagaju pored Mostara od majke Jelene i oca Stjepana
Kosae, koji je 20. sijenja 1448. godine
u povelji njemako-rimskog cara Friedrich III. nazvan herzog-om, to na njemakom jeziku znai vojvoda. Stjepan
Kosaa je pak ve i prije te povelje imao
titulu Vojvode humske zemlje. Njemu
se, ini se svidjelo kako titula vojvoda
zvui na njemakom jeziku, pa ga u
svojoj diplomatsko-upravnoj korespondenciji i dekretima koristi u lokaliziranom obliku herceg, odakle i novi
naziv Humske zemlje - Hercegovina.
Herceg Stjepan borio se za stabilnost
Humske zemlje, pa je zbog turskih
osvajakih prijetnji s istoka odravao
prijateljske odnose s rodom bosanskih
kraljeva Kotromania. Iz tih odnosa se
javila simpatija, zatim ljubav i na koncu
brak njegove kerke, Katarine Kosaa i
uglednog prijestolonasljednika Stjepana Tomaa Kotromania. Tim brakom

34

su Hercegovina i Bosna prvi put vrsto

ujedinjene. Budui da je Stjepan Toma
obeao papi da e iskorijeniti bosansku
herezu i Crkvu Bosansku iz svoga kraljevstva, dvadesetdvogodinja Katarina
se morala odrei svoje izvorne vjere i
postati rimokatolkinja. Stjepan Toma
Kotromani postao je kralj Bosne i
Hercegovine i s kraljicom Katarinom je
imao dvoje djece: Sigismunda (igmunda ili Simun (imun), kasnije Ishak-bey
Kraloglu (Ishak-beg Kraljevi) otac Isabey Ishakoglua, odnosno Isa-bega Ishakovia) 1449., Katarinu 1459., i tree
dijete o kojemu se gotovo nita ne zna.
Stolovali su u kraljevskom gradu Bobovcu pokraj Kraljeve Sutjeske. Kralj
Stjepan Toma umire 1461., a nasljeuje ga njegov sin iz prethodnog braka
Stjepan Tomaevi. Kraljici Katarini je
data titula kraljice majke i nastavila je
ivjeti na kraljevskom dvoru.
Veliki broj historiara posljednjom bosanskom kraljicom smatraju kraljicu
Maru, prvu suprugu posljednjeg bosanskog kralja, a ne Katarinu koja je bila

supruga pretposljednjeg bosanskog

kralja. Katarina je bila kraljica, odnosno
prva ena Bosne, tijekom svog braka sa
Stjepanom Tomaem. Budui da je njen
brak s Tomaem zavrio njegovom smru 1461. godine, a na bosansko prijestolje sjeo Katarinin posinak Stjepan Tomaevi, poloaj kraljice Bosne zauzela
je Tomaevieva supruga Mara. Tomaevievom smru Mara je ostala udovica
posljednjeg bosanskog kralja, odnosno
posljednja bosanska kraljica. Iako je neosporna injenica da Katarina nije bila
posljednja bosanska kraljica, ona je bila
posljednji lan kraljevske loze koji se
borio za ponovnu uspostavu kraljevine,
koju su osvojili Turci. Uzroci legendi o
Katarini, posljednjoj bosanskoj kraljici
su temeljito ispitivani i povjesniari
smatraju da su uspjeli otkriti razlog. Naime, nakon smrti njenog posinka, kralja
Stjepana Tomaevia 1463., Katarina je
ostatak svog ivota provela pokuavajui dobiti pomo za obnavljanje bosanskog kraljevstva. Pri tome, Katarina je
polagala pravo na bosansko kraljevstvo,
a Marija ju je podravala, ili se nije proti-

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

vila. Pored toga, Katarina je sa sobom u
izgnanstvo ponijela i sve kraljevske
oznake (i krunu), koje su se prenosile sa
kralja na kralja, simbole kraljevske moi. Obje injenice govore da je ona utjelovljavala posljednji oblik bosanskog
kraljevstva, tj. da je shodno tome bila
posljednja bosanska kraljica. Zbog toga
ju se smatra posljednjom bosanskom
kraljicom, iako ona to formalno nikad
nije bila.
Za vrijeme najeih progona pripadnika i sljedbenika Crkve bosanske meu
kojima je bio i veliki broj bosanskih plemenitaa i uglednika, od strane katolike inkvizicije, nekih 40,000 ljudi nalo je utoite na zemljama pod kontrolom Katarininog oca. Nakon osmanskog osvajanja Bosne godine 1463.
kraljica se povukla na Kupres. Tu je
okupljala snage za obranu zemlje. U to
vrijeme je na Kupresu u mjestu Vrila
(danas Otinovci) dala sagraditi crkvu
Presvetog Trojstva. Kad se turskim
osvajanjima nije moglo odoljeti ni na
Kupresu, kraljica se preko Konjica zajedno s kraljevskom pratnjom povukla
do Stona, a zatim do Dubrovnika. U Dubrovniku je pohranila ma svojeg pokojnog mua bosanskog kraljevskog
roda Kotromania, Stjepana Tomaa
Kotromania. Taj ma je pohranila
pod zavjetom, da se on dadne njezinu
sinu imunu, kad se oslobodi turskog
ropstva, kako bi se borio za osloboenje svoje zemlje. I Dubrovnik je bio pod
turskom prijetnjom. On je jakom diplomatskom aktivnou i dobrim diplomatskim vezama sa zapadnim zemljama te velikom otkupninom uspio ouvati svoju nezavisnost i slobodu, a kraljica Katarina je morala otii iz Dubrovnika i dola je u Rim, gdje je sve do
svoje smrti radila na oslobaanju svoje
zemlje i obrani svoje vjere.
Prema nekim historijskim izvorima
Katarinin polubrat, Ahmed-paa Hercegovi, sin iz Stjepanovog braka sa
Cecilijom i kasniji zet sultana Bajezida
II, organizirao je prebacivanje njene
djece u Istanbul gdje je Katarinin sin
Sigismund, sada Ishak-beg Kraloglu
(Kraljevi) od Karasija, postao iznimno
utjecajan. Njena kerka preselila je na
ahiret u Skopju, gdje joj je Isa-beg Ishakovi, podigao turbe, koje je tu po-

BEHAR 95

stojalo sve do zemljotresa iz 1963., poslije kojega nikada nije obnovljeno, ali
se tradicija lokalnog stanovnitva koja
se ogleda u posjeivanju mezara ove
ene i paljenja svijea, odrala do danas. U turskim izvorima princeza Katarina se spominje kao Tahiri-hanuma.
Kraljica Katarina sa sobom je, kao to
smo gore spomenuli, odnijela simbole
bosanske kraljevske kue. Prema predaji meu tim stvarima su i dva emaneta koji e, uz trei tap bosanskih didova kada se ponovo nau u Isa-begovoj zaviji na Bendbai, oznaiti ponovni uspon i napredak Bosne; meu
njima su i ma njenog pokojnog mua
Stjepana Tomaa, koji se imao predati
njenom sinu kada se vrati u Bosnu.
ISA-BEG I SARAJEVO
Kao urbano mjesto, Sarajevo se poinje razvijati sredinom 15. stoljea podizanjem zadubina Isa-bega Ishakovia.1 Naime, nakon musafirhane podignute, po svemu dusei 1453. godi-

vremena osmanske uprave. Datirana

je u vrijeme od 1. februara do 3. marta
1462 (tokom mjeseca dumadelevvela, 866. hidretske) godine.2
Smatrajui srednjovjekovno selo Brodac, koje se nalazilo na Bendbai, pogodnim da u njemu zasnuje novi grad,
Isa-beg je to zemljite izuzeo od ranijih
vlasnika, a u zamjenu im je dao zemljite u selu Vrani u Hrasnici. Kao poklonik dervia, tu je sagradio tekiju, do
nje musafirhanu, neto nie na Baariji han (Kolobara), most preko Miljacke, hamam uz Carevu damiju, izvjestan broj duana, te mlinove na Miljacki. Pored tekije, okolo koje se poelo
formirati novo naselje, podizanjem hana, odnosno karavan-saraja sa mnogim duanima, on je postavio osnove
privrednog centra, a mostom preko Miljacke omoguio povezivanje najstarijeg naselja okolo Careve damije sa
novim privrednim centrom na drugoj
obali. Svoje zadubine Isa-beg je uvakufio ...tako da se ne mogu ni prodati
ni pokloniti, niti na ma koji nain prei u

Prema nekim historijskim izvorima Katarinin polubrat, Ahmedpaa Hercegovi, sin iz Stjepanovog braka sa Cecilijom i kasniji
zet sultana Bajezida II, organizirao je prebacivanje njene djece
u Istanbul gdje je Katarinin sin Sigismund, sada Ishak-beg Kraloglu (Kraljevi) od Karasija, postao iznimno utjecajan. Njena
kerka preselila je na ahiret u Skopju, gdje joj je Isa-beg Ishakovi, podigao turbe, koje je tu postojalo sve do zemljotresa iz
1963., poslije kojega nikada nije obnovljeno, ali se tradicija lokalnog stanovnitva koja se ogleda u posjeivanju mezara ove
ene i paljenja svijea, odrala do danas. U turskim izvorima
princeza Katarina se spominje kao Tahiri-hanuma.
ne, Isa-beg, 1457. godine podie damiju koju je poklonio sultanu Mehmedu Fatihu, po emu je damija i dobila
ime Careva. Nakon toga je podigao
upravno sredite - dvor - saray, po kome je grad Sarajevo dobio ime. Oba
ova objekta, damija i saraj, nastali su
prije 1462. godine, kada je napisana
vakufnama Isa-bega Ishakovia o
osnivanju njegovih zadubina, s kojima je, zapravo, poelo urbano formiranje grada. Ovaj dokument predstavlja najstariji izvor koji se odnosi na
Sarajevo i njegovu najbliu okolinu za

ije puno vlasnitvo (mulk), nego da

vjeno ostane onako kako je (u vakufnami) propisano sve dok Bog ne
ostane jedini gospodar zemlje i svega
to je na njoj; on je najbolji nasljednik.
Kolika je vanost tekije bila, vidljivo je po
tome to se cijelo naselje koje je nastalo
oko nje, a koje se protezalo smjerom
sjeverozapad istok, od Bendbae do
Baarije, nazivalo Mahalom Isa-begove zavije. U Isa begovoj vakufnami nita se ne govori kojem dervikom redu
ova zavija pripada. To je jedan od dokaza

35

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

da je ustvari ova zadubina prvobitno
nastala kao musafirhana. Da je Isa begova zadubina prvobitno bila musafirhana, ukazuje i injenica to se u drugoj
polovini XVIII. stoljea postavljalo pitanje
prihoda Isa-begova vakufa za mevlevijsku tekiju, koja je kasnije nastala na
ovom mjestu.3 Uz Isa-begovu musafirhanu sagradio je izvjesni Hadi Mahmut4
prije 1650. godine mevlevijsku tekiju.
Ovu tekiju je opisao Evlija elebi 1659.5
godine . Pjesnik Reid efendija rodom iz
Sarajeva u svojoj pjesmi o katastrofi Sarajeva koju je uzrokovao pohod Eugena
Savojskog, mevlevijskoj tekiji je posvetio
oko 40 stihova u kojima opisuje zgradu
tekije, njen adrvan, bau i drugo. On u
svojim stihovima spominje i enterijer
objekta i podatak da je unutranjost tekije bila ukraena levhama ispisanim

ukazivalo na socijalni aspekt uloge tekije i ukupnog uenja islama koje su

dervii izvorno u ivotu artikulirali. Sve
je ovo utjecalo na brzo irenje islama
u naim krajevima.
Biljeke:
1
Na historijskoj pozornici porodica Ishakovi
prvi put se pojavljuje godine 1414. godine kada
Ishak-beg postaje vojvoda Zapadnih strana, poloaj na kojem ostaje sve do 1439. godine (p.
1442.). Te i naredne godine, takoer kao vojvoda, spominje se njegov sin Eseb-Alija. Drugi Ishak-begov sin, vojvoda Barak, spominje se u
dokumentima 1435. i 1436. godine, kada ga zastupa na poloaju zapovjednika Zapadnih strana. Trei Ishak-begov sin, Isa-beg Ishakovi,
imenovan je za vojvodu Zapadnih strana 1440. i
na toj funkciji je ostao sve do 1463. godine. Godine 1464. postaje bosanski sandak-beg i na toj
funkciji ostaje sve do 1470. godine. Meu brojnim dokumentima Dubrovakog arhiva koji se
odnose na Isa-bega Ishakovia znaajna su dva

Dakako da je veoma simptomatino, simboliki i faktografski da

jedan od prvih zvaninih osmanskih namjesnika Bosne Isa-beg
Isakovi, sin Ishak-bega Kraljevia sin kraljice-majke Katarije Kosaa, od svih objekata koje je mogao podii, odabrao da najprije
podigne musafirhanu/zaviju/tekiju. U svakom sluaju, ono to historija ne spori jeste injenica da su u predstavljanju islama Bosni
i Hercegovini i vice versa, dervii imali, usuujemo se rei, presudnu ulogu; kao vjernici - svojom pobonou i dosljednom primjenom vjerskih propisa, kao humanisti - svojom solidarnou i pomaganjem drugih, i kao vojnici - svojom hrabrou i odlunou.
krasnom kaligrafijom (Handi, 1943,
str. 7-12). Od tog vremena ovaj objekat
se spominje samo kao tekija.6
Dakako da je veoma simptomatino,
simboliki i faktografski da jedan od
prvih zvaninih osmanskih namjesnika Bosne Isa-beg Isakovi, sin Ishakbega Kraljevia sin kraljice-majke Katarije Kosaa, od svih objekata koje je
mogao podii, odabrao da najprije podigne musafirhanu/zaviju/tekiju. U
svakom sluaju, ono to historija ne
spori jeste injenica da su u predstavljanju islama Bosni i Hercegovini i vice
versa, dervii imali, usuujemo se rei, presudnu ulogu; kao vjernici - svojom pobonou i dosljednom primjenom vjerskih propisa, kao humanisti svojom solidarnou i pomaganjem
drugih, i kao vojnici - svojom hrabrou i odlunou. Uz mnoge tekije postojale su musafirhane i imareti, to je

36

dokumenta. Prvi se odnosi na mogunost posjete Isa-bega Dubrovniku i datiran je sa 16. augustom 1452. godine. Tada su Dubrovani po prvi
puta zabiljeili njegovo puno ime, sa imenom
njegovog oca, kao i porodino ime:Isabech Isachovich Cranusich. Drugi dokument datira od 1.
februara 1454. godine, u kome vojvoda Isa-beg
izdaje u Skoplju dokument u kome trai da, izmeu ostalih, knezovi Hamza i Dobroslav pomau i tite Franka kada bi doao u trgovinu u Zemlju Pavlovia ili Hercegovu zemlju. Posljednji
put Isa-beg se u pisanim dokumentima spominje 8. februara 1470. godine. Ne zna se kada je
umro, niti mjesto na kome je ukopan. U haremu
Careve damije u Sarajevu, tano iza njenog mihraba, nalazi se jedan nedatiran nian velikih
dimenzija koji se u narodnoj tradiciji vee za Isabega (Mujezinovi, 1974, str. 24).
2
U njoj se izmeu ostalog kae da se ova Isabegova zadubina sastoji od tri kue, jedne tale, jednog ograenog dvorita i ostalog to je
potrebno. Prema zakladnici ove su zgrade sluile kao konaite i tekija siromanim muslimanima, uenicima, sejjidima, ratnicima, putnicima namjernicima. Tu se kuhala i besplatno
dijelila hrana putnicima i slubenicima konaita, a viak hrane je dijeljen siromanoj djeci
Sarajeva. Gosti su imali pravo na hranu samo

tri dana. Prepis ove vakufname nalazi se u Sidilu sarajevskog kadije iz godine 1838 (1254.
hidretske) u Gazihusref-begovoj biblioteci, br.
77, str. 51-52 i prevod u Prilozima II, Sarajevo
1951, str. 7-29. Originalna vakufnama se nalazila u rukama Mustaj-bega Fadilpaia, a nakon to ju je posudio Kosti Hofmanu, izgubio joj
se svaki trag. Do danas se sauvalo nekoliko
prepisa za koje H. abanovi smatra da nisu korektni i da je gore navedeni iz Sidila sarajevskog kadije najbolji.
3
Mula Mustafa Baeskija u svojoj Kronici kae
da je 1780. (1191. hidretske) godine iz Carigrada u Sarajevo doao mevlevijski ejh Osmandede i sa sobom donio isprave na osnovi kojih bi
uspostavio i pronaao Isa-begov vakuf. Baeskija kae da je lino on pregledao Isa-begovu
vakufnamu i da u njoj nije naao ni spomena o
tekiji, kalderijskoj, mevlevijskoj ili nekoj drugoj.
I zaista, te godine ona nije ni obnovljena, nego
tek dvije godine kasnije (Mujezinovi, str 246).
4
Umro 1650 (1060. hidretske) godine. Na njegovom nianu, koji se nalazi u groblju kod Sinanove tekije, napisano je da je on sagradio Mevlevijsku tekiju (Mujezinovi, str. 246.).
5
Na obali rijeke Miljacke, na mjestu poput raja
nalazi se vakuf tekija Delaludin Rumija (zaetnik I osniva mevleviskog reda). Tekija ima simahanu (prostor za obavljanje dervikih obreda), mejdan odaju (gdje se dervii sastaju na
razgovor izvan obreda), sedamdeset do osamdeset sobica za siromahe, mahvil za mutribe
(balkon za one koji pjevaju i sviraju), imaret (kuhinju) i trpezariju. ejh ove tekije je uen ovjek.
6
Prema popisu Islamske zajednice iz 1930. godine u Sarajevu su uz Isa-begovu tekiju postojale sljedee tekije:
-S
 kender-paina tekija, halvetijsko-nakibendijskog reda, sagraena oko 1500. godine, na
lijevoj obali Miljacke,
-H
 adim Ali-paina - Gazilerska tekija, kadirijskog reda. Nalazila se na prostoru gdje je dananji Higijenski zavod. Naziv gazilerska
dobila je jer je bila na putu koji se zvao Gaziler
yolu (Put gazija). Ova tekija se smatra jednom
od najstarijih tekija u Sarajevu,
-S
 ilahdi Mustafa-paina - Hadi Sinanova tekija
u mahali Kadi Bali efendije ispred Sara Alije
damije,
-B
 istrigina tekija hanikah iji je osniva Ibrahim Bistrigi, glasoviti ejh halvetijskog reda,
-K
 aimi-babina tekija koja predstavlja njegovu
porodinu kuu koju je uvakufio za tekiju. Nalazila se nie od mosta umurije na desnoj
obali Miljacke. Prvi put je stradala u poaru
1677. godine, potom ju je obnovio sarajevskoi
kadija Zihnija 1762. godine. Totalno je izgorjela
1879. godine,
-J
 edilerska tekija, nakibendijskog reda, osnovao ju je 1879. godine Sejfullah Iblizovi a formirala se postupno. U poetku je bila samo
prostorija za uvara Turbeta sedam brae. Postojala je sve do 1937.godine, kada je sruena
i na tom prostoru podignuta stambena zgrada
okadi vakufa u Bistriku,
-N
 akibendijska tekija na Mlinima u kojoj se
zikr obavlja po mevlevijskom usulu,
-F
 adil-paina tekija u Donjoj Vogoi, koju je
osnovao poznati divanski pjesnik i sufija Fadilpaa erifizade (erifovi),
-T
 urnadedina tekija kod ekrine damije i
-G
 azi Husrev-begov hanikah.

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

EJH PRVI MEU JEDNAKIMA,

DUHOVNI VODI I UITELJ
Ebu Ali ed-Dekkak je rekao: ovjek ne moe slijediti sufijski put bez ejha, jer je to put koji
vodi kroz skriveno (gajb), ili kroz skriveno skrivenoga (gajbu-l-gajb). Ako stablo nikne samo, a
da ga niko ne zasadi, njegovi plodovi se ne mogu koristiti, makar i izlistalo. tavie, ono moda
nikada nee ni dati ploda. Vidi, o brate, da je i kod apsolutnog prvaka poslanika
9, u pitanju objave,
Dibril, a.s., bio posrednik izmeu njega i Uzvienog Allaha, pa e na osnovu toga spoznati da je
prihvatanje ejha nunost i da dervi bez toga ne moe.

ejh je osoba koja posjeduje potpuno znanje i osobno iskustvo duhovnog putovanja, pohvalne i prijekora vrijedne osobine (akhlaq-i razilah i akhlaq-i hamidah), njihove karakteristike (khawas) i njihove uinke (tathirat). Morao bi biti u stanju razlikovati nijanse, odnosno fina podruja u kojima se
dobre i loe osobine to jest postupci preklapaju, te za svakog
svog dervia imati nain, plan i preporuke za otklanjanje loih i stjecanje dobrih osobina. Mora biti svjestan, znati i pratiti razvoj tih osobina i ponaanja kako u pozitivnom tako i u
negativnom smjeru. Mora poznavati zamke i pokvarenosti
nefsa (nafs) i ejtana, te imati intuitivno osjetilo o osjeaj za
melekansko, te naroito vano biti u stanju razluiti ta
emu pripada. Stoga je neophodno da ejhul-tarikat bude
kvalificiran u domenu tarikata i tesavvufa, ali nipoto samo
knjiki, nego iskljuivo iskustveno, jer e u protivnom nanijeti vie tete nego koristi. ejhul-Ekber Ibn Arabi u najkraem u samo tri take rezimira karakteristike ejhul-kamila slijedeim rijeima: 1. mora imati din poslanika; 2. oboljenja due mora dijagnosticirati i lijeiti poput lijenika; te 3.
mora vladati, upravljati i kontrolirati poput sultana. Naime,
1. ejh mora posjedovati znanje o vjeri naueno iz knjiga, ali i
iz druenja sa ulema-i muhakkikin (ulama-i muhaqqiqin), te
osobnim prakticiranjem; 2. mora biti namjesnik halifa
(khalifah) ejhul-kamila (shaykh-i Kamil) sa potpunom,
ispravnom i neprekinutom silsilom (silsilah); 3. mora biti
ispravan i poboan. 4. mora biti dervi, naime odreeno vrijeme provesti u hizmetu ejhu. 5. mora uivati ugled ljudi od
znanja (ulama); 6. druenje s njim (suhbat, sohbet) kod dervia mora pobuditi elju za buduim svijetom (akhirat) i ljubavlju prema Gospodaru, Svemoguem i svemu to je On!
stvorio, a umanjivati ljubav prema ovom svijetu i njegovim
primamljivostima. 7. on osobno i njegovi dervii moraju se
pokoravati eriatu (shariah); 8. ne smije imati ni trun pohlepe ni elje za ovosvjetovnim stvarima i koristima; 9. mora
neprestalno biti u zikru i ibadetu, te 10. ne smije ostaviti svoga dervia bez kontrole i pomoi, nego mu u svakom trenutku biti pri ruci i od pomoi, odnosei se prema svakome u
skladu sa njihovim respektivnim mogunostima. Samo onaj

BEHAR 95

u kojemu su sjedinjene sve ove osobine jeste ejh, te su druenje s njim i hizmet njemu neprocjenjiva riznica. Napominjemo da kod i od ejhova ne treba traiti uda keramete,
te dokaze o kefu (kashf), naime uvidu u nevodljivo, jer ove
dvije stvari uope nemaju nikakve veze sa ejhlukom.

Moe li se murid-i kjamil nai u ovom vremenu? Znati nai

muridi - kjamila je teka ali i vrlo vrijedna stvar. Ko ovako
kae, donekle je tano i objektivno ali ako bude razmiljao i
stvarno se predao Allahu, nee biti problema. U protivnom ne
reci nema murida, nego nisi se pripremio i ne postoji elja
u tebi da ga pronae. Ako si pripreman i na rijei istinit, Allah
nee ostaviti tebe, iskrenog roba na ovom putu, a da ti ne udovolji. Bude li ga iskreno traio vidjet e da ti je blizu i gotovo
te za ruku dri. Moe se upitati - kako u ga prepoznati kad
na sebi nema nikakvih znakova? On ima na sebi znakove, ali
ti dobro sluaj, a ja u ti kazati tri glavna znaka za raspoznavanje:1) U vrijeme kada mu pristupi, momentalno e ti brige
otpasti, pojavit e ti se ljubav za razgovor, tako da nee poeljeti da napusti njegovo drutvo. 2) Rijei koje su mu kao biser, i svaka njegova rije e u tebi poveati ljubav prema njemu. 3) Ko god mu ode na razgovor, eli da ga u ruku poljubi, a
da mu on dovu uini. Ko bude imao ova tri znaka pri sebi, vidjet
e se da ima po svemu hazreti Pejgamberovo ponaanje. Ako
u nekog vidi ova tri znaka, bez predomiljanja i zastajkivanja
budi mu teslim. Budi mu sasvim pokoran i pred njim umrtvi
sve svoje osjete, predaj mu se kao mejit gasalu. ini kako ti on
kae, sve njegove zapovijedi izvravaj, hizmet mu ini, a uz sve
to, smatraj se poaenim da si mu na slubi. Jo neto vrlo
vano. Ima ljudi kojima je ostao neki dergah od njihovih predaka, pa po naslijeu i oni ga odravaju i ele postii (ustolieno
ejhovsko mjesto u tekiji i mihrabu), na svoj nain. Oni se obuku u kisbet ehlullaha i ue neke risale iz tesavvufa, te se tako
pokazuju kao zreli arifi. Oni izlaze meu narod i kau - Mi
smo ejhovi. Svijet upuuju i irad ine, a i neznaju ta je to
irad. Oni nemaju pravih znakova na sebi. Ovakvi su oravi, a i
oni koji ih slijede su oravi. Dvojica slijepaca ne mogu ii na
put. Bojati se da se oba ne strovale. kae Sejjid ejh Mehmed

37

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Nuri emsuddin Nakibendi (k.s.), petnaesti potomak kaderijskog pira, hazreti Abadul-Kadira Gejlanija (k.s.) u prijevodu ejh Fejzullah-efendije Hadibajria i po zapisu ejh
Omera Bukurevia.
Dervi treba imati samo jednog ejha, a nikako dva (ili
vie), jer je sufijski put zasnovan na istoj jednoi (tevhidu). ejh Muhjiddin Ibn Arabi, u 181. poglavlju
Mekkanskih otkrovenja,kae: Znaj da derviu nije doputeno uzimati vie od jednog ejha, jer e mu to biti
od vee pomoi u tarikatu. Mi jo nismo vidjeli da je
imao uspjeha dervi koji je (istovremeno) imao dva ej-

38

ha. I kao to nije dato da u svijetu postoje dva Boga niti

da osoba zaduena vjerskim zaduenjima slijedi dvojicu
poslanika, niti da ena ima dva mua, tako nije dato ni
da dervi ima dva ejha. Ovo vai za dervia koji se vee
za ejha sa namjerom da slijedi tarikat, a ako se ne vee
za njega, ve se sa njim sastaje samo radi bereketa, u
tom sluaju mu nema zapreke da se (pored svoga) sastaje sa bilo kojim drugim ejhom. Tekijska hijerarhija
podrazumijeva jo nekoliko funkcija razvrstanih po vertikalnoj i horizontalnoj osi, pri emu prvoj pripadaju vekili i rehberi, a horizontalnoj kahvedi-baa, mejdan
nakib, halaka reis...

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

DUHOVNO VITETVO
Djelo Futu
9wwat-na
9mah-yi sulta
9n;, Mawl9an9a Kam9al al-D;n Husayn W9aiz K9ashif; Sabziw9ar;ja (p.
910./1504.-1505.), jedno je od najznaajnijih svjedoanstava uvjeta Duhovnog vitetva u Iranu
kasnog Srednjeg vijeka. Ista naela, ili ako je drae pravila, vrijede i za svakog dervia koji se iskreno
posveti traganju za vlastitim duhovnim napretkom i potpunou. Stoga emo ova bezvremena
pravila lijepog ponaanja ovdje donijeti u cjelini.

O (U VEZI SA) PRAVILIMA PONAANJA LJUDI PUTA

(TARIKATA)
Znaj da su ueni ljudi rekli da je ukupnost (njihovoga) popravka njihovo pravilo ponaanja.1 Plemeniti Poslanik je
rekao, (Allah, Uzvieni, poduio me ponaanju; On me je
poduio dobro.) rekao je Al, (Plemenitost je u milostivosti i
ponaanju, ne u porijeklu i srodstvu.) Prenosi se da je Ima
9m
Jafar rekao, (Postoje pravila za svako vrijeme, pravila za
svaku situaciju i pravila za svako mjesto.) Prema tome, ko
god se pridrava pravila ponaanja dosee razinu junakog,
mukog dostojanstva. Autor djela Had;qat al-haq;qah (Baa Istine) pie da je drutveno ponaanje i odnosi rezultat
pravila ispravnoga ponaanja. Dobro ponaanje proizvod je
potovanja, a potovanje je proizvod sutine, biti (safwat).
Sutina je proizvod srca, srce je riznica uma, inteligencije,
a inteligencija je riznica unutarnje promiljenosti. Unutarnja promiljenost riznica je duhovne spoznaje, a duhovna
spoznaja je jedna od boanskih tajni. Reeno je da je dobro
izvanjsko ponaanje znak dobroga unutarnjeg ponaanja.
dervii kau, (Kieno ponaanje je izvanjska i unutarnja otmjenost, prefinjenost, uglaenost), to jest, njihovo proiavanje. Ko god dosegne bilo to postie to samo ispravnim ponaanjem.
O (U VEZI SA) PRAVILIMA PONAANJA KOJA LJUDI PUTA
NAMEU SAMI SEBI; UVANJE SRCA I SEDAM LANOVA
OIJU, UIJU, JEZIKA, RUKU, STOMAKA, STIDNIH
DIJELOVA I STOPALA
Ako te pitaju: Na koji nain se uva srce? Reci: Sprjeavanjem njegovoga lutanja i prekoraenja, a oni se zainju u
zavisti, uobraenosti, licemjerju, nemaru, tatini, krtosti,
pohlepi i tome slinim stvarima. Isto tako, odravanjem
ogledala svoga srca istim i blistavim politurom neprekidnog sjeanja i spominjanja Boga. To znai istiti ovo molitvite metlom oienja kako bi mogao pogledati i vidjeti
Njegova upojavljenja u svoj njihovoj ljepoti.
Ako te pitaju: Koliko je pravila ponaanja oka? Reci: Dva;
Najprije otvarati ga samo zarad pogledanja na etiri stvari,
i drugo, zatvarati ga pred etiri stvari.

BEHAR 95

Ako te pitaju: Koje su etiri stvari koje oko treba vidjeti? Reci:
1. M
 ora ih otvoriti kako bi vidio put kojim gazi kako bi
znao gdje spustiti svoju nogu, a gdje ne.
2. M
 ora ih otvoriti kako bi porazmislio o nebeskim i zemaljskim domenima, jer Allah, Uzvieni, kae, Zato
ne pogledaju u carstvo nebesa i Zemlje (7:185).
3. M
 ora ih otvoriti prema moralnim podukama kako bi
se njima okoristio, jer Allah, Uzvieni, kae, U tome je
doista pouka za pronicljive! (3:13, 24:44).
4. Mora ih otvoriti kako bi posvjedoio udesima Boijega stvaranja i udima Njegovih bezgraninih izuma. U
svakome atomu svijeta jasan je dokaz i znak Boijega
Jedinstva, samo ako se proue okom dubokog promiljanja.
Ako te pitaju: Koje su to etiri stvari pred kojima oi treba
zatvarati? Reci:
1. Ne bi trebalo gledati u vanjtinu ljudsku izvan doputenih ogranienja.2 U protivnom, to je otrovna strijela
u srce ispaljena rukom ejtanovom.
2. T
 rebalo bi zatvarati oi pred lijepih likova s pohotom.
Ali, ako neko, istoga srca, to i ini, divei im se kao
udima Allahovog stvaranja, onda u tome nema nita
pogreno.
3. Ne bi se smjelo uoavati pogrjeke drugih, jer nema
tee niti gore grjeke od posmatranja grjeaka drugih.
4. N
 e bi se smjelo s prijezirom gledati na ostale muslimane, niti bi trebalo omalovaavati bilo koga, jer svako na pragu Vjenoga lien je i mogunosti propasti.
Ako te pitaju: Koliko je pravila uha? Reci: Dva.
1. Trebalo bi ih otvarati za tri stvari
2. Trebalo bi ih uvati od tri stvari.
Ako te pitaju: Koje su tri stvari koje bi trebalo sluati i uti? Reci:
1. Rijei Boije
2. Predaje Plemenitog Poslanika i njegovoga potomstva
3. R
 ijei duhovnih vodia i mudrih ljudi kako bi sakupio i
nakupio opskrbu za budui svijet i vjeni blagoslov.
Ako te pitaju: Koje su to tri stvari od kojih bi trebalo uvati
ui? Reci:

39

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

1. Obmanjujue i nevjernike rasprave
2. Besmislice, neist govor i beskoristan razgovor
3. K
 levete, lane optube i ogovaranje muslimana, jer i
za sluatelja takvih rijei reeno je da je sauesnik u
pakosti i teti.
Ako te pitaju: Koja su pravila ponaanja za jezik? Reci: Govoriti o est stvari i utjeti o osam stvari.
Ako te pitaju: Kojih je to est stvari o kojima bi trebalo govoriti? Reci:
1. U
 enje Kurana koji je Rije Boija i utoite od prokletog ejtana
2. S
 jeanje i spominjanje Boga, koje glaa i isti srca
3. R
 ijei Poslanika, Imama i vjerskih uenjaka koji upuuju ljude
4. V
 jerske zakone i pravila, jer vjera i napredak u ovome
svijetu jesu preko njih
5. P
 ovremeno rei ono to se u srcu taji
6. Govoriti kako bi zli vladar bio zbaen s vlasti, obespravljeni dobili zadovoljtinu, a ugnjeteni se okoristili.
Ako te pitaju: Kojih je osam stvari koje jezik ne bi trebao
izgovoriti? Reci:
1. Lai, jer laljivac je neprijatelj Boiji
2. K
 renje obeanja, jer to je osobina licemjera
3. K
 levete i lane optube, jer to su djela raskalanih
4. Z
 avjere, neprijateljstva i traenje pogrjeaka kod drugih jer to podstie ejtana
5. S
 amohvale i samovelianja, jer to su dokazi tatine i
pobune
6. Psovanje sluga i potinjenih, jer to je djelo tiranina
7. P
 roklinjanje i moljenje za zlo drugima, jer to oduzima
sjaj srcu i dui
8.
 ale priati, lakrdijati, izrugivati se i podsmjehivati se,
jer to uzrokuje mnogo tuge.
Ako te pitaju: Koliko ima pravila ponaanja ruku? Reci: Pet.
1. Njena zarada mora biti halal
2. Ne bi smjela povrijediti nikoga
3. Ne bi se trebala laati zabranjenih stvari
4. Ne bi trebala iznevjeriti niti pronevjeriti povjerene stvari
5. Trebala bi pisati samo stvari koje jezik smije izgovoriti.

Ako te pitaju: Koja su to tri mjesta koja bi noge trebale

izbjegavati? Reci:
1. Kue zlih vladara i onih koji ive na nedoputen nain,
osim kada je neophodno
2. Mjesta koja ne prilie, poput kockarnica i gostionica
3. Ni u emu ne prelaziti granice doputenoga, da se ne
bi uinilo nita neprilino i neprikladno.

Ako te pitaju: Koje je pravilo za stomak? Reci: Da se dri

istim od nedoputenih i sumnjivih stvari.

O (U VEZI SA) PRAVILIMA PONAANJA DERVIA

UVARA TEKIJE

Ako te pitaju: Koje je pravilo za stidne dijelove? Reci: Da se

uvaju od nedoputenog.
Ako te pitaju: Koja su pravila ponaanja za noge? Reci: Dva su.
Prvo, da idu na tri mjesta; drugo, da izbjegavaju tri mjesta.
Ako te pitaju: Koja su tri mjesta na koja bi noge trebale ii? Reci:
1. Damije i blagoslovljena mjesta
2. Trebale bi uriti obaviti posjete mezarjima i ljudima
3. T
 rebale bi ispravljati grijehe, posjeivati bolesne,
oslobaati od tiranije, i stvari tome sline.

40

Znaj da je svaka tekija (tak;yah) okupljalite putnika i susjeda. Stoga, dervi mora posjedovati odreene, osobite,
vie osobine kako njegovo skrbnitvo ne bi postalo upitno.
Ako (te kao) dervia pitaju, Kakvo je to mjesto na kojem se
nalazi? Treba odgovoriti, Mjesto je, Umri prije smrti.
Ako te pitaju: ta to znai? Reci: Biti spreman na vratima
smrti i ne biti siguran ni (da e udahnuti slijedei) dah. To
znai, neprestano se sjeati smrti i pripremati opskrbu za
putovanje na budui svijet, jer rekao je Poslanik, Pojaajte

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

podsjeanje na ruitelja i unititelja zadovoljstava; to jest,
esto se sjeaj smrti koja unitava zemaljska zadovoljstva i
u tvome srcu hladi ljubav prema svijetu.

lji. Po ulasku u tekiju siromaha, mora povesti rauna o nekolicini stvari kako bi njeni stanovnici znali da je jedan od
opasanih i da je hizmear siromaha.

Ako te pitaju: ta je plod tekije? Reci: vid pobonih.

