Autor

doc. dr. Zuhdija Adilovi

Izdava
Islamska pedagoka akademija
Zenica

Recenzenti
doc. dr. ukrija Rami
doc. dr. efik Kurdi

Lektor
Midhat Kasap

Tehniko ureenje
Munever Bekta

tampa
Dom tampe Zenica

Za tampariju
Asim Kaknjo graf. in.

CIP Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

28-335:929 Pruak H. K.
28-284

ADILOVI Zuhdija

Hasan Kafija Pruak i njegovo djelo :

(951-1024 / 1544-1615) : svjetlost istinske
spoznaje o temeljima vjere : komentar Tahavijeve
poslanice iz akaida / Zuhdija Adilovi. Zenica :
Islamska pedagoka akademija, 2004. 323 str. ;
24 cm

Tekst na bos. i arap. jeziku. Na nasl. str.

upor. stv. nasl. na arap. jeziku. Bibliografija:
Str. 316-321

ISBN 9958-9229-3-2

COBISS. BIH-ID 13234950

Na osnovu miljenja Federalnog ministra obrazovanja i nauke ovaj proizvod oslobo en je pla anja
poreza na promet proizvoda i usluga
 Zuhdija Adilovi

HASAN KAFIJA PRUAK

(951-1024 / 1544-1615)

I NJEGOVO DJELO

SVJETLOST ISTINSKE
SPOZNAJE O TEMELJIMA
VJERE
Komentar Tahavijeve poslanice iz akaida

sV=k :\Kd, c:g tWJ

x<:Cg
 SY c t|Ok [ c *e}k r
:K^k O8:e`

Zenica, 2004.

4
Recenzija

Akida, vjerovanje, kredo, rije i su kojima se opisuje stanje

ljudskog uma, ljudske due, ljudskog vjerovanja u pogledu postojanja
Uzvienog Stvoritelja i Njegovih svojstava, na ina stvaranja i
upravljanja nebesima i Zemljom, postojanja ovog i budu eg svijeta,
vjerovjesnitva i poslanstva, ljudske sudbine itd. To su rije i iza kojih
stoje, ili bolje reeno, to su rijei koje su pokretaka snaga svih
ljudskih aktivnosti i djelovanja. Iza svega to ljudi rade, bilo koje vjere
ili nevjere oni bili, nalazi se vjera, vjerovanje, kredo, nalazi se ideja
koja podstie na datu aktivnost koja vjerno govori o ovjeku i njegovu
razumijevanju svoga okru enja, bliskog i dalekog. Dakle, iza svakog
dogaaja, velikog i malog nalazi se vjera, ovjekova akida. Tako je
oduvjek bilo i tako e biti do Sudnjega dana. S obzirom da je akida
prisutna u svakoj ovjekovoj aktivnosti i s obzirom da vjera, vjerovanja
i ubjeenja ima toliko vrsta i oblika da ih je gotovo nemogu e
prebrojati, odabir prave vjere, odabir vjere koja e ovjeku omogu iti
ispravno vjerovanje kompatibilno s prirodnim zakonima Stvoritelja
Uzvienog i kao takva omoguiti ovjeku uspjean ivot, ispravno
presuivanje i aktivnost u svim situacijama i okolnostima, od
izuzetnog je znaaja za ovjeka. Koliko je znaajno imati ispravnu
vjeru najbolje moemo shvatiti ako posmatramo savremenog ovjeka,
ako posmatramo intelektualce naega vremena koji su svojim znanjem,
izumima i uspjesima, vjerovatno u veini slu ajeva, nadmaili sve
prethodne generacije koje su ivjele na planeti Zemlji, ali u pogledu
vjere su vrlo esto primitivni i dekadentni. Neshvatljivo je, barem za
nas muslimane, da meu takvim izuzetnim umovima moemo vidjeti
one koji se tresu od straha i uzbuenja kada vide ili se susretnu s
ljudima kojima su opsjednuti: pjeva ima, glumcima, sportaima itd,
kada se suoe sa razliitim ivotinjama kojima se klanjaju, kada sa
strahopotovanjem stoje pred kipom od kamena, bronze ili ne eg

6
drugog u kome neko boanstvo gledaju, kada vide neki dobar ili lo
predznak za koji smatraju da im sreu ili nesre u donosi, itd.
Muslimani tvrde da imaju ispravno razumijevanje svijeta i
ovjeka, njihovog nastanka, uloge u sadanjosti i budunosti. Posebno
pripadnici ehli-sunneta, unutar muslimanskog korpusa, s uvjerenjem
tvrde da je njihova akida najispravnija jer je svojim originalnim
izvorima, Kuranu i sunnetu, najblia. Ehlisunnetska ulema svemu to
nije utemeljeno na ta dva osnovna izvora islama u akidu nije dopustila.
Ona se s odlunou usmjerila ka istom, izvornom, nepomuenom
vjerovanju, koriste i provjerenu nau nu metodologiju. U procesu
tumaenja, razumijevanja, i ouvanja izvornosti islamske akide ta
ehlisunnetska muslimanska ulema imala je zna ajnu ulogu. Me u
najistaknutijim alimima u dugoj povijesti islama, iji doprinos na
prezentaciji, proienju, ouvanju i odbrani izvorne islamske akide je
izuzetno znaajan, je i veliki imam Ebu Dafer Ahmed ibn
Muhammed et-Tahavi koji je umro 322. godine po Hid ri (933. god.)
U svojoj poslanici poznatoj kao El-Akidetut-tahavijje on je sakupio
glavno to punoljetan musliman mora znati, vjerovati i od temelja
svoje akide prakticirati, kao to su pitanja u vezi sa vjerovanjem u
Allahovu, d.., jednou (tevhid), Njegova uzviena svojstva, vjerovanje
u odreenje, poslanstvo, proivljenje itd. Ta poslanica je svojom
kvalitetom plijenila srca uleme i njihovih u enika i tako se proirila
irokim prostranstvima islamskog ummeta stigavi i do Bosne i naega
alima Hasana Kafije Pruaka koji, kako mu ime govori, bijae roen u
znamenitom Pruscu izmeu Bugojna i Donjeg Vakufa. Hasan Pruak
je tu poslanicu, u elji da je pribli i svome narodu, protuma io
slijedei ehlisunnetsku metodologiju ije temelje su udarili istaknuti
alimi iz prve tri generacije selefa. Tako je na ovom prostoru nastala
knjiga iz akide istog ehlisunnetskog selefijskog menhed a. Tu knjigu
Hasan Kafi Pruak napisao je na arapskom jeziku, poto je to nekada
bio jezik kojim se slu ila bosanska inteligencija. Danas, poto su
vremena drugaija, a potreba za Tahavijevom poslanicom nije
presahla, jedina mogu nost da ta akida bude dostupna irem krugu
italaca jeste da bude prevedena na bosanski jezik. Ta akt ivnost je,
elhamdu lillahi, uspjeno privedena kraju i pred itaocima je komentar
Tahavijeve poslanice ispisan perom Hasan Kafije Pruaka. I, na kraju,
elim istai da je Kafijin komentar dodatno oboga en nau nom
valorizacijom i obradom stru njaka za akaid dr. Zuhdije Adilovi a.
Iskreno se nadam da e ova knjiga pomo i svima koji ele da spoznaju

7
nepatvoreno islamsko vjerovanje i da e svojom svjetlou rastjerati
tamu praznovjerja koja se u mnoga muslimanska srca uselila. Naa
zadnja dova jeste da sva hvala pripada Allahu, d .., i neka je salavat i
selam na zadnjeg poslanika i vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s.

U Zenici, 16.3.1424. h. godinr

17.5.2004. godine
Doc. dr. ukrija H. Rami

8
Recenzija

Bosna i Hercegovina bila je i ostala rasadnik velikog broja

uenjaka, pjesnika, knjievnika, dr avnika, junaka i dobrotvora. Ona je
iznjedrila velikane koji su udarili pe at vremenu u kojem su ivjeli, ali i
ispunili stranice slavne historije Bosne ponosne.
Jedna od najpoznatijih i najresepktabilnijih li nosti koje je ova
zemlja podarila muslimanskoj i svjetskoj javnosti svakako je Hasan
Kafija Pruak (umro 1025/1616. god.), ovjek iz male bosanske
kasabe, ali sa velikim umom i intelektualnom snagom koja prevazilazi
ne samo granice njegovog mjesta i njegove domovine ve , zasigurno,
stie i u sve kutke tadanjeg intelektualnog svijeta.
Intelektualna profinjenost, duhovna vrstina i svje ina, moralna
snaga, snani karakter i vanredna hrabrost u inili su ga svojevrsnom
paradigmom za sve potonje generacije u njegovoj domovini. Na in na
koji zastupa svoje ideje, kriteriji koje je uspostavio pri iznoenju
injenica i sueljavanje sa problemima tadanjeg svijeta, svrstavaju ga u
red naih velikana, onih koji, uistinu, zaslu uju poseban respekt a
njihovo djelo i ukupan anga man zaslu uju posebnu valorizaciju.
Spisateljski opus Hasana Kjafije Pruaka nedvojbeno nas
dovodi do zaklju ka da se radi o svetsranom u enjaku, koji je
podjednako dobro poznavao fikh, usuli-fikh, akaid, historiju, erijatsku
politiku, retoriku, gramatiku... Uz to, treba potcrtati da je rijetko koji
na intelektualac tako ljubomorno uvao originalnu islamsku misao,
utemeljenu na Kur'anu, sunnetu i autentinoj praksi prve generacije
muslimana, kao to je to inio Pruak.
Naime, Pruakova preokupiranost akaidom i akaidskim
temama, na nain kako su to inile prve generacije islamskih u enjaka,
eksplicite upuuje na konstataciju da je njegov prvenstveni cilj bio
ouvati i njegovati originalnu i napatvorenu islamsku misao.

10
 Borba protiv novotarija u vjeri i hrabra kritika brojnih akaidskih
devijacija, koje su se sve vie uvlaile u sve pore ivota Bonjaka, jasno
upuuju na njegovu izotrenu svijest, to e biti svojevrsna brana
nadiruim iskrivljenim akaidskim strujanjima, u to vrijeme, u Bosni i
ire. Moemo samo pretpostaviti kakave bi sve devijacije nastale u vjeri
na ovim prostorima da nam Allah nije podario izotrenu svijest,
intelektulanu snagu, nepobitne argumente i, posebno, vanrednu
hrabrost Hasana Kafije Pruaka!? Otuda se njegova uloga, u
momentima dekadence koju je u to vrijeme pre ivljavao islamski
ummet na brojnim poljima i u mnogim disciplinama, doima jo
vanijom i konstruktivnijom.
Oito je, da je doc. dr. Zuhdija Adilovi to o utio u svome bi u
i da ga je taj momenat podstakao da se opredijeli za ovog
bosanskohercegovakog velikana i njegov akaidski opus. Ustvari, doc.
dr. Zuhdija Adilovi opredijelio se za njegovo djelo Svjetlo istinske
spoznaje o temeljima vjere, smatrajui da se ni jedno drutvo ne moe
trgnuti iz letargije, umalosti i uspavanosti, ukoliko ne uspostavi
kriterije utemeljene na nepatvorenoj izvornoj islamskoj akidi. Ovo
djelo emanira upravo tu ideju i predstavlja sa etak izvorne akaidske
literature ispisane perom najve ih i najpoznatijih islamskih u enjaka.
Dr. Adilovi je, analiziraju i to akaidsko djelo, iznio brojna
zapaanja koja rasvjetljavaju izuzetnu va nost akaida, s jedne strane, i
veliki doprinos naega Hasana Kafije Pruaka na tom polju, s druge
strane.
Konstantna angairanost dr. Adilovi a i njegova stru nost u
akaidskim disciplinama, kao i doktorska disertacija iz oblasti akaidskih
pravaca u Bosni i Hercegovini, svrsatavaju ga u red nasljednika
uvenog Hasana Kafije.
Ne treba zaboraviti da se sekularisti ki, ateisti ki, materijalisti ki
i dr. vjetrovi koji puu sa svih strana i svakodnevno zaga uju due
naih ljudi, mogu zaustaviti samo jakim li nostima, velikim umovima i
snanim karakterima. Osjeam da su pero i anga man doc. dr. Zuhdije
Adilovia, profesora akaida na Islamskoj pedagokoj akademiji u
Zenici, velika brana nadiru im neislamskim strujanjima, bar kada je
rije o naem podneblju.
Iskreno se nadam da e ovo djelo biti nezaobilazan izvor
studentima FIN-a i islamskih pedagokih akademija, uenicima
medresa i svima koji tragaju za istom i nepatvorenom islamskom

11
misli. Stoga, toplo preporu ujem ovu knjigu za tampu, koritenje u
islamskim odgojno-obrazovnim institucijama i kao nezaobilazno tivo
svima koji ele da se priku e izvorima istog islama.

U Zenici, 18.5.2004. god.

Doc. dr. efik Kurdi

12
 PREDGOVOR
U IME ALLAHA SVEMILOSNOG MILOSTIVOG,
SAMO OD NJEGA POMO TRAIMO

Hvala pripada samo Allahu, Njemu se zahvaljujemo, od Njega

pomo i oprost traimo i od Njega traimo utoite od zla nas samih i
zla naih loih postupaka. Koga Allah uputi, njega niko u zabludu
odvesti ne moe, a koga On u zabludi ostavi, njega niko nije u stanju
na pravi put izvesti.
Svjedoim da nema drugog Boga osim Allaha Jedinog, koji nema
sudruga, i svjedoim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik,
neka je Allahov blagoslov i spas njemu, njegovoj porodici i svim
njegovim ashabima.
Islamski ummet u savremenom dobu je bio izloen
nemilosrdnom napadu idejne naravi na njegov identitet. Taj napad je
ostavio mnoge negativne posljedice, kako na razum i razmiljanje
muslimana, tako i na njihovo djelovanje i ponaanje. Meutim, Allah,
d., je htio da se meu muslimanima nae odreeni broj iskrenih
daija koji su uspjeli da razotkriju loe namjere tog idejnog uticaja i
pojasne njegovu stvarnu sliku i opasnosti koje od njega vrebaju. Isto
tako, pojedini meu njima su uspjeli da osvijeste mnoge muslimane i
da rade na vraanju njihovih narastaju ih generacija uzvienoj vjeri
dini islamu. Rezultati tog osvjeivanja i buenja su danas vidni u
mnogim zemljama islamskog svijeta, to je sluaj, hvala Allahu, d.., i
sa naom Bosnom, naroito nakon posljednje agresije na nau zemlju.
Meutim, kako bi to buenje muslimana bilo pravilno
usmjereno i ostvarilo nade i elje islamskog ummeta, po mom
miljenju, moramo imati jasan metod na kome emo temeljiti nau
izgradnju. Nema sumnje da je temelj obnove i izgradnje naeg
islamskog identita akida (vjerovanje) i da je najispravniji metod u
akaidu metod prve generacije muslimana (selef).

14
 Allah, d.., podario je ovom ummetu, u svakoj generaciji
odreen broj iskrenih alima koji su radili na o uvanju izvorne akide i
branili je od eventualnih opasnosti koje su dolazile od neprijatelja
islama sa strane ili zabludjelih sekti me u samim muslimanima. Nema
sumnje da meu najistaknutije alime islamskog svijeta na tom polju
spada i na uveni Hasan Kafi Pruak (951.-1024. h.g. / 1544.
1615.)
Kafija je napisao vie djela i broura iz akaida u kojima je
pojasnio osnovne postavke akide ehli sunneta vel d emaata. Ta djela
odigrala su veliku ulogu u osvjeivanju muslimana u tadanjoj Bosni i
susjednim zemljama. Jedno od najzna ajnijih djela Hasana Kafije je
Svjetlo istinske spoznaje o temeljima vjerovanja u kome je dao komentar na
poznatu poslanicu iz akide uvenog imama Tahavija, Allah mu se
smilovao.
S obzirom da je ivio u periodu po etka dekadence Osmanskog
hilafeta, Kafija je dao znaajan doprinos analizi tadanjeg stanja i
ponudio konkretne prijedloge za njegovo prevazila enje, tvrde i da je
polazna taka u renesansi i napretku - ispravno i vrsto vjerovanje.
Smatram da mi danas moemo mnogo nauiti iz tog vrijednog djela i
prepoznati greke u shvatanju glavnih temelja islamskog vjerovanja.
Ovo djelo, s pravom mogu re i, moe poslu iti kao svojevrstan
udbenik studentima islamskih pedagokih akademija i FIN-a u Bosni
i Hercegovini, kao i na irem prostoru bosanskog govornog podru ja.

Doc. dr. Zuhdija Adilovi

15
Hasan Kafija Pruak

ivot i djelo
Porijeklo i roenje
Historiari se slau da je Hasan Kafija Pruak jedan od
najpoznatijih alima i li nsti na polju arapsko-islamskih znanosti u
evropskom dijelu Osmanskog carstva. Me utim, i pored toga, izvori
koji govore o njegovoj li nosti veoma su ograni eni, to je sluaj sa
veinom alima tog vremena. Linost Hasana Kafije ve due vremena
se izuava, kako od strane muslimanskih istra iva a BiH, tako i od
strane orientalista koji su pisali o njegovom ivotu i djelu i neka
njegova djela preveli na zapadne jezike. Svima njima glavni izvor za
Kafijinu biografiju bilo je njegovo djelo pod naslovom: Lanac alima do
posljednjeg Poslanika. U tom djelu Hasan Kafija spominje niz svojih
uitelja sve do Poslanika, s.a.v.s. Svoju biografiju napisao je pod
brojem 29. i u njoj spomenuo osnovne podatke o svom ivotu i
(naunom) radu. Meutim, Hasan Kafija ivi deset godina nakon
zavretka spomenutog djela, a da u tom periodu o sebi nije napisao
nita. Taj period njegovog ivota ostaje do danas u znatnoj mjeri
nepoznat.
Hasan sin Torhana, sin Davuda, sin Ja'kuba, Pruak, poznat
pod nadimkom "El-Kafi el-Bosnevi", ro en je u Pruscu 951. h. god.
(1544. god.) On o sebi kae: "Moj otac, Allah mu se smilovao, pri ao
mi je, kao i pojedini njegovi vrnjaci, da je moj djed Ja'kub ivio 127
godina i da je doselio u okolinu Prusca kao kranin iz Skadra
(Kranske Rumelije). Allah ga je uputio u islam nakon dolaska sultana
Mehmeda Fatiha1 na ove prostore. ivio je u islamu sve do po etka
vladavine sultana Sulejmana Veli anstvenogod. 2 Moj djed Davud,
Allah mu se smilovao, ivio je oko sedamdeset godina, u estvovao u
mnogim bitkama i poginuo prilikom opsade tvr ave "Vrane" u
Hrvatskoj. Moj otac je, Allah mu se smilovao, ivio je u sre i i
zadovoljstvu 96 godina, a zatim umro u Pruscu u mjesecu muharremu
994. h. god.
uo sam od moje majke, Allah joj se smilovao, da sam ja,
Allahovom, d.., voljom, roen u petak nakon ikindije namaza u
mjesecu ramazanu 951. h. god., za vrijeme vladavine pravednog
sultana Sulejmana, sina sultana Selima, sina sultana Bajazida, sina
sultana Muhammeda, Allah im se svima smilovao." 3

1 Mehmed Fatih, vladao 1451-1481. god.

2 Sulejman Velianestveni, vladao 1520-1566. god.

17
ivotni put
Kafija nas, u svojoj biografiji, ne obavjetava o periodu njegovog
djetinjstva do kolskih dana i taj period njegovog ivota i dalje ostaje
nerasvijetljen. Meutim, iz konteksta njegovih rijei moemo izvesti
odreene zakljuke koji se odnose na to razdoblje. "Nakon to sam
napunio 12 godina, poeo sam sa sticanjem znanja. U naim krajevima
stekao sam osnove znanosti, a zatim sam otputovao do Istanbula,
Allah ga sauvao, za vrijeme poetka vladavine sultana Selima, sina
sultana Sulejmana, Allah im se smilovao." 4
Poznato je da su djeca svoja prva saznanja u to doba sticala u
mektebima pri damijama. Zato je vrlo vjerovatno da je Kafija svoja
prva saznanja stekao u svom rodnom Pruscu i najvjerovatnije od svoga
oca. U to doba, svi odrasli mukarci su uestvovali u ratovima koji su
se vodili na tom podru ju, izuzev staraca, imama i uitelja. Kafija
spominje da je njegov djed uestvovao u mnogim bitkama, te u jednoj
od njih poginuo, dok za svoga oca ka e da je ivio u sre i i
zadovoljstvu 96 godina, a uop e ne spominje da je u estvovao u ratu,
to, najvjerovatnije, znai da je njegov otac bio uitelj.
Nakon to je napunio dvanaest godina, on se upisuje u jednu od
postojeih (srednjih) kola u BiH. Poznato je da su (srednje) kole u to
vrijeme bile koncentrisane samo u glavnom gradu - Sarajevu.
Historijski izvori tvrde da su tada postojale tri medrese: Medresa
Fejruz-bega, koja je osnovana oko 1512. god., Gazi Husrevbegova
medresa, osnovana 1537. god. i Medresa Kemal-bega, osnovana 1540.
god.5
Najvjerovatnije, Kafija je bio uenik jedne od tih medresa oko
deset godina, a zatim otputovao u Istanbul sa navrene 23 godine. U
Istanbulu znanje stie pred najveim alimima tog vremena, sve dok
nije dobio idazu (diplomu) uitelja i vratio se u svoj Prusac 1575.
god.
Slubovanje i politika djelatnost

3 Nizamu-l-ulema' ila hatemi-l-enbija, 16-A.

4 Nizamu-l-ulema' ila hatemi-l-enbija, 17-A.
5 Vidi: Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, str. 163.

18
 Hasan Kafija Pruak

Nakon zavretka studija u Istanbulu, Kafija se vraa u svoj rodni

Prusac i poinje sa predavanjima uenicima i pisanjem nau nih dijela.
O tome Kafija kae: "Vratio sam se u na vrijedni Prusac 983. h. god.
Allah, d.., me poastio redovnim dersom za one koji su znanja
eljni, a zatim, sam, s Allahovom, d.., pomoi, poeo pisati
odreena djela... Nakon toga stavljen sam na kunju dunou kadije
Prusca 991. h. god."6
Ovo je Kafija kazao u svojoj biografiji nakon povratka iz
Istanbula. Meutim, njegov savramenik El-Atai, koji je pisao o njemu,
kae da je Kafija nakon povratka iz Istanbula i kra eg vremena koje je
proveo kao uitelj, imenovan za pomonika vrhovnog muftije BiH u
glavnom gradu - Sarajevu, radi uea u izuavanju akide (vjerovanja)
tarikata Hamzevija, ije su se pristalice pojavile na sjeveru Bosne 968.
h. god. Taj tarikat bio je poznat po idejama koje su u potpunoj
kontradiktornosti sa osnovnim odrednicama islamskog vjerovanja. 7

6 Nizamu-l-ulema" 17-B.
7 Jedan sufijski tarikat koji se pripisuje njegovom osnivau ejhu Hamzi koji
je roen u Bosni i bio sljedbenik Bajramijskog tarikata. Njega je za svog
zamjenika imenovao ejh Husamu-d-din iz Ankare. Na mjestu njegovog
zamjenika ostaje pet godina, a nakon toga istupa sa idejama koje su
oprene erijatu, to biva razlogom njegovog pogubljenja u Istanbulu nakon
presude tadanjeg vrhovnog suda. Ibn Nev'i pripovijeda kako je jedan
njegov sljedbenik koji je prisustvovao njegovom pogubljenju uzeo no i sam
sebe zaklao kao rtvu za svog ejha. Problem Hamzevija se nije zavrio
pogubljenjem ejha Hamze. Njegove pristalice nastavile su propagirati
njegov nastrani tarikat i tvrditi da oni posjeduju i tarikat i hakikat. Meutim,
iza tih parola krio se apel za odbacivanje erijata i upranjavanje nemorala i
anarhije. Njegove pristalice pojavile su se i kod nas u sjevernoj Bosni.
Nakon prouavanja njihovih ubjeenja, Hasan Kafija i njegovi saradnici su
donijeli presudu o ubitstvu odreenog broja sljedbenika i protjerivanju
ostalih, te su tako nestali. Mehmed Handi u svom djelu El-Devheru-l-esna
fi teradim ulemai-l-bosna kae: "Danas njima uope traga nema, davno su
propali i nestali, da nije historije o njima ne bi nita znali." Vidi: El-Devheru-l-
esna , str. 42 i 68.

19
Kafija, nakon toga, due vrijeme provodi u pratnji Muftije i dobiva
muftijsko zvanje, te se opredjeljuje za tu dunost.8
To potvruje i sam Kafija kada kae da je uio pred "uvaenim
ejhom, poznavaocem najkomplikovanijih disciplina tefsira i hadisa,
uzorom visokih alima i muftijom i kadijom grada Sarajeva Bali b. Jusuf
poznatim kao "Uitelj velikog vezira". 9
Nakon toga, Kafija se vraa u svoj rodni Prusac i nastavlja sa
slubom uitelja sve dok nije imenovan za kadiju Prusca 991. h. god.
Nakon isteka mandata, koji je trajao 20 mjeseci, 10 Kafija putuje u
Istanbul gdje se susree sa poznatim alimima, nakon ega biva
imenovan kadijom za podru je Srema, na sjeveru Bosne. U Sremu
ostaje na dunosti kadije i uitelja do isteka mandata.
Nakon toga, Kafija 1000. h. god. putuje na hadd, o emu i
sam kae: "Tada me je Milostivi Allah poastio asnim putem na
hadd u godini kojom se navrilo hiljadu godina od hid re Poslanika,
s.a.v.s..."11
Nakon povratka sa hadda, Kafija je imenovan za kadiju jednog
predgraa Prusca. Na tom poloaju ostaje sve do pojave nereda,
ratova i raznih smutnji, to ga je nagnalo da ostavi kadiluk i da se
posveti pisanju knjiga i pou avanju u enika u Pruscu.
Meutim, duh istinskog alima i mudahida Kafiju ne ostavlja na
miru, nego on aktivno uestvuje u svim znaajnim deavanjima u tom
regionu. On aktivno uestvuje u svim vanijim bitkama i bilje i svoja
zapaanja o negativnostima postoje e vlasti, uzroka slabosti i pojave
nereda. Na osnovu tih zapaanja, Kafija pie uveno djelo Usulu-l-
hikem fi nizami-l-alem (Temelji mudrosti o ureenju svijeta), u kojem
pojanjava ispravne temelje na kojima po iva i pomo u kojih opstaje
vlast. On ovu knjigu daje na uvid alimima, pojedinim vezirima i
vojskovoi jedne od bitaka u kojoj je u estvovao. Svi su izrazili svoje
divljenje onim to je napisao i zamolili ga da je prevede na turski kako
8 Vidi: Hadaiku-l-hakaik fi tekmilti--ekaik, 1/283.
9 Nizamu-l-ulema, 17-A.
10 Po Osmanskom zakonu, mandat imenovanog kadije na odreenoj
dunosti trajao je 20 mjeseci, nakon toga mandat mu se obnavlja, ili se
premijeta na drugu dunost.
11 Nizamu-l-ulema 17-B.

20
 Hasan Kafija Pruak

bi bili u stanju da to djelo predoe Slultanu. Kafija to ini i odlazi

lino do prijestonice, te knjigu daje na uvid glavnom vojskovo i 12, koji
je bio takoe Bosanac. Ovaj vojskovo a knjigu predo ava Sultanu 13,
koji se zadivi njome i naredi da se prepie i postupi po onome to u
njoj pie. Sultan je nagradio autora tako to ga je imenovao za
doivotnog kadiju u Pruscu, pod uslovom da ne prekida sa svojim
dersovima koje je dar ao uenicima, kako bi se oni nastavili koristiti
njegovim znanjem. Sultan mu poklanja i veliki nov ani dar 14 od kojeg
Kafija gradi novu etvrt u Pruscu, koja je sadravala d amiju, kolu,
sudnicu i kuu za zikr. Kafija ostaje kao kadija i muderris u Pruscu sve
do svoje smrti. Svoj rodni grad nije naputao izuzev radi dihada.
Kafija, Allah mu se smilovao, uestvuje u veini bitaka tog
podruja sve do zadnjih dana svoga ivota. Djelo, o kome je rije u
ovom radu, Kafija zavrava prilikom opsade tvr ave Ostrogon. On je
u toj bici uestvovao kao lan savjetodavnog tijela vrhovne komande
osmanske vojske 1014. h. god. Hasan Kafija o tome govori na kraju
djela pod nazivom: Ezharu-r-revdat erh revdati-l-dennat, kojeg je,
takoer, dovrio za vrijeme opsade spomenute tvrave.
"Zavretak teksta ovog djela bio je u mjesecu redebu 1002. h.
god., a njegova konana dorada i zadnje ispravke bile su za vrijeme
osvajanja tvrave Ostrogon, da je Allah sa uva, i pored mnogo
obaveza vezanih za savjete i konsultacije oko uzroka osvajanja i
pobjede i oko ureenja vojnih snaga sa velikim vezirom, poznatim
gazijom Muhammed Paom, Allah mu olakao sve to eli, na samom
poetku mjeseca dumade-l-ula 1014. h. god."15
Nakon ovog datuma ne nalazimo nikakvih podataka o ivotu
Kafije do njegove smrti. Najvjerovatnije da se Kafija smirio u svom
rodnom Pruscu, naroito nakon potpisivanja dvadesetogodinjeg
12 To je bio Hafiz Ahmed Paa, umro 1041. h. god. Krae vrijeme bio je
namjesnik Bosne i dva puta bio glavnokomandujui oruanih snaga
Osmanskog carstva. Kafija u jednom rukopisu svoga djela spominje ovog
vezira po njegovom imenu. Vidi: Usulu-l-hikem fi nizami-l-alem, str. 6 i 19.
13 To je bio sultan Ahmed Prvi. Vladao je 1603-1617 god. O njemu e biti
rijei kasnije.
14 Nizamu-l-ulema, 18-B i 19-A.
15 Ezharu-r-revdat erh revdatu-l-dennat, 64-B.

21
sporazuma o primirju izmeu Osmanske carevine i Kraljevine
Austrije.16 Hasan Kafija se u ovom periodu posveuje predavanjima,
sudstvu, pisanju i izgradnji potrebne infrastrukture za novo naselje
koje je izgradio. Uspio je dovesti pitku vodu u svoj novosagra eni
kvart koji se proirio i postao zasebno naselje. Poznati turski putopisac
Evlija elebija posjetio je Kafijino novo naselje 45 godina nakon
njegove smrti i opisao vakufe koje je iza sebe ostavio Kafija, te naveo
da je duan kojeg je izgradio Kafija sagra en 1021. h. god., 17 to
potvruje spomenutu pretpostavku.
Nakon svega iznesenog, moemo zakljuiti da se ostvarenja
Kafije, Allah mu se smilovao, mogu svesti pod sljede e:
1 Njegova konstantna borba na planu promocije vjere islama i
uzdizanja njenih istina. Kafija je vodio d ihad i rije ju i djelom. Bio je
ivi uzor istinskog alima mudahida koji radi ono to govori i kakav
treba biti svaki alim ije je znanje Allaha radi.
On je uestvovao u borbama u svom okruenju u pravom mislu
te rijei: nekada kao obini vojnik, a nekada kao jedan od lanova
vrhovnog savjetodavnog vije a u komandi, primjenjuju i tako u svojoj
praksi sve to je nauio i emu je druge pouavao, a prije svega kako
treba biti iskren prema Allahu, d.., i rtvovati sve sa ime ovjek
raspolae od ovog prolaznog svijeta kako bi ostvario cilj zbog kojeg je
stvoren.
Kafija se posebno brinuo za ope stanje ummeta i pokuao da
popravi ono to je poelo da se remeti u tadanjem islamskom
drutvu, koliko je to bilo u njegovoj moi. On je na tom planu bio
divan primjer. Uo io je da islamski ummet mora imati prave temelje za
svoju zajednicu i dravu koju gradi i dao svoju definiciju tih temelja.
On pie knjigu na tu temu i u njoj otkriva greke i negativne pojave u
postojeoj islamskoj dr avi i drutvu. Sve to Kafija stavlja pred oi
samog Sultana i na takav nain izvrava svoju erijatsku obavezu.
Zbog toga to je Hasan Kafija svojim djelima nastojao posti i
iskljuivo Allahovo, d.., zadovoljstvo, ona su naila na izuzetno
dobar prijem kod ljudi, kako za vrijeme njegovog ivota tako i poslije
njegove smrti, sve do dananjeg dana. Nema sumnje da se pozitivni
uinci tih djela i dalje upisuju u knjigu njegovih dobrih djela.
16 Vidi: Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, str. 176.
17 Vidi: Putopis Evlije elebije, str. 131-134.

22
 Hasan Kafija Pruak

2 Promoviranje istog islamskog vjerovanja, koje je nama

preneseno od prve gneracije muslimana, bez ikakvih primjesa i
nejasnoa koje su se vremenom u njega uvukle. Takoer,
promoviranje originalnog islamskog na ina ponaanja s kojim je islam
doao, a ne onog naina ponaanja koji je iskrivljen i kao takav
udomaen kod mnogih tadanjih muslimana u njegovoj sredini.
Hasan Kafija, Allah mu se smilovao, bio je svjestan da vjerovanje
predstavlja osnovu drutva i da od ispravnosti vjerovanja zavisi
ispravnost zajednice. Iz tog razloga, Kafija pie nekoliko djela iz oblasti
akaida, pokuavajui da se oslobodi okova oponaanja koji su
ograniavali mnoge alime njegovog doba. On u svojim djelima nije
ponavljao tada vaee ideje i tekstove iz stare literature, nego je
pokuao da ta poznata djela preradi i pojednostavi, ne piui nita bez
jasne potvrde iz Kur'ana i Sunneta za njegovu ispravnost, a zatim
razumskim dokazom, ukoliko je to bilo mogue, odgovaraju i tako na
tvrdnje onih koji su zastupali suprotna miljenja.
3 Polazei od onoga u to je bio duboko ubijeen i
pokuavajui promovirati istinu svim mogu im sredstvima, Kafija se
bori protiv nastranih sufijskih redova, ije su se iskrivljene ideje po ele
iriti u jednom dijelu njegove pokrajine.
Vidjet emo kako je on uestvovao, zajedno sa grupom alima, u
prouavanju postavki vjerovanja Hamzevijskog tarikata koji je bio
zastupljen u sjevernom dijelu Bosne, te kako su donijeli zajedni ki
zakljuak o pogubljenju voa tog tarikata i hapenju njihovih pristalica
i na takav nain, Allahovom, d.., voljom, neutralizirali jedan od
mnotva izvora nereda u tom regionu.18
4 Vjerovatno su jedno od najve ih Kafijinih djela predavanja
uenicima tokom cijelog svog ivota i osnivanje medrese sa svim
prateim sadrajima zbog koje je Prusac postao tre i znanstveni
centar u tadanjoj BiH.
Posebno velik znaaj medresi Hasana Kafije dalo je to to je ona
postala prepoznatljiva po posebnom akcentu na hadiske znanosti i
poznata kao "Hadiska Medresa Hasana Kafije". Kafijina medresa daje
veliki broj alima, u itelja i kadija koji su dali ogroman doprinos u
irenju ispravnih islamskih shvatanja nekoliko stolje a. To se veoma

18 Vidi: El-Devheru-l-esna fi teradim ulemai-l-bosna , str. 42.

23
dobro uoava kroz govor o njegovim u enicima, o emu e biti rijei
u sljedeem poglavlju.
Kafijina medresa prestaje sa radom zajedno sa ve inom
tadanjih medresa u Bosni dolaskom komunisti kog re ima na vlast,
nakon zavretka Drugog svjetskog rata.
5 Svakako, meu znaajnim ostvarenjima Kafije jesu i njegova
mnogobrojna djela koja je napisao iz raznih oblasti. Djela Kafije
proula su se jo za njegova ivota, a naroito nakon njegove smrti.
Pojedina od njih su i danas predmetom mnogih izu avanja, neka od
njih se tampaju i prevode na razne jezike svijeta. O tome emo
detaljnije govoriti neto kasnije.

Pobonost i skromnost
Kafija je, kao to smo ve naveli, bio upuen u mnoge znanosti:
fikh, temelji erijatskog prava, gramatika i sintaksa arapskog jezika,
logika, knjievnost, historija, erijatska politika i drugo. Ono to je jo
vie podiglo autoritet Kafije jeste injenica da je, pored svega
spomenutog, bio izuzetno poboan i skroman. Bio je izuzetno
skromnih prohtjeva i bojao se Allaha, d .., kako u privatnom tako i u
naunom i svim ostalim segmentima svoga ivota.
Mehmed Handi, Allah mu se smilovao, u svom djelu
Eldevheru-l-esna o tome kae: "Ibn Nev'i i elebi kau da je Kafija
postio svaki dan vie od trideset godina, a da je svaki drugi dan postio
preko dvadeset godina. On je post Davuda, a.s., uzeo kao moto svog
ivota. Umjesto fine njene odjee nosio je nuglednu grubu. Nije
podnosio ejhove sufijskih tarikata svog doba i njihove postupke i
izjave pobijao je jasnim erijatskim dokazima. Imao je obiaj kazati:
"Kada bi se evlijaluk postizao vje bom i isposni kim ivotom ja bih
ga postigao." On je to govorio iz svoje skromnosti i borbe protiv
svoga nefsa.
Drugi izvori navode kako je na putu do njegove ku e bila jedna
kafana u kojoj je svirala muzika, te je zbog toga koristio drugi daleko
dui put.19

19 El-Devheru-l-esna fi teradim ulemai-l-bosna , str. 58.

24
 Hasan Kafija Pruak

Smrt
Pisci biografije Hasana Kafije Pruaka navode da je Kafija
umro petnaestog a'bana 1025. h. god. (1616. god.), kao to se to
navodi u rukopisima nekih njegovih djela. Me utim, u drugim
rukopisima se navodi da je to bila 1024. h. god. (1615. god.). Jedan od
tih rukopisa je i rukopis Kafijinog djela Nizamu-l-ulema, koji je prepisan
iz njegovog originala 1026. h. god., dvije godine nakon njegove smrti.
Ovaj primjerak je prona en u travni koj "Fejzija" medresi, i
najvjerovatnije, sa inio ga je jedan od njegovih u enika. Na kraju tog
rukopisa spominju se imena nekoliko Kafijinih u enika koji su sticali
znanje u njegovom rodnom Pruscu, to potkrjepljuje spomenutu
tvrdnju. U tom rukopisu navodi se da je Kafija umro esnaestog
ramazana 1024. h. god. Taj datum njegove smrti neko je sro io u
stihovima kao "Tarih" na arapskom jeziku. Ukupan zbir svih slova
kojima su spomenuti stihovi ispisani iznosi 1024. 20
Kafija je ukopan zajedno sa svojom suprugom u podzemnom
kaburu ispod zgrade sudnice, koju je sam sagradio. Ta zgrada se i
danas nalazi u istom obliku u kome je napravljena na dvadesetak
metara s desne strane njegove damije.21

20 Nizamu-l-ulema, na margini stranice broj 16-B.

21 Vidi: Prusac istorijski spomenici, Husein epalo.

25
 Nauni rad Hasana Kafije
Pruaka

Sticanje znanja
Istanbul, kao prijestonica hilafeta, bio je glavni znanstveni centar
u doba Hasana Kafije, r.a. To se naroito odonosilo na evropski dio
Osmanske carevine. Praksa je bila da u enik koji eli ste i visoka
zvanja ide u Istanbul i pored injenice da su postojale mnoge medrese
i uveni alimi u raznim krajevima.
Hasan Kafija je, takoer, nakon osnovnog obrazovanja u svojoj
Bosni otputovao u Istanbul i znanje sticao u jednoj od istanbulskih
medresa. Zatim je, nakon zavretka kolovanja, bio pratilac nekoliko
poznatih alima, od kojih je, nakon izvjesnog vremena, dobio diplome
koje su mu omoguavale rad predavaa u tadanjim medresama.
Svreniku tadanjih medresa, da bi dobio diplomu profesora ili kadije,
bio je uslov da provede odre eno vrijeme sa nekim od poznatih alima
koji su mu prenosili svoje iskusvo i na kraju, kada to zaslu i, davali mu
idazu (diplomu).
O tome Hasan Kafija za sebe kae: "Nakon to sam zavrio
sticanje osnova znanosti u naim krajevima otputovao sam za Istanbul,
Allah ga sauvao, na samom poetku vladavine Sultana Selima Hana
sina Sulejmana Hana, Allah im se smilovao. U io sam pred mnogim
poznatim alimima i imamima, te radio kod mnogih uglednika, sve dok
nisam dospio u slubu uvenog ejha i poznatog alima praktiara
savjetnika imama Kemal Paa Zade22 koji je bio muderris u mjestu
Datale, Allah ga obasuo Svojom milou. Kod njega sam uivao
uei iz njegovog ogromnog znanja i iskustva i nau io ono to sam

22 To je bio Hadi Efendi Kara Jilan, koji je bio poznat kao "Savjetnik Kemal
Paa Zade". Umro je 983. h. god. Njegovu biografiju napisao je Kafija u
svom djelu Nizamu-l-ulema, 16-A, pod brojem 28.

26
 Hasan Kafija Pruak

nauio i od njegovog lijepog opho enja iskoristio, Allah mu to

nadoknadio Dennetom."23
Zatim je spomenuo nekoliko svojih najve ih profesora, o kojima
e biti rijei neto kasnije, a zatim rekao: "Nakon to mi je Allah
podario neka znanja i vjetine vratio sam se u na rodni Prusac 983. h.
god."24 Jasno se vidi iz navedenog da je Kafija proveo devet godina
stiui znanje u Istanbulu, a zatim se vratio u Prusac, kada je imao vie
od trideset godina.
Zatim je bio uenik kod "uvaenog alima, strunjaka za
najzahtjevnije dicipline hadisa i Kur'ana, uzora najve im ejhovima,
kadije i muftije kojeg su krasile najljepe osobine u sauvanom
Sarajevu, Bali b. Jusufa, uvenog po nadimku "Uitelj Velikog Vezira",
koji je bio bosanski kadija i muftija. 25 Njemu je Kafija pomogao u
prouavanju tarikata Hamzevija, a zatim mu je u slubi bio do 987. h.
god., kada je dobio diplomu kadije. 26
Put na hadd Hasan Kafije slobodno se moe smatrati
naunim putovanjem na kojem se susreo sa mnogim alimima u tada
poznatim naunim centrima, kao to su bili Kuds, Damask, Mekka,
Medina i drugi. On je sa spomenutim uenjacima raspravaljao o
raznim naunim pitanjima i predoio im pojedina djela koja je ve bio
napisao, a naroito djelo Semtu-l-vusul ila ilmi-l-usul, kojeg je zavrio pred
sami polazak na hadd: "Poeo sam pisati knjigu Semtu-l-vusul ila ilmi-
l-usul kada me je Svevinji Allah poastio mubarek putem na hadd
1000. h. god. Allahovom, d.., voljom i Njegovom milou dovrio
sam spomenuto djelu na tom hairli putu i dao ga na uvid alimima
Kudsa i ama, zatim alimima prvacima u Mekki i Medini, a posebno
naem uvaenom alimu ejhu Gadanferu, Allah ga pomogao u svemu.
Nakon to su se pozitivno izrazili o mom djelu jo vie su me primili,
ugostili i poastili, da i njih ugosti i po asti svevinji Gospodar na
Danu sudnjemu..."27

23 Nizamu-l-ulema, 17-A.
24 Nizamu-l-ulema, 17-B.
25 Nizamu-l-ulema, 17-A.
26 Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, str. 166.
27 Nizamu-l-ulema, 17-B.

27
 Ovdje, slobodno, moemo uvrstiti i njegova mnogobrojna
putovanja u Istanbul, prilikom kojih je imao susrete sa tamonjim
alimima i sa njima vodio rasprave o raznim nau nim pitanjima, te im
predoavao svoja djela i o njima razgovarao. Jedno od tih putovanja za
Istanbul, je svakako i ono prilikom kojeg je Sultanu li no predo io
svoje djelo Temelji mudrosti o ureenju svijeta: "Nakon to sam ga
prokomentirao najjasnijim re enicama i najispravnijim stavovima u
mjesecu redebu 1005. h. god., ostavio sam kadiluk i uputio se ka
Istanbulu, Allah ga sauvao od svakog zla i podario mu svako dobro.
Kada ga je opazio onaj koji odlu uje, Allah ga pomogao, odnio ga je,
zajedno sa jo nekoliko mojih djela, na uvid kod njegovog
Visoanstva, koji je utoite visoke uleme i titnik mnogobrojnog
naroda. On ga je svojim plemenitim okom pogledao i odobrio, te mi
svojom asnom rukom naredbu o doivotnom postavljenju za kadiju
u Pruscu napisao, pod uvjetom da stalno drim dersove za one koji
znanje trae u naem Akhisaru. Molim Allaha, d.., da moja djela
budu utemeljena i primljena od strane utemeljene uleme."28
Nakon toga, Kafija se nastanjuje u Pruscu i u njemu ostaje kao
profesor u svojoj medresi, muftija i kadija ljudima u erijatskim
pitanjima, a naroito iz oblasti branog i nasljednog prava.

Profesori Hasana Kafije i njegovi uenici

Na poetku biografije Hasana Kafije istakao sam da je jedini
izvor za veinu informacija vezanih za njegov ivot biografija koju je
sam napisao. On za sebe kae da je uio pred velikim brojem alima i
slubovao kod velikog broja uglednika, ali je imenovao samo jedan
manji broj njih. Primijetio sam da svi koji su o njemu pisali nisu dodali
nijedno ime alima pred kojim je uio, mimo onoga to je on sam
spomenuo.
Iz rijei kojima opisuje svoje profesore jasno se zaklju uje da ih
je izuzetno uvaavao. On ih opisuje visokim naunim epitetima i
raznim pohvalnim rijeima, to smo imali prilike vidjeti u prethodnim
citatima. Ja u ovdje navesti samo njihova imena bez spomenutih
epiteta.

28 Nizamu-l-ulema, 18-B 19-A.

28
 Hasan Kafija Pruak

Prvo, oni koje je imenovao:

1 Hadi Efendi Kara Jilan, poznat kao "Muid Kemal Paa
Zade" jer je bio asistent poznatog Kemal Paa Zade, autora uvenog
djela Es-Salah, kojeg je Kafija prokomentirao. Hadi Efendi je postao
povjerenik njegovih fetvi sve dok nije penzioniran pod uvjetom da
ostane predava u Medresi Ali Paa u mjestu Datala nedaleko od
Istanbula. Hadi Efendi se posebno isticao u poznavanju fikha. ivio
je preko stotinu godina i umro 983. h. god. Njegovu biografiju napisao
je Kafija u svome djelu Nizamu-l-ulema pod brojem 28.29
2 Mulla Ahmed El-Ensari, poznat pod nadimkom "El-
Adem". Bio je muderris u nekoliko medresa u okolini Istanbula,
zatim u Medresi Hasan Beg Zade i Medresi Ismihan u samom
Istanbulu. Najvjerovatnije je Kafija uio kod njega u jednoj od tih
medresa. Od njega je uio Tefsir i Usul, kako sam navodi. 30
3 Bali Efendi sin Jusufov iz Bosne, poznat kao "Muallimu-l-
veziri el-kebir". Bio je uitelj djece, a zatim je obavljao nekoliko
razliitih funkcija dok nije postao kadija za Bosnu. Bio je poznat po
svom znanju i islamskom moralu. Umro je 990. h. god. Kafija je bio na
slubi kod njega i pomogao mu u izuavanju vjerovanja Hamzevijskog
tarikata, o emu smo ve govorili.31
4 Mir Gadanfer b. Da'fer El-Husejni. Bio je profesor sultana
Indije Delalu-d-din El-Ekbera, a nakon penzioniranja doseljava u
Medinu i dri redovne dersove u damiji Poslanika, s.a.v.s. Kafija je
prisustvovao njegovim dersovima za vrijeme had d a, susreo se sa
njim i pokazao mu neka od svojih djela koja je on jako pohvalio. 32

Kafijini uenici
Hasan Kafija je izuzetno cijenio i uvaavao svoje uitelje,
oslovljavaju i ih raznim nau nim epitetima, ali je, tako er, uvaavao i

29 Vidi: Nizamu-l-ulema, 16-A.

30 Vidi: Nizamu-l-ulema, 17-A.
31 Vidi: Nizamu-l-ulema, 17-A. Njegovu biografiju spominje i Handi u
svom djelu El-Devheru-l-esna, str. 42.
32 Vidi: Nizamu-l-ulema , 17-B.

29
cijenio svoje uenike. Napisao je kratku biografiju trojice svojih
najpoznatijih uenika i veoma se pohvalno izrazio govore i o njima:
1 "Jedan od naih najveih prijatelja mudahida i najdra ih
ahbaba iz Akhisara bio je kadija Alau-d-din Ali b. Mustafa b. Husamu-
d-din, ponos pravednih kadija i neprocjenjivo blago iskrenih vladara,
poznat kao ejh Zade. Bio je, ujedno, meu najpoznatijim pjesnicima
ovih predjela na turskom jeziku."33
2 Kadija Muhammed b. Ahmed b. Jusufu-d-din, poznat kao
Aga Zade.34
3 Imam i hatib Munla Muhammed b. Hasan.35
Ovu trojicu uenika spomenuo je Kafija, r.a., u svome djelu
Nizamu-l-ulema ila hatemi-l-enbija. Na margini rukopisa istog djela pod
brojem 946 naao sam i druga imena Kafijinih uenika koja je napisao
kadija Halil Baba El-Akhisari, u enik jednog od u enika Kafije koji je
zapamtio Kafiju za svoga ivota, kao to sam za sebe kae na 36.
stranici spomenutog rukopisa.
On je prvo naveo imena Pruaka:
4 Kadija Ismail Kemal
5 Mevlana Hamdi i
6 Njegov mlai brat, takoe kadija
7 Mevlana Ahmed b. Muhammed, poznat kao Hoda Zade
8 Njegov mlai brat Kadija Mevlana Muhammed
9 Kadija Muhammed b. Ali, poznat kao ejh Zade
10 Mevlana Muhammed El-Muderris, poznat kao Kojo Zade
11 Hadi Redeb b. Muhammed, uveni kadija
I mnogi drugi mislioci, nastavnici, imami, hatibi i veliki alimi.
Zatim je naveo imena onih koji su stanovali u novom dijelu
Prusca kojeg je izgradio Kafija (Nevabadijjin):

33 Nizamu-l-ulema, 19-B.
34 Nizamu-l-ulema, 19-B.
35 Nizamu-l-ulema, 19-B.

30
 Hasan Kafija Pruak

12 Na profesor i poznati alim Hasan, poznat pod imenom

Devzi Zade
13 Na najvei prijatelj i ahbab ejh Hasan El-Hatib
14 Abbas El-Hatib
15 Muhammed, zamjenik ejhulislama Jahije, poznatog kao
Mutevelli Zade
16 Ridvan b. Hilmi, imam hatib i muderris uvenog emira
Muhammed Bega Malkoa
17 I jedan od najmlaih i naslabijih njegovih u enika je ovaj
siromani rob Halil Baba Oru .36
Medresa Hasana Kafije Pruaka ostaje svjetionikom istine na
ovim prostorima nekoliko stolje a, odgajaju i i obrazuju i generacije
uenjaka koji su aktivno djelovali u narodu tih krajeva sve do op e
katastrofe koja je pogodila cijeli islamski svijet raspad Osmanskog
carstva i ukidanje hilafeta. Zatim dolazi Drugi svjetski rat koji rui
mnoge islamske tekovine i vrijednosti ovih krajeva, da bi nakon rata na
vlast dola komunistika partija koja ukida sve vjerske kole i ubija ili
protjeruje veinu tada poznatih alima.
Nadam se da emo nakon pada komunizma i nastanka novog
razdoblja u istoriji ovih krajeva uspjeti prepoznati sebe i svoju istinsku
tradiciju i raditi na oivljavanju ovih pozitivnih iskustava naih
predaka, svakako u svjetlu potreba suvremenog doba.

Naobrazba Kafije i njegov nauni rad

Pojedini detalji iz ivota Kafije ostali su nerasvijetljeni zbog
nedostatka literature koja govori o njegovoj biografiji. Tako er imamo
isti problem kada su u pitanju njegova djela koja je napisao. Poznato je
da je Kafija pisao stihove na tri jezika: arapskom, turskom i
perzijskom, a do sada je prona eno samo deset njegovih stihova i
pojedine izreke koje je kazao u odre enim prilikama.
Kafija je napisao ili svoj komentar dao na ve i broj djela. U
svojoj biografiji Kafija ka e da je napisao jedanaest knjiga iz pet
razliitih oblasti. To je Kafija napisao 1007. h. god. Kada je zavrio

36 Nizamu-l-ulema, 19-B.

31
svoje djelo Nizamu-l-ulema, u kome je napisao svoju biografiju. Drugi
biografi spominju jo deset njegovih djela koja je napisao nakon tog
datuma. Interesantno je da su sva njegova djela pisana na arapskom
jeziku.
Njegov suvremenik El-atai za njega ka e da je napisao veliki broj
djela iz raznih oblasti, te da se njegove manje broure koje je napisao
raznim povodima ne mogu prebrojati. 37
Poznati turski putopisac Evlija elebija za Kafiju ka e da je
napisao zasebno djelo iz svake oblasti. 38
Djela koja je Kafija naveo u svojoj biografiji:
1 Prvo to je Kafija napisao bio je traktat o nadimku
"elebi",39 koji se bio poeo upotrebljavati za svakog ko je bogat ili
uglednog porijekla. Kafija pojanjava da je ovaj nadimak isklju ivo
vezan za ilum, a ne nikako za bogatstvo i porijeklo.
Ovaj traktat nalazi se u rukopisu u Gazijinoj biblioteci pod
brojem 948.
2 Kafijin skraeni traktat iz logike. Napisao ga je 988. h. god.
Rukopis ovog vrijednog djela nalazio se na Orijentalnom institutu u
Sarajevu pod brojem 591.
3 Komentar Kafijinog skraenog traktata iz logike. Jo nije
pronaen.

37 Vidi: Hadaiku-l-hakaik fi tekmileti--ekaik, 2/584.

38 Evlija elebija poznati turski putopisac koji je obiao sve dijelove
Osmanske carevine i zapisao ono to je vidio. Njegovi spisi postali su jedan
od najznaajnijih historijskih izvora za taj period. Preselio je na Ahiret 1681.
h. god. Dio njegovog putopisa vezan za Balkan preveden je i tampan na
naem jeziku. Vidi: Putopis, str. 131-133.
39 Epitet "elebi" je nauna titula koja se dodjeljivala onome ko postigne
odreenu deredu (stepen) u nauci. Vremenom su ljudi poeli da tim
nadimkom nazivaju svakog ko je bogat ili plemenitog porijekla. Kafija se
tome suprotstavlja i pie svoj poznati traktat, u kome pojanjava pravo
znaenje ovog termina i da se on dodjeljuje iskljuivo ulemi, te da bogatstvo
i soj nemaju nikakve veze sa tim nadimkom.

32
 Hasan Kafija Pruak

4 Hadikatu-s-salati fi erh muhtesari-s-salati, komentar poznatog

djela Kemal Paa Zade. Po pitanju ovog djela dolo je do zabune.
Hadi Halifa, prilikom govora o djelu Mukaddimetu-s-salati, koje je
napisao emsu-d-din Muhammed b. Hamza El-Fenari (umro 934. h.
god.), kae da jedan od komentara ovog djela nosi naslov Hadikatu-s-
salati, kojeg je napisao Hasan Kafija El-Akhisari. Mehmed Hand i
preuzima spomenuti podatak i biljei ga u svom djelu El-Devheru-l-
esna.40 Meutim, tano je da djelo Muhtesaru-s-salati, koje je
prokomentirao Kafija, pripada Kemal Paa Zadi, a sasvim drugo djelo
je Mukaddimetu-s-salati, koje je napisao El-Fenari. 41 Ovaj komentar
Kafija je napisao 998. h. god., kako stoji na kraju njegovog rukopisa u
Orijentalnom institutu, pod rednim brojem 1968.
5 Semtu-l-vusul ila ilmi-l-usul
Napisao ga je hiljadite godine po hid ri. Ovo djelo Kafija je dao
na uvid uenjacima raznih krajeva islamskog svijeta na svom putovanju
za hadd i oni su se veoma pohvalno izrazili govore i o njemu.
Zatim je od Kafije zatraeno da ga prokomentira, to je on i uinio.
Primjerak ovog djela nalazi se u spomenutoj biblioteci pod brojem
3406.42
6 erh Semtu-l-vusul ila ilmi-l-usul
Kafija je napisao ovaj komentar u svom rodnom Pruscu 1004. h.
god. Primjerak ovog djela u rukopisu koji je prepisan iz njegovog
originala, kako se u njemu navodi, nalazi se na Orijentalnom institutu
pod brojem 640. U Gazijinoj biblioteci postoji jo nekoliko rukopisa
ovog djela.
7 Usulu-l-hikem fi nizami-l-alem
Original ovog Kafijinog djela napisan je na arpskom jeziku 1004.
h. god., takoer u Pruscu. Mnogobrojni rukopisi ovog djela u raznim
bibliotekama svijeta dovoljno govore o njegovoj nau noj vrijednosti.
Ovo djelo Kafije prevedeno je i tampano na vie jezika: turskom,

40 Vidi: El-Dewheru-l-esna, str. 57.

41 Vidi: Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, str. 179-180.
42 Za vrijeme mog rada na ovom djelu saznao sam da je jedan od
saudijskih studenata na Islamskom univerzitetu u Medini prijavio
magistarsku tezu kojom e obraditi ovo Kafijino djelo.

33
francuskom, maarskom, njemakom i bosanskom. Komentar ovog
djela na arapskom jeziku napisao je rahmetli Mehmed Hand i , za
vrijeme svog studija na Al-Azharu 1364. h. god. 43
8 Kafija pie komentar ovog djela 1005. h. god. Ovaj komentar
je tampan sa njegovim originalom na arapskom jeziku 1285. h. god. u
Istanbulu.
U uvodu komentara na uvenu Poslanicu Tahavija iz akaida
spominje se i Kafijin komentar Tahavijeve poslanice i, izme u ostalog,
stoji: "Ovaj uvaeni alim napisao je djelo Usulu-l-hikem fi nizami-l-alem,
koje se svrstava meu najvrijednija djela iz ove oblasti. Jordanski
univerzitet je tampao ovo djelo na arapskom jeziku uz obradu
vrijednog profesora Nevfan Red a El-Hamuda." 44
9 Temhisu-t-telhis iz oblasti stilistike arapskog jezika. Ovim
djelom Kafija je pojednostavio i skratio Et-Telhis od Hatiba El-
Kazvinija. Pisanje ovog djela Kafija je zavrio 1010. h. god. Jedan
njegov rukopis nalazi se u Gazijinoj biblioteci pod brojem 1689.
10 Rewdatu-l-dennat fi usuli-l-i'tikadat
Ovo djelo Kafija je zavrio za vrijeme opsade tvrave Ostrogon,
zajedno sa djelom Nuru-l-jekin fi usuli-d-din (Svjetlo istinske spoznaje o
temeljima vjere) 1014. h. god. Ovo njegovo djelo, tako er, do ivjelo je
veliku popularnost kod njegovih italaca, to se jasno vidi iz velikog
broja rukopisa po raznim bibliotekama u svijetu i kod nas. Ovo djelo
tampano je u Istanbulu 1305. h. god. Prevedeno je i tampano na
turskom i bosanskom jeziku i jo se koristi.
11 Nizamu-l-ulema ila Hatemi-l-enbija, s.a.v.s.
O svakom od alima u nizu do Poslanika, s.a.v.s., Kafija pie krau
biografiju. Napisao je i autobiografiju i biografiju trojice svojih
najpoznatijih uenika. Vie rukopisa ovog djela nalazi se u Gazijinoj
biblioteci i drugim bibliotekama u BiH. Prijevod ovog djela tampan je
na bosanskom jeziku 1935. h. god.
Ovo su djela koja je Kafija spomenuo u svojoj biogarfiji, a evo i
djela koje su spomenuli drugi u njegovoj biografiji: 45
12 Ezharu-r-rewdat fi erhi rewdati-l-dennat
43 Vidi: Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, str. 189-192.
44 erhu-l-akideti et-tahavijje, tahkik Abdullah Et-Turki, 1/49.

34
 Hasan Kafija Pruak

Zavrio ga je 1015. h. god., kako stoji na kraju rukopisa ovog

djela, pod broejem 902. u Gazijinoj biblioteci.
13 Nuru-l-jekin fi usuli-d-din (Svjetlo istinske spoznaje o temeljima
vjere)
Ovo djelo je tema ovog rada.
14 erhu temhisis-t-telhis
Ovo djelo predstavlja komentar prethodno spomenutog djela
Kafije iz oblasti stilistike arapkog jezika. Rukopis ovog djela nalazi se u
Gazijinoj biblioteci, pod brojem 1689.
15 Risaletun fi ba'di mesaili-l-fikh ( Traktat o pojedinim fikhskim
pitanjima)
Ovo djelo spominje Hand i . 46
16 Risaletun fi haijeti kitabi-d-deava lisadri--eria min kitabihi erhu-
l-wikaje
Ovo djelo Kafija zavrava 994. h. god. U Gazijinoj biblioteci
nalazi se rukopis ovog djela, pod brojem 946, koji je prepisan iz
autografa, kako stoji na njegovom kraju.
17 Sejfu-l-kudati fi-t-ta'zir
Kratki traktat u kome Kafija objanjava pojedina pitanja iz
poglavlja o "ta'ziru" -preventivnim kaznama po knjizi erhu-l-wikaje.
Rukopis ovog djela nalazi se u Gazijinoj biblioteci, pod brojem 946.
18 erh muhtesari-l-kuduri
Ovo djelo spominje Ibn New'i i ka e da se sastoji iz etiri
47
toma. Ovo djelo spominju i drugi, ali se ono smatra izgubljenim.
19- erh Kafijeti ibn Hadib iz sintakse arapskog jezika.

45 Vidi: El-Dewheru-l-esna fi teradim ulema ve uarai-l-bosna, str. 54-57;

Muslimani BiH u islamskoj knjievnosti, str. 50-59;Istorija arapske knjievnosti,
2/443 i 659. Sijahatnama, str. 131-133; Fezleketu-t-tarih, 1/380; Hadaiku-l-
hakaik fi tekmileti--ekaiak, 2/1584; Knjievnost bosanskohercegovakih
muslimana, str. 177-182.
46 Vidi: El-Dewheru-l-esna fi teradim ulema ve uarai-l-bosna, str. 55.
47 Vidi: Hadaiku-l-hakaik fi tekmileti--ekaiak , 2/1584.

35
 Ovo djelo navodi Evlija elebija, dok drugi smatarju da je ovo
samo iskrivljena verzija imena drugog Kafijinog djela pod naslovom
Muhtesaru-l-kafi mine-l-mantik.48
20 El-Munira, traktat iz oblasti akaida.
Ovo djelo navodi Safvet-beg Baagi i Handi. Baagi
spominje spor oko ovog djela i ka e da ga neki pripisuju Kemal Paa
Zadi.49
21 Tarih gazveti Ekra (Historijat Bitke na Ekri)
Hazim abanovi negira pripisivanje ovog djela Kafiji i tvrdi da
ga je Muhammed Tahir50 grekom uvrstio u djela Hasan Kafije
Pruaka. Prije njega niko ovo djelo nije spomenuo u vezi sa
Pruakom, ali ga je Handi slijedio u tome.51
Ovo su nazivi djela Pruaka do kojih sam uspio do i kroz
dostupnu literaturu. Kafija je napisao 21 djelo od kojih se u dva
sumnja da li su Kafijina ili nisu, a oko tre eg postoji razila enje. Tri
djela Kafije, za koja se sigurno zna da ih je napisao, jo nisu
pronaena. Pored spomenutih djela, Kafija je napisao veliki broj
lanaka u raznim prigodama.

48 Vidi: Knjievnost muslimana BiH, str. 186.

49 Vidi: Bonjaci u islamskoj knjievnosti, str. 55.
50 Vidi: Elmuellifune el-usmanijjun, 1/277.
51 Vidi: Knjievnost muslimana BiH, str. 192.

36
 Doba u kojem je ivio
Hasan Kafi Pruak

Politike prilike
Doba u kojem je ivio Hasan Kafi smatra se periodom preokreta
u historiji Osmanskog carstva i po etkom njegove dekadence. U to
doba poinju unutranje pobune i nemiri, zatim dugotrajni i
iscrpljujui ratovi izmeu Osmanske imperije i vladaju e dinastije u
Austro-Ugarskoj. Ti ratovi bili su naizmjeni ni, ponekad u korist
Osmanlija, a ponekad na njihovu tetu, nakon perioda u kojem
osmanska vojska uop e nije znala za poraz. Uz to, treba spomenuti
veliki rat koji je osmanska dr ava vodila na Istoku, tako da su temelji
osmanske drave bili ozbiljno uzdrmani unutranjim pobunama u
gotovo cijeloj Aziji, dok je plamen u asnog rata harao njene pokrajine
sa istoka i zapada.
Poetkom sedamnaestog stoljea desila se velika pobuna na
podruju Anadolije, nakon to je jedna plaenika jedinica pretpjela
poraz u bici na Kerzetu i dala se u bijeg. Ta jedinica je, za kaznu,
52

poslana u neke pokrajine u Aziji i nazvana bjegunci. Me utim, jedan

od njenih vojskovo a, po imenu Karajazind i, proglasio je kako je u
snu vidio Poslanika, s.a.v.s., i da mu je obe ao pomo i pobjedu protiv
osmanske vojske i osvajanje azijskih pokrajina. Povjerovali su mu
mnogi od njegovih vojnika, to ga je ohrabrilo te je proglasio rat protiv
osmanske drave i uspio da porazi neke njene namjesnike. To je
izazvalo veliku pometnju i nered koji je gotovo katastrofalno zavrio, i
to u izuzetno tekim prilikama u kojima se nalazila osmanska dr ava.
Ta smutnja okonana je sporazumom koji je postignut izme u Delli
Hasana, voe pobune, koji je uspio da pobijedi osmansku vojsku,
nakon to je, nakon bratove pogibije, postao vo a pobunjenika i

52 Dolina koja se nalazi na jugu Maarske. Vidi: Tarihud-devleti

elusmanijje el-alijje, str. 268.
37
naslijedio svog brata. Njemu je osmanska dr ava podarila bosanski
vilajet, koji je on prihvatio, te ostavio oru je i proglasio pokornost
dravi. On je otputovao sa svojom vojskom i Kurdima koji su mu se
pridruili za Bosnu i svoje snage iskoristio u borbi protiv krana, na
zapadnoj grnici Osmanskog carstva. Interesantno je spomenuti da je
kompletna njegova vojska stradala u neprestanim okrajim sa
austrougarskom vojskom, te se tako osmanska dr ava rijeila velikog
problema. 53

Nakon te, desila se jo jedna velika pobuna u samom glavnom

gradu. Pored toga, pobjede osmanske vojske u isto noj Evropi i
irenje islama u tim predjelima izazvali su mr nju krana prema
osmanskoj dravi, te su iekivali pogodan momenat za osvetu i
povratak tih teritorija u svoje okrilje. U tom periodu pokrajine isto ne
Evrope poele su da se ujedinjuju sa Austro-Ugarskom u borbi protiv
osmanske vojske. To je primoralo osmansku dr avu da posveti ve u
panju spomenutim pokrajinama, i pored toga to je bila optereena
unutranjim nemirima i velikim ratom na istoku. 54

Tada se stanje mijenja i u isto nim pokrajinama, gdje je svaki

narod teio nezavisnosti i otcjepljenju od osmanske dr ave. Tako je
poznati ah Abbas55 iskoristio trenutno stanje, pogotovo zauzetost
osmanske vojske uguivanjem spomenute pobune u Anadoliji, te je
uspio da osvoji isto ne dijelove Iraka zajedno sa Tabrizom, Vanom i
drugim gradovima. Zbog pogibije velikog broja osmanskih vojnika i
nekoliko poznatih vojskovo a (u ratovima koji su potrajali nekoliko
godina) dvije drave su potpisale me usobni ugovor 1612. god. U tom
ugovoru osmanska drava odri e se svih isto nih pokrajina, dr ava i
tvrava koje je su Osmanlije osvojile nakon sultana Sulejmana
Velianstvenog, meu tim gradovima bio je i Bagdad. To je bilo prvo
primirje kojim osmanska dr ava ostavlja odre ene teritorije koje je bila
osvojila, to je bio poetak dekadence Osmanske carevine. To je bio

53 Vidi: Isti izvor, strana 268-269.

54 Vidi: Isti izvor strana 272-273.
55 Ovaj perzijski kralj dobio je nadimak Veliki i zavladao Horosanom 1858.
godine. On je proirio svoju carevinu i uspio da preotme spomenute
pokrajine od osmanske drave. Vidi: Isti izvor, str. 271.
38
 Hasan Kafija Pruak

ujedno i prvi u nizu pora avaju ih ugovora osmanske dr ave koji su

zavrili uvenim Berlinskim sporazumom. 56

Nekoliko je uzroka ovom iznenadnom zaokretu u politici

osmanske drave:
- Neodlazak sultana na bojite
Svi sultani do Sulejmana Veli anstvenog u estvovali su u vojnim
pohodima. U drugoj polovini svoje vladavine Sulejman Veli anstveni
prekinuo je tu praksu i dozvolio da vojne pohode predvodi prvi
ministar. To je bio povod ve ini vladara koji su doli poslije njega da se
ne odazivaju na vojne pohode. Uz to deavalo se da plaenika vojska
odbije krenuti u boj bez sultana. Odlazak vojske u boj na elu s
vrhovnim voom i autoritetom - sultanom davao je posebnu snagu i
motiv vojnicima, to je esto bio glavni razlog pobjede, Allahovom,
d.., voljom.
Naglo irenje granica Carevine i pove anje njenog bogatstva,
-
tako da je postalo veoma teko kontrolisati sve pokrajine, to je
uzrokovalo slabljenje centralne vlasti i njenog uticaja.
- Dolazak na vlast malodobnih sultana koji nisu bili u stanju da
vode brigu o dr avi, ve su, najvie vremena provodili u dvorskim
odajama.
- Sva vanija dravna pitanja razmatrana su na sastancima
sultana s ministrima. Meutim, i ta praksa je ukinuta i sjednicama je
poeo predsjedavati prvi ministar na dvoru. Na taj na in centar mo i i
odluivanja prenesen je sa sultana na ministre koji nisu bili osmanskog
porijekla. Veina njih su bili iz naroda koji su stvarno ili samo
formalno primili islam.
-Dozvoljavanje enidbe i boravka van kasarni pripadnicima
plaenikih jedinica. Plaenika vojska bila je jedan od najve ih
uzroka jaine i napretka osmanske dr ave. Ta promjena u na inu
njihovog ivota postaje glavni razlog njenog slabljenja i nazatka. 57

56 Vidi: Isti izvor str. 271.

57 Vidi: Ed-devletu el-usmanijje devletun islamijje muftera alejha, 1/252-255.

39
Drutvene prilike
Poremeaji na politikoj sceni uzrokovali su i poreme aje u
cjelokupnom drutvu. U Osmanskoj carevini postojale su dvije glavne
klase: vojnici i civilno stanovnitvo. Prvoj klasi pripadali su: vladaju i
krugovi, administracija i oru ane snage. Njima je pridru ivana jo
samo ulema uenjaci u vjeri. 58

Svi ostali svrstavani su u drugu klasu. U to doba primjenjivani su

civilni i krivi ni zakoni koji su bili izvedeni iz erijata i vaili su za obje
klase podjednako. Meutim, druga klasa bila je podvrgnuta i drugom
zakonu koji je odre ivala sultanska uprava a koji se zvao Kanun
spahijan. Po ustaljenom redu, koji je predstavljao jedno od osnovnih
pravila dr ave, nije bilo mogu e da neko od civila pre e u red vojnika,
izuzev u vanrednim sluajevima koji su bili izuzetno rijetki.
Prva klasa nije imala nikakve veze s industrijskom i
poljoprivrednom proizvodnjom, niti je bila obavezna pla ati poreze,
dok je druga klasa proizvodila i bila obavezna pla ati porez.
U prvu klasu bili su uvrteni i feudalci koji su po svom polo aju
bili obavezni uestvovati u ratu, ukoliko se to od njih zatra i, i to o
svom troku.
Zato se s pravom moe rei da je osmanska dr ava bila vojno-
religijska, s posebnim oblikom feudalizma, iako je strogi vojni re im
bio njeno prvo i najzna ajnije obilje je.
U toj dravi postojali su rasipnitvo i rasko s jedne, te puko
siromatvo s druge strane. To se jasno vidi i iz pojedinih stavova
Kafije, r.a., prema tim negativnim pojavama. On je uoio pokvarenost
namjesnika i rairenost nemorala i to je pokuao svim snagama
izmijeniti. 59

U autobiografiji Kafija, r.a., veli (tada je bio kadija u rodnom

Pruscu): Kada su se pojavili neredi meu Urdulom i Koralom , izbili 60

58 Vidi: Usulut-tarihi-l-usmani str. 112, Ed-devleetu-l-usmanije devletun

islamijje muftera alejha, 1/119.
59 Vidi: El-mudtemeul-islami vel-garb, 1/18, Ed-devletul-usmanijje devletun
islamijje, 1/49, Usulul-hikem fi nizamil-alem , str. 20-21.
60 Urdul i Koral su dvije kranske pokrajine na granici izmeu dananje
Maaraske i Rumunije. Njihovi stanovnici, zajedno sa ostalim
40
 Hasan Kafija Pruak

ratovi i prepirke i pojavio se nered i nemoral me u namjesnicima,

ostavio sam kadiluk i oformio redovan ders za u enike u Pruscu. 61

Te promjene i nemiri ponukali su Kafiju, r.a., da se ozbiljnije

pozabavi analizom tadanjeg stanja u osmanskoj dr avi i napie djelo u
kojem iznosi propuste vladaju eg sistema i pojanjava ispravne temelje
na kojima treba da poiva dr ava. Nakon to je napisao to djelo,
Kafija, r.a., odlazi u Istanbul i predoava ga sultanu li no, nadaju i se
da e na taj nain dati svoj doprinos u poboljanju postojeeg stanja.
O tome e biti rijei kasnije, ina-Allah.