Ako te pitaju: Koliko je pravila o ulasku u tekiju? Reci: Tri;

prvo, mora biti pod abdestom; drugo, prag mora prekoraiti najprije desnom nogom; tree, mora rei, U Ime Allaha,
sa Allahom i sa ljudima Allahovog Poslanika.

Ako te pitaju: ta je svrha tekije? Reci: Hizmet siromasima.

Ako te pitaju: ta je kibla tekije? Reci: Srca.
Ako te pitaju: ta su vrata tekije? Reci: Ulazak u potrebu.
Ako te pitaju: Koje je poasno mjesto u tekiji? Reci: Onoga
(svakoga) ko ispravno sjedi.
Ako te pitaju: ta je srce tekije? Reci: prostirka na kojoj se jede.
Ako te pitaju: ta je svjetlost tekije? Reci: Lampa.
Ako te pitaju: ta je ast tekije? Reci: istoa i istota.
Ako te pitaju: ta znae slova (harf) tekije (tak;yah = T, K, Y,
H)? Reci:
T (Ta
9) je za povjerenje (tawakkul), to jest, tekijedar mora
biti pouzdan.
Ka
9f (K) je za dareljivost (karam); to jest, tekijedar mora
biti velikoduan.
Ya
9 (Y) je za iskrenost (yakrang;); to jest, tekijedar mora
biti iskren, a nipoto nemaran.
Ha
9 (H) je za suosjeajnost i drueljubivost (hawa
9daa
9r;);
to jest, uvar tekije mora podravati dervie i putnike, voljeti siromahe srcem i duom da bi bio spreman za slubu.
Ako te pitaju: Koliko je pravila kojih se dervi mora pridravati? Reci: Dvanaest,
1. Pokazivati skromnost
2. Sa prijateljima ljubazno govoriti
3. Biti veseo i nasmijeen
4. Padati na seddu
5. N
 e raspitivati se o poslovima putnika prije nego isteknu tri dana
6. V
 elikoduno opratati i prikrivati makar i stotinu loih
djela koje putnik uini u tri dana
7. I znositi sve to moe na prostirku za jelo tri dana, jer
(malo je Bogu, Uzvienom, mnogo)
8. B
 iti paljiv prema putnicima srcem i duom, i ne ograniavati im nita
9. Govoriti o naelima i pravilima Puta
10. B
 iti ljubazan i drutven, a ne biti mrzovoljan i sumoran prema derviima
11. Prikrivati mahane i manjkavosti drugova
12. Ne prigovarati kad oni lea okrenu (odu).

Ako te pitaju: Koliko je preporuenih stvari i djela pri ulasku

u tekiju? Reci: Dvije;
1. Pri ulasku trebalo bi izgovoriti dovu (dua), O Allahu!
Oprosti mi moje grijehe i pokrij moje nedostatke i otvori kapije Tvoje milosti meni, O Najmilostiviji Milosnie!
2. Trebao bi pitati gdje moe i na pokazanom mjestu
obaviti dva rekata dobrovoljnog namaza. Ako to nije
mogue, trebao bi hvaliti Boga, tri puta, na slijedei
nain, Slava Allahu! Hvala Allahu!Nema boanstva
osim Allaha; Allah je Najvei! Nema snage i nema
moi osim (sa Allahovom) Allahove!
Ako te pitaju: Kako se pokazuje potovanje pri ulasku u tekiju? Reci: Ako ima bilo kakvu otricu (vrh strijele) u svojim
stvarima, treba je usmjeriti prema sebi a ne prema tekiji.
Ako te pitaju: ta to oznaava? Reci: To oznaava da je on
zabo vrh strijele ozbiljnog traganja u sebe.
Ako te pitaju: Koliko je osnovnih stvari pri ulasku u tekiju?
Reci: Osam;
1. Nazvati selam ovim rijeima, Selam neka je na vas, O
ljudi opasani i duhovni vitezovi, i neka je Allahova milost i blagoslov na vas
2. Uiniti seddu skrueno i pokorno
3. Rukovati se sa skupom
4. Uiniti dovu (dua)
5. Pitati za mjesto na koje e sjesti
6. Uiniti seddu u znak zahvalnosti
7. Pitati za cijenu (svoga boravka)
8. Sjesti i sjediti gdje god da mu se pokae.
Ako te pitaju: ta je neophodno pri ulasku u tekiju? Reci:
Pokazati znake posveenosti i odanosti.
Ako te pitaju: ta su znaci posveenosti i odanosti? Reci: Ne
prilaziti duhovnom vodiu bez dara ili blagoslovljenog poklona (tabarruk), ta god da je to.
Ako te pitaju: Ulazi li u tekiju najprije nogom ili glavom?
Reci: Ja u tekiju ulazim i bez glave i bez nogu, nego s iskrenou i istotom.
Ako te pitaju: Koji je razlog tvoga dolaska? Reci: Potreba.

O (U VEZI SA) PRAVILIMA PONAANJA PRI ULASKU U TEKIJU

Znaj da gdje god da se dervi nae, odmah se treba raspitati kod stanovnika toga mjesta i uputiti se prema mjestu na
kojem se skupljaju dervii i njemu slinih duhovni tragate-

BEHAR 95

Ako te pitaju: ta trai? Reci: Ljubaznost i istinoljubivost.

Ako te pitaju: Da li je tekija nala tebe ili si ti naao tekiju?
Reci: Tekija je nala mena, a ja traim gospodara tekije.

41

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Ako te pitaju: Koliko je obaveznih stvari o kojima u tekiji
mora voditi rauna? Reci: etiri.
Ako te pitaju: Koje su to etiri stvari? Reci: prvo, ui s potovanjem; drugo, sjediti dostojanstveno; tree, govoriti mudro; etvrto, ustati radi hizmeta.
O (U VEZI SA) PRAVILIMA SJEDENJA
Znaj da su ovo pravila lijepog ponaanja pri sjedenju o kojima treba voditi rauna. U vezi s tim Allah, Uzvieni, kae, O
vjernici, kada vam se kae, Napravite mjesta na mjestima
za sjedenje! vi napravite (58:11). Meutim, duhovni vodi
sjedi na jedan nain, a uenik na drugi.
Ako te pitaju: koliko je pravila sjedenja za duhovnog vodia? Reci: Ako sjedi na postekiji, jedno je obavezno, a tri su
sunnet Allahovog Poslanika, kako smo ranije opisali. Ako
ne sjedi na postekiji, onda mora voditi rauna o etiri pravila,
1. Treba sjediti licem okrenut prema kibli, jer je Poslanik
rekao, Najbolji od skupine lice okreu prema kibli!
2. Treba sjediti na koljenima, kao to to ini u namazu.
3. Ne bi trebao naglo pogledati ni lijevo ni desno.
4. Ne bi trebao naputati skup osim u prijekoj potrebi.
Ako te pitaju: Koliko je pravila sjedenja za posveenike Puta? Reci: Osam;
1. Oni trebaju sjediti gdje god im se kae.
2. Ne trebaju gledati ni gore, ni dolje, ni lijevo, ni desno.
3. Ne trebaju podizati svoje glave osim ako im se obrati.
4. Ako je u skupu neko vrlo lijep, ne bi trebali buljiti u nj.
5. Trebaju skrueno sjediti na svojim koljenima.
6. Ne bi trebali ustajati i sjedati preesto.
7. Ne bi se trebali vrijeati zbog dodijeljenog mjesta za
sjedenje, jer rekli su veliki, ast mjesta je s onim koji na njemu boravi. ovjek treba biti takav da mjesto s
njim stekle poast, a ne on od mjesta.
8. Ne bi se trebali udruivati u skupine, ni gomilati.
Ako te pitaju: Gdje ti sjedi? Reci: Na podu ibadeta i na ilimu hizmeta.
Ako te pitaju: Zato sjedi? Reci: Da bih vidio.
Ako te pitaju: ta ustajanje i sjedanje oznaava? Reci: Oni
oznaavaju da najprije ustaje radi hizmeta, da bi potom
mogao sjesti s potovanjem.
O (U VEZI SA) PRAVILIMA PONAANJA HIZMEARA
Znaj da je biti hizmear dervia poaen poloaj. Allah,
Uzvieni, je nekome odredio da ini hizmet i potuj svakoga
ko hizmet ini pobonoj osobi. Ako neki siromah hizmeti
grupu dervia zabavljenih djelima Boijim, Allah, Uzvieni,
e mu osigurati nagradu jednaku njihovim nagradama. Neki
su rekli da je njegova nagrada ravna njihovome udjelu. Prenosi se da je Poslanik rekao, Hizmear je pod Allahovom
zatitom dokle god je on u slubi vjernika. U Psalmima (Ze-

42

buru) zapisano je da je Allah, Uzvieni, rekao Davu

9du, O Davu
9de, ako vidi nekoga da trai Mene, budi njegov hizmear. Iz ovoga uvoda oevidno je da hizmet nosi dobru sreu.
Ako te pitaju: Od koga potjee hizmet? Reci: Od Debraila.
Ako te pitaju: ta je dokaz za to? Reci: Navode se tri razloga,
1. Kada je Adem doao na ovaj svijet, Debrail mu je hizmetio.
2. Kada se majka Isaova u Jeruzalemu povukla u osamu i
obukla isposniku odjeu, Allah, Uzvieni, je slao Debraila da joj hizmeti. Spomenuto je u Kuranu asnom
da, kad god ju je Zekerija posjeivao, kraj nje je viao
svjee ubrano voe. Pitao je, O Merjem, odakle ti ovo?
(3:37), a ona bi odgovarala, Od Allaha je Doista, Allah
opskrbljuje koga hoe bez rauna ikakva. (3:37).
3. Debrail je hizmetio porodicu Poslanikovu ukljuujui
i njihanje kolijevke Ima
9ma Husejna.
Hizmeareva je dunost initi sve to se od njega trai
iskreno i u istoti kao djelo vjere i istinoljubivosti. Meutim,
on ima etiri osnovna zadatka,
1. Metenje
2. Kuhanje
3. Pranje odjee
4. Pranje tanjira i sudova.
Pri izvrenju svakoga od ovih zadataka mora slijediti odreena pravila.
Ako te pitaju: Koliko je pravila metenja? Reci: Dvadeset; etiri
su osnovna pravila, etiri su znak lijepoga ponaanja, etiri su
temeljna, etiri su znak potovanja, a etiri su zahtjeva.
Ako te pitaju: Koja su etiri osnovna pravila? Reci:
1. Mora biti obredno ist.
2. Mora rei, S Imenoma Allaha!
3. Mora uzeti metlu u ruke.
4. Licem mora potrati pod u znak poniznosti.
Ako te pitaju: Kojih etiri su znak lijepoga ponaanja? Reci:
1. Mora traiti doputenja od duhovnoga vodia i brae
2. Puta da pone sa metenjem
3. Vodom treba poprskati pod.
4. Treba saekati dok tlo upije vodu.
5. Mesti treba u smjeru od duhovnog vodia.
Ako te pitaju: Koja su etiri osnovna pravila? Reci:
1. Ne smije se dopustiti da metla poskakuje.
2. Mora biti tih metui.
3. Ne smije stajati na pometenu povrinu.
4. Ne smije razbacivati pometenu neistou.
Ako te pitaju: Koja su etiri znaka potovanja? Reci:
1. Vodu mora poprskati tako da ne poprska odjeu dervia.
2. M
 jesta na kojima sjede dervii mora istiti rukama,
nipoto metlom.
3. Mesti se mora iskljuivo prema sebi.
4. Metui, ne smije okretati lea derviima.

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Ako te pitaju: Koja su etiri zahtjeva? Reci:
1. Metlu treba drati u desnoj ruci.
2. N
 e bi trebao izbjegavati mesti mjesta izvan dohvata
pogleda.
3. K
 ada zavri svoj posao trebao bi ui i izgovoriti prosjako velianje.3
4. N
 akon toga, trebao bi otii na svoje mjesto i obaviti
dva rekata dobovoljnog namaza Puta.
Ako te pitaju: ta je glava metle? Reci: Istina.
Ako te pitaju: ta je stopa metle? Reci: istota.
Ako te pitaju: ta metla govori zemlji? Reci: Kae, Budi postojana da bi bila ista.
Ako te pitaju: ta ruka govori metli? Reci: Kae, Ko god ima
dostojanstven lik dri se blie ruci.
Ako te pitaju: ta je tajna metenja? Reci: ienje odaje srca od praine privrenosti i neistoe viebotva i sumnje
(nevjerice).
Ako te pitaju: Koliko je pravila kuhanja? Reci: esnaest; etiri su vjerske obaveze, tri su dio Poslanikovog sunneta, pet
je pravila lijepog ponaanja, a etiri su obavezne stvari.
Ako te pitaju: Koje su to etiri vjerske obaveze? Reci:
9l) nain.
1. Hrana mora biti pripremljena na doputen (hala
2. H
 rana mora biti ista od svih obredno nedoputenih i
zabranjenih stvari.
3. Posude i ae moraju biti iste i slobodne od neistoa.
4. Z
 a posude se mora koristiti ista voda; ne smije biti
muljava i prljava.
Ako te pitaju: Koja tri pravila pripadaju Poslanikovom sunnetu? Reci:
1. P
 rije nego pone sa poslom, kuharu ruke moraju biti
iste.
2. Poeti se mora S Imenom Boijim.
3.
 ta god da se kuha pribor kojim se jelo dodiruje mora
biti ist.
Ako te pitaju: Kojih je pet pravila lijepog ponaanja? Reci:
1. Kuhinja mora biti ista od svake prljavtine i praine.
2. Posude i ae ne smiju se ostaviti bez nadzora.
3. N
 osi i usta treba prekriti nekom tkaninom dok mijesi
tijesto ili razvlai jufku.
4. Ne smije pljuvati u kuhinji.
5. Posude se ne smiju ostaviti nepokrivene.
Ako te pitaju: Koje su to etiri obavezne stvari? Reci:
1. Mora znati kuhati, a so se mora dodavati tri puta.
2.
 ta god se kuha mora se kuhati sa uputstvima, uz pristanak i uz potivanje savjeta starijih.
3. P
 ri kuhanju se ne smije varati, niti smije sa hranom
uiniti bilo ta to e proi nekanjeno od starijih.

BEHAR 95

4. K
 ao hizmeara, odnosno posluitelja grupe, mora se
postaviti kuharev pomonik.
Ako te pitaju: Koliko je uvjeta za paljenje vatre? Reci: Osam;
1. Moraju se oprati ruke.
2. Mora se poeti S Imenom Allahovim.
3. N
 e smije se staviti puno drveta u vatru dok se plamen
ne rasplamsa.
4. U
 drvcima za potpalu mora se napraviti upljina, inae
e se vatra ugasiti.
5. Mora pripremiti jo drva prije nego prva vatra zgasne.
6. Ne smije dopustiti da se previe pepela nagomila.
7. S
 agorjelo se mora iznijeti iz loita kako bi bilo vie
prostora za gorivo.
8. M
 ora povesti rauna da neistoa i pepeo ne padnu u
posude i ae.
Ako te pitaju: Koliko je pravila za pranje odjee? Reci: Sedam;
1. Odjea mora biti oprana do istog.
2. Mora se prati rukama kako se ne bi otetila.
3. O
 djei starijih mora se dati prednost nad odjeom
mlaih kako bi se do kraja ispunilo pravilo potovanja.
4. O
 djea se mora rairiti radi suenja, i to na istom
mjestu.
5. K
 ada se osui, odjea se mora sloiti i odnijeti njenim
vlasnicima.
6. N
 e treba pretjerivati u upotrebi sapuna jer je to razbacivanje.
7. A
 ko odjea koja pripada nekom derviu tokom pranja
bude poderana, treba je zakrpiti ili zaiti, ako je mogue.
Ako te pitaju: Koliko je pravila pranja posua i aa? Reci:
etiri;
1. M
 oraju se prati istom vodom. Ako je potrebno, voda
se treba i zagrijati.
2. P
 osue se mora prati unutar neke posude kako se
pod ne bi pokvasio.
3. Nakon pranja, posue i pribor treba posuiti krpom.
4. Nakon pranja, posue treba odloiti na isto mjesto.
Biljeke:
Pravila ponaanja (adab, mn. a9da9b). U naslovu se pojam koristi u mnoini, dok prva reenica glasi u jednini. Ope znaenje pojma sadrano je u
lijepim osobinama, manirima i lijepom ponaanju. Odnosi se na formalni aspekt ponaanja. Wehr, u svome vrijednom djelu Arabic-English
Dictionary, navodi, kultura, dobar odgoj, vaspitanje, socijalne vjetine.
Pojam je dovoljno irok da obuhvati i humanitarne znanosti i literaturu. U
kontekstu ovoga djela, obino znai nato kao pravila ponaanja i lijepog
odgoja i vaspitanja, osobito onako kako to preporuuju neki derviki tarikati.
2
izvan doputenih ogranienja (na
9 mahram). U islamskom vjerozakonu, izvan doputenih ogranienja jesu osobe suprotnoga spola sa kojima
brak nije mogu. Za mukarca, to je njegova majka, sestra, kerka, sestra
njegove ene dok je jo uvijek u braku, ene njegove brae Budui da je
brak zabranjen, s njima se moe druiti u porodici ili rodbini i u socijalnom
smislu zatienom vezama rodbinstva. Meutim, sa drugim enama (sa
kojima je brak doputen) mora biti kud-i-kamo oprezniji da ga njegovo
ponaanje ne bi odvelo u pokvarenost i porok.
3
prosjako velianje; to jest, prosjak vie Allahu akbar! (Allah je Velik!)
1

43

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Evlije, sufije, ratnici, pjesnici

Dopustit emo sebi slobodu pa ustvrditi da se brzina kojom ljudi Bonjaci
naroito zaboravljaju i zanemaruju
svoje civilizacijsko, historijsko, tradicijsko i svako drugo naslijee, moe
samo opisno oznaiti pojmom zastraujue. Tome su umnogome doprinijela periodina, redovna, sistemska i
sistematska zatiranja svih tragova
materijalne kulture bosanskih muslimana, od damija i tekija, do arhiva,
biblioteka i institucija koje kao osnovni
zadatak imaju sakupljanje i uvanje
historijske grae, ali prije svih ljudi
koji su znali i pamtili. Stoga je dokumentarna graa na koju se mogue
osloniti pri istraivanju ak i onih linosti koje historija pamti po veini njihovih osobenosti, iznimno ograniena,
da ne kaemo jedva postojea. Veina
istraitelja prinuena je osloniti se
gotovo iskljuivo, ako se izuzme nekolicina radova Hazima abanovia,
Demala ehajia, Minke Memije i La-

mije Hadiosmanovi, te nekih drugih

na narodnu predaju sa svim njenim
mahanama.

..., i povrh svih duhovne velikane (koji

su sve navedeno bili u jednoj linosti),
za koje vie niko ne zna.

Dostupna graa, s druge strane, osobito ona nastajala pod pritiskom politike,
uveliko je optereena predrasudama i
politikim utjecajima reima koji su
hujali prostorima Bosne i Hercegovine,
sujetama i ljubomorama ljudi, zlonamjernim i pakosnim tumaenjem i izvrtanjem injenica. Bosna i Hercegovina
imala je, da se zadrimo samo na periodu osmanske vladavine, preko 400 tarihskih pjesnika vjerovatno najtee
pjesnike discipline, ogroman broj divanskih pjesnika, znaajne prozne pisce, biografe i kroniare, znamenite politiare koji su vladali carstvima i sultanatima koji su se protezali preko polovine poznatog svijeta, vojne stratege i
ratnike/junake iji se podvizi mogu porediti sa bilo kojim znakovito poznatijim, graditelje, znanstvenike, mufesire,

Ovim potonjim posvetit emo veliki dio

teksta koji slijedi.
Ovdje se neemo baviti fenomenologijom narodne predaje, koliko u njoj ima
istine, a koliko mate narodnog pripovjedaa. Nesporna i neosporiva injenica jeste da se iste prie o kerametima,
zaudnim junakim podvizima na jo zaudnijim udaljenostima, palim junacima
koji su odbijali tijelom dotai zemlju dok
ne dou do svoga odabranog mjesta,
udesnim putovanjima u Mekku i iz
Mekke... Ostavit emo to za neku drugu
priliku. Radije bismo se bavili fenomenologijom zaborava kod Bonjaka, ali i
to emo odgoditi za kasnije.
U jednom (prvom) dijelu ovoga teksta
bavit emo se predajom u mjeri koliko

Ah minel ak

44

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

se ona tie tradicije i vice versa, te
mnotvom pozitivnih uinaka koje tradicija ima na svijest jednog naroda o
samom sebi, kao i negativnim pogubnim uincima zaboravljanja i zanemarivanja vlastite prolosti, tradicije i
naslijea, a ponovo podsjeajui se
predaje koja se prenosi od Allahovog
Poslanika Muhammeda da e Allah,
Uzvieni, oprostiti svim ljudima osim
izdajniku i samoubici.
No, prije svega, nekoliko pojmovnih
napomena. esto koriteni i zloupotrebljavani pojam keramet, jeste kao
osobita milost Svemogueg Gospodara iskrenom i predanom robu i esto
se manifestira odreenim nadnaravnim sposobnostima, otkrovenjima,
utjecajima i mogunostima (kod Allahovih poslanika ova osobina naziva
se mudizom), a oboje su, po definiciji
neto to izlazi izvan okvira uobiajenoga; svrha joj je poziv dobru i srei, te
potvrivanje istinitosti onoga koji tvrdi
da je Boiji poslanik (u sluaju mudize), te obini smrtnik, ali Boiji
odabranik (u sluaju kerameta) u
skladu sa Kuranskim ajetom: I reci:
Dola je istina, a nestalo je lai; la,
zaista, nestaje!. Kuran napose, odnosno sve Allahove objave (kitabi i suhufi), predstavljaju osobitu mudizu respektivno Allahovog Poslanika Muhammeda (s.a.v.a.) i drugih Boijih poslanika. Kako ta spoznaja istinitosti poslanstva u hijeropovijesti ovjeanstva
nikada nije bila dovoljna, Allah, Uzvieni, je Svoje vjesnike i poslanike darovao vanrednim sposobnostima koje
su im sluile kao dokaz istinitosti plemenitoga cilja kojemu pozivaju, neposredno se suprostavljajui lai, obmani i vradbini. Nadalje, prihvatajui
istinitost mudiza mnogi smatraju
nunim negiranje mogunosti vanrednih sposobnosti kod drugih ljudi koji
nisu Boiji vjesnici, svejednako poriui keramete evlija naroito odabranih i pobonih ljudi, Boijih prijatelja
s jedne i vradbine (sihire) s druge
strane. Keramet je svojevrstan odraz
poslanikih mudiza u liku i djelu dobre, iskrene i pobone, osobe koja se
dosljedno pridrava odreenog Vjerozakona (slijedi keramet sljedbenika i
pripadnika ummeta Allahovog Poslanika Muhammeda (s.a.v.a.) samo je

BEHAR 95

esto koriteni i zloupotrebljavani pojam keramet, jeste kao

osobita milost Svemogueg Gospodara iskrenom i predanom
robu i esto se manifestira odreenim nadnaravnim sposobnostima, otkrovenjima, utjecajima i mogunostima (kod Allahovih
poslanika ova osobina naziva se mudizom), a oboje su, po definiciji neto to izlazi izvan okvira uobiajenoga; svrha joj je poziv dobru i srei, te potvrivanje istinitosti onoga koji tvrdi da je
Boiji poslanik (u sluaju mudize), te obini smrtnik, ali Boiji odabranik (u sluaju kerameta) u skladu sa Kuranskim ajetom: I reci: Dola je istina, a nestalo je lai; la, zaista, nestaje!.
blijedi odsjaj teko nabrojivog mnotva njegovih mudiza, te svojim postojanjem ustvari uvijek iznova potvruje
istinitost postojanja Boga, Uzvienog,
te Muhammedovog (s.a.v.a.), poslanstva, za to postoje brojne potvrde u
Kuranu i sunnetu. Osim toga, razlika
izmeu mudize i kerameta je i u tome
to je poslanik obavezan pokazati
mudizu zbog svoga poziva u sluaju
da bi mu njegov narod povjerovao, nasuprot evliji koji nije duan pokazivati
keramet, odnosno obavezan ga je prikrivati do otsutnog trenutka.
Definirajui keramet, ejh Fejzulah
Hadibajri kae, Keramet (je) poast
koju dobiju neki Boiji prijatelji (evlije)
kao dokaz ljudima. Najkonkretniji primjeri su poznavanje tajnih misli (havatir) i tajnovitih stvari (mugajjebat),
sposobnost prolaenja preko vode,
kroz vatru i kroz zrak (tajji zeman, tajji
mekan). Iz mrtvila su proivljavali Abdul Kadir Gejlani (maku), Mulla Da-

mi (koko) i Bajezid Bistami (mrava).

No, zasigurno najvei keramet je, prema rijeima Bajezida Bistamija ...kada vidi nevjernika, Bogu dragome neposlunika, pa ga uzvieni Allah uputi
na pravi put. Ovaj pone klanjati i istinski, iskreno, Bogu robovati. Tada primjeti kako je pokazao najvei keramet uspio je svoje loe ponaanje,
svoje loe osobine, zamijeniti za dobre. Nema veega kerameta od toga.
EVLIJE (DOBRI) MEZARI I TURBETA
Evlije (awliya, jed. wali), kae ejh
Fejzulah Hadibajri, (jesu) prijatelji
Allaha, Uzvienog, ljudi poaeni nadahnuem, odabranici meu obinim
ljudima vjernicima, po svojoj vidovitosti; dobri ovjek, bogougodnik, ije
eventualno vidljivo udo nema veze ni
sa kakvim arolijama, hipnozom ili sugestijom, ve stvarni in kao dar od
Allaha, Uzvienog, a zove se keramet.
Kako smo pojam keramet, ini nam se

Definirajui keramet, ejh Fejzulah Hadibajri kae, Keramet

(je) poast koju dobiju neki Boiji prijatelji (evlije) kao dokaz ljudima. Najkonkretniji primjeri su poznavanje tajnih misli (havatir) i tajnovitih stvari (mugajjebat), sposobnost prolaenja preko
vode, kroz vatru i kroz zrak (tajji zeman, tajji mekan). Iz mrtvila
su proivljavali Abdul Kadir Gejlani (maku), Mulla Dami (koko) i Bajezid Bistami (mrava). No, zasigurno najvei keramet
je, prema rijeima Bajezida Bistamija ...kada vidi nevjernika,
Bogu dragome neposlunika, pa ga uzvieni Allah uputi na pravi put. Ovaj pone klanjati i istinski, iskreno, Bogu robovati. Tada primjeti kako je pokazao najvei keramet uspio je svoje
loe ponaanje, svoje loe osobine, zamijeniti za dobre. Nema
veega kerameta od toga.

45

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

dostatno pojasnili gornjim redovima,
potrebno je u okvirima ovog pojmovnog osvrta, a u skladu sa predvienim
prostorom panju posvetiti jo jednom pojmu koji se esto ispravno prevodi, ali pogreno tumai, a to je nadahnue ili ilham. U svome Tesavvufsko-tarikatskom rjeniku, ejh Hadibajri kae da je ilham nadahnue, od
Allaha, Uzvienog, unutarnji osjeaj
ta treba, a ta ne treba uiniti, ta je
dobro, a ta ne (i ta je bolje od dva
dobra, a ta gore od dva zla), ugodan

koju njih dvoje omoguuju; da se ustali u bogobojaznosti (at-Taqwa), a da

omrzne razvrat koji dolazi preko razuma kao propadajue materije (al-Aql
al-Hayulani). (Ibn Arab;, Tafsir).
Preseljenjem posljednjeg Allahovog
Poslanika Muhammeda (s.a.v.a.), zavren je ciklus objave odnosno zakonodavnog poslanstva i vjerovjesnitva,
te poinje ciklus zastupnitva (namjesnitva) koji se u literaturi obino naziva periodom velajeta, o kojemu Ibn

Nekada poslije 1832. godine nastao je jedinstven dokument

ini mi se da nikada prije ni poslije ovoga nismo naili na slian
koji istovremeno predstavlja historiografski, hagiografski i
dokumentarni materijal znaajan za izuavanje razliitih domena historije i drugih oblasti prostora na kojima smo poaeni
da ivimo. Naime, radi se o poimeninom popisu evlija, sainjenom na turskom jeziku u kojemu se uz imena evlija, navodi i niz
drugih znaajnih i zanimljivih podataka iz domena materijalne
kulture i folklora.
govor koji dolazi od strane Hakka (na
uho due), te ga povezuje sa odreenim duhovnim stupnjem na sejr-i suluku (duhovnom putovanju). U poznatoj stupanjskoj podjeli na sedam razina odnosno vrsta due trei stupanj
duhovno uznapredovale due naziva
se duom nadahnutom(an-nafs almulhima) i spominje se u Kuranu asnom u suri ems,

Tako Mi Sunca i svjetlosti njegove,

i Mjeseca kad ga prati uzasoptice,
i dana kad ga oituje,
i noi kada ga zakrije,
i neba, i Onoga koji ga sazda,
i Zemlje, i Onoga koji je ravnom uini,
i due, i Onoga koji je stvori,
pa je nadahnu da znade ta zlo joj je a
ta dobro je,
uspjet e samo onaj ko je oisti,
a izgubit e onaj ko je uprlja!
Ilham napose predstavlja jednu vrstu
kerameta, moi koja nije dostupna
svakome, a kojom Allah, Uzvieni, daruje odabranima meu Svojim robovima, povjeravajui dui razumijevanje
Sunca Duha (a-ams ar-Ruh) i Mjesec srca (Qamar al-Qalb), uz pomo
njih da osjeti sueljavanje sa melekutskim svijetom, da se ustali u spoznaji

46

Arabi kae: Taj vid zastupnitva zasniva se na poslanstvu ali na njegovu

unutarnjemu obzorju. Objanjavajui
odnos duhovnog nosioca prijateljevanja (velajeta) i nosioca poslanstva (resaleta), a temeljem idealne naravi Boijega poslanika Davuda (a.s.), Ibn
Arabi kae da govor o nunosti zahvalnosti na darivanoj egzistenciji ne
podrazumijeva iskljuivo njen vanjski
obzor ve implicitno unutarnje shvatanje; obaveza iskazivanja zahvalnosti
Bogu na blagodati proistie iz blagodati koja je ovjeka uinila Boijim zastupnikom i to na nain pukoga odabira, ba kao to je Boija Volja putem
pukoga odabira neke odredila poslanicima (rusul), a neke vjeronavjestiteljima (anbiya), te kae: Znaj da kao
to se desilo izlijevanje Bitka na stvari
putem odabira (ne putem zasluge) tako je i bivanje Boijim namjesnikom
stvar odabira. I vjerovjesnitvo (nubuwwa) i poslanstvo (risala) i (uope)
namjesnitvo uz uee u vlasti, zahtijeva i potinjavanje odreenoj dimenziji Boanstvenosti koja je izraz Prisustva Imen Velikoduni i Dareljivi.
Slijedi da je evlija u izravnoj vezi sa Poslanikom islama, pa je tako i evlijaluk (velajet) izravno izljevanje stvarnosti poslanstva.

EVLIJE U STAROM SARAJEVU

U ovom dijelu panju emo posvetiti
samo popisu evlija i svetih mjesta
(mjesta hodoaa) na podruju Sarajeva, jer bi za puko pobrajanje svih slinih mjesta u cijeloj Bosni i Hercegovini
bilo potrebno puno vie prostora nego
to ovdje imamo na raspolaganju.
Osim toga itatelje emo uputiti na nekoliko autora radova i knjiga koji su se
ovom temom bavili neuporedivo podrobnije. Prije svih spomenut emo
Aliju Bejtia i njegov rad Jedno vienje
sarajevskih evlija i njihovih mezarova
kao kultnih mjesta, objavljen u Prilozima za orijentalnu filologiju Orijentalnog instituta u Sarajevu (POF,
XXXI/1982., str. 112.113.), te Esmu
Smailbegovi i Vlajka Palavestru koji
su se bavili predajama o svetim ljudima
i mjestima. Naravno tu su i neobjavljeni
radovi Jasminka Mulaomerovia, koji
je svetoj geografiji Bosne i Hercegovine
dao hijeropovijesni okvir.
Nekada poslije 1832. godine nastao je
jedinstven dokument ini mi se da nikada prije ni poslije ovoga nismo naili
na slian koji istovremeno predstavlja historiografski, hagiografski i dokumentarni materijal znaajan za izuavanje razliitih domena historije i drugih oblasti prostora na kojima smo poaeni da ivimo. Naime, radi se o
poimeninom popisu evlija, sainjenom na turskom jeziku u kojemu se uz
imena evlija, navodi i niz drugih znaajnih i zanimljivih podataka iz domena
materijalne kulture i folklora. Ovaj dokumenat znaajan ne samo po svojoj
jedinstvenosti kao izvor svoje vrste u
Bosni i Hercegovini, nego i zbog toga
to se temeljem njega moe stei uvid
u kriterijalne osnove i strukturu linosti koje su stare Sarajlije smatrali i tovali kao evlije. Tu se navode imena
osamdeset mukaraca i tri ene, te nekoliko neimenovanih (budui da na nianima mezara u kojima poivaju nema natpisa), podatke o ukupno 74 kultna mjesta gdje su muslimani iz Sarajeva palili svijee i ili na murad, te
zalee (background) tih svetih osoba.
Meu njima su 42 ejha i dervia, ulema-i zahirin (14), deseterica graditelja
damija, trojica ratnika (ehida, orbadija, Murad-vojvoda i Abdullah Mu-

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

zaferija), te dva nedovoljno identificirana kultna mjesta (sin Ismail-dede i Husejn Kotro). Ne moe se a ne primijetiri da je ejhova i dervia vie nego svih
ostalih zajedno, to uope ne treba da
udi jer su oni u skladu sa osobitim nainom ivota oduvijek doivljavani kao
osobe veoma bliske stupnju evlije. Treba napomenuti i imati na umu da su
zanimanja pojedinih ljudi unekoliko liberalan domen, to jest da su brojni dervii i ejhovi istovremeno bili i ratnici, a
neki i utemeljitelji damija, tako da se
na ovaj podatak ne smije oslanjati kao
na definitivan.
S druge strane, kada je rije o temeljnom kriterijalnom osnovu za proglae-

BEHAR 95

nje osobe evlijom kerametu, u spisku

se najee spominje putovanje odnosno prijenos iz jednog mjesta u drugo i
to tako to bi neka osoba stala na nogu
evliji i sklopila oi, a evlija bi ga prebacio na neku drugu lokaciju. Isto tako
esto spominjani keramet je i predvianje buduih dogaaja, bilo da se oni
odnose na samog evliju (vrijeme preseljenja smrti ili sudbine njegovog mezara nakon izvjesna vremena) ili pak na
nekoga drugog (dolazak okupacijskih
sila). Vjerovatno najee spominjani
keramet je izuzetna pobonost i (nadljudska) strpljivost. to se tie ratnika
(ehida) gotovo svi su odbijali pasti i biti ukopani na mjestu na kojem su poginuli, nego su (najee) svoju glavu pod

rukom ili na drugi nain donijeli do

odabranog mjesta na kojem e biti njihov mezar. Napominjemo da su u spomenutom spisku vremenski obraene
evlije od vremena dolaska Osmanskih
Turaka na ove prostore (Bosnu i Hercegovinu napose) do vremena austrougarske okupacije.
Tekst popisa u doslovnom prijevodu
glasi:
NEKOLIKO POIMENINIH NAVODA
TURBETA I ASNIH MEZARA POTOVANIH EJHOVA, ASNIH DOBROTVORA TE GLASOVITE ULEME I DOBRIH
LJUDI UKOPANIH U GRADU SARAJEVU, KOJI SE SMATRAJU EVLIJAMA, A

47

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

IJI SU MEZARI MJESTA HODOAA
NA KOJA SE IDE NA MURAD
turbe znamenitog Gazi Husrev-bega,
dobrotvora, pred (njegovom) asnom
damijom; u dobrom stanju; mjesto
hodoaa (ziyaretgah).
turbe emira Murad-vojvode, osloboenog roba gore imenovanog (Gazi
Husrev-bega); u dobrom stanju.
Jediler turbe. U (tome) turbetu, koje
je na glasu, sedam (je) mezara; (nalazi se) kraj Begluk-saraja, a ispred
okadi Sulejmanove damije; u dobrom stanju; mjesto hodoaa.
turbe Jusuf-pae, na mezarju zvanom Ali Ufak (Alifakovac u starom
dijelu grada, ponad Inat-kue i Vijenice); znamenito i ouvano mjesto
hodoaa.
k
 adirijski ejh hadi Muhamed (Mehmed) efendija, ukopan pred kapijom

tekije; njegovo je turbe itavo i hodoasti se.

turbe (dvojice) sultana duhovnog
carstva (sultan-i manevi) emsi-dede i Ajni-dede, na glasu, ouvano,
kraj mekteba naspram damije u
Hadim Ali-painoj mahali (preko puta Ali-paine damije na mjestu na
kojem je podignut Higijenski zavod u
Sarajevu); mjesto hodoaa.
turbe Urjan-dede, na glasu, ouvano, na mjestu zvanom Piivoda, na
kraju ehera; mjesto hodoaa.
turbe Debbar-dede, na glasu; ukopan u Mahali Souk-bunar; mjesto hodoaa.
turbe aban-dede, na glasu, pokopan u Mahali okadi hadi Sulejmana; mjesto hodoaa.
turbe sultana duhovnog carstva (sultan-i manevi) ejha Ahmeda, bilo u
dobrom stanju, a sada je opalo; zna-

menit mezar, na koriji mevlevijskih

ejhova (preko puta Isa-begove zavije
na Bembai, na mjestu znanom kao
ejhova korija); mjesto hodoaa.
turbe starine ejha Muhameda
(Mehmeda), mevlevije; bilo je itavo,
a sada je ruevno; na glasu je njegov
mezar, u ogradi od parmaka, iznad
navedene korije. Mjesto hodoaa.
Mevlevijski ejh Abdulfettah-efendija; nema turbeta; zna mu se mezar,
iznad navedene (ejhove) korije;
mjesto hodoaa.
turbe ejha Muhammeda (Mehmeda),
razrueno; mezar mu je na Bjelavama, u mezarlju u Mahali Paadi hadi Nesuha (Paadi Hadi Nesuh na
Brdakijama, 1602.); na Bjelavama i
danas ima ulica koja se zove ejh
Mehmedova);1 na glasu kao mjesto
hodoaa; kraj njega je ukopan
mevlevija Sulejman (Selman?) dede.