Stanje u oblasti znanosti

Kada prelistamo historijska djela koja govore o tom dobu,
ustanovit emo da historiari, prilikom spomena bilo kojeg od alima
tog doba, upotrebljavaju veliki broj zvu nih nadimaka, kao: El-
Imam, El-Allame, E-ejhu-l-fadil el-kamil, El-Kudve, El-
Hudde... Meutim, i pored toga analitiari to doba nazivaju
mranim dobom, kada su u pitanju nauka i vjera. To doba nazivaju i
dobom komentara i glosa, bez znaajnog napretka u oblasti nauke,
pogotovo u poreenju s prethodnim stolje ima.
U podruju fikha, primjera radi, gotovo da nema nijednog
istaknutijeg alima, jer se smatralo da su vrata id tihada zatvorena.
Fikhska djela tog doba svode se na skra ivanje poznatih mezhepskih
djela, ili kratke komentare drugih djela, uz ponavljanje onoga to je ve
kazano u proteklim stoljeima.
Takvo stanje na nau nom planu bilo je evidentno i u krajevima
gdje je ivio autor. Postojale su mnoge medrese i mektebi ni eg ranga
u gotovo svim gradovima i selima BiH i cijelog Balkana. Me utim, u
to doba postojale su samo tri vie medrese u glavnom gradu Sarajevu.
Svako ko je htio da dublje izu ava islamske znanosti morao je putovati
u Istanbul, najblii islamski nau ni centar, ujedno i prijestonicu
hilafeta, gdje je imao priliku sluati najvee alime tog doba. Nakon to
kranima, krili su duboku mrnju prema muslimanima vie od stotinu
godina. Kada su osjetili slabost osmanske drave, iskoristili su priliku i
pobunili se protiv Osmanlija te su neprijatelji osmanske drave uspjeli
da osvoje mnoge tvrave u tim predjelima.
61 Vidi: Nizamul-ulema ila hatemil-enbija, str. 18A (rukopis).

41
se Kafija vratio sa studija u Istanbulu i stekao zvanje profesora i kadije,
poeo je da predaje u naim medresama i ustanovio da su udbenici
po kojima je obraivano gradivo bili ve zastarjeli, te da uop e nisu
odgovarali potrebama, uzrastu i nau nom nivou u enika. Jedini kriterij
po kome su birani udbenici bio je da su to djela poznatih hanefijskih
uenjaka. Kafija, r.a., ustanovio je da nain obrazovanja u tim kolama
ne omoguava uenicima da shvate i spoznaju istine islama kroz
Kuran i sunnet, nego samo preko stavova i miljenja pojedinih alima,
bez ikakve mogunosti da imaju vlastiti stav ili kriti ko miljenje o
njima. Kafija, r.a, uvia veliku opasnost u slijepom slije enju prijanje
uleme u svim njihovim stavovima. Jer, nije bilo razumskog
preispitivanja koji od tih stavova imaju utemeljenje u erijatskim
dokazima i trenutnoj stvarnosti, a koji nemaju.
Na predmetu akaid, u svim medresama, izuavana su tada
poznata akaidska djela, kao to su: Akidetu-s-Senusi, Nesefijin akaid,
Nukajetu-s-Sujuti i slino. Ta djela uope nisu sadr avala kuransko-
sunnetske dokaze za navedene stavove. Sve se prihvatalo zdravo za
gotovo, bez ikakve prerade. Kafija, r.a., pokuava da takvo stanje
izmijeni i da druge potakne na to. On sakuplja sve poznate traktate iz
akide u djelu koje naziva Rewdatu-l-dennat fi usuli-l-itikadat, pokuava da
svaki stav u njima potkrijepi dokazima iz Kurana i vjerodostojnih
hadisa, a sve to nema osnova pokuava odstraniti. To djelo
potkrepljuje i opirnim komentarom. Na kraju "puteestvija" po
akaidskim temama napisao je djelo o kome je rije . Sve to Kafija je
uradio pokuavajui da promijeni stanje s kojim istinski alim ne mo e
biti zadovoljan.
Kafija, r.a., pokuava to i u drugim oblastima i osniva svoju
poznatu medresu koja je dala generacije i generacije alima, kadija i daija
koji su imali velikog udjela u irenju istinskog razumijevanja
originalnog islama. Nakon toga osnivaju se mnoge medrese irom BiH
i dolazi do prave naune renesanse.
Hasan Kafija, r.a., bio je jedan od prvih velikana u naim
krajevima koji je ustao protiv slijepog slije enja i druge ohrabio u
objektivnom pristupu prilikom sticanja znanja. Takav odnos prema
nauci je imao velikog odjeka na tadanje prostore BiH i ire.

Vjerske prilike

42
 Hasan Kafija Pruak

Islamska institucija u Osmanskoj carevini imala je zna ajnu

ulogu. Na njenom elu bio je muftija ili stambolski muftija, koji je
potom dobio naziv ejhu-l-islam. Sultani su nastojali da oja aju
poloaj ejhu-l-islama dajui mu ovlasti da odobrava ratove i primirja s
drugim dravama. Vladaju i sloj je zato nastojao da to dosljednije
primijeni erijatske propise u svim segmentima drutvenog ivota. 62

Meutim, ono to se moe prigovoriti Osmanskoj carevini jeste

da je otvoreno podravala razne sufijske redove. Islamska ulema uvijek
je bila poznata po zuhdu, takvaluku, spoznaji (marifetu), zadovoljstvu
(odredbom) i istinskom ibadetu. Velika je razlika izme u zuhda prvih
generacija muslimana, koji je bio u granicama Kurana, i sunneta, i
zuhda potonjih generacija koje su bile zavedene tarikatskim redovima
koji nemaju osnova u Kuranu i sunnetu a koji su se rairili meu
muslimanima u kasnijim stolje ima. Istinski poznavaoci Kurana,
sunneta i prakse prve generacije muslimana jednoglasno su osudili
sufijske tarikate i smatraju ih stranim tijelom u islamu.
Posredstvom tih redova rairile su se ideje koje su potpuno
suprotne islamu. Najistaknutiji u njihovom promovisanju bili su Ibn
Arabi, Ibn el-Farid itd.
63 64

62 Vidi: Ed-devletu-l-usmanijje devletun islamijje muftera alejha, 1/54.

63 Muhammed b. Ali b. Muhammed b. el-Arabi el-Endelusi. Poznat je po
nadimku E-ejhu-l-ekber. uveni filozof koji je bio veliki apologetiar
u mnogim znanostima. Roen je u Marseji u Andaluziji. Posjetio je am,
Egipat, Irak i Hidaz. Egip}ani su se suprotstavili njegovim idejama i
nekim njegovim izjavama, te su pokuali da ga ubiju, kao to su prije
njega ubijeni El-Hallad i drugi. Bio je uhapen, ali je, posredstvom
odreenih krugova, osloboen i spaen. Nakon toga nastanjuje se u
Damasku u kojem ostaje do smrti (638 h.g). Ibn Arabi je osniva i prvak
ideje o panteizmu (vihdetu-l-vudud). Napisao je preko 400 knjiga i
broura od kojih su najpoznatije: Fususu-l-hikem , El-Futuhatu-l-mekkijje i
Muhaderetu-l-ebrar ve musameretu-l-ahjar. Mehmed Handi u djelu El-
dewheru-l-esna u biografiji Abdullaha Bonjaka koji je napisao
najpoznatiji komentar na Ibn Arebijevo djelo Fususu-l-hikem, u fusnoti o
Ibn Arabiju kae: Sviaju mi se rijei Zehebija o njemu kada kae:
'Tako mi Allaha muslimanu je bolje da ivi neuk, izuzev nekoliko sura iz
43
 Njihove ideje obmanut e kasnije i veliki broj alima u gotovo
svim muslimanskim zemljama, izuzev najopreznijih me u njima, kao
to su ejhu-l-islam Ibn Tejmijje, njegov uenik Ibn Kajjim el-
Devzijje i drugi prvaci poznate reformatorske kole kroz historiju
islama.
Osmanska drava daje svesrdnu podrku sufizmu to rezultira
irenjem velikog broja sufijskih redova i njihovih ideja, te usvajanjem
raznih vrsta praznovjerja i nastranih ideja od strane ve ine obi nog
svijeta i, naalost, mnogih alima tog doba. Me utim, Allah, d ..,
zagarantovao je ouvanje ove vjere do Sudnjeg dana, tako da u svakom
periodu slabosti muslimanskog ummeta Allah, d .., alje one koji e
izvriti revizije i reforme, te vratiti ummet pravom putu.
Jasno se vidi da je Kafija, r.a., bio svjestan takvog stanja ummeta
u svoje doba, te pokuava napraviti reformu promoviui istinsku
islamsku akidu koja nije pomu ena drugim uticajima, nego je ostala
ista, upravo onako kako su je razumijevale prve generacije
muslimana. Sve to inio je Kafija svojim predavanjima, hutbama i
pisanim djelima. Mehmed Hand i, r.a., u Kafijinoj biografiji ka e:
Nije volio ejhove sufijskih redova svoga doba. Stalno je uzvra ao na
njihove tvrdnje i obarao ih erijatskim dokazima. Imao je obiaj kazati:
Da se evlijaluk postie vje bama (velikim ibadetom) ja bih bio
evlija. Poznato je Kafijino, r.a., uee u borbi protiv ekstremnih
65

Kurana sa kojima e obavljati namaz, uvajui krave i vjerujui u Allaha

i budui svijet, nego svo ovo znanje, makar proitao stotinu ovakvih
knjiga i napravio stotinu tekija.' Vidi: El-Dewhwru-l-esna , str. 155.
Opirnije o njemu pogledaj: Mizanul-itidal, 3/659-660, Fevatu-l-vefejat,
3/435-440, ezeratu-z-zeheb , 5/190.
64 Umer b. Ali b. Murid el-Hamevi el-Masri erefud-din ibn el-Farid,
najpoznatiji pjesnik meu sufijama. Nazivaju ga Sultanu-l-aikin. U
svojim pjesmama promovie ideju o jedinstvu bitka (vihdetu-l-vudud).
Za njega Ez-Zehebi kae: Bio je prvak meu pjesnicima svog vremena
i najvei pobornik vihdetu-l-vududa. U njegovim pjesmama je samo
sufijski nakit i nerazumljivi iareti. Iza ukrasnih rijei se kriju filozofija i
zmije.
Vidi: Mizanu-l-itidal, 3/214-215, Vefejatu-l-eajan, 5/55.
65 Vidi: El-Dewhwru-l-esna , str. 58.

44
 Hasan Kafija Pruak

sufijskih redova koji su izali iz okvira islama. Pozitivni rezultati

njegovog angamana vidljivi su i na ovim prostorima i dan-danas.

Nauni nivo Hasana Kafije Pruaka, r.a.

Spomenuli smo da su historiari suglasni da je Hasan Kafija
Pruak jedan od najveih alima i najistaknutijih li nosti na polju
islamskih znanosti u evropskom dijelu Osmanskog carstva uop e.
Njegovu linost karakterie nekoliko osobina koje su ga u inile
priznatim meu njegovim uiteljima i suvremenicima, pa ak i van
granica njegove domovine. Te osobine uvrstile su ga u plejadu
istaknutih uenjaka praktiara u islamskom svijetu uop e.
Najznaajnije od tih osobina su:
1 Izuzetno velik intelektualni kapacitet koji mu je omoguio da
stekne tako visok stepen naobrazbe i samopouzdanja: Kao nau ni
radnik istakao se u oblasti akide, fikha, usuli fikha, sintakse i gramatike
arapskog jezika, logike, knji evnosti, historije, erijatske politike itd. Ta
intelektualna snaga uinila ga je velikim i neustraivim borcem za
istinu.
2 Veliki stepen zuhda i pobo nosti. Uz izvanredno poznavanje
spomenutih znanosti, Hasan Kafija, r.a., bio je izuzetno pobo an i
skroman. Bio je zadovoljan s malo dunjalu kih u itaka i izuzetno
bogobojazan u svim segmentima svog nau nog i privatnog ivota.
Handi, r.a., u svom govoru o Kafiji, r.a., kae: Ibn Nevi i elebija
prenose da je Kafija 30 godina proveo u postu svaki dan, a dvadeset
godina mrsio samo svaki tre i dan. Post Davuda, a.s., uzeo je kao svoj
moto. Umjesto njenih koulja on je nosio grubu odje u. Kau da je
na putu od njegove kue do damije bila mejhana u kojoj se sviralo i
pjevalo, pa je koristio drugi, daleko du i, put da bi doao do svoje
kue. 66

3 Velika elja za uspostavljanjem i irenjem pravde meu

ljudima i uporna borba protiv svakog vida nasilja i nepravde: To se
jasno prepoznaje u mnogim njegovim djelima.
4 Izuzetno mudar i efikasan plan lije enja drutvenih bolesti
koje su se bile poele opasno iriti u to doba i poele prijetiti
66 Vidi: El-Devheru-l-esna, str. 58.

45
sigurnosti Carevine: Njegovi prijedlozi su imali pozitivan uticaj, te su
se mnogi mislioci tog doba, nakon njegovog pisanja, i sami, svojim
pisanjem, ukljuili u rjeavanje tih problema, piui otvorena pisma
odgovornima u dravi. Meutim, ostaje zabilje eno da je Kafija prvi
ukazao na tako vanu problematiku i za to stekao nagradu ve u od
drugih.
5 Istinski islamski akidet i borba protiv svih nastranih sekti
koje su, svojim negativnim djelovanjima irom Carevine, poele
nagrizati ogromno tijelo osmanske dr ave. Njegovi nau ni odgovori
tim sektama i demantiji svih njihovih tvrdnji najbolji su pokazatelj
njegovog naunog nivoa i snage njegovih argumenata koji su se
odlikovali otroumnou i naunom utemeljenou. Djela koja je
napisao iz ove oblasti najbolje govore o tome koliki je uticaj imao
meu narodom i koliko je bio cijenjen.
6 Odlazak u dihad i li ni primjer u tom pogledu, te
podsticanje drugih na borbu na Allahovom, d .., putu: U nekim
bitkama uestvovao je i u komandnom kadru. Sve to dalo je posebnu
teinu njegovim rijeima i pisanim djelima. Sve to je nauio i druge
pouavao, on je primijenio i u praksi.
7 Veliki broj djela koja je napisao: Djela iz razli itih oblasti koja
je napisao imaju veliku nau nu vrijednost i prevazila su okvire
njegove male rodne grude. Najbolji pokazatelj za to su brojni rukopisi
i prepisi njegovih djela u poznatim bibliotekama diljem svijeta. 67

Izuzetno veliki broj rukopisa njegovih djela u raznim krajevima

zemalja bive Jugoslavije govori o tome koliko su ih koristili i izu avali
muslimani tih krajeva.
Kafija, r.a., ivio je u vremenu dekadence nauke i nau nog rada,
u vremenu u kome su se islamska djela svela na kratke komentare i
saetke djela poznatih klasi ara, kada je prevladalo miljenje po kome
su vrata idtihada zatvorena, te se veina uenika zadovoljila
ponavljanjem i pojanjavanjem ideja prijanjih alima, bez kvalitetnijeg
pokuaja davanja novog doprinosa u gotovo svim oblastima znanosti.
Kafija se morao uklopiti u te tokove i ukoliko je elio da ka e
neto novo to je, kao i svi drugi, morao pripisati nekom od poznatih
starijih uenjaka kroz komentar njegovih rije i ili nekog njegovog
67 Rukopisi njegovih djela nalaze se u bibliotekama Istanbula, Kaira,
Bea, Berlina, Lajpciga, Pariza ...
46
 Hasan Kafija Pruak

poznatog djela. Samo na taj nain moglo se u to vrijeme kazati neto

novo.
Zato uoavamo da je veina Kafijinih djela ustvari skra ena
verzija ili komentar prijanjih djela. Meutim, u svakom od njih jasno
se prepoznaje Pruakova upeatljiva nauna linost. Takav pristup
odreenim djelima nije bio samo s ciljem skra ivanja, nego je to
ujedno bilo i pre iavanje i ispravljanje tog djela u pojedinim
njegovim segmentima.
Isto tako, ako pie u nekoj od oblasti, ili pojanjava neko od
njenih temeljnih pitanja, on proiruje saznanja iz te oblasti, zalazi u
njene dubine, te je dopunjuje sopstvenim saznanjima. Tako er, on
nikada ne ponavlja miljenja prethodnih alima a da ih kriti ki ne
prokomentarie i ne preradi.
Kada je odluio da pie djelo iz podruja akide, zaklju io je da
e novo djelo iz tog podruja biti veoma teko prihvaeno, jer su se
poznata djela iz akide izu avla u svim tada poznatim kolama i bila
visoko cijenjena. Zato odlu uje da ta glavna djela sakupi u jedno i da
ga prokomentarie, dodajui novu znaajku i crticu tim djelima.
O razlogu pisanja svog djela Dennetske bae o osnovnim temeljima
vjerovanja prvo djelo koje je napisao iz akaida - Hasan Kafija, r.a.,
kae: Iman je temelj i glava svim vjerskim ubjeenjima, znanje putem
kojeg se postiu istinske znanosti. To je znanje o tevhidu (jedno i
Stvoritelja) i sifatima (svojstvima Allaha, d ..). Ustanovio sam da su
meu najboljim djelima iz tog podru ja: El-Fikhu-l-ekber naeg
uvaenog imama, El-Akidetu-tahavijje, Akaidu Umer en-Nesefi, Akaidu-s-
Senusi i Akaidu nukajeti-s-Sujuti, da se Svevinji Allah svim autorima
smiluje. Ta djela, i pored toga to su izuzetno dobro jeziki sroena,
lijepo poredana po temama, stru no prera ena i pre iena, to
sadre sve same bisere mudrosti iz oblasti vjere i najva nija pravila u
vezi s pitanjem gajba i to zasluuju da se ispiu po stranicama Sunca i
Mjeseca, ne sadre potrebne dokaze te zbog toga nisu dovoljna onome
ko eli da se oslobodi slije enja (taklida) u vjeri.
Ja sam dugo imao namjeru i Allahu, d .., istiharu zbog toga
inio, da iz tih kapitalnih djela poznatih velikana sa inim sa etak koji

47
e obuhvatiti najjae razumske i najvanije erijatske dokaze, bez
iznoenja sumnji i polemika protivnika i njihovih dokaza. 68

Hasan Kafija, r.a., smatrao je da je veoma opasno da se stavovi i

izreke uleme prihvataju i prenose bez dokaza iz Kurana i sunneta, jer
to mnoge dovodi u situaciju da prihvataju odre ene stavove i izreke
samo zato to se pripisuju dotinoj osobi, bez pokuaja provjere
utemeljenosti tih ideja i izreka, pogotovo kada je u pitanju obi an
svijet. Zato je Kafija, r.a., insistirao na tome da svako svoje stavove i
izreke mora potkrijepiti jasnim dokazima iz Kurana i sunneta.
Njegova djela, koja su bila svojevrstan nastavak tada poznatih djela, iz
tog razloga, naila su na veliki prijem obrazovanog svijeta.
S druge strane, sam Kafija je autor i nekoliko djela koja su
takoe doivjela veliki uspjeh. Njegovo djelo Usulu-l-hikem fi nizami-l-
alem jedno je od najznaajnijih djela koja su napisana iz oblasti
erijatske politike islama uop e.
Kafija posjeduje izuzetno veliko znanje, te jak i upe atljiv stil
izlaganja. Kada plasira neku ideju prvi put Kafija je iznosi vrlo kratko i
jednostavno, a zatim je objanjava i navodi dokaze za nju iz Kurana i
sunneta. Zatim navodi potvrdu za nju kroz primjere poznatih alima i
potkrepljuje je razumskim dokazima, tako da je italac do ivljava kao
najiskreniji savjet, iako ona u sutini sadri kritiku i ukor sveg to
zavreuje kritiku. Meutim, Kafija to ini tako da ne izazove srdbu ili
negativna reagovanja druge strane, nego to onaj kome je kritika
upuena prihvata bez osjeaja nelagodnosti.
U ovoj knjizi Kafija, r.a., pie o nekoliko drutveno opasnih
pojava i objanjava posljedice koje iz njih mogu proizi i. Sve to Kafija,
r.a., ini na takav nain kao da se radi o samo teoretskim temama, a,
ustvari, on na konkretan i objektivan na in kritikuje tadanje
osmansko drutvo. To djelo prvi je pisani pokuaj analize postojeeg
stanja u tadaanjem osmanskom drutvu i donoenja konkretnih
prijedloga za reformu onoga to je ve bilo narueno. Nakon tog
Kafijinog djela napisane su brojne knjige i broure koje govore o toj
problematici. Pojedini sultani pokuavail su da na osnovu toga
sprovedu odre ene reforme i o tome se moe proitati u historijskim
djelima koja govore o tom periodu.

68 Pogledaj: Revdatu-l-dennat fi usuli-l-itikadat , list broj 1-b i 2-a, rukopisa

broj 3.135 u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.
48
 Hasan Kafija Pruak

Da je Hasan Kafija Pruak, r.a., bio vrstan poznavalac raznih

znanosti govori i injenica da je pisao djela iz oblasti fikha i usuli fikha,
akide, belage, erijatske politike islama i historije. Sva njegova djela su
izuzetno velike vrijednosti i zna aja. On je ivio s temama o kojima je
pisao, to njegovom djelu daje posebnu vrijednost. Kada je radio kao
kadija, pisao je djela iz oblasti fikha; kada je bio predava u koli, pisao
je iz podruja retorike i gramatike; kada je bio okupiran stanjem
islamskog ummeta i zbog toga ostavio kadiluk, pisao je iz oblasti
politike islama i tako redom.
U svim tim oblastima primje uje se njegova prepoznatljiva
linost koja nikada ne zapostavlja svoj najva niji cilj on pi e kao
vjernik u Allaha, d.., i Njegov misionar na putu istine s puno
hrabrosti i elana. Pruak pie djela iz oblasti erijatske politike s istim
entuzijazmom i zanosom kao da pie isto nauna djela. Istovremeno,
Kafija istinu govori nepravednim vladarima u lice. Kada je zaklju io da
nije u stanju pravedno suditi, zbog pokvarenosti drutva u kome je
ivio, to javno i istie, on naputa sudstvo.
Zbog takvih stavova i otvorenog poziva na vladanje po Kuranu i
sunnetu, neki suvremeni istraivai porede ga sa Ibn Tejmijjom, r.a. 69

Postoje zaista mnoge zajednike crte u ivotu i nainu djelovanja i

pisanja te dvojice alima. Prije svega, poziv na povratak Kuranu i
sunnetu, to ne znai i zapostavljanje razuma, nego preciziranje mjesta
i uloge koja mu pripada. Zatim, isticanje poznatog pravila koje glasi:
Nemogue je da vjerodostojan erijatski dokaz bude opre an s
logikom zdravog razuma (El-menkulu-s-sahih la juardu-l-makule-s-sahih).
Uz to, obojica su ila u dihad meu predvodnicima islamske vojske.
Da je Hasan Kafija Pruak bio velikan islamskih znanosti
potvruje i injenica da su ga hvalili u enjaci njegovog doba. Njegov

69 Profesor dr. Omer Nakievi napisao je svojevremeno magistarski rad

pod naslovom: Hasan Kafija Pru~ak pionir arapsko-islamskih nauka u
BiH. na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Kairu 1968. god. U svom
radu dr. Nakievi spominje neka njegova djela, s naroitim osvrtom na
Temelje mudrosti o postojanju svijeta i Kafijin metod u tom djelu. On
poredi Kafiju s nekoliko istaknutih alima iji se metod podudara s
njegovim. Izmeu ostalih spomenut je i {ejhu-l-islam Ibn Tejmijje, r.a.,
Dio tog rada tampan je i na bosanskom jeziku.
49
savremenik El-Atai pisao je pohvalno o njemu i njegovim djelima, a
70

pun hvale spram Kafije i njegovih djela bio je i uveni Had i Halifa. 71

Isto tako, poznato je da je Kafija svoja djela izlagao pred alimima s

kojima se sretao, konsultovao se s njima i oni su se pohvalno izrazili o
njima. Najbolja potvrda iznesenog su njegova brojna djela. Svakako je
da e italac nai potvrdu za to i u ovom djelu, ina-Allah.

Kafijino akaidsko i mezhepsko opredjeljenje

Muslimani su od vremena Poslanika, s.a.v.s., do zavretka
odabranih stolje a pripisivali Allahu, d .., sva svojstva i imena kojima
je On sam sebe opisao i kojima Ga je opisao Poslanik, s.a.v.s., onako
kako to dolikuje Allahovoj, d .., Uzvienosti, bez ikakve komparacije
s ljudskim atributima ili pokuaja prodiranja u njihovu sutinu, ili pak
njihovog nijekanja. U tome su bile saglasne prve generacije muslimana,
to jasno vidi svako ko iole poznaje akaidsku literaturu iz tog perioda.
Meutim, u islamu se pojavilo nekoliko sekti, kao to su: dehmijje,
mutezile, earije i maturidije, koje su u odre enim akaidskim pitanjima
odstupile od metoda prvih generacija. Mnogi u enjaci bili su zavedeni
njihovim idejama, isto kao to su se mnogi poveli za nastranim idejama
sufijskih redova.
Brojni uenjaci koji su dobro poznavali Kuran i sunnet pali su
pod uticaj tih idejnih pravaca koji su u pojedinim pitanjima zastranili i
odstupili od pravca estitih muslimana prve generacije. U dijelu
Osmanskog carstva gdje je ivio Kafija proirio se maturidijski pravac
u akaidu i svaki alim tog podneblja je s ponosom isticao pripadnost
tom pravcu. Isto to je inio i Hasan Kafija, to se moe uoiti na
nekoliko mjesta u ovom njegovom djelu. Me utim, da se primijetiti da
on istie rijei: Ovako je govorio na imam El-Maturidi, samo tamo
gdje se Maturidijeve rijei podudaraju s onim do ega je on doao na
osnovu jasnih erijatskih dokaza. U isto vrijeme on uop e nije slijedio
Maturidija u stavovima koji su opre ni ispravnim stavovima prve
generacije muslimana.
Hasan Kafija, r.a., bio je jedan od rijetkih pojedinaca tog doba
koji je uspio da se oslobodi slijepog slije enja. On otvoreno odbacuje
sve stavove, bez obzira kome se pripisuju i koliki ugled u narodu u iva
70 Vidi: Hadaiku-l-hakaik fi tekmilti--ekaik .
71 Vidi: Fezleketu-t-tarih, 1/380-381, na turskom jeziku.

50
 Hasan Kafija Pruak

onaj ko ih je iznio, ukoliko nisu utemeljeni na dokazima iz Kurana i

sunneta. To ubjeenje motivisalo ga je da se aktivno uklju i u proces
suzbijanja i ispravljanja pogrenih vjerovanja i ubje enja koja su bila
rasprostranjena u njegovo doba. On u estvuje u prou avanju postavki
hamzevijskog tarikata i iskorjenjavanju sljedbenika tog tarikata koji su
svojim ubjeenjima izali iz okvira islama. Radei na toj problematici
Kafija uoava da je nuno pojasniti istinski pravac u akidi, povu i
jasnu crtu izmeu tog pravca i svih neispravnih vjerovanja i to
predoiti narodu. Iz tog razloga on pie svoje djelo pod naslovom:
Dennetske bae o temeljima vjerovanja. Zatim je odluio da
prokomentarie Tahavijevu poslanicu iz akide, u zasebnom djelu, jer je
uoio da ona sadri sutinu vjerovanja prve generacije muslimana to
su duni prihvatiti muslimani u svim vremenima i na svim mjestima.
On je to uinio upravo djelom o kojem je ovdje rije .
Evo nekoliko primjera iz njegovog govora kroz koje emo
nabolje upoznati njegovo vjerovanje.
O pripisivanju svih spomenutih svojstava Allahu, d .., on kae:
Pripisivanje svojstava Allahu, d .., koje je On spomenuo u Svojoj
knjizi i koje su pojasnili Njegovi poslanici, kao to su: znanje, mudrost,
sluh, vid, srdba, zadovoljstvo i sli no, ni u kom slu aju nije
kompariranje Njegovih svojstava sa svojstvima stvorenja, kao to tvrde
oni koji nije u Allahova, d .., svojstva, jer smo ve pojasnili da
Njegova svojstva ne lie svojstvima stvorenja. 72

O misaku (prvom ugovoru) koji je Allah, d .., uzeo od Adema,

a.s., i njegovog potomstva, Kafija kae: Ugovor koji je Allah, d ..,
uzeo od Adema, a.s., i njegovog potomstva je istina koju potvr uje
Kuran. Allah, d.., kae: I kad je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih
sinova izveo potomstvo njihovo i zatra io od njih da posvjedo e
protiv sebe: Zar Ja nisam Gospodar va? oni su odgovarali: 'Jesi,
mi svjedoimo' i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: 'Mi o
ovome nita nismo znali.' (El-Araf, 172) I hadisi govore o izvo enju
Ademovog, a.s., potomstva iz njegove kime i njihovom razdvajanju
na desnu i lijevu stranu. U pojedinim hadisima navodi se i da su
posvjedoili da im je Allah gospodar. Prve generacije muslimana
(selef) nisu govorile o naravi tog ina. Oni su to smatrali nedovoljno
jasnim, ali su smatrali obaveznim vjerovati u istinitost tog doga aja, jer

72 Nuru-l-jekin fi usuli-d-din, list broj 10-A, u autografu ovog djela.

51
se on spominje u Kuranu. Oni nisu raspravljali o tome kako je to bilo,
zato to je to mogue tumaiti na razne naine. 73

O Kursijju (Allahovom, d.., prijestolju) autor veli: Jedni kau

da je Kursijj i Ar isto. Meutim, ispravno je da je Kursijj neto drugo.
Poslanik, s.a.v.s., kae: Kursijj je mjesto stopala. U drugom hadisu
stoji: Kursijj, u odnosu na Ar je, kao obina eljezna halka baena
na iroku meraju. Zatim Kafija veli: Zato je pree ostaviti tumaenje
tih pojmova i ne zanimati se za njihovu kakvo u. Ono to se jasno
razumije iz Kurana i sunneta, u vezi s ovim pitanjem, je da su Ar i
Kursijj najvea stvorenja koja je Allah, d .., stvorio i njihovu sutinu
ne zna niko osim Allaha, d.. 74

Komentariui rijei imama Tahavija koji potvr uje vi enje

Allaha, d.., na Sudnjem danu, Kafija kae: To je potvrda
autentinosti hadisa koji govore o vi enju Allaha, d .., i svjedodba
naih imama da smo u vienje Allaha, d .., duni istinski vjerovati,
zato to smo duni vjerovati u sve to je erijatom utvreno. Allahov,
d.., erijat istina je koja je potvr ena poznatim mud izama i jasnim
dokazima. Zato smo duni prihvatiti sve to erijat obuhvata i tome se
pokoriti, predaju i se onome to je Allah, d.., i Njegov Poslanik,
s.a.v.s., htio, bez ikakvih istraivanja i alegori nih tuma enja, jer Allah,
d.., ne moe se spoznati analogijom i On se ne moe porediti sa
stvorenjima. On se moe spoznati samo preko Njegove upute i dokaza
koje je On postavio. 75

Komentariui rijei imama Tahavija: Kuran je Allahov, d ..,

govor koji je od Njega potekao Kafija ka e: Ovdje je spomenut
objekat prije subjekta radi naglaavanja injenice da je govor Allaha,
d.., potekao iskljuivo od Njega, a ne od nekog drugog. Te rije i
odgovor su dehmijjama me u mutezilama koji tvrde da je Allah,
d.., stvorio govor u odreenom mjestu i da je on potekao iz tog
mjesta. Tako rijei Tahavije: od Njega potekao, zna e: On
njime govori, kao to Allah, d.., kae: Ja sam ve istinu rekao..:
(Es-Sedda, 13) Reci: Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek
Dibril kao istinu (En-Nahl, 102) Ovdje se ne misli na to da se

73 Ibid: list 21-A.

74 Ibid: List 17-A.
75 Ibid: List 24-B i 25-A.

52
 Hasan Kafija Pruak

desila neka novina u Allahovom, d .., biu, nego da je Allah, d..,

otkrio svoj govor onima koji ga uju.
Allahov, d.., govor (kelam - kavl) istina je bez ikakve alegorije.
Kavl i kelam su arapski termini kojima se ukazuje na zna enje i rije i
zajedno, kao to termin insan oznaava duu i tijelo zajedno.
Allah je Svoj govor objavio Svome Poslaniku putem vahja, tj.
objavio ga je putem meleka. Tako je melek Debrail uo od Allaha,
d.., a Poslanik, s.a.v.s., od njega, a zatim ga citirao ljudima. Allah,
d.., kae: I kao Kuran, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti
ljudima malo-pomalo kazivao (El-Isra, 106) donosi ga povjerljivi
Dibril na srce tvoje, da opominje na jasnom arapskom jeziku
(E-uara, 193) A meni se ovaj Kuran objavljuje i da njime vas i one
do kojih on dopre opominjem. (El-Enam, 19)
Ovo su citati iz djela Hasan Kafije, r.a., koji jasno ukazuju na to
da je on u akidi bio sljedbenik pravca ehli-sunneta vel-d emaata.
Potvrda te injenice su i njegova druga pisana djela, te njegovi
postupci. Bio je poznat po svom ispravnom ubje enju i ubraja se
meu najistaknutije linosti naunog pokreta iji su pobornici
doprinijeli irenju akide ehli-sunneta vel-d emaata u naim krajevima.
Rezultati tog pokreta na naim prostorima vidni su i dan-danas.
to se, pak, fikha tie, Kafija je bio, kao i svi muslimani tog
podneblja, pripadnik hanefijskog mezheba. Napisao je nekoliko djela iz
hanefijskog fikha.

Metod koji je Kafija slijedio piui ovo djelo, izvori koje je

koristio i nauna vrijednost ovog djela
Ovo djelo svojevrstan je sa etak brojnih komentara Tahavijeve
poslanice iz akaida. Tu injenicu naglaava i sam autor na poetku
ovog djela pa kae: To je djelo kao surma sa kakvom oko vremena
nije bilo podvu eno kada je rije o nje nosti njegovih termina i
tanosti njihova znaenja. Djelo zaslu uje da se ispie nurom po
obrazima hurija i da se njegova zna enja ukleu perom intuicije i
osjeanja po ploama srca i grudi. Djelo su prokomentarisali brojni
znaajni alimi i poznati fakihi, ali, neki od njih su slijedili nepo eljni
put apologetiara i koristili se njihovim nejasnim citatima, a drugi su
opet, slijedili put detaljnog i preopirnog komentara koji je teko

53
obuhvatiti i zapamtiti. Ve due postoji ideja i nagoni me intuicija da
sakupim sve njegove vanije komentare i iz njih izvedem jedan,
komentar koji e u sebi sakupiti sve njihove odlike, bez nepotrebnih
debatisanja, tako da e obuhvatiti sve to je korisno i biti dovoljan da
napoji edna i odvrati ga od velikih vodopada.
Kafija, r.a., komentarie Tahavije, r.a., reenice skraenim
komentarom koji uklapa u kontekst njegovih rije i, pojanjavajui
odgovore raznim sektama koje taj citat u sebi sadr i, bez opirnijeg
navoenja njihovih iskrivljenih ideja. Zatim potkrepljuje rije i imama
Tahavije, koje predstavljaju akaidsko usmjerenje prve generacije
muslimana (selef), dokazima iz Kurana, sunneta i stihova iz arapske
poezije i knjievnosti. Nakon toga, Kafija, r.a., u kratkim crtama
navodi tvrdnje i sumnje protivni kih sekti, koje jednu po jednu
demantuje erijatskim dokazima, a zatim silazi na polje protivnika te
njihove tvrdnje demantuje njihovim metodama i u potpunosti ih
pobija jasnim razumskim dokazima. Autor se, u pobijanju tvrdnji
protivnika, nije zadovoljio samo erijatskim dokazima, nego navodi i
razumske dokaze i na takav nain potpuno razoru ava protivnika.
Ovdje u navesti samo jedan primjer: Kafija, r.a., komentariui
Tahavijeve, r.a., rijei (Kao to je On po svojim svojstvima oduvijek,
isto tako ona ostaju sa Njime zauvijek) ka e: "Nedostatak bilo kojeg
od svojstava savrenstva manjkavost je, a to je nemogue u sluaju
Allaha, d.. Te rijei odgovor su mutezilama, dehmijama i svima
koji ih slijede u zabludi da je Allah, d ., iv, ali bez ivota, da zna, ali
bez znanja, da je moan, ali bez moi i tako dalje. Meutim, sigurno je
da e najvei neznalica, a pogotovo onaj kome je znanje dato, uo iti
da su rijei: Allah, d., poznaje ono to mu je nepoznato, moe ono
to mu je nemogue... najvea besmislica. Isto kao to su rijei:
Allah zna, Allah ne zna, ili bijelo bez bjeline, crno bez crnine... i
slino."
Sljedbenici Istine imaju jasan dokaz u rije ima Allaha, d .:

...a od onoga to On zna drugi znaju samo onoliko

koliko On eli. (El-Bekare, 255)

54
 Hasan Kafija Pruak

to se tie izvora koje je autor koristio piui ovo djelo, on ve u

uvodu kae kako je vidio mnoge komentare Tahavijeve poslanice, ali
nije bio zadovoljan njima, zato to su se neki od njih koristili metodom
pobornika ilmu-l-kelama i na taj na in odstupili od ispravnog metoda,
dok su drugi bili izuzetno preopirni te ih veina nije u stanju shvatiti.
Zakljuio sam da autor, govore i o komentarima ilmu-l-
kelamskog usmjerenja, prije svega, misli na komentar Ned mu-d-dina
Menkobersa, pod naslovom: En-Nur el-lami ve-l-burhanu-s-sati jer je
poznat kao komentar Tahavijeve ilmu-l-kelamske orijentacije. to se
tie onih koji su bili preopirni, najvjerovatnije da autor, prije svega
misli na poznati komentar Ibn ebi-l-Izza. Dokaz za to je da Autor
prilikom komentara pojedinih citata esto ka e: O ovome se opirnije
govori u dugim komentarima. Njegov komentar sa daleko irim
pojanjenjima nalazi se u komentaru Ibn ebi-l-Izza.
Ovo je jasan dokaz da je Kafija, r.a., koristio prijanje komentare
Tahavijeve poslanice, kao to je i sam rekao, imao je za cilj da od
priznatih komentara Tahavija sa ini kra i komentar u kojem e
sakupiti sutinu njihovih znaenja i osloboditi itaoca od dugotrajnog
listanja njihovih nepreglednih stranica.
Na poetku sam spomenuo da je Kafija zavrio pisanje ovog
djela zajedno sa zavretkom djela pod naslovom Ezharu-r-revdat erh
revdatu-l-dennat, te je sasvim normalno da je koristio iste izvore.
Potvrdu za to naao sam u injenici da Kafija, r.a., u ovom djelu
navodi citate iz El-Akidetu-s-senusijje, En-Nesefijje i komentar Taftazanija.
Meutim, interesantno je da se Kafija, r.a., piui ovo djelo
najvie koristi poznatim komentarom Ibn ebi-l-Izza i u potpunosti se
oslanja na njega, tako da slobodno mogu re i da ovo djelo predstavlja
skraenu verziju komentara Ibn ebi-l-Izza.
to se tie naune vrijednosti ovog djela, ona se, prije svega,
ogleda u znaaju teme koju obrauje. Zatim, u tome to je autor
slijedio metod ehlu-s-sunneta ve-l-d emata u istra ivanju akaidskih
tema, te za osnovu svog komentara izabrao Tahavijevu poslanicu koja
predstavlja sutinu akide prve generacije muslimana. Pored toga, autor
se koristi Ibn ebi-l-Izzaovim komentarom koji je poznat po ispravnosti
metoda.
Vrijednost ovog djela ogleda se i u lahko i i razumljivosti teksta,
te prezentaciji akide ehli-s-sunneta vel-d emaata na vrlo jasan na in,
55
bez dugih bespotrebnih odgovora na sumnje protivnika. Autor je
uspio pribliiti osnovne postavke akide ehli-s-sunneta vel-d emaata
obinom svijetu na vrlo jednostavan i razumljiv na in. Djelo koje ima
logian slijed tema koje su meusobno povezane, tako da se ini da je
rije o potpuno novom, neovisnom djelu. Autor je zapo eo djelo
uvodom gdje je objasnio zna aj akide i njene prezentacije u svjetlu
Kurana, sunneta i razumijevanja prve generacije muslimana; zatim
komentarie Tahavijeve citate i veoma dobro povezuje njihove
sadraje, te na kraju, zavrava ovo vrijedno djelo zaklju kom kojim
povezuje njegov poetak s krajem. Na taj nain cjelokupno djelo
postaje ukomponovana cjelina koja je precizno slo ena na na in koji
nimalo ne zaostaje za suvremenim nainom pisanja.
I pored injenice da je Kafija maksimalno koristio Ibn ebi-l-
Izzaov komentar, on rijetko doslovce prenosi njegove citate, nego ih
veoma vjeto skrauje i mijenja njihovu konstrukciju tako da tekst
dobiva sasvim drugi, novi raspored. Pored toga, Kafija, r.a., na
pojedinim mjestima nudi potpuno nove komentare koji se ne nalaze u
komentaru Ibn ebi-l-Izza, a u pojedinim pitanjima zauzima sasvim
oprene stavove. O tome emo vie kazati neto kasnije, ina-Allah.
Vrijednost ovog djela pove ava i injenica da je napisano sa
strogo odreenim ciljem, a to je - ukazivanje na va nost prezentovanja
akide ehli-s-sunneta ve-l-demaata u svjetlu Kurana i sunneta,
potpuno iste, nenatrunjene, upravo onakve s kojom je doao islam.
Pogotovo, to se ona plasira meu ljude koji su usvojili mnoge
novotarije i neispravnosti zbog pogrenog shvatanja islamske akide
usljed velikog uticaja mnotva drugih neispravnih ubje enja i
vjerovanja koja su bila rasprostranjena u drutvu u kojem je ivio
autor.
Zato on, u ovom kratkom djelu, iznosi glavna pravila i odrednice
akide ehli-s-sunneta ve-l-demaata i rasporeuje ih po poglavljima.
Tako, naprimjer, govorei o Sirat-upriji i vagi na Sudnjem danu i o
tome da smo duni vjerovati u njih, zato to se spominju u Kuranu i
vjerodostojnom sunnetu kae: Mjerenje toga dana bie
pravedno... (El-Araf, 8) Znaenje svega spomenutog je poznato, a
kakvoa je nepoznata. Meutim, svako ko dobro razmisli o injenici
da je i sam nastao od bespomone tekuine, o ogromnim koliinama
vode koje oblaci nose u zraku, izmeu neba i Zemlje, bez ikakve
povezanosti sa nebom ili sa Zemljom, shvatit e da je Allah, d., u
stanju da omogui ljudima da hodaju po spomenutom mostu, zatim da
56
 Hasan Kafija Pruak

postavi knjigu djela, vage za njihovo mjerenja i ostalo to smo

spomenuli i da je On svemogu.
Zato smo obavezni vjerovati u sve ono sa ime je doao Kuran i
mutevatir hadisi, bez ulaenja u detalje o kakvoi svega toga.
U komentare koje je Kafija, r.a., dodao na Ibn ebi-l-Izzaov
komentar spada i komentar rije i: Kao to je u svojim svojstvima
vjean tako su i ona njemu svojstvena oduvijek Ove rijei,
takoe, su i odgovor na njihove tvrdnje da je Allah, d .., postao
moan kada je u pitanju djelo i govor, nakon to je bio nemoan u
vezi s tim. U njihovim rije ima: postao mo an dokaz je priznavanja
svojstva moi, a ako tvrde da su termini kao to je (Moan, Znan, Koji
sve vidi, Koji sve uje...) samo razna imena Bia, koja nemaju svoja
posebna znaenja, onda je besmislena njihova izjava: Allah, d ..,
postao je moan kada je u pitanju djelo i govor, nakon to je bio
nemoan, jer bi to tada znailo: postao je biem nakon to nije bio
bie, to je svakako nemogue.
Razlog njihove zablude, u konkretnom slu aju, je sumnja koje su
se prihvatili: Ako svojstvo nije bi e ( zt) onda je neto drugo, a
tvrditi da postoji jo neto mimo Njega od ezela (oduvijek) jeste
opreno tewhidu. Isto tako, tvrditi da su (Allahova, d ..) svojstva
vjena, znai tvrditi da postoji vie onih koji su oduvijek. Meutim,
nije sporno postojanje vie ezelskih (vjenih) svojstava, nego nije
mogue postojanje vie ezelskih bia koja su oduvijek. Mi smo na to
odgovorili rije ima: Ona su zna enja koja su oduvijek i zauvijek,
neminovna Njegovom biu.
Naunu vrijednost ovog djela potvr uju i pohvale poznatih
alima. Autor uvenog djela Kefu-z-zunun govorei o komentarima
Tahavijeve poslanice, ka e: Nju je prokomentarisao i Hasan Kafi el-
Akhisari el-Bosnevi, umro 1025. god. A svoj vrlo korisni komentar,
nazvao je Svjetlo spoznaje o temeljima vjere. Zavrio ga je prilikom
opsade tvrave Ostrogon 1014 h. godine, dva dana prije njenog
osvajanja.76

Dokaz vrijednosti ovog djela za one koji su ga itali jeste i natpis

u stihovima koji je napisan velikim ukraenim slovima na prvoj stranici
rukopisa broj 2.716 sa sljede im zna enjem u prijevodu:

76 Vidi: Kefu-z-zunun, 2/1143.

57
 Djelo od rijei kao dragulji vrijedni
Zavreuje da se nurom ispie
Njegova znaenja su nadvisila sve visine -
Njegova dragocjenost kao vrijeme vrijedi
Moj jezik u njegovom opisu ostaje nemo an -
kada bih i cijeli ivot o njemu govorei proveo

Kritiki osvrt na djelo

Spomenuo sam pozitivne strane ovog Kafijinog djela, svakako da
nauni rad ove vrste zahtjeva da se osvrnem i na neke od njegovih
slabosti, jer je svako ljudsko djelo ograni eno i u sebi sadr i odre ene
nedostatke. Takva je narav samog ovjeka koji nije potpun i nije lien
nedostataka, jer potpunost i lienost nedostataka obilje ja su isklju ivo
i samo Svevinjeg Allaha.

Primjedbe na ovo djelo podijelio bih na dvije vrste: stru ne i

tehnike:

Strune (naune) primjedbe

a) Prvo to italac ovog djela na arapskom jeziku primje uje
jesu greke koje su nainjene prilikom pisanja kuranskih ajeta.
Interesantno je da one nisu malobrojne. Tako su u mnogim ajetima
rijei zamijenjene drugima koje nisu iz istog ajeta. Nedostatak
pojedinih dijelova ajeta je, isto tako, esta pojava, kao i citiranje samo
jednog dijela ajeta koji se odnosi na doti nu temu i sli no.
Preuzimanje kompletnih pasusa iz Ibn ebi-l-Izzaovog komentara,
a da autor uope ne ukae na to. Tako na primjer Kafija ka e
sljedee: Sve nerede koji su se pojavili me u ljudima (na ovom planu)
prouzrokovale su tri sekte svojim neosnovanim tvrdnjama, kao to je
rekao Ibnu-l-Mubarak:
Uvidio sam da grijesi umrtvljuju srca
A ustrajnost u njima vodi ponienju.
U klonjenju od grijeha ivot je srca,
58
 Hasan Kafija Pruak

Zato ti je sigurno bolje da ih se kloni.

Zar je vjeru upropastio iko drugi sem vladara
I pokvarenih sveenika i mistika?
Silnici meu vladarima suprotstavljali su se erijatu svojom
nepravednom politikom i davali joj prednost nad propisom Allaha i
Njegova Poslanika.
A pokvareni sve enici su oni koji su izali iz okvira erijata
svojim neispravnim stavovima i miljenjima kojima su dozvoljavali ono
to je Allah zabranio i zabranjivali ono to je Allah dozvolio, ili uzimali
u obzir ono to je On zanemario i zanemarivali ono to je On uvaio i
slino.
A mistici su neznalice meu sufijama koji se temeljnim istinama
vjere i erijata suprotstavljaju krivim i ejtanskim otkrovenjima,
pokvarenom matom i linim ukusom koji sadri propise vjere koju
nije objavio Allah, d ., a rui vjeru koju je objavio putem Svoga
Poslanika. Prvi govore: Ako do e do kontradiktornosti izme u
politike i erijata, daemo prednost politici, drugi ka u: Ako i do e
do kontradiktornosti izme u Objave i razuma da emo prednost
razumu, a trei kau: Ako doe do kontradiktornosti izmeu
otkrovenja (kefa) i erijata daemo prednost otkrovenju. Kompletan
citirani tekst nalazi se u Ibn ebi-l-Izzaovom komentaru, 1/235-236.
Na drugom mjestu Kafija kae: Dova Allahu, d.., sadri
nekoliko znaenja:
1. Dova je dokaz Allahovog, d.., postojanja, jer se dova ne ini
onome ko ne postoji.
2. Bogatstva, jer se ne trai od siromaha.
3. Da Allah, d.., uje, jer se ne doziva onaj ko ne uje.
4. Dareljiv, jer se od krtice ne trai.
5. Milostiv, jer se molba ne upuuje onome ko je osoran.
6. Moan, jer se ne trai od onoga ko nije u stanju pomoi.
Ovaj pasus, od rijei do rije i, nalazi se u Ibn ebi-l-Izzaovom
komentaru, 2/678. i to je evidentno na brojnim stranicama tog djela.
b) Autor je pobornik miljenja koje smatra da se sahih-hadisi
koji su ahad ne mogu uzeti u obzir u akaidskim pitanjima. Isto tako, on
59
tvrdi da se iman ne moe smanjivati ili pove avati, to je opreno
jaem miljenju u vezi s tim.
Hasan Kafi kae: Mi u tome slijedimo Kuran i poznate
mutevatir hadise koje je islamska ulema jednoglasno prihvatila. Mi u
tome ne koristimo logike premise i zaklju ke koji su produkt ljudske
misli, bez dokaza iz Kurana, sunneta Allahova Poslanika, s.a.v.s., i
rijei njegovih ashaba koji su njegovi nasljednici i prenosioci njegovog
erijata, zato to je nemogue Vjenog, koji nije nastao, podvrgnuti
tim pretpostavkama i pravilima.
Zatim, akaidska pitanja ne mogu se temeljiti na ahad predajama,
zato to one ne upuuju na sigurno znanje, a osnov u vezi sa pitanjem
Allahovih, d., imena i svojstava je tevkif (samo objava).
Isto tako, Kafija, r.a., smatra da djela ne ulaze u sastavni dio
imana, te da se iman ne moe poveavati niti smanjivati. On u tome
slijedi imama Ebu Hanifu, r.a., Vidi: 193. stranu
Ja sam iznio detaljne dokaze obje strane u vezi s tim pitanjima i
zakljuio da je suprotno miljenje ispravnije i utemeljenije.

Tehnike primjedbe
a) Na pojedinim mjestima jasno se vidi literarna i gramati ka
slabost teksta. Unato injenici da je knjiga, u globalu, napisana jakim i
veoma razumljivim stilom, ipak se na pojedinim mjestima osjeti
autorova pretjerana elja da neto iskae u stihovima, kao to se
ponegdje primijeti slabost u konstrukciji re enice i nepreciznost u
odabranim rijeima. 77

b) Najznaajnija karekteristika ovog djela je njegova sa etost.

Meutim, nastojanje autora da bude to krai, ponekad ide dotle da
obezvreuje znaenje komentara. To se jasno vidi iz autorovih rije i u
kojima kritikuje mutezile i njihov stav u vezi s pitanjem smrti. Oni
tvrde da svaki ovjek ima dva ed ela, jedan je smrt a drugi ubistvo
Vidi 96. stranu Meutim, to Ibn ebi-l-Izz sasvim jasno komentarie. 78

77 Vidi Kafijin uvod u kojem govori o prethodnim komentarima Tahavijevog

djela.
78 Vidi: erh Ibn Ebi-l-Izz, 1/128.

60
 Hasan Kafija Pruak

c) Kafija, r.a., u svom komentaru spominje pojedine termine

koji nemaju utemeljenja u Kuranu i sunnetu, niti su precizno
definisani, a mogu imati ispravna ali i potpuno pogrena znaenja. To
su, prije svega, termini koji se odnose na Allaha d .., kao to su: kraj
en-nihaje, granica el-hadd, suo enost el-mukabele i smjer el-
dihe. Autor je trebao da pojasni stav prvih generacija muslimana
prema toj terminologiji i pojasni njihova zna enja.

Komparacija ovog Kafijinog djela sa Ibn ebi-l-Izzaovim

komentarom
Ve sam spomenuo da Hasan Kafija, r.a., u uvodu svog djela
spominje da ono predstavlja sintezu poznatih komentara Tahavijeve
poslanice. Zato nije udno da se, pri pisanju ovog djela, koristio
spomenutim komentarima. Meutim, ono to sam, izuavajui ovo
djelo Hasana Kafije, r.a., zaklju io, jeste da se Hasan Kafija, piui ovo
djelo, prije svega i, gotovo u potpunosti, oslanja na Ibn ebi-l-Izzaov
komentar. Kafija prenosi kompletne pasuse iz spomenutog komentara,
a da uope ne ukazuje na to. Tako sam doao do zakljuka da ovaj
Kafijin komentar predstavlja skra enu verziju Ibn ebi-l-Izzaovog
komentara, izuzev pojedinih opirnijih detalja koje je izostavio.
S obzirom da je poznato da je Hasan Kafija bio uven po svojim
utemeljenim stavovima i nastojanju da promovira izvorne islamske
principe, nimalo ne udi injenica da je, izme u tolikog broja
komentara Tahavijeve poslanice odabrao upravo komentar Ibn ebi-l-
Izza, koji je poznat po ispravnosti svojih stavova i oslanjanju na
razumijevanje akaidskih pitanja na na in kako su ih shvatale prve
generacije muslimana.
Evo samo nekoliko primjera u prilog ovoj tvrdnji: te rijei
potvrda su autentinosti hadisa koji se prenose o vienju i
obaveznosti njihova prihvatanja, jer sve ono to je preneseno sahih-
predajom i utvreno da je dio erijata moramo vjerovati. Znamo da je
erijat potvren velikim mudizama i jasnim dokazima, zato sve ono
za to se ustanovi da je dio erijata moramo pokorno i sa poslunou
prihvatiti, ne komparirajui ga sa bilo im. Duni smo to prihvatiti i
vrsto vjerovati u njegovu sutinu, predajui se u tome volji Allaha,
d.., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s, bez polemike i alegorije. Jer, mi
znamo da se Allah, d.., ne moe spoznati putem analogije (kijasa),

61
niti se moe porediti sa ljudima, nego se On spoznaje, prije svega
Uputom i znakovima koji na Njega upuuju.
Ne uputamo se u tumaenje toga - tj. stvarnog znaenja
vienja po svojim miljenjima - i analogijom, i tvrdimo da je
ispravno tumaenje ono koje odgovara vjerodostojnim hadisima, a
svako tumaenje koje je opreno njima jeste pogreno. Niti
zamiljamo to po svojim pretpostavkama - Kao to su to uradile
mutezile i druge sekte koje su se povele za svojim prohtjevima. Oni su
krivo tumaili citate iz Kurana i hadisa Poslanika, s.a.v.s., i na taj nain
iskrivljavali govor Allaha, d.., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s.
Niko ne moe biti ispravan u vjeri osim ko se preda Allahu
i Njegovom vjerovjesniku - tj. ko se preda citatima Kurana i
sunneta. I znanje o onome u emu nije siguran vrati Onome koji
sve zna, - ne osporavajui ga sumnjama i krivim tuma enjima, kao
npr. da kae kao to su rekli filozofi: Ako razum svjedoi suprotno
onome na to ukazuju kuransko-sunnetski citati prednost emo dati
razumu, jer je razum temelj objave. Naprotiv, duni smo vjerovati da
je Objava od Allaha, na Poslaniku dostava, a na nama potpuna
predanost.
Veina muslimana (i pripadnika ostalih religija) smatra da je
dova jedan od najveih uzroka svake koristi i zatite od svega to teti.
Zato se neemo osvrtati na onoga koji kae da dova nema smisla,
navodno zato to putem dove onaj koji trai utjee na onoga koji daje,
te bi tako djelo Allaha, d.., bilo pod uticajem ovjeka. Mi na to
kaemo: Allah, d.., nadahnjuje srce ovjeka dovom i tu dovu uini
sebebom dobra koje mu daje. Isto kao to je sluaj sa djelima i
nagradom za njih. Allah, d.., je taj koji je uputio ovjeka na tewbu, a
zatim je primio od njega. Isto tako, On ovjeka upu uje na dobra
djela, a zatim ga za njih nagrauje. On, dakle, upu uje ovjeka dovi, a
zatim mu je udovolji. Allah, d.., kae:

On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to

Njemu vraa u danu koji, prema vaem raunanju vremena,

62
 Hasan Kafija Pruak

hiljadu godina traje. (Es-Sedde, 5) Allah, d.., nas u ovom ajetu

obavjetava da On poinje sa ure enjem, a zatim se to to je On
uredio Njemu vraa (podie).
Iz citiranih navoda jasno se vidi da je Kafija koristio komentar
Ibn Ebi-l-Izza na svakoj stranici svoga djela. Me utim, mora se
priznati da je Kafija uspio da na vrlo efikasan na in odabere najva nije
sadraje Ibn ebi-l-Izzovog komentara i da ga na veoma stru an na in
skrati. Uspio je da izbjegne preduge polemike Ibn ebi-l-Izza s
protivnicima i da njegova zna enja pojednostavi i iska e rije ima koje
su razumljive obinim muslimanima, to je bio njegov osnovni cilj.
Rekao sam da je Hasan Kafija bio veliki alim, te da je imao li ne
stavove koje je uspio ugraditi i u ovo djelo. Tako je Kafija, i pored
injenice da pie samo kratki komentar, uspio da u to djelo ugradi
pasuse koji su isklju ivo njegovi i koje ne mo emo na i ni u jednom
od spomenutih komentara. Primjer za to je njegova veoma
karakteristina kritika sufizma i sufija njegovog doba. Vidi 279.
starnicu.
injenica da je zauzeo suprotan stav u vezi s pitanjem
smanjivanja i pove avanja imana i ahad hadisa u odnosu na stav Ibn
ebi-l-Izza, dovoljno govori o njegovoj samostalnosti u nau nim
pitanjima, iako po mom miljenju, nije bio u pravu.
Nakon kratke komparacije ovog komentara s komentarom Ibn
ebi-l-Izza, mogu s pravom rei da ovo Kafijino djelo predstavlja
skraenu verziju komentara Ibn ebi-l-Izza. Hasan Kafija, r.a., uspio je
da izdvoji navanije sadr aje spomenutog komentara, da im da novi
potpuno skladan raspored, da pove e njegove cjeline i da doda ono
to smatra da je potrebno za to bolje pojanjenje. Sve to Hasan
Kafija, r.a., ini veoma jasnim i razumljivim rije ima, s ciljem da
njegova znaenja pojednostavi i pribli i ve ini, koja je itekako
potrebna razumijevanja temeljnih istina vjere, kako bi se ljudi ispravno
postavili u ivotu na ovom svijetu i kako bi postigli Allahovo, d ..,
zadovoljstvo i na ovom i na budu em svijetu.

Zakljuak
Izuavajui Kafijino djelo Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere
doao sam do sljedeih zaklju aka:

63
 a) Autor ovog djela ivio je u vremenu po etka decadence
Osmanske carevine. Ovo razdoblje jedno je od najopasnijih za islamski
ummet u cjelokupnoj njegovoj povijesti, pogotovo na idejnom i
naunom planu. Hasan Kafija bio je jedan od rijetkih koji su uspjeli da
se oslobode do tada uvrije enih obi aja i okova koji su vladali
umovima ljudi. Uspio je da uo i slabe ta ke i manjkavosti koje su
islamski ummet dovele u takvo stanje. On je dao veliki doprinos
lijeenju i prevazilaenju tih greaka i propusta, naroito na polju
akide - vjerovanja koje predstavlja glavni temelj drutva. Uoio je da je
neophodno potrebno prezentovati vjerovanje ehli sunneta vel-
demaata i povui jasnu crtu izmeu njega i svih drugih vjerovanja i
ubjeenja koja se kose s njim, zatim - proslijediti te istine do to veeg
broja muslimana. To je bio razlog da Kafija napie nekoliko djela iz
oblasti akide, meu kojima je i ovo vrijedno djelo.
Autor se nije zadovoljio samo pisanjem, nego je u estvovao i na
drugim poljima pokuavajui dati doprinos u reformi drutva. Bio je
iskreni borac na Allahovom, d .., putu svim raspoloivim sredstvima,
pa ak i svojim imetkom i ivotom.
b) Hasan Kafija ne bi bio u stanju uiniti sve spomenuto da nije
bio intelektualno dovoljno jak i sna an i da nije bio potpuno neovisan
u svojim promiljanjima. Prouavajui razne aspekte njegove li nosti
ustanovio sam da je bio izuzetno obrazovan u raznim islamskim
znanostima. Njegova djela koja tretiraju razna podru ja islamske
znanosti najbolji su dokaz za to, pogotovo kada znamo da su mnoga
od njih tampana i prevedana na vie svjetskih jezika i da su jo i danas
predmet raznih naunih radova i studija. Djela Hasana Kafije imala su
79

veliki uticaja na irenje akide ehli sunneta vel-d emaata i borbu protiv
novotarija-neislamskih obi aja, naro ito na naem i okolnim
podrujima.
c) Hadiska kola Hasana Kafije koju je osnovao u Pruscu dugo
je bila izvor svjetlosti i upute za cijeli Balkan. Ova kola je izvela
generacije daija, uitelja, kadija, imama i hatiba koji su se odlikovali

79 Radei na ovom djelu Kafije Pruaka ustanovio sam da je nekoliko

njegovih djela na arapskom jeziku ve obraeno i otampano: Usulu-l-
hikem fi nizami-l-alem na Jordanskom Univerzitetu u Amanu i Simtu-l-
vusul ila ilmi-l-usul na Islamskom univerzitetu u Medini.
64
 Hasan Kafija Pruak

visokim stepenom erijatskog znanja. Radila je sve do dolaska

komunistikog reima koji je zatvara.
d) Doao sam do zakljuka da se radi o veoma vrijednom djelu
koje dovoljno govori o vrijednosti i zna aju njegovog autora i
njegovom naunom nivou. Hasan Kafija uspio je da se u ovom djelu
zadri na najvanijim pitanjima iz akaida i da ih slo i logi kim
slijedom, tako da svaka tema ini zasebnu cijelinu, iako su sve
meusobno povezane. Njegov stil veoma je jednostavan i razumljiv,
tako da je autor njime pribli io mnoga teka pitanja iz akaida velikom
broju muslimana. Njegova kritika ideja i tvrdnji drugih sekti isti e se
svojom jainom i snagom argumenata koje koristi. Pored
tradicionalnih dokaza Kafija u svojim odgovorima onima koji
drugaije misle koristi i racionalne dokaze koje navode njegovi
protivnici, te ih logikim dokazima vrlo vjeto pobija.
e) Nakon komparacije ovog djela s Ibn ebi-l-Izzovim
komentarom Tahavijeve poslanice ustanovio sam da se Kafija u velikoj
mjeri koristio ovim djelom i da se s pravom mo e kazati da je napravio
njegov dobar saetak. Kafija, r.a., uspio je da navede najva nije
sadraje spomenutog djela i da doda ono to je smatrao potrebnim za
svoje vrijeme, to je ovom djelu dalo jo veu vrijednost. Uz sve to,
Hasan Kafija, r.a., uspio je da pojednostavi tako teko gradivo i da ga
uini pristupanim irim masama, a da nimalo ne umanji njegovu
vrijednost.

65
 SVJETLOST ISTINSKE
SPOZNAJE O TEMELJIMA
VJERE

Komentar Tahavijeve poslanice iz akaida

HASAN KAFIJA PRUAK

(951-1024 / 1544-1615)
 Hasan Kafija Pruak

U IME ALLAHA SVEMILOSNOG MILOSTIVOG

Hvala Allahu ije je postojanje nu no, ije bi e je sveto i koji je

svojom dareljivou obuhvatio sve to postoji. Njegova svojstva su iznad
svojstava stvorenja, On je oduvijek i o Njemu svjedo e mnogi dokazi. Bez
Njega bi postojanje bilo nemogu e, a to najbolje svjedo e Njegova
stvorenja.
Neka je salavat na Njegovog najodabranijeg poslanika, Muhammeda
ije su mu'dize opepoznate i ije su rijei zasjenile sve ostalo. Neka je
salavat na njega, njegovu asnu porodicu i njegove ashabe, ijim
predajama je vjerodostojno prenesen islam sa svim svojim propisima...
Nakon toga, siromani Boiji rob, koj je potreban milosti svoga
Gospodara, Kafija Pruak - da ga Allah, d.., uvrsti i uputi ka onome
sa ime e On biti zadovoljan- veli:
Najvanija i najznaajnija nauka me u vjerskim disciplinama i
temelj vjerovanja i ubje enja, ija je tema najodabranija, a temelji i pravila
najispravnija je nauka o temeljima vjere (usulu-d-din). Usulu-d-din je prva
nauka poslanika i vjerovjesnika i najodabranija disciplina upu enih alima.
Jer, ona istrauje Allahovo d.. bie i svojstva Gospodara vrstim
ubjeenjima, njom se dolazi do sutine imana i briu sumnje zalutalih i
oholih.
Meutim, u razume pojedinih ljudi su se uvukle sumnje i vesve
ejtana, pa su zalutali. Rastrgala su ih miljenja onih koji slijede svoje
strasti, te su se ogluili o nareenja i poeli da i druge zavode. Kao to je
rekao 'Alejhi-s-selatu ve-s-selam:
,Z o , ,b , Z; y ;y ; = o o
A , "L u RMu AyVu $p>"Z RM o EyVD"u
AyVu $p>"Z $D""G o ;c, " EyVD"u; , " u p>"Z
R ,N \v T , A,"L u RM; , " u p>"Z RM 6u
A , "L u RM AyVu $p>"Z) G o D, ,yVD"vD" R=

69
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Ao;L; y , Z ; y ;, " u p>"Z ; D""G

*
"Jevreji su se razili na 71 sektu, sve e zavriti u vatri, izuzev jedne.
Zatim su se krani razili na 72 sekte, sve e zavriti u vatri, izuzev jedne.
A moj ummet e se razii na 73 sekte, sve e zavriti u vatri, izuzev
jedne." Neko tada upita: Ko su ti, o Allahov poslani e?" On odgovori:
"To su oni koji e postupati ovako kao ja i moji ashabi." U drugom 80

rivajetu stoji: "Oni su el-dema'a." znai, ehli sunne vel d ema'a, a oni su 81

spaena skupina.
I uistinu, desilo se onako kako je rekao Poslanik s.a.v.s., jer, kako je
vrijeme odmicalo nakon njegove i nakon smrti njegovih ashaba, pojavile
su se mnoge novotarije i iskrivila mnoga shvatanja. Me utim, Allah d ..
je, iz Svoje milosti prema Ummetu, uinio da njihova ulema budu u ulozi
poslanika koji su slani Izrael anima, zato e se neprestano na i jedan dio
u ummetu Poslanika s.a.v.s. koji e slijediti istinu. O tome nam Poslanik
s.a.v.s. kae:
X ( ;y ,Z o , ,b .>," o A>"p ^ = Vs# o
* V;l , V C2" , D"M V;l D, Av7;i

80 Nisam naao hadis sa ovim tekstom. Ibnu Made u svom Sunenu ,

poglavlju o fitnetima, razlaz ummeta, prenosi hadis 'Awf ibni Malika u kojem
stoji: "Jevreji su se razili na 71 sektu. Jedna od njih e u dennet, a 70 u
vatru. Krani su se razili na 72 sekte. 71 e u vatru, a samo jedna u
Dennet. Tako mi Onoga u ijoj ruci je dua Muhammedova, moj ummet e
se razii na 73 sekte, jedna e u dennet, a 72 u vatru." Neko upita: "Ko su
oni, o Allahov Poslanie?" On odgovori: "El-dema'a." ( Sunen Ibni Made
2:222) ejh Elbani ovaj hadis smatra sahihom. Vidi: Sahih Ibni Made 2:364,
hadis: 3226. Ovaj hadis se prenosi na jo nekoliko mjesta sa priblino istim
rijeima. Prenosi ga Ebu Davud ( Sunen Ebi Davud 2:503), Tirmizi i kae da
je hasen sahih ( Sunenut - Tirmizi 7:296-297) i Imam Ahmed u Musnedu
2:332 i 3:145. Sujuti ovaj hadis ubraja u mutevatir. ( Fejdul - Kadir 2:20-21)
81 "Ehlus-sunne vel dema'a" znai: sljedbenici sunneta Poslanika s.a.v.s. i
dema'ata njegovih ashaba.

70
 Hasan Kafija Pruak

"Neprestano e biti jedna grupa ljudi iz mog ummeta koji e biti na

istini i nita im nee moi nauditi oni koji budu protiv njih." Oni su 82

pokazali put spaene skupine i objasnili ko je od ovog ummeta na pravom

putu, kako bi se pokazala istina, nestalo batila i prepoznao alim od
dahila.
Jedan od onih koji su to veoma stru no uradili - time je pokazao
svoje mjesto meu prvacima- je Imam Ebu Da'fer Ahmed ibnu
Muhammed ibnu Selame el-Ezdijju et-Tahavijju, Allah se na njega obilato
smilovao. Roen je 239. a preselio 321. h. god. On nas je obavijestio o
temeljima vjerovanja odabrane uleme ovog ummeta, kao to su bili El
imamul E'azam Ebu Hanife Nu'man ibnu Sabit el-Kufi i njegova dva 83

uenika: Ebu Jusuf Ja'kub ibnu Ibrahim el-Ensari i Muhammed ibnul

84

82 Prenosi Imam Buhari, vidi: Fethul Bari 13:293. Takode i Imam Muslim u
svom Sahihu (hadis broj 1920) sa dodatkom sljedeih rijei na kraju: "Oni
e ostati tako sve dok ne doe kraj ovoga svijeta." ( Sahih, Muslim 3:1523)
Imam Newewi komentariui ovaj hadis kae: "A to se tie ove skupine
Buhari za njih kae da su oni ulema muslimana, Ahmed ibnu Hanbel kae:
"Ako ne budu muhaddisi, ja ne znam ko su." A Kadi 'Ijad veli: "Ahmed
misli na ehli sunnet vel dema'a i na one koji slijede mezheb ehli hadisa u
vjerovanju." A sam Newewi veli: "Moda je ta skupina podijeljena na vie
vrsta vjernika, neki od njih su hrabri mudahidi, neki, pak, fakihi, neki
muhaddisi, neki skromne muttekije koji nareuju dobro a odvraaju od zla,
a meu njima i drgih koji se istiu po neemu drugom. i ne mora znaiti da
oni moraju bit svi zajedno u istoj grupi, nego mogu biti na razliitim
dijelovima svijeta." Vidi: erhun Newewi li sahih Muslim 13:66-67.
83 Ebu Hanife En-Nu'man ibnu Sabit ibnu Zutij el-Kufi. Pouzdani Imam
(sika), fakih cijelog ummeta. Roen je 80. h. Vidio je Enesa ibni Malika,
kada mu je doao u posjetu u Kufi, ali nije prenio ni jedan hadis od ashaba.
Za njega je Imam afija rekao: "Ko god bude izuavao fikh bit e mu
potreban Ebu Hanife." A Imam Malik za njega veli: "Vidio sam ovjeka koji
je u stanju, kada bi ti rekao da je ovaj stub od zlata, donijeti dokaz za to
(ubjediti te). Njegove odlike su mnogobrojne i veini dobro poznate. Umro
je 150. h, Opirnije o njemu pogledaj: El-devahirul mudi'e 1:26-32, Tarih
Bagdad 13:323-454, Vefijjatul e'jan 5:39-47 i Sijeru E'lamin nubela 6:390-403.

71
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Hasan e-ejbani - neka je Allahova milost na sve njih. Obavijestio nas je

85

o temeljima vjerovanja kojim su oni obo avali Gospodara svih svjetova i o

tome napisao djelo poznato pod naslovom 'Akaidu-t-Tahavi ili
El-'Akidetut-Tahavijje u kome je pojasnio teka pitanja i mnoge nejasno e i
razluio izmeu slatkia i neukusnih kiselih djeli a. To je djelo kao surma
sa kakvom oko vremena nije bilo podvu eno kada je rije o nje nosti
njegovih termina i tanosti njihova zna enja. Djelo zaslu uje da se ispie
nurom po obrazima hurija i da se njegova zna enja ukleu perom intuicije
i osjeanja po ploama srca i grudi. Djelo je prokomentarisao veliki broj
znaajnih alima i poznatih fakiha, ali, neki od njih su slijedili nepo eljni
86

put apologetiara i koristili se njihovim nejasnim citatima, a drugi su opet,

slijedili put detaljnog i preopirnog komentara koji je teko obuhvatiti i
zapamtiti.
Ve due postoji ideja i nagoni me moja intuicija da sakupim sve
njegove vanije komentare i iz njih izvedem jedan, komentar koji e u sebi
sakupiti sve njihove odlike, bez nepotrebnih debatisanja, tako da e
obuhvatiti sve to je korisno i biti dovoljan da napoji edna i odvrati ga od
velikih vodopada. Poto sam uvidio da ljudi vole jasne i sa ete teme
84 Ebu Jusuf Ja'kub ibnu Ibrahim ibni Habib ibni Hunejs ibni Se'ad ibni Habte
el-Ensari. Druio se sa Ebu Hanifom i od njega uio 17 godina. Bio je veliki
poznavalac hadisa (hafiz). Bio je na dunosti kadije Bagdada. On je prvi
napisao knjige u hanefijskom mezhebu i pronio njegov mezheb raznim
dijelovima svijeta. Umro je 182. h. Opirnije o njemu pogledaj: El-Devahirul
Mudie 2:220, Tarih Bagdad 14:242-262, Vefijatul e'jan 5:421-433 i El-Fevaidul
behijje 225.
85 Ebu "Abdillah Muhammed ibnul Hasan ibni Ferkad e-ejbani. Hanefijski
fakih, prisustvao je dersovima Ebu Hanife dvije godine, a zatim je uzeo fikh
od Ebi Jusufa. Napisao je mnogo knjiga i rairio nauku Ebu Hanife. Bio je
jedan od najrjeitijih ljudi. Zabiljeene su naune diskusije izmeu njega i
Imama afije u prisustvu Haruna er-Reida. Umro je 189. h. Opirnije o
njemu pogledaj u El-Devahirul mudie 2:42, Tarih Bagdad 2:171-182, Vefijatul
ea'jan 4:324-325 i Sijeru Ea'lamin Nubela' 9:134-136.
86 Dr. Abdullah et-Turki u obradi komentara Ibnu Ebil 'Izza navodi 14
komentara Tahavinog akaida izmeu kojih je i ovo djelo naeg Hasana
Kafije Pruaka. Vidi: erhul 'akidetit Tahavijje li Ibni Ebil 'Izz bi tahkik dr.
Abdullah et-Turki ve ejh u'ajb el-Arnaut 1:46.

72
 Hasan Kafija Pruak

odluio sam da se drim jasno e i kratko e, priznaju i svoju slabost i

skuenost u ovoj oblasti i ispri avaju i se mnogim obavezama i
dekocentraciji misli. Djelo sam prokomentarisao komentarom ije se rije i
utrkuju na jeziku i izgovoru, a njegova zna enja u mislima i idejama, ulje
njegovo sija prije nego ga vatra dotakne, a bljesak munje njegove gotovo
da oduzme vid. Nazvao sam ga Nurul jekin fi usulid-din Svjetlost istinske
spoznaje o temeljima vjere.
Od svakog dobronamjernog i pravednog kriti ara se nadam da
ukoliko u njemu nae kakvu greku ili nesmotrenost da je prekrije
plemenitim krilom svoga oprosta i da je ispravi vrhom svoga pera. Jer, na
takav nain, prelaenje preko onoga to je napisano spada u lijepi ahlak. A
to se tie onoga ija je nutrina naklonjena (neosnovanoj) polemici i ija
narav je zadojena napitkom mr nje, taj e od svega to kaem podii svoj
nos pa makar mu ja doao sa najjasnijom istinom ispred njegovih o iju ili
iza njega. Isto tako molim svoje iskrene prijatelje i najdra e ahbabe da
87

upute dovu za moje dobro i spas.

87 Na margini originala na ovom mjestu stoji: "U ovim rijeima ogleda se

jedan od kerameta Kafije r.a. jer se samo nekoliko godina nakon pisanja
ovog djela pojavio jedan od njegovih uenika sa upravo spomenutim
svojstvima koji je poeo da ga kritikuje samo iz zavisti i mrnje, pokazujui
svoje neprijateljstvo i neodgojenost, zbog svog loeg i'tikada, nakon to je
krenuo putem i'tizala (mu'tezila) i ilhada (nevjerstva) irei tako fesad, a
koga Allah u zabludu odvede, njega niko na pravi put izvesti nee.

73
TEWHID ALLAH JE JEDAN
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Nakon to sam dovrio pisanje, pregledanje i ispravljanje,

prilikom opsade tvr ave na Ostrogonu - Allah je sa uvao i njenog
osvajaa od svih neda a na dva dana prije njenog osvajanja, 18
dumadel-ula 1014 h. uinio sam ga znakom pa nje i poklonom
Njegovom Visoanstvu najve em veziru i uvenom pravedniku kojeg
je Allah d.. podrao te je on postao drugi osvaja ove tvr ave i time
se njegova slava pro ula do najvieg nivoa asne drave i njegov
stepen poveao do samog vrha moi i slave. On je poput sultana
meu vojnicima imana koji sprovodi rije i uzvienog Allaha:

"Allah nareuje pravdu i dobroinstvo..." (En-Nahl, 90.) te je

zaveo red i sigurnost meu ljudima, pronio objavu upute svim ljudima,
razbio zvono zablude na krajnjim granicama Rimskog Carstva, pred
njegovim vratima su poklekla koljena Ma ara i Rusa i pokorili mu se
vladari Urdula i Enkerusa. Veliki vezir Carevine sultana Ahmeda -
88 89

88 Dva poznata naroda istone Evrope. Veoma esto se spominju u

Hulasatul-eser gdje se navode imena vladara i vojskovoda koji su
osvojili i vladali tim krajevima.
89 Ahmed ibnu Muhammed ibnu Murad, jedan od najmonijih,
najuglednijih i najdareljivijih osmanlijskih sultana. Bio je veoma
ugledan, potovan i uvijek rado spominjan vladar. Volio je uene ljude i
potomke porodice Poslanika, s.a.v.s. Bio je izuzetno privren sunnetu
Poslanika s.a.v.s. i imao ispravan i'tikad. Druio se sa plemenitim
ljudima. Bio je veoma dareljive ruke i siromasi su stalno osjeali
njegovu prisutnost. Volio je poeziju i knjievnost i napisao je nekoliko
stihova na turskom jeziku. Bio je veliki borac protiv odmetnika koji su se
digli protiv vladavine njegovog oca. Cijelog ivota je gradio damije i
brinuo se o njima. Podigao je mnoge vakufe. Prekrio je Kabu i sobu
Poslanika, s.a.v.s., skupocjenim platom i uvakufio dosta zemlje u

75
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

imenjaka Poslanika Muhammeda, pazitelja uleme, ljubitelja dobrih i

pomagatelja slabih ljudi - vezir gazija Muhammed Paa - Allah mu
90

olakao sve to eli! On je ponovno oivio islamsku vlast u pojedinim

krajevima, nakon to je bila iezla i uloio mnogo napora da je
sprovede, nakon to je bila nestala. Odredi njegove vojske i dalje
uvaju razne pokrajine, a sablje njegove mudre politike kose nasilnike i
odmetnike, da Allah da da sve to jo potraje, Amin!
Ja, evo, zaronih u ono to sam elio i sa Allahovom pomo u
velim:
ejh Tahavi, r.a., na poetku svoga djela o akaidu veli: OVO - to
jest, sadraj djela, JE POJANJENJE SUNNETA I DEMA'ATA.
Sunnet u arapskom jeziku znai put i pravac koji je Allah, d ..,
naredio Poslaniku, s.a.v.s., da ga slijedi. To je put iju ispravnost
potvruju jasni i nepobitni dokazi, kao to su rijei Allaha d..:

"Reci: Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajui jasne

dokaze, i svaki onaj koji me slijedi..." (Jusuf, 108.)

selima Egipta za sirotinju Mekke i Medine. Imao je sedam vezira, od

kojih je i Muhammed Paa el-Bosnevi, o njemu emo malo poslije rei
neto opirnije. Vidi: Hulasatul-eser, 1:248-292.
90 Muhammed Paa el-Bosnevi, jedan od najveih vezira za vrijeme
sultana Ahmeda. Muhammed Paa je roak uvenog vezira Ahmed
Pae. Na poetku je bio u posebnoj strai sultana, zatim je postao
zapovjednik, a nakon toga vojni oficir, a nakon toga je postao namjesnik
Anadola.Ubrzo biva unaprijeen na mjesto vezira i dobiva na upravu
pogranini dio islamske drave u krajnjim dijelovima Maarske (1013.
h.) Zatim umire prvi vezir (Es-Sadrul e'azam) u Beogradu i on
preuzima njegovu ulogu i dobiva nareenje za osvajanje tvrave
Ostrogon, nakon ega se upuuje na lice mjesta, ali ne uspijeva da je
osvoji iste godine, nego tek idue (1014. h.) Slijedee(1015. h.) umire,
nakon iznenadne bolesti koja ga je zadesila tokom jednog od vojnih
pohoda. Vidi Hulasatul-eser, 4:88.

76
 Hasan Kafija Pruak

A dema'at su oni koji ga slijede, pridr avaju se njegovog puta i

druge narode pozivaju k njemu, tako da je njihova saglasnost po
odreenom pitanju postala nepobitan dokaz. To su prije svega ashabi,
tabi'ini i svi njihovi sljedbenici, kao to su fakihi ummeta Ebu Hanife
Nu'man ibn Sabit, Ebu Jusuf Ja'kub ibn Ibrahim, Ebu 'Abdullah
Muhammed ibn Hasan e-ejbani i svi ostali prvaci koji su ih slijedili,
do kijametskog dana.
Njihov pravac (mezheb) u vezi je sa temeljima vjerovanja,
oboavanja Gospodara svih svjetova. To je ono to nam od njih
prenosi Tahavija kada ka e: MI O TEWHIDU KAEMO - Poeo
je sa tewhidom, jer je tewhid prvo na to je obavezan svaki mukellef
(punoljetna i fiziki i psihiki sposobna osoba), prvo u ta su pozivali
poslanici i vjerovjesnici i prvi mekam (stepen) na kome se na e putnik
ka Allahu, d.. Objavljen je u svim nebeskim knjigama i na njega
ukazuju stvorenja raznim dokazima koje u sebi sadr e.
VRSTO VJERUJUI - To je rekao nijeui nifak i
ostvarujui istinski iman, jer je on potvrda srcem, kao to Allah, d..,
kae za onoga ko izrazi iman jezikom bez sranog priznanja:

"Oni koji ustima svojim govore: Vjerujemo!, a srcem ne

vjeruju." (El-Maide, 41)
OSLANJAJUI SE NA ALLAHA - Ovo je rekao zbog toga
to je postizanje tewhida nemogue bez pomoi Allaha, d.., i
Njegove upute, kao to smatraju pripadnici ehli sunneta ve d ema'ata.
Jer, Allah, d.., kae:

"One koji se budu zbog Nas borili Mi emo, sigurno,

putevima koji Nama vode uputiti." (El-Ankebut, 69) A tevfik je
Allahovo, d.., davanje da djela Njegovih robova odgovaraju onome
to On voli i sa ime je zadovoljan.

77
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

ZAISTA JE ALLAH - to jest nuno postojei JEDAN. Ovu

svoju reenicu potvruje (pojmom zaista), jer ukoliko se bude
odnosila na one koji nije u Allaha, od zalutalih skupina, kao to su
Dehrije Sanevije i njima slini, u tom sluaju je potvrda neophodna,
91 92

a ako se bude odnosila na one koji sumnjaju, onda je po eljna. Samo

postojanje ovog svijeta u preciznom sistemu koji se bazira na stalnoj
promjeni, ali, ujedno i na prilago avanju, nadopunjavanju i u slu bi
ljudi, ukazuje na postojanje Njegovog Tvorca i Njegovu jedno u. Jer,
nemogue je da se desi neto od dvije mogunosti bez nekoga ko e
jednu od njih odabrati. Kao to je nemogue da bude vie bogova, jer
93

91 Dehrije su poznate po nijekanju Tvorca i proivljenja. Oni smatraju da

je priroda ta koja oivljava a vrijeme unitava. O njima nam Kur'an
govori u sljede}em ajetu : Postoji samo ivot na zemaljski, ivimo i
umiremo, jedino nas vrijeme uniti- govore oni. ( El-Dasije, 24)
Kur'an je na vie mjesta odgovorio njima i svima ostalima koji poriu
Stvoritelja. Allah, d.., kae : Reci: Zar, zaista, neete da vjerujete u
Onoga koji je u dva vremenska razdoblja Zemlju stvorio? (Fussilet 9)
O ljudi, ibadet inite Gospodaru svome, koji vas je stvorio... ( El-
Bekare , 21) Ovim ajetima Allah, d.., potvruje da stvorenja neminovno
upuuju na Stvoritelja. Opirnije vidi: El-milel ven nihal str. 490.
92 Sanevije su sekta koja vjeruje u dvije praiskonske pojave. Oni tvrde da
su svjetlost i tama oduvijek i da nisu nastali. Suprotno Medusijama koji
kau da je tama nastala i spominju razlog za njen nastanak, a Sanevije
smatraju da su njih dvoje potpuno jednaki jo oduvijek. Njih ima vie
sekti. Opirnije o njima pogledaj El-Milel ven nihal str. 245.
93 Jedan od logi~kih dokaza koje zagovornici 'ilmul kelama upotrebljavaju
prilikom dokazivanja postojanja Stvoritelja je i taj da je nemogue da se
bilo ta desi bez nekoga ko e to prouzrokovati. Oni kau: "Ovaj svijet
je nastao, a sve to je nastalo mora imati uzrok svog nastanka, tj. uzrok
koji je bio razlogom prevladavanja njegovog nastanka nad njegovim ne
postojanjem. Jer, deavanje bilo ega u odreeno vrijeme, ni prije ni
poslije, svakako mora imati nekoga ko to odreuje. To zbog toga to je
deavanje prije tog momenta mogue, kao to je mogue i deavanje
poslije. Zato mora postojati neko ko e odrediti vrijeme deavanja, jer je
deavanje ba u tom vremenu, a ne u nekom drugom, bez odreenog

78
 Hasan Kafija Pruak

je savrenost uslov boanstva, a ako bi bila dvojica savrenih onda bi

neminovno dolo do kolizije meu njima i nemogu nosti stvaranja. 94

Allah d.. kae:

"Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne

Allah, poremetili bi se." (El-Enbija', 22) Meutim, postojanje svijeta
na ovako udno savren i skladan nain je najve i dokaz da Allah
nema druga.
Rijei (niko Mu ravan nije) su potvrda Njegove potpune
jednoe i poricanje svih vrsta irka (Njemu ravnog): irka Njegovog
bia, zasluge imenovanja boanstvom i onim kome se upu uje ibadet i
povoda za to, nemogue ." Opirnije o ovom vidi: Der'u te'arudil 'akli ven
nakli 1:371-374 i El-Musamere erhul musajere str. 18.
94 Jedan od dokaza postojanja Allaha, d.., kao Tvorca i Gospodara
(tewhidur-ruburijje) u 'ilmul-kelamu je i dokaz oprenosti. Misli se na to,
da ukoliko bi postojala dva stvoritelja te, jedan od njih bude htio da
pokrene neki predmet a drugi u isto vrijeme eli da taj predmet miruje,
ili da jedan eli oivljenje neeg a drugi u istom momentu zaeli
njegovo mrtvilo, u tom sluaju postoje samo tri pretpostavke: da se desi
obadvoje, ili da se desi samo jedno, ili da se ne desi ni jedno. Prvo je
nemogue, jer podrazumijeva spoj dvije suprotnosti. Tree je takoe
nemogue, jer podrazumijeva da ta stvar ne bude u stanju mirovanja
niti u stanju pokreta, to je svakako nemogue. Takoer podrazumijeva i
to da je svaki od njih dvojice nemoan, a onaj ko je nemoan ne moe
biti bog. A ako se desi jedno, dakle po elji jednog od njih dvojice, on je
moni bog, a drugi je nemoan, pa prema tome ne moi biti bog. Veliki
dio teoretiara u 'ilmul kelamu smatraju da se na ovaj dokaz misli u
rijeima Allaha, d.: Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi,
a ne Allah, poremetili bi se. (El-Enbija' 22.), i autor ga navodi, mada
se taj ajet odnosi na tewhidul uluhijje, a ne na tewhidur rububijje o
kome je rije. Vidi: Der'u te'arudil akli ven nakli 9:351, Minhadus-sunne
3:304-335 i erh ibni ebil 'Izz 1:28-32.

79
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

irka u Njegovim svojstvima i osobinama. Prva vrsta irka je djelo

95

medusija koji priznaju dva tvorca. Jedan od njih je Jezdan za koga

tvrde da je tvorac dobra i svih lijepih stvari, a drugi je Ehremen - Iblis,
koji je -po njima- tvorac zla. Oni imaju dosta besmislenih ubje enja u
vezi s tim pitanjem. A druga je djelo arapa murika, jer su oni pored
96

Allaha oboavali i kipove kojima su pripisali bo anstvo i nazivali ih

bogovima. Allah, d., nam njihovim rijeima kae:

"Zar on da bogove svede na Boga jednog?" (Sad, 5) Iako su

oni priznavali tevhid Bi a (Tevhidur-rububijje):

"A da ih upita: Ko je stvorio nebesa i Zemlju? -sigurno bi

rekli: Allah." (Lukman, 25) Trea je djelo Jevreja koji ka u da je Allah

95 Takva podjela tewhida odgovora poznatoj podjeli tewhida od strane

ehlis sunneta, jer pod prvim dijelom misli na irk u rububujjetu, a pod
drugim na irk u uluhijjetu i pod treim na irk u imenima i svojstvima.
96 Opirnije o vjerovanju medusija i njihovim sektama pogledaj El-milel
ven nihal str. 234.

80
 Hasan Kafija Pruak

u liku ovjeka. Njih u tome slijede muebbihe i mudessime i oni Ga

97 98

opisuju kao tijelo koje ima udove i organe.

Isti je sluaj sa kaderijama i mutezilama koji ljude opisuju
99 100

svojstvima Tvorca tvrde i da Allah, d .., nije u stanju da stvori i

odredi ljudska djela, nego da svako stvara svoja djela. Ovo je veoma
blisko ubjeenju meusija, stoga je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
L A,Rz; y ,Z o , ,b .>," o Vo = o
* R_C )u C; pC )u eV A,& T

97 Tehanewi u svom djelu Keaf istilahatil funun (str. 885) veli:

"Muebbihe je naziv za jednu od poznatih islamskih sekti. Njeni
pripadnici uporeuju Allaha, d.., sa Njegovim stvorenjima. Njih ima
vie vrsta, ali svi oni ine uporedbu Tvorca sa stvorenjima, iako se
razlikuju u nainu poreenja ." Opirnije o Muebbihama pogledaj El-
Milel ven nihal str. 103. Et-Tebsiru fid din str. 43. El-Ferku bejnel- firek str.
225.
98 Mudessime smatraju da je Allah, d.., supstanca koja nije nastala,
nego je oduvijek i izvan je svih deavanja. El-E'ari u svojoj knjizi El-
Mekalat navodi miljenja njihovih pet sekti od kojih svaka govori o
Allahu d. kao supstanci. Jedan od njih je i Hiam ibnu Hakem koji
kae da je Allah, d.., supstanca ~ija duina je kao i njegova irina, a
njegova irina poput njegove dubine. ( Mekalatul islamijjin 1:106-109,
Minhadus-sunne en-nebewijje1:311, Keafu istilahatil funun str. 387. El-
Ferku bejnel-firek 65-69.)
99 El-Kaderije su sekta koja je raspravljala o kaderu i na kraju ga
zanijekala. Oni tvrde da Allah, d.., nije znao za deavanje stvari prije
nego to se one dese i da ih nije unaprijed odredio -a Allah je daleko
od onoga to Mu oni pripisuju. Prvi ko je govorio o kaderu je Ma'bed el-
Duheni koji je ubijen 80. h. Njega je u tome slijedio Gajlan ibnu Muslim
ed-Dimiki koji je pogubljen za vrijeme halife 'Abdul Melika ibnu
Mervana. Zatim su kaderije, u novije doba, poele govoriti da je hajr od
Allaha, a zlo od nkog drugog, pa su tako priznali za tvorca nekog
drugog pored Allaha. To je bio razlog da su prozvani medusijama ovog
ummeta, to emo navesti malo kasnije.

81
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

"kaderije su medusije mog ummeta" - hadis. 101

A to se tie dokaza iz Kurana i sunneta oni su mnogobrojni:

"Nema drugog Boga osim Njega." (El-Bekare, 163)

"Va Bog je - jedan Bog." (En-Nahl, 22)

"Reci: On je Allah - Jedan!" (El-Ihlas, 1)

Pogledaj: erhun Newewy li Sahih Muslim 1:153; Et-Tebsiru fid-din str. 27-
29,61; El-Ferku bejnel-firek str. 114-115.
100 Mu'tezile, jedna od najveih islamskih sekti, sljedbenici Vasila ibn Ata.
101 Prenosi ga Ebu Davud u svom Sunenu -kitabus sunne-bab 17 hadis
4691. Autor je ovdje citirao samo poetak tog hadisa koji u daljem
tekstu glasi:... pa ako se razbole, nemojte ih posjeivati, a ako umru
nemojte im dennazu klanjati. (Sunen Ebi Davud 5:66-67) Takoe ga
prenosi El-Hakim u Mustedreku (1:85) i kae: Sahih, odgovara uslovima
Buharije i Muslima, ako je tano da je Ebu Hazim uo od Ebu Umera. To je
preutao Imam Zehebi. Autor Avnul mabuda prenosi miljenja uleme o
ovom hadisu. Meu njima je i dug citat Hafiza Ibni Hadera koji
spomonje dvije mahane hadisu koje sam demantuje. ( Avnul mabud
12:453) Takoe, Ibnu Hader navodi odgovor onima koji prigovaraju
tom hadisu u svojoj odbrani hadisa iz Mikatul mesabiha , i kae da je taj
hadis hasen. ( Mikatul mesabih 3:1779) Hadis prenosi i Ibnu Ebi Asim u
svojoj knjizi Kitabus-sunne pod brojem 337, a Albani ga smatra hasen
hadisom. Pogledaj Kitabus sunne 1:149-150.

82
 Hasan Kafija Pruak

"Neka je hvaljen On i vrlo visoko iznad onih koje smatraju

Njemu ravnim!" (Junus, 18)

"Niko nije kao On. On sve uje i sve vidi." (E-ura, 11), i
mnogi drugi. I NIKO MU RAVAN NIJE - ni u kom pogledu, niti u
pitanju Njegovog bia niti u pitanju Njegovih svojstava i djela. Tom
reenicom autor utvruje potpunost Allahovog, d.., bia od ezela
(oduvijek) time to nijee bilo ta slino ili ravno Njemu. Jer, rijei
kojima se izraava postojanje nekoga ili ne eg ravnog Allahu d ..
vode u nijekanje Njegovog bo anstva i poricanje Njegovog postojanja.
Zbog toga to slinost izmeu dvije stvari u svim pitanjima
neminovno iziskuje njihovu jednakost, a sli nost izme u njih u samo
nekim aspektima podrazumijeva njihovu jednakost u tim aspektima.
Jednakost, opet, zahtijeva potpuno isti status, a mi znamo da su sva
stvorenja nastala a da Stvoritelj nije nastao. Zato, njihovo izjedna enje
dovodi do zaklju ka da su stvorenja oduvijek (vje na) a Stvoritelj
nastao, to je svakako nijekanje Tvorca, jer je poznato da onaj ko je
oduvijek nije potreban nikome. Zato sam Allah, d .., kae:

Niko nije kao On. (E-ura, 11) to znai ni u biu, niti u

svojstvima i djelima. Ovim se direktno odgovorilo na muebbihove
tvrdnje kada Allaha, d .., uporeuju sa drugim.
A rijeima:

83
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

On sve uje i sve vidi Kuran potvruje Njegova svojstva i

odgovara muattilama koji ih nijeu.
102

Ne moe se rei da Allah, d.., posjeduje svojstvo ivota,

znanja, moi i slino, ime se opisuje ovjek. Zbog toga to mi znamo
da je Allahov ivot svojstven samo Njemu i drugaiji od naeg, to je
isti sluaj sa Njegovim znanjem, Njegovom moi i sl.
ALLAHU NIKO NE MOE NAUDITI - jer nemo je
manjkavost i znak nastanka. Allah, d .., kae:

Allahu ne moe nita nauditi ni na nebesima ni na Zemlji;

On, uistinu, sve zna i sve moe. (Fatir, 44) Navadenim ajetom
Allah d.. nijee odreenu stvar kako bi time pokazao Svoju
savrenost u suprotnom, to je u konkretnom sluaju svemo.
I NEMA DRUGOG BOGA OSIM NJEGA - Tom reenicom
Tahavija potvruje tewhid Allaha, d.., negiranjem jednog od svega
drugog, to opet znai da nema drugog ko se oboava mimo Allaha,
d.., jer rije ilah u arapskom jeziku znai mabud - onaj ko se
oboava, a ve smo naveli da su Arapi obo avali kipove i nazivali ih
bogovima. Taj metod jai je od samog ustvr ivanja, pa kada bismo
rekli: Na Bog je samo Jedan, moda bi nekome ejtan donio sljede u
misao: Ako je na Bog jedan, moda drugi imaju nekog drugog. A
Allah najbolje zna. Zbog toga Kuran nakon to kae:

102 Muattile su sekta iji pripadnici negiraju svojstva Allaha, d.., ili ih
potpuno obezvreuju. Na njihovom elu su dehmijje koji kau da se
Allah, d.., ne moe niim opisati od onoga ime se opisuju ljudi. Zato
nije dozvoljeno da se za Njega kae: iv, znan ili onaj koji eli...
Mutezile se isto tako nazivaju muattilama zato to su obezvrijedili
svojstva Allaha, d.., pod izgovorom nijekanja Njegove slinosti sa bilo
kim drugim. Pogledaj: Et-Tebsiru fid din str. 63; Minhadus-sunne 2:110;
Min ehemmil firekil-islamijje str. 44.

84
 Hasan Kafija Pruak

Va Bog je jedan Bog, (El-Bekare, 163) odmah dodaje:

Nema boga osim Njega. Gramatiari kau da to znai: Ne

postoji drugi bog osim Allaha. To njihovo tumaenje mnogi
103

odbacuju, jer se njime nije e postojanje drugog ko se obo ava mimo

Allaha. O tome postoji du a rasprava me u gramati arima, izme u
kojih se istie miljenje uvenog Sibevejha. Nijekanjem postojanja
104

(neega) se nijee sama supstanca, jer ne se moe zamisliti supstanca

(mahijje) bez postojanja (vudud). Kod sljedbenika ehli sunneta ne
postoji razlika izmeu postojanja i supstance (mahijje). Suprotno
mutezilama koji prihvataju mogunost supstance bez postojanja.
ODUVIJEK JE I BEZ POETKA JE - Ove rijei upuuju na
to da je ulema slona u vezi sa dozvolom za nazivanjem Allaha, d ..,
imenom Kadim i da je to jedno od Allahovih, d .., lijepih imena. Jer 105

to znai da je oduvijek i da nije postao, stoga su rije i i bez

103 Tano znaenje la ilahe illallah je: Nema nikog da zasluuje istinski
ibadet osim Allaha. Jer rije ilah u arapskom jeziku znai mabud (onaj
koji se oboava), pa bi po tumaenju gramatiara bilo znaenje da se
niko ne oboava osim Allaha, to nije tano.
104 Amr ibn Usman ibn Kamber el-Harisi Ebu Bir, poznat pod nadimkom
Sibevejh. Jedan od velikana u arapskoj sintaksi i prvi koji je razradio
gramatiku. Roem je u jednom selu nedaleko od iraza. Dolazi u Basru
i drui se sa uvenim gramatiarem El-Halilom ibni Ahmedom kojeg je
kasnije pretekao u toj nauci. Napisao je uveno djelo Kitabu Sibevejh iz
oblasti gramatike koje je i dan danas na prvom mjestu u toj oblasti.
Umire kao mladi u Ahvazu, a jedni kau u irazu 180 h. g. A rije
sibevejh na persijskom jeziku znai miris jabuke. Opirnije o njemu
pogledaj: Vefijatul ejan 3:463; Tarih Bagdad 12:195; El-Bidaje ven nihaje
10:176; Tabekatun nahvijjin str. 66-74.

85
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

poetka samo potvrda tog znaenja i onoga to smo ve rekli da

ono za to se sigurno zna da je oduvijek, ne moe nikada nestati.
VJEAN - BEZ KRAJA - Ovo je potvrda znaenja rije i El-
Kadim, jer onaj ko nema poetka, nema ni kraja. A Kadim je osobina
negacije, to znai da ne postoji sam po sebi kao to je sluaj sa
znanjem. Za razliku od kidema pod kojim se misli na to da Mu nita
nije prethodilo. Ili, slobodno rekavi kidemom se nijee prethodno
nepostojanje, kao to se ademom nijee predstojee nepostojanje. A
obadvoje nemaju znaenja koje postoji van misli (u stvarnosti). Kao
to se moe slobodno rei da je kidem izraz kojim se eli ukazati da
se nije postalo, a rije je o istim znaenjima.
To je znaenje rijei kadim u odnosu na Allaha, d.., i Njegova
uzviena svojstva, a ukoliko se ona upotrijebi u vezi sa nekim od
stvorenja, kao kada bi rekli: binaun kadim (ovo je stara graevina) onda
njeno znaenje biva dug period postojanja, iako prije toga nije
postojalo. To je sluaj i u rijeima Allaha, d ..

Ti si jo u svojoj staroj zabludi (Jusuf, 95)

...kao stari savijeni palmin prut. (Ja-sin, 39)

Postoji i miljenje po kome nije dozvoljeno upotrebljavati rije
kadim kao Allahovo, d.., ime, jer se ono ne spominje ni u Kuranu ni
u sunnetu, a imena Allaha, d.., su tevkifijje (erijatom odreena).
Meutim, prijanje generacije uleme usaglasile se su o pitanju dozvole

105 Veina uleme ilmul kelama El-Kadim ubraja u Allahova, d.., lijepa
imena, meutim prve generacije su to nijekale i uvijek su isticali rije El-
Evvel (Prvi) koja je spomenuta u Kuranu a ima jae znaenje od rijei
El-Kadim jer se iz nje razumije da se sve to je poslije njega njemu
vraa. A Allahu, d.., pripadaju najljepa imena, a ne lijepa. Pogledaj
erh Ibni ebil Izz 1:87.

86
 Hasan Kafija Pruak

nazivanja Allaha, d.., navedenim imenom zato to ono ima znaenje

nunopostojeeg, to Allah, d.., ustvari i jeste.
Senusi u komentaru svoga djela iz akaida navodi citat Irakija u
106 107

kome kae da ga El-Halimi smatra Allahovim, d.., lijepim imenom

108

i da je rekao: Iako se ono ne navodi u Kuranu, spominje se u

sunnetu. On time misli na hadis koji prenosi Ibnu Mad e u svom

106 Muhammed ibn Jusuf ibn Umer ibn uajb Es-Senusi El-Husni, Ebu
Abdillah, najuveniji i najpoboniji alim Tilmisana u svoje vrijeme.
Napisao je mnogobrojna djela, meu kojima je Akidetu ehlit-tewhid koje
je tanpano i poznato pod naslovom El-Akidetus Senusijje. Umro je 895
h. Opirnije o njemu pogledaj: ederetun-nur ez-zekijje str. 266,
biografija broj 984.
107 Abdur Rahim ibn el-Husejn ibn Abdurrahman ibn Ebi Bekr ibn Ibrahim
el-Kurdi er-Razi, el-Masri e-afii, uveni imam i hafiz. Uio je Kuran
na sedam kiraeta. Istakao se u poznavanju hadisa (metna i seneda) i u
toj oblasti nadmaio svoje savremenike. Napisao je dosta poznatih
djela. Umro je 806 h. Opirnije o njemu pogledaj: Zejlu tezkiretil huffaz
str. 220; Ed-Davul lami 4:171.
108 Ebu Abdullah el-Husejn ibnul Hasan ibn Muhammed ibn Halim, poznat
kao El-Halimi, uveni afijski pravnik i kadija. Bio je pretstavnik Ehli
hadisa u istonoazijskom djelu. Napisao je djelo pod naslovom El-
Minhad fi uabil-iman za koje El-Esnewi kae: Veoma vrijedno djelo u
kome je sakupio mnoge propise i dosta rijetkih podataka koje nisam
naao na drugom mjestu... Umro je 403. h.g. Opirnije o njemu
pogledaj: Tabekatu afiijje el-kubra 4:333-343; Tabekatu afiijje lil-
Esnewi 1:404-405; Elbidaje ven-nihaje.
Ovaj citat koji od njega prenosi Iraki sam naao u njegovom djelu El-
Minhadu fi uabil-iman pod naslovom: Imena koja proizilaze iz
priznavanja Tvorca i Njegova postojanja, izmedu njih je i El-Kadim...
Zatim je rekao: To se prenosi od Poslanika, s.a.v.s., iako nije otvoreno
spomenuto u Kuranu, ali Kuran spominje ono to se iz njega moe
razumijeti. (1:188) Ovim ukazuje da se u Kuranu spominje ime El-

87
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

sunenu, od Ebi Hurejre, u kome se spominje 99 lijepih imena i me u

njima El-Kadim. 109

Pojedini komentatori smatraju da je Tahavija rije ima Kadim i

Daim (Onaj koji postoji oduvijek i Vje ni) mislio na rije i Allaha, d .:

On je Prvi i Posljednji. (Hadid, 4)

NE PROLAZI I NE NESTAJE - Ove rijei potvrda su
rijeima bez kraja el-fena i el-bejd su slini po znaenju u arapskom
jeziku i autor ih napominje potvrujui Allahovu, d.., vjenost. Pod
prvim misli na nijekanje nestanka Njegovog bia, a pod drugim
nijekanje prestanka Njegovog ivota. Jer, onaj ko je sam po sebi
nunopostojei, on je, isto tako, nuno sam po sebi vjean.

Evvel koje ima znaenje El-Kadim. Ovaj komentar se nalazi u Haijetud-

Dusuki ala ummil berahin str. 78.
109 Ovaj hadis prenosi Ibnu Made u svom Sunenu u poglavlju o dovi
naslov broj 10, hadis broj 3.861, njegov poetak glasi:
@aWB 1 / p/lV x}l` pw/lk /l[ / V :d :d S|Sv < t`
* @/s)Ik mL :v:\J tn OJ /-@ 8:n :oV* aWB
Allah d.. ima 99 imena, ko ih nauci napamet ui e u dennet...
Zatim meu njima navodi i El-Kadim. (Sunen Ibni Made 2:1269)
El-Busiri u svome Dodatku (Ez-Zevaid) kae: Broj Allahovih d..
imena ne prenosi niko od esterice imama osim Ibnu Madeta i
Tirmizija. Meutim Tirmizijin rivajet se razlikuje od ovoga, a sened Ibnu
Made je daif zbog slabosti Abdul Melika ibn Muhammeda Es-
Sananija. Ovaj citat prenosi El-Eazami u svojoj obradi djela Sunen
Ibni Made 2:348. Ovaj hadis smatra sahihom ejh Nasiruddin el-Elbani
(Sahih Sunen Ibni Made 2:330), meutim, on svoj stav gradi na osnovu
rivajeta kojeg prenosi Tirmizi, a u kojem se ne spominje rije El-Kadim.
To se jasno vidi kada pogledamo njegove opaske na knjigu Mikatul-
mesabih u kojem on navodi rivajet Tirmizije i kae da je sahih. Zato je
prenoenje ovog hukma na rivajet Ibni Made greka. Pogledaj
Mikatul-mesabih 2:708.

88
 Hasan Kafija Pruak

I BIVA SAMO ONO TO ON HOE - Ovim rijeima

potvruje se svojstvo volje Allahu, d .., jer sve to je nastalo mimo
Njega, nastalo je Njegovom voljom i moi. Te rije i, isto tako, sadr e
odgovor kaderijama i mutezilama koji tvrde da je Allah, d .., htio
iman a nevjernik kufr. Njihova tvrdnja je neta na i ona se u potpunosti
odbacuje, jer je oprena Kuranu, sunnetu i zdravom razumu. Ova
rasprava poznata je pod imenom Rasprava o kaderu (odredbi). Prvaci
ehlis-sunneta i demaata smatraju da Allah, d .., iako doputa grijehe
odredbom i na taj nain ih eli, nije zadovoljan da se ine, niti ih voli,
niti nareuje. Naprotiv, On ih mrzi, ne voli i zabranjuje njihovo
injenje. Oni kau: Ono to Allah hoe to biva, a ono to On nee
ne moe ni biti jer je njihova elja (iradet) isto to i volja ( meiet).
Zatim dijele Allahovu, d.., volju na dvije vrste: opa volja odredbe i
erijatska volja koja je samo naredba. Prva obuhvata sve to postoji i
na nju se odnose rijei Allaha, d .:

Onome koga Allah eli da uputi On srce njegovo prema

islamu raspoloi, a onome koga eli da u zabludi ostavi On
srce njegovo stegne i umornim uini kao da ini napor da na
nebo uzleti. (El-Enam, 125)

ali Allah radi ono to On eli (El-Bekare, 253) i rijei Ehli-s-

sunneta Ono to Allah hoe to biva, a ono to On nee ne moe ni
biti. A druga obuhvata ljubav i zadovoljstvo, kao to se vidi iz rijei
Allaha, d.:

Allah eli da vam olaka, a ne da potekoe imate.. (El-

Bekare, 185)

89
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Allah eli da vam oprosti. (En-Nisa, 27) Isto se zakljuuje i iz

rijei koje su upuene onome ko radi nevaljala djela. Taj radi ono to
Allah, d.., ne eli, tj. ono to Allah, d.., ne voli, niti trai da se radi,
niti je zadovoljan s njime.
DO NJEGA NE DOSTIE MATA NITI GA MOGU
DOKUITI MISLI - Allah, d.., ne posjeduje odreenu kakvou da
bi se mogao pojmiti matom, niti granice i kraj da bi Njegovu sutinu
mogao dokuiti razum. Naprotiv, On je iznad toga da bilo ta moe
dokuiti. Allah, d.., kae:

...a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti. (Ta-ha, 110)

Pogledi do Njega ne mogu doprijeti.. (El-Enam, 103)

a od onoga to On zna drugi znaju samo onoliko koliko

On eli (El-Bekare, 255). Mi Allaha, d.., moemo poznavati samo
kroz imena i svojstva koja su spomenuta u Kuranu i koja je pojasnio
Poslanik, s.a.v.s.
Meutim, tvrdnja mutezila da se nijekanje obuhvatanja koje se
spominje u spomenutom ajetu odnosi na nijeknje vi enja (na Sudnjem
danu) je neispravna. O tome e biti vie rijei, ako Allah da, prilikom
govora o vienju (Allaha, d.).

90
 Hasan Kafija Pruak

NJEMU NE LIE STVORENJA - Jedni smatraju da se pod

110

pojmom stvorenja misli na sve ivo (to ima duu), dok drugi
smatraju da se pod tim pojmom misli na sve to postoji. Imam Ebu
Mensur kae: Mi smatramo da se ovdje misli na ljude. Potvrda za
111

to su rijei Allaha, d.:

A Zemlju je za stvorenja razastro (Er-Rahman, 10) Nije

sporno ukoliko se ka e da se to odnosi na sva stvorenja, jer se time
nijee slinost svih stvorenja sa Allahom, d .., to je tano i biva
samo potvrda rijeima (i nita Mu nije slino).
A ako se kae da se to odnosi na stvorenja koja imaju duu,
onda se to odnosi na meleke, d ine, ljude i sva ostala stvorenja koja
imaju duu. Nijekanje slinosti ovih stvorenja koja posjeduju svojstva
kao to je ivot i mo izbora djela sa Stvoriteljem podrazumijeva i
nijekanje ostalih stvorenja.

110 Te rijei predstavljaju jasan odgovor muebbihama koji porede

Stvoritelja sa stvorenjima. Autor je to napomenuo, medutim, nije
upozorio da nijekanje slinosti ne podrazumijeva nijekanje svojstava,
kao to tvrde pojedini novotari. Nijekanjem slinosti, kod ehlu-s-
sunneta misli se na to da Allah, d.., ne slii stvorenjima po svojim
imenima, svojstvima i djelima, niti Njemu slie stvorenja u bilo emu od
toga. Imam Ebu Hanife, r.a., kae : On ne slii niemu od stvorenja, niti
Njemu slii bilo ta od stvorenja . Sva Njegova svojstva su razliita od
svojstava stvorenja. On zna, ali ne kao to mi znamo, moe, ali ne kao
to mi moemo, vidi, ali ne kao to mi gledamo. ( El-Fikhul ekber, str. 15,
31,32) Vidi: erh Ibn ebi-l-Izz, 1/85-87.
111 Muhammed ibn Muhammed ibn Mahmud ebu Mensur el-Maturidi iz
grada Maturid u Semerkandu. Jedan od prvaka u ilmu-l-kelamu i
osniva maturidijskog pravca. On se raziao sa El-Earijem u nekoliko
pitanja koje je iznio Ebu Azbe u knjizi Er-Revdatu el-behijje fima bejne el-
eaire vel-maturidijje. Umro je 333 h.g.

91
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Isti je sluaj i sa miljenjem koje smatra da se ovdje misli na

ljude, jer je cijeli svijet i sve to postoji stvoreno radi ovjeka. Allah,
d.., kae:

I potinio vam je sve to je na nebesima i na Zemlji, sve je

od Njega. (El-Dasija, 13) Nijekanje slinosti sa ljudima
podrazumijeva i nijekane sli nosti sa svim ostalim stvorenjima.
Meutim, miljenje da se ovaj ajet odnosi na ljude je
najispravnije, jer poznato je da su jevreji antropomorfisti (mud essime)
i da su ih u tome slijedile pojedine sekte me u muslimanima koje su
opisale Allaha kao tjelesno bi e koje je sli no ovjeku. Isto tako su
krani pripisali Allahu, d .., drugu i dijete. Zato se ovim rijeima
odgovara na te tvrdnje zabludjelih putem jasnog nijekanja svake
slinosti, iako je autor ve prije kazao da nita od stvorenja ne lii
Njemu rijeima i nita Mu nije slino.
Nakon to je ejh Tahavi zanijekao svaku sli nost stvorenja
Stvoritelju ukazuje na ono po emu se Stvoritelj razlikuje od svojih
stvorenja. To su svojstva koja su osobena samo Njemu a ne i
Njegovim stvorenjima.
ON JE IVI KOJI NE UMIRE, SAM PO SEBI
OPSTOJEI KOJEG NE OBUZIMA DRIJEME - To su
svojstva savrenstva kojima se opisuje Gospodar zato to je Njegovo
bie savreno. Tako je svojstvo vjenog ivota koji je oduvijek i
zauvijek, primjerno samo Njemu, a ne i Njegovim stvorenjima.
Opis u sebi sadri i segmente nijekanja sli nosti. Jer, Onaj koji
ivi vjenim ivotom ne lii na onoga koji ivi kratkim prolaznim
ivotom. Nemogue je da prvog zadesi smrt, jer je nestananak
nemogu za Vjenog. Ovim rijeima autor ukazuje na Allahove, d..,
rijei:

92
 Hasan Kafija Pruak

Allah je nema boga osim Njega - ivi i Vjeni! Ne

obuzima Ga ni drijeme ni san! (El-Bekare, 255)

Ti se pouzdaj u ivog, koji ne moe umrijeti.. (El-Furkan,

58) Nijekanje drijemea i sna dokaz je potpunosti Njegovog ivota i
Njegove novisnosti o bilo kome. Termin kajjum u sebi sadri znaenja
vjenosti u prolosti i budunosti, koja ne sadri termin kavim, kao to
je jai od termina kijam jer je vav jai od elifa. Termin Kajjum, po
miljenju svih mufessira i lingvista, ukazuje na Allahovu, d ..,
opstojanost Sam po Sebi. El-Hajju El-Kajjum je jedno od najve ih
Allahovih, d.., imena i pojedini alimi smatraju da je to Allahovo,
d.., najvee ime (el-ismu-l-eazam). Na tom Allahovom, d.., imenu
poivaju sva ostala imena i njihova zna enja se na kraju vra aju na
njega. Jer, svojstvo ivota podrazumijeva sva ostala svojstva
savrenstva. Poto je Allahov, d.., ivot najpotpuniji i najsavreniji to
podrazumijeva i sva ostala svojstva savrenstva.
Termin Kajjum podrazumijeva savrenstvo Njegove neovisnosti i
moi. Allah, d.., opstoji Sam po Sebi i njemu ne treba niko na bilo
koji nain, nego On odr ava (u ivotu) druge, jer njima nema
opstanka bez Njegove pomoi. Dakle, ta dva imena sadr e sva
svojstva savrenstva.
OPSKRBLJUJE DRUGE BEZ IMALO NAPORA, - tj. On
opskrbljuje sve to je opskrbe potrebno bez imalo napora i tegobe. Jer,
sve to On eli biva sa rijeima Budi. Allah, d.., kae:

I zaista On moe, kada neto hoe, samo za to rekne:

Budi! i ono bude. (Ja-sin, 82) Jasno se vidi da sve to Allah, d ..,
ini bez imalo tegobe i napora, jer je Njegova mo apsolutna i
savrena, zato to je On moan sam po sebi, a ne posredstvom
drugog. Isto kao to je neovisan sam po sebi, a ne zbog nekog drugog.
UMRTVLJUJE BEZ IKAKVE BOJAZNI - tj. isto kao to
stvara bez potrebe za stvorenjima, On ih umrtvljuje bez bojazni od

93
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

negativnih posljedica, jer je On Mo ni i Silni. Allah, d ..,

usmrivanjem stvorenja ukazuje na to da je samo On mo an i vje an.
Potpunost Njegove moi ogleda se u stvaranju stvorenja iz ni ega, a
savrenost njegove mudrosti ogleda se u njihovom usmr ivanju i
ponovnom proivljenju radi nagrade ili kazne u ku i vje nosti. Allah,
d.., kae:

Onaj koji je dao smrt i ivot da bi iskuao koji od vas e

bolje postupati.. (El-Mulk, 2)
I OIVLJAVA BEZ IMALO TEKOE - Tim rijeima autor
ukazuje na oivljenje poslije smrti i odgovara onima koji pori u
proivljenje. Dakle, kao to je Allah, d.., stvorio svijet rijeima
budi koje su samo Njemu svojstvene i bez imalo potekoe, isto
tako e ih ponovo oivjeti bez imalo potekoa kada umru, a njihovi
dijelovi se raspadnu. Allah, d .., kae:

Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali? (Kaf, 15) tj.

nismo prilikom prvog stvaranja malaksali pa kako da malaksamo
prilikom drugog?
ON POSJEDUJE SVOJA SVOJSTVA ODUVIJEK, - tj.
Allah, d.., opisan je Svojim vjeitim imenima i svojstvima
savrenstva, kao to su: ivot, mo, znanje, volja, sluh, vid i govor,
oduvijek. Isto je i sa imenima izvedenim iz glagola, kao to su:
stvaranje (tahlik, tekvin, idad, ihdas), oivljavanje i usmr ivanje.
PRIJE NEGO TO JE STVORENJA STVORIO - i prije nego to
ga je bilo ko njima opisao, jer su to Njegova li na svojstva koja su sa
Njime oduvijek.

94
 Hasan Kafija Pruak

Neemo rei da su ta svojstva Njegov zat (bie), niti da su ona

neto drugo. Nego emo rei: Ona su znaenja koja su oduvijek i
zauvijek neminovna Njegovom biu. 112

NJIHOVIM STVARANJEM NIJE STEKAO NITA OD

SVOJSTAVA TO NIJE PRIJE IMAO - tj, On nije stekao nikakvo
svojstvo koje prije stvaranja stvorenja nije imao. Jer nastanak Njegovog
imena ili svojstva koje prije nije postojalo predstavljalo bi manjkavost,
a to je nemogue kada je u pitanju Allah, d..
KAO TO JE U SVOJIM SVOJSTVIMA VJEAN TAKO
SU I ONA NJEMU SVOJSTVENA ODUVIJEK - Nedostatak bilo
kojeg od svojstava savrenstva manjkavost je, a to je nemogue u
sluaju Allaha, d.. Te rijei odgovor su mutezilama, dehmijama i 113

112 Pitanje da li su Njegova svojstva isto to i Njegovo bie (zat) ili ona
podrazumijevaju dodatna znaenja jedno je od pitanja koje su tretirali
apologetiari (ehlu-l-kelam) a koja su nejasna po svojoj formulaciji.
Zato prve generacije muslimana nisu govorile za Allahova, d..,
svojstva da su neto mimo Njega, niti su govorili da ona nisu neto
drugo. Jer, ako se kae da jesu, onda se moe pomisliti da su ona
odvojena od Allaha, d.., a ako se kae da nisu, onda se moe
pomisliti da su ona isto to je i Njegov zat (bie). Ako se ovim eli
ustvrditi da postoji apstraktno bie koje ne posjeduje nikakve atribute, to
nije tano. A ako se time eli rei da su atributi dodatna znaenja koja
se pripisuju zatu, to je tano. Medutim, u stvarnosti ne postoji bie koje
ne posjeduje atribute. Allah, d.., je bie koje ima svoje nerazdvojne
atribute. Vidi: erh Ibn Ebi-l-Izz 1/97-99. Autor e se ponovo vratiti na to
pitanje prilikom odgovora na tvrdnje onih koji kau da je Allah
(delleanuhu) zadobio mo djelovanja i govora, nakon to to nije bio u
stanju. On im uzvraa rijeima: Razlog njihove zablude u vezi s tim
pitanjem je sumnja za koju su se vezali a koja glasi: ako atribut nije isto
to i bie onda je neto drugo, a tvrditi da postoji neto drugo (mimo
Allaha) u ezelu (oduvijek) jeste suprotna tewhidu... Meutim, nije
sporno postojanje vie vjenih atributa, nego je sporno postojanje vie
vjenih bia. Ubrzo emo u ovom djelu naii na te njegove rijei.
113 Dehmije su sljedbenici Dehma ibn Safvana er-Rasibija. ivio je u
Horasanu i uio pred Dad ibn Dirhemom. U djelu Tezkiretu-l-huffaz

95
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

svima koji ih slijede u zabludi da je Allah, d ., iv, ali bez ivota, da

zna, ali bez znanja, da je moan, ali bez moi i tako dalje. Me utim,
sigurno je da e najvei neznalica, a pogotovo onaj kome je znanje
dato, uoiti da su rijei: Allah, d., poznaje ono to mu je nepoznato,
moe ono to mu je nemogue... najvea besmislica. Isto kao to su
rijei: Allah zna, Allah ne zna, ili bijelo bez bjeline, crno bez
crnine... i slino.
Sljedbenici Istine imaju jasan dokaz u rije ima Allaha, d .:

...a od onoga to On zna drugi znaju samo onoliko

koliko On eli. (El-Bekare, 255)

...onda znajte da se on objavljuje samo s Allahovim

znanjem... (Hud, 14)

...objavljuje ono to On jedini zna... (En-Nisa, 166)

Zehebi za njega kae: "Zabludjeli novotarista, predvodnik sekte

dehmija. Propao (umro) je u doba mladih tabiina i ne pamtim da je
bilo ta prenio (rivajetom), ali je posijao mnogo zlo." (1/426) On je,
izmeu ostalog, nijekao Allahove (delleanuhu) atribute, smatrao da
ovjek nema slobodnog izbora (debr) i da Dennet i Dehennem nisu
vjeni. Termin dehmijje ponekad se upotrebljava i u irem znaenju i
njime se oznaavaju sve sekte koje nijeu Allahove (delleanuhu)
atribute. Vidi: El-Ferku bejne-l-firek, str. 211, Minhadu-s-sunne , 2/2.

96
 Hasan Kafija Pruak

...da e svu mo samo Allah imati... (El-Bekare, 165) Allah,

d.., je jasnim i nedvosmislenim ajetima Sebi pripisao znanje i mo .
Meutim, mutezile to ne prihvataju, nego tvrde da vie znaju o Allahu
nego sam Allah.
Ove rijei, takoe, su i odgovor na njihove tvrdnje da je Allah,
d., postao moan kada je u pitanju djelo i govor, nakon to je bio
nemoan u vezi s tim. U njihovim rijeima: postao moan dokaz je
priznavanja svojstva mo i, a ako tvrde da su termini kao to je
(Moan, Znan, Koji sve vidi, Koji sve uje...) samo razna imena Bia,
koja nemaju svoja posebna zna enja, onda je besmislena njihova izjava
Allah, d., postao je moan kada je u pitanju djelo i govor, nakon to
je bio nemoan, jer bi to tada znailo: postao je bi em nakon to nije
bio bie, to je svakako nemogue.
Razlog njihove zablude u konkretnom slu aju je sumnja koje su
se prihvatili: Ako svojstvo nije bi e ( zat) onda je neto drugo, a
tvrditi da postoji jo neto mimo Njega od ezela (oduvijek) jeste
opreno tewhidu. Isto tako tvrditi da su (Allahova, d ..) svojstva
vjena znai tvrditi da postoji vie onih koji su oduvijek. Meutim,
nije sporno postojanje vie ezelskih (vjenih) svojstava, nego nije
mogue postojanje vie ezelskih bia koja su oduvijek. Mi smo na to
odgovorili rije ima: Ona su zna enja koja su oduvijek i zauvijek,
neminovna Njegovom biu.
ON NIJE NAKON STVARANJA STVORENJA
ZADOBIO SVOJSTVO TVORCA - Potvrda da su Njegova svojstva
savrenstva oduvijek, jer bi Njegovo neposjedovanje tih svojstava
znailo manjkavost nedostatak i ovisnost o inu stvaranja da bi
zadobio osobinu Tvorca, a nije mogu bilo koji nedostatak, kada je u
pitanju Allah, d..
NITI NAKON STVARANJA IVOG SVIJETA,
SVOJSTVO, STVORITELJA IVOGA - Ovo je, isto tako, potvrda
prethodno navedenog, jer rije El-Bari znai Tvorac, iako pojedini
kau da se rije El-Bari preteno upotrebljava samo za stvaranje ivog
svijeta. Zato se nee rei: Tvorac (El-Bari) nebesa i Zemlje. A Allah,
d.., kae:

97
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

...zato se Stvoritelju svome pokajte... (El-Bekare, 54)

ON JE POSJEDOVAO SVOJSTVO RUBUBIJJETA
(VLASNITVA) PRIJE NEGO TO JE STVORIO ONO TO
JE U NJEGOVOM VLASNITVU - To je izjava kojom se samo
potvruje navedeno, a iji cilj je poja ati navedeno zna enje. Cilj nije
negirati neprekidni lanac povezanih doga aja od ezela (oduvijek), iako
se to, na prvi pogled, iz spomenutih rijei moe razumjeti. Allah, d..,
oduvijek je iv, a svako iv kre e se, jer je kretanje neophodno
svojstvo ivota. Ukratko, Allah, d.., nikada nije bio bez potpuno
savrenih svojstava djelovanja i volje. Imam Tahavi tim rije ima htio je
potvrditi injenicu da je Allah, d .., posjedovao sva svojstva
savrenstva oduvijek i da je Allah, d .., posjedovao svojstvo stvaranja
prije stvaranja stvorenja. Zatim je imao za cilj da demantuje sumnje
onih koji smatraju da tvrdnja postojanja (Allahovih, d ..) svojstava
oduvijek, podrazumijeva vjerovanje da odre ena stvorenja postoje
oduvijek. Meutim, to nije tano, jer stvaranje je svojstvo Tvorca, a ne
stvorenja, a stvorenje nastaje stvaranjem koje je djelo Stvoritelja. Zato
je jasno da stvaranje biva prije stvorenja i tako se obaraju njihove
sumnje.
Uope nije zauuje da se rezultat djela pojavi odmah uz samo
djelo, bez ikakve pauze, ili nakon odre ene pauze, zavisno od elje
inioca, ali i u prvom i u drugom slu aju djelo je rezultat djelovanja
inioca. Na osnovu svega iznesenog postaje jasno da je nastajanje svih
stvari. u odreenim vremenima koja su bila poznata Allahu, d ..,
rezultat Njegovog stvaranja koje je Njegovo svojstvo oduvijek, uz
nemogunost postojanja samih stvorenja oduvijek. Tako je poznato da
je Allahovo, d.., znanje oduvijek, ali da ono to mu je poznato nije
oduvijek, kao to je injenica da su Allahu, d.., bila poznata stanja
kosmosa prije njegovog stvaranja. Potvrda tome su rije i Allaha, d ..:

Vladara Dana sudnjeg (El-Fatiha, 4)

ON JE POSJEDOVAO SVOJSTVO STVARANJA PRIJE
POSTOJANJA STVORENJA - jer je stvaranje svojstvo koje je
oduvijek i zauvijek, neminovno Njegovom bi u i ako nema stvorenja. i

98
 Hasan Kafija Pruak

to je potvrda prethodno navedenog i pojanjenje injenice da stvorenje

biva nakon stvaranja.
Moda e neko kazati: Zato nije rekao svojstvo stvaranja kao
to je rekao svojstvo rububijjeta (vlasnitva) jer rije ( Halik) u osnovi
znai Onaj koji stvara iz ni ega, a rije Gospodar ima vie znaenja,
kao to je: vlasnitvo, uvanje, ravnanje, odgoj i sl. pa je naveo termin
koji obuhvata sva ta znaenja.
KAO TO JE (SVEVINJI ALLAH) zasluio ime ONAJ
KOJI OIVLJAVA, NAKON TO JE OIVIO STVORENJA,
ON JE TO IME IMAO I PRIJE NJIHOVOG STVARANJA.
ISTO TAKO POSJEDOVAO JE IME TVORCA PRIJE NEGO
TO IH JE STVORIO - zato to je On oduvijek sa svojim imenima i
svojstvima.
ZATO TO JE ON SVEMOAN - oduvijek, jo od ezela u
kojem nije bilo nikakvih stvorenja. Navedenim rije ima autor
potvruje postojanje svojstva moi oduvijek i samim tim mogu nost
postojanja svega to je mogue, jer se (Allahova, d..) mo vee za
sve to je mogue, za razliku od nemogueg, kao to je stvaranje
slinog Sebi, ili unitavanje samog Sebe, da jedna stvar istovremeno
postoji i ne postoji i sli no. Ukratko, mo nije vezana za nemogu e,
zato to nemogue nema svoju stvarnost.
Tim rijeima autor, takoe, ukazuje na to da se ono to ne
postoji ali je njegovo postojanje mogu e mo e ozna iti terminom
neto, iako o tom pitanju postoji veliki razlaz. Me utim, prava istina je
da ono to ne postoji nije neto u stvarnosti, ali ono jeste neto u
Allahovom, d.., znanju, jer Allah, d.., zna sve to e se desiti prije
njegovog deavanja. On sve to zna, zapisuje i o tome nas obavjetava.
Allah, d.., kae:

Zaista e potres, kada Smak svijeta nastupi, veliki

dogaaj biti! (El-Hadd, 1)

99
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

...kada neto hoe, samo za to rekne: Budi! i ono

bude. (Ja-sin, 82)

...i tebe sam ranije stvorio, a nisi nita bio. (Merjem, 9) Na

osnovu iznesenog zaklju ujemo da bi autorove rije i zato to je on
Svemoan znaile: Da je Allah, d.., moan da stvori sve ono to ne
postoji a ije postojanje je mogue.
Mutezile su iskrivile znaenje ovih rije i i tvrde da one zna e:
On je moan da uradi sve ono to je u Njegovoj moi, a ljudska djela
nisu u Njegovoj moi. A razili su se u vezi sa pitanjem da li Allah,
d.., moe stvoriti neto slino ljudskim djelima. To je, svakako,
njihova greka, jer kada bi bilo kako oni tuma e, onda bi bilo kao da
kaemo: On zna sve ono to mu je poznato. On je tvorac svega to je
stvorio i slino to nema nikakva smisla. Oni su na taj na in zanijekali
apsolutnost Njegove moi, to je oita greka.
I TO JE SVE NJEGA POTREBNO - po svom nastanku,
izmjenama, opstanku i ostalim stanjima.
A NJEMU NITA NIJE POTREBNO - zato to svaka
potreba predstavlja manjkavost, a On je sebe opisao apsolutnom
neovisnou:

...jer Allah sigurno moe bez svih svjetova biti . (El-

Ankebut, 6)
NJEMU NITA NIJE SLINO - To je jasan i precizan citat
kojim se nijeu sva svojstva i osobine Allahovih, d .., stvorenja i
predstavlja najbolji odgovor muebbihama, onima koji porede svojstva
Allaha, d.., sa svojstvima stvorenja.
A ON SVE UJE I SVE VIDI - To je potvrda svojstva sluha i
vida i odgovor muattilama koji nije u Allahova, d .., svojstva.
Priznavanje svojstava Allaha, d .., kojima je Sam sebe opisao u Svojoj
Knjizi i koje su pojasnili Njegovi poslanici, kao to su: blagost, sluh,

100
 Hasan Kafija Pruak

vid, srdba, zadovoljstvo i drugo, ni u kom slu aju ne predstavlja

komparaciju (tebih) kako tvrde oni koji nije u Allahova, d .., svojstva,
jer smo ve rekli da Allahova, d .., svojstva ne lie svojstvima
stvorenja.
ON JE STVORIO SVA STVORENJA SVOJIM ZNANJEM
- tj. poznavajui ih prije stvaranja, jer je nemogu e stvoriti neto to se
ne poznaje. Isto tako stvaranje stvorenja je bilo Allahovom, d ..,
voljom, a ta volja podrazumijeva predstavu o onome to se eli, a sama
predstava jeste znanje o njemu. Allah, d.., kae:

A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko

zna, koji je o svemu obavijeten. (El-Mulk, 14)

...i On jedini zna ta je na kopnu i ta je u moru, i nijedan

list ne opadne, a da On za nj ne zna... (El-Enam, 59)
ODREDIO IM SUDBINU Ove rijei potvrda su injenice
da sve to se deava biva Allahovim, d .., odreenjem. Allah, d..,
kae:

Mi sve s mjerom stvaramo. (El-Kamer, 49)

...i koji je sve stvorio i kako treba uredio! (El-Furkan, 2) El-

Kader je odredba svega to e se desiti, na kom mjestu i kada e to
biti, slijedi li za to kazna ili nagrada, dobro ili zlo. Kader je i
postavljanje svake stvari onako kako joj najvie odgovara. Kasnije e
biti neto vie govora o kaderu.

101
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

I DATUME NJIHOVE SMRTI - To je potrvda injenice da

se strogo odreen datum smrti ( edel) svakog stvorenja ne moe
ubrzati niti odgoditi. Allah, d.., kae:

Svaki narod ima svoj kraj, i kad doe njegov kraj, nee ga
moi ni za tren jedan ni odloiti ni ubrzati. (El-Araf, 34)

Sve to je ivo umire Allahovom voljom u asu

suenom... (Alu-Imran, 145) Ovo su jasni dokazi koji obaraju tezu
mutezila koji tvrde da svaki ovjek ima dva ed ela: smrt i ubistvo. To
je, svakako, greka, jer to nijee Allahovo zadu enje i punomo
meleka smrti za uzimanje dua svim ljudima i dinima. Njihova tvrdnja
predstavlja vid opovrgavanja Allahove, d ., ovlasti, to je nemogue.
Meutim, Allah, d.., odredio je da e dotini umrijeti od smrti, drugi
zbog ubistva, trei u ruevinama, etvrti u poaru, peti guenjem u
vodi i slino. Tako je ubijeni umro u trenutku ta no odre enom za
njegovu smrt, a erijatska odredba o osveti (kisasu) i krvarini realizuje
se zato to je ubica poinio njemu zabranjeno djelo i prouzrokovao
zabranjen in. U tom smislu Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
Vp u RXC MV Ab :Z o , b Z; y

102
 Hasan Kafija Pruak

Panja prema rodbini produ uje ivot. tj. prouzrokuje dug

114

ivot, a Allah d.., unaprijed je odredio da e dotini paziti na svoju

rodbinu i da e zbog toga ivjeti do tog datuma, a da nije toga ne bi
doivio taj datum. Meutim, Allah, d.., je odredio taj uzrok.
Isto tako Allah, d.., odredi da e odreeni ovjek biti lo
prema svojoj familiji i ivjeti do tog i tog datuma. Potvrda za to su
rijei Poslanika, s.a.v.s:
- V ( ,Z o , ,b , Z; y ;y ;Z o
[o =; y -V> ,( Vp u RX (; o-R ,(; fz
?Vr [M IRM T RZ = o ">;u
Odredbu ne moe promijeniti nita drugo osim dove, a samo
dobroinstvo produ ava ivot. 115

NJEMU NIJE NITA BILO NEPOZNATO PRIJE

NEGO TO GA JE STVORIO - Ovo je potvrda injenice da Allah,
d.., zna sve to je bilo, to e biti i to nije bilo, kada bi bilo kako bi
bilo. Ovo je odgovor mutezilama i rafidijama koji tvrde da Allah,
116

d.., ne zna za neto prije nego to ga stvori.

114 Prenosi ga Ebu Jala u Musnedu od Enesa b. Malika sa sljede}im

tekstom: Zaista Allah, d.., putem sadake i panje prema rodbini
produuje (ljudski) ivot, sprjeava lou smrt i uva od nedaa i
nevolja. Musned Ebu Jala, tom 4, hadis broj 4.104. U Medmeu-z-zevaid
(8/151) stoji: U senedu tog hadisa je Salih b. Beir b. Vadi el-Murri
koji je slab. Meutim, znaenje hadisa je tano, jer ga potvruju mnogi
drugi hadisi. Jedan od njih je hadis koji prenosi takoe Enes b. Malik u
kome stoji: Ko eli da mu se povea njegova nafaka i da njegov
spomen ostane due neka pazi na svoju rodbinu. (Muttefekun alejhi)
Vidi: Fethu-l-Bari 13/20.
115 Prenosi ga imam Tirmizi u poglavlju o Kaderu, hadis broj 2.140, i za
njega kae da je hasen garib. Potvrda ovom hadisu je i hadis
Sevbana u kome se dodaje: ... i zaista ovjeku bude uskraena
njegova opskrba zbog grijeha kojeg poini. Prenosi ga Ibn Made u
poglavlju o neredima, hadis broj 4.022, a Busiri kae da je njegov sened
sahih.

103
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

I ON JE ZNAO TA E NJEGOVA STVORENJA

RADITI PRIJE NEGO TO IH JE STVORIO - Te rijei potvrda
su injenici da je Allahovo, d ., znanje o svakom stvorenju prethodilo
njihovom stvaranju. Tako, te rije i potvr uju svojstvo znanja ( ilma)
Allahu, d.., jer je znanje jedno od svojstava savrenstva, a svakako je
neznanje, kada je u pitanju Allah, d .., nemogue, jer ono predstavlja
manjkavost, to je u oprenosti sa savrenstvom.
Navedenim rijeima autor spominje stvaranje i znanje, zato to
je znanje o stvorenju preduslov njegovog stvaranja. Allah, d .., kae:

A kako i ne bi znao Onaj koji stvara... (El-Mulk, 14)

On sve stvara i On je sveznajui... (Ja-sin, 81)

On dobro zna sve to je stvorio... (Ja-sin, 79)

NAREDIO IM JE DA MU SE POKORAVAJU A
ZABRANIO IM NEPOKORNOST - Nakon to je spomenuo
116 Rafidije su jedna od najveih iitskih sekti. Nazvani su tim imenon zato
to su odbili da priznaju hilafet Ebu Bekra i Omera, r.a. Oni se jo
nazivaju i imamije i saglasni su da je Poslanik, s.a.v.s., jasnim tekstom,
kog je obznanio ashabima, imenovao svoga nasljednika u hilafetu i da
je to bio Alija, r.a. Oni smatraju da su veina ashaba skrenuli sa
pravoga puta odbijajui da slijede Aliju, r.a., nakon smrti Poslanika,
s.a.v.s. Isto tako, pojedini meu njima tvrde da je Kuran preivio
odreene izmjene, korekcije i dopune od strane ashaba. ije imaju
veliki broj sekti. Opirnije o tim sektama i njihovim uvjerenjima vidi:
Mekalatu-l-islamijjin 1/16-65, El-Ferku bejne-l-firek, str. 21. Et-Tebsiru fi-d-
din, str. 24. El-Milel ve-n-nihal, str. 162.

104
 Hasan Kafija Pruak

Allahovo, d.., znanje i stvaranje, autor spominje Allahove, d ..,

naredbe i zabrane, kako bi se znalo da ih je Allah, d .., stvorio da bi ih
obavezao Svojim naredbama i zabranama. Allah, d .., kae:

Dinove i ljude sam stvorio samo zato da Me oboavaju.

(Ez-Zarijat, 56) Te rijei demant su, eventualne pomisli da je Allah,
d.., stvorio stvorenja bez odreenog cilja. Allah, d.., kae:

Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se

neete povratiti? (El-Muminun, 115)

Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono to je

izmeu njih... (Sad, 27)
SVE TO SE DEAVA - dobro ili loe, lijepo ili runo, vano
ili nevano BIVA NJEGOVOM MOU I NJEGOVOM VOLJOM
- Ove rijei odgovor su mutezilama koji tvrde da Allah, d .., od nas
eli samo mudra djela koja predstavljaju pokornost Allahu, d .., a da
ne eli ono to je grijeh i runo. Oni se razilaze u tome da li Allah,
d.., eli dozvoljena (mubah) djela ili ne. Meu njima ima onih koji
kau da Allah, d.., ne eli ni takvu vrstu dijela.
NJEGOVA VOLJA SE REALIZUJE - zato to je ona njegovo
lino svojstvo i ona se obavezno realizuje, jer je samo On Jedan, Silan i
Moan i On je potinio sva stvorenja Svojom voljom.
A NE VOLJA NJEGOVIH ROBOVA - jer je rob naziv za
onoga koga karakterie svojstvo poniznosti. Meutim, i pored
injenice da su ljudi robovi Allaha, d ., koji ih je stvorio, oni nisu
prisiljeni na svoja djela, nego imaju mo sticanja i izbora svojih djela, a
ne njihovog stvaranja. Zato je (Tahavi) rekao: IZUZEV ONOGA
TO ON DOZVOLI - jer bi svojim izvravanjem neega to Allah,

105
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

d.., nije dozvolio ovjek izaao iz okvira robovanja, to je nemogue.