Zapis na turbetu u iviima

48

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

dobrotvor Mustafa-beg Skenderpai (Iskenderpaa-zade); zna se za
njegov mezar, kraj dvorine kapije
(Skenderije) damije (danas se na
tom mjestu nalazi Dom mladih, na
cijelom mezaristanu je kulturnosportski centar Skenderija, a na
Skender-painu tekiju koja se nalazila na drugom kraju mezarja, podsjea samo nekoliko ostataka polomljenih nian i travnata zaravan);
naspram dvorine kapije pokopan
Durak-hoda i njegova rodbina.
dobrotvor Hadim Ali-paa, mezar
mu je u haremu (njegove) asne damije; na glasu mjesto hodoaa.
Kizil Veli-dede; pao kao ehid (u
slubi) carskog pjeaka; kraj Musalle (na tom mjestu su u austrougarskom periodu podignute zgrade
u kojima se danas nalaze Predsjednitvo BiH, Ministarstvo vanjskih poslova, administracija opine Centar,
Sarajevo, FIS...); mjesto hodoaa.
kadirijski ejh Ali-efendija, zna mu se
mezar, u vrhu mezarlja igalua
(damija Kulin Hadi Bali na ekalui, podignuta 1565.); na vrhu niana
iznad glave jama (kazma) u vidu findana; mjesto hodoaa (ako se ne
varamo ovaj mezar bi se sada mogao
nalaziti u haremu ekalue damije).
ekirki (ekreki) Muslihuddinefendija2 (damija pod Kovaima, podignuta 1526).
turbe Kotre (Kotro) Husejn-efendije; ouvano; mezar mu je u mezarju u mahali hadi-Sejid(!); na glasu
mjesto hodoaa.
ejh Bali-efendija; nema turbeta;
mezar mu je poznat, u mezarju iznad
Kara Ferhadove mahale; na vrhu
njegova oblog (mudevver) niana jama u vidu findana; mjesto hodoaa.
ejh Muhammed (Mehmed) Safi-dede; zna se za njegov mezar, u dvoritu asne damije Armagandi Sinana; na vrhu njegovih niana jama u
vidu findana.
dobrotvor divan-katib Hajdar-efendija; turbe mu je u dobrom stanju;
ispred (njegove) asne damije; glasovito.
ejh Osman-efendija Logavija; zna
mu se mezar, ukopan pored asne
damije Buzadi hadi Hasana (iz
1555. godine, u ulici Logavina).3

BEHAR 95

ejh Ramadan-efendija; na vrhu niana iznad glave (tipa) mudeveze

jama u vidu findana.
dobrotvor Buzadi hadi Hasan; zna
se za njegov mezar, turbeta nema;
ukopan pored (svoje, (Buzadi hadi
Hasanove) damije (u Ulici Logavina).
ejh Abdulvehab-efendija; zna se za
njegov mezar; na vrhu niana jama u
vidu findana; ukopan u haremu asne damije Buzadi-zade.
hadi Muzaffer i njegovi potomci;
uen ovjek (alim), knjievnik (ehl-i
kalem) i znalac (sahib-i marifet)
hadi Husejn-efendija Muzaferija i
brat mu Muhamed (Mehmed) efendija; zna se za njihove asne mezare;
ukopani u dvoritu spomenute Buzadi-zade damije.
ejh hanekaha Muhamed (Mehmed)
efendija; zna se za njegov mezar,
ukopan u dvoritu navedene asne
damije.
Faiki ejh Ibrahim-efendija; zna se
za njegov mezar, ukopan kraj mekteba naspram asne damije Saraa
Alije; na vrhu oblih niana iskopano
koliki je findan.
dobrotvor Sara hadi Alija; zna se
za njegov mezar, kraj (njegove) damije; ima natpis (tarih) na nianu.
ejh Abdulkerim, sin Sejidov; zna se
za njegov mezar, pokopan kraj navedene (Sara hadi Alijine) damije;
na nianu ima natpis.
turbe ejha hadi-Sinana.
ejh Husejn-efendija, dri se da je
evlija (mezinne-i kiramdan), imam;
zna se za njegov mezar, pred asnom damijom Ferhadijom; niani
(tipa) mudeveze.
muderis, evlija i dobrotvor glasoviti
Bistrigija ejh Ibrahim-efendija; kutb ... zna se za njegov mezar, pod minaretom asne Careve damije; njegovo je turbe u ruevnom stanju.
dobrotvor uveni Kemal-beg; zna se
za njegov mezar, ukopan kraj (njegove) asne damije; kameni niani
s natpisom.
Garib Jusuf-dede, iznad Hanbine carine (Hanbo bachanesi ustunde), zna
se za njegov mezar; mjesto hodoaa.
ejh Musli-kalfa; zna se za njegov
mezar, ukopan u dvoritu asne damije Abdulhalimage; na vrhu niana
iznad glave jama u vidu findana.

d
 obrotvor Hitri Sulejman-efendija
(na Begovcu, 1631.); zna se za njegov
mezar, nasred mezarja u dvoritu
(njegove) asne damije; na vrhu
njegovih oblih niana iskopano koliki
je findan.
dervi Kuko i Idris-dede; zna se za
njihove mezare, u dvoritu damije
Abdulhalimage; niani obli.
Idris hoda-efendija; zna se za njegov mezar, u dvoritu asne damije
Hadi Sejdi (Sejjid, meu mjetanima poznat kao mesdid u Huremui,
ili mesdid na Vlakoj ... poznat po
imenu damija u Provarama, podignut je 1528., prema drugima poslije
1556. godine); na vrhu niana vie
glave iskopano koliki je findan.
Hadi Halil-efendija; zna se za njegov mezar, u mezarju naspram minareta damije Kadi Bali-efendije;
niani s glavicom.
mezarje s vie mezara asnih mevlevijskih ejhova na mjestu zvanom
Bendbaa; mjesto hodoaa.
Mostarac Ahmed-efendija.
esrija (Kesri-zade) Ahmed-efendija, muftija, i akir-efendija.
Hadi Belija Mustafa-aga.
znameniti starina ejh Ismail-elebidede, zvani eljo;4 zna se za njegov
mezar i mezare njegove brae; ukopani kraj asne damije Jakub-pae zvanog Mago; na (njihovim) mevlevijskim
nianima iskopano u vidu findana.
Topuz Sulejman-dede; ukopan pod
minaretom asne damije Keedi
Sinana; zna mu se mezar.
Sari (uti) hafiz Hasan-efendija;5 dri
se da je evlija; zna se za njegov mezar, koji je na glasu; turbeta nema;
mjesto hodoaa, ograeno samo
parmacima.
ajno hadi Mehmed-efendija, bio
znamenit muderis i muftija, ukopan
na mezarlju na Bakijama, zna se za
njegov mezar, ima na nianu natpis;
mjesto hodoaa.
Muftija hadi Mustafa-efendija, ukopan na mezarju Bakije, zna se za
njegov mezar, na nianu ima natpis.
ejh Ibrahim Zindir-dede na Gorici,
turbe mu je dobro ouvano, nakibendija.
knjiniar hafiz hadi Mahmud-efendija; zna se za njegov mezar, ukopan
na mezarju na Hanbinoj carini; ima
na nianu natpis.

49

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

dobrotvor Nebrdilo hadi Alija; zna
se za njegov mezar, ukopan u bai
naspram asne (njegove) damije
(1531.); nian s glavicom.
Davud hoda-efendija; ukopan pod
minaretom asne damije Nebrdilo;
nian s glavicom.
Varuk-dede; bilo je njegovo turbe pa
propalo, tek se raspoznaje mezar;
ukopan kraj kule na Ploi.
glasoviti Mustafa-aga orbadija;
ehit iz doba fetha; zna se za njegov
mezar, nalazi se na mjestu zvanom
Obhoa naspram sarajevskog grada
(tvrave); mjesto hodoaa.
Ramadan-baba; ukopan pod minaretom asne damije obana Hasana.
ulbada-kaduna, glasovita; zna se
za njezin mezar, ukopana u mezarlju
Ali Ufak.
Merdan-kaduna;6 na glasu je njezin
mezar; ukopana ispred Singi njive na
Bakijama; mjesto hodoaa enskog svijeta.
Nefisa-kaduna, smatraju je evlijom,
poznata pod imenom Vaizkinja bula;
ukopana u Velikom mezarju.
Hadi Hasan-efendija, muid i mualim;
zna se za njegov mezar, u dvoritu
ispred asne damije Buzadi-zade.
Hadi Sinanovo turbe, ouvano i ureeno.
mevlevijski ejh Mahmud-aga, ukopan u mezarju uz kadirijsku zaviju
(Hadi Sinanovu tekiju); niani obli; s
natpisom.
Setri-dede-efendija, ehit, ukopan u
uglu Logavina sokaka; turbe ouvano; mjesto hodoaa.
Biljeke:
Logavija ejh Abdusamed-efendija;
zna se za njegov mezar, ukopan u
dvoritu asne damije Buzadi-zade; na nianu ima natpis.
sin travnikog Ismail-dede, zna se za
njegov mezar, kraj dravnog (begluk)
ambara sarajevskog grada (tvrave).
dobrotvor i estiti ueni ovjek Kantamir Abdulah-efendija, ukopan u
dvoritu asne damije Bakr-babinoj
mahali, naspram knjinice koju je on
podigao; zna se za njegov mezar; niani s natpisom.
mujezin dervi Abdija, zna se za njegov mezar, pod minaretom asne
damije Jahja-pae; na vrhu niana
iskopano u vidu findana.

50

dervi Abduselam, mezar mu je u

dvoritu asne damije Daradik
hadi Ahmeda; na nianu natpis.
sultan duhovnog carstva (sultan-i
manevi) Karaalija, na glasu; zna se
za njegov mezar, ukopan na sred puta iznad arije Kovai.
Muzaferija Abdulah-efendija; zna se za
njegov mezar, ukopan u mezarju Jekovac; glasovit u vjetini; na nianu natpis.
Mudevvid hadi Sadik-efendija; zna
se za njegov mezar, ukopan u pomenutom mezarju Jekovac.
oe hadi Osman hoda-efendija;
zna se za njegov mezar, ukopan u
mezarju naspram asne damije u
Mahali Kebkebir.

1
Ovdje na Bjelavama bilo je turbe, toga se sjeam; ejh Mehmed je bio ukopan i po njemu se
ova ulica zove ejh Mehmedova. E, kasnije kad
su pravili ove domove, onda su se, ja se sjeam,
nekoliko ljudi kae da se prenese on sa svojim
nianima negdi u neko drugo mezarje, pa su kopali vako dva-tri metra i da su nali vako malo
kostiju i cjevanica i vako, i ove njegove niane da
su prenijeli na Bakije kod Merdan-kadune. (zabiljeila Esma Smailbegovi)
2
Suljaga Zeevi pripovijedao je kako se Muslihudin ekrekija u vrijeme namaza skrivao u ardiji,
emu se svijet vrlo udio. Kada je jednom jedan od
njegovih susjeda uao za njim u ardiju, uze ga ekrekija za ruku i ree mu neka zamiri, a kad ovaj
to uini, ree mu da opet otvori oi. I kad je ovaj i to
uinio, naoe se njih dvojica u Meki kod Bejtulaha
i tu su klanjali podne. Nakon toga naoe se na isti
nain u ardiji. (zabiljeila Esma Smailbegovi)
3
Buzadina damija. Nekakvom Hasanu iz Logavine san nije htio na oi. Ustajao bi i po noi

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

hodao niz sokak i prije sabaha se vraao, ali sna
nije bilo. Sve mu je igralo pred oima.Jednom i
to doeka: samo to se spusti na iljte zaspa.
Ni sam ne zna koliko, kada zau sitan glas da ga
doziva: Hasane! Glas ga razbuivae. ta je?
odazva se. Pravi damiju, Hasane! naredi mu
glas. Od ega? uzbihuzuri se Hasan. Imam
samo buzu i hanumu. Zanijeti da e je praviti
i moli se Allahu, d.. Hanuma e ti praviti buzu,
a ti je prodaji. to zaradi, dijeli na damiju i na
svoju kuu. Tako i bijae. Hasan bi dove upuivao Gospodaru svome, a hanuma spravljae buzu. I doe i to jutro: Hasan uprti ibrik s buzom,
pritegnu ga kaiima za se i opasa loniima pa
krenu niz brdo. Bilo ga lijepo vidjeti: on povisok,
u bijelom mintanu, sputa se u ariju. U bakarnom ibriku buza se hladila, a lonii u hodu zvonili. Ve u sokaku opkolie ga djeca to htjedoe
u mekteb: Buzu nam daj, Hasane! A im se
spusti u ariju, eto mu glasova: Buza! Buza!
Daj buzu! Terzije i sahadije galamie s vrata:
Vamo dvije, Hasane! Mira mu nisu dali ni kazandije, a niti kovai. Svi hoe buzu. A kada bi
ga vidio telal Hido, on bi telalio: Dola buza!
Hladna buza! Buza! Hladna buza! Hasan bi mu
sipao dvije na peke i hitio... Nakon ikindije, po
suhu, preko mostova prelazio bi Miljacku i bio i
na drugoj obali... I u banjama su pili buzu.
Kada bi zaspao, sanjao bi damijski pokrov, rozetu s polumjesecima, mihrab i stalaktite, kameni minber s drvenom ogradom i tri male kupole iznad trijema. Sve mu se ovo komealo u
glavi: hoe li biti kao to on po noi sanja, a po
danu misli. Prodavao je buzu, a mislio na damiju. Vrijeme hiti, nikoga ne eka, hoe uraeno.
Prije akama penjao se na sahat-kulu Husrevbegovu i odozgo zurio u Logavinu dok ne ugleda
mila za damiju. Prohujae dani od muharrema do muharrema. Hasan se prije jacije vraao,
a hanuma ake za damiju vezivae u mahrame.
Jednom mu kae: Imamo li za damiju, Hasane? Imamo odgovori. E, idi na abu. Ponesi
gajtan i njime mjeri Bejtullaha.
Kada se vrati, Hasan poe graditi potkupolnu
damiju u sarajevskoj mahali po mjeri Bejtullahovoj, od kamena vapnenca i sedre. Uz Allahovu
pomo podie je 1555. godine. Sve je bilo kako je
sanjao. Kamena munara dizala se u nebo, unutra je sve krasila rozeta s polumjesecima, a i
mihrab i minber bili su iz onoga sna. Damija, ni
mala ni velika, taman za njegov demat, po mjeri Bejtullahovoj. Napravih kuu za dobre ljude,
mislio je Hasan, a meni e Gospodar dati kuu
u Dennetu. Da mi Allah dade jo da poivim i
klanjam u ovoj damiji. im bi otklanjao sabahski namaz, Hasan bi silazio u ariju i penjao
se na sahat-kulu i gledao damiju. Njena ljepota je u mjeri, a naa u bojaznosti, aptao je.
Neka ovo dvoje bude jedno. Ono to Allah, d..,
htjede, ja uradih. I to se spojilo. Proe mnogo
godina, a one tri male kupole iznad trijema se
uruie, a zidari digoe nadstrenicu. Nije je bilo u snovima Hasanovim.
Ostade mu jo aki i htjede hanumi kupiti feredu. Ona ne htjede kazavi mu da od tih aki napravi esmu. Hasan to uradi: u podziu damije
izida esmu od klesanog kamena, sa velikim koritom, a kod nje podie i malu sobu i presvue je
kupolom. U jednoj staroj hronici pie: Vlasnik
ovog dobra hadija Hasan, ponos trgovaca i
obljubljen meu starim i mladim, u ime Boga
dovede vodu ivota i tako uini dobro koje e te-

BEHAR 95

i do Sudnjega dana. A narod se dosjeti: damiju nazva Buzadijskom, a esmu Fereduom. U

svome Ljetopisu Mula Mustafa Baeskija pie:
Sedmog rebiul-ahira 1173. godine postah
imam u damiji Buzadi hai Hasana... Da je
ivio prije i ovo bi napisao: Umrije i trgovac Hasan Buzadija, ponos dobrih ljudi to damiju
napravi od buze. Neka na njega padne milost
Boija. Allah je stvorio ovjeka da ini dobro, nikako zlo. Uite Fatihu za duu Hasanovu, o vi to
prolazite! Samo ono to da, to je tvoje!
4
Pripovijeda se da je neki eljo zbog mnogih prestupaka bio protjeran iz Sarajeva. On je ivio u
progonstvu dugo vremena i bio se skoro obikao.
Jednog dana vidi utog hafiza gdje ide prema njemu. Kad je doao do njega, ree: Kad ti hafize
doe ovamo? Jesu li i tebe protjerali? Na to e
mu hafiz: Doao ja, eljo, po te da te vodim u
Sarajevo. Stani mi na nogu i zatvori oi! eljo mu
stade na nogu i zamiri. Poto mu hafiz ree da
progleda, on vidje da nije vie u tuem svijetu,
nego na Kovaima u Sarajevu. Hafiz ode svojim
poslom. A eljo kui u eligovie.
- A hadi Mujaga mi kazuje, kao dijete otio je s
ocom Sulejman efendiji na Bajram, pa hladno
bilo, u njega otvoreni prozori. Sve je pravio sam
sebi neugodnosti. Nije traio da mu bude ugodno, da je toplo, da je oieno.
Eh, nek ste doli, ba kad ste doli, ba vam
fala, da popijemo kahvu. Te telve malo nalio
nekakve, korica hljeba neta prid njiha metno,
te kae, otac ne more da jede, ali nee da odbije.
Pa kad smo, kae, poli, veli otac: Bogati, da ti
dam ovo hedije. Neu, kae, imam ja toga. A
otac sebi ruku, pa kae dva-tri put: Molim te,
da ti dam ovo hedije. Neu, odbija, odbija, pa
kad je ba vi bio da ovaj Mulaga, otac hadi Mujagin nee da odustane od toga, pa kae: Eto,
kad ti nije ao, metni za metlu, i kae metla
stajala kod vrata, ono kao smetle, ovaj bunite
po sobi, pa treba pokupit, kad on pomakne, kad
tamo jo dukata ima. Te kae, otac doe i ono
svoje pet-est u ono baci. To sam, kae, oima
svojim vidio, hadi Mujaga, rahmetli, Merhemi,
kae, moda mu je bilo est-sedam godina, eto
dok ga je otac za ruku vodio. Eto, tako je za Jakubovia se prialo. Ima o njemu jo puno.
- Razgovarali ljudi u ariji o Sulejman efendiji i
govorili kako je on evlija. Jedan u drutvu ree
da je Sulejman efendija veliki ljubitelj para (novaca). Drugi se tome usprotivie i rekoe da to
nije istina. Zakljue da njih nekoliko posjete Sulejman efendiju i da mu ponude neto para, pa
e se uvjeriti je li to tano ili nije. Odu mu jednog
dana kui, posjede izvjesno vrijeme i kad pooe, izvade neto novace, ponude ga Sulejman
efendiji rekavi da mu to daju neka mu se nae
pri ruci. On se zahvali i ree neka to ostave za
metlom iza vrata. Kad su podigli metlu, vide da
u smetlju koje se nalazilo za metlom ima jo nekoliko zlatnika. Ostave tu novac, pozdrave se sa
Sulejman efendijom i vrate se u ariju. (zabiljeila Esma Smailbegovi)
5
Tako se pripovjeda da su se u njegovo doba
(doba utog Hafiza) dvojica ljudi prepirali da li
valja pred veer nokte rezati. Jedan je govorio
valja, a drugi ne valja. Zato oni pooe hafizu da
im on kae ije je miljenje ispravno. Kad dooe njemu, ne malo se zaudie, hafiz je sjedio i
nokte rezao, a bilo je vrijeme akamu. Onaj koji
je tvrdio da valja i pred veer nokte rezati ree:
Hafiz-efendija, ve je akam a ti nokte ree.

Zar to valja initi? Na to e mu hafiz: Bogu je

istoa u svako doba draga. Ti se isti, pa u koje
hoe doba. (zabiljeila, Esma Smailbegovi)
6
Merdan-kaduna je bila uvena da je bila, kau, vidovita i da je velike tekoe podnosila sa
svojim muem, pjanac jedan bio i tukao bi je i
vako, a da su je hadije viale u Meki, u dematu
kraj abe. Sarajlije koje su je poznavale da su je
viale i jednom je hadiji pomogla prilikom nekako da doe. E, nije on kazivo. Rekla: Nemoj,
molim te, kazivat da si me vidio. uti, pomogla
sam ti i eto. Pa kad je umrla, nije dao on da je iko
nosi, on je nosio sam. Metno je tabut na glavu i
odnio sa Gorice na Bakije. I njeno ime, i sad joj
niani imaju na Bakijama i ima tano kad je, godina kad je ukopana. (A kako to za Meku?) Da je
viana u dematu. Hadije odu u Meku i, recimo,
hadije klanjaju kod abe u dvoritu, i vide nju
klanja, a znaju ostala iza njih u Sarajevu. Tako
da su je u isti momenat mogli vidjeti i ovi i oni, e
sad, kako je to, neemo u to ulaziti jer je to malo
nevjerovatno. More bit da se nekome prividilo.
Postoje i sad niani na Bakijama ravnim. (zabiljeila Esma Smailbegovi)
- Historijsko je lice i neka Merdan kaduna, koja
se uz prije navedene uvijek spominje. I ona je, po
narodnoj predaji, bila evlija. Mu joj je bio veliki
pijanica, te ju je uvijek tukao. Ona je to stojiki
podnosila i ta vie tap kojim ju je mu tukao
omotavala je mekom krpom da on ne bi ruku
nauljio. Radi toga joj je Bog podario, da bude
evlija. Priaju da ena moe postati evlija za 40
dana, a mukarac ne moe ni za 40 godina(!).
Umrla je u Sarajevu 1107. (1695.-1696.) g., to
se saznaje iz natpisa na njenu nadmezarnom
nianu, u mezarlju na Bakijama.
- Merdan-kaduna je ukopana na Ravnim bakijama. I za nju su priali da je bila onako vrlo potena ena, estita ena. Stanovala je na Gorici i
priale hadije da su je viale, u isto vrijeme kad
su je viale ovdje u Sarajevu, da su je viali u
Mekki. Jedan hadija je, sad se neu sjetit tano
kako mu je ime bilo, negdi je stanovao oko Bistrika, kako li. To sam sluo i od hadi Mujage,
rahmetli, Merjemia. Otio na had, i kako je
prije bilo onih razbojnika, ilo se na devama pa
bie razbojnici zastavljali one karavane i opljakali. I opljakan je bio i on. Osto bez novaca. Poslije, nit mu je ko stio pozajmit da se vrati, niti je
imo, more bit da nisu imali. Samo, traio je od
koga da vrati se. Nije imo, osto iza njiha. I kad su
ove hadije krenule, nije se, prije se ilo po nekoliko mjeseci. Kako su hadije ile, on je osto
iza njiha i da je jedno jutro klanjo sabah u harem-erifu i vidio jednu enu u bosanskoj odjei, u feredi i u onome. I kad je ova ena, pristupio je njojzi i upito je. Govorila je bosanski, bosanskim jezikom, nije govorila arapski. Onda
reko joj: Pobogu, sestro, da mi pomogne. I
kako ga je ona dovela u Sarajevo. Kad je doo u
Sarajevo, poeli su vikat pa nije on ni bio na
hadu, jer mu nije niko vjerovao da je mogao tako brzo do. On nije htio ni raspravljat. Ali ga je
ona zamolila da ne kazuje taj sluaj kako ga je
ona dovela. I kad je ovaj, on je poslije dolazio njoj
kao sestri svojoj i ona njemu, al da je ona vrlo s
muem ivjela u loem. I kad je umrla, da je on
nosio na mezarlje, nije dao drugom svijetu da
nosi, nego reko: Ja u nju nosit. E, to je ona
ena koja je mene vratla. Tako se kazuje, a sad
jel to, nije li, ja neu u to ulazit. (zabiljeila
Esma Smailbegovi)

51

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

ZNAMENITI I ZABORAVLJENI BONJACI

U OSMANSKOM SULTANATU

Nabrajanje svih znamenitih i zaboravljenih Bonjaka

u historiji najblae reeno podsjea na nemoguu
misiju, jer je i pregled Bonjaka koji su imali znaajnu ulogu u intelektualnom duhovnom, politikom i
vojnom ivotu Osmanskog sultanata dovoljno teak
zadatak i uveliko nadmauje ovdje predviene okvire. Utjecaj Bonjaka ne samo u Bosni, nego i u cijelom Osmanskom sultanatu intenzivira se nakon sultan Fatih Mehmed-hanovog dolaska na ove prostore,
a ponajvie zahvaljujui sultanovoj privrenosti naelu da se na poloaje u sultanatu dolazi iskljuivo
prema sposobnostima, a nipoto prema pripadnosti
privilegiranim staleima ili rodbinskim vezama, te je
tako veliki broj Bonjaka znaajne dunosti na Porti i
Sultanatu u funkciji velikih vezira, begler begova, kadiaskera, jeniar agasija, defterdara, sultanskih kapidija, namjesnika, vezira, paa, muftija, muderrisa,
knjievnika, kadija i ejhul-islama.
Jedan od prvih Bonjaka koji je zavrijedio spomen bio
je Jakub-paa, jedan od prvih predstavnika Bosne na
Porti u Istanbulu, koji je kao vojskovoa izvojevao pobjedu na Krbavskom polju 1493. godine. Poslije nje-

52

ga, samo u periodu od 1544. do 1612. godine Bonjaci

veliki veziri (sadr-i azami) bili su: Rustem-paa Opukovi (1544.-1560.), Semiz Ali-paa Prai (1560.1564.), Tavil Mehmed-paa Sokolovi (1565.-1579.),
Sijavu-paa (u tri navrata vezirovao sedam godina,
p. 1594.), Ibrahim-paa (u tri navrata vezirovao etiri
godine, p. 1600.), Javuz Ali-paa Malko (p. 1604.),
Lala Mehmed-paa Sokolovi (p. 1607.), Dervi-paa
Sokolovi (p. 1607.), Kujundi Murat-paa (1607.1611.); veziri sa etiri tuga: Pertev-paa (1562.), Lala
Kara Mustafa-paa Sokolovi (1580.), Halil-paa
(1594.); veziri s tri tuga: Kara Mustafa-paa Jurjevi
(1538.), Sinan-paa Opukovi (1553.), Kara Osmanhan (1554.), Pijale-paa (1574.), Mustafa-paa Sokolovi, (pogubljen 1574.), Ferhat-paa Sokolovi (stradao u atentatu 1590.), Gazi Hasan-paa Sokolovi
(1598.), Gazi Hasan-paa Tiro (1602.), Ibrahim-han
Sokolovi (bosanski beglerbeg, 1609.), Ahmed-paa
Dugali (1612.); veliki admirali (kapudan pae): Sofi
Ali-paa (namjesnik u Egiptu 1562.), Murat-paa Sokolovi (poginuo u Jemenu 1569.), Olud Hasan-paa
(1587.), Halil-paa Lipanin (p. 1590.), Gazi Hasanpaa Predojevi (poginuo kod Siska 1593.), Husejn-

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

paa Bajramagi (bosanski beglerbeg, 1594.), Mehmed-paa Kljunovi (poginuo u Ugarskoj 1600.), Dervi-paa Bajezidagi (poginuo na otoku Sv. Margarete, 1601.), Mustafa-paa Sokolovi (namjesnik u Budimu 1605.), Mustafa-paa
Olovi (bosanski beglerbeg); bosanski namjesnici sa titulom bega: Malko-beg Dugali (1553.), Hamza-beg Biharovi (1557.), Sinan-beg Bajramagi (1562.).
U razdoblju od samo 68 godina Bonjaci su dali devet velikih vezira (vezira sa pet tugova), tri vezira sa etiri tuga,
deset vezira sa tri tuga, deset pokrajinskih namjesnika, dok
su trojica bili bosanski namjesnici s titulom beg sa dva tuga, ukupno trideset pet Bonjaka sa najviim dravnim i
vojnim zvanjima u polustoljetnom razdoblju na vrhuncu
moi Osmanskog sultanata, te od 264 bosanska namjesnika 63 Bonjaka. U knjizi Znameniti Bonjaci i Hercegovci u
Turskoj carevini Baagi je najbrojio 689 Bonjaka i drugih
Junih Slavena koje smatra vrijednim spomena. Stoga smo
se odluili ovaj dio u kojem imamo namjeru baviti se znamenitim Bonjacima Bosancima i Hercegovcima temeljiti upravo na ovom djelu (Izvanredno izdanje Matice hrvatske, Zagreb, 1931.) jednog od zasigurno najznamenitijih
Bonjaka Safvet-bega Baagia.
Najprije nekoliko rijei o samom Safvet-begu Baagiu,
pjesniku (Mirza Safvet), prevoditelju, historiaru, politiaru,
nedvojbeno jednom od najmarkantnijih zaetnika moderne
bonjake muslimanske knjievnosti i bonjake nacionalne svijesti, roen je 1870. godine i jedna je od najmarkantnijih linosti moderne bosanske i bonjake knjievnosti i
zaetnik bonjakog nacionalnog preporoda poetkom
dvadesetog stoljea. Osniva je mnogih listova, asopisa i
nacionalnih drutava (Gajret, El-Kamer, Muslimanski klub).
Safvet-beg Baagi je 1900. publicirao Kratku uputu u
prolost Bosne od 1463. do 1850, koja je sve do pojave knjige Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana Muhamed Hadijahia bila standard prouavanja historije
Bonjaka. Godine 1894. odaziva se pozivu da uestvuje polaganju kamena temeljca za Stareviev dom zbog ega mu
reim bana Khuena Hedervaryja zabranjuje polaganje mature. Baagieva kolekcija islamskih rukopisa i starih knjiga koja je u posjedu Bratislavke Univerzitetske biblioteke je
dio UNESCO-vog programa Memory of the World Programme, a jedan dio ove kolekcije dostupan je on-line posredstvom Svjetske digitalne biblioteke.
Safvet-beg Baagi roen je 6. maja 1870. godine u Nevesinju.
Osnovnu kolu pohaao je u Mostaru i Konjicu; 1882. godine
porodica mu se preselila u Sarajevo, gdje je zavrio rudiju, a
od 1885. do 1895. pohaao je sarajevsku gimnaziju. Od 1895.
do 1899. studirao je arapski i perzijski jezik na Bekom univerzitetu. Nakon toga postaje profesor orijentalnih jezika na Zagrebakom sveuilitu. Poeziju je poeo pisati jo kao uenik
sarajevske gimnazije, a na studiju u Beu priredio je za tampu prvu zbirku pjesama (Trofanda iz hercegovake dubrave), a
tada pie i prve naune radove i prikuplja grau za historiju
Bosne; 1. maja 1900. godine, zajedno sa Edhemom Mulabdiem i Osmanom Nuri Hadiem pokree list Behar. Od 1900.

BEHAR 95

do 1906. godine radi kao profesor arapskog jezika na sarajevskoj Velikoj gimnaziji, kada biva otputen, pod izgovorom da
nije poloio profesorski ispit. Godine 1903. osniva drutvo Gajret, a potom i drutva El-Kamer i Muslimanski klub.;1907. pokree list Ogledalo, a godinu dana kasnije odlazi u Be i pristupa izradi dokrtorske disertacije pod naslovom Die Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der islamischen Literatur, koju brani 1910. godine i stie stepen doktora ex linguis
islamiticis. Osim toga, Safvet-beg Baagi prevodi tekstove
njemakih pjesnika (Heinrich Heine, Kraj tanahna adrvana).
Iste godine izabran je za zastupnika u Bosanskom saboru i
odmah potom, poslije smrti Ali-bega Firdusa, imenovan je za
predsjednika Sabora, na poloaj na kojem e ga zatei slom
Austro-ugarske monarhije. Nakon rata, od 1919. godine radi
kao kustos u Zemaljskom muzeju u Sarajevu sve do 1927. godine kada je umirovljen. Preselio je 9. aprila 1934. u Sarajevu i
sahranjen u haremu Begove damije.

U razdoblju od 68 godina Bonjaci su dali devet

velikih vezira (vezira sa pet tugova), tri vezira sa
etiri tuga, deset vezira sa tri tuga, deset pokrajinskih namjesnika, dok su trojica bili bosanski namjesnici s titulom beg sa dva tuga,
ukupno trideset pet Bonjaka sa najviim dravnim i vojnim zvanjima u polustoljetnom razdoblju na vrhuncu moi Osmanskog sultanata,
te od 264 bosanska namjesnika 63 Bonjaka.
ZNAMENITI BONJACI U OSMANSKOJ CAREVINI (IZVOD)
Abdulah-aga (Haidli) izgorjelu Hadi Sinanovu damiju u
Sarajevu na novo sagradio 1177. (1763.).
Abdullah-ef. sin Ahmed-ef., rodom je iz Poege. Nauke je uio
u Carigradu kod zemljaka Allameka Mehmed-ef. 1048. (1638.)
imenovan na Skender-painu medresu u Kanlidi, 1056.
(1646.) na Ibrahim-painu medresu u Carigradu, 1058. (1648.)
imenovan kadijom u Kutahivi, kasnije sluio u Uaku, Jerusalimu, Kajseriji i Filipopolju. 1078. (1667.) s naslovom munla
od Medine imenovan u Ankaru, gdje je i umro 1079. (1668.).
Poznat je pod imenom Bonjak Musa-paa hadesi
Abdullah-ef., rodom iz Sarajeva, po svretku nauka otiao
je u Carigrad, gdje je predavao 1033. (1623.) na Huremiji i
kasnije na vie visokih medresa, a 1065. (1654.) postao je
kadija u Diari Bekiru. Umro je mjeseca muharema 1080.
(1669.). Poznat je pod imenom Esam-teskeredi.
Abdullah-ef Bosnevi, prozvali su turski biografi naega zemljaka, koji je u svoje vrijeme medu ehovima u islamskom
svijetu zauzimao jedno od najodlinijih mjesta. Podaci o
njegovu ivotu veoma su oskudni. Pripravne nauke sluao
je u Bosni, visoke u Carigradu. 1002. (1593.) po svretku
nauka zaputio se u Meku, da obavi svetu dunost had, a
idue godine nalazimo ga na vojni u Rumunjskoj kao mudahida (borca za vjeru). Zatim je otiao u Brusu i stupio u
derviki red Bajrami. Dobivi idazet (ovlatenje) od eha
Kabaduza vratio se u Carigrad, gdje je ivo uestvovao u

53

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

borbi izmeu ehova i uleme, koja se tada vodila radi najveeg islamskog mistika svih vremena lbni Arebije 560-630.
(1165.-1240.). Na eh Abdullah napisao je cijeli niz manjih
i veih djela u obranu mistine nauke i njezina prvaka. Najglasovitije mu je djelo komentar na lbni Arebijino djelo
Fususul-hikem (Mozaici mudrosti) u dvije debele sveske,
gdje je ueno obranio pisca i njegovu nauku. Zato je i dobio
poasni naslov Komentator Fususa. Zadnjih deset godina
ivota proboravio je putujui po svijetu, da se upozna sa suvremenim ehovima. Iza duljeg boravka u Kairu zaputio se
po drugi put u Meku i Medinu 1046. (1636.). Kasnije ga nalazimo u Damasku, gdje uz grobnicu lbni Arebijiu boravi
dulje vremena prouavajui mu djela i prosvjedujui se njegovim duhom. Zadnje dvije-tri godine ivota proveo je u Konji pokraj zemnih ostataka Sadruddina Konjevije i Delaluddina Rumije. Tu ga je i smrt zatekla koncem 1053.
(1643.). Sahranjen je kod grobnice spomenutog Sadruddina
i po vlastitoj oporuci uklesan mu je na spomeniku ovaj natpis: Ovo je grob siromanog bojeg putnika na zemlji i nebu Abdullaha Bonjaka, Rumije, Bajramije. Ostavio je iza
sebe sina Hasan-efendiju, koji je kao profesor predavao na
najviim kolegijima u Carigradu i napisao vie od 20 djela,
koja mu pronose ime po islamskom svijetu. Mehmed Tahir,
Biografije osam osmanlijskih ehova, Baagi: Bonjaci i
Hercegovci u islamskoj knjievnosti.
Abdullah Muzaferi rodom Sarajlija. Hammer ga zove Tausendknstler i veli, da ie izumio nekakovu novu vrstu uprije na laama. ivio u prvoj poli XVIII. stoljea. Heim-oglu
Ali-paa uveo je tu upriju u tursku vojsku.
Abdullah-paa Teftedarija rodio se u Sarajevu 1135.
(1722.). Otac mu je Smailaga bio u sviti kod Heim-oglu Alipae, ugledna linost. Kasnije je postao bosanski defterdar. Kad je Abdullah doao u Carigrad, stupio je u dvor, gdje
je napredovao do silahdara. Iz dvora je 1187. (1773.) imenovan vezirom i zamjenikom velikog vezira. Kasnije je bio namjesnik u Sivasu, Merau, beglerbeg od Anadola, od Rumelije i serasker vojske, koja je ila na Israil. 1194. (1780.)
imenovan je namjesnikom na Bosni, kojom je mudro upravljao sve do tragine smrti (29. reb. I.) 1199. (1785.). Kad nije
htio pristati, da se Pounje predade Austriji, opremili su mu
iz Carigrada flaicu otrova, koju je popio pred carskim ulakom i rekao poznate rijei: I glavu u svoju dati, a kamena
jednog nedam. (Ba vererum, bir ta vermem). Sahranjen
je u Travniku u posebnom turbetu.
Abdulbaki-ef. rodom iz Bosne. Nauke sluao u zaviaju i
Carigradu kod zemljaka Hasan-ef., sina Komentatora Fususa. Kao profesor na Ibrahim-painoj medresi umro u cvijetu mladosti 6. rebia I. 1096. (1684.).
Abdulkadir-beg sin Mele Mehmed-pae. Po svretku nauka bio je muderis. a 1223. (1808.) postao munla od Oalate,
1230. (1814.) od Edrene, 1234. (1818.) od Meke, a 1238.
(1822.) od Carigrada. 1250. (1834.) kazasker od Anadola,
1256. (1840.) lan visokog vijea, a 1259. (1843.) postao
reisul-ulema. Umro 1262. (1845.) i zakopan kod damije
Sultanije Zejneb. S. O.: III. 350.
Abdulkerim-ef. Simzade, sin Mehmed-ef. Sagradio je u
Sarajevu medresu zvanu Drveniju 1189. (1775.), koja je leala na obali Miljacke prema Dugom sokaku.