Allah, d.., kae:

...a vi ne moete nita htjeti ako to Allah, Gospodar

svjetova, nee! (Et-Tekvir, 29)
ONO TO ALLAH HOE - da oni svojim trudom i
slobodnim izborom urade (ONO E I BITI, A ONO TO NE
HTJEDNE NEE NI BITI) zato to realizacija volje bilo koga
drugog bez Allahove, d.., volje predstavlja poraz, a to je nemogu e
kada je u pitanju Allah, d..
ON UPUUJE KOGA HOE - tj. stvara in upute kod koga
hoe I SPAAVA I UVA - od kufra, grijeha nedaa i propasti
ONOGA KOGA ON HOE IZ SVOJE DOBROTE - i
dareljivosti, a ne zbog obaveznosti injenja onoga to je korisnije, kao
to tvrde mutezile, zato to ne postoji niko iznad Allaha, d .., jer,
kada bi Allah, d.., bio obavezan neto uraditi, onda bi on zaslu io
ukor ako to ne uradi, to predstavlja nepotpunost koja se nadokna uje
tim djelom, a to je nemogue kada je u pitanju Allah, d.., a ako ne bi
zasluio ukor onda to nije ni obaveza.
Uputa moe imati vie znaenja:
1 Pojanjenje istinske vjere, kao to Allah, d.., kae Svome
poslaniku:

A Ti, Zaista, upuuje na pravi put... (E-ura, 52) tj.

pojanjava put istine i pravi razliku izmeu tog puta i puta zablude.
Zato se Kuran i naziva Uputom.
2 Poziv i nareenje. Allah, d.., kae:

106
 Hasan Kafija Pruak

a svaki narod je imao onoga ko ga je na pravi put

upuivao. (Er-Rad, 7) tj. pozivao i nareivao.
3 Stvaranje ina upute i podrke.
Prva dva znaenja upute pripisuju se Allahu, d .., poslanicima i
njihovim sljedbenicima, a tre e znaenje ne moe se pripisati nikom
drugom mimo Allaha, d.. Mutezile kau da uputa obuhvata samo
pojanjenje, naredbu i poziv. Uputa sa zna enjem pojanjenja puta
istinske vjere pripisuje se Allahu, d .., a ne sa znaenjem stvaranja
ina upute. Isto tako kada se odvoenje od istine pripisuje Allahu,
d.., misli se samo na to da ih Allah, d.., naziva zabludjelim, kao to
se kae: Odveo ga je u zabludu, tj. nazvao ga je zabludjelim, a ne stvorio
u njemu in zablude. Meutim, takvo tumaenje je potpuno
117

neispravno, jer Allah, d .., kae, obraajui se Poslaniku, s.a.v.s:

Ti, doista, ne moe uputiti na pravi put onoga koga ti

eli da uputi, - Allah ukazuje na pravi put onome kome On
hoe... (El-Kasas, 56) jer bi to, po njihovom tumaenju, znailo: Ti,
diosta, ne pojanjava put Istine, niti nareuje njegovo slijeenje, niti
poziva u istinu onoga koga ti eli. Ovo bi, svakako, predstavljalo
lanu optubu na Allaha, d.., i Poslanika, s.a.v.s. Naprotiv, u ovom
ajetu se pod uputom misli na stvaranje ina upute i podrke, te bi
znaenje ajeta bilo: Ti, doista, ne stvara in upute i podrke onome
to ti eli, nego to ini samo Allah, d..
A U ZABLUDU ODVODI KOGA ON HOE - tj. stvara in
zablude kod koga On ho e. I PORAAVA I NA KUNJU
STAVLJA KOGA ON HOE PRAVEDNO - zato to je On unutar
Svoga carstva postupio shodno svom prethodnom znanju o Svojim
robovima, jer je znao ta e oni raditi i koliko e biti pokorni ili
nepokorni, vjernici ili nevjernici, po svom sopstvenom izboru, a ne
prisilno i bez svoje volje.
Ovim rijeima autor ukazuje na to da Allah, d ., nije obavezan
da ini ono to je bolje za ovjeka. Allah, d., kae:

117 Vidi: Mekalatu-l-islamijjin, 1/259-262.

107
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Tako Allah ostavlja u zabludi onoga koga hoe, i na pravi

put ukazuje onome kome hoe. (El-Muddessir, 31).

Onoga koga hoe Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga

hoe na pravi put izvodi. (El-Enam, 39)
SVI SU POD NJEGOVOM VOLJOM, IZMEU
NJEGOVE DOBROTE I PRAVDE - Ove rijei su potvrda
injenice da Allah, d.., nije obavezan stvoriti in upute ljudima, jer
ne postoji niko drugi ko obavezuje mimo Allah, d.., Zato, koga On
uputi, uputio ga je iz Svoje dobrote, a koga On u zabludi ostavi, to je
uradio zbog Svoje pravde. A sve to je, opet, shodno Njegovom znanju
koje je oduvijek.
ON JE IZNAD SVAKOG TAKMACA I SUPARNIKA -
Nijekanjem takmaca i suparnika autor eli odgovoriti mutezilama na
njihovu neosnovanu tvrdnju da ovjek stvara svoje djelo.
NIKO NIJE U STANJU OPOVRGNUTI NJEGOVU
ODREDBU - tj. Allahovu opu odredbu niko, od Njegovih robova,
nije u stanju izmijeniti. Rije kada u arapskom jeziku spominje se i u
znaenju presude, zato se kae da je sudija nekom presudio. Tako e,
rije kada u arapskom jeziku moe imati i znaenje naredbe; Allah,
d.., kae:

Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate... (El-

Isra, 23) Rije kada u arapskom jeziku ima znaenje i zavretka. Rije
kada u arapskom jeziku moe znaiti i obavijest. Allah, d.., kae:

108
 Hasan Kafija Pruak

"i Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim... (El-Isra, 4)

Isto tako rije kada moe znaiti i djelo, kao to je ve navedeno.
NITI ODGODITI NJEGOVU PRESUDU - tj. Allahovu,
d.., odredbu ne moe niko izmijeniti jer je jedino On Svemo an.
Zato je Tahavi rekao: ILI POBIJEDITI NJEGOVU VOLJU -
Allah, d.., kae:

"Ako neto hoemo, Mi samo za to reknemo: Budi! i

ono bude. (En-Nahl, 40)
MI U SVE NAVEDENO VJERUJEMO - Autor ovim
rijeima ukazuje da je obaveza vjernika da vjeruje u sve spomenuto.
I VRSTO SMO UBIJEENI DA JE SVE - to je stvoreno
OD NJEGA - i da je vjerovati u to stroga obaveza. Ovim rije ima
autor ukazuje da, sve to je navedeno, ima osnov u Kuranu i sunnetu i
da za to postoje i razumski dokazi. Jer, vjerovati u vijesti o istinskim
dogaajima je iman, a to potvrditi dokazima - vrsto ubje enje ( ikan).
Allah, d.., kae:

"I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi

vrsto vjerovao. (El-Enam, 75) Arapska rije ikan znai smirenost i
stabilnost.

109
POSLANSTVO
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Nakon to je spomenuo akidet prvaka islamskog ummeta u vezi

s tevhidom i svojstvima Allaha, d .., ejh Tahavi, prelazi na
pojanjenje njihovog akideta u vezi s Objavom. Na prvom mjestu
spominje vjerovanje u objavu naeg Poslanika, s.a.v.s., zato to
vjerovanje u njegovo poslanstvo obuhvata vjerovanje u poslanstvo svih
ostalih poslanika, pa ka e:
I ZAISTA JE MUHAMMED, S.A.V.S., NJEGOV ROB I
NJEGOV POSLANIK - Ta reenica vee se za prvu reenicu kojom
je Tahavija zapoeo svoje djelo, a u kojoj stoji: Zaista je Allah
jedan. U toj reenici autor je dao prednost svojstvu ubudijeta
(ropstva) nad svojstvom nubuvveta i risaleta (vjerovjesnitva i
poslanstva), iz dva razloga:
a) Ukazujui na potpunost njegove pokornosti Allahu, d ., i
visine njegove dered e u tom pogledu, jer sve to je ovjek dosljedniji
u istinskom robovanju Allahu, d .., postaje potpuniji, njegova
dereda se poveava i zbog toga zaslu uje prednost nad drugim i na
ovom i na buduem svijetu. Autor ga u sljedeoj re enici opisuje
svojstvom odabranog.
Potvrda za to je injenica da ga Allah, d .., spominje na
najasnijim mjestima upravo pod imenom roba. Allah, d .., kae:

"Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom asu no i preveo

Svoga roba iz Hrama asnog u Hram daleki... (El-Isra, 1)

I objavio robu Njegovu ono to je objavio. (En-Nedm, 10)

112
 Hasan Kafija Pruak

A ako sumnjate u ono to objavljujemo robu Svome... (El-

Bekara, 23)
b) Odgovarajui na sumnju koja se javlja prilikom pojave
nadnaravnih djela koja nisu u stanju uraditi drugi ljudi, kao to je
sumnja krana u sutinu bia Isaa, a.s., nakon to je on, Allahovom,
d.., voljom, uinio neka nadnaravna djela, kao to je oivljavanje
mrtvih, izljeenje gluhonijemosti i gubavosti, pa su zbog toga po eli
da ga smatraju boanstvom i tako ga izveli iz granica robovanja. On
sam je, kao novoroene, jo dok je bio u beici, rekao:

Ja sam Allahov rob, meni e On Knjigu dati i

vjerovjesnikom me uiniti (Merjem, 30) i pored toga oni nisu ostali
dosljedni ove jasne istine.
I NJEGOV POVJERENIK, - u pojedinim primjercima stoji: I
NJEGOV ODABRANI VJEROVJESNIK I POSLANIK S
KOJIM JE ON ZADOVOLJAN, - autor ovdje Poslanika, s.a.v.s.,
opisuje kao povjerljiva, odabrana i onoga s kim je Allah, d ..,
zadovoljan, kako bi ukazao na injenicu da Allah, d .., ne alje Svoju
objavu, niti nadnaravna djela osim onome ko je zaista povjerljiv i koga
je posebno odabrao meu svojim robovima radi njegove iskrenosti i
povjerljivosti.
Razlika izmeu vjerovjesnika ( nebijja) i poslanika (resula) je u
tome to je vjerovjesnik samo dobio objavu s neba, a poslanik je onaj
koji je dobio objavu i zadu en da je drugima prenosi. Poslanik je,
dakle, ui pojam od vjerovjesnika, jer je svaki poslanik ujedno i
vjerovjesnik, dok suprotno ne stoji, tako da je poslanstvo u i pojam
kada se radi o onima kojima je upu eno, a iri sam po sebi.118

118 Komentator je ovdje naveo opepoznatu razliku izmedu vjerovjesnika i

poslanika, ali ona je diskutabilna, jer je svakom vjerovjesniku bilo
naredeno da prenosi objavu na druge, potpuno isto kao {to je to bilo

113
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

ON JE POSLJEDNJI POSLANIK - Autor je ovdje prvo

spomenuo njegovo poslanstvo a tek poslije da je on posljednji
poslanik, zato to je Allah, d.., rekao:

Muhammed nije roditelj nijednom od vaih ljudi, nego je

Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik... (El-Ahzab, 40) A
Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
* Rp= ,> ( $.>," C;O ;
Ja sam posljednji poslanik, nema poslanika poslije mene. 119

nareeno poslanicima, a nedostavljanje objave jeste njeno tajenje, {to

je nedopustivo. Zatim, Poslanik, s.a.v.s, je rekao: Predoeni su mi
prija{nji narodi, pa sam meu njima vidio vjerovjesnika s kojim je bilo
samo nekolicina ljudi, druge sa kojima je bio samo jedan ili dva ovjeka
i poslanika s kojim nije bilo nikog. (prenosi Buhari) Ovaj hadis je jasan
dokaz da je vjerovjesnicima bilo nareeno da prenose objavu i da su se
oni razlikovali po odzivu sljedbenika. El-Alusi veli: Poslanik je onaj
kome je objavljen potpuno novi {erijat, a vjerovjesnik je onaj ko je poslat
da potvrdi {erijat prija{njeg poslanika. ( Tefsiru-l-Alusi, 17/172-173)
Medutim, i ova definicija ima nedostatke, jer nije uslov za poslanika da
mora doi sa novim {erijatom. Jusuf, a.s, je bio poslanik a slijedio je
erijat Ibrahima, a.s. Davud i Sulejman su, isto tako, bili poslanici, a
slijedili su Tevrat. Zato je Ibn Tejmijje, r.a, rekao: Vjerovjesnik je onaj
kome je Allah, d.{, poslao objavu koju je on dua n prenijeti svome
narodu, a ako mu je nareeno da objavu od Allaha, d.{, dostavi onima
koji su na krivom putu, onda je on poslanik. A ako je du an da slijedi
{erijat prija{njeg poslanika i nije poslan narodu kojem je du an prenijeti
objavu on je vjerovjesnik, a ne poslanik. Vidi: Kitabu-n-nubuvvat, str. 255.
119 Dio dugakog hadisa koji prenosi Ebu Davud u Sunenu , u poglavlju o
neredima, hadis broj 4.255. Osnova hadisa nalazi se u Muslimovom
Sahihu, u poglavlju o neredima i predznacima Sudnjeg dana, hadis broj
2.889, ali u njemu nije spomenut ovaj dio. Prenosi ga i imam Ahmed u
Musnedu (5/278) sa sahih-senedom, kako kae uajb el-Arnaut u

114
 Hasan Kafija Pruak

Ovaj hadis dokaz je protiv svih koji se lano predstavljaju kao

poslanici. Zato su nai profesori govorili: Ako neko za sebe bude
tvrdio da je poslanik nakon Muhammeda, s.a.v.s., od njega se ne e
traiti mudiza, nego e se momentalno proglasiti lacem. Ukoliko
bude voen odreenom ubhom, ona e se otkloniti, a on se pokajati i
ponovo primiti islam, a ako to ne u ini, obaveza je da se takav sabljom
pogubi.
I VOA BOGOBOJAZNIH - Zato to je poslan da bude uzor
drugima. Allah, d.., kae:

Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah

voljeti i grijehe vam oprostiti! (Alu Imran, 31) On je poslanik koji
e imati najvie iskrenih i bogobojaznih sljedbenika, jer su pripadnici
njegovog ummeta bogobojazni, te je on voa (imam) bogobojaznih.
PRVAK MEU POSLANICIMA - Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
R.Z ; ,Z o , ,b , Z; y ;y VV = o
R
Ja sam prvak Ademovih sinova. Ja sam prvak svih ljudi na
120

Sudnjem danu. Potvrda tome je i injenica da je Allah, d .., prvo

spomenuo njega u rijeima:

svojim osvrtima na komentar Tahavijinog akaida. Vidi erhu-l-akide et-

tahavijje, 1/157.
120 Prenosi imam Muslim u poglavlju Fadail, hadis broj 2.278, u kome stoji:
Ja sam prvak svih ljudi na Sudnjem danu, prvi kome e se kabur
otvoriti, prvi ko }e se za druge zauzeti i prvi kome e se njegovo
zauzimanje ([efaat) primiti. Sahih Muslim, 4/1.782.

115
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od

Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina
smo vrst zavjet uzeli (El-Ahzab, 7). Dokaz za to su i razni poasni
epiteti kojima Allah, d.., u Kuranu naziva Poslanika, s.a.v.s. Allah,
d.., kae:

"O Poslanie, kazuj ono to ti se objavljuje od Gospodara

tvoga... (El-Maida, 67)

O Vjerovjesnie, bori se protiv nevjernika i licemjera i

budi prema njima strog! (Et-Tevbe, 73). Ostale poslanike proziva po
njihovim imenima:

O Nuhu, - bi reeno iskrcaj se, s pozdravom Naim...

(Hud, 48)

O Ibrahime, proi se toga, nareenje od Gospodara tvoga

je stiglo... (Hud, 76)

A ta ti je to u desnoj ruci, o Musa? (Ta-ha, 17)

116
 Hasan Kafija Pruak

O Isa, sine Merjemin... (El-Maide, 110)

O Hude (Hud, 53)

I MILJENIK GOSPODARA SVIH SVJETOVA - Ovim
atributom opisao ga je zato to je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
)"O V= TP,C") }; O TP,C Ry ;pC , ,6u
Zaista je Allah, d.., mene uzeo za Svog prijatelja ( halila) kao
to je uradio sa Ibrahimom. Hullet (posebna vrsta prijateljstva) jeste
121

najvei stepen ljubavi, koja je u srcu i dui onoga koji voli. Zato
tvrdnja onih koji kau da hullet pripada Ibrahimu, a mehabbet
Muhammedu nije osnovana. A Poslanik, s.a.v.s., se naziva i Habibullah
zato to se taj izraz spominje u hadisima i zato to je islamski ummet
saglasan u tome da je Muhammed, s.a.v.s., Allahov, d.., miljenik.
SVAKA TVRDNJA POSLANSTVA POSLIJE NJEGA JE
ZABLUDA I GREKA - Zato to je on posljednji poslanik, to je
potvreno Kuranom i vjerodostojnim hadisom.
ON JE POSLAN SVIM DINIMA I LJUDIMA - Da je
poslan dinima potvrda su kuranske rije i u kojima jedan od njih ka e
svome narodu:
121 Dio hadisa koji prenosi Muslim u Poglavlju o d`amijama , hadis broj 532,
u kome stoji:
O d k:aB / /7c m}l)L phs)n k h| / k S< 1r e| v
.}l)L C/n tn QM/C)n Ds)g k .}l)L p}vS< QM/B :og .}l)L rQM/B
pw8:}=r =)d QM/C)| r:g phl=)d :g tn / - .}l)L Sh< :< QM/B-
* ik t` pg:wr 1r OH:Wn =)ek QM/C)B .c - OH:Wn pw}Kk:[
Ja se utje~em Allahu od toga da nekoga od vas uzmem za svog
posebnog prijatelja. Zaista je Allah, d`.{, mene uzeo za Svoga prijatelja
(halila) kao {to je uradio sa Ibrahimom. A kada bi nekoga od svog
ummeta uzeo za svog posebnog prijatelja, onda bi to bio Ebu Bekr.
Zaista su oni koji su `ivjeli prije vas kaburove svojih poslanika i dobrih
ljudi uzimali za d`amije! Vi nipo{to ne uzimajte kaburove za damije. Ja
vam to zabranjujem . Sahih Muslim, 1/378.

117
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

O narode na, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u

Allaha... (El-Ahkaf, 31) Isto tako, sura El-Din potvruje injenicu
da je Poslanik, s.a.v.s., poslan i d inima. A da je poslan svim ljudima
potvrda su sljedei ajeti:

Reci: - O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik... (El-

Earaf, 158)

Mi smo te poslali svima ljudima... (Sebe, 28) injenica da je

Muhammed, s.a.v.s, kao poslanik upu en svim ljudima ukazuje na to
da je on, isto tako, upuen svim dinima, jer dini samo slijede ljude, s
obzirom da su sva stvorenja stvorena radi ovjeka. Dokaz za to su i
rijei Allaha, d .:

...pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete! (Er-

Rahman, 13)
SA ISTINOM I UPUTOM - Tj. sa Istinom zbog koje su
stvorena nebesa i Zemlja, koji ukazuju na jedno u njihovog Stvoritelja,
ili sa istinom da je Allah, d .., neto naredio a neto zabranio da bi
Mu ljudi bili pokorni, ili sa Istinom, tj. sa njihovim obavezama prema
Allahu, d.., i obavezama i pravima jednih prema drugima. Pod
terminom uputa, kao to smo ve naveli, misli se na pojanjenje puta
istinske vjere.
U pojedinim primjercima stoji: - I SA NUROM I
SVJETLOU - Tj. sa erijatom i vjerom koji imaju jasne i nepobitne
dokaze. Pojam svjetlost je potpuniji od pojma nur. Allah, d.., kae:

118
 Hasan Kafija Pruak

"On je Sunce izvorom svjetlosti uinio, a Mjesec sjajnim ...

(Junus, 5) Mogue je da se pod terminom nur misli na sunnet, a pod
pojmom svjetlost na Kuran.

119
KUR'AN
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Nakon to je spomenuo poslanstvo naeg Poslanika, s.a.v.s.,

autor govori o njegovoj najve oj mud izi, koja traje do Sudnjeg dana.
To je Kuran, koji nisu u stanju svi ljudi i d ini na initi niti jednu suru
slinu njegovim.
ZAISTA JE KURAN - Te rijei veu se za rijei: I zaista je
Muhammed Njegov rob... Rije Kuran u arapskom jeziku je
definitiv rijei itati, a znai sakupiti i sastaviti, zato to Kuran
sakuplja (sadri) sve sure. Rije Kuran za veinu ljudi
122

podrazumijeva Allahov, d.., govor koji muslimani ue a obuhvata

njegov tekst i znaenje zajedno.
ALLAHOV, D.., GOVOR - Zato to je nemogue da bilo
ko doe sa neim slinim, zbog nadnaravne literarne i svake druge
vrijednosti Kurana. Allah, d.., kae:

"...ti ga zatiti da bi sasluao Allahove rijei... (Et-Tevbe, 6)

...da bi izmijenili Allahove rijei... (El-Feth, 15) Nevjernici su

prigovarali Muhammedu, s.a.v.s., da je Kuran njegov govor koji on po
svom nahoenju izgovara, a Poslanik, s.a.v.s., im je odgovarao da je
Kuran Allahov, d.., govor, u emu je islamski ummet saglasan.
OD NJEGA JE POEO - Tj. samo je od Njega, a ne ni od
kog drugog poeo. Ovim rijeima autor odgovara na tvrdnje
dehmijja koji tvrde da je Allah, d .., stvorio govor u odreenom
mjestu, pa da je Njegov govor poeo sa tog mjesta. Autorove rije i:
Od njega je poeo znae da ga je On izgovorio, kao to Allah,
d.., kae:

122 Vidi: El-Mufredatu fi garibi-l-Kuran, str. 402.

122
 Hasan Kafija Pruak

...ali Ja sam ve istinu rekao... (Es-Sedde, 13)

Reci: - Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek Dibril ...

(En-Nahl, 102) Pod spomenutim se ne misli da se objavljivanjem
Kurana desilo novo znaenje unutar bia Allaha, d .., nego se hoe
rei da je Allah, d.., obznanio govor onome ko ga slua. BEZ
KAKVOE - Jer ono to je stvoreno i nastalo mora imati svoju
kakvou.
GOVOR - Istinski i bez metaforike. Pod terminom rijei i govor
misli se na izgovor i zna enje zajedno, isto kao to rije ovjek
obuhvata duu i tijelo zajedno. KOJEG JE OBJAVIO SVOME
POSLANIKU PUTEM VAHJA - Tj. objavio ga je Dibrilovim
jezikom, tako to ga je Dibril uo od Allaha, d.., a Poslanik, s.a.v.s.,
od njega, a zatim ga citirao ljudima. Allah, d.., kae:

"I kao Kuran, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti

ljudima malo pomalo kazivao... (El-Isra, 106)

Donosi ga povjerljivi Dibril na srce tvoje, da opominje

na jasnom arapskom jeziku. (E-uara, 193-195)

A meni se ovaj Kuran objavljuje i da njime vas i one do

kojih on dopre opominjem. (El-Enam, 19)

123
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

I U KOJEG SU VJERNICI ISTINSKI POVJEROVALI - tj.

ashabi koji su bili svjedoci njegovog objavljivanja i uvjerili se u njegovu
nadnaravnost. Isto tako su i oni poslije njih povjerovali. I BILI
SIGURNI DA JE ON ISTINSKI ALLAHOV GOVOR - Tj.
spoznali su sigurnom spoznajom da je to uistinu Allahov govor, bez
ikakve alegorije. Ovim rije ima autor odgovara mutezilama i svima
koji tvrde da je Allahov, d .., govor samo jedno znaenje unutar
Allahovog, d.., bia i da se taj govor nije uo od njega, nego da je to
samo unutarnji govor, poto znamo da se ne moe rei za onoga ko
ima unutarnji govor koji nije izgovorio da je to istinski, nego alegori ni
govor. U suprotnom bismo morali re i za nijema ovjeka da govori.
Dokaz za to su i rijei Poslanika, s.a.v.s., koji ka e:
,Z o
, ,b .>," o "o , e VV = o
pC ; ;[v = EG,RM ; D , o ;LC , ,; y
* ,~D"C
Allah, d.., e oprostiti ono to ljudi mog ummeta naume,
ukoliko oni to ne izgovore ili ne urade. 123

;," }) ^ ;u c ( ),c T ,; y
Zaista, u naem namazu nije dozvoljeno nita od obinog
govora ljudi. - Poslanik, s.a.v.s., nas, u navedenim hadisima,
124

obavjetava o tome da Allah, d.., oprata nae misli i pravi razliku

izmeu istinskog govora i naih misli (unutranjeg govora) i pojasnio
da ovjek ne odgovara za svoje misli dok ih ne izgovori svojim
jezikom, u emu je saglasna islamska ulema. 125

123 Muttefekun alejhi. Prenosi ga Buhari u Poglavlju o rastavi braka . Vidi:

Fethu-l-bari, 9:388 i 11:548. Imam Muslim ga prenosi u Poglavlju o imanu,
hadis broj 127. Vidi: Sahih Muslim , 1/116.
124 Prenosi Muslim u Poglavlju o damijama , hadis broj 537, sa sljedeim
tekstom: Zaista, u namazu nije dozvoljeno ni{ta od obinog govora
ljudi, jer namaz je tesbih, tekbir i uenje Kurana. Sahih Muslim , 1/381.
125 Na tom mjestu, na margini autografa, stoji dodatak: Ashabi i tabiini
uope nisu raspravljali o govoru ( kelam ) i njegovom znaenju.
Rasprava o tome nastala je tek kasnije, meu ulemom koja je poela
uvoditi novotarije u vjeru, a zatim se to pro{irilo. Nema sumnje da

124
 Hasan Kafija Pruak

Iz navedenog se jasno vidi da se radi o poznatom govoru, jer je

Allah, d.., uputio svoje rijei ljudima na arapskom jeziku. Rije i i sve
njihove izvedenice u Kuranu i sunnetu podrazumijevaju rije i i
znaenja. Zato nema potrebe pozivati se na stihove odre enog pisca
koji je potpuno pogrijeio kada je u pitanju znaenje ovih termina, a
koji kae:
Zaista je govor u srcu, a jezik sam pokazatelj je onoga to u srcu stoji

Napomenimo samo jo i to da se navedeni stih prenosi i ovako:

Zaista je istinsko znaenje u srcu... to je svakako blie istini. To
pitanje detaljnije je pojanjeno u veim djelima iz ove oblasti.
ON NIJE STVOREN KAO GOVOR LJUDI - Zato to je
govor Svevinjeg Njegovo vjeno svojstvo koje je oduvijek, za razliku
od slova i glasova (kojima ga mi izgovaramo), jer su to nastale pojave,
ije je nastajanje uslovljeno zavretkom drugog. Mi znamo da je
nemogue izgovoriti drugo slovo prije nego to zavrimo izgovaranje
prvog, kada je u pitanju ljudski govor. Me utim, Allahov, d .., govor
nije takav.
Poslanik, s.a.v.s., kae:
;= Vu;} u P ; y P Vr }) Vz
mp
Kuran je Allahov, d.., govor i nije stvoren. Ko kae da je
stvoren, on ne vjeruje u Svevinjeg Allaha. 126

znaenje rijei govor ( kelam i kavl) nema potrebe za potvrdu u

stihovima pisaca. To je pitanje o kome su saglasni i prija{nji i sada{nji
strunjaci za jezik, potpuno isto kao {to nema nikakva razlaza u vezi sa
znaenjem rijei: glava, ruka i slino.
126 Imam Bejheki kae: Prenosi se od Ebu Derdaa, r.a., da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: Kuran je Allahov, d.{., govor koji nije stvoren. Isti
hadis prenosi se i od Muaza bin De bela, Abdullaha bin Mesuda i
Dabira bin Abdullaha, r.a, ali nijedan od njih nije sahih, njihovi senedi
su veoma lo{i i upe nije dozvoljeno njima se sluiti. Vidi: El-Esma ve-s-
sifat , str. 239, El-Fetava, 18/126.

125
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

KO GA UJE I USTVRDI DA JE LJUDSKI GOVOR ON

JE POSTAO NEVJERNIK - Time odbija ono s im je doao
Poslanik, s.a.v.s., a to odbijanje je, svakako, kufr.
ALLAH, D.., TAKVE KORI I PRIJETI IM VATROM
RIJEIMA:

U SEKAR U JA NJEGA BACITI (El-Muddessir, 26) - tj.

Allah, d.., e u Sekar baciti i vatrom spriti onoga koji za Kuran
kae da je samo ljudski govor.
POTO JE ALLAH OBEAO U SEKAR BACITI
ONOGA KOJI (za Kuran) TVRDI DA SU TO SAMO
OVJEKOVE RIJEI SAZNALI SMO I UVJERILI SE U TO
DA JE ON GOVOR STVORITELJA LJUDI I DA NE LII
LJUDSKOM GOVORU - zato to je to istinitiji, asniji i sadr ajniji
od ljudskog govora. Allah, d .., kae:

A ije su rijei od Allahovih rijei istinitije? (En-Nisa, 87)

Kad bi se svi ljudi i dinnovi udruili da saine jedan

ovakav Kuran, oni, kao to je on, na bi sainili, pa makar jedni
drugima pomagali. (El-Isra, 88)

Me|utim, dokazi da je Kuran Allahov, d.{., govor koji nije stvoren

mnogobrojni su i u tom pitanju saglasne su prijanje i sada{nje
generacije ehli sunneta. Prenosi se od pojedinih velikana iz prija{njih
generacija da su smatrali nevjernikom onoga ko to zanijee. Vidi: El-
Esma ve-s-sifat, str. 239-240, i Ke{fu-l-hafa ve muzilu-l-ilbas, 2/140.

126
 Hasan Kafija Pruak

ISTO TAKO, ONAJ KO OPIE ALLAHA, D.., BILO

IME TO JE OSOBINA OVJEKA, ON JE UINIO
NEVJERSTVO - Govor je osobina onoga koji govori, a tvrditi da je
Kuran stvoren i da je nastao, znai opisati Allaha, d .., znaenjem
koje je svojstveno ovjeku, a to je kufr, zbog toga to to predstavlja
poreenje Gospodara sa Njegovim stvorenjima. S obzirom da je
ovjek stvoren i nastao, njegov govor, koji je jedno od njegovih
svojstava, je stvoren i nastao, a Allah, d .., je daleko iznad Svojih
stvorenja.
KO OVO PROMOTRI - tj. ko ovo to smo rekli promotri
okom pouke i poruke i razmislili o naem priznanju atributa, ali ujedno
i nijekanju slinosti i spomenute prijetnje onome ko uspore uje,
UZET E POUKU. Dakle, ko navedena znaenja dobro prou i
shvatit e njihovu poruku i saznati temeljne istine i detalje o tome.
ODREI E SE OVAKVOG I SLINOG GOVORA
KOJEG NEVJERNICI IZNOSE, - uz pomo Allaha, d.., i
Njegove upute I SPOZNATI DA SVEVINJI ALLAH, D.., PO
SVOJIM SVOJSTVIMA NIJE KAO OVJEK - jer je On vjean i
oduvijek po Svojim imenima i svojstvima, za razliku od ljudi.

127
VIENJE ALLAHA
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Nakon to je autor naveo akidu (vjerovanje) fakiha islamskog

ummeta u vezi sa tevhidom i poslanstvom, odmah nakon toga je
spomenuo najasnije, najvrednije pitanje iz osnova vjere; to je vi enje
Allaha, d.., zato to se po njoj razlikuju pripadnici ehli sunneta od
pripadnika zabludjelih sekti koji pori u vienje i koji su zastrti od
Svevinjeg Allaha, pa kae:
VIENJE ALLAHA, D.., OD STRANE STANOVNIKA
DENNETA JE ISTINA - tj. istinsko vienje oima. To vienje
odnosi se samo na stanovnike D enneta, to znai da Ga drugi nee
moi vidjeti. Autorove rijei, isto tako, ukazuju na injenicu da e
vienje biti samo u Dennetu, kao to na to ukazuje i El-Evzedendi 127

u poznatoj kasidi rije ima: Kada Njega vide zaboravit e sve ostale
blagodati...
Vjernici e, isto tako, vidjeti Allaha, d .., prilikom presude na
Sudnjem danu, prije ulaska u Dennet. Allah, d.., kae:

"a na Dan kad oni pred Njega stanu, On e ih pozdravljati

sa: - Mir vama! (El-Ahzab, 44) Postoje i tvrdnje pojedinih da e i
ostali sudionici na Dan presude vidjeti Allaha, d .. Meutim, to je
sporno pitanje. 128

127 Evzedendi je grad koji se nalazi nedaleko od Asbahana u blizini

Fergane. Uz ovaj grad vezuje se grupa alima meu kojima je El-Hasan
bin Mensur bin ebu el-Kasim Mahmud bin Abdul Aziz el-Evzedendi el-
Fergani, koji je poznat kao Kadi Han Fahru-d-din. Napisao je nekoliko
poznatih djela meu kojma su: El-Fetava, u etiri toma, erhu-l-dami es-
sagir, erhu-z-zijadat i Edebu-l-kadi. Umro je 952 h. g. Medutim, ja nisam
naao nita od njegovih stihova. Vidi: Miftahu dari-s-seade , 2/278,
[ezeratu-z-zeheb , 4/308, Tadu-t-teradum , str. 22.

130
 Hasan Kafija Pruak

BEZ OBUHVATANJA I KAKVOE, - jer je Allah, d..,

iznad svake granice, kraja, su elice, smjera, i kakvo e. Allah, d..,
129

kae:

Pogledi do Njega ne mogu doprijeti... (El-Enam, 103)

128 Jedni smatraju da e Allaha, d.{., vidjeti svi koji e se nalaziti pred
Njim na dan presude, vjernici i nevjernici, a da e se zatim sakriti od
nevjernika koji Ga poslije toga nee moi vidjeti. Drugi, opet, tvrde da
e Ga vidjeti samo vjernici i, munafici, za razliku od drugih nevjernika.
Vidi: [erh Ibn ebi el-Izz, 1/221.
129 Ovo su termini koji se uope ne spominju u prija{njim generacijama
muslimana, potvrdno ili odrino, a kasnije generacije ih koriste uz
mnoge nejasnoe i neodreenosti. Zato ih neemo upotrijebiti prije
nego {to razmotrimo nakanu onoga ko ih upotrebljava, pa ako vidimo
da je znaenje o kome se govori ispravno, onda emo ih prihvatiti, u
suprotnom neemo ih prihvatiti. Meutim, nema potrebe da se koriste
takvi termini a zapostavljaju {erijatski poznati termini koji imaju ispravna
znaenja, izuzev u velikoj potrebi, uz pojanjenja koja su neophodna da
bi se razumio cilj. Velikom potrebom smatarmo sluaj u kome se nae
neko kome je nemogue pojasniti odreena zna~enja izuzev pomo}u tih
termina i slino.
Tako se termin upotrebljava za ono ime se ne{to odvaja od
drugog i po tome razlikuje, a Allah, d.{, se ne nalazi unutar Svojih
stvorenja, niti pomou njih opstoji, nego je On neovisan i Sam po Sebi
opstoji i druge u njihovoj opstojnosti odra va. Zato granica u ovom
znaenju nije uope sporna i nijekati je znai nijekati istinsko postojanje
Allaha, d.{. Ali, granica u smislu spoznaje i rijei, tako da Njegovi
robovi mogu dokuiti Njegove granice ne dolazi u obzir i to uope nije
sporno za ehli sunnet vel-demaat.
Isti je sluaj i sa terminom . Pod tim pojmom se, ponekad, misli na
ono {to postoji, a ponekad na ono {to ne postoji. Znamo da postoje

131
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

On zna ta su radili i ta ih eka, a oni znanjem ne mogu

Njega obuhvatiti (Ta-ha, 110), zbog Njegove apsolutne veliine i
uzvienosti.
Znaj da sljedbenici Istine dokazuju mogu nost vienja putem
razumskih i erijatskih dokaza. Razumski dokaz sastoji se u tome da mi
tvrdimo da neminovno vidimo stvari i oznake i da svojim pogledom
razlikujemo tijelo od tijela i oznaku od oznake, a njihovo zajedni ko
svojstvo jeste postojanje, a to je zajedni ko svojsto Tvorca i stvorenja,
zato je mogue da se On vidi, kao to je to pojanjeno u opirnijim
djelima.
Drugi dokaz za to su brojni kuransko-sunnetski citati koji
govore o tome da e Allaha, d.., vjernici vidjeti na Sudnjem danu. U
tome postoji i konsenzus islamske uleme.
to se tie Kurana, Allah, d.., kae:
KAO TO JE REKAO NA GOSPODAR:

samo Tvorac i stvorenja, pa ako se pod terminom smjer misli na ne{to

postojee mimo Allaha, d.{., onda je to stvorenje, a Allaha, d.{., ne
mo e obuhvatiti ni{ta od Njegovih stvorenja. Allah, d.{., je daleko iznad
toga. A ako se pod terminom smjer misli na nepostojee, ono {to je
iznad stvorenja, tamo ne postoji ni{ta osim Allah, d.{. Zato, ako se
ka e da je Allah, d.{., u smjeru u ovom smislu, to je tano i znai da je
Allah, d.{, iznad Svojih stvorenja. Jer, Allah, d .{., visoko je iznad
Svojih stvorenja.
Oni koji nijeu smjer Allaha, d.{., time ele zanijekati Nadvi{enost
Allaha, d.{. To je uva e ni komentator, r.a, trebao pojasniti, iako je imao
za cilj da odgovori onima koji uspore|uju Allahova, d.{., svojstva sa
svojstvima Njegovih stvorenja. Vidi: [erh Ibn ebi-l-Izz, 1260-267, El-Fetava,
5/262-265.

132
 Hasan Kafija Pruak

TOGA DANA E NEKA LICA BLISTAVA BITI, U

GOSPODARA SVOGA E GLEDATI... (El-Kijame, 22) Poznato
je da rije nazar u prijelaznom obliku znai zastoj i ekanje. Sa dotatkom
fi, znai razmijanje i prouavanje, a kada se upotrijebi sa dodatkom ila
znai gledanje oima, a pogotovo kada se ta rije usmjeri ka licu koje je
mjesto pogleda.
U tefsiru ovog ajeta prenosi se da je Ibn Umer, r.a., rekao:
Poslanik, s.a.v.s., je, tumaei Allahove, d.., rijei: Toga dana e
neka lica blistava biti... kazao:
tWKk :w=k tn zbog ushienosti i ljepote, ...u
Gospodara svoga e gledati... xH k u Allahovo lice. 130

Prenosi se da je Ibn Abbas rekao: ...u Gospodara svoga e

gledati... :w< xH k S_sB u lice svoga Gospodara e gledati.
Prenosi se da je Ikrime, tumaei ajet: Toga dana e neka
131

lica blistava biti... kazao: p}ask tn zbog uitka, ...u Gospodara

svoga e gledati... k S_sB S_r :w <u Gospodara svoga e
otvoreno gledati. Ovo tumaenje prihvatili su svi mufessiri ehli
132

sunneta i demaata.

130 Prenosi imam Et-Taberi u tefsiru (29/120). Sened je veoma slab, zato
{to se u njemu nalazi Suvejr bin ebi Hafita, za koga Sufjan es-Sevri
ka e da je jedan od stubova lai, a Darekutni ka`e da je metruk.
131 Ikrime ibn Ebu Dehl bin Hiam bin Mugire el-Kurei el-Mahzumi.
Primio je islam neposredno nakon osvajanja Mekke. Bio je izrazito veliki
neprijatelj Poslanika, s.a.v.s., u dahilijjetu. Vaio je kao poznati junak.
Nakon to je Poslanik, s.a.v.s., osvojio Mekku, Ikrime je bio jedan od
onih za koje je Poslanik, s.a.v.s., naredio da budu pogubljeni. Ikrime je,
zbog toga, pobjegao u Jemen, a zatim se vratio, primio islam i postao
dosljedan vjernik. Poslanik, s.a.v.s., ga je poslao radi prikupljanja zekata
plemenu Hevazin. Odigrao je veliku ulogu u borbi protiv odmetnika. Ebu
Bekr ga je poslao kao emira vojne koju je uputio prema Omanu, a zatim
Jemenu, koji je i osvojio. Zatim je otputovao, zajedno sa islamskom
vojskom, u am i preselio kao ehid u borbi protiv Bizantijaca, 13.
godine po Hidri. Vidi: Usdu-l-gabe, 3/567, El-Isabe, 2/496, El-Istiab,
3/148.

133
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Imam Taberi, tumaei Allahove, d.., rijei:

133

U njemu e imati to god zaele a od Nas i vie. (Kaf,

35) kae: Ali bin Ebu Talib i Enes bin Malik, r.a., kau: k S_sk v
xH' Tj. gledanje u Allaha, d.. 134

Allah, d.., kae:

One koji ine dobra djela eka nagrada, i vie od toga !

(Junus, 26) Nagrada je Dennet, a vie od toga je gledanje u Allaha,

132 Prenosi imam Taberi u tefsiru: 29/119, i El-Adurri u djelu E-eria, str.
256.
133 Muhammed ibn Derir et-Taberi ebu Dafer. Poznati imam, historiar i
mufessir. Roen je u Taberistanu, a nastanio se u Bagdadu. Jedan od
najveih alima uope. Proputovao je mnoge krajeve traei nauku.
Znanje je uzimao od velikog broja alima, koje je nemogue nabrojati, do
te mjere da je postao najvei mudtehid. Za njega kau da je proveo 40
godina piui svakog dana po 40 stranica. Kada su njegovi uenici
izraunali broj stranica koje je ispisao u svojim djelima i podijelili sa
brojem dana njegovog ivota, od doba kada je postao punoljetan pa do
smrti doli su do zakljuka da je dnevno pisao 14 stranica. Umro je u
Bagdadu 310 h. godine. Denaza je klanjana na njegovom kaburu
nekoliko mjeseci neprekidno danju i nou. Opirnije o njemu pogledaj:
El-Bidaje ve-n-ihaje, 11/145, Tarih Bagdad, 2/152, Vefejatu-l-eajan, 4/191,
Tezkiretu-l-huffaz , 2/710, Tabekatu--afiijjeti el-kubra, 3/120.
134 Nisam naao ovaj eser u tefsiru Taberija. On navodi druge predaje i
hadise prenesene od Enesa, r.a. Vidi: Tefsiru-t-Taberi, 26/108-109.

134
 Hasan Kafija Pruak

d.. Tako su ovaj ajet tumaili Poslanik, s.a.v.s., i ashabi poslije njega. 135

Dokaz iz sunneta su rijei Poslanika, s.a.v.s:

R>" A Vz Vm ,Z o , ,b .>," R"o ;, "}
( -;fC ( T VC ;~ },= VD"Z ~,; ; zu
>"y )b o ">sC ( D"pjD"Z 6u D u ;fC
... (vidi 75. fusnotu) pu;u ;=Vr >"y\ ,_ i
Vi ete vidjeti svoga Gospodara kao to vidite mjesec kada je u
utapu. Ovaj hadis je veoma poznat (mehur), prenosi ga 21 poznati
136

ashab. Ovdje se misli na pore enje gledanja a ne na pore enje onoga

to se gleda.

135 Imam Muslim prenosi hadis u Poglavlju o imanu , u kome stoji: Kada
stanovnici Denneta uu u Dennet, Allah e rei: Hoete jo neto?
Oni e odgovoriti: Zar nisi ozario naa lica, uveo nas u Dennet i
spasio nas Vatre? Tada e se podii zastor i oni e osjetiti da im nije
dato vee zadovoljstvo od gledanja u Allaha, d.. U drugom rivajetu
Muslim dodaje: A zatim je prouio ajet: One koji ine dobra djela eka
nagrada, i vie od toga! Vidi: Sahih Muslim, 1/163. Tumaenje i vie od
toga sa vienjem Allaha, d., prenosi se od nekoliko ashaba, meu
kojima su: Ebu Bekr, Huzejfe i Ebu Musa el-Eari, r.a. Vidi: Tefsiru-t-
Taberi, 11/73-74.
136 Nisam naao hadis sa ovakvim tekstom. Meutim, Buhari u Sahihu
prenosi hadis u kome stoji: Jednom prilikom smo sjedili kod Poslanika,
s.a.v.s., pa je pogledao prema mjesecu (u vedroj noi), a zatim rekao:
Zaista ete vi vidjeti svoga Gospodara kao to vidite ovaj mjesec, bez
imalo napora. Nastojte da nikada ne propustite namaz prije izlaska
sunca i prije njegovog zalaska... Vidi: Fethu-l-Bari, 2/33. Buhari ovaj
hadis prenosi i na vie drugih mjesta, vidi hadise: 573, 4851, 7434, 7435
i 7436.
Ovaj hadis prenosi i Muslim u poglavlju o damijama, hadis broj: 633.
Vidi: Sahih Muslim , 1/439.
Hadise o vienju Allaha, d.., na Sudnjem danu prenosi veliki broj
ashaba. Opirnije o tome vidi: E-eria, str. 251-270, El-Adurri i erh
itikadi ehli-s-sunneti ve-ldemaa, 3/470-511, El-Lalekai.

135
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

to se tie konsenzusa, poznato je da su svi muslimani bili

saglasni kada je rije o vi enju Allaha, d ., na Sudnjem danu i da ajeta
koja o tome govore treba razumjeti u njihovom osnovnom zna enju.
Meutim, nakon izvjesnog vremena pojavile su se razne frakcije sa
drugaijim miljenjem o tom pitanju, kao to su filozofi, mutezile,
137

dehmijje, imamije i druge zabludjele sekte ije su sumnje i pogrene

138

pretpostavke poznate.
Njihova najpoznatija logi ka teza jeste da je vi enje uslovljeno
time da vieno mora biti na odre enom mjestu i u odre enom
smjeru, nasuprot onoga koji gleda. Isto tako izme u to dvoje mora
postojati odreena razdaljina koju prelaze zrake vida, a sve to je
nemogue kada je u pitanju Allah, d..
Odgovor na navedenu sumnju je da to uop e nije uslov (u ovom
sluaju) i da je komparacija bilo ega iz gajba (nevi enog) sa ne im iz
pojavnog svijeta neispravna. Poto kuranska ajeta nedvosmisleno
139

ukazuju na gledanje Allaha, d., oima, sva kriva tumaenja mutezila

i onih koji se za njima povode padaju u vodu. Oni vi enje tuma e kao
iekivanje nagrade i Allahove, d.., milosti.
Pored toga, Ebu Hanife i njegovi uenici bili su veoma u eni u
osnovama vjere i njenim detaljnim pitanjima i sigurno bolje poznavali
tevil (tumaenje) objave nego mutezile, a potvrdno su govorili o
vienju Allaha, d.., na Sudnjem danu.

137 Filozofi (el-hukema) su oni koji istrauju pitanja gajba putem logikih
premisa i dokaza, ne oslanjajui se pri tome na Objavu. Vidi ta je o
njima napisao Et-Tehanevi u djelu Keafu istilahati-l-funun, 2/133.
138 Imamije su jedna od najveih {iitskih sekti. Oni se nazivaju jo rafidije.
O njima smo ve govorili.
139 Ovim rijeima autor ukazuje na veoma vanu injenicu koju moramo
imati na umu kada govorimo o tim pitanjima, a to je da se svi ajeti i
sahih-hadisi koji govore o gajbu moraju prihvatiti u svom osnovnom
znaenju i da je neispravno vriti analogiju tih pitanja sa nama poznatim
stvarima pojavnog svijeta. Tako, u ovom sluaju, imamo jasne ajete i
hadise koji govore o vienju Allaha, d.., od strane vjernika na
Sudnjem danu i u Dennetu i mi to vjerujemo, svjesni da se to vienje
ni u kom sluaju ne moe porediti sa naim ovodunjalukim gledanjem.

136
 Hasan Kafija Pruak

Mutezile i drugi koji nije u vienje za dokaz uzimaju i rijei

Allaha, d.:

Ne moe Me vidjeti (El-Araf, 143)

Pogledi do Njega ne mogu doprijeti... (El-Enam, 103)

Meutm, oba ajeta su dokaz protiv njih. Prvi ajet, upravo, ukazuje na
mogunost vienja, jer je Musaa, a.s., odabrani Allahov poslanik i
najvie znao o Allahu, d.., u svoje doba, te je neshvatljivo da on od
Allaha, d.., trai neto to nije mogue. Zatim, Allah, d.., je rekao:
Ne moe Me vidjeti a nije rekao: Mene je nemogue vidjeti ili
Ja nisam vidljiv i sl. To je dokaz da se Allah, d .., moe vidjeti, ali
Musaove, a.s., sposobnosti na ovom svijetu nisu u stanju da to
podnesu, zato to su ovjekova osjetila na ovom svijetu daleko slabija
nego to je potrebno za vienje Allaha, d.. To pojanjavaju rijei
Allaha, d.., upuene Musau, a.s:

ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom

mjestu, vidjee Me! (El-Araf, 143)
Isto tako, njihova tvrdnja da se esticom len u arapskom jeziku
nijee zauvijek, nije ispravna. Da je tako onda se njome ne bi mogla
nijekati odreena radnja samo do odre enog roka, kao to stoji u
rijeima Allaha, d.:

137
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Neu napustiti ovu Zemlju dok mi to otac moj ne dozvoli

ili dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija najbolji.
(Jusuf, 80)
to se tie drugog ajeta, njime se, takoe, potvruje mogunost
vienja i njegova stvarna realizacija, jer se njime nije e idrak, pod kojim
se misli na vienje u smislu obuhvatanja. U tom kontekstu ovaj ajet
znai da Allaha, d.., i pored toga to e se vidjeti, ne mogu
obuhvatiti pogledi, jer Allah, d.., je iznad granica i kraja. Pored
navedenog treba imati u vidu i injenicu da se spomenuti ajet navodi u
pozitivnom kontekstu, to ukazuje da je vienje mogue, ali je ono
nemogue na ovom svijetu, zbog Allahove, d.., uzvienosti i veliine.
NJEGOVO OBJANJENJE, - tj. objanjenje ajeta: ...u
Gospodara svoga e gledati..., JE KAKO ALLAH HOE I KAKO
ON SAMO ZNA - ovim rijeima autor ukazuje da ovaj ajet spada u
muteabih-nejasne ajete i da je pre e vjerovati u njega a njegovo
znaenje prepustiti Allahu, d.., SVE ISTINE - o ovom pitanju
KOJE SU PRENESENE OD RESULULLAHA, S.A.V.S.,
ONAKO KAO TO JE ON REKAO IMAJU ZNAENJE
KAKO JE ON HTIO - te rijei potvrda su autentinosti hadisa koji
se prenose o vienju i obaveznosti njihova prihvatanja, jer sve ono to
je preneseno sahih-predajom i, za to je utvreno da je dio erijata,
moramo vjerovati. Znamo da je erijat potvren velikim mudizama i
jasnim dokazima, zato sve ono za to se ustanovi da je dio erijata
moramo pokorno i sa poslunou prihvatiti, ne kompariraju i ga sa
bilo im. Duni smo to prihvatiti i vrsto vjerovati u njegovu sutinu,
predajui se u tome volji Allaha, d .., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s.,
bez polemike i alegorije. To zato to znamo da se Allah, d.., ne moe
spoznati putem analogije (kijasa), niti se moe porediti sa ljudima,
nego se On spoznaje, prije svega, Uputom i znakovima koji na Njega
upuuju.
NE UPUTAMO SE U TUMAENJE TOGA - tj. stvarnog
znaenja vienja PO SVOJIM MILJENJIMA - i analogijom, i
tvrdimo da je ispravno ono tuma enje koje odgovara vjerodostojnim
hadisima, a svako tumaenje koje je opre no njima je pogreno. NITI
ZAMILJAMO TO PO SVOJIM PRETPOSTAVKAMA - Kao to
su to uradile mutezile i druge sekte koje su se povele za svojim
prohtjevima. Oni su krivo tumaili citate Kurana i hadisa Poslanika,

138
 Hasan Kafija Pruak

s.a.v.s., i na taj nain iskrivljavali govor Allaha, d .., i Njegovog

Poslanika, s.a.v.s.
NIKO NE MOE BITI ISPRAVAN U VJERI OSIM KO
SE PREDA ALLAHU I NJEGOVOM VJEROVJESNIKU - tj. ko
se preda citatima Kurana i sunneta. I ZNANJE O ONOME U
EMU NIJE SIGURAN VRATI ONOME KOJI SVE ZNA, - ne
osporavajui ga sumnjama i krivim tuma enjima, kao npr. da ka e kao
to su rekli filozofi: Ako razum svjedo i suprotno onome na to
ukazuju kuransko-sunnetski citati prednost emo dati razumu, jer je
razum temelj Objave. Naprotiv, duni smo vjerovati da je Objava od
Allaha, na Poslaniku dostava, a na nama potpuna predanost. 140

SAMO POTPUNIM PREDAVANJEM ALLAHU I

OBOAVANJEM SAMO NJEGA POTVRUJE SE
OPSTOJNOST ISLAMA - tj. ispravan je samo islam onoga ko se
potpuno preda tekstu Kurana i sunneta i ko unaprijed prihvati
injenicu da se njemu ne moe suprotstavljati svojim li nim
miljenjem i logikim zaklju cima. Islam je Allahova, d .., vjera koju
je objavio ljudima da Ga samo putem nje obo avaju. Allah, d .., je
zbog islama slao Svoje poslanike i vjerovjesnike i objavljivao knjige.
Zato, musliman je samo onaj koji vrsto vjeruje da sve to je stvoreno
(iva bia, prirodni elementi i njihove osobine) jeste djelo Svevinjeg
Allaha, a ne, kao to to tvrde dualisti, da je Allah tvorac dobra, a tvorac
zla i loeg Ahriman - ejtan.
To je bilo pojanjenje islama, a uskoro emo, ako Allah da,
pojasniti i iman.
KO POELI ZNATI TO SVOJIM ZNANJEM NE
MOE DOSEI I NE ZADOVOLJAVA SE ISTINSKOM
PREDAJOM ALLAHU - Svako ko jasan citat Kurana, ili sahih-
hadisa, ili konsezus islamske uleme potpuno ne prihvati i ne preda se
Allahu i Njegovu Poslaniku i bude tragao za razlogom, NJEGA E
NJEGOVA ELJA SPRIJEITI OD ISTINSKOG TEVHIDA,
JASNE SPOZNAJE I ISPRAVNOG IMANA, - te e ostati
zbunjen izmeu dvije suprotnosti. ON E SE SPOTICATI
IZMEU KUFRA I IMANA-VJEROVANJA I
NEVJEROVANJA, PRIHVATANJA I ODBIJANJA,
140 Razum, u odnosu na Objavu, je kao mukallid (onaj koji slijedi) u
odnosu na mudtehida. Vidi: erh b. Ebi-l-izz 1/230.

139
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

NESIGURNO LUTAJUI, ZBUNJEN U SVOJIM

SUMNJAMA, POSTAJUI NI ISKREN VJERNIK NI
OTVOREN NEVJERNIK. - Te rijei sadre jasno upozorenje
svakom ko govori o temeljima vjerovanja, ili bilo emu drugom, bez
znanja. Allah, d.., kae:

Ne povodi se za onim to ne zna! (El-Isra, 36)

Ima ljudi koji se bez ikakva znanja prepiru o Allahu i koji

slijede svakog ejtana prkosnoga... (El-Hadd, 3)

A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju,

a ne Allahovu uputu? (El-Kasas, 50) Jo je mnogo ajeta u Kurani-
kerimu koji govore o ovome.
Sve nerede koji su se pojavili me u ljudima (na ovom planu) su
prouzrokovale tri sekte svojim neosnovanim tvrdnjama, kao to je
rekao Ibnu-l-Mubarak: 141

Uvidio sam da grijesi umrtvljuju srca

a ustrajnost u njima vodi ponienju.

141 Abdullah b. Mubarak b. Vadih el-Hanzali, Et-Temimi el-Mervezi, Ebu

Abdu-r-Rahman. Poznati Mudahid i trgovac koji je nosio nadimak
ejhu-l-islam. Napisao je mnoga djela i bio poznat po brojnim
putovanjima na hadd, u dihad i trgovinu. Bio je uen u hadisu, fikhu,
arapskom jeziku i historiji, a poznat kao veliki junak i veoma dareljiv.
ivio je u Horosanu. On je prvi napisao zasebno djelo o dihadu i
pobonosti. Umro je 181 h.g.
Vidi: Tarih Bagdad 1/152, Tezkiretu-l-huffaz 1/274, Sijer Ealami-n-nubela
8/336, ezeratuz-z-eheb 1/295.

140
 Hasan Kafija Pruak

U klonjenju od grijeha ivot je srca

Zato ti je sigurno bolje da ih se kloni.
Zar je vjeru upropastio iko drugi sem vladara
I pokvarenih sveenika i mistika.
Silnici meu vladarima suprotstavljali su se erijatu svojom
nepravednom politikom i davali joj prednost nad propisom Allaha i
Njegova Poslanika.
A pokvareni sve enici su oni koji su izali iz okvira erijata
svojim neispravnim stavovima i miljenjima kojima su dozvoljavali ono
to je Allah zabranio i zabranjivali ono to je Allah dozvolio, ili uzimali
u obzir ono to je On zanemario i zanemarivali ono to je On uvaio i
slino.
A mistici su neznalice meu sufijama koji se temeljnim istinama
vjere i erijata suprotstavljaju krivim i ejtanskim otkrovenjima,
pokvarenom matom i linim ukusom koji sadri propise vjere koju
nije objavio Allah, d.., a rui vjeru koju je objavio putem Svoga
Poslanika.
Prvi govore: Ako do e do kontradiktornosti izme u politike i
erijata daemo prednost politici, drugi ka u: Ako do e do
kontradiktornosti izmeu Objave i razuma da emo prednost razumu,
a trei kau: Ako doe do kontradiktornosti izme u otkrovenja
(kefa) i erijata daemo prednost otkrovenju. Allaha, d .., molimo
da nas sauva od neznanja, jer nas jedino On mo e sa uvati.
NEISPRAVNO JE VJEROVANJE VIENJA ALLAHA
NA DRUGOM SVIJETU (U KUI MIRA) ONOG
MUSLIMANA KOJI VIENJE SMATRA PRETPOSTAVKOM
ILI GA TUMAI RAZUMOM - Ovo su jasne rijei koje ukazuju na
to da e vienje Allaha, d.., biti u Dennetu, jer je Kua mira -
Dennet. Allah, d.., kae:

Allah poziva u Kuu mira i ukazuje na pravi put onome

kome On hoe. (Junus, 25) Dennet je nazvan Kua mira zato to je
(Selam - mir) jedno od Allahovih, d.., imena. Allah, d.., kae:

141
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

On je Allah nema drugog boga osim Njega, Vladar,

Sveti, (Es-Selam) Onaj koji je bez nedostataka... (El-Har, 23) te bi
bilo znaenje Allahova kua, ili zbog toga to e svako ko ue u
Dennet biti lien svih nedostataka i mahana, to bi znailo: Kua
spasa (od svega negativnog).
Neispravno je vjerovanje vi enja onog muslimana koji
pretpostavlja kako bi to vi enje (tek) moglo biti i u tom pogledu vri
komparaciju sa bilo im. Ukoliko bi to uradio, bio bi kao onaj ko
Allaha, d.., poredi sa Njegovim stvorenjima, a to je kufr. A ukoliko
bi, da to izbjegne, zanijekao vi enje, on bi postao muattil onaj koji
nijee ono to je Allah, d.., za Sebe kazao.
Isto tako, krivo vjerovanje vi enja ima onaj ko ga alegori no
tumai (tevil) tvrdei da ono ima znaenje koje je opre no osnovnom
znaenju u arapskom jeziku koje je poznato svakom ko govori arapski
jezik. Zato to su znaenje rijei tevil u posljednje vrijeme shva eno
kao odvoenje znaenja odre enih termina od njihovog prvotnog
znaenja, i to poeli zloupotrebljavati i tako teviliti sve to se ne slae
sa njihovim tvrdnjama. Oni su, tako, tahrif (iskrivljenje) nazvali tevilom
kako bi lake bio prihvaen.
Allah, d.., kudi one koji uljepavaju neistinu, pa kae:

Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje odreivali,

ejtane u vidu ljudi i dinnova koji su jedni drugima kiene
besjede govorili da bi ih obmanuli... (El-Enam, 112). Meutim,
oni nisu svjesni da je sutina u znaenju a ne u rijeima. Navedene
rijei ejha Tahavije sline su onome to je jo prije rekao: Ne
uputamo se u tumaenje toga po svojim miljenjima niti zamiljamo
to po svojim pretpostavkama.
Zatim, to potvruje rijeima: ISPRAVNO TUMAENJE
VIENJA ALLAHA NA DRUGOM SVIJETU ZAPRAVO,

142
 Hasan Kafija Pruak

ISPRAVNO TUMAENJE SVAKOG SVOJSTVA

PRIPISANOG GOSPODARU SVEGA - kao to je: srdba,
zadovoljstvo, ljubav, mrnja i sli no; od svojstava koja su spomenuta u
Kuranu i sunnetu JE USTEZANJE OD NJEGOVOG
TUMAENJA, - tj. krivog tumaenja koje oni samo nazivaju
tevilom, kao to su tumaenja koja ih odvode od istinskih zna enja
koja dolikuju Svevinjem Allahu. Oni su to uradili svojstvom ula vida
i govora, ali je ejh ostao pristojan i uzvratio im na najljepi nain,
postupajui po Allahovim, d.., rijeima:

...i s njima na najljepi nain raspravljaj! (En-Nahl, 125) I

POTPUNO PREDAVANJE ALLAHU - u vezi sa njihovim
sutinskim znaenjem i odustajanje od svake te nje za doku ivanjem
njihove kakvoe, jer je vienje Allaha, d .., daleko iznad toga, isto kao
i Njegovo Bie i svojstva.
TO JE BILO VJEROVANJE SVIH POSLANIKA - Ovo je
pojanjenje da su svi poslanici bili na istom putu kada je rije o
temeljima vjere. Allah, d.., je rekao Svome Poslaniku:

Reci: Allahov put je jedini pravi put, i nama je

nareeno da Gospodara svjetova sluamo... (El-Enam,71). Prvaci
u akaidskoj znanosti, tumaei navedeni ajet, ka u: Nare eno im je
ono to su duni vjerovati u vezi sa Allahovim, d .., svojstvima i
imenima, kako bi bili jedinstveni u vjeri. Allah, d .., kae:

On vam propisuje u vjeri isto to je propisano Nuhu i ono

to objavljujemo tebi, i ono to smo naredili Ibrahimu i Musau i

143
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Isau: Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte! (E-

ura, 13)
Svi poslanici su, dakle, bili u istoj vjeri. Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
kae:
RM; >; & V^;p ;
Vjera svih nas poslanika je jedna. A to se tie vjerozakona
142

(erijata), svako od njih imao je poseban erijat. Allah, d.., kae:

...svima vama smo zakon i pravac propisali. (El-Maide, 48)
KO SE OD MUSLIMANA NE UVA NEGIRANJA
ALLAHOVIH SVOJSTAVA - to je opreno Allahovom erijatu,
kao to je nijekanje Njegovih svojstava i vi enja I NJEGOVOG
POREENJA - to je opreno Allovom erijatu i ljudskom razumu,
kao to je poreenje Allaha, d.., u Njegovim svojstvima ili vienju sa
stvorenjima SPOTAI E SE - na putu vjere I NIKADA NEE
MOI SHVATITI ALLAHOVO SAVRENSTVO - to je
erijatska i razumska obaveza.
NA GOSPODAR, ALLAH, D.., OPISAN JE
SVOJSTVIMA JEDINSTVA - kao to sam Sebe opisuje rijeima:

A va Bog jedan je Bog! Nema boga osim Njega,

Milostivog, Samilosnog! (El-Bekare, 163)

142 Nisam pronaao hadis sa ovim tekstom. Buhari prenosi hadis:

:/s)k k :r p/lV x}l` / /l[ / V :d :d S|Sv < t`

pwB:w/n /.ak L :}=r, SL+ :}r0Ok c p|Sn t< W}a<
OJ pws)| /C)Y
Ja sam najprei Isau i na ovom i na onom svijetu, jer poslanici su
braa od inoa, majke su im razliite, a vjera ista. Vidi: Fethu-l-Bari,
6/489.

144
 Hasan Kafija Pruak

Reci: On je Allah jedan! Allah je Uto ite svakom! Nije

rodio i roen nije, i niko Mu ravan nije! (El-Ihlas)
I OZNAEN OBILJEJIMA JEDNO E - Allah, d..,
kae:

On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad

nema ene, On sve stvara, i samo On sve zna. (El-Enam, 101)
NIKO OD STVORENJA NE MOE IMATI OVAKVA
SVOJSTVA I OBILJEJA zato, niko nema pravo, kada je u pitanju
vienje Allaha, d., na ahiretu, porediti ga sa nama poznatim
vienjem na ovom svijetu.
ALLAH JE IZNAD GRANICA, KRAJA, GLAVNIH
DIJELOVA I ORGANA - zato to su granice svojstva ograni enog,
a kraj zavretak, a Allah, d.., je iznad toga. Isto tako, dijelovi i organi
su svojstveni tijelima koja su nastala, a Allah, d .., je oduvijek i iznad
tjelesnih svojstava.
NE OGRANIAVA GA EST STRANA KAO TO JE
SLUAJ SA OSTALIM STVORENJIMA - zato to su one
stvorene i obiljeja stvorenog svijeta, a Allah je oduvijek. On je bio
prije nego to je nastao prostor, vrijeme, gore, dolje i ostale strane.
Dakle, Allaha, d., ne obuhvata tih est strana koje obuhvataju
Njegova stvorenja, jer Njega nita ne moe obuhvatiti, a On obuhvata
sve - Svojim znanjem, mou, dominacijom i vladavinom. Njegovom
znanju ne moe promai ni najmanji trun na Zemlji niti na nebu. On
sve uje i sve zna.

145
MIRAD
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

MIRAD JE ISTINA - Rije mirad u arapskom jeziku

izvedena je od rijei urud penjanje, a znai sredstvo za uspinjanje u
funkciji stepenica. Meutim, nepoznato je kakvo je to sredstvo stvarno
bilo, i prema njemu se odnosimo kao i prema drugim pitanjima gajba
tako to u njeg vjerujemo i uope se ne trudimo prodrijeti u njegovu
sutinu.
MUHAMMED, S.A.V.S., NO U JE PUTOVAO. - Allah,
d.., kae:

Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom asu no i preveo

Svoga roba iz Hrama asnog u Hram daleki... (El-Isra, 1) Razlog
prelaska Muhammeda, s.a.v.s., iz Mekke u Kuds jeste, prije svega, u
tome da se dokae istinitost Poslanikove, s.a.v.s., tvrdnje da je bio na
tom putovanju.
IAO JE LINO, U BUDNOM STANJU, NA NEBO, A
ZATIM DO ONIH VISINA DO KOJIH JE ALLAH HTIO. -
Ove rijei odgovor su onima koji tvrde da je Mirad bio samo
duhovne naravi bez tijela. Isto tako, odgovor su i onima koji smatraju
da je Mirad bio samo u snu, i onima koji smatraju da je bio samo od
Mekke do Kudsa.
O tome se prenose mutevatir hadisi od Poslanika, s.a.v.s., a i
ljudski razum to prihvata. Isto kao to prihvata injenicu da se gusti,
teki oblaci koji nose ogromne koli ine vode nalaze u zraku, bez
ikakve potpore, iako je zrak rje i i ne bi trebalo da bude mjesto za
guu i teu tvar od njega. Sve to mogue je samo neogranienom
snagom Svevinjeg Gospodara.
Zato je Poslanikovo, s.a.v.s., putovanje na nebo li no i u budnom
stanju, razumski sasvim prihvatljivo. Poto je to potvreno i

147
kuranskim tekstom i mutevatir hadisima, onda je obaveza svakog
vjernika vjerovati u to, a nijekanje toga je zabluda i nevjerstvo.
ALLAH GA JE POASTIO IME JE ELIO - od
pribliavanja, bliskosti, ljubavi i prisnosti, kao to se spominje u
tefsirima i hadisima.

OBJAVIO MU JE ONO TO MU JE OBJAVIO (En-

Nedm, 10) Od stvari kojima e se Njemu pribli iti i naredbi i zabrana
koje e prenijeti svom ummetu. Islamska ulema razilazi se u tome da li
se Mirad desio jedanput, ili dvaput, ili vie puta? Najispravnije
miljenje je da se desio samo jedanput u Mekki, nakon silaska Objave,
godinu prije Hidre, a po nekima godinu i dva mjeseca prije Hid re.
Mirad je dokaz za svojstvo uluvva (visine) Allaha, d.., za
onoga ko o njemu dobro porazmisli, a Allah upu uje Istini koga On
hoe.
Hasan Kafija Pruak

149
 HAVD -
DENNETSKI IZVOR
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

DENNETSKI IZVOR KOJIM GA JE ALLAH

POASTIO - na mjestu sakupljanja na Sudnjem danu -
POMAUI NJEGOVOM UMMETU, ISTINA JE. Dokaz za to
je suretu-l-Kevser. Isto tako, zdrav ljudski razum ga odobrova, jer je
Allahova, d.., pomo svim stvorenjima u okeanima vode koju nosi
zrak u bremenitim oblacima, neto na to smo svi navikli. Zato onda
nije mogue da Allah, d.., to uradi na Dan suenja kada ljudima
bude teko? O tome postoje pouzdane predaje od Poslanika, s.a.v.s,
koji u jednom hadisu ka e:
,Z o , ,b , Z , "o , e\ = ;
u ,; p"b A $= ;} eM Ry ,; y
* ;,[ L Rp} {&=;
Zaista je moje vrelo iroko kolika je razdaljina izmeu Sane (u
Jemenu) i Ejle (u Siriji). Broj posuda oko njega je kao broj zvijezda na
nebu. 143

O vrelu Poslanikovom, s.a.v.s., prenosi se veliki broj poznatih

hadisa ije bi nas citiranje odvelo u irinu. Zbog svega toga, 144

vjerovanje u Poslanikovo, s.a.v.s, vrelo onako kako je opisano je vadib

(obaveza).

143 Prenosi Buhari u Poglavlju o suptilnosti, hadis broj 6.580, sa sljedeim

tekstom: Zaista je irina moga izvora kao razdaljina izmeu Ejle i Sane
u Jemenu. Oko njega se nalazi toliko ibrika koliko je zvijezda na nebu.
Vidi: Fethu-l-Bari, 11/463.
Isti hadis prenosi i Muslim u Sahihu u poglavlju o vrijednostima, hadis
broj 2.304, sa slinim tekstom i nekoliko razliitih predaja. Vidi: Sahih
Muslim 4/1800-1801.
144 Hadisi koji govore o Poslanikovom, s.a.v.s., vrelu dostigli su stepen
tevatura, prenosi ih vie od 30 ashaba. Mnogi hadisi na tu temu su u
sahihima Buharije i Muslima. Vidi ta o tome kae hafiz Ibnu Hader u
uvenom djelu Fethu-l-Bari, 11/467.

151
 Postoji razlaz meu ulemom da li je Havd (vrelo o kome je rije)
Kevser ili neki drugi izvor? Najvjerovatnije je da voda u to vrelo
dospijeva putem dva mlaza koji dolaze iz Kevsera. To vrelo nalazi se
na Mjestu Presude, na zemlji koju e Allah, d.., zamijeniti ovom
zemljom, koja e biti bijela kao srebro, na kojoj nije prolivena krv, niti
uinjena nepravda prema bilo kome.
Ispravnije je miljenje onih koji tvrde da e se vjernici napojiti sa
tog izvora prije vaganja djela i prelaska preko Sirat-uprije. Naime,
ljudi e izai iz kaburova edni, zato e napajanje biti prije vaganja
djela i prelaska preko uprije. Poznato je, iz hadisa, da e pojedinci biti
vraeni s vrela i nee im biti dozvoljeno da se napiju, jer su skrenuli sa
Poslanikova, s.a.v.s., puta. Oni nee prei preko uprije.
Hasan Kafija Pruak

153
EFAAT - ZAGOVOR
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

ZAGOVOR KOJI ON UVA ZA SVOJE SLJEDBENIKE,

ISTINA JE KAO TO PRENOSE HADISI. To potvruju
kuranski ajeti i Poslanikovi, s.a.v.s., hadisi. Allah, d .., kae:

...i zamoli Allaha da im oprosti... (En-Nur, 62) Ove rijei

Allah, d.., predstavljaju nredbu Poslaniku, s.a.v.s., za efaat.

Ko se moe pred Njim zauzimati za nekoga bez

doputenja Njegova?! (El-Bekare, 255) Ovaj ajet potvruje efaat
onoga kome Allah, d.., dozvoli.

...i oni e se samo za onoga kojim On bude zadovoljan

zauzimati... (El-Enbija, 28)
to se tie Poslanikova, s.a.v.s., sunneta, hadisi koji govore o
efaatu dostigli su stepen tevatura. U jednom Poslanik, s.a.v.s., kae:
Do;v^ ;y ,Z o , ,b .>, " o ; = \ o
* D, V7;>"~ &

155
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Moj efaat bie za velike grenike mog ummeta. Zato to 145

poinioci velikih grijeha mogu biti spaeni dehennemske kazne

efaatom, jer su, ipak, bili vjernici, a to je najva niji preduslov za
Allahovo, d.., zadovoljstvo. Postoji vie vrsta efaata:
Prva vrsta efaata specifina je samo za naeg Poslanika, s.a.v.s.,
i nju nee posjedovati ostali poslanici kada ljudi budu sakupljeni na
Sudnjem danu i kada zbunjeni krenu prema svojim poslanicima tra e i
njihovo zauzimanje.
Druga vrsta je efaat Poslanika, s.a.v.s., za one ija e se dobra i
loa djela potpuno izjednaiti. On e se zauzimati za njih da u u u
Dennet.
Trea vrsta je efaat Poslanika, s.a.v.s., za one koji e ve biti
povedeni ka Vatri, pa e se on zauzimati za njih da u nju ne uu.
etvrta vrsta je zauzimanje za vie derede onih koji uu u
Dennet, za derede koje oni nisu zasluili nagradom za svoja djela. O
ovome su saglasne i mutezile, za razliku od ostalih.
Zatim, zauzimanje Poslanika, s.a.v.s., da odre ene osobe uu u
Dennet bez obrauna; njih e biti 70.000. Poznat je sluaj Ukkae b.

145 Prenosi Ebu Davud u Sunenu , u Poglavlju o efaatu, hadis broj: 4.739.
Vidi: Sunen Ebi Davud, 5/106.
Prenosi i Tirmizi u Sunenu , u Poglavlju o opisima Sudnjeg dana , hadis
broj: 2.437. Tirmizi za ovaj hadis kae da je hasen-sahih. Vidi: Sunen Et-
Tirmizi, 7/150.
Prenosi Ibn Made u Poglavlju o efaatu, hadis broj: 4.310. Vidi: Sunen
Ibn Mad`e, 2/144. El-Hakim smatra da je ovaj hadis sahih. Vidi: El-
Mustedrek, 1/69. I El-Elbani ovaj hadis smatra sahihom, vidi: Ibn
Made, Sahih Sunen, 2/341.

156
 Hasan Kafija Pruak

Muhsina koji je zamolio Poslanika, s.a.v.s., da u ini dovu da on bude

146

jedan od spomenutih.
Zatim, zauzimanje Poslanika, s.a.v.s, za olakanje kazne onima
koji su je zasluili, kao to je njegovo zauzimanje za amidu Ebu
Taliba. Moda e neko rei da je ova vrsta efaata u oprenosti sa
Allahovim, d.., rijeima:

Njima posredovanje posrednika nee biti od koristi. (El-

Muddessir, 48) Ovaj ajet nijee korist zauzimanja za njihov izlazak iz
Vatre, kao to e koristiti onima koji su preselili u tevhidu, te e iza i
iz nje i ui u Dennet.
Zatim, zauzimanje Poslanika, s.a.v.s, za ulazak svih mumina u
Dennet.
Zatim, zauzimanje za poinioce velikih grijeha iz ummeta
Muhammeda, s.a.v.s., koji su ve bili uli u Dennet, pa e iz njega
izai. U ovoj vrsti efaata e, zajedno sa Poslanikom, s.a.v.s.,
uestvovati i meleki, ostali poslanici i vjernici. Nju e Poslanik, s.a.v.s,
ponoviti etiri puta. Nju su zanijekali havarid i i mutezile. O svemu
tome detaljno se govori u hadiskim knjigima.

146 Ukkae b. Muhsin b. Harsan el-Esedi. Jedan od prvih koji su primili

islam. Uestvovao je u bici na Bedru i svim bitkama poslije. Njegovo
ime spominje se u hadisu koji prenose Buhari i Muslim a koji govori o
tome kako je zamolio Poslanika, s.a.v.s., da uini dovu da on bude
jedan od 70.000 onih koji e ui u Dennet bez obrauna, nato mu je
Poslanik, s.a.v.s., rekao da je on jedan od njih. Zatim se javio neko
drugi i zatraio isto, na to mu je Poslanik, s.a.v.s, odgovrio: Pretekao
te je Ukkae. Ukkae je poginuo kao ehid u bici protiv odmetnika.
Ubio ga je Talha b. Huvejlid koji se proglasio poslanikom. Vidi: Usdu-l-
gabe, 3/564, Tedridu esmai-s-sahabe, 1/387, El-Isabe 2/494, El-Istiab,
3/155.

157
MISAK (ugovor) I KADR (odredba)
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

UGOVOR KOJI JE ALLAH ZASNOVAO SA ADEMOM,

A.S., I NJEGOVIM POTOMSTVOM ISTINA JE. - To potvruju
Kuran i sunnet. Allah, d.., kae:

I kad je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo

potomstvo njihovo i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe:
Zar Ja nisam Gospodar va? oni su odgovarali: Jesi, mi
svjedoimo i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: Mi o
ovome nita nismo znali (El-Araf, 172) Vjerodostojni hadisi govore
o izvoenju potomstva Ademova, a.s, iz njegove ki me i podjeli na
ljevake i denjake (sretne i nesretne), a u pojedinim predajam stoji i da
ih je Allah, d., upitao: Zar Ja nisam Gospodar va? 147

Prve generacije muslimana (selef) nisu polemisale o sutini tog

dogaaja. Oni su to smatrali nejasnim ( muteabih), ali obaveznim za
vjerovanje svakog muslimana, zato to o njemu govore Kuran i hadis.
Oni se nisu zanimali za sutinu tog dogaaja, zato to se on moe
tumaiti na vie naina. Ebu Mensur el-Maturidi kae: ovjek je

147 O tom ugovoru govori i hadis koji prenosi Buhari u Poglavlju o

poslanicima u kome stoji: Allah, d.., rei e stanovniku Dehennema
koji je kanjen najblaom kaznom: Kada bi posjedovao sve to na
Zemlji postoji, bili se njime iskupio za ovu kaznu? On e odgovoriti:
Bih! Allah, d., e mu tada rei: Ja sam od tebe traio daleko manje
od toga, jo dok si bio u kimi Ademovoj. Traio sam da mi ne
pripisuje druga, ali ti si to odbio i irk mi inio. Vidi: Fethu-l-Bari, 6/363.
Sahih Muslim, 4/2160. O tome govore i mnogi drugi hadisi, vidi: Ed-
Durru-l-mensur, 3/141-145, Tefsir Ibni Kesir, 2/261-264.

159
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

duan da se uva prenoenja hadisa obinom svijetu o izvo enju

potomstva Ademova, a.s, iz njegove kime i tumaenja tih hadisa, jer
je to bolje, korisnije i dalje od ubhe (sumnje). 148

ALLAH JE ODUVIJEK ZNAO BROJ LJUDI KOJI E

BITI NAGRAENI DENNETOM - zato to e dobrovoljno
odabrati iman i biti pokorni I BROJ LJUDI KOJI E BITI
KANJENI DEHENNEMOM - zato to e dobrovoljno, nakon
to postanu svjesni i punoljetni, biti nevjernici i raditi suprotno
Allahovim, d., nareenjima. Sve to e oni uraditi po sopstvenom
izboru, bez ikakve prisile. OVI SE BROJEVI NE POVEAVAJU
NITI SMANJUJU.
ISTO TAKO, ALLAH ZNA KAKVA E KO DJELA
INITI - Navedenim rijeima pojanjava se veliina Allahovog, d ..,
znanja i istie da se Njegovo znanje ne mo e porediti sa znanjem
stvorenja. Isto tako, ove rijei odagnavaju svaku sumnju u vezi sa
Allahovom, d., odredbom u sluaju slabia u vjeri.
Prenosi se da je Alija, r.a., rekao:
RyVs z= u ;" K u ; ,"} ;y " o , e +" o o
p M ;Rpy Rpzu ,Z o , ,b ->,"; ;C2" u
RM~ " ; ;y ,G CVcP= E~" pLu \,~"u Vc P
Ry ,(; ," A ,"L; ;~ ?D },( AZv" \v ;
o ~, D" )u , Z ; K; zu RpZ A,z^ ?D}
Vc[u ;p,[ ; ," };u p R ; " =; D"}
;z,_ ; ," ; };,; p,[ o
;p,[ ; ,; y ;z,_ o Vc[u
p V,[u ;z,_ ; ,; p,[ p V,[u

148 Nisam uspio pronai ovaj Maturidijev citat u njegovim djelima do kojih
sam doao. Smatram da su ove rijei sporne, jer u prenoenju ovih
hadisa nema nikakve smetnje. Isto tako, ukoliko postoje vjerodostojna
tumaenja prvih generacija o ovom pitanju mi ih moemo prihvatiti.
Pogledaj ta je o tome naveo Ibn Eb-l-Izz u Komentaru Tahavije i Ibnu
Tejmijje u prvom djelu knjige Damiu-r-resail, str. 11-14.

160
 Hasan Kafija Pruak

( "[N;= ,Rb z,C jo ; ,2" u ) Vy ,G ;z,_

* A%
Jednom prilikom smo bili na denazi u El-Bekiu kada je doao
Poslanik, s.a.v.s, i sjeo. I mi smo posjedali oko njega. On je imao kratku
ipku kojom je, pognute glave, kopkao po zemlji. Zatim je rekao: Ne
postoji nijedno ljudsko bi e (koje e do i na ovaj svijet) a da mu Allah,
d., ve nije odredio mjesto u Dennetu ili Dehennemu i zapisao
hoe li biti sretan ili nesretan. Tada jedan ovjek re e: Allahov
Poslanie, hoemo li se osloniti na tu knjigu i ostaviti djela? Poslanik,
s.a.v.s, ree: Kome je odreeno da bude sretnik on e raditi djela
sretnika, a kome je odreeno da bude nesretnik on e raditi djela
nesretnika. Zatim je rekao: Radite, svakome je olakano ono zbog
ega je stvoren; sretnicima e biti olakana djela sretnika, a
nesretnicima e biti olakana djela nesretnika. Zatim je prou io
sljedee ajete:

...onome koji udjeljuje i ne grijei i ono najljepe smatra

istinitim njemu emo olakati lahkou; a onome koji tvrdii i
osjea se neovisnim i ono najljepe smatra lanim njemu emo
olakati tekou... (El-Lejl, 5-10)
149

SVAKOM JE OLAKANO ONO ZA TO JE STVOREN -

Znai: Radite, ulaite napor, trudite se i ne ostavljajte djela pravdaju i
se odredbom, jer vas je Allah, d ., pozvao na pokornost i
portvovanost na Njegovom putu.
DJELA SE VREDNUJU PO NJIHOVOM ZAVRETKU -
Kao to se navodi u hadisu da e biti ljudi koji e se pokajati na
samom kraju ivota i istinski vratiti svom Gospodaru i zavriti dobro, i
obratno, da e biti ljudi koje e obuzeti oholost i drugo to e ponititi
njihova djela pa e zavriti loe.
149 Prenosi Buhari u Poglavlju o denazi, hadis broj: 1.362. Vidi: Fethu-l-Bari
3/225.

161
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

SRETAN JE ONAJ KO JE SRETAN ALLAHOVOM,

D.., ODREDBOM - Jer, Allah, d.., nee odrediti bilo iju sreu
izuzev zato to je znao da e on izai iz kufra u iman.
A NESRETAN JE ONAJ KO JE NESRETAN
ALLAHOVOM, D.., ODREDBOM - jer Allah, d.., nee
odrediti bilo iju nesre u izuzev zato to je znao da e on izai iz
imana u kufr. Allah, d.., dakle, odreuje ono to e se desiti
150

Njegovim stvorenjima, shodno Svome znanju, prije stvaranja stvorenja

i poznaje sve njihove tajne nakon njihovog stvaranja. Me utim,
mogue je da onaj ko je sretan postane nesretan i obratno. Biva to
Allahovom, d., odredbom. U tom sluaju promjena se deava u srei
i nesrei a ne u usreivanju i unesreivanju. 151

150 Abdul-Ganijj el-Gunejmi el-Mejdani el-Hanefi, u komentaru Tahavijeve

poslanice iz akaida, na strani 86-87, kae: Neki kau: Pod kaderom se
misli na to da je Allah, d., ve unaprijed znao ta e se i kada desiti,
prije stvaranja stvorenja. Zatim je stvorio ono to je ve bilo u Njegovom
znanju. Tako je svaka nastala stvar nastala Allahovim, d., znanjem,
mou i voljom. To su opepoznate istine islama za koje postoje
neosporivi dokazi. To je bilo vjerovanje svih ashaba i iskrenih
sljedbenika meu tabiinima, dok se nisu pojavile kaderije koje su
odstupile od istine. Jedan od istinskih sljedbenika prvih generacija je
imam Nevevi koji kae: To znai da je Allah, d., odredio sve to e
se desiti jo u ezelu i znao kada e se ta desiti i na koji nain. Sve se
to, uistinu, deava shodno Njegovom znanju. Vidi: ifau-l-alil, str. 268.
151 Vjerovatno autor misli na to da neko, u oima ljudi moe izgledati
sretnim, a on je, ustvari, nestretan, dok je u Allahovom, d., znanju
takav od samoga poetka. Kao da ovim ukazuje na poznati hadis:
Zaista neko od vas radi djela stanovnika Denneta, sve dok izmeu
njega i Denneta ne ostane samo jo jedna nadlaktica, pa ga prestigne
odredba i pone raditi djela stanovnika Dehennema i tako preseli sa
ovog svijeta i postane stanovnikom Dehennema. Zaista neko od vas
radi djela stanovnika Dehennema, sve dok izmeu njega i
Dehennema ne ostane samo jo jedna nadlaktica, pa ga prestigne
odredba i pone raditi djela stanovnika Denneta i tako preseli sa ovog
svijeta i postane stanovnikom Denneta. Prenosi Buhari u Sahihu, hadis

162
 Hasan Kafija Pruak

ODREENJE (KADER) JE, U OSNOVI, TAJNA ZA

LJUDE - To je, ustvari, injenica da jedino Allah, d .., daje
bogatstvo i siromatvo, ivot i smrt, uputu i zabludu NE ZNA GA
NI BLISKI MELEK NI ODABRANI VJEROVJESNIK Allah,
d.., kae:

Reci: Niko, osim Allah, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna

to e se dogoditi; i oni ne znaju kada e oivljeni biti. (En-
Neml, 65) Odredba (kader) spada u gajb, ije je znanje Allah, d..,
zadrao za sebe i uinio ga tajnom skrivenom za stvorenja, izuzev
onoga to je On Svojom voljom otkrio pojedinim Svojim poslanicima,
to je predstavljalo njihovu mud izu (nadnaravno djelo i dokaz
njihovog poslanstva). Allah, d .., kae:

On tajne zna i On tajne svoje ne otkriva nikome, osim

onoga koga On za poslanika odabere... (El-Dinn, 26-27)
RAZMATRANJE I RASPRAVLJANJE O TOME JE
IZGOVOR PORAENOG - Uporno nastojanje da se spozna ono
to je tajana, nakon to se sazna da je tajna, posljedica je sumnjanja i
nijekanja, to je osobina munafika i nevjernika. Raspravljanje o tome
vodi do mijeanja (ovjeka) u Allahova, d.., svojstva.
PUT ZABRANE I USKRAIVANJA - Allahove, d..,
pomoi, zbog neije upornosti u kontriranju Allahovoj naredbi. I
DOKAZ PRETJERIVANJA - jer, je to konaan ishod upornog
nastojanja da se dostigne ono to je nemogue.
ZATO, TREBA SE DOBRO UVATI I POPTUNO SE
KLONITI RAZMATRANJA, RASPRAVLJANJA I BILO
KAKVOG SUMNJIENJA U VEZI S TIM PITANJEM - Te
rijei predstavljaju krajnje upozorenje zbog traganja za onim to je
skriveno od ljudi. JER, ALLAH, D.., UKLONIO JE OD LJUDI
ZNANJE O ODREENJU (KADERU) I ONEMOGUIO IM

broj 3.208 i Muslim u Sahihu, hadis broj 2.643.

163
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

NJEGOVO DOSEZANJE - Uputanje u polemiku o tom pitanju

zabranjeno je iz razloga to to spada u znanje koje je Allah, d..,
zadrao za Sebe i nije dozvolio ljudima da ga spoznaju. Zato je svaka
trdnja da ljudsko znanje moe obuhvatiti Allahovo, d., znanje
unaprijed odbaena, jer to je nemogue, zato to se onaj koji je nastao
ni u emu ne moe porediti sa Onim koji je oduvijek. Allahovo, d..,
znanje je, samo po sebi vjeno, a znanje stvorenja nastalo je i ovisno je
o drugom, tj. nepotpuno kao i ostala ljudska svojstva.

KAO TO ALLAH, D.., KAE U SVOJOJ KNJIZI:

ON NEE BITI PITAN ZA ONO TO RADI, zbog

Njegove savrene mudrosti, pravde i milosti,

A ONI E BITI PITANI (El-Enbija, 23) zato to su samo

robovi Njegovi. Dokaz za to je injenica da je Allah, d .., zaduio
posebne meleke koji piu ljudska djela, jer e ljudi za njih bili pitani i
kanjeni ili nagraeni.
Poto je Allah, d., zabranio da se pita za Njegova djela,
rijeima: On nee biti pitan za ono to radi, autor dalje nastavlja: PA
KO PITA ZATO (ALLAH) TO INI, ODBIJA ODREDBU
KNJIGE (KURANA) - jer se ropstvo Allahu, d .., temelji na
vjerovanju u Njega, Njegove Knjige i Poslanike i potpunoj predanosti
tom vjerovanju, bez detaljnih pitanja o razlozima. Prenosi se da je Ibn
Abdu-l-Berr rekao: Nisu sporna pitanja onoga ko pita iz stvarne
152

152 Jusuf b. Abdullah b. Muhammed b. Abdu-l-berr en-Nimri el-Endelusi

el-Kurtubi el-Maliki ebu Umer, poznati imam, hafiz arapskog magriba,
ejhu-l-islam, autor vrijednih djela. Mnogo je putovao u potrazi za

164
 Hasan Kafija Pruak

elje za znanjem, kako bi se oslobodio od neznanja o onome to je

neophodno znati, jer lijek za neznanje je pitanje. A to se tie onoga
ko pita provokacije radi, ne elei da stekne znanje, njegovo i najmanje
pitanje je zabranjeno. 153

A KO ODBIJA ODREDBU KNJIGE ON JE NEVJERNIK

Jer, odbacivanje onoga to je utvreno nepobitnim dokazom
(Kuranom i sunnetom) je kufr.
OVO, - sve to je do sada spomenuto od istina vjere je obaveza
vjerovati i po tome postupati, JE SVE TO JE POTREBNO
ONOME IJE JE SRCE OSVIJETLJENO, - tj. ovo e shvatiti i
prihvatiti onaj ije je srce osvjetljeno istinskom spoznajom. Allah,
d.., kae:

Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoe. (En-

Nur, 35) OD ALLAHOVIH PRIJATELJA, - iako je svaka
punoljetna osoba neophodno potrebna te svjetlosti, kao to Allah,
d.., kae za Kuran:

Uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali... (El-

Bekare, 2). Iako predstavlja uputu za sve ljude, onome ko u njeg
povjeruje Kur'an postaje uputa i svjetlost.
znanjem, sreo se s mnogim velikanima, imao veoma dug ivot, visok
sened i veoma mnogo uenika. Sakupio je i napisao mnoga poznata
djela. Umro je u atibi 463. h.g. Meu brojnim djelima koje je napisao
su: El-Istiab fi marifeti-l-ashab, Damiu bejani-l-ilmi ve fadlihi et-Temhid
lima fi-l-muvettai mine-l-meani ve-l-esanid i El-Istizkar fi erhi mezahibi
ulemai-l-emsar.
Opirnije o njemu pogledaj: Sijer Ealami-n-nubela, 18/153, Duvelu-l-
islam, 1/273, Miratu-l-dinan, 3/89, Tertibu-l-medarik , 4/808, ederetu-n-
nur ez-zekijje, 1/119, Hedijjetu-l-arifin, 2/550.
153 Spomenuti Ibn Abdu-l-Berrov citat navodi El-Kurtubi u svom tefsiru:
1/341-342.

165
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

OVO JE STEPEN ONIH KOJI SU DUBOKO PRONIKLI

U (ERIJATSKO) ZNANJE, - znanje s kojim je doao Poslanik,
s.a.v.s., JER, ZNANJE JE DVOJAKO: ZNANJE KOJE JE
DOKUIVO STVORENJIMA, - to je znanje o erijatu, njegovim
osnovama i detaljnim pitanjima I ZNANJE KOJE NIJE
DOKUIVO STVORENJIMA, - to je znanje o Allahovoj, d ..,
odrebi (kaderu) koje je Allah, d.., sakrio od Svojih stvorenja, kao to
smo ve spomenuli. Allah, d.., kae:

"Samo Allah zna kad e Smak svijeta nastupiti, samo On

sputa kiu i samo On zna ta je u matericama, a ovjek ne zna
ta e sutra zaraditi i ne zna ovjek u kojoj e zemlji umrijeti;
Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obavijeten. (Lukman, 34)
NEGIRANJE DOKUIVOG ZNANJA JE KUFR, - jer to
predstavlja nevjerovanje u poslanike i knjige, A ZAGOVARANJE
NEDOKUIVOG ZNANJA JE TAKOE NEVJERSTVO, - jer
to predstavlja tvrdnju da se zna, zajedno sa Allahom, d .., ono to je
On zadrao iskljuivo za sebe.
VJEROVANJE SE POTVRUJE SAMO
PRIHVATANJEM DOKUIVOG ZNANJA - i potpunom
predanou njemu I OSTAVLJANJEM NEDOKUIVOG
ZNANJA - preputajui ga Onom ko ga zna.

166
LEVH I KALEM
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

VJERUJEMO U LEVH, - jer Allah, d.., je rekao:

"a ovo je Kuran velianstveni, na ploi (Levh) pomno

uvanoj., (El-Burud, 21-22) A Poslanik, s.a.v.s., kae:
ACy; ;C;Nvb ;f= "; lvN ;"M{ O
A7;G)G DZ } u =;D } y VM
; pv T Xp N E V { P AmN
_;
Allah, d.., stvorio je Levhi mahfuz od bijelog bisera, njene
stranice su od crvenog rubina, kalem od nura i nurom se ispisuje.
Allah, d., u njoj svakog dana ima 360 djela: stvara i opskrbljuje,
umrtvljuje i oivljava, uzdie i poniava i radi ono to On hoe. 154

Mogue je da Levhi Mahfuz predstavlja sam Ar, 155

ili da je
spojen uz njega, jer Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
Vp ENC Cb ( P ;
154 Hadis prenosi Taberani u El-Kebiru pod brojem 12.511. U njegovom
senedu nalaze se Zijad b. Abdullah el-Bekkai i Lejs b. Ebu Selim, a
obojica su slabi prenosioci. Zato je ejh Nasiru-d-din el-Elbani ovaj
hadis ocijenio slabim u svom komentaru Ibn Ebi-l-Izza, str. 293. Vidi:
Mizanu-l-itidal, 2/91 i 3/420.
Taberani navodi i drugi rivajet ovog hadisa kao izreku Ibnu Abbasa
(hadis broj 10.605) a prenosioci ovog rivajeta su, kako stoji u
Medmeuz-zevaidu, pouzdani. El-Elbani smatra da je ovaj rivajet hasen
(dobar).
155 Ova autorova tvrdnja diskutabilna je, jer joj nedostaje dokaz, a u
mnogim kuransko-hadiskim citatima pravi se razlika izmeu to dvoje.
Zatim, ni od kog od ashaba ne prenosi se da je tako neto tvrdio.

169
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Ne postoji ni jedno stvorenje a da se njegova slika ne nalazi

ispod Ara. 156

Levhi Mahfuz pomno je uvana knjiga u kojoj je Allah, d ..,

zapisao sve to e se Njegovim stvorenjima desiti. Ibn Umer, r.a.,
prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
o , ,b , Z EpZ ;y ;p = Vo o
;,[{ P >" y {7)P V;z ,? D" } z ,Z
* ;# o ^Vo; y A"Z
w $[P= &
Allah, d.., odredio je sve to e se Njegovim stvorenjima
desiti 50.000 godina prije nego to je stvorio Nebesa i Zemlju, a
Njegov Ar bio je na vodi. Ovaj hadis dokaz je da je zapisivanje
157

sudbine bilo nakon stvaranja Ara.

I KALEM (PERO) - to je, prema veini mufessira, pero kojim
se Allah, d.., kune rijeima:

Nun. Tako Mi kalema i onoga to oni piu. (El-Kalem, 1)

To je kalem koji je Allah, d .., stvorio i njime zapisao sve to e se
desiti u spomenutoj knjizi. Prenosi se od Ubade b. Samit, r.a. da je 158

rekao: uo sam Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao:

156 U dostupnoj hadiskoj literaturi nisam pronaao tekst ovog hadisa.

157 Hadis prenosi Muslim u Poglavlju o kaderu, hadis broj 2.653). Vidi:
Sahih Muslim, 4/2044.
158 Ubade b. Samit b. Kajs el-Ensari el-Hazredi, Ebu Velid, jedan od
ashaba koji su se isticali skromnou i pobonou. Prisustvovao je
sastanku na Akabi i bio jedan od delegata. Uestvovao je u Bici na
Bedru i u svim ostalim bitkama. Uestvovao je i u osvajanju Egipta. On
je prvi kadija Palestine. Prenio je 181 hadis. Bio je jedan od poznatih
prvaka meu ashabima. Umro je u Remli, ili u Bejtul-l-makdisu, 34. h.g.
Opirnije o njemu pogledaj: Usdu-l-gabe, 3/56, El-Isabe, 2/268, El-Istiab,
2/449, Tehzib Ibn Asakir, 7/206.

170
 Hasan Kafija Pruak

,{
O ; , , z ,Z o , ,b , Z EpZ
.} V ;z? D" }; y ?D" } ; .; y ?D" }; zu z
* Ao;,[ zC , D"M ^
Prvo to je Allah, d.., stvorio jeste kalem. Zatim mu je rekao:
Pii! Kalem je odgovorio: ta da piem? Pii odredbu svega to e se
desiti do Sudnjeg dana. 159

Islamska ulema razilazi se u vezi s tim da li je prvo to je Allah,

d.., stvorio Kalem ili Ar. O tome postoje dva miljenja. Ispravnije je
ono po kojem je je Ar stvoren prije Kalema, zbog navedenog hadisa
koji prenosi Ibn Umer i Ubadinog rivajeta u kome stoji: Prvo to je
Allah, d.., uradio nakon to je stvorio Kalem, rekao mu je: Pii...",
sa fethom na rijeima Evvele i El-kaleme. To potvruje i sljedei rivajet:
Kada je Allah, d.., stvorio Kalem, rekao mu je: Pii!...
A po spomenutom rivajetu u kome je damma na Evvelu i El-
Kalemu, jasno se zakljuuje da je prvo to je Allah, d., stvorio bio
Kalem. To je prvo, najodabranije i najvrednije pero. U Tirmizijevom
rivajetu od Ibn Umera navodi se:
160

wN-c E,vK) y& Epu

159 Prenosi Ebu Davud u Sunenu , u poglavlju o sunnetu, pod naslovom El-
Kader, hadis broj 4.700. ( Sunen Ebi Davud, 5/76) Prenosi i Tirmizi: 6/321,
Imam Ahmed u Musnedu , 5/317. Ebu Hurejre prenosi hadis u kome
stoji: Prvo to je Allah, d.., stvorio jeste Kalem , a zatim je stvorio Nun
tintarnicu, a zatim rekao: Pii... Prenosi El-Adurri u svom djelu E-
eria, str. 1770. Ovaj rivajet ejh Nasiruddin el-Elbani smatra hasenom
(dobrim). Vidi: erh Ibn Ebi-l-Izz, str. 294.
160 Muhammed b. Isa b. Sevre es-Sulemi el-Bugi et-Tirmizi, Ebu Isa,
jedan od najveih imama u hadisu. Roen je u Tirmizu na rijeci ejhun.
Bio je Buharijin uenik i zajedno sa njim sluao pojedine ejhove.
Traei nauku proputovao je Horosan, Irak i Hidaz. Na kraju ivota je
oslijepio. Bio je primjer jake memorije (hifza). Umro je u Tirmizu, 279 h.
g. Napisao je mnoga djela, kao to su: El-damiu-s-sahih, E-emailu-n-
nebevijje, Et-Tarih, El-Ilel.
Vidi: Sijer Ealami-n-nubela, 13/270 , Tehzibu-t-tehzib, 9/387, ezeratu-z-
zeheb 2/174, El-Fehrest, str. 233.

171
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Podignuta su pera i ve osuene stranice. Pera, u mnoini,

161

spominju i drugi. Iz rivajeta koji govore o ovoj temi mo e se zaklju iti

da postoje etiri pera:
1. Pero koje je obuhvatilo sva stvorenja. To je pero koje je ve
spomenuto sa Levhom.
2. Pero koje je stvoreno kada je stvoren Adem, a.s. I to pero je,
takoe, opeg karaktera. Prenose se brojni hadisi koji govore o tome
da je Allah, d.., unaprijed odredio ljudska djela, nafaku, vrijeme smrti
i da li e ljudi biti sretni ili nesretni, i da je to u inio odmah nakon
stvaranja njihovog oca, Adema, a.s.
3. Pero koje zapisuje odredbu u momentu kada se djetetu alje
melek dok je jo u majinoj utrobi, pa mu udahnjuje duu i zapisuje
etvero: nafaku, vrijeme smrti, djela i da li e biti sretan (vjernik) ili
nesretan (nevjernik).
4. Kalem koji se stavlja u ruke meleka koji piu ovjekova djela
nakon to postane punoljetan.
Vjerujemo u sve spomenuto I SVE TO JE U NJEMU
ZAPISANO, - tj. u Levhi Mahfuzu. Allah, d.., kae:

161 Dio hadisa koji prenosi Tirmizi u Sunenu , hadis broj 2.518, u kome
stoji: O mladiu, hoe li da te pouim (odabranim) rijeima? Pazi na
Allaha, pa e i Allah paziti na tebe. Ne zaboravi na Allaha pa e ti biti
od pomoi. Ako trai, trai od Allaha. Ako eli pomo, od Allaha je
trai. Znaj dobro da se cijeli svijet sakupi da ti d neku korist, ne mogu
ti dati nita vie od onoga to ti je Allah, d.., ve propisao. Isto tako,
kada bi se sakupio cijeli svijet da ti naudi, ne bi ti mogli nauditi nita
vie od onoga to ti je Allah, d.., ve zapisao. Pera su se podigla, a
stranice osuile. Tirmizi kae da je ovaj hadis hasen-sahih. Vidi Sahih
Tirmizi, 7/203. Isti hadis prenosi i imam Ahmed u Musnedu, 1/293 i
1/303.

172
 Hasan Kafija Pruak

"Mi emo, zaista, mrtve oivjeti i Mi smo zapisali ono to

su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi
jasno pobrojali. (Ja-sin, 12) Mufessiri kau: To je Levhi Mahfuz.
Vjerovanje u njega podrazumijeva vjerovanje u sve to je u njemu
zapisano: od objavljenih knjiga, pa do svega to e se desiti do Sudnjeg
dana.
Ako si ve spoznao sve to, onda znaj KADA BI SE SAV
SVIJET SLOIO DA SPRIJEI ONO TO JE ALLAH
ODREDIO, NE BI MOGAO TO SPRIJE ITI, - tj. kada bi se
sakupili svi ljudi da odgode deavanje onoga to je Allah, d.., odredio
da e se desiti, oni to ne bi mogli uiniti i to e se zasigurno desiti.
KADA BI SE SAV SVIJET SLOIO DA U INI ONO TO
ALLAH NIJE ODREDIO, NE BI MOGAO TO UINITI.
PERO JE ZAVRILO ZAPISIVANJE ONOGA TO E BITI
DO SUDNJEG DANA. ZAISTA, TO JE NEKOGA
ZADESILO NIJE GA MOGLO MIMOII, A TO GA JE
MIMOILO NIJE GA MOGLO ZADESITI. - To je potvrda
prethodnim rijeima u kojima se ka e da e se neizbje no desiti ono
to je odreeno. Sve su to rijei koje se prenose od Poslanika, s.a.v.s,
vjerodostojnim senedom, neke doslovce, a neke po zna enju.
Isto tako, i na razum svjedok je njihove istinitosti, s obzirom na
navedene dokaze koji nepobitno upu uju na injenicu da je Allahovo,
d.., znanje oduvijek i zauvijek. Zato je neophodno vjerovati u sve
spomenuto.
ISTO TAKO, SVAKI OVJEK MORA ZNATI - i vrsto
vjerovati, DA ALLAH ZNA O SVAKOM STVORENJU SVE, TE
DA JE SVOJOM VOLJOM TO PRECIZNO ODREDIO. - To je
jasan citat kojim se potvruje vje nost Allahovog, d .., znanja,
Njegove volje i odredbe svega to e se desiti Njegovim stvorenjima.
Sve to zasnovano je na savrenoj mudrosti i svaka je stvar, dobra ili
loa, pokornost ili nepokornost, precizno postavljena na svoje mjesto.
Jer, zaista je nemogue bilo stvoriti sva stvorenja, sa njihovim
zauujuim svojstvima i osobinama, bez prethodnog znanja o njima.
Allah, d.., kae:

173
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

"A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve

potanko zna, koji je o svemu obavijeten. (El-Mulk, 14) To je
demant ekstremistima meu mutezilama koji smatraju da Allah, d..,
nije znao sve oduvijek i da On ne zna za djela ljudi. Allah, d .., daleko
je iznad onoga o emu oni govore!
TOME NEMA OPOVRGAVANJA, NITI
OSPORAVANJA, NITI DODAVANJA, NITI MIJENJANJA OD
STRANE BILO KOGA OD NJEGOVIH STVORENJA NA
NEBESIMA I ZEMLJI. - Ove rijei predstavljaju jasnu potvrdu
Allahove, d.., jednoe i samo Njegovog gospodarstva nad cijelim
kosmosom. Njima se, isto tako, negira bilo kakvo kreiranje ili istinsko
vladanje bilo koga drugog sem Njega, subhanehu ve teala.
OVO JE SR VJEROVANJA, TEMELJ SPOZNAJE I
PRIZNANJA JEDNOE ALLAHA I NJEGOVE SVEVLASTI,
KAO TO ALLAH IZNOSI U KURANU:

I KOJI JE SVE STVORIO I KAKO TREBA ODREDIO

(El-Furkan, 2) TE:

A ALLAHOVA ZAPOVIJED JE ODREDBA

KONANA (El-Ahzab, 38). To je dokaz da ne postoji drugi tvorac,
osim Allaha, d.., i da Allahovo stvaranje obuhvata sve vrste
stvorenja.
Nakon to je jasno naglaena obaveza vjerovanja u kader
(odredbu), autor dalje kritikuje onoga ko to pori e, ili u kader sumnja,
pa kae: TEKO ONOME KO ALLAHU UZVIENOM
POSTANE NEPRIJATELJ U ODREENJU, - nijekajui i
poriui Ga, jer Poslanik, s.a.v.s., kae:
A , .~ ,Z o , ,b , Z; y ; y AvTM o
" ;.Ry ( z T , A ,& T L L

174
 Hasan Kafija Pruak

Ap^ pC )
u " V C ;" K R_C )u
* ;,K,R;= zN , o *{M; ,K,R
Svaki narod ima svoje med usije, a med usije mog ummeta su
oni koji tvrde da ne postoji odredba (sudbina). Ko od njih umre,
nemojte prisustvovati njegovoj d enazi! Ko se od njih razboli, nemojte
ga obilaziti, jer oni su Deddalova stranka i Allah, d .., e ih, s
pravom pripojiti Deddalu. U drugom hadisu stoji:
162

( ;y ,Z o , ,b , Z ,; ,jP = V o o
* IRN NC;vC ( Rz ;[ LC
Nemojte sjediti sa onima koji nije u odredbu i nemojte prvi
zapoinjati razgovor sa njima. I IMA BOLESNO SRCE, - elei
163

da spozna gajb. U RASPRAVAMA O TOM, JER ON SVOJOM

MATOM O GAJBU - i raspravom o njemu ELI OTKRITI
NAJSKRIVENIJU TAJNU. I TAKO POSTAJE LALJIVCEM
GRENIM.

162 Prenosi Ebu Davud u Sunenu , u Poglavlju o sunnetu , pod naslovom o

kaderu, hadis broj 4.692. Meutim, njegov sened je slab. Vidi: Sunen Ebi
Davud mea Mealimi-s-sunen lil-Hattabi, 5/67 .
Prenosi ga i Ibnu Made u uvodu Sunena, hadis broj 92, sa sljedeim
tekstom: Medusije ovog ummeta su oni koji nijeu Allahovu, d..,
odredbu. Ako se razbole, nemojte ih posjeivati, ako umru nemojte im
denazu klanjati, a ako ih sretnete, nemojte ih selamiti. Vidi: Sunen Ibn
Made, 1/35. ejh Nasiru-d-din el-Albani kae da je ovaj rivajet hasen,
izuzev reenice o selamu. Vidi: Sahih Sunen Ibn Made, 1/22.
Isti hadis prenose Ahmed i Ibn Ebu Asim i njegova ocjena na osnovu
svih rivajeta je da je hasen li gajrihi (prihvatljiv).
163 Prenosi Ebu Davud u Sunenu , u Poglavlju o sunnetu , pod naslovom o
kaderu, hadis broj 4.710. Vidi: Sunen Ebi Davud, 5/84 i 5/91. Isti hadis
prenosi i imam Ahmed u Musnedu, (1/30), ali se u njegovom senedu
nalazi Hakim b. erik, u vezi s kojim se ulema u oblasti hadisa razilazi,
a El-Albani smatra da je daif. Vidi opaske El-Albanija na komentar Ibn
ebi-Iizza, str. 304.

175
AR I KURSIJJ
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

AR I KURSIJJ SU ISTINA
Allah, d.., kae:

Gospodar Ara, Uzvieni (El-Burud, 15)

"Kursijj Njegov obuhvata i nebesa i Zemlju (El-Bekare, 255)

Po nekima su Ar i Kursijj jedno, meutim, ispravno je da Kursijj nije
Ar. Poslanik, s.a.v.s., kae:
$Rz e ZV~
Kursijj je mjesto stopala nogu (Allaha, d..) 164

)u Vl $= RRM AzN} ( Vp u ZV~;

(
Kursijj, u odnosu na Ar, je kao obina eljezna halka ba ena u
pustinji. Mnogi iz prvih generacija muslimana (selefa) smatrali su da
165

Kursijj predstavlja stepenice koje vode na Ar.

to se Ara tie, dio uenjaka kelama smatra da je okruglog
oblika i da obuhvata sva stvorenja sa svih strana. Me utim, to,
najvjerovatnije, nije tano, jer se u hadisu navodi da Ar ima stubove i
da ga nose meleki. Poslanik, s.a.v.s., kae:

164 Ovaj hadis je mevkuf i predstavlja Ibn Abbasove rijei. Prenosi ga

Hakim u Mustedreku (2/272) i kae da odgovara uvjetima Buharije i
Muslima. U tome je sglasan i Zehebi.
165 Ovaj hadis je daif (slab). Prenosi ga Ibn Derir u svom tefsiru: 3/8.
Opirnije o razlozima slabosti ovog hadisa vidi: El-Mizan, 4/377.

177
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

,Z o , ,b .>," o "o , e RpZ = o

; 6u {v ,} 2" u A;z zpc; , "; y
" >"y ;u) u Vp" 7y A7;z= TO Z=
* -j Azpc= K
Tada e se svi ljudi onesvijestiti (pomrijeti), a ja u biti prvi koji
e se ponovo osvijestiti (biti pro ivljen). Kada do em sebi ugleda u
Musaa kako se dri za jedan od stubova Ara. Ne znam da li se
osvijestio prije mene ili mu je to bila nadoknada za onesvjeenje na
Tur planini 166

Ar, u arapskom jeziku, znai vladarev prijesto. Allah, d ..,

kae, kada govori o Belkisi:

"Vidio sam da jedna ena njima vlada i da joj je svega i

svaega dato, a ima i prijesto velianstveni. (En-Neml, 23) Poto
je Kuran objavljen na arapskom jeziku, iz ajeta i hadisa koji govore o
Aru moe se razumjeti da se radi o prijestolju koje ima stubove, a
kojeg nose meleki. Allah, d.., kae:

"...i meleki e na krajevima njegovim stajati, a prijesto

Gospodara tvoga e tog dana iznad njih osmorica drati. (El-
Hakka, 17)

I vidjet e meleke kako prijesto okruuju, veliajui i

hvalei Gospodara svoga... (Ez-Zumer, 75)
Isto tako, neispravno je alegori no tumaenje Ara kao
Allahove, d.., moi ili vladavine, jer to tumaenje ne odgovara

166 Muttefekun alejhi. Vidi: Fethu-l-Bari, 6/441, Sahih Muslim , 4/1844.

178
 Hasan Kafija Pruak

Allahovim, d.., rijeima: ...a prijesto Gospodara tvoga e tog dana

iznad njih osmorica dr ati.

...a Njegov prijesto je iznad vode bio... (Hud, 7) I rijeima

Poslanika, s.a.v.s: Kada do em sebi ugleda u Musaa kako se dr i za
jedan od stubova Ara. Zato je pree ostaviti alegorino tumaenje i
ne baviti se spoznajom sutine stvorenja. Naprotiv, nama je obaveza u
sve to vjerovati, jer se iz ajeta i hadisa razumije da se radi o najve im
stvorenjima koje je Allah, d .., uope stvorio i njihovu pravu
stvarnost ne zna niko drugi mimo Svevinjeg Allaha.
ALLAHU AR NITI TA DRUGO NIJE POTREBNO -
Allah, d.., kae:

...jer Allah sigurno moe bez svih svjetova biti. (El-

Ankebut, 6) To je jasan dokaz da Allah, d .., nije stvorio Ar radi
potrebe za njim, nego iz razloga koji su samo Njemu poznati.
ON OBUHVATA SVE - svojim znanjem, moi i veliinom.
Ne kao to posuda (u kojoj se dri biser) obuhvata biser, jer to
podrazumijeva udubljenje, mjesto i spajanje, a sve to nije nemogu e
kada je u pitanju Svevinji Allah. I IZNAD TOGA. - Tj, iznad svega.
Njegovo znanje i Njegova mo su iznad svega. Allah, d .., kae:

"...i jedini On vlada robovima Svojim; On je Mudar i

Sveznajui. (El-Enam, 18)

179
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Allahu se klanja sve ivo na nebesima i na Zemlji, u prvom

redu meleki, i oni se ne ohole, boje se Gospodara svoga nad
sobom, i ine ono to im se naredi. (En-Nahl, 49-50) Ovaj ajet
jasan je dokaz da je Allah d .., iznad (fevka) svojih stvorenja.
LJUDI NE MOGU DA GA DOSEGNU, - tj. ljudi ne mogu
da ga dokue svojim razumom, vidom niti bilo im drugim, a On
svojim znanjem, vidom i svojom mo i obuhvata sve.
ALLAH JE UZEO IBRAHIMA, A.S., ZA SVOG
PRIJATELJA PRISNOG. - To je odgovor dehmijjama koji pori u
istinsku uzajamnu ljubav, tvrde i da ljubav ne mo e biti izuzev me u
identinim. S obzirom da nema nikakve sli nosti izme u Vje nog i
stvorenog, ni ljubav meu njima nije mogu a. Odgovor na tu tvrdnju
je: Allahova, d.., ljubav i prisno prijateljstvo jesu Njegova svojstva
kao i sva ostala svojstva koja Mu pripadaju na Njemu dostojan na in.
Kada je Allah, d.., uzeo Ibrahima, a.s, za svog prisnog
prijatelja, Ibrahim, a.s., je od Njega traio da mu pokloni hairli dijete,
pa mu je Allah, d.., podario Ismaila. Ismail, a.s., uzeo je dio srca
Ibrahimova, a.s., pa se pojavila ljubomora onoga koji voli prema srcu
onoga koga voli. Kako da u njegovom srcu bude mjesta za drugog?
Tada Allah, d.., nareuje Ibrahimu, a.s., da zakolje svoga sina
Ismaila, a.s., kako bi pokazao istinsku ljubav i prisno prijateljstvo koje
je pree od roenog djeteta. Nakon to se Ibrahim, a.s., predao
naredbi svoga Gospodara i krenuo da zakolje svoga sina, potvr uju i
prednost prisnog prijateljstva (hulleta) nad roenim sinom, Allah, d..,
ponitava datu naredbu i otkupljuje njegovog sina velikim kurbanom.
Od tada klanje kurbana postaje sunnetom (praksom) njegovih
sljedbenika do Sudnjeg dana.

180
 Hasan Kafija Pruak

Mutezile i dehmijje poriu razgovor Allaha, d .., sa Musaom,

a.s. Prenosi se da je neko rekao Ebu Amru b. Alau , jednom od 167

sedmerice poznatih uaa: Hou da mi proui: Ve kellemellahe

Musa tako da Musa bude onaj koji je govorio. Ebu Amr mu odgovori:
Pretpostavimo da sam ovaj ajet prou io tako, a ta e uraditi sa
rijeima Allaha, d.:

I kad Nam Musa doe u odreeno vrijeme, i kada mu

Gospodar njegov progovori... (El-Aaraf, 143) Tada je mutezilija
ostao bez teksta.
Zbog toga je imam Tahavija ovdje rekao: GOVORIO JE
MUSAU, A.S. Tu reenicu autor potvruje definitivom rijei govor,
isto kao to je to potvreno u Kuranu, da bi se sa sigurnou
ustvrdilo da je govor istinsko svojstvo Allaha, d .., a ne alegorija, jer
se alegorija, u arapskom jeziku, nikada ne potvr uje.
OVO VJERUJEMO, TVRDIMO I PREDAJEMO MU SE.

167 Ebu Amr Zijad b. Ala et-Temimi el-Mazini el-Basri, jedan od

sedmerice poznatih uaa. Roen je Mekki 68. god. po Hidri; odrastao
u Basri, a umro u Kufi. Bio je prvak svoga doba u znanostima arapskog
jezika, Kurana i poezije. Sveske koje je ispisao popunile su njegovu
kuu do plafona. Umro je 154 g. po Hidri. Opirnije o njemu vidi:
Vefejatu-l-eajan, 3/466-470, ezeratu-z-zeheb , 1/237-238.

181
MELEKI, VJEROVJESNICI I
OBJAVE
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

VJERUJEMO U MELEKE, - da su oni prefinjena duhovna

bia koja imaju svoj lik i koja se sputaju i uspinju, Allahovom, d..,
voljom. Oni nisu zvijezde pokorne, niti duhovi, kako tvrde pripadnici
zabludjelih sekti. Dokaz za to su brojni (mutevatir) hadisi. Razum
prihvata injenicu da Allah, d .., moe stvoriti svaku tvar u bilo kom
obliku i dati joj ivot.
Meleki su plemenita, poaena bia koja je Allah, d.., stvorio
kao dokaz svoje moi, a ne iz potrebe za njima. Stvorio ih je da mu
budu pokorni, a ne da mu u bilo emu pomau. Stalno Ga veliaju,
nou i danju i u tome nimalo ne posustaju. Neke od njih je zadu io za
dostavu objave ljudima, druge za kiu, tree za pisanje ljudskih djela,
etvrte za uzimanje ljudskih dua i tako dalje.
VJEROVJESNIKE, - da ih je Alah, d.., odabrao za
poslanstvo i dostavu Njegove objave i da ih je po astio posredni kom
ulogom izmeu Sebe i njih u dostavi objave. Oni sami su svjesni te
injenice kroz posebnu mo koju im je Allah dao da bi to mogli
izdrati.
Poslanstvo se ne moe postii, nego je to isklju ivo Allahov dar
koji On daje kome hoe od Svojih robova. Allah, d .., kae:

"A Allah dobro zna kome e povjeriti poslanstvo Svoje.

(El-Enam, 124) Poslanici su zatieni od iskrivljenja i izmjene objave i
bilo kakvog grijeha i zablude i od svega to bi bio razlog nedostatka ili
greke (u domenu dostave objave).

OBJAVE KOJE SU OBJAVLJENE POSLANICIMA - da su

to Allahove, d.., rijei koje su oni od Njega direktno uli, bez ulaska
u pitanje kako je to bilo, ili putem meleka koji je bio zadu en za
dostavu Objave.

183
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

I TVRDIMO DA SU SVI VJEROVJESNICI BILI NA

JASNOJ ISTINI - u svemu onome s ime su doli od Gospodara
svih svjetova. Potvrda za to su mudize koje su im se desile, a koje su
iznad ljudskih mogu nosti. O njima nas je tevatur predajom
obavijestio veliki broj prenosilaca tako da je nemogu e da se oni
dogovore u lai. Potvrda njihove istinitosti su i rije i Kurana, koje su
po svojoj vrijednosti iznad svakog ljudskog govora, tako da ljudi nisu u
stanju da naine niti jednu suru identi nu njegovoj. Isto tako, dokaz
njihove istinitosti su vijesti o kojima su nas obavijestili, a koje su se tek
poslije desile, upravo onako kako su nam ih prenijeli. Allah, d .., kae:

"A rije Naa je davno reena o robovima Naim, o

poslanicima: Oni e biti, doista, potpomognuti. (Es-Saffat, 171-
172)
Iman u sve spomenuto je stroga obaveza zbog rijei Allaha, d.:

Poslanik vjeruje u ono to mu se objavljuje od Gospodara

njegova, i vjernici svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i
knjige Njegove, i poslanike Njegove... (El-Bekare, 285) i rijei
Poslanika, s.a.v.s., u odgovoru Dibrilu:
>D"} D~7) ,;= 4C ; y ' ;o V>O2" u ;y
.V^ VO Rz;= 4C VO%" Z
Da vjeruje u Allaha, Njegove meleke, knjige, budui svijet i da
sve to se deava, od dobra ili zla, biva Njegovom voljom i Njegovim
odreenjem. To su temelji imana u kojima su bili suglasni svi
168

poslanici i u njih su istinski vjerovali samo njihovi sljedbenici.

SLJEDBENIKE NAE KIBLE NAZIVAMO
MUSLIMANIMA MUMINIMA - ovim rijeima autor ukazuje na
168 Prenosi Buhari u Sahihu. Vidi: Fethu-l-Bari, 1/114.

184
 Hasan Kafija Pruak

to da su islam i iman isto. Pripadnicima kible smatraju se svi oni koji za

sebe tvrde da su muslimani, prema Kabi se okre u (u namazu), i nita
od onoga s ime je doao Poslanik, s.a.v.s, ne nijeu, iako su grenici.
Potvrda za to su sljedee rijei autora: SVE DOK GOD PRIZNAJU
SVE S IME JE DOAO MUHAMMED, S.A.V.S.,
POTVRUJUI ONO TO JE REKAO I O EMU JE
OBAVIJESTIO - zato to mi znamo da oni priznaju sve ono s ime
je doao Poslanik, s.a.v.s, od dokaza i propisa, ujemo da oni vjeruju u
jednou Stvoritelja i Istinsku vjeru i vidimo ih kako se pridr avaju
Allahove, d.., knjige i Njegovih propisa. Mi uva avamo to to
vidimo, a Allahu, d.., preputamo ono to oni u sebi kriju. Poslanik,
s.a.v.s., je rekao:
V7V[ D Vm C EHp=
Ja sam poslan da pratim vanjsko ispoljavanje (ljudi), a (njihove)
tajne preuzima Allah. 169

,Z o , ,b , Z; y ;y ;\ = o
T ,[" # Tu ; " D"N
= } ; " D">"y >"zD"Z ; "C)b ,b
* D, u , VvPC )u Z A, , A,
Ko klanja kao to mi klanjamo, okree se prema naoj kibli i
jede ono to mi zakoljemo, on je musliman. 170

Rijei autora ukazuju na to da samo okretanje prema naoj kibli

ne upuuje na istinski iman, jer mnogo je ljudi koji se okre u prema
naoj kibli a nisu u naoj vjeri, kao to su ekstremisti koji tvrde da je
Alija, r.a., trebalo da bude poslanik, ili oni me u njima koji tvrde da je
on bog. Zatim, kao to su kaderije koje tvrde da se deavaju mnoge
171

169 Nisam pronaao hadis sa ovim rijeima. Imam evkani u djelu El-
Fevaidu-l-medmua fi-l-ehadisi-l-mevdua, navodi hadis: Mi sudimo
prema vanjskim pokazateljima. I kae: Ovim hadisom se koriste
usulijjini, a on nema nikakva osnova. Vidi: El-Fevaidu-l-medmua, str.
200.
170 Prenosi Buhari u Sahihu. Vidi: Fethu-l-Bari, 1/496.
171 Komentator ovdje misli na sebeijje sljedbenike Abdullaha b, Sebe,
jevreja koji je prividno preao na islam i propagirao ekstremne stavove
u vezi sa linosti Alije, r.a., do te mjere da ga je proglasio bogom. Svoje

185
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

stvari bez volje Allaha, d .. Zatim, oni koji tvrde da svako ko ima
slobodnu volju stvara (svoja djela), ili oni koji tvrde da Tvorac svemira
ima tijelo u ljudskom liku. Zatim, oni koji tvrde da istinska ljubav,
Allaha, d.., oslobaa od obaveza, ili oni koji tvrde da je mogu e
spajanje i sjedinenje sa Allahom, d .., i tome slino, do izjava onih
koji su zalutali i nevjernici postali.
O ALLAHU NE RASPRAVLJAMO, - tj. o Allahu, d.., i
njegovim svojstvima ne govorimo bez jasnog dokaza. Mi u tome
slijedimo Kuran i poznate mutevatir hadise koje je islamska ulema
jednoglasno prihvatila. Mi u tome koristimo logi ke premise i
zakljuke koji su produkt ljudske misli, bez dokaza iz Kurana, sunneta
Allahova Poslanika, s.a.v.s., i rije i njegovih ashaba koji su njegovi
nasljednici i prenosioci njegovog erijata, zato to je nemogue
Vjenog, koji nije nastao, podvrgnuti tim pretpostavkama i pravilima.
Zatim, akaidska pitanja ne mogu se temeljiti na ahad predajama,
zato to one ne upuuju na sigurno znanje, a osnov u vezi sa172

pitanjem Allahovih, d.., imena i svojstava je tevkif (samo objava).

ideje je plasirao meu ekstremima Kufe, pa ga je Alija, r.a., protjerao u
Medain. Kada je ubijen Alija, r.a., on je tvrdio da ubijeni nije bio Alija,
nego ejtan koji se ljudima ukazao u liku Alije. Zatim, da se Alija uspeo
na nebo, isto kao to je to uinio Isa, a.s. Pojedini meu sebeijjama
tvrde da se Alija nalazi u oblacima i da je grmljavina njegov glas, a
munja njegov bi, tako da ko od njih uje glas grmljavine kae: Neka je
i na tebe selam o vladaru pravovjernih. Vidi: Mekalatu-l-islamijjin, 1/86,
El-Ferku bejne-l-firek , str. 233, Et-Tebsiru fi-d-din, str. 71, Tarihu-l-mezahibi
el-islamijje, 1/38.
172 Islamska ulema razilazi se u vezi sa ahad hadisima koji su sahih (a u
ijem lancu prenosilaca se nae samo jedan ravija u jednoj generaciji),
da li upuuju na sigurno znanje ili ne? Neki od njih, kao to je imam
Nevevi, u djelu: Et-Takrib, 1/132, smatraju da oni upuuju samo na
najvjerovatnije miljenje. Drugi smatraju da hadisi koje prenose Buhari i
Muslim u svojim sahihima upuuju na sigurno znanje. Meutim, jasno
se vidi da su prve generacije muslimana (selef) za dokaz uzimale
sahih-hadis, bez obzira bio on mutevatir ili ahad, ili se odnosio na akaid
ili na fikh. Cjelokupna islamska ulema je saglasna da se ahad hadis
uzima kao dokaz u fikhskim pitanjima. Meutim, neki smatraju da se ne

186
 Hasan Kafija Pruak

U VJERI NE POLEMIEMO - Ne rapravljamo sa

sljedbenicima Istine tako to emo im iznositi sumnje onih koji se za
svojim strastima povode, da bi im se dodvorili i njihovu naklonost
pridobili, jer to sli i pozivu u neistinu, zamotavanju Istine i kvarenju
vjere. U sahih hadisu prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom
izaao pred ashabe koji su se prepirali, pa im je rekao:

mogu uzeti kao dokaz za akaidska pitanja. Oni smatraju da dokazi na

akaidskom polju moraju upuivati na sigurno znanje, a ahad hadisi ne
upuuju na sigurno znanje, nego na relativno koje se u akaidu ne moe
uzeti kao dokaz. Allah, d.., kae: "...oni se povode samo za
pretpostavkama i strastima svojim..." ( En-Nedm , 23) "Veina njih slijedi
samo pretpostavke, ali pretpostavke nimalo nisu od koristi Istini..."
(Junus, 36) Ovi i slini ajeti u Kur'anu predstavljaju jasan ukor muricima
koji se povode za svojim prertpostavkama. Meutim, ovi ajeti ne mogu
se prihvatiti kao dokaz u spomenutoj polemici jer pretpostavke o kojima
se govori u ovim ajetima nisu iste kao pretpostavke o kojima je rije.
Hadisi koje oni odbacuju su citati koji ukazuju na "prevladavajue
(radih) znanje" a ne na nagaanje i neosnovane pretpostavke. Allah,
d.., kae: "...oni se samo za pretpostavkama povode i samo
nagaaju..." ( El-En'am , 116) Kada bi se radilo o obinim pretpostavkama
onda ne bi bilo dozvoljeno uzimati ih za argumente u fikhskim propisima.
Ispravno miljenje po ovom pitanju, a Allah najbolje zna, jeste da svaki
sahih hadis kojeg je ummet prihvatio bez pogovora i zamjerke upuuje
na sigurno znanje, bez obzira nalazio se on u Buhariji i Muslimu ili nekoj
drugoj hadiskoj zbirci. Ovaj stav iznose El-Bagdadi u djelu El-Fekih ve-l-
mutefekkih 1/96-104, imam E-afi'i u djelu Er-Risale, str. 369-461, Ibn
Hazm u djelu El-Ihkam, 1/119-137. Ibn Kajjim navodi opirniju studiju o
ovom pitanju u kojoj iznosi sva miljenja i preferira spomenuto. Vidi:
Muhtesaru-s-savaik el-mursele, str. 359-446. Slian stav iznosi i Es-
Safarini u djelu Levami'u-l-envar el-behijje, str. 17-20. Ibn Abdu-l-Berr
prenosi konsenzus islamske uleme po pitanju uvaavanja ahad hadisa u
akaidskim temama. Ibn Kesir veli: "Naiao sam na rijei naeg
uvaenog alima Ibn Tejmijje u kojima kae da je uzimanje ahad hadisa,

187
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

u zpD# pjD#>~ y ; ; o };
~)
To vam zabranjujem. Zaista su prije vas uniteni oni koji su
previe raspravljali. 173

koje je ummet prihvatio kao dokaz u akaidskim temama, neupitno... i to

miljenje zastupaju svi muhaddisi, kao i svi alimi prvih generacija
muslimana." Vidi: Levami'u-l-envar el-behijje, str. 19. Dokazi za ispravnost
ovog stava su mnogobrojni. Opirnije o njima pogledaj spomenute
izvore.
Islamski ummet je saglasan po pitanju postojanja kaburske patnje, Vrela
(Havda) Poslanika, s.a.v.s., Vage (na Sudnjem danu) i slinih akaidskih
pojmova koji su nama preneeni ahad predajama.
173 Prenosi imam Muslim u Poglavlju o znanju, hadis broj: 2.670.
Muhammed Fuad abdu-l-Baki, tumaei termin El-Mutenettiun kae:
To su oni koji pretjeruju i prekorauju mjeru, bilo u teoretisanju ili u
praksi. ( Sahih Muslim , 4/2.055)

188
KURAN
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

O KURANU NE DISKUTUJEMO - Postoje dva tumaenja

ove autorove izjave. Prema prvoj, njen smisao je da prilikom u enja
Kurana, ne troimo vrijeme na tendenciozna tumaenja autora koji su
zalutali i pokuali da nas odvedu u antropomorfizam (tebih),
komparaciju (Stvoritelja sa stvorenjima), tvrdnju da Allah, d ..,
posjeduje organe i sli no. Drugi, pak, smatraju da je autor htio re i:
Ne diskutujemo o razliitim kiraetima (nainima uenja Kurana) koji
su vjerodostojno preneseni, nego ih sve uva avamo i po njima u imo
Kuran, jer su vjerno preneseni i ispravni. Oba tuma enja su ispravna.
SVJEDOIMO DA JE ON GOVOR GOSPODARA
SVJETOVA - Kao to smo ve pojasnili, prilikom tumaenja rije i:
(Zaista je Kuran Allahov, d.., govor) PRENIO GA JE VJERNI
MELEK - Debrail. On se naziva Ruhom (duom) zato to je
poslanicima donosio objavu koja predstavlja ivot srca. Allah, d .,
kae:

... donosi ga povjerljivi Dibril na srce tvoje, da opominje

na jasnom arapskom jeziku... (E-uara, 193-195) Ove rijei
predstavljaju nepobitan odgovor karamitima , koji tvrde da je Kuran
174

174 Karamiti su sekta koja se pripisuje Hamdanu b. el-Ee poznatom kao

Kurmut. Njegovo porijeklo je iz Huzistana, a prouo se u Kufi, 258 h.g.
kada obznanjuje svoj poziv i nastrane ideje. Pogubio ga je abbasijski
halifa El-Muktefi Billah. Kurmut se smatra jednim od osnivaa
batinijskog pokreta. Batinije smatraju da svaki kuranski ajet i svaki
hadis ima svoje nutarnje (batin) skriveno znaenje. Temelji njihovog
vjerovanja slie temeljima vjerovanja medusija. Oni svojim
sljedbenicima dozvoljavaju razne uitke i strasti, dozvoljavaju im brak sa
kerkama i sestrama, oslobaaju ih obaveznih ibadeta, temelje erijata

190
 Hasan Kafija Pruak

produkt prirodnog ljudskog nadahnu a i nevjernicima koji tvrde da je

Kuran djelo Muhammedovo, s.a.v.s.
I POUIO MU RESULULLAHA, S.A.V.S., - jer postoje
mutavatir predaje o tome da se Debrail pojavljivao Poslaniku, s.a.v.s.,
u liku ovjeka, dostavljao mu Kuran i pou avao ga njemu. ON JE
ALLAHOV GOVOR. - Ovo je potvrda rije ima, koje su ve kazane,
da je Kuran Allahov vje ni govor koji je jedna od osobina Njegovog
zata oduvijek i da izlazi iz vjere onaj ko smatra da je Njegov govor
nastao. NIJE MU RAVAN NIKAKAV GOVOR LJUDI. - Jer je
njihov govor nastao, a usporedba izme u onoga ko je oduvijek ( ezelijj)
i onoga ko je nastao (muhdes) je nemogua. NE KAEMO DA JE
STVOREN. - Kao to smo ve spomenuli da je Njegov govor
uduvijek i da je kufr smatrati da je nastao.
SLAEMO SE SA DEMAATOM MUSLIMANA, - jer su
svi sloni u tome da je Kuran Allahov, d .., govor koji nije stvoren, a
odstupiti od konsenzusa muslimana je neispravno i sigurna zabluda.
Ove rijei jasno ukazuju na injenicu da onaj ko se ne sla e sa
muslimanima u onome to je obavezan vjerovati, ustvari i nije
musliman, jer islam znai predanost i pokornost svemu to je
potvreno jasnim erijatskim dokazom i konsenzusom muslimana.

alegorino tumae. Tako smatraju da fardovi znae slijeenje i

potovanje njihovih voa i imama, a zabrane ( muharremat ) znae
zabranu potovanja Ebu Bekra, Umera i svih onih koji se ne slau sa
stavovima batinija. Opirnije o toj sekti pogledaj u: Et-Tebsiru fi-d-din, str.
83, Kefu esrari-l-batinijje ve ahbaril-l-karamita , str. 31-34.

191
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

* * *
NI JEDNOG GRENIKA SLJEDBENIKA KIBLE NE
SMATRAMO NEVJERNIKOM AKO GRIJEH NIJE
PRIZNAO DOZVOLJENIM. - Nikog od muslimana ne smatramo
nevjernikom sve dok ne bude grijeh smatrao dozvoljenim. Ovdje se
uslovljava smatranje grijeha dozvoljenim, za razliku od samog injenja
grijeha, jer onaj ko grijeh smatra dozvoljenim odbacuje Allahov, d ..
propis, a zabrana i dozvola u osnovi pripada samo Svevinjem Allahu,
te se navedena osoba na taj na in umijeala u neto to pripada samo
Allahu, a to je oiti kufr. Pored toga, zabrana grijeha je utvr ena
erijatskim tekstom, razumskim dokazom i mudrou, te onaj ko ga
smatra dozvoljenim, sve to odbacuje i negira, kao to je uradio i Iblis.
A onaj ko grijeh ne smatra dozvoljenim, on se dr i imana u
svome srcu, a svojim organima ini grijeh, a grijeh (nepokornost) je
suprotan pokornosti a ne imanu (vjerovanju). Suprotno vjerovanju je
nevjerovanje, a mjesto jednog i drugog je ljudsko srce u kome, ako se
nae jedno od to dvoje, ponitava drugo, jer je nemogue spojiti dvije
suprotnosti na jednom mjestu i u isto vrijeme. Grijeh ne prelazi iz
organa kojima se ini na mjesto imana, izuzev ako se smatra
dozvoljenim.
Te rijei sadre jasan odgovor harid ijama, koji tvrde da 175

musliman izlazi iz imana svakim grijehom koji po ini. Isto tako, u

175 Haridije su oni koji su se okrenuli protiv Alije, r.a., a zatim se podijelili
na dvadeset sekti. Svim sektama zajedniko je odricanje od Osmana i
Alije, r.a., i tome daju prednost nad dobrim djelima. Oni ne smatraju
dozvoljenom enidbu ili udaju, izuzev sa onima koji to potvruju.
Smatraju da poinioci velikih grijeha izlaze iz imana, te da je ustanak
protiv vladara koji se suprotstavi sunnetu stroga obaveza.
Vidi: Mekalatu-l-islamijjin, 1/86-131, El-Ferku bejne-l-firek , str. 72-114, El-
Milel ve-n-nihal, str. 114-137, Et-Tebsir fi-d-din, str. 26-37, Hutatu-l-Makrizi,
2/354.

192
 Hasan Kafija Pruak

njima je odgovor i mutezilama, koji tvrde da po inilac velikog grijeha

izlazi iz imana.
NE TVRDIMO DA SA VJEROVANJEM NE TETI
GRIJEH ONOME KO GA POINI. - Ove rijei odgovor su
podmuklim murdijama, koji tvrde da grijesi uop e ne tete imanu,
176

isto kao to pored kufra ne vrijede dobra djela. Ta njihova tvrdnja

suprotna je jasnim i nedvosmislenim tekstovima Kurana i sunneta u
kojima se prijeti kaznom po iniocima velikih grijeha i govori o
zauzimanju za njih, to je predmetom kosenzusa pripadnika ehli
sunneta i demata.
MOLIMO ALLAHA DA OPROSTI MUMINIMA
DOBROINIOCIMA, - onima ija su dobra djela prevagnula nad
loim. Allah, d.., kae:

Dobra djela zaista ponitavaju hrava. (Hud, 114) Da im

ukabuli njihova dobra djela I DA IH UVEDE U DENNET
SVOJOM MILOU, - a ne iz obaveze prema njihovim dobrim
djelima Jer, Allah, d.., nije obavezan bilo ta uraditi. Zato je autor,
Allah mu se smilovao, rekao: Molimo Allaha. Allah, d .., kae:

Zar nagrada za dobro uinjeno djelo moe biti neto

drugo do dobro?! (Er-Rahman, 60)

176 Murdije su oni koji odvajaju djela od imana, tj. smatraju da je sutina
imana u spoznaji Allaha, ljubavi prema Njemu i oitovanju Njegovog
jedinstva, te da iman nije uslovljen djelima. I oni su se podijelili u razne
sekte, od kojih veina smatra da se iman ne moe dijeliti. Neki od njih
smatraju da niko od muslimana nee ui u Dehennem, bez obzira
kolike grijehe poinili.
Vidi: Mekalatu-l-islamijjin, 1/132-154, El-Ferku bejne-l-firek , str. 202-205,
El-Milel ve-n-nihal, str. 139-146, Et-Tebsir fi-d-din, str. 59-61.

193
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

...kazne prikladne. (En-Nebe, 26) tj. nagrada za dobro i

kazna za zlo. ALI, NISMO SIGURNI ZA NJIH, - da neko od njih
nee poiniti neto od kufra ili nifaka to e ponititi njegova djela, ili
neto od kibura, umiljenosti i velikih grijeha, to e mu ponititi
nagradu za djela koja je uradio, te e biti ka njen zbog toga. I NE
GARANTUJEMO IM DENNET. - Ne garantujemo nikom od
njih Dennet, niti bilo kome od grenika Dehennem, jer je sutina u
samom zavretku koji je za nas gajb (nepoznat). Meutim, mi
svjedoimo da e vjernici u D ennet, a nevjernici u D ehennem.
MOLIMO ALLAHA DA OPROSTI ONIMA MEU NJIMA
KOJI SU INILI NEVALJALA DJELA. - Jer je muslimanima
nareeno da mole oprost jedni za druge. Isto tako, nare eno je
melecima i poslanicima da mole za oprost vjernicima. Zato smo du ni
da se ugledamo na njih. STREPIMO ZA NJIH, - isto kao to se
bojimo za sebe i traimo oprost za njih, isto kao to ga traimo za nas,
jer su vjernici kao jedan organizam, s obzirom na zajedni ku i
jedinstvenu vjeru. Allah, d.., kae:

Oni kojima se oni mole sami trae naina kako e se to

vie Gospodaru svome pribliiti, i nadaju se milosti Njegovoj i
plae se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako treba da
se uva. (El-Isra, 57)

...i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici! (Alu

Imran, 175) Allah, d.., hvali one koji Ga se boje, pa kae:

194
 Hasan Kafija Pruak

Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, i

oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, i oni koji druge
Gospodaru svome ravnim ne smatraju, i oni koji od onoga to im
se daje udjeljuju, i ija su srca puna straha zato to e se vratiti
svome Gospodaru, - oni hitaju da ine dobra djela, i radi njih
druge pretiu. (El-Muminun, 57-61)
Aia, r.a., prenosi:
Z E2" Z E;y ,Z o , ,b .>," A_7;o o
C ; C4 T , ) A% T o ,Z o , ,b ,
yV[ VP= V_ T, " A_7;o E;y ( AK =y
-c c T ," , "~{ .R.c E" = ; ( ;y
" >"z ( u;P y,RcD"
O, Allahov poslani e! ...i oni koji od onoga to im se daje
udjeljuju, i ija su srca puna straha... da li se to odnosi na onoga koji
ini zinaluk, pije alkohol i krade? Poslanik, s.a.v.s, re e: Ne k eri
Ebu Bekrova! To se odnosi na ovjeka koji posti, klanja i udjeljuje
sadaku, ali se boji da mu to nee biti primljeno. 177

ELIMO DA NE IZGUBE NADU, - jer su oni u tevhidu i na

pravom putu, a gubljenje nade je svojstvo zalutalih. Allah, d .., kae:

177 Prenosi Tirmizi u tefsiru sure El-Muminun , hadis broj 4.198. Vidi:
Tuhfetu-l-ahvezi, 9/19. Hadis prenosi i imam Ahmed u Musnedu 6/159,
205, Ibn Made u poglavlju o zuhdu, hadis broj 4.198 ( Sunen Ibn Made,
2/1404). ej Nasiru-d-din el-Elbani smatra da je taj hadis hasen. Vidi:
Sahih Sunen Ibn Made, 2/409.

195
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni

koji su zabludjeli (El-Hidr, 56)
SMIRENOST I RAZOARANOST DVA SU PUTA KOJI
IZVODE IZ UMMETA ISLAMA - Allah, d.., kae:

...samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost. (Jusuf, 87)

Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast

predstoji. (El-Araf, 99) Isto tako, znamo da je Allah, d., obeao
nagradu i zaprijetio kaznom i On je to sigurno u stanju u initi, a
smirenost od kazne kojom je On zaprijetio zna i smatrati da On to
nije u stanju, a razoarenje u Njegovu Milost zmai smatrati da On ne
moe oprostiti, a oboje je kufr (nevjerstvo). ISTINSKI PUT JE
IZMEU NJIH, - stanje izmeu straha i nade koje predstavlja
istinsku pobonost. To je ustanovljeno ZA PRIPADNIKE KIBLE. -
One o kojima smo ve govorili. Allah, d.., kae:

...i oni se Gospodaru svome iz straha i elje klanjaju...

(Es-Sedda, 16)

...i nadaju se milosti Njegovoj i plae se kazne Njegove.

(El-Isra, 57)

196
 Hasan Kafija Pruak

...Oni su se trudili da to vie dobra uine i molili su Nam

se u nadi i strahu... (El-Enbija, 90)
U navedenim ajetima je jasan dokaz da je istinski put izme u
straha i nade. To dvoje su kao krila ovjeku na putu ka Allahu, d .., i
ahiretskoj kui.
OVJEK NE IZLAZI IZ VJEROVANJA OSIM
NEGIRANJEM ONOGA TO GA UVODI U NJEGA. - To
znai da ovjek ulazi u iman s potvrdom i prihvatanjem, te zato
izlazak iz imana (da nas Allah sa uva) biva negiranjem i odbacivanjem.
Sutina pitanja je u tome da ulazak u islam biva op im vjerovanjem
koje predstavlja potvrdu Allahove jedno e i onoga s ime je doao
Allahov Poslanik, s.a.v.s., od Allaha, d .., i svega to je potrebno
vjerovati. Zato ovjek ne izlazi iz islama izuzev nijekanjem svega
spomenutog uope, ili bilo koje od spomenutih pojedinosti, ukoliko se
radi o detaljima, jer negiranje jednog dijela imana jednako je negiranju
njegove cjeline. U tim rijeima je odgovor harid ijama i mutezilama
koji tvrde da ovjek koji po ini veliki grijeh izlazi iz imana.