54

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Abdulmumin-ef, eh, nauke sluao u Bosni i Carigradu, a
po svretku stupio u red Halveti. Bio je predstojnik tekije
naeg zemljaka Junus-bega vie decenija. Umro je u visokoj starosti 1004. (1597.) potovan od naroda i velikaa.
Abdul-Vehhab el-Bosnevi napisao je djelo Menasikulhad (Opis ceremonija u Meki za vrijeme hodoaa), koje
se nalazi u knjinici kod Careve damije u Sarajevu. Djelo je
pisano oko 1194.. (1779.). Drugo nam nije nita poznato o
njegovu ivotu.
Abdurrahman-ef. Hattat. rodom iz Bosne, ivio u vrijeme
Murata III. umro oko godine 1000. (1592.) u Carigradu, gdje
je kao profesor i kaligraf uivao dobar glas.
Abdurrahman-ef. Kebiri-zade, sin Mustafa-efendin. Po
svretku nauka kao profesor predavao na prvim medresama u Carigradu. Kasnije preao u kadinski stale. Bio munla od Edrene i Meke; umro 1134. (1721.).
Abdurahman-ef. Mahremi, rodom iz Tuzle, po zvanju kadija, a po udi demagog, u drutvu s Dervi Ali-kapetanom
pobuni prosti narod proti prvacima. U Sarajevu i u Tuzli
dolo je do borbe i mrtvih glava 1164. (1750.). Pokret je bio
najvie uperen protiv Dervi Hasan-kapetanu Osmanpaiu
tuzlanskome. Bosanski ajan tuio ga je u Carigrad, odakle
je dola naredba da se protjera, a voa tuzlanskih buntovnika mula-Osman pogubi.
Abdurrahman-paa, bosanski namjesnik 1092. (1681.). Poginuo je kod obrane Budima kao zadnji namjesnik 1097.
(1685.).
Ahmed-aga Bonjak, kao mladi doao je u Carigrad i stupio u carski dvor, gdje je na godine obavljao razna zvanja i
dotjerao do saraj-age. 1061. (1650.) imenovan je ilerdibaom. Idue godine postao je carski odabaa, a malo zatim 1063. (1652.) postao je darusseade-aga. Ubijen je za
vrijeme bune u Carigradu 1066. (1655.). Zakopan je na Hajdar-pai. U Usudaru na ime majke erime sagradio je
damiju, a na svoje ime u engel-oju. U tom selu i na Kuriemi sagradio je mektebe.
Ahmed-beg Atlagi. vodio je Livnjake na Srbiju 1224.
(1809.). Muvekit: II. 303.
Ahmed-beg Bonjak spominje se medu egipatskim begovima. 1066. (1655.) imenovan je namjesnikom od Abesinije.
Ahmed beg Dervipai, Gazi. sin je Dervi pae Mostarca.
Bio je pjesnik i junak na glasu. Pjevao je u perzijskom i turskom jeziku kao i otac mu. Kao beg upravljao je s vie sandaka u Ugarskoj. Umro je u Budimu 1051. (1641.), a sahranjen je u posebnom mauzoleju pokraj dvorske damije (Saraj-damii). Fevzi: Bulbulistan, Evlija elebi: 602.
Ahmed-beg Vili bio je bosanski timar-defterdar i kajmekam bos. vezira 1238. (1822.). Prikljuio se ustanku Husejn-kapetana 1247. (1831.) i ivo sudjelovao oko organizacije narodne vojske. Zapovijedao je vojskom kod opsade
Stoca, ali se vratio ne opravivi nita.
Ahmed amil-paa s pridjevkom Sopa-Salan (Mlati-soha)
sluio je najprije u defterhani. Kasnije je bio defterdar u vojsci, a 1160. (1747.) sekretar spahija. 1163. (1749.) postao je
defterdar. Idue godine otputen iz slube i nakon par mjeseci opet je imenovan upraviteljem porezne kancelarije.
1168. (1750.) imenovan upraviteljem kancelarije za vanjske
poslove, a idue godine vezirom i namjesnikom u Selaniku,

BEHAR 95

odakle je 1169. (1755.) postao vezirom u Bosni, gdje je radi

nasilja izazvao proti sebi malo i veliko i prouzroio ustanak
u kome su podlegle njegove ete. Na tubu Bonjaka bude
premjeten u Misir 1173. (1759.). Kasnije kao namjesnik u
Konji rijeen je vezirske asti i opremljen u progonstvo na
Resmo. Iste godine bude pomilovan i imenovan namjesnikom na Kreti. Idui da primi novo zvanje umro je na Lemnu
1177. (1763.). Sin mu je Haki-paa, unuk Izet-paa, a praunuk Aziz-paa. S. O.: I. 257.
Ahmed-ef., poznat pod imenom Deli burader hadesi, rodom je Sarajlija, Nauke je uio u zaviaju i Carigradu, gdje je
1055. (1645.) imenovan profesorom na medresi Hrvata Rustem-pae. 1066. (1655.) Postao je munla na Bosni; kasnije
je dva puta bio munla u Bagdadu. Umro je 1089. (1678.).
Ahmed-ef. rodom je iz Bosne. Nauke je svrio u Carigradu,
gdje je imenovan profesorom na aubaa-medresi 1099.
(1687.). 1119. (1707.) bio je munla na Bosni, a umro je 1129.
(1716.) kao vrhovni sudija U Konji. Imao je naslov munla od
Medine, s. o.: i. 240. Seichi II.
Ahmed-ef. Bejazi-zade, sin Bejazi Hasan-efendije. Rodio se
1044. (1634.). Po svretku nauka postao je profesor, a 1077.
(1660.) imenovan je munlom u Halepu. Kasnije je sluio u
Brusi, Meki i Carigradu 1086. (1675.). 1091. (1680.) postao je
Sadnrum. Umro je 4. dumada II. 1098. (1686.) na svome zaselku u Kanijdi kod Carigrada. Sahranjen je u Uskudaru kod
Diviti-zavije. Ostavio je tri sina: Muhamed-ef., Hamid-ef. i
Hasan-ef. koji su u svoje vrijeme kao uenjaci bili na glasu. U
svoje je vrijeme slovio kao uenjak i dobar teolog. Napisao je
Sevanihul-uluni, Kitabul-alem, Iaretul-meram i jo nekoliko djela i rasprava. Seichi: I. 273. S. O.: I. 224.
Ahmed-ef. Bonjak, sin Abdullah-ef. S poetka je bio muderis, kasnije nadzornik vakufa Meke i Medine. Umro je
1129. (1761.).
Ahmed ef. Mostarac, profesor i muftija u Mostaru, istaknuo
se kao vrstan poznavalac islamske pravne znanosti, o kojoj
je napisao vie djela, i to: (1.) Durretul-fetava (Biser erijatskih decizija), 260 listova, (2.) Bifeuddeilail (Komentar na
erijatske institucije od Kudurije). 420 listova, (3.) Fetva-i
Ahmedi (erijatske decizije Ahmedove), 230 listova i (4.)
Tenvirul-kulub (Prosvjeenje srca) 450 listova (vjersko djelo). Osim toga napisao je nekoliko djela vjerskog sadraja.
Preko 40 godina bio je muftija u Mostaru. Umro je kao visoko cijenjen i potovan od svakoga 1161. (1748.).
Ahmed Kandelija (Hadi) iz Sarajeva u boju pod Banjalukom 1150. (1737.) raskinuo je s dvojicom drugova ar-kufele rukama i dosta pridonio porazu austrijske vojske. Zakopan je na Velikom groblju nad Kovaima ispod grada u Sarajevu. Narodna pjesma veli: Kandelija i dvije delije arkufele rukam raskidoe.
Ahmed Munib-ef. Gloo, ugledni sarajevski graanin, posvadio se s Osman-begom Denetiem radi nekakove kolibe u Vujoj Luci. Muselim Babi Mirstaj-paa stavio se na
stranu Denetia, a veina je pristala uz Glou 1256. (1840.).
Vedihija ga pozove u Travnik, ali mu se ne odazove. Napokon se skloni u Dubrovnik, a veina mu pristaa kod Smajilage engia u Gacku, dok Vedihiju uklone iz Bosne.
Ahmed-paa Dizdarevi, rodom je iz epa. 1109. (1697.)
nalazimo ga kao ehaju u sviti Gazi Mehmed-pae Kore.

55

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Po smrti gazinoj bude na prijedlog erana imenovan namjesnikom na Bosni, a malo zatim premjeten je na Hercegovinu. 1114. (1702.) bio je namjesnik u Janovi, a dvije godine kasnije muhafiz u Epiru, gdje je promaknut na ast vezira. 1124. (1712.) opet je valija u Bosni, a 1126. (1714.) u
Skadru. Idue godine po trei je put u Bosni, odakle 1128.
(1715.) svrgnut i opremljen u Biha gdje je umro poetkom
1129. (1717.).
Ahmed-paa Dezzar, rodom je iz Fatnice u Hercegovini. S
Heim-oglu Alipaom otiao je u Egipat, gdje je i ostao. Stupivi u slubu mameluka Abdulah-bega izvjebao se u vitekoj i ratnoj umjetnosti. Kad je Abdulah bio pogubljen radi junatva, uzeo ga je u slubu Ali-beg od Buhajre i imenovao ga
mamelukim begom. Kad mu je Ali-beg naloio, da pogubi
Salihbega, poboja se, da i njega ni pogubi, pa pobjee na Balkan probuen. Kasnije se vratio u Buhajru i oenio se od plemena Hunadie, s kojima je ratovao proti Ali-bega. Napokon
je preselio u Siriju, gdje je za zasluge imenovan beglerbegom i muhafizom morske obale. Kad je upokorio Tahir Omera, postao je vezir i namjesnik u Sajdi 1189. (1775.). Kasnije je
vezirovao u amu, pa opet u Sajdi, a 1213. (1798.) postade
namjesnik i serasker od cijele Sirije i Egipta. Poetkom idue
godine zahvali se na toj asti, pa se povue u Sajdu. 1218.
(1803.) po etvrti put bude imenovan namjesnikom u amu i
seraskerom proti vehabijama. Poto je pobolijevao, opremi
mjesto sebe svoga ehaju Sulejman-pau. Umrije u visokoj
starosti 1219. (1804.) koncem muharema. Vladao je 30 godina kao vazal u Siriji i kod Akke suzbio je Napoleona Velikog i
prisilio ga da se vrati u Egipat. U njegovoj sviti bilo je mnogo
Bonjaka i Hercegovaca. Meu njima je bio znameniti Hadibeg Rizvanbegovi, zvan Hadun.
Ahmed-paa (Hafiz) kao adami-oglan doao je u Carigrad
i uzgojen u carskom dvoru. 997. (1588.) imenovan je namjesnikom na otoku Kipru, a dvije godine kasnije u Egiptu, gdje
je vladao 4 godine. 1003. (1594.) povjerena mu je uprava Bosne; zatim Budima. a onda podunavske pokrajine. 1008.
(1599.) bio je zamjenik velikog vezira naeg zemljaka Ibrahim pae, a 1013. (1604.) bio je zamjenik naeg zemljaka
velikog vezira Javuz Ali-pae Malkobegovia. 1016. (1607.)
povukao se u mir. a 1022. (1613.) umro je idui u Meku. Zemni ostaci su mu sahranjeni kod damije, koju je sagradio
pokraj Kuuk-Karama.
Ahmed-paa Haramija, rodom je iz Duge kod Prozora. Kad
mu je punac Hrvat Sijavu-paa postao veliki vezir, imenovan je jenjiarskim agom 1003. (1594.). 1007. (1598.) postao
je vezir i namjesnik na Bosni, a 1009. (1600.) premjeten u
Tibriz. Na mjesto zloglasnog Delali Hasan-pae 1011.
(1602.) opet je opremljen u Bosnu za vezira, da uvede red i
mir. Iste godine vratio se u Carigrad, gdje je i umro. Zakopan je na Savaku kod Egri kapije pokraj mesedida,koji je
sam sagradio.
Ahmed paa Hercegovi, sin hercega Stjepana VulkiaKosae i Barbare, keri odlinog vojvode bavarskog (?) filia
illustris ducis de Payro. Rodio se 864. (1459.) i dobio ime
Stjepan. Kao djeak doao je s darovima u Carigrad, gdje je
ostao kao talac. Vie je godina boravio na turskom dvoru,
dok se nije odluio da prijee na islam. Uzgojen u dvoru s
carskim sinovima, u 18 godini imenovan je mirialemom.

56

Kad je Mehmed II Fatih umro 886. (1481.), Ahmed-paa bio

je beglerbeg od Anadola. Za zasluge u borbi oko prijestolja
novi sultan Bajezid II pokloni mu svoju ker. U ratu s fnisirskim sultanom pao je u ropstvo i odveden u Kairo, gdje je za
junatvo bio carski primljen. Obeavane su mu sve asti,
ta vie nudio mu je sultan i svoju ker, samo da ostane u
Egiptu, ali Ahmed-paa nije dao vikit-sedlat. Mudro je odbijao sve ponude. Nakon godinu dana vratio se u Carigrad,
gdje je 889. (1484.) imenovan kapetan-paom. Kasnije je
postao vezir, a 902. (1496.) veliki vezir. Triput je tu ast vrio
za Bajezida II, a jedinom za Selima I. U svemu je sedam
godina sjedio na Stolici velikih vezira. Bio je muhafiz u Brusi. Umro je na putu u Halep, kamo ga je pozvao sultan 922.
(1516.), potovan od naroda i velikaa. U Carigradu i Dilmaberu sagradio je damije i hanove. Na vlastitu elju sultan
mu je dopustio, da se Dilmaber prozove Hercegovinom. Tu
na ulazu u Maunam sahranjen je u posebnom turbetu. Ulazei i izlazei iz Marmare sve strane i domae ladje iskazivale su poast njegovim zemnim ostacima sputanjem zastava. U njega na dvoru osim muslimana iz naih krajeva
bilo je i krana odnosno patarena i to: Grgur Desisali, Radi Bogainovi i Dubrovanin Andrija Sorkoevi. Bio je
prijatelj Dubrovanima, i njihove interese titio svojim monim ugledom na dvoru i u Visokoj Porti. Imao je dva sina:
Alibega (pjesniko mu je ime iri) i Mustajbega.
Ahmed-paa Rustempai (Gazi), rodom iz G. Vakufa, bio
hercegovaki mutesarif 1138. (1725.). 1140. (1727.) postao
je vezir i valija u Bosni. Kasnije je bio beglerbeg od Rumelije. Umro je kao muhafiz u Niu iza 1145. (1732.). U Sarajevu
sagradio je tvravu i dopustio pravoslavnima, da na Varoi
podignu zidanu crkvu. U G. Vakufu imao je saraje. Skopaljski Rustempaii su njegovi potomci.
Ahmed-paa Sari (uti), rodom je iz Bosne. Iz dvora je iziao kao spahija. Kod zemljaka Musa-pae dulje je vremena
bio ehaja, a kasnije kori Hezarpare Ahmedpae. Prije pogibije zadnjega povukao se u kraj. 1058. (1648.) imenovan je
vezirom i namjesnikom u Dijaribekiru, a 20. safera naredne
godine u istom svojstvu premjeten u Misir. Kasnije je bio
valija u Janji, odakle je pozvan 1062. (1651.) za velikog vezira. Kao poten i pravedan vezir htio je uvesti red i disciplinu
u dravi, zato je proti sebi izazvao sve ljubitelje nereda, koji
se udruie proti njemu i slomie mu vrat. 1063. (1652.) na
Sultan Nevroz 23. rebia 1. pozvae ga u dvor, gdje mu uzee
muhur i predae ga krvniku. Zakopan je u Usudaru. Bio je
dobar, poboan i nepodmitljiv dravnik.
Ahmed-paa Sari - po Muvekitu - rodom je iz Osijeka kod
Sarajeva. Po Sid. Osmani kao bosanski paa 1123. (1711.) u
muharemu je imenovan muhafizom od Ozije, a 1127. (1775.)
beglerbegom od Rumelije. U bici kod Varadma druge godine
iza pogibije Silahdar Ali-pae preuzeo je vodstvo vojske i povukao se u Beograd, gdje je promaknut na ast vezira i povjerena mu obrana. Kad se austrijska vojska kretala prema Beogradu, zapoeli su kolati glasovi da su posada i graani
spremni predati se. Tima glasovima opro se najenerginije.
Kad je jednog dana zilkade mjeseca 1128. (1715.) poao da
pregleda posadu, raskomadala ga je razjarena svjetina. Raid kae obratno. On se i inae vrlo loe izraava o Ahmedpai i Bonjacima. Sigurno mu se nekada zamjerio.

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Ahmed-paa Sarho, rodom je iz Bosne. Kao ehaja beg
kod Kara Mehmed pae doao je na glas i imenovan beglerbegom od Ozije 1085. (1674.). Kasnije je bio beglerbeg od
Konje, Anadola i Agra. 1095. (1683.) postao je vezir. Idue
godine je muhafiz od Janove,a malo zatim postade kapetan
paa. 1097. (1685.) serasker je u Ugarskoj, a druge godine
serasker kod Budima. 1099. (1687.) imenovan je nadzornikom za azijske provincije, a 1101. (1689.) namjesnikom u
Egiptu. Umro je 1102. (1690.) mjeseca redeba. Hvale ga
kao portvovna i oprezna vojskovou i dravnika. Nije dao
svojoj okolici da se mijea u njegove poslove.
Ahmed-paa Srebrenica, za zasluge imenovan je carskim kapidijom, a kasnije beglerbegom. Ranjen u bici kod Vidina otiao je u Carigrad na vidanje, gdje je podlegao ranama 1210.
(1795.). Zakopan je u Galati u Mevlevijskoj tekiji. S. O.: I. 273.
Ahmed-paa Vojnik, rodom je iz Bosne. Dulje vremena bio
je bostandibaa. 1053. (1643.) rebia I. imenovan je jenjiaragom, u mjesecu evvalu 1643. bosanskim namjesnikom, a
u zilhidetu stavljen u zatvor. Idue godine puten iz zatvora i imenovan valijom u Adani. 1057. (1647.) nalazimo ga
kao branitelja u Bogaz Hisaru 1058. (1648.) u mjesecu redepu imenovan je kapetan paom i opremljen u pomo seraskeru Husejn-pai koji je podsjedao Kretu. Poto se nije
slagao sa seraskerom, poduze na svoju ruku da osvoji Sudu. U pomorskoj bitci poginuo je pogoen tanetom topovskim. Poznat je kao ohol i tvrdoglav junak, zato se nije mogao ni mjesec dana u Bosni odrati.
Ahmed emsuddin-ef., s pridjevkom Zal paa hadesi (Zal
pain uitelj), rodom je iz Sarajeva. U njemu su se udruili
talenat i marljivost; zato je veoma mlad svrio nauke i svratio na se panju uitelja i visokih dostojanstvenika. Osobitu
ast iskazao mu je zemljak Zal Mahmud-paa uzevi ga u
svoju vezirsku svitu kao uitelja. Njegovim nastojanjem
imenovan je veoma mlad profesorom na Efdalijji u Carigradu, odakle je na vlastitu molbu radi bolesti premjeten u
Brusu. Umro je od suice u cvijetu mladosti kao profesor na
Sultanijji 983. (1574.). Mnogo je obeavo i s pravom se od
njega mnogo oekivalo, kako nam to svjedoe dvije male
disertacije: O peru i O sablji, koje se ubrajaju medu najbolje
radove o tim temama u arapskoj knjievnosti.
Ajas-beg, osvaja Hercegovine, ne moe biti istovjetan s Ajaspaom, o kom emo kasnije govoriti, jer kad zadnji gine kao
serdar Bajezidove vojske protiv Demu, prvoga nalazimo kao
namjesnika na Bosni, kojom upravlja sve do konca 889. (1484.).
Sauvano je pod tim datumom u dubrovakom arhivu jedno
njegovo pismo kao bosanskog namjesnika. Ajas-beg je bio od
883.-888. (1478.-1483.) hercegovaki sandakbeg, pa je osvojio
ostatke ostataka hercegove zemlje: Katel Novi, Risan, Kotor i
Budvu i pripojio ih hercegovakom sandakatu. Za zasluge imenovan je namjesnikom na Bosni, kojom je upravljao nepunu
godinu. Tu mu se gubi trag. Medu mrtvima spominje se u dubrovakom arhivu 896. (1491.), naime, punomonik nasljednika
Ajas-begovih, (ne Ajas-painih), doao je iz Bosne, da trai 120
dukata koje je Ajas-beg pozajmio Dubrovaninu Vitku. Iz toga se
moe nasluivati, da se Ajas-beg, kad je svrgnut u Bosni, povukao u mir i u Bosni umro. gdje su mu ostali nasljednici.
Ajas-ef. (Kutb-i zeman) zapade s Mahmud-paom Hrvatom u suanjstvo i bi zajedno s njim uzgojen. Po svretku

BEHAR 95

nauka postao muderis. Kasnije uitelj Mehmeda II Fatiha.

kome je po svoj prilici usadio u duu misticizam. Premda je
bio rado vien na dvoru, njegovu temperamentu nije prijao
dvorski zrak i burni ivot u Edreni, zato ode u Brusu i pridvori se kod eha Taduddina Bahije, od koga uzme idazet na
irad. ivei pobono mnogo je itao i popravljao tekstove.
Umro je 875. (1470.) potovan kao kutup svoga vremena.
Ajas-paa (Lala), sin Abdullahov, rodom je iz naih krajeva.
Najprije ga nalazimo u sviti nasljednika prijestolja Mehmeda, kad je bio namjesnik u Manjisi. Kad je Mehmed II 855.
(1451.) zasjeo na prijestolje, bio je Ajas-paa beglerbeg od
Rumelije. Kasnije je postao vezir. 875. (1470.) imenovan je
namjesnikom u Bosni. Odatle je nekoliko puta provaljivao
preko Save i dolazio ak do Udine. Ljubljanu je u crno zavio
877. (1472.). U Sarajevu je sagradio damiju s munarom od
kamena i kupalite, koje je s vie duana uvakufio za damiju. I u Visokom je sagradio kupalite i duane, koje je takoer uvakufio za damiju. Za velikog poara u Sarajevu stradala mu je damija sa svim vakufom. Danas mjesto nje stoji
Ajas-pain dvor (hotel Central). Iz Bosne je pozvan za lalu
prijestolonasljedniku Bajezidu 883. (1478.). U borbi oko prijestolja poginuo kao muhafiz Bruse 888. (1483.). U Ajas-painoj sviti nalazimo kao ugledne dvoranike Vlahu Svinjarevia, Braila i Tvrtka Tesalovia. Glasoviti uenjak Hakim Sinan
posvetio mu je Glosu na poznati komentar, koji je napisao
Chajali i posvetio ga Mahmut pai Aneloviu (Hrvatu).
Ali je pjesniko ime Ali-ef. ehovia. Rodom je iz Prusca, a
po zvanju kadija. afi-ef. spominje ga u djelu Nizamul-ulema kao visoko obrazovanog uenjaka i kae, da miu je bio
pri ruci kod obrade djela. Umro je 1056. (1646.) u zaviaju u
visokoj starosti, kako se razumije iz ovih stihova:
Ta ve ti je starost oslabila tijelo,
Na glavi ni crne dlake ne imade.
Tug ti je ivota pobijen vi groba
A ti o tom svemu jo nita ne znade.
Riza: Teskira, 68. str., veli da je bio prvak na polju pjesme u
svoje vrijeme.
Ali-beg (Karada), rodom je iz Bosne. Medju begovima turske mornarice slovio je kao neustraiv junak. U pomorskoj
bici kod esme svojim junatvom sokolio je i Krbu Ali-pau. Umro je oko 990. (1582.).
Ali-beg Osmanpai, vodio je bosansku vojsku na Ostrovicu
i suzbio Austrijamce 1150. (1737.).
Ali-beg (Kara) Sokolovi, jedan od najglasovitijih serhatskih begova. Bio je hrabar i vrlo obrazovan. Cijeli je ivot
vojevao po Ugarskoj i vei dio begovanja proveo je u stolnom Biogradu i Estergonu, gdje je i poginuo 1004. (1595.).
Peevi pripovijeda udesa o njegovu junatvu.
Ali-paa (Brko), rodom je iz Bosne. Doavi u Carigrad stupio je u mornaricu. Kao zapovjednik jednog odjela mornarice oistio je Podunavlje od gusara. 1103. (1691.) bio je muhafiz od Bogaza (u Carigradu), a 1107. (1695.) umro je kao
muhafiz u Azovu. S. O.: III. 521.
Ali-paa engi, rodom s hercegovakoga Zagorja. Bio je
dulje vremena bosanski alajbeg. Za zasluge u ratovima po
Dalmaciji 1060. (1650.) imenovan je beglerbegom i namjesnikom na Hercegovini. Dvije godine kasnije premjeten je u
Zvornik. Iza toga preao je u ustendil. 1072. (1661.) imeno-

57

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

van je valijom u Temevaru, a 1074. (1663.) na tubu raje pogubio ga uprili. On je po svoj prilici junak narodne pjesme:
Ali beg engi i banova Bisera. (K. Hormann: Nar. musl. pjesme), Raid: I. 58. liv. elebija: VI. 478. i 615. S. O.: 111. 515.
Ali-paa Fidahl (Sarho), rodom je iz Zvornika. 1242.
(1826.) bosanski vezir Abdurrahman-paa opremio ga je u
Sarajevo s hiljadu drugova, da pohvala buntovnike i opremi
ih u Zvornik. Ali-beg je tu zadau izvrio za zasluge imenovan paom 1244. (1828.). Za poznatog ustanka bio je desna
ruka Husejn-kapetana Gradaevia. Kasnije je otjeran u
progonstvo, a onda pomilovan. Za vezirovanja Vedihina
opet digne ustanak, ali bude poraen, uhvaen i prognat
1252. (1836.) Umro je u Trapezuntu.
Ali-paa, Gazi, rodom Bonjak.Kao adami oglan doao je u
Carigrad i u carskom dvoru uzgojen. Dva puta je bio namjesnik u Budimu i to 958. (1551.) i 964. (1556.). U Sarajevu je
sagradio 968. (1560.) lijepu damiju pokraj Marale i most
preko rijeke Miljacke na Sarajevskom polju. I danas se po
njemu zove Alipain most. Po svoj prilici je umro u Sarajevu
i sahranjen pokraj damije.
Ali-paa Hadum (Ukopljeni), rodom Bonjak, uzgojen je u
dvoru. Bio je beg na Bosni 957. (1550.). Kasnije je bio namjesnik u Temivaru, Budimu 964. (1556.) i Egiptu 968.
(1560.). U Kairu je umro nakon godinu dana i zakopan u
groblju Karata. Kod prepisa je ustanovljeno da je iza njega
ostalo samo 62 dukata. Pravednou i veledujem potisnuo
je uspomenu svih bivih namjesnika u Egiptu. Arapi su ga
prozvali Ali-paa od Karate i na nogama spominjali mu ime.
Ali-paa Kalauz iziao je iz dvora kao beglerbeg. U Budimu
je paavao 986. (1578.), a u Bosni 992. (1584.). Kasnije je
imenovan vezirom i pozvan u Carigrad, da uzme udovicu
Sokolovia Ismihanu-sultaniju. Kad je ova umrla, po drugi
put je imenovan u Budimu. gdje je umro 995. (1586.). U Maglaju je sagradio damiju i ostavio joi lijepu zadubinu.
Ali-paa Malko (Javuz), rodom je iz Bosne. Kao carski silahdar-aga 1010. (1601.) imenovan je namjesnikom u Misiru, odakle je 1012. (1603.) pozvan za velikog vezira. Uto se
na istoku pojave nemiri, koji dovedu do rata s Perzijom. Alipaa mislei, da e on kao veliki vezir, kako je do tada bio
obiaj, voditi vojnu, uini velike pripreme oko sakupljanja i
opreme vojske. Kad je sve bilo gotovo, dvorska klika izradi,
da sultan odredi da Sinan-paa igali kao serdar ide na
Perziju, a Ali-pai naredi da s rumelijskom vojskom odmah
ide u Ugarsku. To se ponosnog Javuza toliko kosnulo, da se
od muke razbolio. Bolesna su ga u tahterevanu donijeli do
Beograda, gdje je nakon par dana 28. safera 1013. (1604.) i
umro. Tu je i pokopan. Bio je uen i hrabar, ali zato veoma
ponosan i strog. Provodei mjere protiv korupcije prolio je
mnogo krvi, koja nije donijela eljenog uspjeha. Osim vezira
svatko je pred njim stajao na nogama. tavie ni velikom
defterdaru nije dopustio, da se pred njim sjedi.
Ali-paa Rizvanbegovi-Stoevi, sin je Zulfikar-kapetana
Stolakoga. Kao mladi zamjerio se ocu to je obukao nekakovu vezenu saltu i otiao u svijet. Kad mu je otac umro,
vratio se kui donesavi sa sobom dosta novaca. Radi kapetanije i Hutovskog agaluka zavadi se s braom Mustaj-begom i Hadunom. Dolo je do krvave borbe 1222. (1807.),
koja je trajala vie mjeseci. Idue godine doao je iz Cari-

58

grada naroiti poslanik i pozvao ih u Sarajevo, pa ih izmirio.

1229. (1813.) zavojtio je i na Smail-kapetana Poiteljskog.
Kod opsade Poitelja bio je ranjen u nogu i ostao epav. Za
ustanka Husejn-kapetana Gradaevia radi osobnih zadjevica primio je protjeranog vezira pod svoju zatitu i od
hercegovakih ajana nije nitko priznao Huseina za vezira,
osim brata mu Haduna, koji je poginuo kad je Husejn-kapetanova vojska opsjedala Stolac i Fejz Alajbega engia,
koga je Smail-aga dao ubiti. Ekspedicije Zlatareva (na Nevesinje) i Firdusova (na Stolac) ostale su bez uspjeha. Na
Sarajevskom polju udario je 1247. (1831.) u zgodan as sa
Smailagom engiem i Baagom Redepaiem iza leda
ustaama i razbio ih tako, da je Husejn-kapetan s nekoliko
drugova jedva iznio ivu glavu. Za zasluge je imenovan beglerbegom, a malo zatim vezirom i valijom na Hercegovini,
kojom je upravljao 19 godina. Serasker Omer-paa Latas,
kad je razbojniki unitio sve, to je ivota pokazivalo po
Bosni i Hercegovini, prevario je i Ali-pau pa ga zarobio i
nadomak Banjaluke dao ubiti pod adorom 1267. (1850.).
Ostavio je iza sebe etiri sina Hafiz-pau, Natiz-pau, Rustem-bega i Mehmed Ali-pau. Kolikogod je kao politik
imao pogreaka, vie je imao dobrih strana kao nosilac napretka i kulture. S lozinkom Kad puka ne puca, neka i eki i motika kuca,nagonio je narod da sadi razno juno voe
i povre i od krne Hercegovine nainio zemlju gdje rastu
masline i ipovi, gdje cvatu bademi i jasmini, i gdje se sadi
duhan i pirina i t. d. Uveo je i gajenje svilene buhe.
Ali-paa Semiz (Debeli), rodom je iz Prae, koja je pripadala Hercegovini. Kao adami oglan doao je u carski dvor,
gdje se obrazovao i obnosio visoka dostojanstva. Iz dvora je
iziao kao jenjiarski aga, zatim je postao beglerbeg od Rumelije, a 950. (1543.) vezir i namjesnik u Egipta. 968. (1560.)
postao je veliki vezir i nakon 4. godine mudre vlade 972.
(1564.) umro i sahranjen uz mauzolej Ejjubi Ensarije. Bio je
veoma krupan. Iza njega je ostalo dosta duhovitih dosjetaka, koje su pobiljeili njegovi suvremenici. Narod ga je veoma volio, jer je bio do krajnosti poten i pravedan.
Ali-paa Skopljak je brat Rustem-pain. 1106. (1694.) bio je
namjesnik u Hercegovini. Sin mu je Gazi Osman-paa, unuk
Ibrahim-paa, praunuk Mustafa-paa, a ovoga sin Sulejman-paa, bosanski vezir 1231. (1816.). Potomci su mu Sulejmanpaii, Idrizbegovii i Hamzalajbegovii.
Ali-paa Sofi, rodom je iz Bosne. Medu adami-oglanima
doao je u dvor, odakle je izaao kao aga. 954. (1547.) imenovan je begom na Bosni, odakle je nakon dvije godine pozvan za lalu careviu Selimu. 965. (1557.) postao je beglerbeg od Meraa, a 967. (1559.) zapovjednik vojske, koju je
carevi Selim vodio na Perziju. Kasnije je kao poslanik Selimov iao u Perziju, a kad se povratio imenovan je namjesnikom u Misiru 971. (1563.). Kasnije je jo vezirovao u Bagdadu. Umro je 978. (1571.). Poto je bio ljubazan prema svakome i nije volio ceremonije, dali su mu u Misiru pridjevak
Kilon. Kau da je hajduke, kad bi mu zadali tvrdu vjeru, putao na slobodu i da je rijetko koji prekrio vjeru. Koji je
Ali-paa ili Hadim ili Temerot ili Sofija sagradio damije u
Sarajevu i Kladnju, ne mogu razabrati. Prvi je umro u Misiru
godinu prije nego je sagraena damija u Sarajevu, a njemu
Muvekit pripisuje (I. 150.). O Temerotovu begovanju na Bo-

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

sni moe se samo nagaati, jer neki stari popisi bos. namjesnika iza Sofi Mehmed-bega piu Ali-beg bez pridjevka.
A najveu zbrku ini kronogram, koji je spjevan, kad je damija sagraena, a ovako poima:
Hazreti Gazi Ali paa bena
Hasbeten lillah daressalihin.
Osim spomenute trojice ne biljei nam povijest vie nijednog Ali pae u ono vrijeme.
Ali-paa Varvar, rodom iz sela Varvari kod Prozora. Istakao
se u vojnama po Ugarskoj i Hrvatskoj i za zasluge imenovan
je sandakom u Buli. Kasnije je bio beglerbeg od Anatolije i
Rumelije, pa opet 1053. (1643.) od Anatolije. Godinu kasnije
imenovan je u Bosni, odakle je 1056. (1646.) premjeten na
Cipar, a s Cipra 1058. (1648.) u Sivas, Tu se zamjerio jednoj
dvorskoj gospoi to joj nije opremio 30,000 groa; koje je
od njega traila, zato je proti njemu skovala urotu. Kada jo
suludom sultanu Ibrahimu ne htjede opremiti enu Ibirpainu glasovitu ljepoticu Perihan, nego otpremi mubaira
s rijeima, kako je on govorio u bosanskom argonu: Daanum, u kojem zakonu ima, da vjenanu enu jednog muslimana dadem drugome? Ama ne dam, danum! Bio je bio
svrgnut s namjesnitva. Da se ne bi to dogodilo Ibir-painoj eni, zatvorio ju je u trokatnu kulu i katanac zalio olovom. Ali-paa poznajui dobro prilike nasluivao je to ga
eka, ako ode u Carigrad, pa se povue u okolinu Sivasa.
Nato Mehmed-paa uprili i Husejn-paa od Amasije dobiju zapovijed, da ga iva ili mrtva dopreme u Carigrad. Kod
prvog sukoba Varvar je potukao obojicu do nogu i uhvatio ih
pa svezao za stup od adora. Kasnije spomenuti Ibir-paa
dobije nalog od velikog vezira, da ubije Ali-pau i opremi
mu glavu u Carigrad. Znajui lukavog Abaza, da junaki ne
e moi izvriti povjerenu mu zadau, odlui kukaviki to
izvesti. Toboe iz zahvalnosti za uinjenu mu uslugu priblii
se prostodunom starcu i jednoga dana zasjede u busiju
kod gradia Cerke znajui, da e Ali-paa s obinom pratnjom tuda proi. Nepoteni Ibir-paa Abaza navali iznenada na svoga dobrotvora i glavu mu odrubi, pa je opremi velikom veziru na dar. To sramno djelo Ibir-paino, veli Ev.
elebija. osudio je svatko govorei: Crn mu obraz tjesnogrudnom topalu! Kratko vrijeme iza tuga i on i njegov veliki
vezir Hezar pare platili su glavom u Carigradu.
Allamek (Mehmed-ef., sin Musa-ef.), rodom Sarajlija. Nauke je sluao u zaviaju kod profesora Abduldelil-efendije.
Radi svestrane naobrazbe prozvan je Allamek, to znai:
mali sveznalica. Po svretku nauka otiao u Carigrad i stupio u svitu zemljaka Silahdar Mustafa-pae, tada veoma
uplivne linosti na dvoru. 1037. (1627.) dobio je profesuru
na kolegiju Hasan-zade, gdje se svojom uenosti istaknuo i
svratio na se pozornost prvih uenjaka. 1042. (1632.) postao
je profesor na kolegiju sultanije Mihrimah i Rustempae
Skradiuca, a kratko vrijeme iza toga imenovan rektorom na
Sachnu. 1044. (1634.) opremljen je u Halep za vrhovnog sudiju, gdje je obolio od reumatizma. Dvije godine kasnije u
istom je svojstvu premjeten u Carigrad, ali ga smrt zatee
na putu 1046. (1636.) u cvijetu muevne dobe. Napisao je
nekoliko uenih djela u arapskom jeziku, koja su uzvitlala
cijelu bunu medu carigradskim ulemom. Poglavito se odlikovao kao strogi i bezobzirni kritik. Seichi. fol. 17.

BEHAR 95

Arslan-paa Jahjapai je sin Gazi Mehmed-pain. Kad mi

je otac osvojio Poegu, odnio je vijest u Carigrad i za nagradu imenovan prvim poekim sandakbegom 938. (1531.).
Kao budimski vezir pogubljen je pod Sigetom 974. (1566.)
to je radi nemarnosti izgubio dva grada u budimskom vilajetu. Poznat je kao neustraiv junak i dobar pjesnik. Vele da
je rado gledao au u dno.
Aruzi (Mehmed), rodom iz Bosne. Bio je svestrano obrazovan. Poglavito se odlikovao kao poznavalac metrike, o kojoj
je napisao vie rasprava. Glasovito arapsko djelo o poetici
Telchis preveo je voema vjeto na turski jezik. 1084. (1673.)
umro kao profesor na nekom visokom kolegiju.
Atlagii (Alibegovii) su stara bos. porodica, koja je od
pamtivijeka u Livnu imala veliku ulogu sve do konca XVIII.
stoljea. Pjeva se i u narodnim pjesmama. Iz nje nam povijest spominje ove lanove: (1.) Atli-aga, po kom se po svoj
prilici prozvala porodica, sudjelovao je s (Gazi Murat-begom Tardiem u bojevima oko Klisa 944. (1537.) kao voda
konjanika. (2.) Zulfikar-paa, kao kliski sandak 1018.
(1609.); pogubio ga Piri-paa 1025. (1616.) na pravdi Boga.
(3.) Mehmed-paa, kao kliski sandak 1096. (1684.), a kao
bosanski namjesnik 1097(1685.), osumnjien da je za inad
velikom veziru, koji ga je druge godine svrgnuo s Bosne i
naredio mu da uva Knin, predao grad Mleanima, zatvoren
je u tvravu u Pritini, gdje je umro 1100. (1688.). (4.) Mustafa-beg. s pjesnikim imenom Safi, umro oko 1153.
(1740.). Poetkom XIX. stoljea ta je porodica izumrla, a livanjska kapetanija tada je prela na Firduse.
Azim je sin Nevesinjca abanovia Mehmed-efendije. Kao
potomak visokih ulemanskih dostojanstvenika 1097. (1685.)
bio mulazim kod eh-islama Ankarevije, a kasnije predavao
na vie odlinih medresa. Umro je od kuge 1124. (1712.) u
cvijetu muevne dobe. Ostavio je kompletan divan. Osim toga dopjevao je Kafzadetov epos Lejla i Mednun veoma vjeto. Bio je veoma cijenjen od savramenih pjesnika. S. O.: III.
281.; alim. Teskira.
Azizi (Mehmed), sin glasovitog Bonjaka Isa-efendije. Majka mu je ki ehislama Kara-elebi-zade. Pripravne nauke
sluao je od oca, kad je bio profesor, a visoke od Bonjaka
Sulejman-ef. Po svretku nauka 1080. (1669.) imenovan
profesorom na kolegiju Sitti Chatun sa 50 jaspri dnevnice.
Kasnije je predavao na kolegiju Sokolovia Esmihan-sultanije, a 1096. (1685.) sa Sulejmanijje imenovan vrhovnim sudijom u Selaniku s naslovom od Bruse. 1100. (1688.) umro
od kuge u nanonu muevne dobe. Meu suvremenicima se
istakao kao vrstan pjesnik. Osobito mu hvale prigodne pjesme. alim: 478. Harramer: 111. 547.
Bajram-paa redom je iz Bosne. U dvoru je bio silahdaraga. Dva puta je bio namjesnik u Bosni i to 1030. (1620.) i
1032. (1622.). U jednom popisu bosanskih namjesnika zabiljeen je pod imenom Dundi-zade (Vojnikovi). S. O.: II. 36.:
Muvekit: I. 277.
Bakir Smail-beg Sokolovi, sin Alibegov i potomak glasovitoga velikog vezira Mehmed-pae Visokoga, poznat je kao
pjesnik i kaligraf. Umro je 1164. (1750.). S. O.: II. 6.
Bali-beg (Mali Gazi) Jahjapai, najstariji je sin naega Jahja-pae.Prvi put ga nalazimo kao bosanskoga zaima (zja-

59

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

met mu je bio Kakanj i Vidanica) gdje s Gazi Bali-begom Malkoeviem vojuje u Poljskoj i predvodi jedan dio akindija.
Kasnije je bio sandak-beg u Smederevu,a 926. (1519.) na
Bosni. Idue godine kod osvojenja Beograda trampio se s
Gazi Husrevbegom za Smederevski sandak, kome je otada
sjedite postaje Beograd. Na Muhau jednim napadom iza
leda odluio je bitku s Gazi Husrevbegom. Umro je kao smederevski sandakbeg 933. (1526.). Sin mu je Dervibeg, dugogodinji segedinsiki sandakbeg. U Sarajevu je sagradio
damiju. Po njemu se. i danas zove mahala Balibegovica. Peevi: I. 45.: S. (.).: II. 4.; Hade-zade: II. 83.
Bali-ef. rodom iz neke palanke u Bosni. U mlade dane doao je u Carigrad i stupio u bostandijski odak. Kod tadanjega bostandibae Nekka Mustafage bio je imam. Kasnije je preao u svitu ejhulislama Jahja-efendije. 1049.
(1639.) postao je profesor na Ahmed-painoj medresi u Carigradu, a 1051. (1641.) imenovan je imifettiom haremeina
(Meke i Medine). 1061. (1650.) imenovan je kadijom u Medini; 1070. (1659.) u Edreni; kasnije je 3 puta bio kadija u Carigradu. 1081. (1670.) stavljen je u mir s arpahikom Ankara.
1087. (1676.) reaktiviran i imenovan sadri-Anadoli. Umro je
I. rebija 1095. (1684.). Seichi: I.; S. O.: II. 6.
Bali ef., rodom Sarajlija. Uio je u zaviaju i Carigradu. Kad
je svrio nauke, stupio je u svitu Sokolovia. Kasnije je predavao na vie odlinih medresa. Kad je Bosna podignuta na
munlaluk, imenovan je prvim bosanskim munlom sa sjeditem u Sarajevu 986. (1578.). Umro je 990. (1582.) u Sarajevu. gdje je sagradio damiju u Kadinjui. Ataj za njega veli:
Bio je na glasu radi uenosti i dobrote; po naravi imao je
amalakitsko ponaanje i bosanski ponos. (Kao Ataj i drugi se
turski spisatelji esto eu o bosanski ponos). Muvekit: I. 77.
Beir-ef. rodom iz Mostara. Po svretku nauka otiao u Carigrad i stupio u svitu Mostarca Mustafa-pae, i po njemu
poznat pod imenom Mostari hadesi. 1060. (1650.) imenovan je u Smirni na Faik-painu medresu. Zatim dode u Carigrad kao profesor na defterdar Ahmed-painu medresu.
Umro je rebija II. 1069. (1659.).
Beir-paa engi, hercegovaki mutesarif 1145. (1732.). Idue godine vodi Bonjake i Hercegovce u Krim, da uvaju Kafu.
1149. (1736.) vodi vojsku pod Oziju gdje je naao smrt s vie
hiljada Bonjaka i Hercegovaca mjeseca rebija 1. 1150. (1737.).
Beir-paa Travnjak, kao emiri-ahor u dvoru (Oberstallmeister) imenovan je bosanskim namjesnikom 1028. (1628.).
odakle je nakon par mjeseci premjeten u Temevar. Kasnije je Turska izgubila 2-3 grada u Ugarskoj. Serasker Husejn-paa, kome je Beir-paa bio dodijeljen, da sa sebe
skine krivnju obijedio je Beir pau, koga su pozvali u Carigrad i pogubili ga u Edreni, prije nego mu je pruena prilika
da se opravda.
Bedruddin Mahmud, rodom iz Sarajeva. Po svretku nauka
bio je uitelj glasovitog Sokolovia, kad je bio natkomornik u
dvoru. U vrijeme Sokolovia vezirovania postao je profesor i
brzo dotjerao do Sachna 973. (1565.) Kasnije je predavao na
Sulejmaniji, a s te medrese imenovan je vrhovnim sudijom
za Egipat 976. (1568.). Druge godine umre u Kairu, potovan
od naroda i dostajanstvenika kao visoko uen, ljubazan i poten sudija. Sokolovi ga je veoma volio i cijenio. Na njegov
prijedlog Bosna je podignuta na munlaluk. Atai: 124.

60

Begta-beg (Gazi) bio je vojvoda hercegovakog sandaka

Mahmud-bega. 928. (1521.) osvoji na elu hercegovake
vojske Skradin. S ostalim plijenom opremi u Carigrad dva
brata, koji su kasnije za carevanja Sulejmanova imali veliku
ulogu u turskom carstvu i to Rustem-paa kao veliki vezir,
a Sinan-paa kao veliki admiral. 945. (1538.) nalazimo ga s
bosanskim sandacima pod Drniem. Evlija elebi spominje ga kao osvojitelja Korlata, Pakraca, i jo nekih palanaka
po Dalmaciji i Slavoniji.
Behram-paa, sin Kara Mustafa-pae Sokolovia (Kara ahinu). Po svretku nauka stupa u dravnu slubu. 967. (1559.)
pode s ocem u Jemen. Kasnije je bio namjesnik od Gaze, a
972. (1564.) valija u Dijari Bekint, odakle je 976. (1568.) premjeten u Jemen, gdje je stekao velikih zasluga za dravu
upokorivi pobunjena plemena i osvojivi mnoge gradove. U
vie gradova u Jemenu sagradi damije i medrese i ini zadubine. Osim toga uvodi neke zakone u upravu i sudove i
tako ostavlja lijepu uspomenu u arapskom narodu. Kasnije
je sudjelovao s Lala Mustafa paom Sokoloviem u ratu na
Perziju 986. (1578.) gdje se odlikova sa junatvom.
Bezmi je pjesniko ime Ibrahim efendije Jasakia, sina
Ramadanagina. Nauke je sluao u Bosni i Carigradu. Po
svretku nauka dulje je vremena bio inovnik u dvorskoj
kancelariji. Kasnije se povukao u mir i posvetio pjesnikovanju. S jenjiarskini agom Mustafa-paom iz Podosta bio je
veliki prijatelj. Njemu za volju poao je na beku vojnu koju
je poveo Kara Mustafa-paa, Za opsade Bea 1094. (1683.)
granata mu je odniela nogu,to mu je i smrt prouzroilo.
Ostavio je kompletan divan pjesama, koje njegovi suvremenici vrlo cijene.
afi Hasan-ef. ibni Turban, bin. Davud bin Jakov, rodio se
954. (1547.) u Prascu. Nauke je sluao u Bosni. Po njihovu
svretku pridvorio se kod prvog bosanskog munle Bali-ef.,
koji ga je upisao u kadije i uzeo sebi za zamjenika. S njime
je 984. (1576.) unitio Hamzevije u Posavini. Bio je kadija u
nekim gradovima po Bosni, dok mu jednom sunu u glavu,
pa poe u Carigrad, da slua vie nauke. Nakon nekoliko
godina vrati se opet u Bosnu, pa stupi u kadije. 1004. (1595.)
napisa politiko-historijsku raspravu pod imenom
Nizamul-alem (Uredba svijeta) i kao mudahid krenu pod
Egru. To se djelo preko zemljaka i velikog vezira Ibrahimpae proturi do ruku sultana Mehmeda III, kome se ono svidi, pa mu naredi, da je prevede na turski. Druge godine ode
s prijevodom i jo nekim djelom u Carigrad, gdje s protekcijom spomenutog pae bude imenovan doivotno kadijom i
muderisoin u Prascu. Kasnije je dobrovoljno sudjelovao u
bitkama kod Osijeka i Estergona. Umro je u zaviaju uoi
Lejleiberata 1025. (1616.). Bio je veoma poboan i postio je
savmi-Davud (Davidov post) preko 30 godina. Nikako nije
trpio suvremenih ehova, nego ih je progonio zborom i tvorom. Napisao je cijeli niz djela i komentara na Kudurino
djelo o islamskom pravu u etiri sveske. Kraj Prusca osnovao je novu varoicu i nazvao je Nevabad. Tu je sagradio
damiju, medresu i mekteb, te oivio uspomenu na Ajvazdedu, koji je skopaljsku upu iza fetha preveo na Islam. I
dan dananji muslimani iz okolinih krajeva Bosne na odreeni dan hodoaste na Ajvatovicu da pohode grobove Ajvaz-

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

dede i afi-ef. U Nizamul-ulema napisao je autobiografiju.
U Glasniku Zem. Muzeja u Sarajevu 1916, iziao je prijevod
afine Uredbe svijeta od Baagia.
atib Dervi Mustafa, rodom iz Bosne, uio je u domovini i
doao na glas kao kaligraf. Pripadao je mevlevijskom redu.
Umro je u Jeni eheru 1078. (1667.).
emal-beg odlina linost kod Gazi Husrev-bega. U Sarajevu u mahali Koevo sagradio je mesdid i medresu, za
koje je uvakufio lijepu zadubinu. Po njemu je prozvana mahala i ulica emalua. Oporuka, u kojoj oslobaa mnogo
robova i zapisuje zadubinu, pisana je 945. (1538.). Kod
mesdiida zakopan mu je sin Ibrahim-beg. koji je umro 961.
(1553.) Mahmud-vojvoda bio je prvi mutevelija emal-begove zadubine. Muvekit: I. 152 (na rubu).
Daut-beg Redepai sin je Osmanbega, defterdara bosanskog. Od 1220. (1805.) do 1230. (1814.) bio je cerniki musellim (Gacko). 1230. (1814.) postao je musellim pivsko-nevesinjski i kao takav ostade do konca ivota 1245. (1829.).
Ustanak, koji je digao Hadi Petelo u Mostaru proti
Mehmedi-bega Bakamovia, vezirskog musellima, vjeto je
uguio i za zasluge imenovan musellimom u Mostaru. Da je
bio ugledna linost, dokaz je, to su se Stoani protiv Rizvanbegovia i Rizvanbegovii protiv Stoanima obraali njemu za posredovanje u izmirenju. Isto tako Smail-kapetan
Poiteljski i Ali-aga Stolaki trae od njega pomo u osobnim zadjevicama.
Davud-paa Bogojevi (Kara Niandi) nae je gore list.
Kad je postao vezir 908. (1502.), Dubrovani su mu opremili 17. kolovoza iste godine dar, po obiaju dvije ae, de conditione taciarum, que donatur bassalariis. U dvor je doao
za vlade Mehmeda II. 899. (1493.) postao je niandija, a
903. (1497.) sanakbeg u Nikopolju, odakle je 908. (1502.)
pozvan za vezira u Visoku Portu. Nakon dvije godine poao
je u mir i nastanio se u Gebzi, gdje je umro 911. (1505.) i
zakopan. U Usudaru sagradio je damiju, a u Skoplju damiju i imaret. Bio je oenjen sultanijom. Sin mu je Mustajbeg bio namjesnik na Hercegovini 923. (1515.). Hammer
kae za Davud-bega da je Dalmatinac.
Davud-paa (Kara) rodom je iz Bosne. U dvoru je uzgojen i
postao okadar. 1009. (1600.) imenovan kapidibaom, a
1013. (1604.) vezirom u Visokoj Porti. U to se vrijeme oenio
kerkom Mehmeda III. Kasnije je bio kapetan paa i beglerbeg od Rumelije. 1031. (1625.) postao je veliki vezir. Obijeen, da je izdao zapovijed da se sultan Osman ubije, plati
glavom 7. rebija I. 1032. (1622.).
Dedaga engi (Dervi-paa) drugi sin epskog junaka
Smailage engia. Kao mladi od 18 godina iao je svetiti
oca Hercegovcima. Kad je Omer-paa doao u Bosnu dokinuo je azape pa uveo pandure za uvanje granice od Crne
Gore. Dedagu imenovao je serdedom. Tu je dunost vrio 2
puna decenija i za zasluge imenovan paom. Kad je Serverpaa doao u Mostar, pozvao ga je k sebi i priaju, da mu je
iza ruka dao otrova u kahvi. Obratio se na mostarske lijenike za pomo, ali svi su slegnuli ramenima. Zato je sio u
fijaker i poletio da trai lijenika u Sarajevu. Smrt ga je zatekla u Jablanici, odakle mu je tijelo preneseno i zakopano
kod arijske damije u Konjicu 1293. (1876.). Muvekit ga

BEHAR 95

hvali kao neustraivog junaka, i istie njegovu ljubav prema

domovini te velike zasluge za dravu. Zadnji mejdan u Hercegovini pred dvije vojske crnogorskom i hercegovakom
podijelio je s Dragom Kovaeviem i odnio mejdan ranivi
protivnika u desnu ruku.
Deruni (olakovi), pjesnik, rodom je iz Banja Luke. U jednoj kasidi lijepo je spjevao krajiki ustanak, koji je digao Sefer-beg Zmajevi proti Delali Hasan-pai 1011. (1602.),
koji je kao valija doveo sa sobom iz Anadola vie hiljada ekije i poeo robiti i globiti po Bosni mirno stanovnitvo. Safer-beg ga je bacio preko Save i Carigrad je bio prisiljen
premjestiti ga u Temevar.
Dervi-ef. agri (Hadi), pjesnik i osniva tekije u Mostaru, ivio je oko 1050. (1640.).
Dervi Hasan-paa Redenai sin je bosanskog defterdara Sulejmanpae, koga je pogubio Vanlija. Kao zaim za Derenelijine vojne na Beograd istaknuo se i postao paa. Kao
zalo-maga bio je musellim nevesinjski 2-3 godine i s Nevesinjcima pokuao uguiti bunu u Mostaru, koju je podigao
Ali-aga Dadi 1229. (1813.). Mostarci su ga suzbili, na to se
zatvorio u Blagaj, odakle se nakon 15 dana povukao na Nevesinje. Kasnije je bio muhafiz od Posavine i branitelj u Uici, koju su opsijedale srpske ustae. Umro je u Uici od srdobolje 1230. (1814.).
Dervi Mehmed-paa je rodom iz Bosne. Uzgojen u dvoru,
gdje je postao bostandi-baa. Iz dvora je iziao 1014.
(1605.) kao vezir i kapetan-paa. Poetkom idue godine
imenovan je velikim vezirom, a u mjesecu abanu iste godine ubijen. Zakopan je u Uudaru u groblju Miskinler. Kako
se brzo popeo na najvie dostojanstvo, onako je brzo i zavrio karijeru; moda je dao povod naoj krilatici: S paje na
paju, pa na vjeala.
Dervi Mehmed-paa Teskeredi sin teskeredije Mustajbega Duvnjaka. 1285. (1868.) bio je lan ura-i-devleta.
Kasnije je dobio naslov beglerbeg od Rumelije, a 1295.
(1878.) 3. safera umro je u Carigradu i zakopan kod sultan
Ahmedove damije.
Dervi-paa Mostarac sin Bajezidagin. Za vrijeme Selima II
kao adami oglan doao je u dvor, gdje je doao do visoke
naobrazbe. Prvi put ga sretamo kao dogandi-bau 995.
(1587.). U tom svojstvu prevede Muradnamu s perz. na turski. 1000. (1592.) bio je carski savjetnik (niusa-hibi has) i
ostao takav do smrti Murata III 1003. (1595.). Druge godine
sudjelovao je kod osvojenja Egre. 1007. (1598.) imenovan je
namjesnikom na Bosni. Kasnije je bio muhafiz u Egri. 1010.
(1601.) opet ga nalazimo na Bosni. Oba puta cijelo vrijeme
ratuje s bosanskom vojskom po Ugarskoj. U 1012. (1603.)
poginuo je na Margaretinu otoku pod Budimom. Dan prije
pogibije spjevao je glasoviti Gazel o sudbini, koji ovako poima:
Gdje pomoi ne imade Svemonoga gospodara.
Tu opravit ne e nita tisu svjetskih pametara.
Iza njega ostalo je dosta lijepih gazela u perzijskom i turskom jeziku, koje spadaju medu najljepe umotvorine one
dobe. U Mostaru sagradi lijepu damiju 1000. (1592.) i uz
nju knjinicu, koju je snabdio lijepim brojem rukopisa. Danas knjinici nema traga. I sin mu Ahmedbeg bio je junak i
pjesnik. Peevi: II. 273275.: . elebi: I. 4. S. O.: II. 329.

61

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Dilaver-paa rodom iz Hrvatske. U dvoru je uzgojen i postao aengir baa. Kasnije je imenovan berglerbegom na
otoku Kipru, a onda kao vezir valijom u Bagdatu. 1024.
(1615.) premjeten je u Diari Bekir, odakle je 1030. (1620.) u
ramazanu pozvan za velikog vezira. Sa sultanom Osmanom
vodio je vojnu na Hotin. U carigradskoj pobuni platio je glavom zajedno s Osmanom 1031. (1621.). Zakopan je u Uudaru u groblju Miskinlar.
Damberdi Gazali rodom je iz Slavonije. Kako je doao u
Egipat, nije nam poznato. Od sr. 1512, nalazimo ga na
uglednu mjestu medu mamelukim begovima kad je sultan Selim 1517. zavojtio na Egipat, misirski sultan Tomanbaj sakupio je vojsku i stavio joj na elu Damberdi Gazaliju. Kad je dolo u Siriji do odlune bitke, on se preobukao
u beduinsko odijelo, prebjegao u pleme Gazali i kao nepoznat pozvao Tomanbaja na mejdan. Mada je bio na mejdanu pobijeen. Tomanbaj mu je potedio ivot. Tad je preao
na stranu sultan Selima, kojemu je nakon odlune bitke
odao skrovite Tomanbajevo. Za te zasluge Selim ga je postavio za namjesnika u Siriji. Kad je Selim umro,a Sulejman sjeo na prijestolje, jedini se je Damberdi Gazali odmetnuo odmah od Sulejmana, okupio oko sebe arapska i
druska plemena i krenuo u Carigrad. Sulejmanu je bilo ispod dostojanstva da se sam stavi vojsci na elo, pa je povjerio tu zadau Ferhad-pai ibenaninu, koji ga je pod
Halepom potukao 1520, njega pogubio i glavu mu poslao
Sulejmanu na dar.
Edhem je pjesniko ime Ibrahim-bega Baagia. Rodio se u
Nevesinju 1257. (1841.). Sin je Lutfi-bega Redepaia, muselima pivsko-nevesinjskoga, koji je bio takoer hercegovaki baaga. Po njemu je prozvana cijela porodica Baagii. Nauke je poeo u Nevesinju, a nastavio u Travniku u medresi pred muftijom Dervi-ef. Korkutom. Uz erijatsko
pravne znanosti dosta je dobro poznavao arapski i perzijski
jezik, a turskim jezikom vladao je kao i svojim. S poetka se
mislio posvetiti ulemanskom staleu, ali je ubrzo preao u
politiku slubu. Prije okupacije sluio je kao kajmekam u
Pivi, Foi i Ljubukom. Kad je prvi put proglaen ustav u
Turskoj, Hercegovina ga je opremila s muftijom Karabegom kao svog poslanika su Carigrad 1876. I drugi put je bio
1878. izabran u Hercegovini za parlamenat. U klubu balkanskih poslanika bio je oba puta tajnik. Iza okupacije bio je
predstojnik u Stocu i Konjicu. Kad je ustrojena zemaljska
vakufska komisija 1883. u Sarajevu, imenovan je mufettiom. Kasnije kod preustrojenja postao je ravnatelj i predsjednik povjerenstva, koje je asti obnosio sve do smrti 8.
studenoga 1902. On je prvi poeo pisati ivotopise glasovitih
Bonjaka i Hercegovaca po bosanskim Salnamama (Kalendarima) i upoznao nas s Dervi-paom Mostarcem, Nerkesijom, Kafijom, Gazi Husrev-begom, Gazi Ferhat-paom
Sokoloviem i drugima. Pjevao je pjesme i kronograme u
turskom jeziku. Suraivao je u Vatanu i Rehberu, koji su
izlazili u Sarajevu.
Ejub-paa iz Novog Pazara 1242. (1826.) savjetuje sarajevskim agama, koji su se stavili na stranu jenjiara, da ne diu
bunu. Idue je godine bio zapovjednik bosanske vojske, koje

62

je bila zadaa uvati Beograd, abac, Uice i Sokol u Srbiji.

1243. (1827.) umro je u Novom Pazaru.
Fahir je pjesniko ime Bonjaka Salih-ef. S poetka je bio
pisar u dvorskoj kancelariji, kasnije je preao u ehove halvetijskog reda. Neko je vrijeme putovao po svijetu i napokon
se nastanio u Carigradu, (1127/1715.) na otoku Mora bio je
kontrolor, gdje je iste godine umro. Seichi: II.
Faiz je pjesniko ime Abdullaha, sina Bonjaka Samii Abdulkerim-efendije. Rodio se u Sarajevu, gdje je uio pripravne nauke. Svrivi visoke nauke u Carigradu imenovan
je na Malkoevu medresu u Sarajevu 1095. (1684.), gdje je
predavao sve do smrti 1100. (1688.). Kuga ga je pokosila u
naponu muevne dobe. Pjesme su mu dosta dobre.
Fazli paa (Gazi) rodom je iz Maglaja. Uzgojen je u dvoru,
gdje je za vlade Ibrahima imao vidnu ulogu. 1055. (1645.)
iziao je iz dvora kao beglerbeg od Anadola. Druge godine
postao je carski savjetnik i zet. 1057. (1647.) imenovan je
kapetan-paom, a kratko vrijeme iza toga pozvan je u vezirsko vijee za drugog vezira. Kad je sultan Mehmed IV sjeo
na prijestolje 1058. (1648.). opremljen je Temevar za namjesnika, odakle je 1060. (1650.) premjeten u Bosnu. Uz
kratke prekide vladao je Bosnom punih pet godina. 1065.
(1654.) porazio je kransku vojsku kod Knina opravio kninsku tvravu. Iste je godine pozvan po trei put u vezirsko
vijee. U Edreni se u prisutnosti sultanovoj porjeka s velikim vezirom upriliem i dobaci mu nekoliko gorkih, ali
istinitih rijei. Radi toga se zamjeri sultanu, koji ga opremi
za namjesnika u Budim, odakle bude brzo premjeten u Temevar, a iz Temevara u Silistru s nalogom, da uhvati
vlakog vojvodu Besarabu, koji se bjee odmetnuo. Premda
je potukao neprijateljsku vojsku, uguio ustanak i prisilio
vojvodu da bjei iz Vlake, veliki vezir obijedi ga kod sultana,
da je primio mito od vojvode i dao mu priliku, da pobjegne.
Pozvan na odgovornost u Edrenu bude pogubljen prije presluanja 1068. (1657.) ni kriv ni duan. Bio je veoma iskren i
pravedan. Vrlo iskren otvoreno je govorio ne pazei, da li e
se kome zamjeriti ili ne. U zaviaju je sagradio lijepu damiju i ostavio joj za uzdravanje lijep imetak. U Carigradu je
sagradio saraje zvane Bini bir direk (Hiljadu i jedan stup).
Ferhad-beg po svoj prilici rodom iz Travunije. 888. (1483.)
alju Dubrovani poasne darove knezu Radivoju, bratu
carskoga zeta Ferhad-bega. Taj se Radivoj kasnije spominje u dubrovakom arhivu kao vojvoda trebinjski u dva maha. Ferhad-beg je s ostalim odlinim naim zemljacima
Ahmed-paom Hercegoviem, Ishak-begom Kraljeviem i
dr. uzgojen u dvoru, gdje je vrio razna dostojanstva. Iz dvora je iziao kao sandakbeg od Sereza, odakle je u egipatskom ratu opremljen za muhafiza u Adanu, gdje je ludo, ali
junaki poginuo u cvijetu mladosti 890. (1495.). Za njega je
bila udata Seluka, ki sultana Bajezida II, s kojom je imao
sina Gazi Husrev-bega, glasovitog junaka i dobrotvora grada Sarajeva.
Ferhad-beg Ulamapai, sin Skender-bega, poekog sandaka. Ulamapaa je porijeklom Perzijanac. U Bosnu je doao kao namjesnik 948. (1541.). Poginuo je kod Lipave u
Erdelju 958. (1551.). Potomci su mu se nastanili u Bosni.
Istaknuo se kao veliki dobrotvor. U Tenju ie sagradio lijepu

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

damiju, kod koje je i sahranjen. Osim toga sagradio je U
Sarajevu poznatu Ferhadiju i u epu damiju.
Ferhad-paa rodom iz ibenika. Sigurno je kao suanj doao u dvor, odakle je za vlade Selima I iziao kao beglerbeg
od Rumelije. Poglavito se istaknuo za vlade Sulejmana,
1520. kao trei vezir opremljen je u Siriju, da ugui ustanak,
koji je uzvitlao namjesnik Damberdi Gazali, Slavonac. Do
odlune bitke dolo je pod Halepom, gdje je do nogu potukao ustae i uhvatio Damberdi Gazaliju. kome je odrubio
glavu i poslao Sulejmanu u Carigrad. 1522. svladao je eh
Suvar-oglu Ali-bega, koji se digao proti Sulejmana. Tom
prigodom unitio je njega i cijelu mu porodicu. Poslije osvojenja Rodosa pokazao se vrlo krvoloan, bez milosti je ubijao sve protivnike i pljakao njihova dobra po Maloj Aziji.
Zato ga je Sulejman pozvao u Carigrad i na molbu majke i
sestre mu, koja je bila udata za Ferhad-pau dao mu je
sandak Smederevo sa 700,000 jaspri godinjega dohotka,
mislei da e mu to dosta biti. Naskoro je i odatle mnoga
tuba dola da i tamo robi i pali, kao to je radio i u Maloj
Aziji. Premda ga je Sulejman volio i premda je bio carev zet,
za hatar pravde i da zastrai druge namjesnike, dade ga 1.
studenoga 1524, pogubiti. Ferhad-paa je bio samo 10 godina stariji od sultana, veoma ratoboran, nagao, slavohlepan i grabeljiv bez granica.
Ferhad-paa Sokolovi (Gazi) sin je Rustem-begov, brat
Dervi pae, koji je poginuo kao beglerbeg od Diari Bekira
kod osvojenja Georgije, i glasovitog Kara Ali-bega, koji je
poginuo kod pada Ostrogona. Prvi put ga susreemo kao
kliskog sandaka od 974. do 982. (1566-1574.). Kao takav
ratovao je mnogo po Dalmaciji, silazio je ak pod Zadar 976.
(1568.). osvojio Zemunik, Ozren, Brodin i Bijelu Stijenu. 980.
(1572.) kad je zagrebaki kanonik Franjo Filipovi s velikom
vojskom poao na Bosnu, Ferhad-beg sa Sinan-begom
Hercegovakim sukobi se s njim kod Ivania i porazi ga do
nogu. U tom okraju uhvatio je i kanonika, koji je preao na
islam. Od njega vuku lozu bezi Filipovii. Za zasluge imenovan je bosanskim begom. Za njegova begovanja Bosna je
podignuta na vilajet 991. (1583.). On je dakle prvi bosanski
paa (valija). Sjedite paino prenio je iz Travnika u Banja
Luku. 982. (1574.) provalio je u Hrvatsku i doao do Bihaa.
Tu ga je doekao austrijski general Herbert Auersperg, koji poginu na bojnom polju, a sin mu Vuk Fugelbert pade Sokoloviu u suanjstvo, koga dade na otkupe za toliko novaca, da sagradi krasnu damiju i nabavi joj vakuf. Po Peeviji otkupnina je dosegla svotu od 30,000 dukata. Ta je damija Ferhadija u Banjaluci jedan od najljepih arhitektonskih
spomenika turske dobe u Bosni. Tom je prilikom osvojio
Cazin i Buim. 1577. die se opet put Krajine, pa osvoji redom gradove Mutnik, Ostroac, Vel. Kladuu, turli, Pei i
Podzvizd. Razorivi Gvozd zaputi se put Dubovca, ali ga general Ivan Farenberg pretee kod Korane i nakon ljuta okraja Ferhadbeg bude prisiljen na uzmak. Za vojne Kevenhullerove 1578. pade Cazin, Zrin i Buim opet u ruke kranske, ali Ferhad-beg pod jesen iste godine sae u Krajnu, pa ponovno osvoji izgubljene gradove i postavi u njih
jake posade. Pritom su ga pomagali vlasi, koje je doveo iz
Stare Srbije, da mu vuku topove i grade utvrde. Napokon se
prevari, pa im povjeri neke gradove, da se nasele u njih i

BEHAR 95

63

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

uvaju ih od napadaja. im se Ferhad beg vratio u Travnik,
odmah se oni obrate na Farenberga, da mu izrue Ostroac
i ostale gradove. Ugovor je potpisan u Beu i Gracu, ali im
Ferhadbeg pomrsi snove. Od osvojenih gradova bude osnivan novi sandak sa sjeditem u Ostrocu. Iza 1588. premjeten je u Budim, gdje ga iz potaje probode jedan njegov
rob.
Feridun je pjesniko ime Sir Alije, rodom iz Sarajeva. Nauke je sluao u zaviaju i Carigradu, gdje je i ostao. Kod vakufske uprave sluio je kao vii inovnik sve do smrti, koja
ga je zatekla 1069. (1658.). Pjesme su mu nadahnute sofizmima i dosta su slobodoumne.
Feriz-beg je na zemljak, koji je za carevanja Bajezida II u
dvoru bio u rasnim astima.Iz dvora je imenovan begom na
Bosni 911. (1505.), kojom je upravljao sve do 918. (1512.).
Kroz to vrijeme sagradi u Sarajevu muko i ensko kupalite, od kojih se podorine vide i sada u Saraima. Osim toga
u Hubjaraginoj mahali sagradi medresu, po kojoj je cijela
okolina prozvana Medrese. Oko kupalita sagradio je vie
magaza i duana, i to sve uvakufi za izdravanje medrese.
Vodu pred Jahjapainu damiju i u kupalita dovede sa Sedernika.
Fevzi je pjesniko ime Mehmed-ef. Sarajlije. U ranoj mladosti otiao je u Carigrad i nastanio se u Usudaru. S prva
je sluio u dvorskoj kancelariji, a kasnije bio tajnik (divanefendi) kod vezira. Pod konac ivota stupio je u derviki red
halveti i pridvorio se ehu Ali-ef. Selami od koga je uzeo
inabet. Udaljen od svijeta ivio je skromno sve do 1084.
(1673.). Savremenici ga hvale kao vrsna pjesnika.
Fevzi II, rodom Blagajac, Po zvanju je bio ejh. ivio je u
Mostaru i cijeli ivot predavao Mesneviju. Napisao je u perzijskom jeziku Bulbulistan i podijelio ga u est perivoja. Sudjelovao je u boju pod Banjalukom i tom prilikom izrekao
dva kronograma o pobjedi. Umro je oko 1160. (1747.).
Habiba. Meu ono malo turskih pjesnikinja imamo odlinu
zastupnicu u Habibi, keri Ali-pae Rizvanbegovia. Po njezinu pismu, koje nam biljei Mehmed Zihni rodila se 16. redeba 1262. (10. srpnja 1845.), dakle u vrijeme Alipaine moi i
slave, kad je vladao kao vazalni knez Hercegovinom. Iza pogibije Alipaine otila je u progonstvo u Malu Aziju, gdje je
poela i svrila nauke. Kao djevojka pjevala je lijepe pjesme,
a nije prestala pjevati ni kad se udala za visokog inovnika u
Babu-Alijji. Ahmed Muhtar tvrdi, da joj je polo za rukom
ispjevati cijeli divan i tako meu miljenicama turskih muza
zauzeti odlino mjesto. Umrla je 1308. (1890.) u Carigradu.
Habib-Dede je rodom iz Bosne. Po svretku nauka stupio je
u derviki red mevlevi. Cijeli ivot proboravio je u Beogradu
predavajui glasovito mistino djelo Mesnevija. Sam je bio
udnovat pjesnik. Pjesme mu vrve neuvenim izrazima.
Mala Mesnevija (Kuuk-Mesnevi) njegov je umotvor. Umro
je 1053. (1643.).
Hajdar-paa (Hadim) rodom je iz Bosne. Uzgojen je u dvoru, gdje je dotjerao do kapu-age. Zatim je postao vezir u
Visokoj Porti, a 960. (1552.) bi umirovljen. Kao mirovinu dobio je hercegovaki sandak. Umro je 971. (1563.) 16. dumada I. Vele, da je bio visoko obrazovan. U Carigradu je
sagradio damiju, medresu i kupalite, a u Mostaru podi-