197
SUTINA IMANA
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Autor navodi citate poznate uleme islamskog ummeta u vezi s

imanom, pa kae: VJEROVANJE - na kome se temelje islamski
propisi JE IZGOVOR JEZIKOM I POTVRDA SRCEM. - tj. iman,
u opem smislu sastoji se iz ubjeenja i potvrde.
DA JE ISTINA SVE TO JE DOLO U KURANU I
PRENESENO OD RESULULLAHA, S.A.V.S., O ISLAMU I
SVE TO JE ON OBJASNIO. - Znaj da se islamska ulema razilazi u
definiciji imana. Imam Malik, afii, Ahmed, El-Evzai i svi muhaddisi
178

i fakihi, te jedan dio mutekellimina, smatraju da je iman ubje enje

srcem, potvrda jezikom i primjena ostalim organima. Me utim, mnoge
hanefije smatraju da je iman ubje enje srcem i potvrda jezikom, kao
to navodi autor ovog djela.

178 Abdur-rahman b. Amr b. Jahmud el-Evzai, imam ama, poznati fakih.

Roen je 88. h.g, po nekima 93. h.g. Prenosi se da je odgovorio na
sedamdeset hiljada pitanja. Bio je izuzetno skroman i poboan. Kada je
drao predavanje o buduem svijetu, toliko sugestivan je bio da bi
prisutnima potekle suze. Umro je 157. h.g.
Vidi: Vefejatu-l-eajan, 3/127-128, Tezkiretu-l-huffaz , str. 178-183, Tehzibu-
t-tehzib, 6/38, ezeratu-z-zeheb , 1/241.

200
 Hasan Kafija Pruak

Svakako da je ispravnije ono to je zastupao na veliki imam

179

(Ebu Hanife) i u tome ga slijedio El-Maturidi, da se sutina imana

sastoji u sranom ubjeenju da postoji Allah, d .., i da je istina sve s
im je doao Poslanik, s.a.v.s. to se potvrde jezikom tie, ona je
dodatni a ne temeljni dio koji je Allah, d .., naredio da bi ovjek
obznanio drugima ono to je u njegovom srcu, zato je izgovor jezikom
pokazatelj i uslov da bi se neko mogao smatrati muslimanom i na
njega mogli primijeniti islamski propisi, jer je ubje enje srcem nutarnje
nevidljivo i mora postojati odre ena oznaka koja ga ini uo ljivim.
Meutim, poto se na izgovoru jezikom temelje erijatski propisi, na
ovom svijetu on predstavlja ubje enje, postojalo ono ili ne. Onaj ko
povjeruje svojim srcem a to ne potvrdi jezikom, on je vjernik kod
Allaha, iako nije vjernik po ovodunjalu kim propisima, a onaj ko ne
povjeruje svojim srcem a izjavi vjerovanje jezikom, on je kod Allaha
nevjernik iako se smatra vjernikom po ovodunjalu kim propisima.

179 Postoje tri miljenja o ovom pitanju: 1) Miljenje haridija i mutezila

koji smatraju da su djela sastavni dio imana, zato ko izostavi djela,
izlazi iz dina. Razilaze se u vezi s pitanjem vjenosti njegovog boravka
u Dennetu.
2) Miljenje murdija koji smatraju da uope nema potrebe za djelima,
jer je sutina uspjeha i spasa u ubjeenju.
3) Miljenje ehli sunneta i demaata koji smatraju da su i djela
neophodna, ali onaj ko ih izostavlja postaje grenik (fasik) a ne
nevjernik (kafir). Pobornici tog miljenja zauzimaju ispravnu sredinju
poziciju, te nisu prestrogi kao haridije i mutezile, niti previe blagi kao
murdije.
Zatim se pripadnici ehli sunneta i demaata razilaze na dvije grupe:
veina ih smatra da su djela sastavni dio imana, a imam Ebu Hanife,
r.a, i njegovi sljedbenici u fikhu i ilmu-l-kelamu smatraju da djela nisu
sastavni dio imana. Obje strane slau se da je onaj ko ne posjeduje
ubjeenje nevjernik, a onaj ko izostavi djela - grenik (fasik). Stoga je
razlaz meu njima samo formalne naravi.
Opirnije o toj temi pogledaj: er h usul ehlis-sunneti vel-demaa, 4/830-
851, El-Iman, Ibn Tejmijje, str. 281, Umdetu-l-kari, 1/102, Fejdu-l-Bari,
1/53-59, erh Ibn ebi-l-Izz, 2/459-478.

201
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Isto tako, djela ne ulaze u sastavni dio imana, jer je iman uslov
(za prijem) djela, a uslov je razliit od onoga to se uslovaljava. O tome
smo opirno govorili u naoj knjizi Dennetske bae (Revdatu-l-
dennat). 180

Autor, Allah mu se smilovao kao da je na to htio ukazati

rijeima: VJEROVANJE JE JEDNO - tj. u svojoj osnovi, to znai
da su u osnovi imana potpuno jednaki svi stanovnici nebesa i Zemlje,
kao i sve generacije prijanje i potonje, jer iman u svojoj osnovi jeste
vjerovanje u jednou Stvoritelja i u sve ono to smo duni vjerovati.
I NJEGOVI SLJEDBENICI SU U OSNOVI (i sutini)
JEDNAKI. - Jer se osnov imana ne pove ava niti smanjuje, zato to je
iman vrsto vjerovanje (potvrda) koje je dostiglo stepen istinskog
ubjeenja i iskrene pokornosti, a u tome se ne mo e pretpostaviti
smanjenje niti poveanje. 181

180 Krae djelo autora o temeljima vjerovanja u kome je sakupio i saeo

najpoznatije glose iz oblasti tevhida koje su se izuavale u medresama
njegovog doba. Autor je, u ovom djelu, pokuao potkrijepiti svako
miljenje dokazima iz Kurana i sunneta, jer spomenuta djela iz akaida
(El-Fikhu-l-ekber, Akaidu-t-Tahavi, Akaidu-n-Nesefi, Akaidu-s-Senusi i Akaidu
nukajeti-s-Sujuti) nisu sadravala kuransko-sunnetske dokaze za svoje
stavove. To je bio glavni povod za autorovo pisanje ovog djela, kako
sam istie u uvodu. Ovo djelo je napisano na arapskom jeziku i jo se
nalazi u rukopisu. Meutim, tampan je njegov prijevod na bosanski
jezik.
181 Ovo pitanje je u vezi s razlazom uleme o pitanju definicije imana, o
kome smo ve govorili, kazavi da je razlaz izmeu Ebu Hanife i veine
islamske uleme (dumhur) samo formalne naravi i ne uzrokuje
neispravnost u vjerovanju. Po imamu Ebu Hanifi smanjivanje i
poveavanje biva u rezultatima imana, kao to je rekao imam Tahavija:
A oni se razlikuju po stepenu bogobojaznosti, pobonosti,
suprotstavljanju grijesima i slijeenju prioriteta. Isto tako se prenosi od
nekolicine alima prve generacije muslimana da su rekli: Iman se
poveava pokornou, a smanjuje grijesima. Meutim, Kur'an,
nedvosmisleno ukazuje na to da se iman poveava. Allah, d.., kae:
Pravi vjernici su samo oni ija se srca strahom ispune kad se Allah

202
 Hasan Kafija Pruak

A to se tie Allahovih, d.., rijei:

...a kad im se rijei Njegove kazuju, vjerovanje im

poveavaju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju. (El-Enfal, 2)
i drugih slinih ajeta, to se odnosi na okolnosti imana prilikom silaska
objave, ili na njegove rezultate i ja inu njegovog zna enja, ili na
njegovu jainu i slabost. Na to ukazuje autor rijeima:
RAZLIKA MEU NJIMA - meu muminima, tj. razlika u
osobinama imana, kao to je njegova: teina, jaina i svjetlost, kao to
je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
o KV D ; V~= = ;

spomene, a kad im se rijei Njegove kazuju, vjerovanje im poveavaju i

samo se na Gospodara svoga oslanjaju. ( El-Enfal, 2) A kad bude
objavljena neka sura, ima ih koji govore: Kome je od vas ova poveala
vjerovanje? to se tie vjernika, njima je poveala vjerovanje, i oni se
raduju. ( Et-Tevbe, 124) one kojima je, kada su im ljudi rekli: Neprijatelji
se okupljaju zbog vas, treba da ih se priuvate! to povealo
vjerovanje, pa su rekli: Dovoljan je nama Allah i divan je On
Gospodar! (Alu Imran, 173) Takoe se prenose mnoge izjave ashaba i
prvih generacija muslimana u kojima se spominje smanjivanje i
poveavanje imana. Jedna od njih je izjava Ebu Derdaa, r.a., koji kae:
U razboritost ovjeka spada da preispituje svoj iman i razloge njegovog
smanjenja, kao to u njegovu razboritost spada briga o tome da li se
njegov iman poveava ili smanjuje. Omer, r.a., bi imao obiaj kazati
ashabima: Hajde da poveamo na iman! pa bi oni spominjali Allaha,
d.. A Ibn Mesud bi u svojoj dovi, izmeu ostalog govorio: Allahu
dragi, poveaj nam iman, jekin (ubjeenje) i razboritost. Mi smo,
svakako, duni da ih slijedimo u tome i da se ne uputamo u raspravu o
ovom pitanju vie nego to se prenosi od njih, a Allah najbolje zna. Vidi:
erh Ibn ebi-l-Izz, 2/481-482.

203
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Kada bi se izvagao iman Ebu Bekra i iman ostalog mog

ummeta prevagnuo bi iman Ebu Bekra. Ili hadis u kome se kae:182

';T} > y u ; }; VP
Iz Dehennema e izai svako onaj u ijem srcu bude makar
ovoliko imana. U ovim hadisima je jasan dokaz da se razlikuju
183

nagrade za iman. JE U STRAHOPOTOVANJU I

BOGOBOJAZNOSTI, UDALJAVANJU OD NASTRANOSTI I
SLJEENJU PRIORITETA. - Meutim, ukoliko su ljudi jednaki u
osnovi neega, to ne mora da znai da su jednaki u tome kada je rije
o ostalim pitanjima. To slikovito navodi Ebu Hanife, r.a., u djelu El-
Alim ve-l-muteallim kada kae: Na iman je potpuno identian imanu
184

182 Ovaj hadis navodi imam Gazali u Ihjau, a Iraki o tom hadisu kae:
Prenosi ga Ibn Adijj od Ibn Umera, a sened mu je daif (slab). Prenosi
ga i Bejheki u svom djelu E-uab ali kao (mevkuf) rijei Umera sa
sahih senedom. Vidi: Ihja ulumi-d-din, 1/52.
Navodi ga i imam evkani u svom djelu El-Fevaid, i kae: Ovaj hadis
ima sahih sened kao rijei Umera, a kao rijei Poslanika s.a.v.s., daif.
Vidi: El-Fevaidu-l-medmua, str. 335.
183 Prenosi imam Buhari u Sahihu, poglavlje o imanu, hadis broj 2.288, sa
sljedeim tekstom:
:d tn :/s)k tn ~SM| :d p/lV x}l` / /l[ 1=/s)k t` Xr t`

:d tn :/s)k tn ~SM| S}L tn S}aY x=ld c / /- xk -
- :d tn :/s)k tn ~SM| S}L tn /S< x=ld c / /- xk -
:< :d / O=)` < :d S}L tn / x=ld c / /- xk
tn p/lV x}l` pw/lk /l[ 1=/s)k t` Xr :s)E/OJ :C)d :s)E/OJ
* S}L tn :hn :o|
Iz Denneta e izai svako onaj ko je izgovorio Kelime-i-ehadet i
unjegovom srcu se nalo dobra teine jemenog zrna, iz Denneta e
izai svako onaj ko je izgovorio Kelime-i-ehadet i u njegovom srcu se
nalo dobra teine jo manjeg zrna, iz Denneta e izai svako onaj ko
je izgovorio Kelime-i-ehadet i u njegovom srcu se nalo dobra teine
jednog zrna praha. U drugom rivajetu stoji nalo imana umjesto
nalo dobra. Vidi: Fethu-l-Bari, 1/1
184 Djelo El-Alim ve-l-muteallim pripisuje se Ebu Hanifi, r.a., i u njegova
djela ga svrstava veina onih koji su pisali o Ebu Hanifi. To je poznato

204
 Hasan Kafija Pruak

meleka, jer smo mi povjerovali u jedno u Allaha, d .., i Njegovo

gospodarstvo svime postoje im i u sve ono to je od Njega dolo. U
sve to su vjerovali i poslanici i vjerovjesnici, te mi vjerujemo u isto ono
to su vjerovali oni, a oni imaju daleko vie sevapa zbog imana i svih
ostalih ibadeta, jer ih je Allah, d .., odlikovao nad ostalim ljudima
poslanstvom i njihov govor, namaz i sva ostala djela nad djelima
drugih ljudi, jer su oni vo e i povjerenici Allaha, d .. Zato ih niko od
ljudi ne moe dostii u ibadetu strahopotovanju i pokornosti. 185

U tom smislu je i prednost pojedinih vjernika nad drugima u

stepenu bogobojaznosti.
SVI MUMINI SU (EVLIJE) PRIJATELJI MILOSTIVOG.
Allah, d.., kae:

Allah je zatitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina

na svjetlo... (El-Bekare, 257)

djelo i ima svoju naunu vrijednost zato to je obuhvatilo razna

akaidska pitanja koja su bila aktuelna u to doba. Meutim, sve predaje
ovog djela se svode na Mukatila Hafsa b. Muslima es-Semerkandija
kojeg Ibn Mehdi smatra lacem, a Ebu Kutejbe veoma slabim. Es-
Sulejmani za njega kae da se ubraja meu one koji su izmiljali
hadise. Vidi: Mizanul-itidal, 1/557.
Autor djela Fejdu-l-Bari izriito tvrdi da to djelo nije napisao Ebu Hanife.
Vidi: Fejdu-l-Bari, 1/59.
Pogledaj miljenje Kaladija i Nedevija koji su obradili ovo djelo u
jednom od njegovih izdanja u uvodu spomenutog izdanja koje je
tampala tamparija El-Huda u Halepu 1392. h. g.
185 Ovaj tekst je sastavljen iz nekoliko citata spomenutog djela koje sam
naao na sljedeim stranicama u obradi Kaladija i Nedevija: 58, 60,
65.

205
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

...zato to je Allah zatitnik onih koji vjeruju i to

nevjernici zatitnika nemaju. (Muhammed, 11) A rije velijj je
izvedena iz rijei velajet sa fethom na vavu, to je suprotno neprijateljstvu.
Jedni smatraju da se ova rije ita vilajet sa kesrom na vavu to je takoe
ispravno a imaju isto zna enje. Drugi smatraju da velajet znai pobjeda,
a vilajet znai vladavina. Ukratko, vjernici su Allahovi prijatelji i On je
njihov prijatelj.
NAJBOLJI MEU NJIMA JE ONAJ KO JE
NAJPOKORNIJI I KO NAJBOLJE SLIJEDI KURAN. - tj.
najbolji vjernik je onaj koji je najpokorniji Allahu i koji najvi e slijedi
Kuran i on je nabogobojazniji. Allah, d .., kae:

Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvie boji...

(El-Hudurat, 13) A Poslanik, s.a.v.s., kae:
VM& (
+ =Vo o +Lp ( +Lo o +=Vp fu (
; z,D";= ,( VM o Z ( Z o
VC
Nikakve prednosti nema Arap nad nearapom, niti nearap nad
Arapom, niti bjelac nad crncem, niti crnac nad bijelcem, izuzev u
bogobojaznosti. Svi su ljudi od Adema, a Adem je od praine. U 186

ovom hadisu je jasan dokaz da je polemika o tome da li je vredniji

saburli siromah ili zahvalan bogata - bespotrebna.
186 Prenosi imam Ahmed u Musnedu , 5/411, sa sljedeim rijeima: O
ljudi! Zaista je va Gospodar jedan. Zaista Arap nema nikakve
prednosti nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti crveni nad crnim,
niti crni nad crvenim, izuzev u bogobojaznosti... Za ovaj hadis ejh
uajb el-Arnaut kae: Njegovi prenosioci su pouzdani, a sened sahih.
Vidi; erh Ibn ebi-l-Izz, 2/510.

206
 Hasan Kafija Pruak

IMAN (VJERA) JE VJEROVANJE U ALLAHA,

MELEKE, OBJAVE, VJEROVJESNIKE, SUDNJI DAN I DA
JE ODREENJE DOBRO I ZLO, SLATKO I GORKO - OD
ALLAHA. - Veznik i je ponovljen prilikom spomena vjerovanja u
odreenje radi naglaavanja posebnog znaaja ovog dijela imana.
VJERUJEMO U SVE OVO. NE PRAVIMO NIKAKVE
RAZLIKE IZMEU ALLAHOVIH VJEROVJESNIKA. - U
pogledu njihovog poslanstva ljudima od strane Allaha, d .. Ne
pravimo razliku meu njima tako to neke prihvatamo a druge
odbijamo, nego vjerujemo u sve njih i SVJEDOIMO SVIMA DA
JE ISTINA SVE ONO TO SU PRENIJELI OD OBJAVA - jer
onaj ko povjeruje u neke od njih a zanije e druge, ustvari nije e sve.
Allah, d.., kae:

Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i ele da

izmeu Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave
razliku, i govore; U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo, i ele
da izmeu toga nekakav stav zauzmu oni su zbilja pravi
nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju.
(En-Nisa, 150, 151)

207
POINITELJI GRIJEHA
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Zatim autor navodi njihove stavove o pitanju po initelja velikih

grijeha, pa kae:
POINITELJI VELIKIH GRIJEHA UMMETA
MUHAMMEDA, S.A.V.S. - ovdje se govori o po initeljima velikih
grijeha ummeta Muhammeda, s.a.v.s., to znai da status grenika iz
redova prijanjih naroda nije isti. NEE OSTATI VJEITO U
DEHENNEMU AKO UMRU VJERUJUI U ALLAHA
JEDNOGA, PA I AKO SE NE POKAJU PRIJE SMRTI. Jer,
uope nije sporno da pokajanje brie grijehe, nego je sporno pitanje
onog ako se ne pokaje. Ove rije i su direktan odgovor harid ijama koji
smatraju da svi grijesi predstavljaju irk. Pojedini meu njima smatraju
da su samo veliki grijesi kufr, za razliku od malih. Ove rije i, isto tako,
predstavljaju odgovor i mutezilama koji smatraju da po initelji velikog
grijeha izlazi iz imana. AKO SE SRETNU SA ALLAHOM
VJERUJUI U NJEGA, ONI SU U NJEGOVOJ MILOSTI I
ODREDBI. AKO HOE DA IM OPROSTI, OPROSTIT E
IM, SVOJOM DOBROTOM, KAO TO KURAN KAZUJE:

ALLAH SIGURNO NEE OPROSTITI DA NJEMU

DRUGE SMATRAJU RAVNIM, A OPROSTIE MANJE
GRIJEHOVE OD TOGA KOME ON HOE. (En-Nisa, 48 i
116)
Oprost koji je vezan za Allahovu, d .., volju odnosi se na sve
grijehe izuzev irka, kako se jasno vidi iz ovog ajeta.
AKO HOE DA IH KAZNI, KAZNIE IH VATROM, -
shodno njihovim grijesima SVOJOM PRAVEDNOU - jer On
raspolae Svojim vlasnitvom kako hoe. Ove rijei predstavljaju
direktan odgovor podlim murd ijama koji smatraju da mumin ne
moe dospjeti u Vatru.

209
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

ZATIM E IH IZBAVITI IZ NJEGA, SVOJOM

MILOU I ZAGOVORNITVOM ZAGOVORNIKA
POKORNIH - kao npr. poslanici, vjerosvjesnici, alimi i dobri ljudi,
kao to na to ukazuju ajeti i hadisi o efaatu koje smo ve citirali.
Iz ovih rijei se jasno razumije da e po initelji velikih grijeha
izai iz Dehennema, to predstavlja jasan odgovor mutezilama koji
smatraju da e poinitelji velikih grijeha ostati vje no u njemu.
A ONDA IH POSLATI U DENNET - Kazna u
Dehennemu, a zatim izbavljenje iz njega i uvoenje u Dennet je
zato JER ALLAH TITI ONE KOJI GA PRIZNAJU. - Dakle,
Allah je zatitnik vjernika, bili oni pokorni ili nepokorni.
NE IZJEDNAAVA IH NA OVOM I ONOM SVIJETU S
ONIMA KOJI GA NEGIRAJU, KOJI SE UDALJAVAJU OD
NJEGOVE UPUTE I KOJI NISU POSTIGLI NJEGOVU
NAKLONOST. - Jer su dokazi koji nije u istovjetnost nevjernika sa
vjernicima, jasni. Allah, d .., kae:

...zato to je Allah zatitnik onih koji vjeruju i to

nevjernici zatitnika nemaju. (Muhammed, 11)

Misle li oni koji ine zla djela, da emo s njima postupiti

jednako kao sa onima koji vjeruju i dobra djela ine, da e im
ivot i smrt biti isti? Kako loe rasuuju! (El-Dasija, 21)

210
 Hasan Kafija Pruak

zar emo muslimane s nevjernicima izjednaiti?! (El-

Kalem, 35)

Zar emo postupiti s onima koji vjeruju i ine dobro kao s

onima koji prave nered na zemlji, ili, zar emo postupiti s onima
koji se grijeha klone isto kao i s grenicima? (Sad, 28)
ALLAHU, ZATITNIE ISLAMA I NJEGOVIH
SLJEDBENIKA, UVRSTI NAS U ISLAMU SVE DOK TE NE
SRETNEMO SA NJIM U SRCIMA SVOJIM. - Ovu dovu autor
navodi ugledaju i se na Poslanika, s.a.v.s. U hadisu koji prenosi Enes,
r.a., stoji da je Poslanik, s.a.v.s., esto uio:
o ;z DM )Z';= ~ ) Z' ;
O Zatitnie islama i njegovih sljedbenika, u vrsti me u njemu
sve dok te ne sretnem sa njime. Slinu dovu je inio i Jusuf, a.s.,
187

kada je rekao:

O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zatitinik moj i na

ovom i na onom svijetu; daj da umrem kao musliman i pridrui
me onima koji su dobri! (Jusuf, 101)
Zatim autor pojanjava stavove uleme o pitanju opho enja
prema pripadnicima nae kible, pa kae:
SMATRAMO DA SE NAMAZ MOE OBAVITI ZA
SVAKIM SLJEDBENIKOM KIBLE, DOBRIM I LOIM. - jer
187 Prenosi El-Hejsemi u djelu Medmeu-z-zevaid (10/176) sa sljedeim
tekstom: O Zatitnie islama i njegovih sljedbenika uvrsti me u islamu
sve dok te sa njim ne sretnem! Zatim El-Hejsemi kae: Prenosi ga
Taberani u El-Evsatu i kae da su njegovi prenosioci pouzdani.

211
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

sustezanje od namaza za njima vodi u novotariju po kojoj se po inioci

velikih grijeha smataraju nevjernicima, to, svakako, nije ispravno. Zato
je neko rekao: Ko ostavi dumu i namaz u dematu za imamom
grjenikom taj je novotar (mubtedi), prema veini uleme. Ispravno je
da za njime klanja i poslije toga ne obnavlja svoj namaz, jer su ashabi
klanjali za imamima grenicima, dumu i ostale namaze, a nisu ih
obnavljali.
DENNAZU TREBA KLANJATI SVAKOM MU'MINU,
DOBROM ILI LOEM - Zato to nam je nareeno da inimo dovu
za pripadnike kible, a denaza namaz umrlom je dova. Poslanik, s.a.v.s.,
naredio je da se klanja d enaza namaz Maizu koji je po inio zinaluk i
nakon toga kamenovan. A to se tie ne klanjanja denaze namaza
razbojnicima i hajducima, ukoliko budu ubijeni u tom stanju, to je
zbog toga to oni spadaju u one koji su prokleti, a dova je opre na
prokletstvu. Isti tretman ima i onaj koji nered na zemlji ini, te se ni
njemu ne klanja denaza.
NIKOGA, - odreenog po njegovom imenu, NE
SMJETAMO U DENNET NITI U DEHENNE - Tj.
neemo rei da je taj i taj u Dennetu ili Dehennemu, jer to
predstavlja gajb (nepoznato) a gajb se mo e spoznati samo objavom, a
objave, nakon Poslanika, s.a.v.s., nema. Zatim, u obzir se uzima krajnje
stanje ovjeka s kojim e zavriti boravak na ovom svijetu.
NIKOGA NE PROGLAAVAMO NEVJERNIKOM,
MURIKOM I MUNAFIKOM, AKO SE OD NJEGA TAKO
NETO OTVORENO NE POJAVI - ili neto to na to jasno
upuuje.
PREPUTAMO, USTVARI, NJIHOVU NUTRINU
ALLAHU - jer Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
V7V[ D Vm;= ~N N
Mi sudimo po vanjskim pokazateljima, a Allahu pripada nutrina
(skriveno). 188

188 Navodi ga evkani u djelu El-Fevaidu-l-medmua i kae: Velikani

usulu-l-fikha ga uzimaju kao dokaz, a nema nikakve osnove. Vidi: El-
Fevaidu-l-medmua, str. 200.

212
 Hasan Kafija Pruak

Isto tako, nama je zabranjeno da sumnjamo i slijedimo ono za

to nemamo dokaza. Allah, d.., kae:

Ne povodi se za onim to ne zna! (El-Isra, 36.)

NIKO OD SLJEDBENIKA MUHAMMEDA, S.A.V.S., NE
MOE BITI KA NJEN SMR U, OSIM AKO TO PO PRAVDI
ZASLUUJE - tj. ako to islam nalae, kao to je kisas (krvna osveta),
odmetnitvo od vjere, i razbojnitvo koje zasluuje smrtnu kaznu po
erijatu.

213
POKORNOST VLADARU
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Zatim, autor navodi njihove izreke u vezi sa pokornosti vladaru,

pa kae: SMATRAMO DA SE NE TREBA BUNITI PROTIV
NAIH HALIFA I UPRAVLJAA, - osim onih koji se silom
nametnu a nisu dobili prisegu odgovaraju ih lanova zajednice ( ehlu-
lhalli ve-l-akdi) AK I AKO POGRIJEE. - jer Poslanik, s.a.v.s., kae:
o , ,b .>," o " o , e; ,>"o = EpZ ;y
,6u o V>c
u V~ ;8"^ V; y ,Z
A,";K AD" ;,(; u V>"^ Ao;L; u
Ako neko od vas vidi neto loe kod svoga emira, neka se strpi,
jer ko se odvoji od d emata i u tom stanju umre, umro je
dahilijjetskom smru. U drugom rivajetu stoji:
189

;u ,Z o , ,b , Z; y ;y + = o
* z"o )Z ' Az= O Rzu V>"^ Ao;L
Ko se odvoji od demata samo pedalj, skinuo je ogrlicu islama
sa svoga vrata. 190

Zatim, otkazivanje poslunosti emiru greniku (nepravedniku)

prouzrokuje daleko veu tetu nego to su njegovi grijesi. Pored toga,
strpljenjem na njihove greke briu se grijesi i pove avaju sevapi, jer
Allah, d.., je dao da oni zavladaju nama zbog naih loih djela. Allah,
d.., kae:

189 Prenosi imam El-Buhari u Sahihu, Poglavlje o neredima , hadis broj

7.053. Vidi: Fethu-l-Bari, 13/5,251. i Muslim u Sahihu, Poglavlje o vladavini,
hadis broj 1.849. Vidi Sahih Muslim, 3/1477.
190 Ovaj rivajet prenosi Ebu Davud u Sunenu, hadis broj 4.758, sa
sljedeim tekstom: Ko se udalji od demata samo za pedalj, skinuo je
ogrlicu islama sa svoga vrata. Vidi: Sunen Ebi Davud, 5/118. Autor Avnu-
l-mabuda na kraju svog komentara ovog hadisa kae: Munziri se nije
izjasnio o pitanju statusa ovog hadisa. Vidi: Avnu-l-mabud, 13/102.

215
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste

zaradili, a On mnoge i oprosti. (E-ura, 30.)

Tako isto Mi preputamo vlast jednim silnicima nad

drugim zbog onoga to su zaradili. (El-Enam, 129.) Zato smo
duni da to vie istigfar donosimo, tevbu inimo i ispravljamo svoja
djela, jer ako ljudi ho e da se rijee nepravde nepravednog vladara,
neka ostave nepravdu meu sobom. Prenosi se od Malika b. Dinara 191

da je u jednoj od Allahovih, d .., knjiga stajalo: Ja sam Allah, vladar

svih vladara. Srca vladara su u Mojoj ruci. Ko Meni bude pokoran, Ja
u dati da mu oni budu milost, a ko Meni bude neposluan, Ja u dati
da mu oni budu kazna. Zato, nemojte troiti vrijeme grdei vladare,
nego se Meni pokajte, pa u Ja uniniti da budu naklonjeni vama. 192

191 Malik b. Dinar Ebu Jahja el-Basri. Svrstava se u prvake meu

tabiinima. Bio je jedan od poznatih prepisivaa Kurana. Roen je za
ivota Ibnu Abbasa, a uo je hadis od Enesa b. Malika. Bio je uven po
svojoj skromnosti i pobonosti. Prenosi se da je rekao: Kamo sree da
mi je nafaka data u kamenu, da ja iz njega si{em. Ne bi se za drugim
okrenuo sve do svoje smrti. Za njega je Sulejman et-Tejmi rekao:
Nisam zapamtio nikog skromnijeg od Malika b. Dinara. Umro je 127.
h.g, po nekima 130.
192 Ove rijei se pripisuju Poslaniku, s.a.v.s., ali to nije tano. Prenosi
Hejsemi i kae: Prenosi ga Taberani u El-Evsatu, a u njegovom senedu
se nalazi Ibrahim b. Raid koji je nepouzdan (metruk). Vidi: Medmeu-
z-zevaid, 5/249.
Na marginama rukopisa uz ove rijei stoji sljedea opaska: Neko je
rekao: ezdeset godina sa nepravednim imamom je bolje nego jedna
no bez imama. Zato to je nepravda jedna od nedaa zbog koje se
prataju grijesi, strpljenjem na nepravdi se poveavaju sevapi, u
nepravdi se ljudi vraaju i kaju Allahu, d.., i od Njega oprost trae. Isti

216
 Hasan Kafija Pruak

NE MOLIMO SE ALLAHU PROTIV NJIH, - zato to

smatramo da u dovi protiv njih nema nikakve koristi. Prenosi se da su
neki ljudi otili do Malik b. Enesa i po alili mu se na Jusufa b.
Haddada, a zatim mu rekli:
193

z ; ; ~_u ; = \ ; "C; y +Ro = V=-X o

T , ,(~ ; o C2" ( ,6u V>b; zu ;,LN
o , ,b ~ .> D"pZ ~ ,= z C , D"M " *V^ Rp =
* ,Z

je sluaj i sa nepravdom od strane neprijatelja. Zato Allah, d..,

omoguuje mnogim nasilnicima (nepravednicima) da dou na vlast.
193 Haddad b. Jusuf b. el-Hakem es-Sekafi ebu Muhammed, uveni
vojskovoa, znalac i govornik. Roen je i odrastao u Taifu, a zatim se
preselio u am (Siriju) gdje se prouo meu vojnicima te ga je Abdul-
Melik b. Mervan postavio za glavnokomandujueg svoje vojske i
naredio mu da se bori protiv Abdullaha b. Zubejra. On odlazi u Hidaz
na elu ogromne vojske i ubija Abdullaha i potpuno poraava njegovu
vojsku. Abdul-Melik ga postavlja za namjesnika Mekke, Medine i Taifa.
Zatim je uguio pobunu u Iraku i uspio da zadri svoj poloaj dvadeset
godina. Sagradio je grad Vasit koji se nalazi izmeu Kufe i Basre. Svi
historiari se slau da je bio krvolok. Za njega autor djela Sijer Ealami-n-
nubela kae: Imao je dobrih djela koja su se potpuno utopila u moru
njegovih grijeha. Neka mu Allah sudi. U svakom sluaju, bio je pripadnik
tevhida, a bilo je dosta silnika i nepravednika meu vladarima i
namjesnicima slinih njemu. Jakut el-Hamevi kae: Abdul-Vehhab es-
Sekafi je spomenuo Haddada i rekao: Vi spominjete samo loe
strane. A zar ne znate da je on prvi koji je kovao novac na kojem je
pislao Lailahe illallah Muhammedun resulullah i prvi ko je sagradio
grad nakon ashaba u islamu. Zatim, da je jedna muslimanka, zarobljena
u Indiji, povikala: O Haddadu! Ta vijest je dola do njega te je
povikao: Odazivam ti se! Odazivam ti se! i potroio sedam miliona
dirhema dok je osvojio Indiju i spasio tu muslimanku. Umro je 95. h.g.
Opirnije o njemu pogledaj: Mudemu-l-buldan, 8/382, Vefijjatu-l-eajan,
2/29-54, Sijerualami-n-nubela, 4/343, Tehzibu-t-tehzib, 2/210-213.

217
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Zar nee zamoliti Allaha, d.., da nam pomogne protiv

njega? On im tada ree: Strpite se! Tako mi Allaha, onaj koji e do i
poslije njega jo je gori. To sam uo od vaeg Poslanika Uistinu je 194

tako i bilo, jer je Haddad, iako je bio nepravedan i fesad inio,

predvodio muslimane na had du, u obavlajnju ibadeta slijedio ashabe,
sam vazio za vrijeme dume i imamio klanja ima. Zatim se, nakon
njega, rairilo neznanje meu vladarima i namjesnicima, te su po eli
oponaati nemuslimane u nonji i nositi svilu, zlato i sli no, zatim se
odavati raznim zabavama koje su bile poznate vladarima silnicima, te
ostavljati hutbe za vrijeme dume namaza i obraanje na Arefatu.
NITI SE POVLAIMO OD POSLUNOSTI PREMA
NJIMA. - Jer to vodi u totalnu neposlunost ostalog svijeta i moe
prouzrokovati veliki nered i oslabiti snagu muslimana, to njihovi
neprijatelji vrlo lahko mogu iskoristiti.
SMATRAMO DA JE POSLUNOST PREMA NJIMA
DIO POKORNOSTI PREMA ALLAHU I STROGA
OBAVEZA. - Allah, d.., kae:

O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se

Poslaniku i predstavnicima vaim. (En-Nisa, 59) Poslanik, s.a.v.s.,
kae:
o , ,b , Z , " o , e V V ;= Z ,
co Rzu ;co ,; i Rzu o;i; y ,Z

194 Prenosi imam Buhari u Poglavlju o neredima , hadis broj 7.068, sa

sljedeim tekstom: Zubejr b. Adijj kae: Doli smo kod Enesa b.
Malika i poalili mu se na Haddada, pa je rekao: Strpite se, jer vam
nee doi vrijeme a da nije gore od prethodnog, sve dok ne sretnete
svoga Gospodara. To sam uo od vaeg Poslanika, s.a.v.s. Vidi: Fethu-
l-Bari, 13/22.

218
 Hasan Kafija Pruak

Rzu V co o;i Rzu V; i ,

* ;co
Ko se pokori meni pokorio se Allahu, a ko prema meni bude
neposluan, on je neposluan prema Allahu. Ko se pokori namjesniku
(emiru), pokorio se meni, a ko bude neposluan prema namjesniku, on
je neposluan prema meni. 195

MOLIMO SE ALLAHU ZA NJIH, NJIHOVO

POPRAVLJANJE I UPUIVANJE, TE ZA NJIHOVO
ZDRAVLJE. Ta dova ima viestruk znaaj i ako bude usliana, onda
e se taj hajr proiriti sa vladara i na njegove podanike, on e ih
zavoljeti i nee moi dozvoliti nepravdu nad njima.
Ukoliko se vladari i namjesnici poprave u vjeri, to e uzrokovati
povratak ostalih muslimana vjeri, jer e to oni od njih tra iti i tako
zaraditi veliku nagradu kod Allaha, d .., i lijepu spomen kod ljudi. A
ukoliko njihovo zdravlje bude dobro, to e im pomo i da lake obave
emanet kojim ih je Allah, d.., zaduio povjeravanjem uprave nad
drugima. Poslanik, s.a.v.s., kae:
o 4[ ; o ; j[
Vladar je uvar naroda i on je odgovoran za njih. 196

PRISTAJEMO UZ SUNNET I DEMAAT. Jer je u

slijeenju sunneta i demaata uputa, a u odstupanju od njih zabluda.
UVAMO SE SKRETANJA, RAZILAENJA I
PODVAJANJA - jer je Allah, d.., rekao:

195 Prenosi imam Buhari u Sahihu, u poglavlju o propisima ( El-ahkam ),

hadis broj 7.137. Vidi Fethu-l-Bari, 13/111. Isti hadis prenosi i Muslim u
Sahihu, u poglavlju o namjesnitvu, hadis broj 1.835. Vidi: Sahih Muslim ,
3/1.466.
196 Ovaj hadis nisam pronaao u literaturi do koje sam mogao doi, ali
njegovo znaenje odgovara hadisu: "Svi ste vi pastiri, i svako e
odgovarati za svoje stado."

219
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Onoga ko se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je pravi

put, i koji poe putem koji nije put vjernika, pustiemo da ini
ta hoe, i baciemo ga u Dehennem, - a uasno je on
boravite! (En-Nisa, 115) A Poslanik, s.a.v.s., rekao je:
;u ,Z o , ,b , Z; y ;y + = o
* z"o )Z ' Az= O Rzu V>"^ Ao;L
Ko odstupi od demaata makar pedalj, on je skinuo ogrlicu
islama sa svoga vrata. 197

* ;," ,T^ ,T^ Ao;L , R

Allahova je pomo sa demaatom, a ko se odvoji on e
odvojen biti i u vatri. To zbog toga to je pravac pripadnika sunneta
198

i demaata jedan od Allahovih, d .., dokaza koji upuuju na sigurno

znanje. Poslanik, s.a.v.s., kae:
D"LC ( D, , z ,Z o , ,b , Z EpZ
* A)e o

197 Ranije smo naveli izvore ovog hadisa.

198 Prenosi imam Tirmizi u Sunenu , u Poglavlju o neredima , hadis broj
2.255 sa sljedeim tekstom: Zaista Allah, d., nee dozvoliti da se
ummet Muhammeda, s.a.v.s., sloi u zabludi. Allahova pomo je sa
demaatom, a onaj ko se odvoji on e odvojen biti i u vatri. Zatim je
Tirmizi rekao: Ovaj je hadis garib sa ovim senedom. Autor djela
Tuhfetu-l-ahvezi kae: Ovaj hadis je daif, ali ima vie rivajeta koji ga
podravaju. Vidi: Tuhfetu-l-ahvezi, 6/386 i Es-Sunne libn ebi Asim , 140-43.

220
 Hasan Kafija Pruak

Moj ummet se nikada nee sloiti u zabludi. 199

Zato je
odstupanje od sunneta i demaata novotarija i zabluda.
VOLIMO PRAVEDNE I POVJERLJIVE, - a oni su
pripadnici ehli-sunneta i d emaata, zatim oni, od ummeta, koji ih
budu slijedili, te pravedni vladari. Zato je ljubav prema njima znak
potpunog imana i iskrene predanosti Allahu, d .., jer ona u sebi sadri
ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku. A Allah voli
dobroinitelje, one koji se kaju i one koji se redovno iste. A u
potpunu ljubav prema Allahu, d., spada i voljeti one koje Allah,
d.., voli, jer onaj koji nekog voli, voli i ono to on voli, mrzi ono to
on mrzi, prijateljuje sa onim s kojim on prijateljuje i mrzi onoga koga
on mrzi. On je, dakle, saglasan sa svojim voljenim u svakoj situaciji.
NE VOLIMO NASILNIKE I IZDAJNIKE. - To su oni koji
vole razlaz i neposlunost i nepravedni vladari. Allah, d .., ne voli
izdajnike, niti one koji nered ine i one koji se ohole. Mi ih, isto tako,
ne volimo i mrzimo, kako bismo udovoljili Allahu, d .. Ljubav i
mrnja prema njima zavisi od njihovih pozitivnih i negativnih osobina.
Tako se u jednom ovjeku moe nalaziti uzrok ljubavi i mr nje,
prijateljstva i neprijateljstva, te se on mo e voljeti iz jednog razloga, a
mrziti iz drugog, a prevladava ono to je jae. Isto tako, Allah, d..,
neto kod svog roba voli a drugo ne voli. Poslanik, s.a.v.s., prenose i
od svoga Gospodara, ka e:
V~ 4 #\ v o -VC o;u ; ^ o ,VC ;
* R= ( C [;V}; #

199 Prenosi Ibn Made u Poglavlju o neredima , hadis broj 3.950, sa

sljedeim tekstom: Zaista se moj ummet nee suglasiti u zabludi. Ako
vidite razlaz meu muslimanima, drite se veine. Ovaj hadis se
prenosi sa vie seneda, ali svi su slabi. Vidi: Sunen b. Made, 2/303.
Prenosi Ibn Ebu Asim u djelu Es-Sunne sa vie seneda, a El-Albani
kae da je hasen. Vidi: Kitabu-s-Sunne , 1/41-44.
Ovaj hadis, takoe, prenosi i El-Hakim u Mustedreku , ali kao izreku Ibn
Mesuda i kae da je sahih i da odgovara uslovima Buharije i Muslima.
Vidi: El-Mustedrek , 2/488.

221
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Ni u emu se ne dvoumim kao u pogledu uzimanja due Mome

robu vjerniku koji ne voli smrt, a ja ne volim da ga uznemirim, ali to
mu se mora dogoditi. 200

TVRDIMO DA ALLAH ZNA ISTINU I ONOGA TO JE

NAMA NEJASNO PO NAEM ZNANJU. - Ove rijei su potvrda
i pojanjenje onoga to je ve reeno, da je ispravan u vjeri samo onaj
ko se u potpunosti preda Allahu i Njegovom Poslaniku i znanje o
neemu to mu nije jasno prepusti onome ko ga zna, jer onaj koji
govori o neemu bez znanja, slijedi samo svoje strasti. A Allah, d ..,
kae:

A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju,

a ne Allahovu uputu? (El-Kasas, 50)

Reci: Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i

Zemlje jedino On zna. (El-Kehf, 26)

Reci; Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj,

samo malo njih to zna. (El-Kehf, 22) To zbog toga to rjeavanje
svih problema nije mogue, zato je neophodne znanje o tome
prepustiti Allahu i vrsto vjerovati u istinitost svega onoga to se
prenosi od Allaha i Poslanika. Svi znamo da je ljudski razum nemo an
da spozna sve ljudske tajne i mudrosti, a kako je tek sa Allahovim,
d.., tajnama i mudrostima?
Zatim, imam Tahavija navodi citate islamske uleme o
obaveznosti prihvatanja onoga to je vjerodostojno preneseno do nas,

200 Prenosi imam Buhari u Sahihu, hadis broj 6.502, na kraju dueg
hadisa. Vidi: Fethu-l-Bari, 11/340.

222
 Hasan Kafija Pruak

naroito ako spada u mutevatir i mehur predaje, do te mjere da su

pojedine fikhske propise svrstali meu akaidske mesele, pa kae:
SMATRAMO DA JE MESH PO OBUI, ZA VRIJEME
BORAVKA KOD KUE I ZA VRIJEME PUTOVANJA,
DOZVOLJEN. - Za vrijeme boravka kod kue jedan dan i jednu
no, a za vrijeme putovanja tri dana i tri noi, KAKO SE NAVODI U
PREDAJAMA.
Navedene rijei direktan su odgovor ijama, koji to nijeu. O
meshu po obui, prilikom uzimanja abdesta, govore brojni hadisi koji
201

dostiu stepen tevatura. Mesh su praktikovali mnogi ashabi i tabiini.

Prenosi se da je Hasan el-Basri rekao:
202

[ Z $R>) K p>Z V>O

vO o

201 Kod nas je uvrijeeno miljenje da se mesh moe uzeti samo po

mestvama koje su za to specijalno napravljene od konog materijala
koji ne proputa vodu. Meutim, mesh se uzima po svemu to se oblai
na noge, pod uslovom da prekriva cjelokupno stopalo koje smo duni
prati prilikom abdesta, da nije providno i da ne spada s nogu. Nigdje u
hadisima ne postoji dokaz da to mora biti koni materijal, da ne
proputa vodu.
202 Hasan b. Jesar el-Basri ebu Seid, poznati tabiin, bio je prvi imam
Basre i najueniji u svome vremenu. Bio je jedan od velikana u nauci, a
posebno u fikhu i knjievnosti. Istovremeno je bio poznat kao veliki
junak i pobonjak. Roen je u Medini i odrastao u okrilju Alije b. Ebi
Taliba, r.a. Bio je veoma cijenjen i uvaavan. Slobodno je ulazio kod
vladara i namjesnika i otvoreno ih savjetovao. Nikog se nije bojao kada
je u pitanju istina. Rekli su da je njegov govor bio najsliniji govoru
Poslanika i da je, po svome ponaanju, najvie liio na ashabe. Imao je
nekoliko posebnih okraja sa Haddadom, ali je uspio da se spasi
njegove zlobe. Umro je 110. h.g.
Opirnije o njemu vidi: Vefijjatu-l-eajan, 2/69-73, Sijeru ealami-n-nubela,
4/563-588, Et-tehzib, 2/263, ezeratu-z-zeheb , 1/136.

223
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Obavijestilo me je 70 u esnika bitke na Bedru da su vidjeli

Poslanika, s.a.v.s., kako ini mesh po arapama. Prenosi se da je Ebu
203

Hasan el-Kerehi rekao: Bojim se kufra za onoga koji ne smatra

204

mesh po arapama (mestvama) dozvoljenim. 205

Isto tako rijei Allaha, d.:

O vjernici, kad hoete namaz da obavite, lica svoja i ruke

svoje do iza lakata operite a dio glava svojih potarite i noge
svoje do iza lanaka. (El-Maide, 6) se itaju na dva naina, tako da
se po prvoj verziji razumije i noge svoje do iza lanaka perite a po
drugoj i noge svoje do iza lanaka potarite. S obzirom da je
Poslanik, s.a.v.s, redovno mesh inio po arapama koriste i tu olakicu
sve do smrti, a kada je nije koristio, onda bi prao noge, jasno se da
zakljuiti da su oba kiraeta (naina itanja) ispravna.
Rije mesh u arapskom jeziku upotrebljava se u zna enju doticanje,
ali isto i u znaenju polivanje. Upotreba rijei mesh, kada je u pitanju
pranje nogu, ukazuje na veoma malu koli inu vode kojom se to ini i
da se voda ne smije prekomjerno troiti, iako to mnogi ine kada je u
pitanju pranje nogu.

203 Ovaj eser navodi Ibn Abdul-Berr u djelu El-Istizkar sa sljedeim

tekstom: Ja sam zapamtio 70 ashaba Poslanika, s.a.v.s, kako ine
mesh po arapama. (El-Istizkar, 1/273)
204 Ubejdullah b. Husejn el-Kerehi, Ebu-l-Hasan, poznati fakih. Bio je
prvak hanefijskog fikha u Iraku. esto je postio i mnogo klanjao (nafilu)
i bio saburli i trpeljiv prema siromatvu i neimatini. Kereh je etvrt u
predgrau Bagdada u kojoj je roen Ebu-l-Hasan. Umro je u Bagdadu
340. h.g.
Opirnije o njemu vidi: El-Fevaidu-l-behijje, str. 18-109, El-Devahiru-l-
mudijje, 2/493, Tarih Bagdad, 1/353-355, El-Ensab, str. 479.
205 Nisam pronaao El-Kerehijeve rijei u dostupnim izvorima.

224
 Hasan Kafija Pruak

S obzirom da su hadd i dihad dva poznata simbola islama

koja pojedini, koji su zalutali, nije u, mnogi autori akaidskih djela
pitanje hadda i dihada spominju me u akaidskim meselema, tako i
imam Tahavija veli:
OBAVLJANJE HADDA I DIHADA SA
PRETPOSTAVLJENIMA MEU MUSLIMANIMA, BILI ONI
DOBRI ILI LOI, OBAVEZNI SU ZA SVAKOG ZA TO
SPOSOBNOG MUSLIMANA, SVE DO SUDNJEG DANA.
Ove rijei su odgovor ijama koji uslovljavaju nepogreivost
imama i kau: Nema dihada na Allahovom putu sve dok se ne
pojavi Er-Rida iz porodice Muhammeda i dok glasnik s neba ne
povie: Slijedite ga!, to je potpuno netano i nema nikakva osnova.
To su dva farza koji su u vezi s putom, a na putu je neophodan
voa koji e ljude organizirati i voditi, te ih braniti od neprijatelja. To
se ostvaruje kako sa dobrim tako i sa loim imamom (voom).
NIKO IH NE MOE OSPORITI NITI OPOVRGNUTI.
- Bez obzira na velike potekoe, odnosno strah koji je rezultat raznih
glasina. Ove rijei odgovor su pojedinim koji su se pojavili u
posljednje vrijeme i tvrde da sa ljudi spada obaveza had d a ukoliko se
boje razbojnika na putu i slino.

225
MELEKI
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

VJERUJEMO U MELEKE PISARE. ALLAH IH JE

UINIO NAIM UVARIMA. Allah, d.., kae:

...a nad vama bdiju uvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji
znaju ono to radite. (El-Infitar, 10-12)

Zar oni misle da Mi ne ujemo ta oni nasamo

razgovaraju i kako se meusobno dogovaraju? ujemo Mi, a
izaslanici Nai, koji su uz njih, zapisuju. (Ez-Zuhruf, 80) A
Allahov poslanik, s.a.v.s., ka e:
>"y;pD" ;y ,Z o , ,b , Z , VV = o

VL v) b u p D"L; ,";= A~ 7) ,;= A~ 7) ~ u
= o 2" [u ~u C;= T, Vp ,G Vcp) b
; "C -c; "}VC zu ">;o D"}VC w}
* -c
Nad vama se smjenjuju meleki noi i meleki dana i sastaju se na
sabahu i ikindiji namazu, pa se Njemu di u oni koji su proboravili
meu vama, pa ih Gospodar pita, a On najbolje zna ta oni rade:
Kako ste ostavili moje robove? a oni odgovaraju: Doli smo im a
oni klanjaju i ostavili smo ih na namazu. U drugom hadisu stoji:
206

206 Prenosi Buhari u Poglavlju o namaskim vremenima , hadis broj 555.

Vidi: Fethu-l-Bari, 2/33. Prenosi ga, takoe, i Muslim u Sahihu u Poglavlju
o damijama , hadis broj 632. Vidi: Sahih Muslim , 1/439.

228
 Hasan Kafija Pruak

}; ,; y ,Z o , ,b , Z , Vo = o
fv $M k7;s R"o ,(~ y;v~ ( p ,6u .Vp,D"
* V} ND"Z;u " K
,V
Zaista se meu vama nalaze oni koji vas nikad ne naputaju,
izuzev kada ste u intimnom odnosu i kada nu du obavljate, zato ih se
stidite i poastite ih. 207

Saznanje o melekima pisarima uvruje naa nastojanja da

inimo dobra djela i odvra a nas od injenja loih djela. Isto tako,
poznato je da e onaj koji zna da ga na odre enom poslu prati
nadzornik i snima njegova djela sigurno biti savjesniji i odgovorniji od
onog koji ne zna da ga prate.
VJERUJEMO U MELEKA SMRTI KOJI JE ZADU EN
DA LJUDIMA UZIMA DUE. Jer Allah, d.., kae:

Reci: -Melek smrti, koji vam je za to odreen, due e

vam uzeti, a poslije ete se Gospodaru svome vratiti. (Es-Sedde,
11) To nije u suprotnosti sa sljede im ajetima:

207 Prenosi imam Tirmizi u Poglavlju o edebu , hadis broj 2.801, sa

sljedeim tekstom: uvajte se razgoliavanja, jer se sa vama nalaze
oni koji vas ne naputaju, izuzev kada vrite veliku nudu i kada imate
intimni odnos sa svojom suprugom. Zato ih se stidite i po astite ih.
Zatim Tirmizi kae: Ovo je garib hadis koji ne poznajemo izuzev sa
ovim senedom. ( Sunen Tirmizi, 8/32)
U senedu ovog hadisa nalazi se Lejs b. Ebi Selim koji je bio loeg
pamenja i koji je pred kraj ivota poeo mijeati podatke. Njegove
predaje nisu mogli razdvojiti na one koje su sigurne i one koje su
sumnjive te su ih potpuno ostavili. ( Tehzibu-t-tehzib, 8/365, Takribu-t-
tehzib, 2/138)

229
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

a kad nekome od vas smrt doe, izaslanici Nai mu, bez

oklijevanja, duu uzmu. (El-Enam, 61)

Allah uzima due u asu njihove smrti, a i oni koji

spavaju, pa zadrava one kojima je odredio da umru, a ostavlja
one druge do roka odreenog. To su, zaista, dokazi za one koji
razmiljaju. (Ez-Zumer, 42) Melek smrti uzima duu i vadi je iz
ljudskih tijela, a zatim je od njega preuzimaju meleki milosti ili meleki
kazne i oni dalje sa njom postupaju po nare enju Allaha, d ..,
Njegovoj odredbi i presudi. Zato je ispravno pripisati in smrti
svakom od spomenutih (u ajetima) na odreen nain.
to se, pak, hadisa koji govore o meleku smrti, koji je zadu en za
uzimanje dua i njegovih pomonika tie, oni su brojni i dosti u
stepen tevatura, i daleko bi nas odvelo njihovo citiranje. 208

208 O hadisima koji govore na ovu temu pogledaj El-Mustedrek , 1/37-38.

230
KABURSKA ISKUENJA
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

VJERUJEMO U KAZNU I UIVANJE U KABURU KO

IH ZASLUI. - Ovdje se spominje kabur, s obzirom da se ve ina
umrlih ukopava u kaburove, ali, isto tako, kaburska patnja ili u ivanje
stie sve one koji su ih zaslu ili, bez obzira jesu li ukopani ili ne, bili
utopljeni ili razapeti, ili su ih pojele ivotinje, ili su spaljeni. Allah,
d.., kae:

Oni e se ujutro i navee u vatri priti, a kada nastupi as:

-Uvedite faraonove ljude u patnju najteu! (El-Mumin, 46)

A za sve nasilnike i druga e kazna prije one biti, ali

veina njih ne zna. (Et-Tur, 47)
Isto tako, hadisi koji govore o kaburskoj patnji i u ivanju dosti u
stepen tevatura, a i ljudski razum to odobrava, jer se razumske
postavke dijele u tri vrste: ono to je nuno, nemogue i mogue.
Nuno je Allahovo, d., bie i Njegova svojstva, nemogu je Njegov
suparnik, Njegovo dijete, bilo ko sli an Njemu, la i neura unljivost s
Njegove strane, subhanehu ve teala, a mogue je ono ije je
postojanje i nepostojanje po ljudskom razumu izjedna eno, tj. to
moe biti a i ne biti. Razum o pitanju mogueg ima samo jedan nain
da se prema njemu pravilno postavi, a to je da se preda erijatskim
dokazima, pa ako se doe do erijatski jasnog i nepobitnog dokaza o
postojanju mogueg onda se to mora prihvatiti i vrsto vjerovati u
istinitost Allahovih i Poslanikovih rije i. U tu vrstu spadaju: kaburska
patnja, proivljenje poslije smrti, sakupljanje svih ljudi na jedno
mjesto, vaganje ljudskih djela, Sirat uprija, efaat (zauzimanje),

232
 Hasan Kafija Pruak

Dennet i Dehennem i sve to je Allah, d.., pripremio za njihove

stanovnike, i tome slino.
I U PITANJA MUNKIRA I NEKIRA O BOGU, VJERI I
VJEROVJESNIKU, KAKO PRENOSE HADISI
MUHAMMEDA, S.A.V.S., I NJEGOVIH ASHABA, ALLAH
BIO ZADOVOLJAN SA SVIMA NJIMA. - Jedan od tih hadisa je i
hadis koji prenosi Buharija od Seida, od Katade, od Enesa, r.a., da je
Poslanik, s.a.v.s., rekao:
;y ,Z o , ,b .>," o " o , e\ o
[ , ,D"M =;Nb ? .C V>" y u e R>" p
T u zC E"} ; (zu Rpy2" u ; ~;C ;p Vy
, R>" o , R^ zu ,Z o , ,b R ,N K,V
Rpz = , R=; ," Rpz Vm; zu Z
* ;pK ;Vu ,Z o , ,b ->,"; y A,"L
Kada se ovjek spusti u kabur i napuste ga njegovi drugovi, on
tada uje topot njihove obue, njemu dolaze dva meleka koji ga
postave da sjedi te ga upitaju: ta si govorio o ovom ovjeku,
Muhammedu, s.a.v.s.? Mumin e tada rei: Svjedoim da je on
Allahov rob i Njegov poslanik. Tada e se njemu re i: Pogledaj
svoje mjesto u Dehennemu, Allah, d.., ti ga je zamijenio mjestom u
Dennetu. On e ih tada oba ugledati... 209

Allah, d.., kae:

Allah e vjernike postojanom rijeju uvrstiti i na ovom i

na onom svijetu, a nevjernike e u zabludi ostaviti; Allah radi ta
hoe. (Ibrahim, 27) U komentaru ovog ajeta navodi se da se ove rije i
odnose na Munkira i Nekira i njihovo ispitivanje ovjeka u kaburu.
Uostalom, ovo spada u domen obavjetenja, pa ukoliko se ono prenosi

209 Prenosi Buhari u Poglavlju o denazi, hadis broj 1.338, sa dodatkom na

kraju. Vidi: Fethu-l-Bari, 3/205.

233
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

tevatur predajom od onoga koji prenosi objavu, mora se prihvatiti i u

to vjerovati.
Mi uope ne raspravljamo o kakvo i te patnje i u itka, jer to
razum ne moe dokuiti, kao to ne moe dokuiti kakvou
kaburskog ispita na ovom svijetu, jer povratak due u tijelo tada biva
na sasvim drugaiji na in koji nije uobi ajen na ovom svijetu i ne
uzrokuje oivljavanje tijela do Sudnjeg dana.
Jer, postoje tri vrste ivota: ivot na ovom svijetu, ivot u
berzahu i ivot na onom svijetu. Allah, d ., je svakom od tih ivota
odredio propise koji se samo na taj dio odnose. Tako se propisi na
dunjaluku odnose prvenstveno na tijelo, a dua je sporedna, dok se
propisi u berzahu odnose na duu, a tijelo je sporedno, a kada nastupi
dan ponovnog proivljenja, propisi (patnje i u ivanja) e se
podjednako odnositi na duu i tijelo.
Isto tako, veza izmeu due i tijela je posebna u svakoj fazi, a
najpotpuniji vid veze izme u due i tijela bie nakon proivljenja, jer
nakon toga tijelo nee spavati, niti umirati niti se troiti.
Ukoliko sve ovo dobro promotri, spoznae da su rijei
Poslanika, s.a.v.s:
* ;, " VvM VvM A,"L ; Ae V>"z; ,
Kabur je jedna od dennetskih bai, ili provalija od vatre, 210

suglasne ljudskom razumu, i da je to istina u koju nema sumnje. Po

tome se razlikuju vjernici u gajb (nevieno) od drugih.
Zatim, duni smo znati da patnja i uitak u kaburu nisu isti kao
dunjaluka patnja i uitak. Tako Allah, d ., da da se zemlja i kamenje
na kaburu ukopanog toliko zagriju da su vreliji od dunjalu ke eravice,
ali kada bi ga neko od ivih dotakao, nita ne bi osjetio. I jo vie od
toga, zna se desiti da se dvojica ukopaju jedan pored drugog, jedan se
nalazi u vatrenoj provaliji, a drugi u d ennetskoj bai, ali i pored toga

210 Prenosi Tirmizi u Poglavjlu o opisima Sudnjeg dana , hadis broj 2578, i
kae: Ovaj hadis je garib, ne poznajemo ga izuzev sa ovim senedom.
Komentator Tirmizije veli: Prenose ga Tirmizi i Bejheki, obojica od
Ubejdullaha b. Velida el-Vessafija koji je slab. Vidi: Tuhfetu-l-Ahvezi,
7/157-160.

234
 Hasan Kafija Pruak

nita od vreline prvog ne dosti e do njegovog susjeda, niti bilo ta od

ljepote drugog dostie do prvog.
Allahova, d., mo je vea od toga, ali Allah, d., sve to ne
pokazuje, izuzev onima od Svojih robova kojima ho e, jer kada bi svi
ljudi bili u stanju da to vide, obaveza vjerovanja u gajb ne bi imala
nikakva smisla i ljudi se, od straha, uop e ne bi ukopavali. Prenosi se
da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
T , V>" z To ~p[ , oR "uRC ( ( u
* " Z
Da se vi ne ukopavate, molio bih Allaha, d.., da vam omogui
da ujete kabursku patnju, kao to je ja ujem. Zbog nepostojanja 211

tog razloga u sluaju ivotinja, Allah, d.., im je omoguio da uju

krikove onih koji se u kaburu mu e.
Zatim, postavlja se pitanje: da li je ispit u kaburu samo za
pripadnike ovog ummeta ili za sve? Postoje tri miljenja o ovom
pitanju, tree je - sustezanje od odgovora na njega. Isti je slu aj sa
ispitom djece, koja presele maloljetna.
Postoje dvije vrste kaburske patnje:
1 Kaburska patnja koja je stalna. Allah, d .., kae:

Oni e se ujutro i navee u vatri priti... (El-Mumin, 46) U

hadisu koji prenosi El-Bera b. Azib, Poslanik, s.a.v.s., govorei o
212

nevjerniku, kae:

211 Dio dueg hadisa koji prenosi Muslim u Sahihu, u poglavlju o

Dennetu, hadis broj 2.867. Vidi: Sahih Muslim , 4/2199-2200.
212 El-Bera b. Azib b. el-Haris b. Adijj el-Evsi ebu Amara el-Medeni,
ashab sin ashaba. Doselio se u Kufu i u njoj umro za vrijeme Musaba
b. Zubejra 72. h.g. Njemu Poslanik, s.a.v.s., nije dozvolio da krene u
bitku na Bedru zato to je bio mlad. Vidi: Tehzibu-t-tehzib, 1/425,
ezeratu-z-zeheb , 1/77.

235
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

zC DM ;u Rpz Vmu ; =; Dv G
Ao;[
Zatim mu se otvore vrata prema Dehennemu i on e gledati u
svoje mjesto u njemu sve do Sudnjeg dana. 213

2 Patnja koja bude odre ena neko vrijeme a zatim prestane, to

je kazna koja se odnosi na pojedine grenike meu vjernicima iji
grijesi nisu puno veliki, te e biti ka njeni shodno svojim grijesima, a
zatim e biti osloboeni kazne.
Ulema ehli-sunneta i demaata saglasna je da se kaburska patnja
i uitak podjednako odnose na duu i tijelo.
Miljenja uleme razilaze se u vezi s pitanjem mjesta boravka dua
od smrti do Sudnjeg dana. Puno bi nam prostora uzelo to nabrajanje.
Meutim, ono to se zakljuuje iz njihovih miljenja je da se due
puno razlikuju po svom statusu u berzahu. Pojedine due se nalaze na
najuzvienijem mjestu (illijjun) sa najodabranijim drutvom. To su due
poslanika, a.s, a i one se razlikuju po svojim dered ama.
Druge se nalaze u grkljanima zelenih ptica koje lete d ennetskim
prostranstvom kud god ho e. To su due pojedinih ehida, ne svih, jer
ima ehida ija dua bude sprijeena da ue u Dennet zbog duga koji
nije vratio.
Tree bivaju zaustavljene na vratima Denneta, pojedine
zatvorene u svojim kaburovima, a pojedine zatvorene na odre enim
mjestima na Zemlji. Neke due e biti u posebnim penicama
pripremljenim za zinaluare i zinalu arke, druge e plivati u rijeci od
krvi i u njihova usta e biti stavljano kamenje. Sve to se prenosi u
vjerodostojnom hadisu. 214

213 Prenosi Ebu Davud u poglavlju o sunnetu, hadis broj 4753. Vidi: Sunen
Ebu Davud, 5114-116.
214 Autor ukazuje na dugi poznati hadis koji o tome govori. Prenosi Buhari
u poglavlju o denazi, hadis 1.386. Vidi: Fethu-l-Bari, 3/251-252.

236
PROIVLJENJE, POLAGANJE
RAUNA, DENNET I
DEHENNEM
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

VJERUJEMO U PROIVLJENJE - poslije smrti, zato to su

svi poslanici i vjerovjesnici slo ni u vezi s tim. Sve nebeske knjige
govore o nastupanju Sudnjeg dana i pro ivljenju ljudi nakon smrti i
odlaska sa ovog svijeta.
Na proivljenje poslije smrti upu uje i mudrost, jer da nije
proivljenja poslije smrti stvaranje nebesa i Zemlje bilo bi besmisleno,
iz razloga to je stvaranje i nestanak, graenje i ruenje bez ikakvih
posljedica obina glupost, a Allah, d ., je daleko iznad toga da
Njegovo stvaranje bude uzaludno. Naprotiv! Njegovo stvaranje je
svrsishodno i prepuno dokaza o Njegovoj mudrosti. Allah, d ., kae:

Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se

neete povratiti? (El-Muminun, 115) Zatim Allah d., istie da je
On daleko iznad toga da Njegovo stvaranje bude uzaludno, pa ka e:

i neka je uzvien Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga

osim Njega, Gospodara svemira velianstvenog! (El-muminun,
116)
Na mogunost proivljenja poslije smrti, isto tako, upu uje i
sam ljudski razum, jer proivljenje nije nita drugo nego ponovni
povratak biveg stanja tijela, sa svim njegovim osobinama, nakon to
se bilo raspalo i izmijenio njegov izgled i forma. Sigurno je da je, Onaj
koji je neto stvorio iz niega u stanju da to ponovo povrati u
prvobitno stanje, po principu koji ka e da je lake ono to je bilo
povratiti nego neto to nije bilo stvoriti. On je u stanju da sakupi te
razdvojene djelie i da im ponovo podari ivot.

238
 Hasan Kafija Pruak

Sve to potvreno je nepobitnim erijatskim dokazima: Allah,

d., kae:

Reci: Oivjee ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On

dobro zna sve to je stvorio. (Ja-sin, 79)

Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da

stvori njima sline? Jeste, On sve stvara i On je Sveznajui; i
zaista On moe, kada neto hoe, samo za to rekne: Budi! i
ono bude. (Ja-sin, 81-82)

239
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

O ljudi, kako moete sumnjati u oivljenje, - pa, Mi vas

stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruka,
zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam
pokaemo mo Nau! A u materice smjetamo ta hoemo, do
roka odreenog, zatim inimo da se kao dojenad raate i da
poslije do muevnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi
duboku starost doivljavaju, pa zaas zaboravljaju ono to
saznaju. I ti vidi zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kiu
spustimo, ona ustrepe i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje
prekrasno, zato to Allah postoji, i to je On kadar da mrtve
oivi, i to On sve moe, i to e as oivljenja, u to nema
sumnje, doi i to e Allah one u grobovima oivjeti. (El-
Hadd, 5-7)

Nevjernici tvrde da nee biti oivljeni. Reci: Hoete,

Gospodara mi moga, sigurno ete biti oivljeni, pa o onome ta
ste radili, doista, biti obavjeteni! a to je Allahu lahko. (Et-
Tegabun, 7)
Mnogo je kuranskih ajeta koji govore o ovoj temi.
NAGRADU - ili kaznu za djela NA SUDNJEM DANU -
Allah, d., kae:

...to vam je kazna za ono to ste radili. (Et-Tur, 16)

I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono to su inili,

skrivene radosti ekaju. (Es-Sedda, 17) Sve to iz razloga to je ovaj
svijet stvoren da bude mjesto iskuenja i ne moe biti mjesto konane
nagrade ili kazne. Allah, d., kua ljude na ovom svijetu Svojim

240
 Hasan Kafija Pruak

naredbama i zabranama kojih se mo e pridr avati samo onaj ko

vjeruje u nevieno (gajb) na to ga upuuju mnogi znakovi i dokazi i
koji se, svojim slobodnim izborom, kloni kufra (nevjerstva) i
nepokornosti.
Allah, d., stvorio je ivot i smrt samo da bi ljude iskuao ko e
od njih bolje raditi i na taj na in objelodanio ono to je ve od ezela
zapisano da postoje mumini i kafiri. Allah, d ., kae:

On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici. (Et-Tegabun, 2)

Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li e

zahvalan ili nezahvalan biti. (Ed-Dehr, 3)
Iman je nareen a kufr zabrana zauvijek, zato je Allah, d.,
uinio i nagradu i kaznu za njih vjenom. Allah, d ., kae:

...kazne prikladne. (En-Nebe, 26) Kada bi poetak vjene

kazne bio na ovom svijetu, onda ne bi bila mogu a kunja ljudi i svi bi,
nakon to vide kaznu, silom prilika postali vjernici. Jasnim citatima
potvruje se da iman nee koristiti prilikom nastupanja kazne, zato je
kazna odreena na buduem, vjenom svijetu. Zato se dan nastupanja
budueg svijeta naziva Sudnji dan. Allah, d., kae:

Vladara Dana sudnjeg. (El-Fatiha, 4)

241
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

O, kako su, doista, daleko zalutali oni koji o asu

oivljenja raspravljaju! (E-ura, 18)
IZNOENJE DJELA, OBRAUN ZA NJIH - Allah, d.,
kae:

...pred Gospodarom tvojim bie oni u redove poredani.

(El-Kehf, 48)

Tada e ispitivani biti, i nijedna tajna vaa nee sakrivena

ostati. (El-Hakkah, 18)

Mi emo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa

se nikome krivo nee uiniti; ako neto bude teko koliko zrno
goruice, Mi emo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to to
emo Mi raune ispitivati. (El-Enbija, 47)

Gospodaru na, oprosti meni, i roditeljma mojim, i svim

vjernicima na Dan kad se bude polagao raun! (Ibrahim, 41)

...i On brzo raun svidi. (Er-Rad, 41)

242
 Hasan Kafija Pruak

ITANJE KNJIGE O NJIMA, NAGRADU I KAZNU -

Allah, d., kae:

I Knjiga e biti postavljena i vidjeete grenike

prestravljene zbog onog to je u njoj. Teko nama! govorie
kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve
je nabrojala! i nai e upisano ono to su radili. Gospodar tvoj
nee nikome nepravdu uiniti. (El-Kehf, 49)

...onaj kome bude knjiga njegova u desnu ruku njegovu data

lahko e raun poloiti. (El-Inikak, 7-8)
SIRAT - Sirat je most pruen preko Dehennema, otriji od
sablje a tanji od dlake. Allah, d.., kae:
215

215 Ovaj opis Sirat-uprije prenosi se u dugom El-Hakimovom hadisu, u

poglavlju o tefsiru, u kojem, izmeu ostalog, stoji: Tada e prelaziti
preko Sirat-uprije, a ona je otrija od sablje i bie jako kliska. Tada e
im rei: Spaavajte se shodno nuru koji vam je podaren! Neki od njih
e preko nje prei brzo kao odsjaj zvijezde koja se odlila, drugi kao
pogled oka, trei kao vjetar, etvrti trkom, sljedei e lagahno trati, tako
da e svako prei Sirat-upriju shodno djelima koja je radio na ovom
svijetu... Nakon ovog hadisa El-Hakim kae: Ovaj hadis odgovara
uslovima Buharije i Muslima, ali ga nisu zabiljeili. Vidi: El-Mustedrek ,
2/376-377 i 4/590-591.

243
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

I svaki od vas e do njega (Sirata) stii! Gospodar tvoj se

sigurno tako obavezao! Zatim emo one koji su se grijeha klonili
spasiti, a nevjernike emo da u njemu na koljenima klee
ostaviti. (Merjem, 71, 72)
I MIZAN. - Allah, d., kae:

Mi emo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti...