64

gao je poznatu upriju, koju su vabe nazvale Pemerbrucke, pa je danas svukud poznata pod imenom rimski most.
Sami je Mostarci zovu stara uprija. Nije nikada bio u Hercegovini, nego je u njegovo ime vladao Karadozbeg, koji je
podigao u Mostaru damiju u isto doba,kad je i most dovren 961. (1557.) muharema mjeseca 1. dan. Hajdar-painim imenom je prozvat jedan cijeli kotar u Carigradu.
Haki Mehmed-paa sin je amil Ahmed-pae Sopasalana,
S poetka je bio hadedan, a Visokoj Porti 1196. (1781.), a
kasnije proao kroza sve vie inovnike slube kao carski
defterdar, niandija, reisulkutab itd., dok nije 1210. (1795.)
postao vezir. Na Bosnu je imenovan 1215. (1800.), ali je brzo
pozvan za beglerbega od Rumelije. Triput je padao u nemilost i triput mu je vraana vezirska ast. Umro je u progonstvu 11. abana 1226. (1811.). Hvale ga kao dobra konceptualnog inovnika i promiljena, ali stroga upravnika. Njegova bujruldija, s kojom imenuje Ibrahim-pau Hadi
Mehmedpaia svojim zamjenikom, dok doe u Bosnu, lijep
je primjer njegove dravnike sposobnosti i patriotskog
osjeaja. Pri koncu pie: Moj otac i moj djed lanovi su po
zakonu i zdravom razumu pohvaljenog i odobranog bosanskog naroda. Hadis veli: El irku nizauhu, Porijeklo je njegovo poticanje. (Porijeklo ga sokoli). Osim to smisao toga
hadisa ispunja moju duu,san je u tom svetom mjestu molitve. Sin mu je Izet Ahmed-paa, a unuk Haki-paa, koji je
pred okupaciju bio mutesarrif u Bihau.
Halil-beg Alajbegovi zadnji krki sandak, koga su Mleani zasunjili i opremili u Mletke 1057. (1647.). Ali da ne doe
dudu praznih aka. dali su mu u Zadru jedan sanduk, da
ponese kao dar. Kad je u sveanoj audijenciji predao dar,
dud je naredio, da se sanduk otvori. Imalo se ta vidjeti. U
njemu je bila odsjeena glava starog Halilbegova oca. Tome
prizoru vele da se cijelo vijee grohotom smijalo.
Halil-paa rodom je iz Bosne. Uzgojen je u dvoru, gdje je
brzo napredujui dotjerao do silahdara. 999. (1590.) postao
je jenjiaraga. a 1000. (1591.) beglerbeg i valija u Konji. Zatim je bio beglerbeg od Anadola, a 1003. (1594.) imenovan je
kapetan-paom. Tri je godine bio u toj asti i za zasluge
promaknut na ast vezira. Druge godine zemljak mu Ibrahim-paa ostavio ga za svog zamjenika u Carigradu. I kad je
Ibrahim-paa iao na Kaniu, zastupao ga je Halil-paa.
Umro je kao II vezir 1012. (1603.) 19 redepa. Sahranjen je
pred vratima Atik Alipaine damije u blizini Diklitaa. Za
njega je bila udata Fatima sultan, ki Murata III.
Hamza-dede rodom je iz Bosne. Po svoj prilici je iz Orlovia
kod Vlasenice, jer je tamo imao dosta pristaa. Doavi u
Carigrad pridvorio se kod Hrvata Pertev-pae, kome je bio
dispenzator. Pripadao je dervikom redu Bajrami.Kao halifa Husamuddina Ankarevije optuen je radi krivovjerstva i
pogubljen u Hipodromu (Tahtel-kala) 1575. Prvi bosanski
munla Bali-ef. s glasovitim afijom vodio je istragu protiv
njegovih pristaa u Posavini. Nekoliko su ih pogubili, a
ostali su se razbjegli po svijetu.
Hasan-beg Skenderpai dovrio je od oca mu zapoete
graevine u Sarajevu 875. (1470.). Pripovijeda se da je umro
u Sarajevu i da je zakopan kod Skenderije.
Hasan-ef., sin glasovitog eha Abdullah-efendije Bonjaka,
po svretku nauka imenovan je na medresu Ummul-veled

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

1043. (1633.). Kasnije je predavao na vie Visokih medresa,
pa preao u kadije. Prvo mjesto bilo mu je Smirna 1062.
(1651.), a drugo Jeruzalem 1068. (1657.). Umro je mjeseca
abana 1069. (1659.).
Hasan-ef. (Koda) rodom je iz Mostara. Po svretku nauka
stupio je kao inovnik u Visoku Portu, gdje je dotjerao do
reisul-kuttaba 1033. (1623.). Kasnije je jo dvaput bio u
istoj asti i to 1038. (1628.) i 1044. (1634.). 1048. (1638.) postao je mukabeledi. Umro je 1054. (1644.). U dravnoj slubi bio je preko ezdeset godina. Napisao je povijest pod
imenom Ahbarudduvel (Dravne vijesti) i prikazao ga sultan
Muratu IV. Osim toga preveo je ma turski Bedaiul-vekai.
Pjesniko mu je ime Hukmi.
Hasan-ef. (Muabbir) sin je Omer-alajbega. Rodio se u Mostaru. Pripravne je nauke uio u zaviaju, a visoke u Carigradu. Tada stupi u derviki red nakibendi i pridvori se kod
eh Osman-ef. Sarajlije, od koga je uzeo idazet na irad i
hilafet na tekiji Hakim elebi. Kasnije je imenovani i vezirom na eh Vefa damiji. Umro je 1098. (1686.). U tumaenju snova nije mu bilo u ono vrijeme premca, zato je i prozvan muabbir. Kad je Kara Mustafa odluio da ide na Be,
usnio je san i pozvao eha u Bedrenu da mu ga protumai.
Tumaenje je ispalo nepovoljno. Na koncu je eh poviknuo:
Ne idi, zlo e proi, konac je straan!
Hasan-paa (Gazi), rodom Hercegovac. Dugo je putovao po
Misiru, Jemenu i drugim pokrajinama i izvjebao se u vitekoj umjetnosti. 924. (1518.) imenovan je namjesnikom na
Bosni. Kasnije, 933. (1526.) paovao je u Temevaru. Umro
je oko 940. (1533.). Mnogo je ratovao i u ratu dobio gaziluk.
Hvale ga kao hrabra i iskrena viteza.
Hasan-paa Memibegovi (Gazi) sin je Sarho Gazi Ibrahim-pain. Kao junak i lan ugledne porodice brzo je doao
na glas medu serhatskim begovima. Bio je beg u vie sandaka po Ugarskoj i Bosni (Peuhu, Klisu). 1648. postao je
beglerbeg na Bosni. U isto vrijeme mu je povjerena i uprava
hercegovakog sandaka. Uspostavio je red i mir u Bosni i
Hercegovini, kojega nije bilo od Tekelijina paovanja i to na
liep nain pridobivi glasovitog hajduka Mahmuta, kome
pusti slobodne ruke, da etuje po Dalmaciji. Isto je tako njegov musellim Musli-beg, istrijebio iz Hercegovine sve arnautske hajduke. Kasnije je bio vezir u Budimu. Sagradio je
lijepu damiju i veliku medresu u Peuhu, kojima je za uzdravanje ostavio bogatu zadubinu.
Hasan-paa Pridojevi (Gazi), tako je napisano u jednoj
staroj medmui, koja se kod mene nalazi, rodom je iz Hercegovine. Kao adami-oglan doao je u dvor, gdje je dotjerao do akir-dibae. Iz dvora ie u poetku vlade Murata III
imenovan begom u Segedinu. Tu je ostao sve do imenovanja beglerbegom i namjesnikom u Bosni 1000. (1591.). im
je doao na Bosnu, okupio je oko sebe Bonjake i Hercegovce, pa udario na Biha, koji je osvojio s vie okolinih
gradova. Zatim podigne Novi grad i osnuje sandak koji dade Ferhad-painu delibai Rustem-begu. Iznova skupi novu
vojsku s kojom prijee kod Novoga Grada preko Kupe u Hrvatsku, pa razbije vojsku pod Erdodijem i oplijeni je uzdu i
poprijeku. Beki poslanlk prosvjedovao je u Carigradu protiv toga i zahtijevao, da se ovaj u interesu mira makne s
Bosne, ali sav mu trud ostade uzalud, jer je Hasan-paa bio

BEHAR 95

ljubimac velikog vezira Sijavu-pae Hrvata i prijatelj tadanjega carskog savjetnika Derviage Mostarca. Znajui,
da e Hrvati druge godine pokuati da osvete poraz Erdodijev, zatrai pomo iz Carigrada. Veliki vezir imenuje Girli
Hasan-pau beglerbegom od Rumelije i naredi mu da odmah poe Bosni u pomo. Meutim bude za velikog vezira
imenovan Sinan-paa koji je ivio s Hasan-paom u neprijateljstvu. On imenuje svoga sina beglerbegom od Rumelije
koji stie u Banatu odreene pomone ete i zadra ih, da
ne idu Hasan-pai u pomo. Hasan-paa nadajui se pomoi kod Novigrada prijee Kupu sa svojom vojskom i opsjedne Sisak. Meutim zapovjednik Kanie Nikola Zrinski zatrai pomo od nadvojvode Maximilijana, koju i dobije, s 40,000
vojnika krenu na Bosnu. Svi savjeti starog Memi-bega i drugih da se povue u Bosnu, ne mogoe odvratiti Hasan-pau.
da ne navali na Zrinskog. S krilaticom, Soko leti perjem, a
junak veledujem, navali na etiri puta brojnijeg protivnika
i nae smrt u valovima Kupe.
Tu su izginuli kliski sandak Mustafa-paa Sultan-zade,
hercegovaki sandak Mehmed-beg, unuk Rustem-pae
Opukovia (Skradinca), zvorniki sandak Koda Memi-beg
i cvijet bonjakog plemstva sa 7000 Bonjaka i Hercegovaca 1002. (1593.) pod Siskom. U Zapisima i natpisima stoji:
1592. ubi Hasan paa Klobuari bana pod Bihaem. Evlija
elebi, kad govori o bici kod Siska,daje Hasan-pai prezime
Doen. Turski ga historici zovu Hersekli deli (ili teleli) Hasan-paa.
Hasan paa Savi (Kara-jazidi) uzgojen je na dvoru, gdje
je postao emiri ahor, a 1041. (1631.) jenjiar-aga. Iste godine u abanu mjesecu imenovan je bosanskim namjesnikom, ali je brzo svrgnut. Idue godine opet ga nalazimo na
Bosni kao namjesnika. 1043. (1633.) ode Sulejman-paa
Mostarac na Bosnu i donese sa sobom katal-ferman na Hasan-pau. Hasan-paa saznavi prije dolaska Sulejmanpaina za to sakrije se u sestrinu kuu. Sulejman-paa bojei se zla silahdar Mustafa-pae Sarajlije, koji je po svoj
prilici isposlovao katal-ferman, naredi strogu pretragu po
Banjoj Luci i tako prisili Hasan-pau da pobjegne u planinu
Vuijak gdje je prezimio u jednoj peini. U proljee ga je
spazio neki kotlar pred peinom i javio Sulejman-pai, koji
odmah opremi nekoliko delija s kotlarom da ga ubiju. Delije
opreme naprijed kotlara da razgleda, gdje se Hasan-paa
nalazi. Paa ih ugleda na dalekozor i pane u busiju, te ubije
kotlara. Kad delije vide, da se kotlar ne pomalja natrag,
vrate se u Banju luku, a Hasan-paa kradom ode u Carigrad, gdje je proivio kao dervi zadnje dane ivota. U Carigradu nitko nije znao za njegov boravak.
Hasan paa Sokolovi (Gazi) sin je velikog vezira glasovitog
Mehmed-pae Visokoga. Za vrijeme oinje mu vlade postao
je beglerbeg od Diari Bekira 978. (1570.). Kasnije je bio etiri puta namjesnik u amu, dva puta na Bosni, jedamput u
Erzirumu, Anadolu, Urumeliji, Temevaru i Budimu. 1004.
(1595.) postao je vezir, a 1013. (1604.) kao serdar, opremljen da ugui ustanak, koji je digao Karajazidi i dok je
doao do Tokata, potukao ih je preko 25,000. Kad je bio u
Tokatu, saznadu buntovnici, gdje obiaje pred veer sjedio
pa se privuku i ubiju ga pukom iz potaje. Bio je veoma naoiti i ponosan vitez. Peevija i ostali povjesniari ne mogu

65

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

se nahvaliti njegova junatva. Sudjelovao je u svim bitkama
svoga vremena i iz vie njih iznio po jednu ili dvije rane. Veoma je volio sjaj i rasko. U sveanim prigodama kao namjesnik sjedio bi na prijestolju od srebra, koje je bilo ukraeno slikama drvea i cvijea. Kad je Mehmed III iao na
Egru, Hasain-paa mu priredi doek s urumelijskom vojskom, da se sve u udu snebivalo,pa i sam sultan. U Bagdadu sagradi lijepu damiju i rivak.
Hasan-paa Tiro (Gazi) junak nae narodne pjesme i turske povjesnice. Po narodnoj tradiciji rodom je iz Kore ili iz
Repovaca. S Dervi-paom Mostarcem i Gazi Hasan-paom
Hercegovcem doao je u dvor za vlade Selima II. Kad je sultan Murat III sjeo na prijestolje, bio je riabdar. Iz dvora je
iziao kao sandak. U Sigetu je begovao preko 20 godina. U
ratu s Karavlakom sam je ostao na mejdanu, dok ga nije
silom jedan aga uklonio. 1003. (1594.) imenovan je namjesnikom na Bosni. etiri puta je bio na Bosni, tri puta u Budimu, a dva puta u Kanii valija. Najvie se proslavio s obranom Kanie 1011. (1602.). Za zasluge ga je car svojim runim pismom imenovao gazijom i vezirom. U ratu proti
Dam-polad-zade istaknuo se kao serdar i junak 1016.
(1607.), a 1019. (1610.) umirovljen kao vezir. No, prilike u
Ugarskoj ne dadoe mu se ni odmoriti. Idue godine ga opet
nalazimo kao budimskog namjesnika, gdje u visokoj starosti umrije koncem 1020. (1612.). O obrani Kanie imamo
nekolike monografije, a najglasovitija je od njegova tajnika
pjesnika Faizije, po kojoj je Namik Kemal naipisao Tarih-i
Kania.
Hasan-paa (Ulud) rodom je iz Bosne. Kao namjesnik u
Aliru osobito se istaknuo junatvom i ratnom vjetinom i
pokazao se kao vrstan organizator mornarice. Zato ga je
sultan Murad III 996. (1587.) pozvao u Carigrad i imenovao
vrhovnim zapovjednikom mornarice. Kroz dvije godine podvostruio je brodovlje i panjolce protjerao iz Tunusa. 998.
(1589.) vraajui se s vojne umro je na putu i sahranjen kraj
mekteba, koji je sagradio izmeu Gedik-pae i Akar-eme.
Iza Kiunkapije sagradio je damiju, koja je poznata pod imenom Kapudan paina damija.
Haim-ef. je sin Hasan-age Bonjaka. Bio je ejh na kaderijskoj tekiji u Carigradu. Umro je 1292. (1875.).
Hatem Ahmed-ef. rodom iz Bjelopolja. Nauke je sluao u
Carigradu. Po svrenim naukama otiao je u Misir, gdje je
ostao preko deset godina. Odavde se preselio u Meku, gdje
je naslijedio eha Ahmedi Mekiju. Umro je 1171. (1757.).
Hikmet je pjesniko ime Arif-bega Rizvanlbagovia, zadnjeg turskog klasika. Sin je Nafiz-pae, unuk glasovitog
vezira Ali-pae, a brati Rifat-bega i Habibe. Rodio se u Mostaru 16. ramazana 1255. (1839.). U 11-oj godini ivota, na
prijedlog djeda imenovan je mirialajom hercegovakih lenskih konjanika. Iza najezde zloglasnog Omer-pae Latasa,
koji je Bosnu i Hercegovinu u crno zavio, morao je s cijelom
porodicom iseliti u Sarajevo, odakle je nakon par godina
1270. (1853.) otiao u Carigrad: tu se zduno posvetio nauci.
Taj rijetki talenat nadire-izeka, kako ga zove Mebmed Demal, brzo se upoznao s literaturom arapskom, perzijskom i
turskom. Po svretku nauka ast mirialaja pretvorili su mu
u hadedanluk i namjestili ga u kancelariju predsjednitva
ministarstva. Tu je sluio nekoliko godina, ali videi da mu

66

ne daju naprijed, napustio je slubu i povukao se u kraj.

1277. (1860.) u Hikmetovoj kui na Laleliji osnovalo se drutvo pjesnika (End-umeni-uara), koje je svakog utorka
odravalo sjednice. Tu se jatila sve po izbor duevna aristokracija onoga vremena. Politike prilike u Turskoj nakon
kratkog vremena raspustile su drutvo, ali izmeu lanova
odravao se i dalje ivahan saobraaj dopisivanja. Neki su
kao sumnjive politike osobe (Kemal i Zija-paa) morali
bjeati u inozemstvo, a neki se uklonili iz Carigrada u pokrajinu. Na se Hikmet zaputio u Hercegovinu, odakle se
nakon pola godine vratio u Carigrad. 1285. (1868.) po nagovoru Devdet-pae stupio je u istom osnovano Ministarstvo
pravde, gdje je kroz etiri godine dotjerao do asti savjetnika Prizivnog suda. Nastupom sultana Hamida na vladu nastali su po Hikmeta dani iskuenja. Imetak u Hercegovini
prodao je i potroio. Ostati u slubi bilo mu je teko, a zahvaliti se jo tee. Kad mu 1297. (1879.) snizie plau na
2300 groa, predade ostavku i povue se u mir. Nakon 3
godine postao je predsjednik suda u Brusi. Kad mu je 1303.
(1883.) umrla majka, spopane ga melankolija, pa opet zahvali i doe u Carigrad, ali ne moe dugo izdrati, nego zatrai da ga reaktiviraju. Kao predsjednik suda sluio je u
Manastiru (Bitolju), Janji, Kastamuniji, Adani i Dezairi-Bahri-sefidu. 1314. (1896.) zauzimanjem nekih prijatelja premjeten je u Carigrad kao savjetnik prizivog suda. Tri godine kasnije imenovan je savjetnikom u Vrhovnom sudu. U
tom zvanju umre 19. svibnja 1903.
Hikmet nije ostavio velik divan pjesama, ali ono to je ostavio, pravi je biser turske poezije. Pisac njegova nekrologa u
dnevniku Ikam veli: Po pripovijedanju pjesnika, prigodom
jednog poara izgorio mu je potpun. Divan. Tako su njegove
pjesnike umotvorine iz mladenake i muevne dobe veinom propale. Ovo to danas od njega imamo, tampano kao
Divan, umotvorine su iz zadnjih godina. Kao mistini filozof
Hikmet se istaknuo raspravama Levaihul-hikem (Sslike
mudrosti), Sevanihul-bejau (Aforizmi objanjenja),
Levamiul-efkar (Iskre misli) i Misbahul-idah (Svjetilnik
tumaenja), koja je Mahmud Kemal s velikom mukom i pogibli uvao od sultan Hamidove kamarile. Osim toga napisao
je djelo (po pripovijedanju rahm. Ibrahim-ef. Topia)
Fususul-islam (Mozaici Islama) i Sejjiat-i Turk (Turska
zla). Prvo je mistino-filozofskoga a drugo politiko-historikog sadraja kao odgovor na djelo Tefsiretul-ekija
(Refleksija o ustaama), u kome se slave nedjela Omer-pae Latasa u Bosni, a osuuje otpor Bonjaka i Hercegovaca.
Napisao je raspravu i o Medelli (turski civilni zakonik), u
kojoj jer izloio kao dobar pravnik nedostatke i protuslovlja i
dokazao da ne odgovara suvremenom zakonodavstvu. Po
raznim revijama i beletristikim listovima nalazi se od njega
dosta kraih rasprava i lanaka. Njegov se karakter najbolje
pokazuje u ovim stihovima, koji u mome prijevodu glase:
Ako hoe dii se visoko.
Na jednome stanovitu budi,
I tu stani poput vrste stijene!
Znaj da nije obiaj kod ljudi
Mijenjati svoje uvjerenje.
Baci pogled na nebesa plava,
Pa e vidjet, zvijezde prehodnice

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

I dalje:

Nikakova svijetla ne daju;

Dok svemirom zvijezde stajaice
Blagorodno svijetlo prosipaju.
Za jedan se ivot poniziti.
Pa se molit ovjeku ivini
Ne dolii. Miso, na taj nain
ivotarit niska mi se ini.

Hilmi je pjesniko ime Osman bega Ljubovia, sina Omer elebijina iz Herceg Novoga, koga je pogubio Abaza paa 1138.
(1725.). Od njega imade dosta pjesama po domaim zbirkama.
Naroito su mu lijepe pjesme, koje je slao s Krete. kad su Turci opsijedali Kandiju za vremena Hode uprilia. Po narodnoj
predaji otiao je na vojnu odmah iza svadbe, gdje je ostao 20
godina. Sin mu, koji se iza njega rodio, doao je i zamijenio ga:
Hukmi je rodom Mostarac. Po svretku nauka je stupio u
dravnu slubu. Za vlade sultana Murada III istaknuo se kao
vrstan pjesnik. Zato ga je Mebmed III 1010. (1601.) vlastorunim pismom imenovao ahnamedijom. Kasnije je za
Ahmeda I bio niandija. 1023. (1614.) i 1030. (1620.) bio je
reisul-kuttab. U raznim medmuama nalazi se od njega
lijepih gazela i kronograma.
Huremi je pjesniko ime Mustafa-ef. rodom Mostarca. Nauke je sluao u zaviaju pred eh Jujom. ivio je izmeu
1100. i 1140. (1688-1727.). Napisao je eh Jujin ivotopis
pod imenom Nizamul-ulema. U muzejskoj knjinici imade
od njega jedno pjesniko djelo. Nizamul-ulema nalazi se
meu rukopisima Zagrebake akademije.
Husami je pjesniko ime Husejna atrnje. Rodom je iz Mostara. ivio je u drugoj poli 17. stoljea. U oduljoj pjesmi
opjevao je dolazak ahin pehlivana u Mostar 1080. (1669.),
gdje je s kule na kulu prebacio ue preko Neretve i preao
po njemu sa svima uenicima.
Husein aga Potur (Pataren) rodom je iz Bosne. Uzgojen je u
dvoru i postao carski silahdar. 1172. (1758.) iziao je iz dvora kao kapidijski ehaja, ali je brzo protjeran u Bedrenu.
Kasnije je pomilovan i pozvan u Carigrad. Umro je 1175.
(1761.) i zakopan u Usudaru u tunuskom vinogradu.
Husein kapetan Gradaevi, poznat pod imenom Zmaj od
Bosne, sin Osman-kapetanov, a praunuk ose-kapetana.
1247. (1831.) stavio se na elo bosanskih ustaa i na Kosovu
polju sukobio s velikim vezirom i prisilio ga na uzmak, ali je
svojom silovitou brzo ogorio sudrugove, koji su mu kao
mladu ovjeku zavidjeli na asti i vlasti i za dolaska Kara
Mahmud paina na Bosnu ostavili ga na cjedilu. Razbijen na
Sarajevskom polju pobjegao je u Hrvatsku, odakle je otiao
u Carigrad, gdje je u nemilosti umro poetkom 1248. (1832.).
Husein Lameani (Bez mjesta) rodom je iz Bosne. Po svretku nauka stupio je u derviki red bajrami. Cijeli ivot
proveo je u tekiji kraj ahsultan damije bavei se mistinom filozofijom i predajui je sluateljima. atib elebi veli,
da je iz njegova pera ostalo dosta djela, koja svjedoe, da je
bio uen i sposoban. Umro je 1034. (1624.).
Husejn-paa (Dizveren) rodom je iz Bosne, gdje je kao beg
doao na glas i za zasluge imenovan beglerbegom. 1102.
(1690.) bio je na Bosni valija, a idue godine imenovan je
vezirom i zamjenikom velikog vezira u Carigradu. Kasnije je

BEHAR 95

bio namjesnik u Karsu i Trapezuntu. Saznavi da je osuen

na smrt pobjegne u Kurdistan. Meutim se dogodi promjena na prijestolju i on se vrati iz bjegstva i bude 1106. (1694.)
imenovan muhafizom u Kipru, a 1109. (1697.) namjesnikom
u Misiru. Idue godine bude svrgnut i prognan na Rodos.
1115. (1703.) bude pomilovan i imenovan namjesnikom u
amu. Kad je Kulejb digao ustanak uzdajui se u junaku
sreu, krene Dizveren s neto vojske da ga pokori, ali svoju
smjelost plati glavom 1117. (1705.).
Husejn-paa (Kiz) rodom je iz Stoca. 1074. (1663.) postao je
silahdar, a 1080. (1669.) imenovan vezirom i namjesnikom
u Halepu. Kasnije je vezirovao u Erzirumu, Diari-Bekiru i
Basri, a 1092(1681.) imenovan je nadzornikom za Anadol.
Umro je 1098. (1686.) kao branitelj Bogaz-Hisara. Kad je bio
silahdar dao je povoda da se zatvore jenjiarska legla u
Edreni, Galati, Ibrahimpainim sarajima i novim sarajevima
takozvane velike i male odaje. Hvale ga kao dobrotvora i
veseljaka koji je mnogo zadubina ostavio po Balkanu. U
rodnome gradu sagradio je damiju i ostavio joj lijepu zadubinu. Sin mu je Damad Ibrahim-paa.
Husrev-beg (Gazi) sin Ferhad bega, sandaka od Adane, a
brati Radivoja, kneza od Trebinja. Majka mu je sultanija
Selduka, ki Bajezida II. Uzgojen je u dvoru s carskim sinovima. 909. (1503.) pratio je carevia Mehmeda u Kalu (na
Krimu). Kad je Mehmed tamo poslan za namjesnika. Jednom je iz Kafe iao kao poslanik careviev u Moskvu, gdje je
lijepo bio primljen od cara kao odlian gost. Kad je idue
godine umro carevi, Husrev-beg se vrati u Carigrad, odakle je poslan za sandakbega u Skadar. Koliko je tamo begovao, nije nam poznato. 1521. susreemo ga pod Beogradom kao smederevskog sandaka, gdje osvaja Zemun. Po
Nuhbetut-tevarihu njemu se pripisuje i osvojenje apca. Iza
osvojenja Beograda, na naroitu elju Gazi Husrev bega,
sultan je dao Gazi Bali-begu Jahjapaiu smederevski sandak, a Husrev-begu Bosnu. U Bosni poinje pravo njegovo
dravniko, vojniko i kulturno djelovanje. Uza sve to, to je
uvijek vojevao sa Sulejmanom. imao je vremena da se pobrine za ureenje Bosne i njezin kulturni i prosvjetni procvat.
Vanije su mu vojne na Jajce 1522., 1523. osvoji Ostrovicu,
1525. opet na Jajce i idue godine na Moha, koju je bitku
odluio s Jahja-begom u tursku korist. Iste godine osvaja
Jajce i redom ostale gradove u Bosni. 1537. zauzima Klis, a
iste godine potue karnetom austrijske vojske pod Kacijanerom. 23. safera 948. (18. lipnja 1541.) umro je u Sarajevu,
kako se vidi iz rkp. 1125. u Balkanskom institutu u Sarajevu
i iz Kronike Pusteni-pae.
Gazi husrev beg je u Sarajevu sagradio najviu damiju,
medresu, hanikah, tati han, dva bezistana, dva kupalita,
imaret, musafirhanu i cijele ulice duana. Cijeli svoj pokretni i nepokretni imetak u Bosni i Serezu (Trakija) ostavio
je za uzdravanje spomenutih zadubina. Osim toga doveo
je vodovod Crnijel i razvio ga u 21 esmu (fontanu) po Sarajevu. Sarajevo imade njemu zahvaliti svoj razvitak i svoje
dananje znaenje, jer ga je Gazi Husrev-beg dignuo na prvi trgovaki grad u evropskoj Turskoj.
Husrev-paa rodom je iz Bosne.U dvoru je uzgojen i s vremenom je postao carski silhadar-aga, a 1033. (1623.) promaknut je na ast jenjiar-age. Zatim je bio namjesnik u

67

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Diari Bekiru, a 1037. (1627.) imenovan je velikim vezirom i
serdarom istone vojske.Odmah je opsjeo Erzirum i zarobio buntovnika Abaza-pau koga je opremio u Carigrad. Kasnije je ratovao po granici Perzije, opustoio neke krajeve i
doao ak do Hemedana. Tu ga jenjiari prisile da ne ide
dalje, nego da ide osvojiti Bagdad, koji je tada bio u rukama
Perzijanaca. Iza etrdesetdnevne krvave borbe morade napustiti opsadu i vratiti se na zimovite u Mardin, gdje se
spremae za buduu opsadu Bagdada. Meutim njegovi
protivnici s bivim velikim vezirom Hafiz-paom na elu
uhvate priliku, pa ga ocrne kod sultana da nita ne radi,
nego da badava troi na izdravanje vojske. Zato bude svrgnut. Vraajui se u Carigrad razboli se u Tokatu. Novi veliki vezir Hafiz-paa bojei se njegova povratka u Carigrad
isposluje kod sultana katal-ferman i pozva Murteda-pau,
da ga smakne. Ovaj na menzile odleti i izvri povjerenu mu
zadau 29. abana 1040. (1630.) na Husrev pai, koji se ve
radi teke bolesti borio sa smru. To je u vojsci izazvalo
silno negodovanje, a u Carigradiu nemire u kojima je brzo i
Hafiz-paa platio glavom. Haznadar mu je bio glasoviti veliki vezir Mehmed-paa uprili.
Husrev-paa (Deli) prvi je Sokolovi koji je kao adamioglan doao u dvor gdje se uzgojio i bio u raznim astima. Iz
dvora je iziao kao kapidijski ehaja. 922. (1516.) imenovan
je beglerbegom i namjesnikom u Konji. Kasnije slui u Diari Bekiru. Sumu, Halepu i Urumeliji, a 941. (1534.) u Misiru,
odakle je pozvan za vezira u Visoku Portu, gdje je dotjerao
do II vezira. U to vrijeme Rustem-paa Opukovi bio je III
vezir. Uvjeren, dok veliki vezir Sulejman-paa i Husrev-paa ne umru ili budu svrgnuti, da ne moe postati veliki vezir,
baci meu njih kamen smutnje. Jednom se posvade na divanu i Husrev-paa, osjetivi se povrijeen u bosanskom
ponosu, trgne sablju i navali na velikog vezira. Nato sultan
Sulejman obojicu lii vezirske asti, a Rustem-pau imenuje velikim vezirom. To se ponosnog i naprasitog Husreva
toliko kosnulo, da je odluio umrijeti. Zemni su mu ostaci
sahranjeni na Jenji Bagi. Sin mu je glasoviti vitez Kurtbeg, a brat Lala Mustafa-paa. O njegovoj smrti Lutfi-paa
nam pripovijeda ovo: Kad je prvi put poslije svrgnua uzjahao na konja i pogledao oko sebe pa vidio da nema njegove
pratnje ni tjelesne strae. ni zlatnih kapa, ni zlatnih kaftana,
izgubi volju ne samo da jae nego i da ivi. Bolje je - ree - u
krevetu leati, nego li ovako jahati. Sjaha s konja, pa lee u
krevet, da se vie iz njega ne digne. Lijenika, koji mu je htio
dati lijek, odbio je s rijeima: Ti hoe da me otruje, ja
neu lijeka. Ustegnuvi se potpuno od jela i pia umro je
sedmi dan od gladi 951. (1544.). Taj nain samoubijstva bio
je dotada neuven u islamskoj povijesti. Kod starih Grka i
Pimljana bilo je vie sluajeva, da su se ubijali glau.
Ibi-aga Hadiselimovi iz Travnika doveden u Sarajevo Abdurrahman-pai 1242. (1826.), koji ga je pomilovao. Kad mu
je brat Dautaga osuen na smrt, traio je Ibi-aga da njega
pogube mjesto brata jer da on ne moe izdravati svoju i Dautovu porodicu, a Daut moe. Paa mu je molbu usliao i pogubio ga. Taj okrutni Turin nije imao srca kao sirakuki tiranin, koji je u slinom sluaju pomilovao obojicu. (To je Schiler
u poznatoj pjesmi Brgschaft lijepo prikazao).