(El-Enbija, 47)

Mjerenje toga dana bie pravedno... (El-Araf, 8) Znaenje

svega spomenutog je poznato, a kakvoa je nepoznata. Me utim,
svako ko dobro razmisli o injenici da je i sam nastao od bespomo ne
tekuine, o ogromnim koliinama vode koje oblaci nose u zraku,
izmeu neba i Zemlje, bez ikakve povezanosti sa nebom ili sa
Zemljom, shvatit e da je Allah, d., u stanju da omogui ljudima da
hodaju po spomenutom mostu, zatim da postavi knjigu djela, vage za
njihovo mjerenja i ostalo to smo spomenuli i da je On svemogu.
Zato smo obavezni vjerovati u sve ono s ime je doao Kuran i
mutevatir hadisi, bez ulaenja u detaljisanje o kakvo i svega toga.
DENNET I DEHENNEM SU STVORENI tj. ve
postoje. Ove rijei direktan su odgovor mutezilama i kaderijama koji
tvrde da Dennet i Dehennem jo nisu stvoreni, nego da e ih Allah
d., stvoriti na Sudnjem danu. Ta njihova tvrdnja je neispravna, jer je
pobija dogaaj Adema, a.s. i hazreti Have i mnogi drugi kuranski ajeti.
Allah, d., kae:

244
 Hasan Kafija Pruak

On ga je i drugi put vidio, kod Sidretu-l muntehaa kod

kojeg je dennetsko prebivalite... (En-Nedm,13-15)

...i Dennet irine koliko nebesa i zemlja za bogobojazne

pripremljen... (Alu-Imran, 133)

Nedmeite se da kod Gospodara svoga zasluite oprost i

Dennet, prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani, i
pripremljen za one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju.
(El-Hadid, 21)

...i uvajte se vatre za nevjernike pripremljene... (Alu-

Imran, 131)

Dehennem je zasjeda postao, nasilnicima mjesto

povratka u kome e zauvijek ostati... (En-Nebe, 21-22)
A Poslanik, s.a.v.s, kae:
O ; ,# ;y ,Z o , ,b , Z , VV = o
{
,G ; Vm"u ?Tu ; Vm;u ? V>"L" ;y A, "L ,

245
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

;,vM ,G ;O ,( RM; ( [ =C,Xo .; zu ;K

; Vm"u ?Tu ; Vm;u ? V>"K ; ;y ,G ~;#;=
;y RM; OR ( E_O Rz C,Xo .; zu ;K ,G
?Tu ; Vm;u ? V>"K ; ;y ;, " ,{ O ; ,u
RM; ( [ =C,Xo .; zu ;K ,G ; Vm "u
; Vm;u ? V>"K
; ;y ,G ,_; =;,vNu ;ORu
( E_O Rz C,Xo .; z u ;K ,G ; Vm"u ?Tu
* ;O ,( RM z>"
Kada je Allah d., stvorio Dennet i Dehennem, poslao je
Debraila da vidi Dennet i rekao: Idi i pogledaj ga i pogledaj ta sam
Ja njegovim stanovnicima od u itaka priredio. D ebrail je otiao i
pogledao Dennet i ono to je Allah, d., pripremio za njegove
stanovnike, pa se vratio svome Gospodaru i rekao: Tako mi Tvoje
veliine, niko nee za njega uti a da u nj ne ue. Tada je Allah, d .,
naredio da se Dennet prekrije raznim neprijatnostima i iskuenjima, a
zatim ponovo naredio Debrailu da ode i da ga pogleda. D ebrail je
ponovo otiao i pogledao u Dennet i sve to je Allah pripremio za
njegove stanovnike, te se vratio i rekao svome Gospodaru: Tako mi
Tvoje veliine, bojim se da u njeg niko ne e u i. Zatim ga je Allah,
d., poslao da pogleda Dehennem i ono to je Allah, d., priredio
njegovim stanovnicima. Debrail je otiao i pogledao Dehennem i u
njemu vidio ogromnu vatru iji se plamen prelama jedan preko
drugog. Zatim se vratio i rekao: Tako mi Tvoje veli ine, niko od onih
koji za njeg uju nee u nj ui. Tada Allah, d., naredi da se
Dennet obavije strastima, te nakon toga ree Debrailu: Idi i
pogledaj u Dehennem i ono ta sam pripremio njegovim
stanovnicima. Debrail ode i pogleda, a zatim se vrati i re e: Tako
mi Tvoje veliine, bojim se da ne e niko ostati, a da u njemu ne
zavri. Mnogo je hadisa koji o tome govore.
216

NEE NESTATI NI BITI UNITENI. - Isto tako, ni

njihovi stanovnici. Allah, d ., kae:

216 Prenosi Ebu Davud u poglavlju o sunnetu, hadis broj 4744. Vidi: Sunen
Ebi Davud, 5/108.

246
 Hasan Kafija Pruak

...njih nagrada u Gospodara njihova eka; edenski vrtovi

kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno i zauvijek boraviti...
(El-Bejjine, 8)

Ovakav dennet obean je onima koji se budu Allaha

bojali: vrtovi s rijekama, s plodovima kojih uvijek ima i s trajnom
hladovinom... (Er-Rad, 35)
Ve smo spomenuli da je Allah, d ., uinio Dennet nagradom
za iman koji je vjeno nareen, te je i nagrada za njega vje na. Allah,
d., kae:

...nagrade prikladne. (En-Nebe, 26)

Isto se odnosi i na Dehennem. Allah, d., kae:

...oni e stanovnici Dehennema biti i u njemu e vjeno

ostati. (El-Bekare, 81)

247
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

A nevjernici e u patnji dehennemskoj vjeno ostati, Ona

im se nee ublaiti i nikakve nade u spas nee imati. (Ez-Zuhruf,
74,75)

...pa trpite, muenje emo vam sve gorim uiniti. (En-

Nebe, 30)

...onima koji nee da vjeruju i koji ine nepravdu Allah

doista nee oprostiti i nee im put pokazati, osim puta u
Dehennem; u kome e vjeno i zauvijek ostati; to je Allahu
lahko. (En-Nisa, 168-169) Iz navedenih ajeta se jasno vidi da
stanovnici Dehennema nikada ne e izai iz njega.
Isto tako, i u mnogim hadisima Poslanika, s.a.v.s, govori se o
vjenosti Denneta i Dehennema, u jednom od njih stoji kako e se
dovesti smrt izmeu Denneta i Dehennema u liku ovna i zaklati, a
zatim e se povikati:
* )u O ;," ) ; u O A,"L ;
O stanovnici Denneta, vjenost, vjenost, smrti vie nema! O
stanovnici Dehennema, vjenost, vjenost, smrti vie nema. Hadisi 217

koji govore o vjenosti Denneta i Dehennema veoma su brojni i

bilo bi teko sve ih pobrojati, a pogotovo navesti.
Ovdje je bitno istai i to da Dennet i D ehennem opstoje
vjeno, ne sami po sebi, nego zato to ih je Allah, d., uinio vjenim
i u tome se slae veina uleme iz prijanjih (selef) i potonjih (halef)
generacija.

217 Prenosi Buhari u poglavlju o tefsiru, hadis 4730. Vidi: Fethu-l-Bari,

8/428.

248
 Hasan Kafija Pruak

to se tie miljenja da je Dennet vjean, a da e Dehennem

nestati, to miljenje zastupaju pojedini iz prvih generacija muslimana i
neki od potonjih. 218

A to se tie miljenja da e nestati i Denneta i Dehennema,

to je miljenje Dehma b. Safvana, voe muattila. To miljenje niko
219

prije njega nije zastupao, od ashaba, tabiina, niti prvaka muslimana,

niti bilo ko od ehli-sunneta, ak ni od potonjih generacija. Naprotiv,
svi oni su upozorili na neispravnost tog miljenja i mnogi su ga zbog
toga proglasili nevjernikom.
ALLAH JE STVORIO DENNET I DEHENNEM
PRIJE STVARANJA LJUDI - Ovaj citat jasno ukazuje na to da su
Dennet i Dehennem ve stvoreni i da postoje. O tome je ve bilo
rijei.
I STVORIO JE ZA NJIH STANOVNIKE. - Allah, d.,
kae:

Mi smo za Dehennem mnoge dinne i ljude stvorili...

(El-Araf, 179) Poslanik, s.a.v.s, kae:

218 To miljenje prenosi se od pojedinih alima prvih generacija. Meutim,

to miljenje je slabo i odba~eno, zato to je opreno sa jasnim i
nepobitnim dokazima iz Kurana i sunneta koji potvruju da e
Dehennem zauvijek ostati, kao to je ve navedeno.
219 Dehm b. Safvan es-Semerkandi ebu Mihrez. Imam Zehebi za njega
kae: Zabludjeli novotar. Voa dehmija. Umro je u vremenu
posljednjih tabiina. Ne znam da je prenio bilo ta od hadisa, ali je
posijao veliko zlo. Imao je mnoga iskrivljena vjerovanja, izmeu kojih
se istiu: Da e nestati Denneta i Dehennema, da je iman samo
spoznaja, bez ikakvih djela, da niko drugi istinski ne posjeduje djela
osim Allaha, da je ovjek prisiljen u onome to ini... Uhapsio ga je
Nasr b. Sejjar i naredio da bude pogubljen 128 h.g.
Vidi: El-Kamil, Ibni-l-Esir 5/344, Mizanu-l-itidal, 1/426, Hutatu-l-Makrizi,
2/349, Lisanu-l-Mizan, 2/142, Tarihu-t-turasi-l-arabi, prvi tom 4/21.

249
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

)b u ; zO ) A , "L {O , , A_7;o ;
* 7;=) b u ; zO ); , " {O 7;=
O, Aia! Allah, d., je stvorio stanovnike Denneta dok su jo
bili u kimama svojih predaka, isto tako je stvorio stanovnike
Dehennema dok su jo bili u kimama svojih predaka. Allah, d., 220

kae:

Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li e

zahvalan ili nezahvalan biti... (Ed-Dehr, 3)
KOGA HOE UZIMA, SVOJOM MILOU, U
DENNET, A KOGA HOE UZIMA, SVOJOM
PRAVEDNOU, U DEHENNEM. - Allah, d.., kae:

To je Allahova blagodat koju e dati onome kome On

hoe... (El-Hadid, 21)

Allah je neizmjerno dobar. (El-Bekare, 105)

ali, Allah je dobar svim svjetovima. (El-Bekare, 251)

Poslanik, s.a.v.s., kae:

220 Prenosi imam Muslim u poglavlju o kaderu, hadis 2662, sa dodatkom

na poetku. Vidi: Sahih Muslim , 4/2050.

250
 Hasan Kafija Pruak

z ,Z o , ,b , Z EpZ ;y V V ;= ,
(; ( y , Z ; E ; ( y A, "L o RM OR
* AM fv= , R,sD" ,(;
Niko nee ui u Dennet, izuzev Allahovom milou. Neko
ree: ak ni ti, Allahov Poslanie? Ni ja, izuzev ako me Allah, d..,
obaspe Svojom milou ree Allahov Poslanik. To zbog toga to su 221

sva stvorenja, uistinu, Njegovi robovi koje je On stvorio i koje istinski

posjeduje. A opepoznato je da Vlasnik robova nije du an da im pla a
za djela koja ine, jer su oni i sve to rade vlasnitvo njihovog vlasnika,
iako su robovi vlasnitvo robovlasnika samo simboli no, a ne stvarno,
jer je istinski vlasnik svih ljudi samo i isklju ivo Allah, d ..
to se tie Allahovih, d., rijei: I niko ne zna kakve ih, kao
nagrada za ono to su inili, skrivene radosti ekaju ( Es-Sedde, 17).
To zato to je Allah, d., odredio da nagrada biva za u injena djela, iz
Njegove milosti, dareljivosti i dobrote. Ovim se obaraju sve tvrdnje
mutezila koji smatraju da Allah, d., mora uraditi ono to je najbolje
prema ljudima. 222

to se tie injenice da je On stvorio vatru iz Svoje pravednosti,

to je zbog toga to je On postupio sa svojim stvorenjima na osnovu
prvog praiskonskog znanja, znaju i da e me u njima biti onih koji e
kufr i nepokornost initi punoljetni, dobrovoljno, a ne prisilno. Allah,
d., je radi takvih stvorio Dehennem i presudio im kaznom u njemu,
jer su oni zapostavili Njegove naredbe, a inili ono to je On zabranio,
te je Njegovo djelo bilo pravedno i mudro.

221 Prenosi Buhari u poglavlju o bolesnicima, hadis 5673. Vidi: Fethu-l-Bari,

11/249.
222 Vidi: Mekalatu-l-islamijjin, str. 249-251.

251
KADR - ODREENJE
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

SVAKO RADI ONO TO MU JE VE ZAPISANO, I SA

NJIM BIVA ONO ZBOG EGA JE STVOREN. - Ove rijei
samo su potvrda Poslanikovog, s.a.v.s, hadisa:
{O ;# V[ } o
Radite, svakome je olakano ono zbog ega je stvoren. 223

DOBRO I ZLO SU ALLAHOVA ODREDBA LJUDIMA -

O tome smo opirno govorili a autor ponavlja ove rijei elei da
potvrdi istinu o Allahovoj, d., odredbi.
U stvaranju zla ogleda se niz mudrosti:
- Savrenstvo moi, jer samo Onaj ko je u stanju da stvori dvije
suprotnosti moe da se opie savrenom moi, a to je uslov
boanstva.
- Dokaz da Allah, d., nije stvorio svijet radi koristi, jer da je
stvorio samo dobro, moda bi neko pomislio da je On to stvorio radi
koristi. 224

- Dokaz da Allahu, d., ne tete zlikovci i grenici, jer onaj koji

zna da e mu neko djelo nanijeti tetu, nee ga ni uraditi. Zato je
stvaranje zla od strane Allaha, d ., dokaz da Mu grenici ne mogu
nanijeti tetu, niti Mu pokorni (evlije) donijeti korist.
MO, - sposobnost (el-kudretu), snaga (et-takatu) i mo (el-vus)
slini su termini, KOJA JE POTREBNA ZA IZVRENJE
LJUDSKOG DJELA DIJELI SE U DVIJE VRSTE - u ehli-
sunnetu vel-demaatu i to je sredinje miljenje: U PRVU VRSTU
SPADA - nutarnja-neviena MO POMOU KOJE SE
OSTVARUJE DJELO, A KOJA SE OGLEDA U ALLAHOVOM
D.., OMOGUAVANJU TOG DJELA I ONA SE NE MOE

223 Ovaj hadis ve je citiran i navedeno je ko ga prenosi.

224 Ovdje komentator eli rei da je Allah, d., stvorio svijet da bi
isku{avao ljude, kako je to u Kuranu precizirano, a ne zato da bi On od
njih imao neke koristi (op.p.).

254
 Hasan Kafija Pruak

PRIPISATI OVJEKU - jer je Allah, d., daje u trenutku injenja

djela. U dobrim djelima se ona zove tevfik Allahovo, d..,
omoguavanje ili olakanje, a u loim djelima se zove huzlan poraz.
I ONA - tj. ova skrivena mo, JE PARALELNA SA
DJELOM. - U tome je saglasna ulema ehli-sunneta vel-d emaata.
Njome se manifestuje sutina robovanja (Allahu, d..) jer je ovjek
ovisan o Allahu, d., u svakom postupku i svakom momentu.
NA NJU SE NE ODNOSE ERIJATSKI PROPISI, - jer je
ona skrivena, ne postoji prije samog djela, a i uz samo djelo je
nevidljiva i ovjek nije u stanju da je registruje. Ne traje u dva vremena
jer je prolazna. Tvrdnja da se propisi ve u za nju je isto to i tvrdnja da
je ovjek odgovoran za ono to nije u njegovoj moi. Isto tako,
tvrdnja mutezila i kaderija da je ova vrsta mogu nosti prisutna prije
samog djela neosnovana je, jer to bi zna ilo da je ovjek neovisan od
Allaha, d., to je nemogue.
Takvim tvrdnjama se, takoe, obezvre uju erijatski propisi, jer
ako se naredba uputi prije postojanja ove vrste mo i, onda je to
naredba prije postojanja mo i a takve tvrdnja je pogrena.
U DRUGU VRSTU SPADA MO U POGLEDU
ZDRAVLJA, OMOGUAVANJA I ISPRAVNOSTI ORUA. -
To je vanjska, vidljiva mo I ONA POSTOJI PRIJE DJELA I NA
NJU SE ODNOSE ALLAHOVE, D.., NAREDBE I
ZABRANE. - Ona ostaje do trenutka izvrenja djela sama po sebi, po
miljenju onih koji ka u da prolazni pojmovi traju, bilo obnavljanjem
identinih pojmova, po miljenju onih koji kau da prolazni pojmovi
ne traju u dva vremena. To moda prilii antagonizmima, i Allahova,
d., nareenja uslovljenja su tom moi. Zato autor kao dokaz citira
sljedei ajet: ALLAH, D.., KAE:

ALLAH NIKOGA NE OPTEREUJE PREKO MOI

NJEGOVE... (El-Bekare, 286) Autor je spomenuo obje vrste moi
kao odgovor mutezilama i kaderijama.
Zatim autor spominje ljudska djela, pa ka e: LJUDSKA DJELA
- tj. djela po slobodnom izboru na osnovu kojih e biti nagra eni ili

255
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

kanjeni. To znai da je pripisivanje djela ljudima realnost, jer Allah,

d., kae:

...zato se ne alostite zbog onoga to oni stalno ine...

(Hud, 36)

A za dobro koje uinite Allah zna. (El-Bekare, 197)

Meutim, sva ona SU ALLAHOVA STVORENJA. tj. stvorena.
Jer Jedini istinski tvorac samo je Allah, d .., i jedino On posjeduje
mo stvaranja. Allah, d.., kae:

Allah je stvoritelj svega... (Ez-Zumer, 62)

...Allah stvara i vas i ono to radite? (Es-Saffat, 96)

Tim rijeima autor odgovara na tvrdnje mutezila koje smatraju
da su sva djela po slobodnom izboru svih ivih stvorenja rezultat
njihovog stvaranja. Oni smatraju da svako ko ini odre ena djela
225

svojim linim izborom stvara svoja djela. Na taj na in oni ustvr uju
postojanje drugih tvoraca mimo Allaha, d ..
Isto su ustvrdile i kaderije (negatori kadera), rekavi da ljudi
stvaraju. Zbog toga su prozvani medusijama ovog ummeta, kao to
smo ve naveli. Oni su ak i gori od med usija, jer med usije tvrde da
postoje dva tvorca, a oni tvrde da postoje brojni tvorci. Oni za te svoje
tvrdnje navode sljedea kuranska ajeta:

225 Pogledaj: erhu-l-usul el-hamse , El-Kadi Abdul-Debbar str. 323-324.

256
 Hasan Kafija Pruak

...pa neka je uzvien Allah, najljepi stvoritelj! (El-

Muminun, 14)

I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono to su inili,

skrivene radosti ekaju. (Es-Sedde, 17). Oni tvrde da je nagrada -
kazna nadoknada za djela koja su u injena.
Meutim, odgovor na prvi ajet je da se u arapskom jeziku rije
halk ponekad upotrebljava u znaenju uobli avanje et-tasvir i
odreivanje et-takdir, te bi znaenje ajeta bilo: ...pa neka je uzvien
Allah, najljepi uobliavatelj i odre iva . Dokaz za to su Allahove,
d., rijei:

Allah je stvoritelj svega", tj. svega stvorenog (Ez-Zumer, 62),

tako da pod ope znaenje ovog termina svega potpadaju i ljudska
djela.
A odgovor na drugi ajet je da je slovo ba u spomenutom ajetu
uzronog karaktera, dakle: zbog vaih djela, a Allah je tvorac uzroka
i posljedica, te se tako sve ponovo vra a isklju ivo Allahovoj, d .,
milosti i Njegovoj dobroti.
A LJUDIMA PRIPADA NJIHOVA REALIZACIJA. -
Njihovom djeliminom voljom. Zbog toga bivaju nagra eni ili
kanjeni.
Spomenuti termin (u kuranskom ajetu) el-kesb realizacija je
226

djelo koje njegovom poiniocu donosi korist ili tetu. Allah, d., kae:
226 Termin el-kesb , kada su u pitanju ljudska djela, poznat je kod e'arija
koji su pokuali nai sredinje rjeenje izmeu tvrdnje kaderija i debrija
o tom pitanju. Oni kau: ^ovjekova mo, iako ne utie na nastajanje
djela, bitno uti~e na jednu od njegovih osobina koja se zove kesb . Za tu

257
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

...u njegovu korist je dobro koje uini, a na njegovu tetu

zlo koje uradi. (El-Bekare, 286) Znai da kada god oni svojom
voljom odlue da urade neko djelo Allah, d ., ga tada stvori, te se ono
realizuje putem njih, a stvaranje je Allahovo, d..

osobinu veu se Allahove, d., naredbe i zabrane i nagrada i kazna.

Jedan pokret tijela koji je vid pokornosti Njemu, a drugi koji je vid
nepokornosti Njemu imaju zajedniko to to su oboje pokret tijela.
Razlika je u tome to je jedan okarakterisan kao pokornost a drugi kao
nepokornost. Sam pokret i njegovo nastajanje jeste stvaranje Allahovo,
d., a to da li je ono dobro ili loe ostvaruje se ljudskom moi i
uticajem.
Meutim, earije, na taj nain, nisu nita posebno razumski prihvatljivo
uradile. Zato je neko rekao: Tri stvari u ilmu-l-kelamu su nemogue:
Earijev kesb, halovi Ebu Hiama i tafre iznenadna pojava znaenja
kod Nazzama. Mezheb ehli-sunneta je da ovjek stvarno ini svoje
djelo i da on posjeduje istinsku mo. Allah, d., kae: A za dobro koje
uinite Allah zna. ( El-Bekare , 197) ...zato se ne alosti zbog onoga to
oni stalno ine. (Hud, 36) To ne znai da ljudska djela nisu stvorenja
Allaha, d., kao i sva ostala stvorenja, jer Allah, d., omogu}io je
ovjeku da radi po sopstvenom izboru i jedini je On u stanju da to uini.
Vidi: Minhadu-s-sunne , 1/459, ifau-l-alil, str. 49-51, erh Ibn ebi-l-Izz,
2/650.

258
 Hasan Kafija Pruak

Ovim rijeima autor odgovara i d ebrijama koji tvrde da 227

ovjek, ustvari, ne ini svoja djela, nego se ona njemu pripisuju samo
alegorino. Sva djela, po njima, isklju ivo pripadaju samo Allahu, d ..
Ona su, u sluaju ljudi prisilna, kao nekontrolisani trzaji onoga koji
drhti, pokreti pulsa i njihanje drve a. Oni u potpunosti nije u ljudska
djela i bilo kakav u inak u njihovoj realizaciji. Za potvrdu svojim
tvrdnjama uzimaju ajet:

Vi njih niste ubijali nego Allah; i ti nisi bacio, kad si bacio,

nago je Allah bacio... (El-Enfal, 17) Allahovo, d., negiranje
bacanja u sluaju Poslanika s.a.v.s, a njegovo pripisivanje Sebi jeste
dokaz da ovjek nema nikakva udjela u svojim djelima. Oni tvrde da
nagrada ili kazna nisu uop e vezani za ljudska djela, jer je Poslanik,
s.a.v.s, rekao:
A,"L o RM OR
Niko od vas nee ui u Dennet zbog svojih djela... 228

to se ajeta tie, dokaz je to protiv njih, jer je pripisao bacanje

Poslaniku, s.a.v.s, rijeima: kad si bacio te se tako jasno zaklju uje da
je ono to se nijee ovim ajetom neto drugo u odnosu na ono to se
potvruje. To je zbog toga to bacanje ima svoj poetak i svoj krajnji
domet. Njegov poetak je isputanje iz ruke a kraj je pogodak u cilj, a
zajedno se zovu bacanje. Zato bi citirani ajet zna io: Ti nisi pogodio
kada si bacio, nego je Allah dao da pogodi.
227 El-debr je pripisivanje ljudskih djela Allahu, d.. Debrije negiraju
ljudska djela i bilo kakav uticaj na ono to im se deava. Oni tvrde da
im se djela pripisuju samo alegorino, kao to kaemo: Zid je pao, ili
Voda tee ili Zalo je sunce i tome slino. Na elu debrija su
dehmijje. Neki i e'arije nazivaju debrijama, jer oni ovjeku ne
pripisuju njegova djela istinski, nego ih nazivaju realizacijom ( kesbom ).
Vidi: Kitabu-t-tarifat, 101, Et- Tebsiru fi-d-din, 63, El-Ferku bejne-l-firek , 211,
ifau-l-alil, 49.
228 Ve smo naveli prenosioce i stepen ovog hadisa.

259
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Kada bi oni bili u pravu onda bi neko mogao re i: Ti nisi

klanjao dok si klanjao, nego je Allah klanjao. Ti nisi postio dok si
postio, nego je Allah postio. Ti nisi blud po inio dok si to inio... i
slino, to je oito pogreno, neprihvatljivo.
A odgovor na hadis bi se sastojao u tome to je ba u hadisu bau-l-
ived za nadoknadu, tako to je Allah d., uinio djela kao cjenu za
ulazak u Dennet, a ne kao to to tvrde mutezile, da ovjek zasluuje
Dennet kod Allaha, d., svojim djelima. Naprotiv, ovjeku se
Dennet daruje iskljuivo Allahovom, d., milou i Njegovom
dobrotom, kao to smo ve naveli.
ALLAH NIJE ZADUIO LJUDE VIE NEGO TO
MOGU. - Allah, d., kae:

Allah nikoga ne optereuje preko moi njegove... (El-

Bekare, 286)

Allah eli da vam olaka, a ne da potekoe imate... (El-

Bekare, 185)

On vas je izabrao i u vjeri vam nije nita teko propisao...

(El-Hadd, 78)
ONI NE MOGU VIE NEGO TO IH JE ON
ZADUIO, tj. to im je On dao mo da mogu uraditi. Ova mo se
ogleda u Allahovom, d., omoguavanju odreenog djela, a ne o
omoguavanju u vidu moi, omoguavanja i ispravnosti uzroka.
Meutim, ovdje kako neki kau, postoji problem. Naime, termin teklif
ne upotrebljava se u znaenju davanja mo i, nego u zna enju

260
 Hasan Kafija Pruak

nareenja i zabrane. Smatram da se na to moe odgovoriti time to

229

e se rei da je to iz domena muakale, tj. oznaavanje pojma njemu

nepodesnim izrazom.
OVO JE TUMAENJE: NEMA SNAGE NI MO I
OSIM ALLAHA tj. TVRDIMO DA NIKO NEMA MOI, NI
KRETANJA, NITI MOE DA POGRIJEI PREMA ALLAHU,
OSIM UZ NJEGOVU POMO, A NITI IKO IMA
MOGUNOST DA POSTIGNE POKORNOST PREMA
ALLAHU, OSIM UZ NJEGOVU POMO. - Zato to je ovjeku
potreban Allah, d., u svakom trenu, potrebna Njegove zatita od
grijeha i pomo u injenju dobrih djela.
SVE SE ODVIJA PO ALLAHOVOJ VOLJI, NJEGOVOM
ZNANJU, NJEGOVOJ ODREDBI I NJEGOVOM
ODREENJU, - koje je jo od ezela.
NJEGOVA JE VOLJA IZNAD SVIH VOLJA. - Ovo je
odgovor mutezilama koje neosnovano tvrde da je Allah, d ., od
svakog nevjernika htio iman, a da su oni htjeli kufr, pa se desilo ono
to su oni htjeli, a ne ono to je Allah htio, te se tako realizovala volja
nevjernika, a nije se realizovala volja Allaha. Allah je daleko iznad
onoga to mu oni pripisuju.
NJEGOVA ODREDBA PREVLAUJE NAD SVIM. - To je
potvrda jednoe Stvoritelja i da se samo Njegova volja sprovodi. Allah,
d., kae:

229 U rijeima Tahavije, r.a: Oni ne mogu vie nego to ih je on zaduio,

je problem, jer ljudi mogu vie nego to ih je Allah, d., zaduio. Ali,
Allah, d., eli olakati svojim robovima, kao to je rekao: Allah eli da
vam olaka, a ne da potekoe imate... ( El-Bekare , 185) On vas je
izabrao i u vjeri vam nije nita teko propisao... ( El-Hadd, 78) Da je
Allah d., poveao naa zaduenja, sigurno je da bismo ih mogli
izvriti, ali Allah, d., nama se smilovao i olakao nam, te nam nije
uinio potekoe u vjeri. Vidi: erh ibn Ebi-l-Izz, 2/656. Komentator je
odgovorio na ovaj problem tako to smatra da se radi o mogunosti
prve vrste koju Allah, d., daje, a ne o stvarnoj ljudskoj mogunosti.

261
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne

Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvien Allah, Gospodar
svemira, od onoga to Mu pripisuju! (El-Enbija, 22)

Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga!

Inae, svaki bi bog, s onim to je stvorio radio to bi htio, i
jedan drugog bi pobjeivao. Hvaljen neka je Allah, Koji je
daleko od onoga to oni iznose... (El-Muminun, 91)

On radi ta je Njemu volja. (El-Burud, 16)

ON INI TO HOE, - svojim robovima, NIJE
NASILNIK - prema njima. Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s, rekao:
";l V r =,To e C;Z ,To , ,
*
Kada bi Allah, d., kaznio sve stanovnike Neba i Zemlje, On
bi to uradio a da im ne bi nainio nikakvu nepravdu... 230

Jer njihova obaveza je da Mu budu u stalnoj pokornosti i da ne

budu neposluni, da Ga se stalno sjeaju i nikad ne zaboravljaju, da

230 Prenosi ga Ebu Davud u Sunenu u poglavlju o sunnetu, hadis broj

4699. Vidi: Sunen Ebi Davud, 5/75. Takoe, Ibnu Made u uvodu u svoj
Sunen . Vidi Sunen ibn Made, 1/77.
Ovaj hadis prenosi i imam Ahmed u Musnedu, 5/182-183, 185, 189. I Ibn
ebu Asim u svom djelu Es-Sunne . ejh Nasiruddin el-Elbani kae da je
ovaj hadis sahih. Vidi: Es-Sunne , 1/109-110.

262
 Hasan Kafija Pruak

Mu se stalno zahvaljuju a ne da Mu nezahvalni budu. Da snagu ljubavi,

kajanja, oslanjanja, strahopotovanja, samokontrole, straha i nade,
upute iskljuivo prema Njemu i da se samo za Njega veu. Da srce
ljubavlju bude vezano za Njega, jezik prezauzet spominjanjem Njega, a
ostali organi u stalnoj pokornosti Njemu. Pa ko od nas nije uradio bar
neto to je opreno cilju zbog kojeg nas je Allah d ., stvorio?
Kada bi Allah, d., robovima Svojim sudio po Svojoj pravdi,
sigurno je da bi po Njegovoj pravdi bili ka njeni i da im ne bi
nepravdu uinio. Najvie to ovjek moe uiniti je da se pokaje i
prizna svoje manjkavosti, a primanje pokajanja je isklju ivo Njegova
milost i Njegovo pratanje. On se iz Svoje milosti i dobrote, obavezao
da nee kazniti onoga ko se pokaje. Zato Njegove robove mo e spasiti
samo Njegova milost i Njegov oprost, a ljudska djela nikog ne e mo i
dovesti do spasa od vatre ili u itka u D ennetu, kao to smo ve
spomenuli u ranije citiranom hadisu.

ON NEE BITI PITAN ZA ONO TO RADI, A ONI

E BITI PITANI. (El-Enbija, 23) Autor ponavlja ove kuranske
rijei kao potvrdu za sve to je ve do sada kazano.

263
DOVA
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Autor navodi stav ranije spomenute uleme prema dovi ivih za

svoje umrle, pa kae:
DOVA IVIH I NJIHOVA SADAKA KORISTE UMRLIM.
- Allah, d.., kae:

Oni koji poslije njih dolaze govore: Gospodaru na,

oprosti nama i brai naoj koja su nas u vjeri pretekla... (El-
Har, 10) Allah, d.., hvali vjernike koji ine dovu svojoj bra i
vjernicima koji su ivjeli prije njih, to je dokaz da oni imaju koristi od
dova ivih.
Poslanik, s.a.v.s., bi, nakon to se ukopa mejjit, stao iznad njega i
rekao:
wy E .# u Vu ,Z o , ,b ->,"};
* 2" [ % ,6u E>H",D";= Z
~ O& VvsD"Z; zu o
Traite oprost za vaeg brata i molite Allaha, d., da ga uvrsti,
jer je on sada na ispitu. 231

Cjelokupan islamski ummet saglasan je da se u i dova umrlom

prilikom klanjanja denaze.
Poslanik, s.a.v.s., kae:
};C o yRcC

231 Prenosi Ebu Davud u Sunenu , poglavlje o denazi, hadis broj 3221.
Vidi: Sunen Ebi Davud, 3/550. Vidi: Es-sunenu-l-kubra, 4/56, i El-Hakim u
Mustedreku i kae da je sahih, to je potvrdio i Ez-Zehebi. Vidi: El-
Mustedrek , 1/370.

265
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Podijelite sadaku za svoje umrle! Isto tako, prenosi se da je

232

donesena denaza pred Poslanika, s.a.v.s., pa je upitao:

b ;zu ( zu ;8^ VC u ;y p zu o
cu o Z ; o b ;Dy =; zu o
[)o ;zu p ;zu o fy $CV 2Z G o
pLf V= %
Je li duan? Neko je odgovorio: Da! Da li je ostavio imetak
iz kojeg se taj dug moe nadoknaditi? Neko odgovori: Ne!
Poslanik, s.a.v.s., ree: Vi mu klanjajte denazu. Ebu Katade tada
ree: Klanjaj mu denazu, Allahov poslani e, a ja u vratiti njegov
dug. Tada je Poslanik, s.a.v.s., klanjao d enazu i nakon toga dva puta
upitao Ebu Katadu da li je vratio dug. Drugi put je Ebu Katade
odgovorio da jeste, pa je Poslanik, s.a.v.s, rekao: Tek sada mu se
ohladilo mjesto na kome le i. 233

232 Nisam pronaao ovaj hadis u meni dostupnim izvorima.

233 Prenosi Buhari u poglavlju o havali, hadis broj 2289 u kontekstu dueg
hadisa. Vidi: Fethu-l-Bari, 4/466-467. Isti hadis prenosi i Imam Ahmed u
svom musnedu (3/330) sa sljedeim tekstom: Jedan ovjek je umro,
pa smo ga ogasulili, namirisali i umotali u efine, a zatim smo ga
odnijeli do Poslanika, s.a.v.s, i rekli mu: Hoe li mu klanjati denazu?
Poslanik, s.a.v.s, je napravio nekoliko koraka, a zatim upitao: Je li
nekome ostao duan? Dva dinara, rekosmo. On se tada udalji. Tada
se Ebu Katade obaveza da e ta dva dinara vratiti, pa smo ponovo otili
do Poslanika, s.a.v.s, i Ebu Katade mu ree: Dva dinara u ja vratiti!
Allahov poslanik, s.a.v.s, ree: Hakk je preao na tebe, a umrli je ist
od toga. On odgovori: Da! Zatim je Poslanik, s.a.v.s, klanjao denazu
dan poslije toga, upitao Ebu Katadea: ta si uradio sa ona dva
dinara? On odgovori: Tek je juer umro. Sutradan je Ebu Katade
doao Poslaniku, s.a.v.s, i rekao: Vratio sam ih. Tada Poslanik, s.a.v.s,
ree: Tek sada se njegova koa ohladila. Ovaj hadis imam Ahmed
prenosi i u skraenoj verziji. Vidi: Musnedu-l-imam Ahmed , 5/297.

266
 Hasan Kafija Pruak

To su jasni dokazi da sadaka ivog koristi umrlom. U tome je,

isto tako, i odgovor pojedinim novotarima me u apologeti arima koji
tvrde da do umrlog ne stie niti dova niti bilo ta drugo.234

Isto tako pojedini nazovifilozofi i ekstremne sufije tvrde da,

ukoliko je Allah, d .., Svojom voljom odredio da se neto desi, onda
nema potrebe za dovom. A ukoliko On to nije odredio, onda od dove
nema fajde. Meutim, te njihove tvrdnje su demantovane Kuranom i
sunnetom. To potvruju i sljedee rijei autora:
ALLAH USLIAVA MOLITVE I ISPUNJAVA ELJE. -
Allah, d.., kae:

Gospodar va je rekao: Pozovite Me i zamolite, Ja u vam

se odazvati! (El-Mumin, 60)

A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno,

blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. (El-Bekare,
186) Poslanik, s.a.v.s., kae:
( M Apjy ( G; u \ oR= oR K;
VOR Co Lp ; ; cO )G RM; ; =jo
;H V_ o Vc ; H VP
Kad god ovjek uputi dovu Allahu, d.., u kojoj nema grijeha,
niti kidanja rodbinske veze, Allah, d .., e mu dati jedno od troje: Ili
e odmah udovoljiti njegovoj molbi, ili e mu ostaviti odgovaraju u

234 Opirnije o tom pitanju pogledaj: Medmuu-l-fetava, 24/306-313, 324,

366. Er-Ruh, 174-213.

267
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

nagradu za poslije, ili e od njega otkloniti zla u tolikoj mjeri. 235

U
drugom hadisu stoji:
o , ,b , Z , " o , e VV = o
;-R; ,[ A ,} ;pC ">; C ; " -= X" ;y ,Z
? L"D"Z2" u oR z VO % , IG z ">$M
* Vvr2" u VvsD"[ jo2" u 2" [
Svake noi Allah, d.., silazi na dunjaluko nebo i pita: Ima li
ko da me za neto moli, pa da udovoljim njegovoj molbi? Ima li ko da
od Mene neto trai, pa da mu to dadnem? Ima li ko da od Mene
oprosta trai, pa da mu oprostim? Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
236

,Z o , ,b , Z; y ;y V V = o
* o ?fr ;N>"Z , R
Ko Allahu dovu ne ini, On se na njega naljuti. 237

Neko je ovo znaenje izrekao u stihovima:

Gospodar se srdi ako od Njega ne trai
a ovjek se rasrdi ako od njega zatrai. 238

235 Prenosi imam Ahmed u svom musnedu (3/18). Imam Buhari u svom
djelu El-Edebu-l-mufred , hadis broj 710, str. 184. Et-Tahavi u svom djelu
Mukilu-l-asar 1/375. El-Hakim smatra da je ovaj hadis sahih i u tome ga
podrava Ez-Zehebi. Vidi: El-Mustedrek , 1/493.
U Sahih Muslimu nalazi se hadis: ovjeku se neprestano usliava
njegova dova, sve dok ne bude molio za neto to je grijeh ili raskid
rodbinskih veza, ukoliko ne bude pourivao sa uslianjem.
236 Prenosi imam Buhari u poglavlju o teheddudu, hadis broj 1145. Vidi:
Fethu-l-Bari 3/29, 11/129, 13/464).
Muslim u poglavlju o namazu musafira, hadis broj 758. Vidi: Sahih
Muslim , 1/521-523).
237 Prenosi Ibn Made u poglavlju o dovi, hadis broj 3727. Vidi: Sunen Ibn
Made, 2/1258. I imam Ahmed u Musnedu , 2/477. ejh Nasiru-d-din el-
Elbani smatra da je ovaj hadis sahih. Vidi: Sahih Sunen Ibn Made ,
2/324.

268
 Hasan Kafija Pruak

Dova Allahu, d., sadri nekoliko znaenja: 239

1. Dova je dokaz Allahovog, d ., postojanja, jer se dova ne ini

onome ko ne postoji.
2. Bogatstva, jer se ne trai od siromaha.
3. Da Allah, d., uje, jer se ne doziva onaj ko ne uje.
4. Dareljiv, jer se od krtice ne trai.
5. Milostiv, jer se molba ne upuuje onome ko je osoran.
6. Moan, jer se ne trai od onoga ko nije u stanju pomoi.
Velika veina muslimana (i pripadnika ostalih religija) smatra da
je dova jedan od najve ih uzroka svake koristi i zatite od svega to
teti. Zato se neemo osvrtati na onoga koji kae da dova nema
smisla, navodno zato to putem dove onaj koji trai utie na onoga
koji daje, te bi tako djelo Allaha, d .., bilo pod uticajem ovjeka. Mi
na to kaemo: Allah, d.., nadahnjuje srce ovjeka dovom i tu dovu
uini sebebom dobra koje mu daje. Isto kao to je sluaj sa djelima i
nagradom za njih. Allah, d .., je uputio ovjeka na tevbu, a zatim je
primio od njega. Isto tako, On ovjeka upu uje na dobra djela, a zatim
ga za njih nagrauje. On, dakle, upu uje ovjeka dovi, a zatim mu je
udovolji. Allah, d.., kae:

On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to

Njemu vraa u danu koji, prema vaem raunanju vremena,
hiljadu godina traje. (Es-Sedde, 5) Allah, d.., nas u ovom ajetu

238 U fusnoti komentara Ibn ebi-l-Izza vezanoj za ove stihove stoji: Ove
stihove navodi Sujuti u svom djelu El-Ezhar fima akadehu--uarau minel-
ehadisi ve-l-asar i ne navodi ko je njihov autor. Vidi: erh ibn ebi-l-Izz el-
Hanefi u obradi Abdullaha et-Turkija i uajba el-Arnauta, 2/677.
239 Ovo je stav Ali b. Akila b. Muhammeda el-Bagdadija, jednog od
poznatih hanbelijskih prvaka. Umro je 513 h. g. Ove rijei njemu
pripisuje Ibn ebi-l-Izz u svom komentaru. Vidi: erh ibn ebi-l-Izz, 2/678.

269
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

obavjetava da On poinje sa ure enjem, a zatim se to to je On

uredio Njemu vraa (podie).
ALLAH POSJEDUJE SVE. NJEGA NITA NE
POSJEDUJE. NEOVISNOSTI OD NJEGA NEMA NI
KOLIKO JEDAN TREN. KO TEI DA BUDE BEZ ALLAHA
JEDAN TREN, NE VJERUJE I POSTAJE OD STANOVNIKA
DEHENNEMA. - Ove istinite rijei potvrda su da dova koristi i
predstavljaju podstrek na nju.

270
 Hasan Kafija Pruak

* * *
ALLAH, D.., SE RADUJE I SRDI. - Allah, d.., kae:

Allah e zadovoljan njima biti, a i oni Njim. (El-Maide,

119)

Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod

drvetom na vjernost zakleli. (El-Feth, 18)

Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i u majmune

i svinje pretvorio... (El-Maide, 60)

Allah e na njega gnjev Svoj spustiti i proklee ga i patnju

mu veliku pripremiti. (En-Nisa, 93)

i zasluie Allahovu srdbu i snai e ih bijeda, zato to u

Allahove dokaze ne vjeruju... (Alu Imran, 112) Jo mnogi drugi ajeti
govore o srdbi i zadovoljstvu Allaha, d ..

271
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Allah, d.., govori o Svojoj ljubavi pa ka e:

Allah e sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i

koji Njega vole... (El-Maide, 54)

Allah zaista voli one koji se esto kaju i voli one koji se
mnogo iste. (El-Bekare, 222)
Prve generacije muslimana su u potpunosti saglasne da
zadovoljstvo, srdba i njima sli no, to se prenosi u Kuranu i sunnetu,
spadaju u svojstva Allaha, d .. Oni su bili protiv svakog vida
alegorinog tumaenja spomenutih svojstava koja ih odvode od
njihovih stvarnih zna enja koja dolikuju Svevinjem Allahu, d.. Zato
se ne moe rei da zadovoljstvo (Allaha, d..,) znai Allahovu, d..,
elju za dobroinstvom, niti da Njegova srd ba zna i elju za
osvetom, jer se time nijeu spomenuta svojstva.
Pripadnici ehli-sunneta su, isto tako, slo ni u tome da Allah,
d., nareuje ono to voli i ime je zadovoljan, a ukoliko se to ne
desi, razlog je to On to nije htio Svojom sveop om voljom ( irade
kevnijje). On zabranjuje ono ime je nezadovoljan i to izaziva Njegovu
srdbu i srdi se na onoga ko to ini, iako On to ho e Svojom
sveopom voljom. 240

ALI NE KAO LJUDI. - Tj. Allahova, d.., srdba i Njegovo

zadovoljstvo nisu kao srd ba i zadovoljstvo ovjeka, jer se ovjekova
srdba manifestuje kroz uzrujanost srca, crvenilo lica i napregnutost
vena, dok se njegovo zadovoljstvo manifestuje kroz ozarenost lica i
radost njegovog bia. Isto tako, ljubav predstavlja promjenu stanja u
srcu, a Allah, d.., je iznad promjene i Njegova svojstva nisu kao
svojstva Njegovih stvorenja, kao to smo ve rekli.

240 Tj. dozvoljava svojom voljom koja je sveobuhvatna i bez koje se ne

moe nita desiti. (Op.p.)

272
ASHABI
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

VOLIMO ASHABE RESULULLAHA, S.A.V.S., - zato to

ih voli Allah, d.., i Njegov Poslanik, s.a.v.s. Dokaz za to je pohvalan
govor o njima u Kuranu. Allah, d.., kae:

Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadirima i

ensarijama i svima koji ih slijede dobra djela inei, a i oni su
zadovoljni Njime... (Et-Tevbe, 100) Poslanik, s.a.v.s, je rekao:
* T, ,G Vy }VO ,Z o , ,b ->,"; y
Najbolje je moje stoljee, a zatim oni koji ih slijede... 241

Istinu je rekao Ibn Mesud hvalei ih rijeima:

RKu ">;p y u Vm , ,; y p[ = , R>"o o
;vjb;u ">;p y VO ,Z o , ,b R ,N ?y
R ,N ? y Rp = ">;p y u Vm ,G D;ZV= H"pD"=;u [ v"
C;z .> pLu ">;p y VO =;Nb y RKu
[ ; M , R" o u ;"[ M ["# ; u o
* 9".Z , R"o u ; 8".Z
Zaista je Allah, d., pogledao u srca ljudi i vidio da je srce
Muhammeda, s.a.v.s., najbolje od srca ljudi, te ga je Sebi odabrao.
241 Prenosi Buhari u poglavlju o svjedoenjima, hadis broj: 2651, sa
sljedeim tekstom: Najbolji ste vi - moje stoljee, a zatim oni koji
slijede, a zatim oni koji njih slijede Zaista e poslije vas doi ljudi koji
e varati i nee biti povjerljivi, koji e svjedoiti a od njih se svjedoenje
nee traiti, koji e se zavjetovati a svoje zavjete nee ispunjavati,
meu njima e se pojaviti gojaznost. Vidi: Fethul-Bari, 5/258. Prenosi ga
i Muslim u Sahihu, 4/1962-1964.

274
 Hasan Kafija Pruak

Zatim je pogledao u srca ostalih ljudi nakon srca Poslanika, s.a.v.s., i

vidio da su najbolja srca, poslije njegovog, srca njegovih ashaba, te
nainio vezirima Svoga Poslanika, s.a.v.s., koji su se borili za njegovu
vjeru. Zato je kod Allaha lijepo ono to muslimani smatraju lijepim, a
to oni smatraju runim, to je i kod Allaha ru no. 242

Zatim, ashabi su se borili zajedno sa Poslanikom, s.a.v.s, na

Allahovom, d.., putu protiv svih neprijatelja isklju ivo radi Allaha,
d.., uzdizanja Njegove rijei i promovisanja Njegove vjere. Oni su se
borili protiv plemena koja su se odmetnula, sve dok ih nisu ponovo
vratili u islam. Zatim su se borili protiv nevjernika ehli-kitabija sve dok
nisu dokinuli oboavanje krsta. Zatim su se borili protiv Perzijanaca
sve dok nisu dokinuli obo avanje vatre. Postigli su konsenzus u slu aju
biljeenja i prenoenja Kurana; postupili onako kako to Allah, d ..,
od njih trai i nastavili put Poslanika, s.a.v.s., u dostavi njegovog
erijata. Zato smo duni voljeti ih i slijediti njihov put. Ima li iko da je
u veoj zabludi od onoga koji u svojim grudima nosi mr nju prema
najodabranijim vjernicima i prvacima me u Allahovim evlijama, nakon
poslanika?
to se tie nemilih dogaaja koji su se meu njima deslili,
moramo to shvatiti kao njihove dobronamjerne stavove (id tihad) a za
idtihad se ne odgovara iako bude pogrean. Meutim, ko je bio u
sporu sa nekim od etverice prvih halifa sigurno je pogrijeio u svom
stavu.
NE PRETJERUJEMO U LJUBAVI PREMA IKOM OD
NJIH. - Tj. mi ne pretjerujemo u ljubavi prema bilo kom od njih, ko
to su to uinile ije koje su prekoraile granicu. Allah, d.., kae:
243

242 Ovaj eser prenosi Imam Ahmed u Musnedu, 1/379, El-Begavi u erhu-
s-sunne , 1/214 i El-Hatib u svom djelu El-Fekihu-l-mutefekkih , 1/166-167.
Ovaj hadis El-Hakim smatra sahihom i u tome je s njim suglasan Ez-
Zehebi. Vidi: El-Mustedrek , 3/78.
243 Imam Et-Tehanevi kae: ije su jedna od najveih islamskih sekti.
Oni su pristalice Alije, r.a, i smatraju da je on trebao biti imam (halifa)
nakon smrti Poslanika, s.a.v.s, i da za to postoje jasni dokazi u
hadisima. Smatraju da hilafet mora ostati u njegovom potomstvu, a ako
se desi da pree u ruke nekom drugom, onda je to nepravdom ili zato
to su prisiljeni da je nekom (prividno) predaju. ije se dijele na

275
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Reci: - O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju

svome... (El-Maide, 77) Prekomjerna ljubav prema bilo kome od njih
jeste pretjerivanje u vjeri. Poslanik, s.a.v.s., je rekao Aliji, r.a:
Vv ?N Vv gs> ;G>> u
Dvojica e zbog tebe nastradati; onaj koji te bude previe volio
i onaj koji te bude previe mrzio. 244

Pretjerivanje, uz to, neminovno vodi na stranputicu, kao to su

krani uradili iz ljubavi prema Isa, a.s., sinu Merjeminu, do te mjere
da neki tvrde da je on bo anskog porijekla, drugi da je Bo iji sudrug,
trei da je Boiji sin. Isto tako su uinile neke rafidije me u ijama iz
ljubavi prema Aliji, r.a.
NE ODRIEMO SE NIJEDNOG OD NJIH. Kao to je
rekao Poslanik, s.a.v.s:
( =;Nb u , , ,Z o , ,b , Z; y
f s= ,>"M .>"N>u ,>"M u Rp = ;eVr TP, D"C
Rzu Rzu fs= fs>">u
* ; = }; , ,

dvadeset i dvije sekte koje se meusobno optuuju za kufr. Sve one

imaju korijene u tri osnovne: ekstremisti (gulati), zejdije i imamije. Vidi:
Keafu istilahati-l-funun, 4/764.
244 Hadis prenosi imam Ahmed u Musnedu (1/160) sa sljedeim tekstom:
U tebi ima slinosti sa Isaom, zamrzili su ga Jevreji do te mjere da su
potvorili njegovu majku za zinaluk, a zavoljeli su ga krani do te mjere
da su ga podigli na mjesto koje mu ne pripada. A zatim je rekao: Zbog
mene e biti unitena dva ovjeka: onaj koji e me previe voljeti i
pripisati mi ono to mi ne pripada i onaj koji e me pretjerano mrziti, to
e ga odvesti dotle da me potvara. Ovaj hadis prenosi El-Devzi u
svom djelu El-Ilelu-l-mutenahije i kae: Ovaj hadis nije vjerodostojan
(sahih). Vidi El-Ilelu-l-mutenahije, 1/223-224.

276
 Hasan Kafija Pruak

Pazite na moje ashabe! Pazite na moje ashabe! Nemojte ih,

poslije mene, uzeti za metu (napada), jer onaj ko ih je zavolio zavolio
ih je zbog ljubavi prema meni, a onaj ko ih zamrzi, zbog mr nje prema
meni ih je zamrzio. Onaj ko njih uvrijedi, kao da je mene uvrijedio, a
onoga ko mene uvrijedi, kao da je Allaha uvrijedio, a onaj ko Allaha
uvrijedi za njega je Vatra najpre a. 245

MRZIMO SVAKOG KO IH MRZI I KO IH LOIM

SPOMINJE. - Jer je mrnja prema njima mrnja prema vjeri, zato to
su oni rtvovali svoje ivote i svoje imetke za ljubav Allaha i Poslanika
i za podrku vjeri.
SAMO IH DOBRIM SPOMINJEMO, - zato to su oni
najbolji u ovom ummetu i prvaci u vjeri.
LJUBAV PREMA NJIMA JE IMAN, VJEROVANJE I
DOBROINSTVO. - Jer, to Allah, d.., od nas trai i potvrda je
vjerovanja u ono sa ime je doao Poslanik, s.a.v.s., od Allaha, d..
MRNJA PREMA NJIMA JE NEVJERSTVO,
LICEMJERSTVO I NASILJE - Zato to je mrnja prema njima
rezultat licemjerstva i loeg ubjeenja. Neprijateljstvo prema njima
predstavlja neprijateljstvo prema vjeri, to je nevjerstvo i nasilje.
TVRDIMO DA HILAFET POSLIJE RESULULLAHA,
S.A.V.S, PRIPADA NAJPRIJE EBU BEKRU ES-SIDDIKU, PO
VRIJEDNOSTI I PREDNOSTI NAD CIJELIM UMMETOM, -
zato to je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
V~= = fu o \_ Epi ;

245 U Tirmizijinom rivajetu na kraju ovog hadisa stoji:

QL 5)| iY |/ tn A ko Allaha uvrijedi, ubrzo e ga On

uzeti.
Hadis prenosi Tirmizi u poglavlju o vrlinama, hadis broj: 3861. Nakon
teksta hadisa Tirmizi veli: Ovo je hadis hasen-garib, ne poznajemo ga
izuzev sa ovim senedom. Vidi: Sunenu-t-Tirmizi, 9/383. Takoe, ovaj
hadis prenosi imam Ahmed u Musnedu (4/87, 5/54,57) i Ibn ebu Asim u
knjizi Es-Sunne , 2/479, hadis broj 992. ejh Nasiru-d-din el-Elbani kae
za ovaj hadis: Njegov isnad je daif, zato to je Abdullah b. Abdur-
Rahman nepoznat.

277
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Tako mi Allaha, sunce nije obasjalo vrednijeg od Ebu Bekra! 246

i zato to se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:

, ,b .>," R"o ;ZK ;,"} ;y "o , e Av TM o

T,;= RD"y;u ~u 7;z= ; ( .; zu ,Z o
* Vo V~= = ^; Rp=
Ugledajte se na dvojicu iza mene: Ebu Bekra i Omera. 247

Aia, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., za vrijeme bolesti rekao:

246 Nisam pronaao ovaj hadis, niti drugi slian njemu po znaenju.
Meutim, Tirmizi prenosi hadis o vrlinama Omera, r.a, u kome stoji:
:n Sh< < :ec / V Oa< :/s)k S}L :| Sh< <, So` :d
e| p/lV x}l` / /l[ / V DaoV Oelc Dld i/r
Qv W}` < :d So` tn S}L mH l` Xo/Zk Dal] :n
c Q< :s)V X}k xHk Qv tn /- xcSar - >|Sb G|OJ
* /Ok < t` :=)k
Omer je rekao Ebu Bekru: O najbolji ovjee, poslije Poslanika
s.a.v.s! Na to mu Ebu Bekr ree: Kad si to ve spomenuo, rei u ti da
sam uo Poslanika, s.a.v.s, kada je rekao: Sunce nije obasjalo ovjeka
vrednijeg od Omera. Nakon ovog hadisa Tirmizi je rekao: Ovo je garib
hadis, ne poznajem ga izuzev preko ovog seneda, a on nije ba
pouzdan. Vidi: Sunen Tirmizi, 9/281. Isti hadis prenosi i Hakim, i kae
da je sahih, ali da ga Buhari i Muslim ne prenose. Meutim, Zehebi se
ne slae sa Hakimom. Naprotiv, Zehebi kae: Abdullaha mnogi
smatraju slabim, a i o Abdurahmanu je polemika. Ovaj hadis je
poluizmiljen. Vidi: El-Mustedrek , 3/90.
247 Prenosi Tirmizi u poglavlju o vrlinama, hadis broj 3663 i kae: Ovo je
hasen hadis. Vidi: Sunen Tirmizi, 9/270.
Hadis prenosi Ibn Made u Sunenu , sa sljedeim tekstom: Ja ne znam
koliko mi je odreeno da ivim meu vama, pa se ugledajte na ovu
dvojicu poslije mene. Zatim je pokazao na Ebu Bekra i Omera. Vidi:
Sunen Ibn Made, 1/37.
El-Elbani ovaj hadis smatra sahihom. Vidi Sahih Sunen Ibn Made, 1/23.

278
 Hasan Kafija Pruak

( ;=;D} V~ ==& ?D &}V~ == = MV R>o o

V~= = u 4# wDP ; p ;y G o wDP
Pozovi mi Abdurrahmana b. Ebu Bekra da napiem oporuku za
Ebu Bekra oko koje ne e biti nikakva razlaza. Zatim je rekao:
Utjeem se Allahu od toga da se vjernici razi u u vezi sa Ebu
Bekrom. Znai: ostavio je pisanje oporuke, oslanjaju i se na to da
248

e ga Allah, d.., odabrati za to i da e se vjernici jednoglasno slo iti

u sluaju Ebu Bekrovog imameta poslije Poslanikove, s.a.v.s., smrti.
Isto tako sluajevi postavljanja Ebu Bekra za imama umjesto
Poslanika, s.a.v.s., su poznati, a postignut je i konsenzus ashbaba u vezi
sa slijeenjem Ebu Bekra.
ZATIM OMERU IBN EL-HATTABU, R.A. - Zato to se
prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao:
Vo * ~;> Rp= };,Z o , ,b , Z; y
* ;,jP=
Da je poslije mene doao poslanik, to bi bio Omer. Zatim, 249

zato to ga je Ebu Bekr imenovao kao halifu iza sebe, a to islamski

ummet jednoglasno prihvatio. Njegove vrline su poznate i brojne, i
bilo bi ih teko nabrojati.
ONDA OSMAN IBN AFFANU, R.A. - Zato to je Omer r.a.
odredio vije e od esterice ashaba da poslije njega izme u sebe
izaberu halifu. To su bili: Osman, Alija, Zubejr, Talha, Sad i 250 251 252

Abdurrahman. Svakome od njih je Poslanik, s.a.v.s, obe ao D ennet.

253

248 Prenosi Buhari u poglavlju o bolesnicima, hadis broj 5666. Vidi: Fethu-l-
bari, 10/123.
Muslim u Sahihu, u poglavlju o vrlinama, hadis broj 2387, sa slinim
tekstom. Vidi: Sahih Muslim , 4/1857.
249 Prenosi Timizi u poglavlju o vrlinama, hadis broj 3687 i kae: Ovaj
hadis je hasen-garib, nama je poznat samo ovaj rivajet od Mireha b.
Haana. Vidi: Sunen Tirmizi, 9/282.
Isti hadis prenosi i imam Ahmed u Musnedu (4/154) i Hakim koji kae:
Ovaj hadis je sahih, ali ga Buhari i Muslim ne prenose. Vidi: El-
Mustedrek , 3/85.

279
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Oni su se sloili da halifa bude Osman, a ostali ashabi su se saglasili sa

njihovim izborom.
A POTOM ALIJI IBN EBU TALIBU, R.A. - zato to su se
ashabi sloili da njega slijede poslije Osmana, r.a. Poslanik, s.a.v.s., je
rekao:
* A"Z G)G ,>"-" Au)O ,Z o , ,b , Z; y

250 Zubejr b. Avvam b. Huvejlid el-Kurei el-Esedi ebu Abdullah. Njegova

majka je Safijja b. Abdul-Muttalib, tetka Poslanikova, s.a.v.s. Primio je
islam u petnaestoj godini svoga ivota. Uestvovao je u obje hidre i u
svim bitkama sa Poslanikom, s.a.v.s. Sam za sebe je rekao: Ne postoji
nijedan djeli moga tijela a da nije ranjen sa Poslanikom, s.a.v.s. Bio je
meu najpoznatijim junacima. Omer, r.a, ga je imenovao za lana
estolanog vijea kome je dao zadatak da izaberu halifu poslije njega i
za njih kazao: Oni su oni sa kojima je Poslanik, s.a.v.s, umro
zadovoljan. Jedan je od deseterice kojima je zagarantovan Dennet.
Ubijen je muki, nakon to se udaljio iz bitke za Devu 36. h. g.
Opirnije o njemu pogledaj: Tabekat Ibn Sad, 3/100-113, Usdu-l-gabe,
2/97-100, El-Isabe, 1/545-546, El-Istiab, 1/580-585.
251 Talha b. Ubejdillah b. Usman b. Amr b. Kab el-Kurei et-Tejmi. Ebu
Muhammed. Jedan od deseterice kojima je obean Dennet, jedan od
osmerice koji su prvi primili islam, jedan od esterice koje je Omer
odredio za vijee i jedan od peterice koji su primili islam putem Ebu
Bekra. Uestvovao je u bici na Uhudu i svim ostalim bitkama poslije nje.
Uestvovao je i u bici za Devu na strani Alije, r.a, a zatim je napustio
boj, to je uinio i Zubejr. Sklonio se u sporedne redove, ali ga je
pogodila zalutala strijela od koje je umro 36. h. g.
Opirnije o njemu pogledaj: Tabekat Ibn Sad, 3/214-225, Usdu-l-gabe,
2/467-471, El-Isabe, 2/229-230, El-Istiab, 2/219-225.
252 Sad b. ebi Vekkas (ime Ebu Vekkasa je Malik) b. Uhejb b. Abd Menaf
el-Kurei ez-Zuhri ebu Ishak. Bio je esti koji je primio islam.
Uestvovao je u bici na Bedru i svim ostalim bitkama. Jedan je od
deseterice kojima je obean Dennet i jedan od esterice koju je Omer,

280
 Hasan Kafija Pruak

(Pravi) Hilafet e trajati 30 godina nakon mene. To je 254

upotpunjeno, upravo, sa hilafetom Alije, r.a, jer je hilafet Ebu Bekra

bio dvije godine i tri mjeseca, hilafet Omera, r.a., deset i po godina,
hilafet Osmana, r.a, dvanaest godina i hilafet Alije, r.a., etiri godine i
devet mjeseci.
Zatim, prvi vladar muslimana je Muavija, r.a., i on je najbolji
255

vladar, jer je bio istinski imam kojem je Hasan sin Alije, r.a., predao
vostvo, nakon to su mu Iraani bili dali prisegu est mjeseci nakon
smrti njegovog oca. On je, nakon toga, dobrovoljno predao vlast
Muaviji i dao mu prisegu.

r.a, odredio za vijee. Bio je poznat po tome to je njegova dova uvijek

usliavana. To zbog toga to je Poslanik, s.a.v.s, za njega rekao:
Allahu, usmjeri njegove strijele i primi njegove dove! Bio je jedan od
etverice najpoznatijih junaka za koje je Ebu Ishak rekao da su najvei
junaci meu ashabima Poslanika, s.a.v.s (Omer, Alija, Zubejr i Sead).
Osvojio je Irak i bio Omerov namjesnik u Kufi. On je, takoe, ostao po
strani nemilih dogaaja meu ashabima. Postoji razlaz o godini njegove
smrti: jedni kau da je preselio 55, drugi 51, a trei 54. h. g. Postoje i
druga miljenja u vezi s tim pitanjem.
Opirnije o njemu pogledaj: Tabekat b. Sead, 3/137-149, Usdu-l-gabe,
2/214-218, El-Isabe, 2/33-34, El-Istiab, 2/18-27.
253 Abdurrahman b. Avf f. Abd Avf el-Kurei ez-Zuhri ebu Muhammed.
Jedan od deseterice kojima je obean Dennet i jedan od esterice koju
je Omer, r.a, odredio za vijee, a s kojima je umro zadovoljan Poslanik,
s.a.v.s. Primio je islam prije nego to je Poslanik, s.a.v.s, uao u kuu
El-Erkama. Bio je uesnik obje hidre. Uestvovao je u bici na Bedru i
svim ostalim bitkama. Bio je poznati trgovac koji je svoj imetak troio na
Allahovom, d., putu i na tom polju ima dosta poznatih dogaaja.
Preselio je u Medini i ukopan u El-Bekiu. Denazu mu je klanjao
Osman, r.a.
Opirnije o njemu pogledaj: Tabekat b. Sead, 3/124-137, Usdu-l-gabe,
3/276-281, El-Isabe, 2/416-417, El-Istiab, 2/393-398.
254 Prenosi Ebu Davud u poglavlju o sunnetu, hadis broj 4646 i 4.647 sa
sljedeim tekstom: Hilafet nubuvveta e trajati 30 godina, a zatim e
Allah, d., dati vlast kome On hoe. Sunen Ebi Davud, 5/36-37.

281
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

ONI, tj. etverica imama SU HULEFAI-R-RAIDUN I

IMAMI MUHTEDUN. - Jer, Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
,6u ;_">M R>"o Ao;,j ,[ , zD"= ~b
A,"Z D,"[~ =pu VH} ;u )DO V[u Rp ~ =" `p
R^,V $.R#; vP

Isti hadis prenosi i Tirmizi u poglavlju o neredima, hadis broj 2227 i

kae: ...ovo je hasen hadis i poznajemo ga samo putem Seid b.
Dehmana. Vidi: Sunen Tirmizi, 7/5.
Prenosi ga i imam Ahmed u Musnedu (5/221), a El-Hakim kae da je
sahih, dok se Zehebi o njemu nije izjasnio. Vidi: El-Mustedrek , 1/71 i
145.
Prenosi ga, takoe, i b. Ebu Asim u djelu Es-Sunne , a El-Elbani kae da
je njegov sened sahih. Vidi: Es-Sunne , 2/562.
255 Muavija b. Ebi Sufjan Sahr bin Harb bin Umejje bin Abd ems el-
Kurei el-Emevi. Osniva Emevijske drave u amu. Jedan od poznatih
arapskih mudraca. Bio je izuzetno rjeit, staloen i ugledan. Roen je u
Mekki i primio islam nakon njenog osloboenja. Nauio je pisati i
raunati, zato ga je Poslanik, s.a.v.s, imenovao za svog pisara. Omer,
r.a, ga je postavio za namjesnika u Damasku. Osman, r.a, mu povjerava
cjelokupni am, a namjesnike pokrajina pokorava njemu. Nakon ubistva
Osmana hilafet preuzima Alija i odmah alje glasnika sa vijeu o
smjeni Muavije. Muavija je za to uo prije nego to je glasnik do njega
stigao. Odmah je pozvao u osvetu za ubistvo Osmana i optuio Aliju za
to. Iz tog razloga su se odigrale velike bitke izmeu njega i Alije koje su
se zavrile postavljanjem Muavije za halifu u amu, a Alije u Iraku.
Zatim se Hasan, r.a, odrie hilafeta u korist Muavije 41. hg. Muavija je
ostao na poloaju halife sve dok nije zaao u duboku starost. Muavija je
jedan od velikih islamskih osvajaa. On je prvi koji je vodio pomorske
bitke i opkolio Kostantinopolis sa kopna i mora 48. h. g. Za njegovo
doba je kovana prva islamska novanica (dinar). Umro je u Damsku 60.
hg.

282
 Hasan Kafija Pruak

Savjetujem vam da budete posluni i pokorni. Ko od vas bude

iv poslije mene vidjet e mnoge razlaze. Zato se drite mog sunneta i
sunneta razboritih i upuenih halifa poslije mene. 256

Njihov redosljed po vrlinama je isti kao i u hilafetu, s tim da Ebu

Bekru i Omeru pripadaju odlike koje drugi nemaju.
SVJEDOIMO DENNET DESETERICI KOJE JE
IMENOVAO MUHAMMED, S.A.V.S., I OBRADOVAO IH
NJIM. - Ugledajui se na njega, slijede i ga i vjeruju i (da smo to
obavezni).
NJEGOVA RIJE JE ISTINA. - Jer je to preneseno mutevatir
predajom, te ima snagu kao da smo to direktno od njega uli i na
njemu se temelji sigurno znanje.
ONI SU: EBU BEKR, OMER, OSMAN, ALIJA, TALHA,
ZUBEJR, SAAD, SEID , ABDURRAHMAN IBN AVF, EBU
257

UBEJDE EL-DERRAH , A ONI SU POVJERENICI OVOG

258

UMMETA. ALLAH S NJIMA BIO ZADOVOLJAN.

Opirnije o njemu pogledaj: Tabekatu-l-halife, biografija broj 51 i 2809,
Usdu-l-gabe, 4/433-436, Sijer Ealami-n-nubela, 3/119-162, El-Isabe, 3/433.
256 Prenosi Ebu Davud u Sunenu u poglavlju o sunnetu, hadis broj 4607.
Sunen Ebi Davud, 4/13-15.
Tirmizi u poglavlju o znanju, hadis broj 2678 i kae: Ovo je sahih-
hadis. Sunen Tirmizi, 7/319-320.
Ovaj hadis El-Hakim smatra sahihom i sa njim je suglasan Ez-Zehebi.
Vidi: El-Mustedrek , 1/95-97. I El-Elbani kae da je ovaj hadis sahih. Vidi:
Sahih Sunen Ibn Made, 1/13.
257 Seid b. Zejd b. Amr b. Nufejl el-Kurei el-Adevi, amidi Omera b.
Hattaba i njegov zet. Nadimak mu je bio Ebu-l-Aver. Bio je meu
muhadirskim prvacima, primio je islam prije Omera, r.a, a Omerov
prelazak na islam desio se u njegovoj kui. Uestvovo je u svim
bitkama osim bitke na Bedru, jer su on i Talha bili u amu i vratili su se
tano na dan bitke. Jedan je od deseterice kojima je obean Dennet.
Na ahiret je preselio u Medini 55, po jednom miljenju, a po drugom 51.
godine po Hidri.
Opirnije o njemu pogledaj: Tabekat b. Sead, 3/409, Usdu-l-gabe, 3/24,
El-Isabe, 2/252, El-Istiab,3/2.

283
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Ove rijei direktan su odgovor rafidijama (ijama) koji su

odabrali Aliju, r.a, i daju mu prednost, dok se odri u ostalih. Oni svoju
pristrasnost ukazuju, umjesto ovoj deseterici kojima je obe an
Dennet, dvanaesterici svojih imama. Prvi od njih je Alija b. Ebi Talib,
za koga neosnovano i bez ikakvog dokaza tvrde da je Poslanikov,
s.a.v.s., opunomoenik, zatim Hasan, zatim Husejn, zatim Alija b.
Husejn Zejnu-l-Abidin, zatim Muhammed el-Bakir, Dafer b.
Muhammed es-Sadik, zatim Musa b. Dafer el-Kazim, zatim Alija b.
Musa, zatim Muhammed b. Ali el-Devvad, zatim Ali b. Muhammed
el-Hadi, zatim Hasan b. Ali el-Askeri, zatim Muhammed b. Hasan. Oni
prelaze svaku granicu u ljubavi prema njima.
Dvanaest imama spominje se u hadisu Poslanika, s.a.v.s., na
nain koji u potpunosti demantuje njihove tvrdnje. Buharija i Muslim
prenose hadis od Dabira b. Semure, r.a., koji kae: 259

,Z o , ,b ,>," EpZ ;y VZ = V=;K EpZ

, = ; z u ;pZ A"} ;z u V V_ o ; " G ~ z
* `Vy -} ;y
Uao sam kod Poslanika, s.a.v.s, zajedno sa svojim ocem i uo
ga kada kae: Stanje (muslimana) poboljavat e se sve dok njima

258 Amir b. Abdullah b. el-Derrah b. Hilal el-Fehri el-Kurei ebu Ubejde,

poznati emir i vojskovoa. Jedan je od deseterica kojima je obean
Dennet i meu prvima koji su primili islam. Uestvovao je u svim
bitkama za vrijeme Poslanika, s.a.v.s, i osvojio je sve pokrajine ama.
Preselio je u pomoru od kuge poznatom pod imenon Kega Amvasa 18.
h. g.
Opirnije o njemu pogledaj: Tabekat b. Sead, 3/409, Usdu-l-gabe, 3/24,
El-Isabe, 2/252, El-Istiab, 3/2.
259 Dabir b. Semure b. Denade b. Dundub b. Hudejr el-Amiri Es-
Sevai. Neki tvrde da mu je ime: Dabir b. Semure b. Amr b. Dndub.
Njegova majka je Halida kerka Ebu Vekkasa, sestra Seada b. ebi
Vekkasa. On i njegov sin su ashabi. Dabir, r.a, prenosi mnoge hadise
od Poslanika, s.a.v.s. Nastanio se u Kufi i u njoj umro 74. h. g.
Opirnije o njemu pogledaj: Usdu-l-gabe, 1/304, El-Isabe, 1/212, El-Istiab,
1/224, Tehzibu-t-tehzib, 2/39.

284
 Hasan Kafija Pruak

budu vladala dvanaesterica. Zatim je Poslanik, s.a.v.s., izgovorio neto

to nisam uo, pa sam upitao oca ta je to rekao Poslanik, s.a.v.s.
Odgovorio je: Rekao je: Svi e oni biti Kurejevii. U drugom
rivajetu ovog hadisa stoji:
* Av"O V_o "G XXo V& T X (
Islam e biti jak i snaan sve dok bude vladalo dvanaest
halifa.260

Ustinu, bilo je onako kako je kazao Poslanik, s.a.v.s, jer je islam

bio jak i u usponu za vrijeme etverice prvih pravednih halifa, Muavije,
njegovog sina Jezida, Abdu-l-Melika b. Mervana i njegovih etverice
sinova i Omer b. Abdu-l-Aziza, i oni su tih dvanaest halifa. Zatim, je
islam poeo slabiti.
Meutim, po neosnovanim tvrdnjama rafidija, stanje islamskog
ummeta za vrijeme spomenutih halifa nije bilo regularno.
KO LIJEPO GOVORI O ASHABIMA RESULULLAHA,
S.A.V.S, NJEGOVIM ESTITIM ENAMA I NJEGOVOM
ESTITOM POTOMSTVU, BEZ I NAJSITNIJE MRLJE,
UDALJIO SE OD LICEMJERSTVA. - Autor navodi ove rijei zato
to je temelje iizmu udario licemjer i heretik koji je htio da iskrivi
islam i narui autoritet Poslanika, s.a.v.s., kao to je uradio i Pavle sa 261

260 Prenosi Buhari u poglavlju o propisima, hadis broj 7222. Vidi Fethu-l-
Bari, 13/211.
Muslim u poglavlju o imaretu, hadis broj 1821. Vidi: Sahih Muslim ,
3/1452-1454.
261 Jevrejski sveenik ije je ime bilo aul. Roen je u Tarsusu, a
odrastao u Oralimu (Kudsu). Na poetku djelovanja bio je jedan od
najveih protivnika kranstva i onih koji su mu pravili najvee spletke.
Zatim je prividno prihvatio kranstvo s ciljem da ga iskrivi. Uspio je da
dostigne veliki stupanj meu kranima i da postane jednim od njihovih
svetaca koji su nadahnuti objavom. To mu je olakalo uvoenje
iskrivljenih doktrina u kranstvo, kao to je vjerovanje u trojstvo,
boanska narav Isaa, a.s, i drugo to je danas tako oito u kranskoj
vjeri.
Vidi: Muhaderat fi-n-nasranijje, 81, Ahmed elebi, El-Mesihijje, 90.