68

Ibrahim-beg Alajbegovi poznat kao historik pod imenom

Peevi, potomak je starih alajbega. Rodio se u Peuhu 982.
(1574.). Uzgojen je u Budimu kod ujaka Ferhat-pae Sokolovia. Iza njegove smrti stupio je u svitu Lala Mehmed-pae
Sokolovia, s kojim je probavio 15 godina. Bio je desni prijatelj Hasan-pae Tira. kod koga je esto boravio po vie mjeseci. 1013. (1604.) imenovan je efom kontrolnog ureda za
konjicu, a 1022. (1613.) nalazimo ga kao efa II financijskog
odjeljenja. Kasnije je bio sandakbeg u Kopanu. a 1033.
(1623.) beglerbeg u Raki. Nueno mu je mjesto i defterdara
u Carigradu, ali je to radi starosti otklonio. 1045. (1635.) na
naroitu elju imenovan je defterdarom na Bosni, gdje je po
svoj prilici ostao sve do smrti, jer mu dalje nema traga. Umro
je u visokoj starosti 1061. (1650.). Alajbegovia dvori bili su u
Crnotini pokraj Sarajeva. Njegov otac sa dva brata, kako nam
sam Peevi pripovijeda, odselio je u Ugarsku, a jedan mu
brat ostao u Crnotini, kao bosanski zaim. Turci imadu mnogo
kronika, ali pragmatiki obraenih povijesti veoma malo. U
to malo spada Peevina povijest, koja se meu ostalima istie radi jednostavnosti jezika i radi istorijske vrijednosti. Iao
je oprezno tragom istine i mnoge savremenike ispravio u njihovu prikazivanju pojedinih dogaaja. Njegova povijest obuhvata najsjajniju epohu turskoga carstva od nastupa Sulejmanova na prijeslolje 926. (1520.) do 1051(1641.).
Ibrahim-ef. Altioarmak rodom je iz Sarajeva. Otac mu je
ugledni trgovac Hurem-aga. U mladim danima doao je u
Carigrad, gdje je dovrio nauke i posvetio se profesorskom
zvanju Predavanja je poeo na Skerderpainoj damiji u Kanlidi. Kasnije je preao u sudsku struku. Sluio je kao kadija
u Jeruzalemu, Samu i Brusi, gdje je umro u 95. godini ivota
1084. (1673.). Sahranjen je pokraj Muradpaine damije. U
Brusi je o svom troku popravio nekoliko damija. Sin mu je
Abdulbaki-ef., munla od Edrene, umro 1133. (1720.).
Ibrahim ef. Bistrianin rodom je iz Sarajeva. Uio je u zaviaju i Carigradu. Po svretku nauka stupio je u halvetijski
red i pridvorio se kod eha Muslihudina iz Uica, koji ga je i
zaredio za eha. Vrativi se u Sarajevo sagradio je zaviju u
kojoj je provodio skroman i poboan ivot potovan od prvaka i puana sve do smrti 1070. (1659.). ivio je 120 godina, a
sahranjen je kod careve damije.
lbrahim-han Sokolovi sin glasovitog velikog vezira
Mehmed-pae Visokoga i sultanije Ismihan. Kad se rodio vie godina je skrivan jer nisu sultanije smjele imati muke
djece. Kasnije se istom doznalo za njega. Po svretku nauka
uzet je u dvor, gdje je brzo dotjerao do asti kapudi-baa
(nadkomornik). Iz dvora je iziao kao beglerbeg. 1011. (1602.)
postao je namjesnik u Diari Bekiru, a 1018. (1609.) premjeten na Bosnu i nakon dvije godine svrgnut. 1030. (1620.) po
drugi put je imenovan na Bosnu i nakon godinu uprave vratio
se u Carigrad, gdje je umro 1032. (1622.) i sahranjen u oevu
mu turbetu na Ejjubu. Sin mu je Mehmed-beg bio defteremin, umro od kuge 1077. (1666.). Ovoga sin Ali-beg 1107.
(1695.) bio je vojniki dostojanstvenik, umro 1127. (1715.) od
tifusa u 63. godini ivota. Ali-begov sin je Bahir Smail-beg,
koji je kao upravitelj djedova vakufa umro 1164. (1750.), bio je
na glasu kao pjesnik i kaligraf. Njegov sin Ahmed-beg umro
1196. (1781.). Od loze lbrahim-hanove spominje se jo Halilbeg. umro 1222. (1807.), sahranjen kod turbeta Mehmed-pa-

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

e Visokoga. Kod njega su ukopani Mehmed-beg, umro 1224.
(1809.) i Ahmed Rifat-beg umro 1277. (1860.). Njihovih potomaka imade i sada u Carigradu, od kojih mi je poznat Hikmet-beg, inovnik u Visokoj Porti, za kojega je pola moja
daidina, ki Osman Mahzar-pae engia.
lbrahim-paa Damad, sin Kiz Husein-pae Stoanina. Uzgojen ie u dvoru i postao silahdar 1115. (1703.). Kasnije je
svrgnut i poslan u progonstvo, odakle je brzo pozvan natrag
i imenovan vezirom u ehrizuru. Kasnije je paovao u Halepu, Erzirunm, Musulu i Diari Bekiru 1125. (1713.). Kad je bio
po trei put namjesnik u ehrizuru, oduzeta mu je vezirska
ast i po drugi put je prognan 1127. (1715.), ali mu ie iste
godine povraena ast i on poslan za muhafiza u Inebaht
(Lepanto). Iza toga paovao je u vie pokrajina. Kad je 1134.
(1721.) po drugi put bio namjesnik u Erzirumu, imenovan je
saraskerom. ali radi neuspjeha na bojnom polju bude svrgnut i odreen u Iili. Idui iz Tiflisa na odreeno mjesto
umre na putu 1136. (1723.). Zemni ostaci preneseni su mu
u Erzirum i sahranjeni. Za njega je bila udata Emina, kerka
sultana Mustafe II Poznat je i kao dobar pjesnik i dobar stilist. Kao i otac mu veoma je volio alu i duhovite dosjetke.
lbrahim-paa Haznadar rodom je iz Nevesinja u Hercegovini. Po svretku nauka stupio je u svitu Salih-pae Nevesinjca. Kad je ovaj postao veliki vezir, bio mu je ehaja-paa. 1055. (1645.) imenovao ga je namjesnikom u Bagdadu.
Nakon pogibije Salih-pae 1057. (1647.) videi, da se ne
moe odrati jer je novi veliki vezir bezobzirno uklanjao sve
Salih-paine prijatelje i pristae, dobije u Bagdadu uza se
jaku stranku. Poto je mudro i pravedno postupao cijelo
vrijeme svoga namjesnikovanja, stekao je u cijelom vilajetu
sklonosti. Zato mu se prikljue i mnogi prvaci iz pokrajine.
Kad se vidio dosta jak, proglasi se nezavisnim o Carigradu,
gdje bjee nastala prava anarhija, jenjiari nezadovoljni s
njegovom upravom, otkazu mu poslunost i prisile ga, da
ostavi grad i da se s pristaama povue u okolicu. Prikupivi dovoljan broj eta opsjedne Bagdad. Lukavi jenjiari videi da ne mogu odoljeli, poslue se varkom:izjave mu pokornost i predaju.Prostoduiri Ibrahim-paa povjeruje im i
unie u grad s nekoliko pouzdanih ljudi. Po nagovoru vojvode novog namjesnika jenjiari ga uhvate i bace u zatvor.
Njegove pristae saznavi za sudbinu Ibrahim-painu nastave opsjedanje, ali uzalud. Meutim stigne iz Carigrada
katal-ferman i Ibrahim-paa bude pogubljen 1647.
Ibrahim-paa Memibegovi Sarho (Gazi) sin je Gazi
Mehmed-bega Memibegovia. Najprije ga u povijesti susreemo s daidom mu Lala Mehmed-paom Sokoloviem,
gdje godinama vojuje po Ugarskoj i Hrvatskoj. 1604. kao
sandakbeg od Ustendila bio je pod Budimom, kad ie Lala
Mehmed Sokolovi krunio Boczkaya i tom prilikom s 20,000
akindija, veinom Bonjaka i Hercegovaca, robio po tajerskoj i Austriji. Usput je osvojio i Sombathely. 1621. nalazimo
ga kao beglerbega na Bosni, ali je cijelo paovanje proveo u
Ugarskoj s bosanskom vojnom pomaui Betlena Gabora
proti Austrijancima. Godina njegove smrti nije nam poznata.
Ibranim-paa Memibegovi II. Kad je Evlija elebi 1658. putovao po Bosni i Slavoniji, sastao se u akovu s Ibrahim-paom Memibegoviem. Hvali ga kao dareljiva i vrla junaka.
Grad akovo, veli, da je sagraen u obliku peterokuta od

BEHAR 95

edadi cigle i opkopan nepristupnim hendekom. Usred grada bili su krasni dvori Memibegovia. 1658. nalazimo Ibrahim-pau na Livanjskom polju kao sandaka od Poege,
odakle je s Mele Ahmet-paom iao u Dalmaciju da osveti
poraz Mustafa-pae Tekelije. Kasnije 1667. bio je kratko vrijeme namjesnik na Bosni, gdje mu se izgubio trag.
Ibrahim paa Mostarac pravi je sin svoga zaviaja. Rijedak
financijski talenat i poduzetan hercegovaki duh dolazi u Carigrad, tu stupi u financijsku slubu, i pomou zemljaka i
imenjaka Roznaimed Ibrahim-efendije brzo se progurao do
visoke asti. Kao defterdar edrenskog vilajeta 1042. (1632.)
postao je ba-defterdar u Carigradu. Kad je 1046. (1636.)
Turska zavojtila na Perziju, na naroitu elju velikog vezira
Mehmed-pae morao je i on poi na vojnu. Vezir se u novanoj oskudici dva-tri puta na njega obratio da mu pozajmi veu svotu novaca. Ne mogui se oduprijeti defterdar je to
smogao, ali je znao, da e ovaj opet traiti. Da izbjegne neprilici, smisli da napie sultanu pismo, u kome mu razloi, da
ima nain, kako e dravnu blagajnu snabdjeti novcem, ako
ga imenuje velikim vezirom. Na nekakav nain proturi to pismo sultanu u ruke. Sultan opremi to pismo velikom veziru
na bojite, koji iz Erziruima pozva sebi defterdara i sa spahijskim agom Mehmedom 23. rebija I. dade ga pogubiti. Naima
veli, da je bio ovjek na svome mjestu i vrijedan najvieg dostojanstva, samo je imao ravu okolinu, koja mu je, hvalei
ga previe, vrat slomila. Naima dalje veli, da je jednom u krugu prijatelja kod veere pripovijedao kako su mu otac i braa
izginula, a majka raajui umrla i zautio. S tim je htio rei,
da ni on nee mirno umrijeti, i tako prorekao sebi smrt.
Ibrahim paa Novoeherlija kao adami-oglan doao je u
Carigrad, gdje se obrazovao u atmejdanskoj koli i kao silahdar primljen u dvor. 1579. stupio je u javnost kao aga jenjiarski, a dvije godine kasnije imenovan je beglerbegom od
Rumelije. 1582. podignut je na vezirsku ast i opremljen u
Egipat za namjesnika. 1585. pokorio je u Siriji Druze i uspostavio red i mir, a zatim se vratio u Carigrad, gdje se oeni
sa sultanijom Aiom i stupi u vezirsko vijee kao III vezir,
dok napokon 1595. postade veliki vezir. Tri puta je bio u toj
asti i u njoj zauvijek zaklopio oi. Po sudu povjesniara bio
je valjan vojskovoa i dravnik, ali spletke na dvoru sprijeile su mu razviti slobodno djelovanje za dobrobit drave.
Peevi, elebi i Faizi upravo u zvijezde kuju njegov karakter
navodei vie zgoda, u kojima se pokazao kao veleduan,
dareljiv, plemenit, dobroudan i milosrdan ovjek ne samo
prema svojima ve i prema neprijateljima. U svom rodnom
mjestu Novom eheru kod epa sagradio je damiju, pa u
Kanii, a bezistan u Osijeku.
Ibrahim paa Sivri (Gabeljak) lan ugledne porodice. Za
vlade Hercegovaca u dravi i na dvoru imenovan je bosanskim namjesnikom g. 1057. (1646.). Iste godine okupio je
bosansku vojsku i u Krkom sandaku osvojio Novigrad, Biograd i vie gradova oko mora, koje dade poruiti, jedino
Novigrad popravi i ostavi u njemu 500 pandura. Idue godine navale Mleani na krki sandak pa ga osvoje i odvedu
starog Halil bega sandaka krkog sa svim stanovnitvom
u ropstvo. To u Carigradu upiu Ibrahim-pai u grijeh, koji
se bio spremio da osveti taj poraz, pa ga premjeste u Silistru 1058. (1648.) gdje je iza toga i umro.

69

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Ibrahim ejh, sin Timarhanov, unuk Hamzin, rodom je iz
Bosne. Svrivi nauke u domovini poe po svijetu, da se
upozna s glasovitim ehovima. Nakon dugogodinjeg putovanja nekolike godine proboravi u Meki i Medini, odakle
preseli u Kairo, gdje je ostao dulje vremena. Napisao je djelo Mahrekatul-kulub i vie rasprava o misticizmu. Umro je
u Halebu 900. (1494.).
Iffeti, pjesniko je ime lana pjesnike porodice Kerim-zade, a bilo mu je ime Mustafa. Otac mu je Rifdi, a djed Samii.
Svojim darom i uzgojem odlikovao se u mladim danima
meu sinovima velikaa i
istaknuo se ne samo svestranom naobrazbom nego
i kao rijedak kaligraf talikpisma. 1124. (1712.) podvrgnuo se strogim ispitima i
odmah imenovan profesorom na Galata araj medresi. 1134. (1721.), kad je alim pisao Teskiru,bio je profesor na Jarhisar medresi u
Carigradu. ta je bilo s njime kasnije, ne znamo. alim ga hvali kao darovita
pjesnika i ovjeka o rijei.
On je kao i otac mu pjesnik
rubaija.
Ilhami-baba rodom je iz
epa. Bio je poznat po svoj
Bosni i Hercegovini kao vidovit eh. Spjevao je nekoliko pobonih pjesama u hrvatskom jeziku. Pogubio ga
je Delal paa 1821.
Isa-beg Hranui (Ovako ga
zove Truhelka. Jireek dokazuje, da je Truhelka iz
Krajinik izkombinirao H r a
n u i . Po usmenoj predaji Mutevellija njegova vakufa
u Skoplju zvao se Kotromanli (Kotromani)). (Gazi)
sin prvog bosanskog krajinika Gazi Ishak-bega. Od
840-876. (1436-1470.) nalazimo ga gdje beguje u poetka
kao krajinik, a kasnije kao sandak u Bosni i Skoplju i ratuje po Srbiji i Ugarskoj. Poznat je kao dobar vojskovoa,
junak i upravnik, ali najvie dolazi na glas kao osnovatelj
Sarajeva. Uz veliki arubani-saraj, po kome je kasnije prozvan cijeli grad, nainio je dva kupalita (muko i ensko),
musafirhanu i damiju, koju je kasnije poklonio sultan Patinu, kad je osvojio Bosnu. (To je Careva damija, a prema
njoj, s druge je stranu Miljacke bio je saraj za karavane).
Osim toga na Bendbai je sagradio mlinicu od devet vitlova
i vie drugih zgrada, od kojih se kasnije razvilo Sarajevo. I u
Skoplju (Oskupu) je sagradio veliku damiju na oevo ime,
koja je poznata pod imenom Ishakijja. Tu je podigao i mnogo drugih zgrada i to sve s cijelim pokretnim i nepokretnim

70

imetkom uvakufio za zadubine u Sarajevu i Skoplju 866.

(1461.). Nije nam poznato, kad je umro. Zadnji mu spomen
nalazimo u dubrovakom arhivu 8. veljae 1470, kao bosanskom sandaku. Naime pod tim datumom sauvano je Isabegovo pismo radi ostavtine Braila Tesalovia. Kratko vrijeme iza toga bit e da je umro u Skoplju. Isa-beg nije samo
veliki dobrotvor graana Sarajeva i Skoplja, nego i prvi nosilac istone kulture u naim krajevima. Dubrovani ga slave kao prijatelja, a on se dii svojim porijeklom i istie u
jednom pismu Petru Pavloviu svoje rodbinske veze s Kosaama i Pavloviima. U
njegovoj sviti nalazimo i nemuslimane koje je slao po
raznim poslovima kao Heraka Vranea, Braila Stjepanovia, ivana Pripinovia, Vlaha Svinjarevia...
Ishak-beg Hranui (Kotromani) posinak Paa Jiitbega, skopaljskog namjesnika, koji ga je po svoj prilici, zarobio, kad je 795.
(1392.) provalio u Pavlovia
zemlje i Hum, pa se s bogatim plijenom povratio u Skoplje. Kasnije ga je posinio i
kod sultana mu isposlovao
ziamet. Poslije bitke kod
Doboja, u kojoj je Ishak-beg
predvodio turske pomone
ete na prijedlog hercega
Hrvoja i preporuku Paa Jiitovu 818. ili 821. (1415. ili
1418.) sultan Mehmed I
imenovao ga krajinikom sa
sjeditem u Foi. Nade koje
su se u njega polagale ispunile su se izvan oekivanja.
Mudro je upravljao s osvojenim krajevima na zadovoljstvo sultana i patarenskih
velikaa, koje je svakom prigodom pomagao u borbi
protiv rimskoj propagandi i
madarskoj najezdi. Koliko su oni potovali Ishak-bega, vidi
se iz injenice, to ga spominju u poveljama uz sultana. Veliki vojvoda bosanskog kraljevstva i gospodar Huma, Podrinja... Sandalj Hrani pie: Milou bojom, velikog cara
Mehmeda i vojvode Ishak bega... Thuroczy uz Tvrtka II. spominje i Ishak-bega kao kralja bosanskog. U ratovima izmeu Kosae i Pavlovia bio je u savezu s prvim. Tom prigodom
pripojio je svome sandaku polovinu Travunije. Po smrti Paa Jiitovoj premjeten je za namjesnika u Skoplje (Oskup)
831. (1427.), kako veli Aikpaa-zade u svojoj povijesti, odakle je provaljivao u Brankovia zemlje i Ugarsku. 842. (1438.)
iao je na Meku da obavi svetu dunost, had. Kad se povratio, osvojio je Novo Brdo 843. (1439.). Iza toga nestaje Ishakbegu spomena u turskoj povijesti. Iste godine dubrovako

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

vijee u jednom naputku svojim poslanicima veli, da njegova
sina Esbali-bega podsjete na uspomenu pokojnog Paa Jiita i oca mu Ishaka. U tu vijest, da je Ishak-beg 843. (1439.)
bio mrtav, ne moemo posumnjati, jer su Dubrovani preko
svojih agenata bili dobro upueni u sve, to se oko njih dogaalo. Osim toga je anakronizam identificirati Ishak-bega s
Ishak-paom, koji se tek 1483. kao veliki vezir povlai u mir
i ivi jo nekoliko godina.
Ishak-beg Kraljevi (Kraljoglu) sin bosanskog kralja Tomaa i Katarine, keri hercega Stjepana. Zagonetna smrt
kralja Tomaa 866. (1461.) urodi graanskim ratom za prijestolje, koji Ishak pau dovede u Bosnu, da uspostavi red i
mir. Tom prigodom pade mu u ruke dvoje kraljeve djece i
to: Sigismund i Katarina, koje u Sarajevu prevede na islam
i odvede sa sobom u Carigrad. ta je bilo s Katarinom, ne
zna se, dok Sigismunda nalazimo u turskoj povijesti pod
imenom Kraloglu Ishak-bega. 893. (1488.) u bici kod Farsusa razbiju Egipani tursku vojsku. Tom prigodom nastradae dva naa zemljaka, dva carska zeta, Ahmed-paa Hercegovi, koji pade u ropstvo, a Ferhad-beg, otac Gazi Husrevbegov nae smrt. Taj se poraz upisuje u grijeh anadolskim
sandacima i beglerbegu Karaoz-pai. Sultan naredi da se
svi dovedu u Carigrad i stave u zatvor. Meu njima je bio
Kraloglu Ishak-beg kao sandak od Karasi. Karadoz-paa
kao glavni krivac plati glavom, a ostali budu otputeni iz
dravne slube. Kasnije o njemu nema nikakovih vijesti.
Ishak paa Gazi je s nae gore list. Meu ratnim zarobljenicima doao je u dvor i svratio na se panju Murata II., koji ga
je uzeo sebi za savjetnika i vezira. U ratovima i drugim poslovima Ishak-paino miljenje je za njega bilo mjerodavno.
tavie kad se odrekao prijestolja i povukao u Magneziju,
poveo ga je sa sobom, da mu bude i u miru drug. Kad se
opet vratio u Edrenu i zasjeo na prijestolje, imenovao ga je
svojim vezirom. Iza smrti Muratove sluio je kao namjesnik
u vie pokrajina. Vele da je bio namjesnik i na Bosni, ali
nigdje ne stoji, koje godine. Muvekit donekle biljei vijest da
je iza smrti Tomaeve skopaljski namjesnik Ishak 865.
(1461.) na poziv kraljice Katarine doao u Bosnu, da rijei
spor oko prijestolja i sprijei graanski rat i da je tom prilikom dvoje kraljevske djece u Sarajevu preveo na islam i
odveo ih sobom u Carigrad. U to doba ne nalazimo nijednog
istaknutog Ishaka osim Ishak-pae. Taj pohod moe biti da
je dao povoda da ga uvrste meu bosanske namjesnike. Od
toga doba nalazimo Ishak-pau kao vezira u Visokoj Porti
sve do imenovanja velikim vezirom 872. (1467.). Nakon pet
godina morao je ustupiti stolicu Mahmud-pai Abogoviu.
886. (1481.) kad je umro Mehmed II Fatih, bio je muhafiz
Carigrada. Na opu elju naroda i vojske novi sultan Bajezid
II imenuje ga velikim vezirom. No, radi starosti nakon dvije
godine povue se u mir. Kao mirovinu dobio je salaniki
sandak, gdje je umro 890. (1485.). Kod Ishak-bega Hranuia spomenuto je da je zabluda to ga identificiraju s Ishak-paom, jer je to oit anahronizam. Kad je Ishak-beg,
Paa Jiitov posinak, bio imenovan bosanskim krajinikom
818. (1415.), moralo mu je biti najmanje trideset godina. To
nam dokazuju i druge okolnosti, kao naprimjer da mu je sin
Raa-beg pao kao etovoa u suanjstvo ura Brankovia
830. (1426.). Da je Ishak-paa, koji umire 890. (1485.), tada

BEHAR 95

mogao imati sina da predvodi ete u neprijateljsku zemlju,

nije shvatljiva jer je to velik razmak vremena.
Jahja-ef-Bosnevi spominje se kao pjesnik za vlade Murada
III. Pripadao je nekom dervikom redu. jer se spominje u
jednoj ehovskoj dovi, u kojoj se kae, da mu je grob u Loznici. Esad-ef. Kulovi mi je kazivao, da je on negdje naao,
da je Jahja el-Bosnevi rodom iz Taslide (Plevalja).
Jahja paa u vrijeme sultana Mehmeda II doao je u dvor,
odakle je iziao 885. (1490.) kao bosanski beg. Idue godine
postao je beglerbeg od Rumelije. Kasnije je paovao u vie
pokrajina. 907. (1501.) po drugi put ga nalazimo na Bosni.
Iste godine postao je carski zet, a 910. (1504.) vezir. Umro je
912. (1506.). Spominje se kao osvojitelj mnogih gradova i
palanaka, i osniva brojnih zadubina. I u Sarajevu sagradio
je lijepu damiju i ostavio joj zadubinu. Sinovi su mu glasovite gazije Mehmed-paa, Bali-beg i Ahmed-beg, koji su
ugazili u krv stotini hiljada dumana.
Jusri je pjesniko ime Bonjaka Ahmed-ef., koji je roen
1046. (1636.). Otac mu je Mustafa-aga, poznat pod imenom
olbaa. Po svretku nauka postao je profesor u 20. godini
ivota poloivi ispite s odlinim uspjehom pred ehislamom Minkari-zade. 1099. (1688.) imenovan je munlom u
Filipoipolju s naslovom od Damaska. 1105. (1693.) umro je
kao munla u Samu i zakopan kod Salihijje.
Jusuf-paa Musahib bio je najprije u sviti Mustafa-age Armena. a kad je ovaj pogubljen, stupio je u dvorsku slubu.
1053. (1643.) postao je silahdar. a odmah iza toga II vezir i
carski savjetnik. Kasnije godinu imenovan je kapetan-paom
i serdarom na Kreti, gdje je osvojio utvreni grad Hanju.
1055. (1645.) bude pogubljen, to nije sultanu donio blaga iz
osvojenoga grada. Taj in suludog sultana Ibrahima svakome se ogadio i bio je jedan od glavnih povoda njegovu svrgnuu i pogibiji. Na putu Selimijje je pokopan. Uza svu svoju
mladost bio je odlian dravnik i vojskovoa. Iza njega je
ostao sin mu Ahmed beg, koji je uz njega sahranjen.
Kaimi Hasan-ef. rodom je iz Sarajeva. U mladim danima otiao je u Sofiju i pridvorio se kod eha Muslihuddina Uianina. Kad je uzeo idazet na irad, vratio se u zaviaj i postao
eh u Sinanovoj tekiji. Radi neega zavadi se sa Sarajlijama i
ode u Zvornik gdje se stalno nastani. Tu je umro 1091. (1680.).
Iza njega je ostao divan pjesama veinom nabonih (ilahijjat)
i Varidat o ilmul-difru (jedan razred astrologije). Sauvalo
se od njega i pjesama na narodnom jeziku.
Kudsi je rodom Mostarac. Uio je u Carigradu. Kako se vidi
iz poslanice, koju je spremio jednom prijatelju u Mostar, bio
je vrstan pjesnik. Poslanica je puna ivog humora. U njoj
apostrofira vie prvaka i pjesnika mostarskih. Poslanica je
iz g. 1150. (1737.).
Kurd-beg Sokolovi sin velikog vezira Mehmed-pae Visokoga. Pod Sigetom s bratom Gazi Hasan-paom predveo je
vojsku sultan Sulejmanu. Dvije godine kasnije 974. (1566.)
umro je u cvijetu mladosti.
Kurd beg Sokolovi, sin vezira Deli Husrev-pae, bio je ponosit i bahat vitez, koji je imao svitu od hiljadu konjanika, kako se kae, sve u srebru i u suhu zlatu. Selim II, nasljednik
prijestolja, dulje vremena mu je bio drug. Kasnije je bio san-

71

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

dakbeg u Nikdi i Satedu. Jednom prilikom, kad je Selim bio
u Halepu, priredio mu je takovu paradu sa svojom pratnjom,
da je carevi od uda ostao zapanjen. Umro je za carevanja
Selima II oko 980. (1572.). Kad je sultan uo za njegovu smrt,
veoma ga je alio i vele, da je rekao: Dok Kurd-beg nije doao u moju svitu, nisam znao, kako se vitezovi odijevaju, konje rahtovima opremaju i na njima bahato jau.
Ledunni je pjesniko ime Mustafa-ef. Bonjaka. Svrivi
nauke zaputio se po svijetu i proputovao sredinju Aziju i
Tursku. Prigodom boravka u Teheranu doao je sa ahom u
dodir i u njegovoj prisutnosti se natjecao s perzijskim pjesnicima. Napokon se vratio u Carigrad i stupio u carsku
kancelariju kao inovnik. Kasnije ga nalazimo na Krimu kod
Giraj-hana, a najposlije kod rumunjskog vojvode Skarletoglu kao divan-efendiju. Mjeseca abana 1128. (1715.) provali austrijska vojska nenadano u Rumunjsku, pa zarobi
vojvodu s cijelom svitom i odvede ga u Ugarsku. Medu ostalim zarobljenicima bio je i Ledunni. Oslobodivi se iz suanjstva vratio se u Carigrad i postao tajnik u dvorskoj kancelariji. Kao poslanik iao je po drugi put u Perziju. Umro je
u Carigradu 1133. (1720.). Napisao je komentar glasovitome mistinom djelu Mesnevi i ostavio dosta lijepu zbirku
perzijskih i turskih pjesama.
Mahir je pjesniko ime Abdullah-ef.Bonjaka.Otac mu je
eh Hadi Beir,djed Muhjuddin,a pradjed Velijjuddin. Rodio
se 1059. (1649.). Pripravne je nauke sluao kod oca, a visoke
kod zemljaka Mehmed ef. aban-zade, kod koga je takoer
bio mulazim, kad je predavao na Sulejmaniji. S njim je iao i
na abu. Vrativi se u Carigrad odlui se posvetiti profesorskom staleu, ali bosanski ponos i priroena bahatost u ulemanskim krugovima izazovu proti njemu cijelu hajku, pa ne
mogne dobiti profesorsko mjesto. Nato se potegne u mir, pa
pone pjevati slavospjeve prijestolonasljedniku Mustafi II i
slati mu zagonetke, vjeto sastavljene, da se zabavlja rjeavanjem. Kad je Mustafa zasio na prijestolje sjetio se Mahira
i naredio da mu se odmah dade profesorsko mjesto. 1106.
(1684.) nalazimo ga na Sachnu, a 1109. (1687.) na Sulejmaniji. Iste godine postao je muftija i kadija u Salaniku; dvije
godine kasnije premjeten je u Galatu s naslovom od Edrene. 1115. (1703.) dobio je aripaluk Bigu. Sa smru sultan
Mustafe nastaju progonstva za Mahira. Da ga odstrane iz
Carigrada imenuju ga kadijom u Meku. Sav trud da ostane u
Carigradu ostao mu je uzaludan. Nakon dvije godine dobio
je arpaluk na otoku Rodu pod uvjetom da ne smije doi u
Carigrad. Umro je kao kadija u Ajnitabu mjeseca abana
1122. (1710.). Njegovi biografi Seichi, Safi i alim hvale ga
kao vrsna pjesnika i uenjaka, koji je imao osobito lijep stil.
Ostavio je potpun divan pjesama.
Mahmud Bedruddln-ef. rodom iz Sarajeva. Nauke je sluao u domovini i Carigradu. Po svretku tih postao je profeor na medresi Mahmud pae Abogovia u Haskovu (Haskdju). Kasnije je stopio u svitu Mehmed-pae Sokolovia i
doao na glas pod imenom Sokolu-hadesi (Sokoloviev
uitelj). Sa Sulejmanije imenovan je vrhovnim sudijom za
Egipat 974. (1566.), gdje je i umro 977. (1569.). Kao profesor, uenjak i sudija uivao je lijep glas medu suvremenici-

72

ma. Mahmud-ef., u uenom svijetu poznat pod imenom

Bejazi-zade damadi, rodom je iz Mostara. Otac mu Halilaga
bio je po zvanju spahija. Poetne nauke uio je u zaviaju, a
visoke u Carigradu kod Nevesinjca aban-efendije Velagia. Predavao je na vie odlinih medresa u Carigradu i sa
Sulejmanijje imenovan je munlom u Halepu 1099. (1687.),
gdje je iste godine umro. Nadaleko je bio na glasu kao uenjak, poglavito u retorici i islamskom pravu. O retorici je
napisao djelo Elbediijje (O tropima i figurama) i komentirao
Munla Damiju do Mensubata.
Mahmud naa Bonjak po svoj prilici rodom iz Kliskog sandaka. Najprije ga sreemo kao dvorjanika kod Gjuzelde
Mehmed-pae (umro 943/1536.). Kasnije je stupio u svitu misirskog namjesnika Davud-pae i bio mu haznadar. Kad je
Davud-paa svrgnut, ostao je u Misiru kao muteferika i s vremnom se progurao u asti meu ugledne misirske begove.
968. (1560.) imenovan je namjesnikom u Jemenu, odakle je
973. (1565.) premjeten u Misir. Tu su begovi osjetili teke
udarce njegove vlade. 975. (1567.) prigodom neke sveanosti
pogodilo ga je puano tane i ubilo. Misli se da je na njega iz
osvete poinjen atentat. Kau da je bio vjetak u intrigiranju i
da nije birao sredstava da doe do cilja. U jednoj staroj zbirci
naao sam ovaj kronogram njegove pogibije koji glasi:
Hep papasler iidub Mahmud naa uldugjun
Mejjitin ikarmaga hep dutnlesi oldi revan
Geldiler kim gjuturub makberesina kojaler:
Petko, Dordo, Nikola ve hem Dimitri, hem Jovan,
Bai uduna geluben agladiler derdile.
Marko, Dujrno ve Mihael, Petar, Pejo i Stojan,
Dem idup hajli nasara didiler tarifa un i :
Hodi vamo, ej pope, umrli Rajko Radovan!
To u prijevodu glasi:
Kad su svi popovi uli da je Mahmud-paa umro dooe da
nose mrtvaca. Doli su da ga nose i poloe u raku Petko,
oro, Nikola. Dimitrije i Jovan. Vie njegove glave doli su
i od jada plakali Marko, Dujmo, Mihael, Petar, Pejo i Stojan.
Skupivi se mnogo krana sastavie mu kronogram: Hodi
amo, o pope, umrli Rajko Radovane! Taj sarkastini kronogram pjevao je sigurno koji njegov zemljak i protivnik. Karakteristino je kako su se nai ljudi i u ona vremenu medu
se napadali i jedni drugimu predbacivali nedavno kransko porijeklo.
Mahmud-paa Hrvat (Veli sveti) stoji na elu svima vezirima.
uenjacima i pjesnicima iz naih krajeva. Svi suvremeni i kasniji turski historici vele da je rodom Hrvat. Najkritiniji turski historik XVI. stoljea, Aali veli da je Mahmud-paa oznaivao Kruevac kao rodno mjesto, ali misli da je on to kazivao
da zabaci trag, jer su za njegova vezirovanja serhatski (bosanski) velikai s Carigradom svaki as imali posla, pa da ga
ne napastuju kao zemljaka.On je kao djeak pao u suanjstvo
nekakovu Mehmed-agi, koji nije znao ni itati ni pisati. Kad
se saznalo da je lan odlina roda darovao ga je sultanu Muratu, a sultan svome nasljedniku prijestolja Mehmedu, kome
je bio vrnjak po godinama i jednak po uzrastu. S njim je zajedno uio i postigao visoku naobrazbu. Kad je mladi carevi
poao u Magneziju za namjesnika poveo ga je sa sobom kao
peatnika (muhurdara), a kad je 855. (1451.) zasjeo na prijestolje osmanliiskih careva, imenovao ga je beglerbegom od

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Rumelije. Iza osvojenia Carigrada 857. (1453.) postao je veliki
vezir. Spletkama Rum Mehmed-pae bude svrgnut 872.
(1467.) i imenovan kapetan-paom. 877. (1472.) opet bude
imenovan velikim vezirom, ali dvorska klika, koja bjee preotela mah, brzo ga potisnu u kraj i prigodom smrti carevia
Mustafe uhvati zgodu i obijedi ga kod sentimentalnog sultana kao zaetnika smrti Mustafine. Strpan u Jedi-kule prema
jednoj vijesti sam je uinio samoubijstvo prerezavi ile na
lijevoj ruci, a prema drugim vijestima pogubljen je od ruke
delata 3. rebija II. 879. (18. kolovoza 1474.). Zakopan je kod
njegove damije u posebnom turbetu.
Ovdje se ne moemo uputati ni u kratak prikaz ivota ovoga velikog Bonjaka, jer bi se o njemu kao dravniku, zakonodavcu, vojskovoi, pjesniku i meceni knjievnika dalo napisati vie nego i o jednom veziru u turskoj povjesnici. Cijeli niz uenih i zabavnih djela posveeno je njegovu imenu.
Osim toga bi se mogla sakupiti ovea zbirka slavospjeva
njemu u ast. Jo u XI. stoljeu po Hidri savijen je cijeli ciklus legenda oko njegove glave i priiven mu uz ime poasni naslov veli (svetac), koji se daje samo velikim ehovima.
Biograf pjesnika Sehi kae da iz njegova turbeta narod nosi
zemlju kao lijek od groznice. Iza njega je ostao cijeli divan
pjesama pod pjesnikim imenom Adni (Edenski). Sagradio
je damije i medrese u Carigradu, Sofiji i Haskovu.
Mahmud paa (Zal) rodom je iz Bosne. U dvoru je uzgojen i za
nekakovn uslugu od Sulejmana prozvan alom (glasoviti perzijski junak) i odlikovan dvorskim dostojanstvom 960. (1552.).
Iz dvora je imenovan kupidibaom, a malo zatim beglerbegom od Halepa. 972. (1564.) postao je beglerbeg od Anadola. U
975. (1567.) promaknut na ast vezira u Visokoj Porti. Iste godine oenio se sultanijom ahom, keri Selima II. Umro je u
abanu 988. (1580.) jedan dani on i ena mu i oboje zajedno
sahranjeno u jednom turbetu na Ejjubu,gdje je jo za ivota
sagradio damiju i medresu. Sin mu je Mehmed paa.
Medazi rodom je Mostarac. Rado je u pjesme trpao rijetke
i zvune rijei. Sve mu pjesme vrve metaforama i zakuastim poredbama, zato je sigurno i uzeo to pjesniko ime.
Umro je 1019. (1610.).
Mehmed beg Filipovi, 980. (1572.) kanonik zagrebakog
Kaptola Franjo Filipovi skupi neto vojske i krene na Novi
da ga osvoji. Kliski sandak Ferhad-beg Sokolovi i hercegovaki sandak Sinan-beg Boljani doekaju ga kod grada
Ivania i potuku do nogu. Vie od 1000 njegovih vojnika ostalo je na bojnom polju, a 300 palo u suanjstvo, medu njima i

vojskovoa Kanonik Filipovi. On je u Livnu preao na islam

i dobio ime Mehmed. Kao zijamet dat mu je Glamo, odakle
je godinama uznemirivao susjedne gradove i mnogo zasluga
stekao kao dobar musliman za proirenje bosanske granice. Od njega vuku lozu bezi Filipovii, koji su se razgranali
po kliskom sandaku. Sada ih ima dosta u Kljuu. Jedan od
njih oenio se engikom sa Zagorja, od koga vuku lozu zagorski Filipovii. Kad je umro, nije poznato.
Mehmed-beg Hranui (Gazi) sin Gazi Isa-begov. Begovao
je na Hercegovini, a na Bosni 889. (1484.). U Bistriku je sagradio damiju, za koju je uvakufio vie duana u Sarajevu i
selo Gnojnice kod Mostara. Umro je iza 921. (1515.).
Mehmed-beg Mehmedpai-Grbavica, bio je zajim i lan
stare porodice iz Grbave, koja se otuda iselila i nastanila u
Sarajevu. Heim-ogli Ali-paa veoma ga je volio i za svojih
vezirovanja u Bosni uvijek kod sebe drao i na vojne vodio.
On mu je bio savjetnik u svemu. Umro je na svome zaseoku
u Grbavici kod Sarajeva 1159. (1746.) i zakopan preko puta
malte u polju Sarajevskom. Do nedavna vidjeli su mu se i
niani. Sada ih nema.
Mehmed-beg Rizvanbegovi (Hadi), zvani Hadun, sin Zulfikar-kapetana Stolakoga, a stariji brat Ali-pain. Poto je
bio naprasite udi kao mladi doao je s ocem u sukob i poao u svijet. uvi za zemljaka Ahmed-pau Dezzara, koji je
tada vladao u Siriji, zaputi se tamo i stupi u njegovu svitu. Tu
je ostao vie godina i odatle iao na abu. Videi Dezzar u
njemu pehlivana, koji bi mu danas-sutra mogao biti opasan,
otpusti ga iz slube. Odatle ode u Carigrad gdje je ostao tri
godine. Napokon mu dodija potucanje pa se povrati u domovinu i pokori ocu. Zulfikar-kapetan videi u sinovima nemirne duhove odree se kapetanije u korist dvojice starijih sinova, pa Stolac dade Mustaj-begu, a Hutovo s okolinim
selima Haunu. To je bilo poetkom XIX. stoljea. Hadun je
utvrdio Hutovo odakle je kao sredovjeni vitez gospodovao
okolicom sve do smrti 1831. Kad su Husejn-kapetanove ete
opsjedale stolaki grad, sunu Hadunu u glavu, da bi se mogao dokopati stolake kapetanije, pa s neprijateljima navali
na brata Ali-agu i pogibe kod opsade.
Mehmed-ef. Kassam rodom je Tenjak. Visoke je nauke
sluaou Carigradu i bio mulazim kod ehislama Minkari-zade. Predavao je na velikoj medresi uz Aja Sofiju, zatim na Sulejmanovu Darul-hadisu 1091. (1680.). 1093. (1682.) imenovan
je munlom u amu, a kasnije je bio munla u Meki. Umro je
1104. (1692.) u Uudaru na vlastitom zaseoku enal.

Jasno da ovaj pregled ne moe biti potpun niti (sve)obuhvatan ni u kojem smislu, ni poimenino ni po bilo
kojem kategorijalnom osnovu. Doslovno je nemogue spomenuti sve znamenite Bonjake koji su na ovaj ili
onaj nain ostavili traga u vlastitoj i historiji drugih naroda. Nismo spomenuli uvenog osnivaa univerziteta
al-Azhar, Devhera, ni najboljeg komentatora Mesnevije, Ahmeda Sudija ajnianina, ni jedinog pjesnika
Osmanskog sultanata koji je dva puta recitirao svoje stihove kraj Kabe, Sabita Uianina, ni Bonjaka
Sufija Husejna Lamekanija (Lazemanija), ni Sejjida Fadil-pau erifovia, bosanskog namjesnika i iznimno
talentiranog pjesnika, ni... No, nadati se da emo u bliskoj budunosti, moda u Beharu imati priliku
svakom od njih posvetiti vie panje, vremena i prostora.
Bereketom spomenutih i nespomenutih velikana.

BEHAR 95

73

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

INTERVJU

ejh

Edin Urjan Kukavica

Ljubav nema vjeru,

a vjera je ljubav u
najiem obliku
Razgovarao: Filip Mursel Begovi

74

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Ako netko eli biti profesor na Fakultetu islamskih nauka i poduavati
mlade imame, znano je, prije toga
mora zavriti isti taj fakultet i dobiti
diplomu, zatim magisterij, pa doktorat. Kakve diplome dobivaju ejhovi?
Nekima je udno da, primjerice, neki
zanatlija, moe postati ejhom i uzeti si za pravo da vodi i upuuje jednog
fakultetskog profesora.
Ne elei nikoga omalovaiti ni podcijeniti, imenovanja i postavljenja u tarikatu unekoliko se razlikuje od drugih
domena i sfera uenja i znanja. U najkraem, budui ejh prije svega mora
biti dervi, u hizmetu potpunom ejhu
koji ga odgaja, obrazuje, provjerava i s
vremenom temeljem dervievog osobnog zalaganja stepenuje. Izvanjski
uvjeti u smislu 'pravila' (podrobno poznavanje eri'ata, odreene duzove,
sure i ajete Kur'ana asnog, sunnet
Allahovog Poslanika (s.a.v.a.), mora
poznavati historiju i sutinu tesavvufa i
tarikata, silsile...) postoje i mogu se
nai u mnogim knjigama tano navedene i svako koga to zanima moe to
nai i proitati. Isto vrijedi i za unutarnja 'pravila' koja se odnose na moralni
lik i djelo ejha, njegov ahlak, adab i
amel... ejh koji imenuje (ili ovlasti)
svoga nasljednika veoma dobro zna da
ta osoba ispunjava 'formalne' izvanjske i unutarnje zahtjeve i uvjete.
Najvanije prije i poslije svega injenica kojom se ovo imenovanje razlikuje od dobivanja diplome na fakultetu
jeste da to imenovanje (potvrda) dolazi
iz gajba (manevijata), odnosno da budem potpuno otvoren, Allah, Uzvieni,
odreuje ko treba i ko e biti ejh
svako ne moe biti ejh jer je to iznimno odgovorna dunost. Nije mala
stvar uzeti neiju duu na svoju i za tu
osobu odgovarati pred Bogom, Uzvienim. Dakle, nekim redoslijedom, 'na
prijedlog' ejha velikim duhovnim prvacima u silsili neprekinutom lancu
ejhova do Imama Alija (s.a.) i Allahovog Poslanika Muhammeda (s.a.v.a.),
u snu (ruja) saopava se uzvratna zapovijed, te ejh imenovanjem novog
ejha u stvari izvrava zapovijest i javno (ponekad tajno) obejani doputenje
koje je dobio od Uzvienog Gospodara.
Openito to su dvije skupine uvjeta (1)

BEHAR 95

izvanjski i unutarnji i (2) saglasnost silsile i odobrenje Allaha, Uzvienog; neko moe zadovoljavati i ispunjavati sve
'formalne' uvjete, ali bez odobrenja
nema ni ejha; tek uz odobrenje imate
'proizvedenog' i imenovanog ejha.
ejh ste nakibendijskog i rifajiskog
tarikata (dervikog reda), sa tri hilafeta. Moete li itateljima Behara
objasniti kako se to moe biti ejhom
u vaem sluaju dva tarikatska puta
(a ima ejhova s vie) i da li se i koliko
se oni meusobno razlikuju?
Tarikatski, naime duhovni Put je jedan,
jer je Cilj Jedan. Iz pozicije dervia, njemu uope ne bi trebalo biti vano koliko
njegov ejh ima tarikata ili hilafeta. Historija svjedoi ogromnom broju iznimno velikih duhovnih stoera koji su bili
ejhovi 'samo' jednog tarikata. U konanici gotovo svi Pirovi osnivai i uteme-

via i vodstvo ejhova u suvremenom

dobu, naspram onog vakta o kojem itamo u klasinim sufijskim knjigama?
Odnos teine izazova sasvim sigurno je
isti bez obzira na stoljee u kojem ivimo; prednosti ili olakavajue okolnosti
i/ili mahane ili oteavajue okolnosti izbalansirane su Allahovom Milou, danas kao i u prolosti, jer da nije tako moglo bi se postaviti nekoliko ozbiljnih doktrinarnih pitanja. Stvorenjska predodreenost due, objavom Kur'ana asnog,
potvrujui prethodne objave, definira
se kao praiskonska, istovrsna i nepromjenjiva. U tom smislu, ponovit u, i danas je cilj svakog dervia isti kao i u bilo
kojem vremenu koje nam je prethodilo i
onom koje slijedi poslije nas sve do Dana
Velikog Suda. Allah, Uzvieni, stvorio
nas je u vremenu u kojem moemo uiniti najvie i najbolje za sebe, te nisam
pobornik stava da se neko vrijeme nazi-

Pravila ponaanja u tarikatu definirana su sunnetom Allahovog

Poslanika (s.a.v.a.), odgojni metodi i sredstva u svim tarikatima
su isti, Cilj rekli smo Jedan; prema tome iz perspektive
sljedbenika: on je taj koji ejha trai, nalazi, daje mu bejat, prihvata njegovo voenje... ne razmiljajui pritom koliko taj ejh
ima hilafeta, odnosno koliko tarikata je ejh. Veza izmeu ejha
i dervia je osobna, individualna, privatna... broj hilafeta tu nema nikakvu ulogu.
ljitelji tarikata bili su ejhovi jednog tarikata svog, a sa druge strane duhovno
bili su ejhovi svih do tada postojeih i
buduih tarikata. Pravila ponaanja u tarikatu definirana su sunnetom Allahovog Poslanika (s.a.v.a.), odgojni metodi i
sredstva u svim tarikatima su isti, Cilj
rekli smo Jedan; prema tome iz perspektive sljedbenika: on je taj koji ejha
trai, nalazi, daje mu bejat, prihvata njegovo voenje... ne razmiljajui pritom
koliko taj ejh ima hilafeta, odnosno koliko tarikata je ejh. Veza izmeu ejha i
dervia je osobna, individualna, privatna... broj hilafeta tu nema nikakvu ulogu.
Kao brini prouavatelj i rizniar povijesti sufizma, ini mi se posebno na
podruju Bosne i Hercegovine, moete li nam usporediti dervie nekad i
danas, ali isto tako i ejhove nekad i
danas? Koliko se razlikuje odgoj der-

va teim ili lakim. Svako poreenje neminovno vodi usporedbi i zakljucima da

je neto bilo bolje i/ili lake ili obrnuto
tee i/ili loije; takve usporedbe zarad
boljeg napredovanja na Putu po svaku
cijenu treba izbjegavati, jer emo vrijeme provoditi traei opravdanja za svoje
propuste, umjesto rada na njihovom otklanjanju i ispravljanju, a to nikako ne
vodi napretku. Ljudi koji vole itati neka
itaju klasina djela, na izvornom jeziku
ili pak prijevode provjerenih prevodilaca,
a preporuke i upute neka primjenjuju u
praksi najbolje to mogu koristei ono
to imaju u vremenu u kojem ive; a ljudi
koji odaberu slijediti ejha, odabrali su
laki put, neka sluaju njegove zapovijesti, naloge i zabrane i neka samo od njega ue. Knjige su uvijek bile i samo su
sredstvo na Putu kojeg ste, kao dervi,
izabrali. Ne dozvolite sebi, jer to je na vau tetu, da nakon pet, deset, hiljadu...

75

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Ne dozvolite sebi, jer to je na vau tetu, da nakon pet, deset,

hiljadu... proitanih knjiga umislite da vam ejh nije ni potreban,
jer u knjigama sve pie. Ne pie! U najznaajnijih djelima klasinog razdoblja sufizma, u svim tarikatskim prirunicima, u
svim zbirkama mudrosti tesavvufskih velikana, na najvanijim
mjestima umjesto zakljuaka pie, fesellu ehlul zikr pitajte
one koji zikr ine! Nadalje, nemojte nikada zaboraviti, prvo svi
klasini autori imali su svoje ejhove i kasnije su i sami postajali ejhovima, drugo svoja su najznaajnija djela napisali u zrelom dobu, mogli bismo rei i u poznijem dobu svoga ivota, najznaajnije nakon to su proli sejr-i suluk (duhovni Put) te je
izravna primjena njihovih ivotnih zakljuaka, a to poetnici
obino ine ili nastoje da ine nemogua.
proitanih knjiga umislite da vam ejh
nije ni potreban, jer u knjigama 'sve pie'. Ne pie! U najznaajnijih djelima
klasinog razdoblja sufizma, u svim tarikatskim 'prirunicima', u svim zbirkama mudrosti tesavvufskih velikana, na
najvanijim mjestima umjesto zakljuaka pie, 'fesellu ehlu'l zikr' pitajte one
koji zikr ine! Nadalje, nemojte nikada
zaboraviti, prvo svi klasini autori imali su svoje ejhove i kasnije su i sami postajali ejhovima, drugo svoja su najznaajnija djela napisali u zrelom dobu,
mogli bismo rei i u poznijem dobu svoga ivota, najznaajnije nakon to su
proli sejr-i suluk (duhovni Put) te je
izravna primjena njihovih ivotnih zakljuaka, a to poetnici obino ine ili
nastoje da ine nemogua.

zar bih pisao cijelu knjigu?' Navedena

sedmerica ejhova razliitih tarikata
nakibendijskog, kadirijskog, halvetijskog, mevlevijskog i bajramijskog
imaju nekoliko zajednikih karakteristika, naime, svi su Bonjaci, svi su dosegli
vrhunac duhovnog Puta, pa ako hoete i
evlijaluka i, ni o jednom (osim trojice koje ste Vi spomenuli) se ne zna puno vie
od imena i ograniene nekolicine podataka, vie iz predaje nego iz faktografije.
Osjetljiv sam na bosansku i bonjaku
civilizacijsku, tradicijsku, kulturnu i svaku drugu ostavtinu i naslijee. Bonjaci
su narod koji sporo pamti, a brzo zaboravlja, nai neprijatelji se svim silama
ve stoljeima trude da zatru sve tragove naeg nacionalnog i vjerskog identi-

teta u svim krajevima u kojima smo ivjeli i ivimo, spaljuju biblioteke, arhive i
institute, rue mezarja, damije i tekije,
sistemski i sistematino ubijaju ljude
koji se sjeaju i pamte; paljivo nas potiu da pod tepih multikulturalnosti zguramo stid od svoga kao arhainog, zaostalog i prevazienog, te da prihvatimo
tue kao moderno, napredno i progresivno... Naalost, mnogi su nasjeli na tu
vie nego oiglednu podvalu. Multikulturalnost i sekularizam ne podrazumijevaju odricanje i odbacivanje vjere i tradicije, nego naprotiv, uvanje vlastite
vjere i tradicije uz potovanje drugih i
drugaijih.
S kakvim ste se prevoditeljskim poduhvatima u zadnje vrijeme uhvatili u
kotac?
Prevoditeljskim, samo onoliko koliko
mi je potrebno za pisanje autorskih
djela. Radije se posveujem uenju jo
nekoliko jezika to je, nekako, najvei
prevoditeljski poduhvat. Naime, sakupio sam materijal i poeo pisati nekoliko knjiga; Promiljanja o tarikatu antropologija tarikatskih usula u savremenom dobu; Salik i suluk u djelu
ejhu'l Ekbera; Tri risale (Najm al-Din
Kubra, Adab al-Suluk, Nasir al-Din alTusi, Awsaf al-Ashraf, Sayyid Haydar
Amuli, Jami alAsrar); knjigu o Ikhwan
al-Safa sa osvrtom na njihova uenja,
knjigu o melamijskoj tradiciji u sufizmu, komentar al-Hallajeve poeme Ta

Osim to ste prevoditelj, vi ste i pisac

te upravo zavravate knjige o tri znaajna sufijska velikana iz Bosne. Rije
je o Sirri-babi, Ilhami-babi i Kaimibabi. Omiljeno u itatelja djelo Ilhamijin put u smrt Reada Kadia, po
nekima, robuje vremenu u kojem je
pisano, dakle komunizmu, te je moralo platiti danak u vidu opreznosti
samog stvaraoca. Vi nemate problema kao spomenuti pisac. Koja ete
nerasvijetljena mjesta o ivotu i djelovanju ovih sufija otkriti itateljstvu?
- ...I Abdullahu Bosneviju, arihu'l Fususu, Ahmedu Sudiju, arihu'l Mesnevi,
Ibrahimu Bistrigiji i Husejnu Lamekaniju... Kad god mi postave ovakvo pitanje
pomalo drsko odgovorim, 'pa, da sam
mogao sve strpati u dvije-tri reenice,

76

ejh Edin Urjan-baba sa Salaetinom elebijem - potomkom hazreti Mevlane Rumija

BEHAR 95

Edin Urjan Kukavica

Sin i Ibn Arabijev Tarjuman al-Ashwaq,
dva romana, Pir o hazreti Hamza Baliju
i Pretprva knjiga Dabirova o Dabiru
ibn Hajjanu, alkemiaru i prvom
ovjeku u historiji kojeg su zvali sufi...
Na Vau ideju u namjeri sam napisati i
jedan putopis to je literarni domen u
kojem se jo nisam okuao...
Za prevoditelja sufijske literature, esto se istie, nije dovoljno samo stilsko i jezino umijee ve i dubinsko,
odnosno, tankoutno svjetonazorsko
razumijevanje teksta koji se prevodi.
U poplavi prevoditelja klasinih djela
velikana sufizma, moete li izdvojiti
one najuspjenije? Uz to, to mislite o
prevoenju perzijskog originala koji je
prvo preveden na engleski, a zatim s
engleskog na na bosanski jezik? Koliko je simetrino vjerodostojan?
Rado spominjem prijevode akademika
Reida Hafizovia i Muamera Kodria,
jer znam da prevode sa izvornika, znam
kako rade i da se uvaju da se ne ogrijee o pravo velikana ija djela prevode.
Kada su prijevodi u pitanju pristalica
sam prevoenja iskljuivo sa izvornog
jezika, u najgorem sluaju, sloio bih
se sa prijevodom (na bosanski) prijevoda (izvornika na neki drugi jezik) za klasina djela koja drukije nisu dostupna,
ali i tada od iskusnih i verziranih prevodilaca. Svaki prijevod je, po mom skromnom miljenju, autorsko djelo i na
izvjestan nain predstavlja tumaenje
izvornika; nadalje, engleski ili francuski jezik nisu bogati kao arapski, perzijski ili turski, te prijevodi prijevoda mogu biti samo opisni, teko doslovni, a
tesavvufska/tarikatska literatura zahtijeva iznimnu preciznost i tanost; pitanja due i duhovnog Puta. Toliko su
osjetljiva da su stari sufiji razvili obiman, ekskluzivan i egzaktan tehniki
pojmovnik koji se mora iskustveno poznavati da bi se svakom pojedinom pojmu, ako se prevodi moglo pristupiti sa
dunom panjom, a ako se navodi u
izvornom obliku moglo o njemu meritorno govoriti. Velika je to odgovornost
koju ljudi olahko prihvataju i o njoj
uglavnom ne razmiljaju, a koja moe
imati ozbiljne posljedice. To me unekoliko podsjea na ljude koji se sami proglase ejhovima i za sobom povedu ljude koji im povjeruju na rije.

BEHAR 95

to mislite o tome da jedan nemusliman

prevodi sufijsku literaturu, ali i o tome
da to radi neki musliman koji nije sufija?
Znamo koliko je u tesavvufu vano potivanje silsila koje seu do Poslanika
a.s. Ako se u tarikatu za sve vane odluke u ivotu mora traiti dozvola od vjerodostojnog vodia, da bi onaj tko trai
dozvolu dobio hajr i bereket, nije li i tako
s prijevodom, eto, itavog jednog sveska
El-Gazallija, Rumija ili Ibn Arebija...
William C. Chittick, Henri Corbin, te jo
neki, puno su truda uloili kako bi engleskom i francuskom govornom podruju
predstavili znaajna djela islamske duhovne batine, prijevodima ali i autorskim djelima; neki su, poput Titusa
Burckhardta, Frithjofa Schuona, Rn
Guenona... prepoznali istinu i vratili se

smo uradili. Mogunost izbora (razumom koji nam je dat) jeste ono to nas
razlikuje od drugih Allahovih stvorenja i
zbog ega emo odgovarati, tako da opet
sve ostaje na savjesti pojedinaca.
U svome radu u Beharu, koji prethodi ovom intervjuu, spominjete kritiku i neslaganje tradicionalnih i pomalo ortodoksnih alima (uleme) sa
sufijama? Postoji li, pa makar bio i
suptilne naravi, taj sukob i danas?
Rado ne bih generalizirao; zasigurno postoje ljudi koji vole ili ne vole jedni druge,
a u kojem domenu i na kojoj razini e se
ta 'ljubav' uprizoriti, gotovo da je manje
bitno. S druge strane, u svakom domenu
iako to kod vjerske uleme ne bi smio
biti sluaj postoje na ovaj ili onaj nain

Svaki prijevod je, po mom skromnom miljenju, autorsko djelo i na

izvjestan nain predstavlja tumaenje izvornika; nadalje, engleski
ili francuski jezik nisu bogati kao arapski, perzijski ili turski, te prijevodi prijevoda mogu biti samo opisni, teko doslovni, a tesavvufska/tarikatska literatura zahtijeva iznimnu preciznost i tanost;
pitanja due i duhovnog Puta. Toliko su osjetljiva da su stari sufiji
razvili obiman, ekskluzivan i egzaktan tehniki pojmovnik koji se
mora iskustveno poznavati da bi se svakom pojedinom pojmu, ako
se prevodi moglo pristupiti sa dunom panjom, a ako se navodi u
izvornom obliku moglo o njemu meritorno govoriti.
islamu (i tesavvufu/tarikatu), a neki nisu,
a samo Allah zna koliko je ljudi upoznalo
pravo lice islama zahvaljujui njihovim
djelima; Kur'anska je istina da e Allah,
Uzvieni, Svoju vjeru ojaati ak i preko
nemuslimana. Knjige autora koje ste
spomenuli, ali i brojnih drugih koje niste
spomenuli, bez izuna (doputenja) ne
mogu se i ne smiju tumaiti, dakle ni
prevoditi. Ali, danas se rekli smo ve
puno toga radi bez razmiljanja o posljedicama. Knjiga je javna i ono to je jednom ispisano ili reeno imat e odjeka,
kad-tad. Ako nije ispravo ili tano preneseno teta moe biti nesaglediva, jer ne
moete kontrolirati do koliko e ljudi doi i koliko e se njih povesti za pogrenim
ili manjkavim prijevodom. Svojim derviima esto kaem da nema loe knjige,
jer je i loa knjiga dobra ako znate da je
loa (pa je ne uzimate u ruke). Vrijeme je
Allahovo (uostalom kao i sve ostalo) te
e ono pokazati ta je hair od onoga to

sujetni ljudi. Nijedan sukob, netrpeljivost

ili ak i nesporazumi nisu donijeli nita
dobro, jer ne doprinose jedinstvu, a Jedinstvo (Tevhid) je sutina islama.
Primijeeno je da u naedoba poprilino mladih ljudi pristupa dervikim redovima u BiH. Po Vaem miljenju, da li
je rije o nekoj vrsti pomodnosti, koja,
kao to je poznato, ima svoj uspon i pad?
Ponovo, protivnik sam bilo kakvog generaliziranja. Gospodar, Uzvieni, od
poetka Svoga stvaranja nije stvorio
dvije potpuno iste jedinke jedne vrste
i to je jedna od mudiza Allahovog stvaranja te makar zbog toga treba izbjegavati uopavanje u bilo kojem smislu... Dakako da ima pomodarstva
kao uostalom i u svemu doputeno je,
popularno je, pomalo je i moderno ii u
tekiju, ali ni to nije problem iskljuivo
naeg vremena. Sultan Fatihov otac,

77

Sveta povijest i duhovno vitetvo u Bosni i Hercegovini

Murad II, toliko je volio svoga ejha hazreti Hadi Bajram Velija da je sve njegove dervie oslobodio poreza i sluenja vojske, te se uskoro oko ovog zata
okupila mala vojska od 8,000 dervia, ali je to Hadi Bajram Veli mudrim
potezom sveo na jednog i po dervia...
Naa je dunost i obaveza prema svakome se odnositi jednako, a hazreti
Bajezid Bistami kae, ko je bio s nama,
pa ode od nas, nikada nije bio s nama,
ali itako mi Boga, nije od nas ko stanovnicima dehennema ne prui ruku
da ih izbavi iz vatre; treba znati da onaj
ko nije iste krvi ne moe ostati u tekiji.
Sluao sam po bosanskim arijama
prie/legende o udesnim sufijama koji se pretvaraju u kap vode, a zatim u
veliki kamen, pa reu si glave i vraaju
ih potom natrag, o oivljavanju mrtvih,
o ulascima u uarene pei nakon to
ejh kae 'Destur'... Mnogi koji e uti
takve prie o nevjerojatnim udima,
esto e i ismijavati sufije. Ne ini li
Vam se da su neki, skloni svakojakim
priama, sveli sufije na fakirstvo ili na
one koji se bave nekom nadrilijenikom magijom i skidanjem uroka? Kako
vi gledate na keramete, ali i na spomenute legende i, dodajmo aljivo, ejh
ste, hodate li po vodi, po uarenom umuru ili po zemlji? Takoer, na koji nain kao povjesniar, ali i pisac, razluujete istinu od matovite predaje?
Ljudi su uvijek voljeli uda; ak su i od
Allahovih Poslanika, koji su im prenosili objavu, traili dopunska uda. Za
mene je udo koliko ljudi vole uda i
koliko im je svejedno kada im se uda
pokau, esto su one od kojih su uda
traili i dobili, proglaavali arobnjacima. Kakve koristi dervi ima od toga
to njegov ejh hoda po vodi ili leti zra-

kom? Sejjid ejh Muhammed Ensari

(k.s.) je rekao: "Ako vidite ejha da leti
zrakom, pogledajte mu eri'at; ako nema eri'ata ne idite za njim!" Tesavvuf
je ahlak, adab i amel, udoree, pristojnost i dobro djelo; pristojnost, ljubaznost je sutina tesavvufa! Tarikat je
iskrenost, istrajnost i dosljednost. Nema veeg kerameta od oienog srca.
U dostupnoj literaturi, posebno zapadne provenijencije, o sufizmu se
esto govori kao o misticizmu? Smatrate li da je taj sinonim opravdan?
Nipoto; sinonimiziranje ta dva pojma,
kao i pojave koje se njima nazivaju pravi
je primjer nerazumijevanja ali i loeg
utjecaja orijentalizma devetnaestog stoljea. Pojave se u ljudskom rjeniku mogu imenovati samo poznatim nazivnicima, te stoga ne treba uditi da su zapadni orijentalisti u tarikatima prepoznali
svoje vjerske redove, stoga se i ova dva
pojma esto i pogreno sinonimiziraju ak i u naoj literaturi. Misticizam u
prvi plan stavlja mistika, a tesavvuf Boga, Uzvienog. Misticizam slui velianju
sebe, maenju i velianju svoga nefsa,
isticanju vlastite vrijednosti i postignua,
a tesavvuf svoenju sebe na realnu veliinu u odnosu prema Bogu, Uzvienom,
odgoju i kontroliranju nefsa, te shvatanju
da kad nismo u stanju na ovaj svijet doi i sa njega otii svojom voljom, dakle
niti ita izmeu te dvije krajnosti niti bismo postojali, niti bismo bili u stanju ita
uiniti bez Boga, Uzvienog.
esto se o derviima stvaraju predodbe kao o asketima koji nemaju
veze sa stvarnou, pa kao da su haman nesposobni za svakodnevni ivot.
Va ejh rahmetli Mesud ef. Hadimejli govorio je da danas za dervie

nema povlaenja u osamu, da moraju

ivjeti radei i privreujui za svoje
obitelji. Takoer, veliki broj dervia je
spremno stalo u obranu domovine kada je to trebalo, a i sami ste ratovali i
bili vojnikom Armije BiH. Otkuda te
romantine i patetine predodbe o
derviima? Da li ih dugujemo, moda,
knjizi Dervi i smrt Mee Selimovia? Uostalom, kao ejh, mimo knjievnih vrijednosti, to mislite o toj knjizi?
Izvana sa svijetom, iznutar sa Gospodarem, osnovno je pravilo kojega se danas, kao i prije hiljadu godina treba pridravati. Biti vojnikom u napadnutoj
zemlji bilo je pitanje dostojanstva, asti
i graanske dunosti; ne mislim da je to
neto izvan okvira normalnog ljudskog
ponaanja. Romantine i patetine predodbe rezultat su kolektivne i individualne potrebe za osloncem, utoitem,
sigurnim zaklonom... a dervii su pouzdani i vrsti. to se Dervia tie...
Osobno sam se uvjerio da su neki nemuslimani oduevljeni porukama Hazreti
Mevlane Rumija, a zatim se neugodno
iznenade kada im kaete da je Mevlana
bio musliman. to mislite o popularnosti sufijske misli na Zapadu? Kakvu po
Vama svrhu u sufizmu Zapadnjaci vide i
to od njega oekuju? Naravno, ne odriem se injenice da su mnogi Zapadnjaci postali iskreni muslimani i sufije.
U turbetu/damiji hazreti ems-i Tabrizija vidio sam ljude koju se kriaju pred
njegovim mezarom, iako povrh njegove
mubarek glave stoji veliki zeleni turban;
vidio sam ene i mukarce koji spontano ine sema', ponekad i u obrnutom
smjeru. Univerzalnost tesavvufske poruke koju je hazreti Mevlana pretoio u
mesneviju ljubav prema Bogu,

Takoer, u istom radu, osjea se Vae nezadovoljstvo sa nerazumijevanjem i neznanjem koje nai ljudi gaje prema
tradiciji sufizma u BiH i dananjim sufijama. Eto, neki na Bonjak e dervie nazivati hukaima, prodavaima magle,
udacima, luacima, sektaima... a ponosit e se Sultan Mehmed Fatihom, ne znajui da je i on sam bio sufi. Kada se
desilo to preimenovanje iz potovanih u udne, iz voljenih u narodu u lude, iz dervikog reda u derviku sektu?
Svi su osmanski sultani bili dervii, neki ak i ejhovi, mogao bih Vam poimence navesti tarikat svakog od osmanskih
sultana; osim toga svaki od njih je imao i zanat (esnaf), vojnu kolu i vjersku naobrazbu, jer je to bilo pravilo. to se
tie odnosa prema derviima, on nikada nije bio ni bolji ni gori nego to je to danas; dervie su najee tolerirali i
podnosili, a rijetko prihvatali i voljeli, sve dok okolnosti ne nametnu nunu potrebu. Ljudi ne vole i boje se onoga to
ne razumiju, a hazreti Abdu'l-Kadir Gejlani je rekao da dervia moe razumjeti samo dervi, ejha samo ejh, poslanika samo poslanik...

78

BEHAR 95

BEHAR

BEHAR, dvomjeseni bonjaki asopis za

kulturu i drutvena pitanja
Nakladnik:
Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske
PREPOROD
Glavni i odgovorni urednik:
Sead Begovi
Izvrni urednik:
Filip Mursel Begovi
Urednitvo:
Ibrahim KAJAN, Senad Nani, Ervin JAHI,
Sena KULENOVI, Azra Abadi NAvaey

Edin Urjan Kukavica

EJH Edin Urjan Kukavica

SVETA POVIJEST I
DUHOVNO VITETVO U
BOSNI I HERCEGOVINI
(tekije, evlije, sufije, ratnici, pjesnici)

Rukopisi i fotografije se ne vraaju

Adresa:
BEHAR
KDBH Preporod
Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska
Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635
e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
seadbegovic@yahoo.com
web: www.kdbhpreporod.hr

UVODNA RIJE ....................................................................................................... 3

FUNKCIJA I ULOGA DERVIKIH INSTITUCIJA . ........................................................ 23

Kunski iro-raun:
ZABA 2360000-1101441490

EJH PRVI MEU JEDNAKIMA, DUHOVNI VODI I UITELJ ................................ 37

Grafiki prijelom i tisak:

mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica

SVETA GEOGRAFIJA I SVETA HISTORIJA NAELA ZA UTEMELJENJE TEKIJE ......... 29

ISA-BEG ISHAKOVI: UNUK KATARINE KOSAE? .................................................. 35
DUHOVNO VITETVO ........................................................................................... 39
EVLIJE, SUFIJE, RATNICI, PJESNICI ......................................................................... 44
ZNAMENITI I ZABORAVLJENI BONJACI U OSMANSKOM SULTANATU . ................ 52
INTERVJU: EJH EDIN URJAN KUKAVICA ............................................................... 74

Tiskano uz financijsku potporu iz dravnog

prorauna Republike Hrvatske putem Savjeta
za nacionalne manjine Republike Hrvatske.
ISSN 1330-5182
Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu
nuno i stavovi urednitva.

Na naslovnoj stranici:
Zapis o pjesniku i kaligrafu Muhamedu Mejliji, 18. stoljee

Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sara

jevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu
je urednikom bio Safvet-beg Baagi, a vlasnik Ademaga
Mei. Objavljivao je tekstove za zabavu i pouku, izvorne
i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske
susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi
zagrebaki Behar ocijenjen najboljim to su Bonjaci dosad
imali. On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine
sa ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i matinim narodom u Bosni i Hercegovini. U desetogodinjem razdoblju
(1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagrebakog izdanja
bio je knjievnik Ibrahim Kajan, a potom ga je zamijenio dr.
Muhamed dralovi koji je tu slubu obnaao do ljeta 2006.
godine.

ejh Mesud - ef. Hadimejli (r.s.) i dervi Edin Urjan Kukavica

DERVIKE INSTITUCIJE U BOSNI I HERCEGOVINI I SARAJEVU .................................. 6

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,

godinja pretplata 100 kn
Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,
godinja pretplata 20 KM.

Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X:

703000-280-3755185
(S naznakom: Preporod, za Behar)

O ljubljenju ruke Rekao je Allah, Uzvieni: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne
znaju?!" (39:9), "A nad svakim znalcem
znalac je jo vei!" (12:76), "Pitajte one koji zikr ine ako ne znate!" (16:43). Potovanje prema ljudima od znanja u islamu, ejhovima i ulemi, utemeljeno je na priznavanju da su oni uzvieniji od nas zahvaljujui
svome znanju i odricanju od ovoga svijeta
radi stjecanja Vieg Znanja, a kako je znanje temelj vjere onda osobit odnos prema
posjednicima znanja predstavlja sa
9mi
osnov vjere. ejhovi i ulema su uvari i zatitnici islamskog znanja prethodnih narataja, te ih stoga treba potovati i posluan
im biti. Poljubiti ruku znalcu je ast i zadovoljstvo; to je osnovni i potpuno normalan
izvanjski znak adaba prema onima ijem
drutvu treba strijemiti, iji savjet posluati i za iju dovu zamoliti, jer su to pouzdani
naini sputanja milosti Allaha, Uzvienog.

BEHAR 95

Uzvienom, koja se reflektira prema

Njegovom stvaranju, izvan je bilo kakvih
religijskih ili vjerskih okvira zato to je
ona uzrok i povod stvaranja; ljubav napose nema vjeru, a vjera je ljubav u najiem obliku. Boija ljubav nikome nije
uskraena, Allah, Uzvieni voli sva Svoja
stvorenja takvim intenzitetom da svako
ljudsko bie, ako se imalo okrene Bogu,
ne moe a da ne osjeti i da ne odreagira
na neki nain. Duhovni velikani su kanali izlijevanja Boije ljubavi te su takve i
brojne druge reakcije na njihova djela, a
osobito u blizini asnih mjesta na kojima
su ukopani sasvim normalne.
to mislite o new age tendencijama koje se esto zalau za razne oblike religijskog sinkretizma. Dakle, sve se moe biti odjednom, a esto e sufizam
koristiti u svojim teorijskim razmatranjima. Pritom mislim na univerzalnu
poruku koju sufizam esto naglaava.
Transcendentalno jedinstvo religije se
ne moe zanemariti osobito sa stajalita
da Allah, Uzvieni, nije objavljivao nita
osim islama (predanosti i pokornosti
Njemu!), razumljivo sa razliitim Vjerozakonima u skladu sa pojmovnim mogunostima naroda kojem je Vjera
objavljena, uvjetima i okolnostima; ta
su ljudi od toga kasnije napravili druga
je pria. Univerzalizam tesavvufske po-

BEHAR 95

ruke je bezvremen, bezprostoran, bezuvjetan, ne dotiu ga se oklonosti, politika opredjeljenja, geografske razdaljine... S druge strane, praiskonska (ezelska) potreba ljudske due da se vrati
svome Stvoritelju ista je za sve stvorene due, bez obzira na njihova naknadna
i dodatna opredjeljenja i predrasude jer,
kae Allah, Uzvieni, da se svi ljudi raaju u 'prirodnoj jedinoj objavljenoj vjeri', a lijepo i dobro se srcem prepoznaje,
prihvatao to razum ili ne. Tesavvuf (sufizam) i tarikat, teorijski i praktino, nude
najkrai i najpouzdaniji put i nain za zadovoljavanje ovjekove sutinske udnje
za razumijevanjem sebe i svoje uloge u
ovome svijetu te upoznavanjem i spoznajom svoga Gospodara, uz provjerene
vodie, sa vjernim saputnicima, sigurnim stazama i potpuno besplatno.
Imate li koji prigodni savjet mladim ljudima u ovim turbulentnim vremenima?
Jedan ejh iziao je pred svoje dervie
i muhibe nosei u boi neke stvari.
Bez rijei je uzeo veliku teglu i poeo
je puniti ping-pong lopticama. Kada je
zavrio pitao je okupljene da li je tegla
puna; oni rekoe da jeste. Potom je
uzeo klikere i poeo ih sipati u teglu,
dok su klikeri popunjavali praznine izmeu loptica. Potom je ponovo pitao je
li tegla puna i okupljeni rekoe da je-

ste. Zatim je ejh uzeo kesu pijeska i

poeo ga sipati u teglu; pijesak je popunio sve praznine izmeu loptica i
klikera. Jo jednom je upitao da li je
tegla puna i dervii ponovo potvrdie
da jeste. ejh tada dohvati veliku ezvu
sa pei i sasu je u teglu, te kahva popuni sve praznine koje vrsta materija
nije mogla; sva kahva iz dezve stade u
teglu. Dakle, ree ejh, ova tegla je
va ivot. Ping-pong loptice su vane
stvari - Bog, Uzvieni, ibadet, porodica, zdravlje, demaat... stvari koje, i
da sve ostalo izgubite, va ivot ne bi
bio prazan; klikeri su stvari poput posla, kue, auta... Pijesak je sve ostalo
male svakodnevne stvari. Ako teglu
svoga ivota napunite pijeskom beznaajnim stvarima, neete imati mjesta za klikere i ping-pong loptice one
doista vane, od kojih ovisi ivot. Svoju
panju posvetite stvarima bez kojih
neete biti sretni; prerasporedite svoje dosadanje prioritete. Uvijek e se
nai vremena da se oisti kua ili opere auto, ali nee za ibadet i za porodicu. Pobrinite se najprije za svoje pingpong loptice, ostalo je samo pijesak.
Jedan od dervia upita ta onda kahva
predstavlja. ejh se nasmija i ree,
Drago mi je da si to upitao; bez obzira
kako va ivot bio ispunjen, uvijek naite vremena za fildan kahve i cigaru
sa svojim prijateljima.

79

BEHAR

BERIET RIJEI

ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA GODINA XIX 2010. BROJ 95 CIJENA 20 KN

Ja sam oblikom kaplja, ali sadrinom more,

U meni je cijeli svijet, ja sam svijet i njegova sadrina.
Utonuo sam u svjetlost pojava boanstva,
Sunce je samo moja estica, ja sam Zehrin Enver,
Stvor moga tijela opstoji s ljubavlju,
U meni se odrazuje sve, ja sam openitost i pojedinost.
U meni je sutina svih 18.000 svjetova,

Ja sam uvar poprita ljubavi i danas sam drugi Eref

Ja sam odraz Alijine tajne, od svega sam vii ja.
Abdurrahman Sirri-baba Balta-zade

ejh Edin Urjan Kukavica

SVETA POVIJEST I DUHOVNO

VITETVO U BOSNI I HERCEGOVINI
(tekije, evlije, sufije, ratnici, pjesnici)