285
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

kranstvom. Taj munafik zvao se Abdullah bin Sebe i imao je za cilj

262

da iskrivi islam i ubaci fitnet me u muslimane. On je prividno primio

islam i pretvarao se kao veliki pobo njak, zatim je po eo (navodno) da
poziva na dobro i odvra a od zla. Potom u estvuje u neredima u vezi
sa Osmanom, r.a., i njegovim ubistvom. Nakon to je doao u Kufu
pokazuje pretjeranost u velianju Alije, r.a., da bi se na taj na in
mogao njemu suprotstaviti. To je dospjelo do Alije, r.a., koji je naredio
da ga pogube, pa je on pobjegao. Njegov slu aj je poznat iz historije,
Allah ga ponizio.
UENJACI PRVIH GENERACIJA I ONIH POSLIJE
NJIH DOBRI SU I UTJECAJNI LJUDI, U ENI I RAZUMNI.
SPOMINJU SE SAMO PO LIJEPOM, - zato to Allah, d.., od
nas trai da dovu inimo za njih:

Oni koji poslije njih dolaze govore: -Gospodaru na,

oprosti nama i brai naoj koja su nas u vjeri pretekla i ne
dopusti da u srcima naim bude imalo zlobe prema vjernicima;
Gospodaru na, ti si, zaista, dobar i milostiv! (El-Har, 10) Zatim,
zato to potovati ih i veliati spada u veli anje vjere, jer su oni
nasljednici Poslanika, s.a.v.s, u dostavi islama ljudima. Oni su kao
262 Abdullah b. Sebe osniva sekte sebeijja, jedan od ekstremnih
odmetnika od islama koji je zalutao i druge u zabludu odvodio. Porjeklo
mu je iz Jemena (jednog jevrejskog plemena u Jemenu). Prividno je
prihvatio islam i proao mnoge muslimanske pokrajine pokuavajui da
zavede muslimane. Doselio je u Damask za vrijeme Osmana bin
Affana, r.a., ali su ga njegovi stanovnici protjerali, te odlazi u Egipat gdje
otvoreno poziva u svoju novotariju. On je, izmeu ostalog, pripisivao
svojstva boanstva Aliji, r.a. Tvrdio je da e se ponovo vratiti Poslanik,
s.a.v.s., i slino. Umro je 40. h. g.
Opirnije o njemu pogledaj: Tarih Ibn Asakir, 7/341, El-Bed ve-t-tarih,
5/129, Lisanu-l-mizan , 3/289, Abdullah b. Sebe, Murteda el-Askeri.

286
 Hasan Kafija Pruak

zvijezde pomou kojih se orijentiemo u tminama kopna i mora. U

prijanjim narodima, prije poslanstva Muhammeda, s.a.v.s., najgori
meu njima su bili njihova ulema, dok su ulema ummeta Muhammeda
s.a.v.s, najbolji meu svojim narodima, jer oni o ivljavaju sunnet
Poslanika, s.a.v.s, i putem njih je opstao Kuran i hadis. Uistinu je ovo
put pravih vjernika.
KO IH SPOMINJE PO LOEM NIJE NA PUTU
VJERNIKA, - jer vjernici jedni druge vole i uva avaju, zbog imana
koji ih je spojio. Allah, d., kae:

A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima... (Et-Tevbe,

71) Zato spominjanje islamske uleme po loem predstavlja odstupanje
od puta prijateljstva sa vjernicima, to spada u znakove nifaka.

287
VILAJET I POSLANSTVO
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

NIKOME OD EVLIJA NE DAJEMO PREDNOST NAD

IJEDNIM ALLAHOVIM VJEROVJESNIKOM. - El-Velijj je
onaj koji je spoznao Alalha, d .., i Njegova svojstva, koliko je to
mogue, onaj koji je dosljedan u pokornosti Allahu, d ., i koji se kloni
grijeha i predanosti ovodunjalu kim slastima i strastima.
Nebijj - vjerovjesnik je ovjek kojeg je Allah, d ., poslao da
dostavi ono to mu je objavljeno, nakon to je stekao sva svojstva
evlijaluka i kerameta na najpotpuniji na in, svjedno imao li on
posebnu knjigu ili ne. Zato je nebijj - vjerovjesnik openitiji pojam od
resula - poslanika. Vjerovjesnitvo se dokazuje isklju ivo mudizom.
Mudiza je nadnaravno djelo koje vjerovjesnik s namjerom ini (u
vidu izazova), a da mu se niko nije u stanju suprotstaviti, kao dokaz
istinitosti njegova vjerovjesnitva.
Keramet je pojava takvog djela kod evlije, bez ikakvog
dokazivanja ili izazivanja.
Nubuvvet je Allahov, d.., dar i on se ne stie. Allah, d..,
nubuvvet daje kome hoe od Svojih robova. Allah, d .., kae:

A Allah dobro zna kome e povjeriti poslanstvo Svoje.

(El-Enam, 124) Evlija ne moe dostii stepen vjerovjesnika, zato to
su vjerovjesnici, a.s, sa uvani od grijeha, loeg svretka i pada njihove
derede. Oni su poaeni objavom i gledanjem u meleka. Njima je
nareeno da dostave propise i upu uju ljude, nakon to su postigli
najpotpunija svojstva evlija, kao to je ve reeno.
Evlija zasluuje i vilajet i keramet slijeenjem svoga poslanika i
ugledanjem u njega u pokornosti Allahu, d ., shodno njegovom
erijatu. Zato je nemogue da bude poput njega, a kamoli da bude
iznad njega.

290
 Hasan Kafija Pruak

Tim rijeima autor odgovara pojedinim sufijama koje tvrde da 263

onaj koji dostigne najve i stepen u vilajetu i marifetu postaje

najboljim stvorenjem. 264

Te rijei su, takoe, odgovor i el-kerramijjama koji smatraju da

265

je evlija bolji od vjerovjesnika. To je kufr i zabluda.

MI KAEMO: JEDAN ALLAHOV VJEROVJESNIK
BOLJI JE OD SVIH EVLIJA. - Zato to je opepoznato da je
stepen nubuvveta vei od stepena vilajeta. Ovim rijeima autor
odgovara ittihadijama i zabludjelim sufijama od kojih neki tvrde da su
266

na tolikom stupnju vilajeta koji je iznad nubuvveta, te da vjerovjesnici

uzimaju iz vilajeta (evlijaluka). Jedan od njih ka e:

263 Sufije, grupa koja se pripisuje tesavvufu, u osnovi je poseban nain

prakticiranja ivota koji se temelji na skromnosti i ustrajnosti u
pozitivnim osobinama, kako bi se oistio ovjekov nefs i uzdigla njegova
dua. Osnov tesavvufa je zuhd koji je poeljan u islamu. U prva tri
odabrana stoljea islama vidjeli smo mnoge istinske zahide. Meutim,
tesavvuf je poprimio odreen nain i iz njega su se razvili razliiti pravci
i brojni tarikati. Mnogi od njih su izali iz okvira istinskog islamskog
pravca, zato su alimi islamskog ummeta u svim vremenima i
pokrajinama odgovorili na njihove neosnovane postavke.
Vidi: Et-Tarifat, 83, Keafu istilahati-l-funun, 1/923.
264 Opirnije o ovoj temi pogledaj: Medmuu-l-fetava, 2/219-247, Derru
tearudi-l-akli ve-n-nakli, 5/4.
265 Sljedbenici Ebu Abdullaha Muhammed b. Kirama. Porijeklom je iz
Sidistana.Nastanio se u Nejsaburu za vrijeme Muhammeda b. Tahira
b. Abdullaha. Bio je jedan od prvaka mudessima. Jedna od novotarija
kojoj je pozivao svoje pristalice je da bog koga oboava ima tijelo. On je
govorio: On ima jednu granicu sa strane koja se granii s Arom, s
drugih strana On nema krajeva. Iman je samo izgovor jezikom, i jo
mnogo toga.
Opirnije o njemu pogledaj: Et-Tebsiru fi-d-din, 65. El-Milel ve-n-nihal, 108.
266 Opirnije o tome pogledaj izuzetno vrijedno djelo ejhul-islama
Mustafe Sabrija pod naslovom Mevkifu-l-akli ve-l-ilmi..., 3/187-202 i 262-
247.

291
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Mjesto nubuvveta u berzehu je iznad resula a ispod velijja. 267

Te rijei predstavljaju iskrivljivanje erijata. Meutim, vilajet

(evlijaluk) iskrenih mumina muttekija postoji. Allah, d .., kae:

I neka se niega ne boje i ni za im neka ne tuguju

Allahovi tienici (evlije), oni koji budu vjerovali i koji se budu
Allaha bojali. (Junus, 62-63)
Vjerovjesnitvo je ui pojam od evlijaluka, kao to je poslanstvo
(risalet) ui pojam od vjerovjesnitva (nubuvveta).
VJERUJEMO U KERAMETE KOJI SU SPOMENUTI - u
Kuranu i sunnetu, kao to se desilo stanovnicima pe ine koji su
proveli vie od 300 godina bez jela i pi a, a da se njihova odje a nije
pohabala niti njihova mladost prola. Zatim, keramet Vasifa b.
Burejha, druga Sulejmana, a.s. Zatim, keramet Merjeme, r.a, koja je
268

potresla suh palmin panj sa kojeg su pale frike hurme. Znaj da svi
spomenuti nisu bili vjerovjesnici, nego Allahovi iskreni robovi.
I KOJI SE PRENOSE VJERODOSTOJNIM SENEDOM,
- kao to je sluaj kada su Sarija b. Zunejm i njegova vojska uli glas
269

267 Na margini originilanog primjerka na tom mjestu stoji: To je odgovor

Muhjiddinu ibn Arebiju na njegove rijei u Fususu-l-lhikemu . To su rijei
Ibni Arebija, naao sam ih u njegovom djelu El-Futuhatu-l-mekijje, 2522, i
isto tako njegovom djelu: Letaifu-l-esrar, 49. Vidi: Derru tearudi-l-akli ve-n-
nakli, 10/204.
268 Vasif b. Burejha je jedan od dina Sulejmana, a.s, koji mu je donio
Belkisino prijestolje iz Jemena u jednom trenu. Vidi: Tefsir Ibn Kesir,
3/364.
269 Sarija b. Zunejm b. Dabir ed-Dueli, jedan od ashaba. Za njega se
kae da je bio bri od konja u trku. Omer, r.a, ga postavlja za emira
vojske koju alje na Perziju. Njega je Omer, r.a , pozvao sa minbera
rijeima: Sarija, brdo, brdo! Oni su uli njegov glas iako su bili u zemlji

292
 Hasan Kafija Pruak

Omera, r.a., u Nehavendu. Kada je Omer, r.a., dok je bio na minberu

270

za vrijeme dume namaza u Medini, svom snagom povikao, oni su

njegov glas uli na razdaljini od preko hiljadu kilometara. Isto tako, 271

prenosi se u sahih-predajama da su dvojica ashaba jedne mrkle no i

izali iz kue Poslanika, s.a.v.s,
,b .>," R"o ;KVO $K , "o , e\ o
;y,VvC , D"M ;R $ = A "m A u ,Z o ,
* ;p - " ,VvD"u
te je tap jednog od njih zsvijetlio tako da su mogli ii, a kada su
se rastali zasvijetlio je i tap drugog te su oba stigli do svojih kua. 272

Perzijanaca, te su se vratili na brdo i porazili neprijatelja, nakon to su

bili gotovo izgubili bitku.
Opirnije o njemu vidi: Usdu-l-gabe, 2/154, El-Isabe, 2/2, Tedridu esmai-s-
sahabe , 1/203.
270 Nehavend je veliki grad juno od Hemedana. Smatra se najstarijim
gradom u Iraku, po nekim predajama sagradio ga je Nuh, a.s. Njegovo
ime u osnovi je Nuh Ovend, to se spojilo u Nehavend. Taj grad
osloboen je 21. godine po Hidri.
Vidi: Mudemu-l-buldan, 5/313, Er-Revdu-l-mitar, 579.
271 Hadis prenosi Bejheki u svom djelu Delailu-n-nubuvve, 210-211. i ima
stepen hasen hadisa. Sujuti kae: Prenose ga El-Bejheki i Ebu Nuajm,
oba u Delailu-n-nubuvve sa hasen senedom. Vidi: Tahrid ehadis erhi-l-
akaid, 41.
272 Prenosi Buhari u poglavlju o vrlinama ensarija, hadis 3805. Vidi: Fethu-
l-Bari, 7/124.

293
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Poslanik, s.a.v.s., pobratimio je Ebu Derdaa sa Selmanom el-

273

Farisijem, pa su oni sjeli za jednu posudu iz koje su jeli i uli kako

274

ona tesbih ini Allahu, d.. 275

Predaje o kerametima evlija brojne su i teko bi ih bilo nabrojati.

Meutim, mutezile su zanijekale keramete evlija zbog svoje pogrene
akide, tvrdei da pored Allaha i neko drugi mo e stvarati. Isto tako,
oni negiraju lina svojstva i svojstva djela Allaha, d .. Zatim, oni tvrde
da prihvatanje kerameta evlija izaziva zabunu mijeanje sa
mudizama poslanika, ali, to je neosnovana tvrdnja. Naprotiv, pojava
kerameta odreenog evlije potvruje mu 'dizu poslanika kojem on
pripada. Oni, dakle, uope nisu shvatili razliku izme u poslanika i
evlije. Poslanik je onaj koji tvrdi da ima mud izu ili keramet, koji
predstavlja izazov ljudima i govori: Dokaz moga poslanstva je je to i
to. Poslanik je, dakle, obavezan da obznani svoj status i da ga potvrdi
mudizom, dok evlija to ne ini. On uope ne tvrdi da ima keramet,

273 Uvejmir Ebu Derda el-Ensari el-Hazredi. Razilaze se u sluaju

imena njegovog oca. Primio je islam na dan Bedra i uestvovao u bici
na Uhudu i svim ostalim bitkama. Sakupio je cijeli Kuran jo za vrijeme
ivota Poslanika, s.a.v.s. Preselio je dvije godine prije zavretka hilafeta
Osmana, r.a.
Opirnije o njemu vidi: Tabekatu b. Sead, 2/355, Usdu-l-gabe, 4/18, El-
Isabe, 3/45.
274 Ebu Abdullah el-Farisi, porijeklom iz Asbahana. ^uo je da e se
uskoro pojaviti Poslanik, s.a.v.s, te je krenuo u potragu za njim. Taj
sluaj je poznat. Uestvovao je u bici na Hendeku, svim bitkama poslije
nje i u osvajanju Iraka. Bio je namjesnik u Medainu. Umro je 33. god. po
Hidri.
Opirnije o njemu vidi: Tabekatu b. Sead, 4/75, Usdu-l-gabe, 2/265, El-
Isabe, 2/62, El-Istiab, 2/56.
275 Ovaj dogaaj Ebu Dardaa i Selmana navodi Ibnu Hader,
preuzimajui ga od El-Bejhekija sa sljedeim tekstom: Kada bi Ebu
Derda i Selman el-Farisi pisali jedan drugom, spominjali bi sluaj
posude, podsjeajui jedan drugog na dogaaj kada su jeli iz jedne
posude i sluali kako ona i hrana u njoj ine tesbih Allahu, d.. Vidi:
Fethu-l-Bari, 6/592.

294
 Hasan Kafija Pruak

nego se pojavljuje bez ikakva izazova i dokaza s njegove strane.

Ukoliko to evlija pak u ini, gubi dered u vilajeta i postaje grenik.
Tako o tome govori ulema iz usula, meu kojima je i Sejfu-l-Hakk
ebu-l-Mein en-Nesefi, Allah mu se smilovao.
276

276 Mejmun b. Muhammed b. Muhammed b. Mabed b. Mekhul, Ebul-

Mein en-Nesefi el-Hanefi. Veliki uenjak usula i kelama. Rodom je iz
Semerkanda, a nastanio se u Buhari. Napisao je mnoga djela. Izmeu
ostalih, to su: Bahru-l-kelam , Tebsiretu-l-edille, Et-Temhid likavaidit-tevhid,
El-Umdetu fi suslid-din, El-Alim ve-l-muteallim. Umro je 508 god. po
Hidri.
Opirnije o njemu pogledaj: Kefuz-zunun, 2/487, El-Devahru-l-mudie ,
3/527, El-Fevaidu-l-behijje, 216.

295
PREDZNACI SUDNJEG DANA
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

VJERUJEMO U PREDZNAKE SUDNJEG DANA - koji su

spomenuti u Kuranu i sunnetu, jer se o njima govori u mutevatir
hadisima koji su vjerodostojno preneseni do nas, te smo du ni da ih
prihvatimo i vjerujemo da e se oni u budu nosti desiti.
POJAVU DEDDALA, - Deddal je osoba orava na jedno
oko, guste kose, sa sobom e imati bau i vatru (Dennet i
Dehennem), ali njegova baa je vatra, a vatra baa. Jahat e na
magarcu koji e biti ogroman. Njegov vrat bit e dugaak etrdeset
podlaktica. Govorit e ljudima: Ja sam va gospodar. A on je orav,
na njegovom elu e pisati kafir. Obii e cijelu Zemlju za etrdeset
dana, izuzev Mekke i Medine. Najvie njegovih pristalica bit e meu
Jevrejima.
SILAZAK ISAA, A.S, SA NEBESA. - On e slijediti erijat
naeg Poslanika, s.a.v.s., i ubiti Deddala, a zatim e ivjeti koliko
Allah, d., htjedne i poslije toga umrijeti. Muslimani e mu klanjati
denazu i zakopati ga.
U njegovo doba e se pojaviti Jed ud i Med ud , nakon to
bude ubijen Deddal, pa e ih Allah, d.., unititi u jednoj noi
berietom njegove dove protiv njih. Sve je to shvatljivo, jer su oni ljudi
i susret sa njima slinim sasvim je uobi ajen. Jed ud i Med ud su
dva plemena od potomaka Jafisa sina Nuha, a.s, i oni ine devet
desetina ljudskog roda. Oni e ubijati druge i initi nered na Zemlji.
Allah, d.., kae:

O Zulkarnejne, rekoe oni Jedud i Medud ine

nered po Zemlji... (El-Kehf, 94)
Poto su izlazak sunca sa zapada i izlazak ivotinje iz zemlje
potpuno neuobiajene pojave, autor ponavlja rije i imana pa ka e: I
VJERUJEMO U POJAVU SUNCA SA ZAPADNE STRANE. -
Allah, d.., kae:

297
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Zar oni ekaju da im meleki dou, ili kazna Gospodara

tvoga, ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kada
neki predznaci od Gospodara tvoga dou, nijednom ovjeku
nee biti od koristi to to e tada vjerovati, ako prije nije vjerovao
ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio. (El-Enam, 158)
Buharija, komentariui ovaj ajet, prenosi hadis u kome stoji:
o , ,b , Z; y ;y " o , e VV =
; 6u ; =Vs \,_ jC , D"M Ao;,[ z C ( ,Z
~C ;;[; v v" ( $M Tu ;o ; , "
* >"y E"
Ebu Hurejre, r.a, kae da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Sudnji dan
nee nastupiti sve dok Sunce ne izae sa zapada. Kada to ljudi vide,
svi e, tada ivi, povjerovati. Meutim, to je Onoga dana kada neki
predzanaci od Gospodara tvoga do u, nijednom ovjeku ne e biti od
koristi to to e tada vjerovati, ako prije nije vjerovao... 277

I IZLAZAK DABBETU-L-ERDA SA SVOG MJESTA. -

Allah, d., kae:

I kad doe vrijeme da oni budu kanjeni, Mi emo uiniti

da iz zemlje izie jedna ivotinja koja e im rei da ljudi u
dokaze Nae nisu uvjereni. (En-Neml, 82) A Poslanik, s.a.v.s., kae:

277 Prenosi ga Buhari u poglavlju o tefsiru, hadis broj 4.635.

298
 Hasan Kafija Pruak

A ,=,R VO; =Vs \,_ i ;KVO ;% , ,

o VO&;u ;D>"M;b >" y E;} ;- Ne ;, " o
* ;>"Vy ;VG
Prvi od predznaka Sudnjeg dana koji e se pojaviti je izlazak
Sunca sa zapada i izlazak ivotinje ujutro. Koji god se od njih prije
pojavi, drugi je odmah iza njega. 278

Autor ovdje hoe rei - prvi od nebeskih neuobi ajenih

predznaka, kao to je i izlazak ivotinje iz zemlje prvi od
neuobiajenih predznaka na Zemlji, jer e ona biti izuzetno udnog
izgleda, govorit e sa ljudima i obilje avati vjernike i nevjernike. Sve je
to neuobiajeno za ovaj svijet. Nakon ova dva predznaka zatvaraju se
vrata pokajanja i ne e se primiti pokajanje grenika niti prelazak kafira
na islam.
Postoje kompletna djela koja govore o predznacima Sudnjeg
dana, a mi smo ovdje spomenuli samo najve e predznake.

278 Prenosi Muslim u poglavlju o neredima i predznacima Sudnjeg dana,

hadis broj 2941. Sahih Muslim , 4/226.
Opirnije o toj temi pogledaj: En-Nihaje, 1/190, Ruhu-l-meani, 20/24-25.

299
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

* * *
NE VJERUJEMO U GATARE NITI VRAARE - zato to
je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
;y ,Z o , ,b .>," o [N VV = o

o X =; Vv }Rzu z =; y,Rcu ;u,Vo ; " ;} C
* ,Z o , ,b R,N
Ko ode vraaru ili gataru i povjeruje u ono to mu kae,
zanijekao je ono to je objavljeno Muhammedu. U drugom hadisu 279

stoji:
^ o 2" [ u ;u,Vo C ; y ,Z o , ,b .>, "
* A $p=) b >"zC
Ko doe gataru i upita ga o neemu, nee mu se primiti namaz
etrdeset dana. Prenosi se da je Aia, r.a., rekla:
280

279 Hadis prenosi Ebu Davud u Sunenu , u poglavlju o medicini, hadis broj
3904, sa slinim tekstom. Sunen bin Davud, 4/225.
Tirmizi u poglavlju o istoi, hadis broj 135, sa sljedeim tekstom: Ko
bude imao odnos sa svojom suprugom koja ima hajd, ili ode vraaru,
zanijekao je ono to je objavljeno Muhammedu. Tirmizi veli: Ovaj
hadis poznajemo samo preko Hakima Le-Esrema od Ebu Temime el-
Hudejmija, od Ebu Hurejre. Vidi: Sunen Tirmizi, 1/164.
Ibn Made u poglavlju o istoi, hadis broj 639, sa slinim tekstom.
Sahih bin Made, 1/209.
Imam Ahmed u Musnedu , 2/408, 429, 476.
El-Hakim u Mustedreku i kae da je sahih po uvjetima Buharije i
Muslima, ali ga oni nisu zabiljeili. El-Mustedrek , 1/8.
Ovaj hadis smatra sahihom i ejh Nasirud-din el-Elbani. Vidi: Irvau-l-
galil, 7/69.

300
 Hasan Kafija Pruak

o , ,b , Z 2" Z E;y ;"o , e A_7;o o

, Z; ; zu _; \ =zu ;,~ o ; ,Z
,b , Z; zu ;zM ~u _; =;M; G.RN ,
;-Vzu .."L"; vjP .{N A"~ C ,Z o ,
* A=T} A7; ;p j"Pu . u
Pitali su Poslanika, s.a.v.s, o vraarima pa je rekao: Ne znaju
oni nita. Tada je neko rekao: Allahov poslani e! Zaista oni,
ponekad, kau neto to se obistini? Poslanik, s.a.v.s, tada je rekao:
To su rijei koje zapamti din, a zatim ih apne u uho svoga ortaka,
pa onda oni sa njom pomijeaju stotinu lai. Pojedina ulema 281

astronoma ubraja u gatare, a po drugima on je blizak gataru. Ukoliko 282

je tako stanje sa onim ko ode do nekog od njih, kako je tek sa njima?

Allahu, d., se utjeemo od takvih pitanja!
I NI U KOGA KO PRIZIVA ONOME TO SE PROTIVI
KURANU, SUNNETU I JEDNOGLASNOSTI UMMETA. -
Zato to je sve to se njima suprotstavlja neispravno, kao to je npr.
trvdnja da se poznaje gajb. Znamo da je tvrdnja da se poznaje gajb
suprotna Kuranu i nemogua, izuzev onih meu poslanicima i
vjerovjesnicima s kojima je Allah, d ., zadovoljan. Allah, d.., kae:

On tajne zna i On tajne svoje ne otkriva nikome, osim

onoga koga On za poslanika odabere... (El-Dinn, 26, 27)
Ima mnogo onih koji tvrde da poznaju gajb, me u njima su
vraari, gatari, faletari i oni koji gataju na osnovu ba enih kamen i a
280 Prenosi Muslim u poglavlju o selamu, hadis broj 2.230. Sahih Muslim ,
4/1751.
281 Prenosi Buhari u poglavlju o poetku objave, hadis broj 3.210, sa
slinim tekstom. Fethu-l-Bari, 6/304. Isti hadis Buhari ponavlja u vie
poglavlja.
Hadis prenosi i Muslim u poglavlju o selamu, hadis broj 2.228. Sahih
Muslim, 4/175.
282 Vidi: Medmuu-l-fetava, 5/193-195, Miftahu dari-s-seade , 2/132-240.

301
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

ili graha i sli no. Sve to je haram i izlazi iz okvira Kurana, sunneta i
konsenzusa islamske uleme. Zato je obaveza sprije iti ih u njihovom
djelovanju u kafanama ili na putevima ili prilikom ulaska u ku e.
Onome ko zna da je sve to haram i u stanju je da se protiv toga bori ali
to ne ini, dosta su rijei Allaha, d..

...jedni druge nisu odvraali od grenih postupaka koje su

radili. Runo li je zaista to kako su postupali! (El-Maide, 79) i
rijei Poslanika, s.a.v.s, koje od njega prenosi Ebu Bekr:
,p ^ R o TO2" u ;,m; , " ,
* ;zp= ,
Kada ljudi vide neko loe djelo i ne pokuaju da ga sprije e,
Allah, d., e ih uskoro kazniti Svojom kaznom. 283

Meu njima ima i onih koji se slu e la ima i trikovima i koji

tvrde da su im dini pokorni. Neki me u njima tvrde da mogu initi
uda i to potvruju nekim udnim radnjama koje su plod njihovih
varki, trikova i sihra. Oni i njima sli ni zaslu uju odgovaraju u kaznu
koja e ih sprijeiti od la i, varanja i spletkarenja.
Meu njima ima i onih koji zaslu uju da budu pogubljeni, kao
to su oni koji tvrde da su poslanici i to dokazuju udima koja ine
pomou tih trikova. Zatim oni koji se bave raznim vrstama sihra i koji
nered na Zemlji ine. Veina islamske uleme stoji na stanovitu da je
vadib ubiti sahira. 284

Islamska ulema slona je i u tome da u kufr spada prizivanje

zvijezda, navodni razgovor s njima, padanje na sed du njima i pokuaj
283 Prenosi Ebu Davud u poglavlju o neredima, hadis broj 4338. Vidi
Sunen Ebi Davud, 4/510. Isti hadis prenosi i Tirmizi u poglavlju o
neredima, hadis broj 2169 i kae: Ovo je sahih hadis. Vidi: Sunen
Tirmizi, 6/335. Prenosi i Ibn Made u poglavlju o neredima, hadis broj
4005. Vidi Sunen Ibn Made, 2/1327. ejh Nasiruddin el-Elbani smatra da
je ovaj hadis sahih. Vidi: Sahih Sunen Ibn Made, 2/367.
284 Vidi: Medmuu-l-fetava, 28/346 i 29/384.

302
 Hasan Kafija Pruak

da im se udovolji noenjem odjee ili prstenja koje im odgovara, te

koritenje odreenih vrsta dimnih mirisa i sli no. Sve to spada u kufr i
otvara vrata najveeg irka. Zato je vadib zatvoriti ih.
Islamska ulema je, takoe, slona da je svaka rukja, zapis i 285

zakletva koja u sebi sadr i irk Allahu, d.., zabranjena i nije

dozvoljeno izgovoriti je, bez obzira to dini ili neko drugi na nju
odgovoraju. Isti je slu aj sa svakim govorom koji u sebi sadr i kufr ili
govorom koji se ne razumije, zato to je mogue da u njemu bude
irka. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
* V^ u ~ ; y-V;= 2" = (
Nema smetnje u rukjama koje ne sadre irk. 286

Meu njima ima i onih koji imaju ejtanske halove i ejtanska

otkrovenja. Oni razgovaraju sa nevidljivima i ine razna uda kojima
dokazuju da su evlije. Meutim, meu njima ima onih koji poma u
murike protiv muslimana i tvrde da im je Poslanik, s.a.v.s, naredio
borbu zajedno sa muricima protiv muslimana zato to su muslimani
zgrijeili. Oni su, uistinu, braa murika i sljedbenici ejtana.
Ljudi imaju razna ubje enja i miljenja u sluaju nevidljivih
osoba. Meutim, istina je da su nevidljive osobe d ini, a zovu se
osobama (ridal) zato to je Allah, d.., o njima rekao:

...i bilo je ljudi koji su pomo od dinnova traili, pa su im

tako obijest poveali... (El-Dinn, 6) Ljudi nisu skriveni od pogleda
drugih, izuzev u rijetkim sluajevima i za kratko vrijeme, zato, oni koji
285 Rukja je lijeenje uenjem. erijatski dozvoljena rukja je lijeenje
uenjem kuransko-sunnetskih dova, direktno bolesniku ili na vodu
kojom se bolesnik kupa ili je pije i maslinovo ulje kojim se bolesnik
masira.
286 Prenosi Muslim u poglavlju o selamu, hadis broj 2.200, sa sljedeim
tekstom: Predoite mi svoje rukje koje uite. Nema smetnje u rukjama
koje ne sadre irk. Vidi: Sahih Muslim , 4/1727.

303
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

smatraju da su nevidljive osobe ljudi - ine veliku greku zbog svog

neznanja. Uzrok njihove zablude je nepoznavanje razlike izme u
Allahovih i ejtanovih evlija.
Zabranjeno je kontaktirati sa d innima, jer Allah, d .., je zbog
toga ukorio nevjernike:

i bilo je ljudi koji su pomo od dinnova traili, pa su

im tako obijest poveali... (El-Dinn, 6) Povod objave ovog ajeta je
u tome to su pojedini ljudi, kada bi se nali u nekoj dolini, imali obi aj
kazati: Ja se utiem velikanu ove doline od neura unljivih koji se u
njoj nalaze. Nakon toga bi mirno i sigurno zatieni spavali sve do
zore. Na to bi dotini dinn govorio: Zaista smo zagospodarili i
ljudima i dinnima, to bi dinna jo vie uzoholilo i takav postupak
ljudi poveao je njegov kufr i grijeh i zabludu ljudi. O tome Allah,
d.., kae:

"A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: Zar su se

ovi vama klanjali?, oni e odgovoriti: Hvaljen neka si, Ti si
Gospodar na, izmeu nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se
dinnovima pokoravali i veina njih je vjerovala u njih. (Sebe, 40-
41)
Meu njima ima i onih koji tvrde da pomo u odre enih aranja
prizivaju meleke i da im se oni sputaju. Oni su zbaludjeli laci. Njima
se sputaju ejtani, kao to Allah, d.., kae:

304
 Hasan Kafija Pruak

Hou li vam kazati kome dolaze ejtani? Oni dolaze

svakom lacu, greniku (E-uara, 221-222). Zato svako onaj
kome se ejtani odazivaju mora initi neki grijeh i lagati.
Isto tako, onaj ko smatra da su pojedini ljudi, iako uop e ne
slijede Poslanika, s.a.v.s, svojim rije ima i djelima, evlije i smatra da su
oni bolji od onih koji slijede put Poslanika, s.a.v.s, jeste u velikoj
zabludi, novotar i na pogrenom putu u vjerovanju. Neki kau:
Moda oni slijede Poslanika, s.a.v.s., u batinu (sutini) iako je njihova
vanjtina oprena tome. To je neispravno, pogreno i sigurna zabluda,
jer smo obavezni slijediti Poslanika, s.a.v.s., u zahiru i batinu (formalno i
sutinski).
to se tie pojedinih rijei koje pripisuju Poslaniku, s.a.v.s:
>; VH} EVu AL o Epi
Pogledao sam po Dennetu i vidio da je me u njegovim
stanovnicima najvie luaka, to nisu njegove rijei, jer je Dennet
287

stvoren za razumne koje su njihovi umovi doveli do spoznaje Allaha,

d.. Allah, d., u Svojoj Knjizi spominje svojstva stanovnika
Denneta i nigdje ne spominje da je tupoglavost jedno od njihovih
svojstava. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

287 Prenosi Et-Tahavi u djelu Mukilu-l-asar, (4/121) sa sljedeim tekstom:

Zaista glupaci ine veinu stanovnika Denneta. U senedu tog hadisa
nalazi se Selame b. Revh za koga Ebu Hatim kae da nije dobar, nego
da je esto zaboravljao. Ebu Zura za istog raviju kae da je slab i da
prenosi udne hadise, te da se njegovi hadisi biljee samo radi ibreta.
Ovaj hadis smatra se jednim od tih njegovih udnih hadisa. Vidi El-
Derhu ve-t-tadilu, 4/301-302.
Tahavi, nakon spomenutog hadisa, kae: Ovaj hadis sam spomenuo
Ahmedu b. ebi Imranu pa mi je rekao: Znaenje ovog hadisa je
ispravno. Pod glupacima se ovdje misli na one koji ne poznaju (tj. ne
ine) i daleko su od onoga to je Allah zabranio, a ne na one iji je
razum krnjav. Vidi: Mukilu-l-asar, 4/121.

305
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

* Vzv; " VH"} EVu A,"L u Ep,i

Pogledao sam po Dennetu i vidio da su ve ina njegovih
stanovnika siromasi. 288

A to se tie onih koji ibadet ine putem odre enih tjelesnih

vjebi i raznih vrsta osama, a ostavljaju d umu i d emat, oni spadaju u
one iji je trud na ovom svijetu uzaludan, a misle da pravilno
postupaju. Takvima je Allah, d .., srca zapeatio, kao to je
zabiljeeno u sahih-hadisu Poslanika, s.a.v.s., da je rekao:
K )G VC ;y ,Z o , ,b , Z ,
* >y o ,"> i ;= ;;C
Ko izostavi tri dume iz nehatluka, bez opravdanog razloga,
Allah, d.., e zapeatiti njegovo srce. 289

Svako ko se udalji od puta Poslanika, s.a.v.s., ukoliko bude alim,

spada u one na koje se je Allah, d.., rasrdio, a ukoliko nije onda je
zalutao.
Isto tako su novotari i zalutali oni koji padaju u trans prilikom
sluanja lijepe melodije, jer ovjeku nije dozvoljeno da ini ono to e
prouzrokovati odsutnost njegovog razuma. Zato niko od ashaba nije

288 Prenosi Buhari u poglavlju o poetku stvaranja, hadis broj 3.241 i na

kraju dodaje sljedee rijei: :wl)v SF) g D|Sc : /s)k c Dal/]

:W1s)k i pogledao sam po Dehennemu i vidio da su veina
njihovih stanovnika ene. Vidi: Fethu-l-Bari, 6/318.
Takoe ga prenosi i Muslim u poglavlju o zikru i dovi, hadis broj 2737.
Vidi: Sahih Muslim , 4/2096.
289 Ovaj hadis prenosi Ebu Davud u poglavlju o namazu, hadis broj 1052,
sa sljedeim tekstom: Ko izostavi tri dume ne vodei rauna o njima,
Allah e zapeatiti njegovo srce. Vidi: Sunen Ebi Davud, 1/638.
Prenosi ga i Tirmizi u poglavlju o namazu, hadis broj 500 i veli: Hadis
Ebu Dada (ovaj hadis) je hasen. Vidi: Sunen Tirmizi, 2/228.
Nesai u poglavlju o Dumi. Vidi: Sunen Nesai, 3/88.
Prenose ga i Ibnu Made, Imam Ahmed i Ibn Huzejme. A El-Hakim
kae da je sahih, to potvruje i Zehebi. Vidi: El-Mustedrek , 1/280.

306
 Hasan Kafija Pruak

inio tako neto, ak ni kada je upitanju sluanje Kurana. Naprotiv,

oni su bili onakvi kako ih Allah, d.., opisuje u Kuranu:

Pravi vjernici su samo oni ija se srca strahom ispune kad

se Allah spomene, a kad im se rijei Njegove kazuju, vjerovanje
im poveavaju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju. (El-
Enfal, 2)

Allah objavljuje najljepi govor, Knjigu slinu po smislu,

ije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se
Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, koe
njihove i srca njihova se smiruju. (Ez-Zumer, 23)
to se tie onoga to se pojedinim meu njima deava da
prilikom sluanja lijepe melodije po inju buncati i izgovarati rije i na
nekom drugom, njima nepoznatom jeziku, to je ejtan koji govori
njihovim jezikom, isto onako kako govori jezikom oboljelog od
epilepsije. Sve to spada u ejtanske halove.
to se tie miljenja pojedinih da su oni siromasi o ijem stanju
ne treba raspravljati i da to ne treba negirati, to je sasvim pogrean i
neispravan stav. Naprotiv, naa dunost je da njihove rije i i djela
stavimo na mizan erijata Muhammeda, s.a.v.s., te prihvatimo ono to
je u saglasnosti sa njim, a odbacimo ono to je suprotno. Poslanik,
s.a.v.s, kae:
;y ,Z o , ,b , Z , A_7;o CV>"O; y
* * u ;V o \ )o o

307
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa naim pravcem, to se

odbacuje. U drugom rivajetu stoji:
290

o , ,b , Z; y E;y ; "o , e A_ 7;o o

* * u u \ ; T ;V u RM ,Z
Ko u naoj vjeri uvede neto to nije od nje, to se nee
prihvatiti.
Zato treba znati da ne postoji tarikat mimo tarikata Poslanika,
s.a.v.s., niti hakikat mimo njegovog hakikata, niti erijat mimo njegovog
erijata, niti akida mimo njegove akide, te da niko ne e sti i do
Allahovog, d.., zadovoljstva, Njegovog Denneta i Njegove poasti,
izuzev ukoliko bude slijedio Poslanika, s.a.v.s., formalno (zahiren) i
sutinski (batinen).
Onaj ko ne bude vjerovao u ono o emu nas je on obavijestio i
ne bude njemu pokoran u onome to je naredio, sutinski - svojim
srcem i formalno - djelima koja ini spoljanjim organima, ne moe
biti vjernik, a pogotovo evlija, makar on letio po zraku, hodao po vodi,
dijelio iz gajba i zlato iz depa vadio. Sve to, u tom slu aju, spada u
ejtanske halove koji svoga vlasnika udaljavaju od Allaha, d .., a
pribliavaju Njegovoj srd bi i kazni.
Uistinu, kako da nestanak razuma bude uzrokom ili uslovom
evlijaluka? Naalost, to smatraju mnogi koji su zalutali, zbog toga to
su kod nekih luaka primijetili odre enu vrstu otkrovenja ili pojedine
radnje koje izlaze iz okvira uobi ajenog, sve to zbog ejtana koji to
preko njih ine. Neto slino se zna desiti vraarima i sihirbazima, pa
zalutali pomisle da je svako kome se desi otkrovenje ili neko udo
evlija.
Neki od zabludjelih na ovom planu ka u: Ludilo je tajna pred
ijim vratima razum seddu ini. Ko bude tako vjerovao u inio je
kufr, jer ko je prije ludila bio nevjernik ili fasik (grenik), nastalo ludilo
s njega nee skinuti tu osobinu. Isto tako, ako neki iskreni vjernik
poludi, njegovo ludilo ne e nimalo uve ati niti smanjiti njegov iman i

290 Prenosi Buhari u poglavlju o primirju, hadis broj 6.297. Vidi: Fethu-l-
Bari, 5/301.
Muslim u poglavlju o parnienju, hadis broj 1.718. Vidi: Sahih Muslim ,
3/1343-1344.

308
 Hasan Kafija Pruak

takvaluk, nego e ostati u istom statusu (dobra ili loeg) i nee mu se

izbrisati ono na emu je prije toga bio.
to se tie onih koje ulema spominje po dobru, kao to su
budalasti pametnjakovii, to su oni koji su bili dobri, a zatim se
njihov razum poremetio. Takvi se mogu prepoznati po tome to kada
se u njihovom ivotu desi da im se razum povrati oni progovore
poneto od imana koji je bio u njihovim srcima i to ponekad buncaju u
stanju svoga ludila. Suprotno njima su oni koji, kada ime se razum
vrati, izgovaraju rijei kufra i irka.
to se tie djece i ludaka koji nisu odgovorni za svoje postupke,
oni ne posjeduju iman, ni javno ni tajno, koji ih mo e u initi evlijama,
Allahu bliskim ljudima i u grupi onih koji e biti spaeni. Meutim, oni
ulaze u islam pripisujui se svojim roditeljima. Allah, d .., kae:

"Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u

vjerovanju povela prikljuiemo djecu njihovu... (Et-Tur, 21)
O ovoj temi smo detaljnije govorili upravo iz razloga to su na
njoj posrnule noge mnogih ljudi, kako obi nih tako i velikana.

309
DEMAAT
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

SMATRAMO DEMAAT - tj. ehli sunnet ve-l-demaat

ISPRAVNIM I ISTINITIM. - Allah, d.., kae:

"Svi se vrsto Allahova ueta drite i nikako se ne

razjedinjujte! (Alu Imran, 103),
A FRAKCIONATVO - onih koji se povode za svojim
prohtjevima NASILNIKIM I LANIM. - Allah, d., kae:

"I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u miljenju

podvojili kada su im ve jasni dokazi doli, - njih eka patnja
velika. (Alu Imran, 105)

To je zato to je Allah objavio Knjigu, pravu istinu. A

neslozi onih ija su miljenja o Knjizi suprotna doista nema
kraja. (El-Bekare, 176) A Poslanik, s.a.v.s., kae:
AyVu $p>"Z) G o D,
, yVD"vD" R =R ,N \v T ,
, Z ; y ;," u p>"Z ; D""G A,"L u RM
* Ao;L; y

311
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Moj ummet e se razii na sedamdeset i tri frakcije. Sve one e

zavriti u vatri, izuzev jedne. Ashabi upitae: A ko su ti, o Allahov
poslanie? Poslanik, s.a.v.s., odgovori: Oni su d emat (d emaa).
291

Ovim hadisom Poslanik, s.a.v.s., objaanjava da e veina onih koji se

razilaze propasti, izuzev ehli sunneta vel-demaata.
ALLAHOVA VJERA NA NEBU I NA ZEMLJI JE
JEDNA. TO JE ISLAM. - Islam je vjera kojom je Allah, d ..,
zaduio Svoje robove od po etka stvaranja do kraja. On je jedino
islamom zadovoljan. Svoje poslanike i vjerovjesnike je slao da u islam
pozivaju. Nareujui islam Allah, d.., je objavio nebeske knjige i za
obaveznost njegovog slije enja uspostavio mnoge razumske i
tradicionalne dokaze. Islam, u svojoj sutini, znai potpunu predanost
ovjeka Allahu, d.., Gospodaru svih svjetova u svim stvarima.
Iskljuivo i samo Njemu, bez ikakvog sudruga u bilo emu, niti u
pogledu vlasnitva i stvaranja, niti u pogledu presude i odredbe.
Allah kae:

Vjera kod Allaha je islam. (Alu Imran, 19) Allah takoer

istie:

I zadovoljan sam islamom kao vaom vjerom. (El-Maide,

3) Allah, d.., kae:

A onaj koji eli neku drugu vjeru osim islama, nee mu

biti primljena, i on e na onom svijetu nastradati. (Alu Imran, 85)

291 Prije smo ukazali na prenosioce ovog hadisa.

312
 Hasan Kafija Pruak

ISLAM JE VJERA UMJERENOSTI, IZME U

PRETJERIVANJA I LAKOMOSTI - Pretjerivanje i lakomost su
pokueni i neispravni, zato to izlaze iz okvira pravde i istine. Okviri
istinske vjere u pogledu atributa Allaha, d .., su da o Allahu moemo
kazati samo ono to je On sam o Sebi kazao. Kao to Allah, d..,
kae:

Niko nije kao On! On sve uje i sve vidi. (E-ura, 11)

Reci: On je Allah jedan! Allah je Uto ite svakom! Nije

rodio i roen nije, i niko Mu ravan nije! (El-Ihlas)
Pretjerivanje na ovom planu je govoriti da Allah, d .., ima tijelo
i organe i da je sastavljen od dijelova, kao to su to uradili jevreji i za
njima se od ovog ummeta poveli muebbihe (antropomorfisti). Allah,
d.., kae:

"O sljedbenici Knjige, ne pretjerujte u svome vjerovanju i o

Allahu govorite samo istinu! (En-Nisa, 171)
Lakomost na ovom polju predstavlja nijekanje Allahove, d ..,
moi da stvori ljudska djela i sli no, kao to su to uradile mutezile.
IZMEU ANTROPOMORFIZMA I NIJEKANJA
ALLAHOVIH, D.., SVOJSTAVA - Svejedno da li se radi o
poreenju Allaha, d.., sa Njegovim stvorenjima, pripisujui Mu tijelo
i organe, kao to su to uradili antropomorfisti, a na to su detaljno
odgovorili apologeti ari, ili pore enje stvorenja sa Stvoriteljem, kao
to su uinili oboavaoci Uzejra, Mesiha, Sunca, Mjeseca, kipova,
meleka, vatre, vode, teleta i slino. Svima njima su slati poslanici koji
su ih pozivalu oboavanju jedino Allaha, d .. Koji sudruga nema.

313
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Zato mi neemo rei da je Allahov, d.., sluh kao na sluh, niti da je

Njegov vid kao na vid i obratno.
Isto tako, neemo rei da Allah, d.., ne posjeduje sluh, vid,
mo, znanje i slino, kao to su to uradile mutezile.
IZMEU DETERMINIZMA I NIJEKANJA ODREDBE
- Deterministi nijeu bilo kakvu ulogu ovjeka u njegovim djelima.
Oni ljudska djela smatraju kao nekontrolisane trzaje onog koji dre.
Dok suprotno njima dehmije i kaderije me u mutezilama smatraju
da ovjek sam stvara svoja djela.

IZMEU SIGURNOSTI I OAJA - Tj. izmeu nade i

straha, to predstavlja sutinu robovanja, jer sigurnost (u spas) ima
dozu sumnje u Allahovu, d.., mo kanjavanja, a oaj ima dozu
sumnje u mogunost Allahovog, d.., oprosta. A sve to je, kao to
smo ve kazali suprotno islamu.

314
ZAKLJUAK
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

OVO - Autor ovim ukazuje na sve to je prethodilo od temelja

vjerovanja, tevhida i detaljnih akidetskih istina JE NAA VJERA I
NAE VJEROVANJE, SPOLJNJE I UNUTRANJE. Jer,
kontradiktornost izmeu njih osobina je munafika, a njihova
podudarnost je u istinskom ubjeenju vjera poslanika i vjerovjesnika.
UTIEMO SE ALLAHU OD SVEGA TO SE NE SLAE
SA ONIM TO SMO IZLOILI I OBJASNILI. - Od ubjeenja i
detalja vjerovanja, jer za sve to smo spomenuli od temelja tevhida i
detalja akaida ima svoje utemeljenje na jasnim dokazima iz Kurana,
sunneta i u tome je suglasna islamska ulema. To je Allahova vjera koju
su vjerovali vjerovjesnici, poslanici i iskreni vjernici. Zato svako
odstupanje od nje jeste zabluda i kufr.
MOLIMO ALLAHA DA NAS UVRSTI U VJEROVANJU
I DA NA ZAVRETAK NA OVOM SVIJETU BUDE SA NJIM.
MOLIMO GA DA NAS SAUVA OD RAZNIH ZABLUDA,
SEKTAKIH MILJENJA, POGRENIH TENDENCIJA,
KAO TO SU MUEBBIHIJSKE - To su oni koji svojstva Allaha,
d.., uporeuju sa svojstvima Njegovih stvorenja. MUTEZILIJSKE
- Mutezile su Amr b. Ubejd, Vasil b. Ata i njihovi sljedbenici. Oni
292 293

292 Amr b. Ubejd et-Tejmi Ebu Usman el-Basri. ejh mutezila svog
vremena i njihov muftija. Jedan od poznatih zahida. Bio je poznat po
svom znanju i zuhdu. Poznati su njegovi jasni stavovi prema El-
Mensuru i drugim. Za njega je halifa El-Mensur rekao: Svi vi jo traite
lov, izuzev Amra b. Ubejda. Halifa El-Mensur je napisao kasidu u kojoj
ali za njegovom smru. To je jedinstven sluaj u historiji da halifa u
pjesmi ali za nekim ko nije na njegovom nivou. Napisao je mnoge
broure, hutbe i knjige. Najpoznatije su: Et-Tefsir i Er-reddu ale-l-kaderijje.
Umro je u mjestu Mervan, nedaleko od Mekke, 144 h. g. Opirnije o
njemu pogledaj: Vefejatu-l-eajan, 3/46, Tarih Bagdad, 12/166, El-Bidaje
ve-n-nihaje, 10/78, Miftahu-s-seade ve misbahu-s-sijade , 2/165.
293 Vasil b. Ata el-Gazzal Ebu Huzejfe, prvak mutezila i jedan od
najpoznatijih retoriara i apologetiara. Njegovi sljedbenici se zovu

317
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

su nazvani tako nakon to su se odvojili od demaata u mnogim

akaidskim pitanjima i principima, nakon smrti Hasana el-Basrija u
drugom stoljeu.
DEHMIJSKE - Dehmije se pripisuju Dehmu b. Safvanu et-
Tirmiziju koji je prvi javno zanijekao svojstva Allaha d .. On je to
preuzeo od Dada b. Dirhema kojeg je za kurban-bajram zaklao
294

Halid b. Abdullah kralj Vasita. On je odrao bajramsku hutbu, a

295 296

zatim rekao: O ljudi, koljite kurbane! Da Allah, d .., primi vae

rtve! Ja kao rtvu prinosim Dada b. Dirhema, jer on tvrdi da Allah,
d.., nije uzeo Ibrahima za Svog prisnog prijatelja i da nije razgovarao
mutezile zato to se on odvojio od halke dersa Hasan el-Basrija. Meu
mutezilama postoji i sekta koja se naziva po njemu el-vasilijje. On je
{irio mutezilijski pravac tako to je poslao svoje sljedbenike po raznim
pokrajinama da ire njegov mezheb. Roen je u Medini, a odrastao u
Basri. Napisao je mnoga djela od kojih su najpoznatija; Esnafu-l-
m urdie, El-Menziletu bejne-l-menziletejn i Meani-l-Kurani-l-kerim . Umro je
131 h.g.
294 El-Dad b. Dirhem, novotar o ijem krivovjerstvu postoje mnoge
predaje. Boravio je na Faranijskom poluotoku. Za njega Zehebi kae:
Spada u generaciju tabiina, zalutali novotar. Tvrdio je da Allah, d..,
nije uzeo Ibrahima, a.s, za svog prisnog prijatelja i da nije razgovarao
sa Musaom, a.s. Ubijen je zbog toga u Iraku, na dan Kurban-bajrama, u
poznatom dogaaju, 118. h. g. Opirnije o njemu pogledaj: El-Kamil fi-t-
tarih, 5/263, Mizanu-l-itidal, 1/339, Lisanu-l-mizan , 2/105.
295 Halid b. Abdullah b. Jezid b. Esed el-Kasri, Ebu-l-Hejsem, namjesnik
Iraka i jedan od najboljih arapskih retoriara uope. Porijeklom je iz
Jemena, a roen je i boravio u amu. Velid b. Abdu-l-Melik ga je
postavio za namjesnika Mekke 89. h. g. Zatim ga je Ibn Hiam postavio
za namjesnika Kufe i Basre 105. h. g. Ostao je u Kufi sve dok nije
smijenjen i odveden u zatvor, 120. h. g. Ubijen je za vrijeme vladavine
Velida b. Jezida, 126. h. g. Bio je optuivan za krivovjerstvo.
Opirnije o njemu vidi: Tarih ibn Haldun, 3/105, Tehzib tarih ibn Asakir,
5/66, Vefijatu-l-eajan, 2/226, El-Kamil fi-t-tarih, 4/276.
296 Poznati grad u Iraku koji se nalazi na sredini puta izmeu Basre i
Kufe. Sagradio ga je Haddad. Vidi: Mudemu-l-buldan, 5/347.

318
 Hasan Kafija Pruak

sa Musaom, a.s. Zatim je siao sa minbera i zaklao ga. Uinio je to

nakon to se posavjetovao sa ulemom tog vremena, velikanima me u
tabiinima.
Zatim je ubijen Dehm u Horosanu nakon to su se njegove
ideje proule i nakon to su ih preuzele mutezile. On je otvoreno
nijekao imena Allaha, d.., a mutezile, meutim, nijeu svojstva
Allaha, d.., a ne Njegova lijepa imena.
DEBRIJSKE - Debrije su sekta koja nijee in sticanja djela
od strane ovjeka (el-kesb) i smatraju da ovjek ini svoja djela bez
svoje volje, kao to su spontani potresi onoga koji drhti i pokreti
drvea.
KADERIJSKE - Kaderije smatraju da je svaki ovjek tvorac
svojih djela. Oni smatraju da kufr i grijesi ne ulaze u Allahovu, d ..,
odredbu. Nijeu Allahova, d.., lina i izvedena svojstva. Oni tvrde
da su oni i svako ko ima pravo izbora djela tvorci svojih djela.
I DRUGE KOJI SU ODSTUPILI OD D EMAATA. - Tj.
ehli-sunneta i demaata i razili se u pitanjima akaida.
I PRIKLONILI SE ZABLUDI - i novotarijama i postali od
onih koji su se razili u vjeri i podijelili u razne sekte.
MI SMO OD NJIH ISTI. ONI SU ZALUTALI I
ZABLUDJELI. - Autor se odrie takvih zato to su postupili
suprotno jasnim dokazima Kurana, sunneta i konsenzusa islamskog
ummeta. Nazvani su zalutalim i zabludjelim zato to spadaju u grupu
onih kojima je obe ana dehennemska vatra u mutevatir hadisu koji
predstavlja jedan od dokaza Muhammedovog poslanstva, s.a.v.s., a u
kome je rekao da e se njegov ummet razii na sedamdeset i tri sekte i
da e sve zavriti u vatri sem jedne, kao to smo ve naveli.

SAMO JE SA ALLAHOM ZATITA I MIR. ALLAH JE

UZVIENI KOJI UPUUJE NA ISTINU. OVO JE TO SMO
HTJELI OBJASNITI I NA TO SMO ELJELI UKAZATI.
HVALA GOSPODARU SVJETOVA. NEKA JE SALAVAT I
SELAM NA MUHAMMEDA, S.A.V.S., NJEGOVU
PORODICU I NJEGOVE ASHABE.

319
Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere

Molimo Allaha, d.., da nam podari ispravnost (u vjeri) i da nas

sauva od ovakvih i sli nih rije i i la nih ideja koje svoje nosioce
odvode u Dehennem. Od Allaha, d.., traimo zatitu od greke u
rijeima i djelu. A Allah, d .., upuuje na poetku i na kraju. Hvala
Allahu, d.., Gospodaru svih svjetova i neka je salavat na
Muhammeda, njegovu asnu porodicu i sve njegove ashabe!

320
 Tahavijeva poslanica iz akaida

OVO JE POJANJENJE VJEROVANJA EHLI SUNNETA I

DEMA'ATA IJI SU GLAVNI PREDSTAVNICI EBU
HANIFE, EBU JUSUF I MUHAMMED BIN HASAN E-
EJBANI, R.A.

1. MI O TEWHIDU, VRSTO VJERUJUI I NA ALLAHA SE OSLANJAJU I,

KAEMO: ZAISTA JE ALLAH JEDAN I NJEMU RAVNA NEMA
2. NJEMU NIKO SLIAN NIJE
3. ON SVE MOE
4. I NEMA DRUGOG BOGA OSIM NJEGA
5. ODUVIJEK JE I BEZ POETKA JE, VJEAN - BEZ KRAJA
6. NE PROLAZI I NE NESTAJE
7. I BIVA SAMO ONO TO ON HOE
8. DO NJEGA NE DOSTIE MATA, NITI GA MOGU DOKUITI MISLI
9. NJEMU NE LIE STVORENJA
10. ON JE IVI KOJI NE UMIRE, SAM PO SEBI OPSTOJEI KOJEG NE
OBUZIMA DRIJEME
11. STVARA BEZ IKAKVE POTREBE ZA STVORENJIMA I OPSKRBLJUJE
DRUGE BEZ IMALO NAPORA
12. UMRTVLJUJE BEZ IKAKVE BOJAZNI I OIVLJAVA BEZ IMALO
TEKOE
13.ON POSJEDUJE SVOJA SVOJSTVA ODUVIJEK PRIJE NEGO TO JE
STVORENJA STVORIO. NJIHOVIM STVARANJEM NIJE STEKAO NITA
OD SVOJSTAVA TO PRIJE NIJE IMAO. KAO TO JE U SVOJIM
SVOJSTVIMA VJEAN TAKO SU I ONA NJEMU SVOJSTVENA
ODUVIJEK
14. ON NIJE NAKON STVARANJA STVORENJA ZADOBIO SVOJSTVO
TVORCA NITI NAKON STVARANJA IVOG SVIJETA, SVOJSTVO
STVORITELJA IVOGA
15. ON JE POSJEDOVAO SVOJSTVO RUBUBIJJETA (VLASNITVA) PRIJE
NEGO TO JE STVORIO ONO TO JE U NJEGOVOM VLASNITVU. ON
JE POSJEDOVAO SVOJSTVO STVARANJA PRIJE POSTOJANJA
STVORENJA
16. KAO TO JE (SVEVINJI ALLAH) ONAJ KOJI OIVLJAVA, NAKON TO
JE OIVIO STVORENJA, ON JE TO IME IMAO I PRIJE NJIHOVOG

321
 STVARANJA. ISTO TAKO POSJEDOVAO JE IME TVORCA PRIJE NEGO
TO IH JE STVORIO
17. ZATO TO JE ON SVEMOAN I TO JE SVE NJEGA POTREBNO, A
NJEMU NITA NIJE POTREBNO. NJEMU JE SVE LAHKO I ON SVE UJE
I SVE VIDI
18. ON JE STVORIO SVA STVORENJA SVOJIM ZNANJEM
19. ODREDIO IM SUDBINU
20. I DATUME NJIHOVE SMRTI
21. NJEMU NIJE NITA BILO NEPOZNATO PRIJE NEGO TO GA JE
STVORIO I ON JE ZNAO TA E NJEGOVA STVORENJA RADITI PRIJE
NEGO TO IH JE STVORIO
22. NAREDIO IM JE DA MU SE POKORAVAJU A ZABRANIO IM
NEPOKORNOST
23. SVE TO SE DEAVA BIVA NJEGOVOM MOU I NJEGOVOM VOLJOM.
NJEGOVA VOLJA SE REALIZUJE, A NE VOLJA NJEGOVIH ROBOVA,
IZUZEV ONOGA TO ON DOZVOLI. ONO TO ALLAH HOE ONO E
I BITI, A ONO TO NE HTJEDNE, NEE NI BITI
24. ON UPUUJE, SPAAVA I UVA ONOGA KOGA ON HO E IZ SVOJE
DOBROTE, A U ZABLUDU ODVODI KOGA ON HOE, I PORAAVA I
NA KUNJU STAVLJA PRAVEDNO KOGA ON HOE
25. SVI SU POD NJEGOVOM VOLJOM, IZMEU NJEGOVE DOBROTE I
PRAVDE
26. ON JE IZNAD SVAKOG TAKMACA I SUPARNIKA
27. NIKO NIJE U STANJU OPOVRGNUTI NJEGOVU ODREDBU, NITI
ODGODITI NJEGOVU PRESUDU, ILI POBIJEDITI NJEGOVU VOLJU
28. MI U SVE NAVEDENO VJERUJEMO I VRSTO SMO UBIJE ENI DA JE
SVE OD NJEGA

POSLANSTVO
29. I VJERUJEMO DA JE MUHAMMED, S.A.V.S., NJEGOV ROB I NJEGOV
POSLANIK, I NJEGOV POVJERENIK, I NJEGOV ODABRANI
VJEROVJESNIK I POSLANIK S KOJIM JE ON ZADOVOLJAN
30. ON JE POSLJEDNJI POSLANIK
31. I VOA BOGOBOJAZNIH
32. PRVAK MEU POSLANICIMA
33. I MILJENIK GOSPODARA SVIH SVJETOVA
34. SVAKA TVRDNJA POSLANSTVA POSLIJE NJEGA JE ZABLUDA I
GREKA

322
35. ON JE POSLAN SVIM DINIMA I LJUDIMA SA ISTINOM, UPUTOM I SA
NUROM

KUR'AN
36. ZAISTA JE KURAN ALLAHOV, D., GOVOR. OD NJEGA JE POEO
BEZ KAKVOE, GOVOR KOJEG JE OBJAVIO SVOME POSLANIKU
PUTEM VAHJA I U KOJEG SU VJERNICI ISTINSKI POVJEROVALI I BILI
SIGURNI DA JE ON ISTINSKI ALLAHOV GOVOR. ON NIJE STVOREN
KAO GOVOR LJUDI. KO GA UJE I USTVRDI DA JE LJUDSKI GOVOR,
ON JE POSTAO NEVJERNIK. ALLAH, D.., TAKVE KORI I PRIJETI IM
VATROM, RIJEIMA: U SEKAR U JA NJEGA BACITI. POTO JE
ALLAH OBEAO U SEKAR BACITI ONOGA KOJI (za Kuran) TVRDI DA
SU TO SAMO OVJEKOVE RIJEI SAZNALI SMO I UVJERILI SE U TO
DA JE ON GOVOR STVORITELJA LJUDI I DA NE LII LJUDSKOM
GOVORU
37. ISTO TAKO, ONAJ KO OPIE ALLAHA, D.., BILO IME TO JE
OSOBINA OVJEKA, ON JE UINIO NEVJERSTVO. KO OVO
PROMOTRI UZET E POUKU, ODREI E SE OVAKVOG I SLI NOG
GOVORA KOJEG NEVJERNICI IZNOSE I SPOZNATI DA SVEVINJI
ALLAH, D.., PO SVOJIM SVOJSTVIMA NIJE KAO OVJEK

VIENJE ALLAHA
38. VIENJE ALLAHA, D.., OD STRANE STANOVNIKA DENNETA JE
ISTINA BEZ OBUHVATANJA I KAKVOE KAO TO JE REKAO NA
GOSPODAR: TOGA DANA E NEKA LICA BLISTAVA BITI, U
GOSPODARA SVOGA E GLEDATI... NJEGOVO OBJANJENJE JE
KAKO ALLAH HOE I KAKO SAMO ON ZNA. SVE ISTINE KOJE SU
PRENESENE OD RESULULLAHA, S.A.V.S., ONAKO KAO TO JE ON
REKAO IMAJU ZNAENJE KAKO JE ON HTIO. NE UPUTAMO SE U
TUMAENJE TOGA PO SVOJIM MILJENJIMA NITI ZAMILJAMO TO
PO SVOJIM PRETPOSTAVKAMA
39. NIKO NE MOE BITI ISPRAVAN U VJERI OSIM KO SE PREDA ALLAHU I
NJEGOVOM VJEROVJESNIKU I ZNANJE O ONOME U EMU NIJE
SIGURAN VRATI ONOME KOJI SVE ZNA
40. SAMO POTPUNIM PREDAVANJEM ALLAHU I OBOAVANJEM SAMO
NJEGA POTVRUJE SE OPSTOJNOST ISLAMA
41. KO POELI ZNATI TO SVOJIM ZNANJEM NE MOE DOSEI I NE
ZADOVOLJAVA SE ISTINSKOM PREDAJOM ALLAHU, NJEGA E
NJEGOVA ELJA SPRIJEITI OD ISTINSKOG TEVHIDA, JASNE
SPOZNAJE I ISPRAVNOG IMANA
42. ON E SE SPOTICATI IZMEU IMANA-VJEROVANJA I NEVJEROVANJA,
PRIHVATANJA I ODBIJANJA, NESIGURNO LUTAJUI, ZBUNJEN U

323
 SVOJIM SUMNJAMA, POSTAJUI NI ISKREN VJERNIK NI OTVOREN
NEVJERNIK
43. NEISPRAVNO JE VJEROVANJE VI ENJA ALLAHA NA DRUGOM
SVIJETU (U KUI MIRA) ONOG MUSLIMANA KOJI VIENJE SMATRA
PRETPOSTAVKOM ILI GA TUMAI RAZUMOM. ISPRAVNO
TUMAENJE VIENJA ALLAHA NA DRUGOM SVIJETU ZAPRAVO,
ISPRAVNO TUMAENJE SVAKOG SVOJSTVA PRIPISANOG
GOSPODARU SVEGA JE USTEZANJE OD NJEGOVOG TUMA ENJA, I
POTPUNO PREDAVANJE ALLAHU. TO JE BILO VJEROVANJE SVIH
POSLANIKA
44. KO SE OD MUSLIMANA NE UVA NEGIRANJA ALLAHOVIH
SVOJSTAVA, I NJEGOVOG POREENJA, SPOTAI E SE I NIKADA
NEE MOI SHVATITI ALLAHOVO SAVRENSTVO
45. NA GOSPODAR ALLAH, D., OPISAN JE SVOJSTVIMA JEDINSTVA I
OZNAEN OBILJEJIMA JEDNOE. NIKO OD STVORENJA NE MOE
IMATI OVAKVA SVOJSTVA I OBILJEJA
46. ALLAH JE IZNAD GRANICA, KRAJA, GLAVNIH DIJELOVA I ORGANA.
NE OGRANIAVA GA EST STRANA KAO TO JE SLUAJ SA OSTALIM
STVORENJIMA

MIRAD
47. MIRAD JE ISTINA. MUHAMMED, S.A.V.S., NOU JE PUTOVAO. IAO JE
LINO U BUDNOM STANJU NA NEBO, A ZATIM DO ONIH VISINA DO
KOJIH JE ALLAH HTIO. ALLAH GA JE POASTIO IME JE ELIO.
OBJAVIO MU JE ONO TO MU JE OBJAVIO

HAVD DENNETSKI IZVOR

48. DENNETSKI IZVOR KOJIM GA JE ALLAH POASTIO POMAUI
NJEGOVOM UMMETU ISTINA JE

EFAAT - ZAGOVORNITVO
49. ZAGOVORNITVO KOJE ON UVA ZA SVOJE SLJEDBENIKE ISTINA JE
KAO TO PRENOSE HADISI.

MISAK (ugovor) I KADR (odredba)

50. UGOVOR KOJI JE ALLAH ZASNOVAO SA ADEMOM, A.S., I NJEGOVIM
POTOMSTVOM ISTINA JE.
51. ALLAH JE ODUVIJEK ZNAO BROJ LJUDI KOJI E BITI NAGRAENI
DENNETOM I BROJ LJUDI KOJI E BITI KANJENI

324
 DEHENNEMOM. OVI SE BROJEVI NE POVEAVAJU NITI SMANJUJU.
ISTO TAKO ALLAH ZNA KAKVA E KO DJELA INITI
52. SVAKOM JE OLAKANO ONO ZA TO JE STVOREN. DJELA SE
VREDNUJU PO NJIHOVOM ZAVRETKU. SRETAN JE ONAJ KO JE
SRETAN ALLAHOVOM, D.., ODREDBOM, A NESRETAN JE ONAJ KO
JE NESRETAN ALLAHOVOM, D.., ODREDBOM
53.ODREENJE (KADER) JE, U OSNOVI, TAJNA ZA LJUDE. NE ZNA GA NI
BLISKI MELEK, NI ODABRANI VJEROVJESNIK. RAZMATRANJE I
RASPRAVLJANJE O TOME JE IZGOVOR PORA ENOG, PUT ZABRANE I
USKRAIVANJA I DOKAZ PRETJERIVANJA. ZATO, TREBA SE DOBRO
UVATI I POPTUNO SE KLONITI RAZMATRANJA, RASPRAVLJANJA I
BILO KAKVOG SUMNJIENJA U VEZI S TIM PITANJEM. JER, ALLAH,
D.., UKLONIO JE OD LJUDI ZNANJE O ODREENJU (KADERU) I
ONEMOGUIO IM NJEGOVO DOSEZANJE, KAO TO ALLAH, D..,
KAE U SVOJOJ KNJIZI: ON NEE BITI PITAN ZA ONO TO RADI, A
ONI E BITI PITANI. PA KO PITA ZATO (ALLAH) TO INI, ODBIJA
ODREDBU KNJIGE (KURANA), A KO ODBIJA ODREDBU KNJIGE ON
JE NEVJERNIK
54.OVO JE SVE TO JE POTREBNO ONOME IJE JE SRCE OSVIJETLJENO
OD ALLAHOVIH PRIJATELJA. OVO JE STEPEN ONIH KOJI SU DUBOKO
PRONIKLI U (ERIJATSKO) ZNANJE, JER, ZNANJE JE DVOJAKO:
ZNANJE KOJE JE DOKUIVO STVORENJIMA I ZNANJE KOJE NIJE
DOKUIVO STVORENJIMA. NEGIRANJE DOKUIVOG ZNANJA JE
KUFR, A ZAGOVARANJE NEDOKU IVOG ZNANJA JE TAKO E
NEVJERSTVO. VJEROVANJE SE POTVRUJE SAMO PRIHVATANJEM
DOKUIVOG ZNANJA I OSTAVLJANJEM NEDOKUIVOG ZNANJA

LEVH I KALEM
55.VJERUJEMO U LEVH I KALEM (PERO) I SVE TO JE U NJEMU
ZAPISANO
56. KADA BI SE SAV SVIJET SLOIO DA SPRIJEI ONO TO JE ALLAH
ODREDIO, NE BI MOGAO TO SPRIJEITI. KADA BI SE SAV SVIJET
SLOIO DA UINI ONO TO ALLAH NIJE ODREDIO, NE BI MOGAO
TO UINITI. PERO JE ZAVRILO ZAPISIVANJE ONOGA TO E BITI
DO SUDNJEG DANA.
57. ZAISTA, TO JE NEKOGA ZADESILO NIJE GA MOGLO MIMOII, A
TO GA JE MIMOILO NIJE GA MOGLO ZADESITI.
58. ISTO TAKO, SVAKI OVJEK MORA ZNATI, DA ALLAH ZNA O SVAKOM
STVORENJU SVE, TE DA JE SVOJOM VOLJOM TO PRECIZNO
ODREDIO. TOME NEMA OPOVRGAVANJA, NITI OSPORAVANJA, NITI
DODAVANJA, NITI MIJENJANJA OD STRANE BILO KOGA OD
NJEGOVIH STVORENJA NA NEBESIMA I ZEMLJI.
59. OVO JE SR VJEROVANJA, TEMELJ SPOZNAJE I PRIZNANJA JEDNO E
ALLAHA I NJEGOVE SVEVLASTI, KAO TO ALLAH IZNOSI U

325
 KURANU: I KOJI JE SVE STVORIO I KAKO TREBA ODREDIO (EL-
FURKAN, 2) TE: A ALLAHOVA ZAPOVIJED JE ODREDBA KONANA
60. TEKO ONOME KO ALLAHU UZVIENOM POSTANE NEPRIJATELJ U
ODREENJU I IMA BOLESNO SRCE U RASPRAVAMA O TOM, JER, ON
SVOJOM MATOM O GAJBU ELI OTKRITI NAJSKRIVENIJU TAJNU I
TAKO POSTAJE LALJIVCEM GRIJENIM

AR I KURSIJJ
61. AR I KURSI SU ISTINA
ALLAHU AR NITI TA DRUGO NIJE POTREBNO - ON OBUHVATA SVE I
IZNAD TOGA. LJUDI NE MOGU DA GA DOSEGNU
62. ALLAH JE UZEO IBRAHIMA, A.S., ZA SVOG PRIJATELJA PRISNOG.
GOVORIO JE MUSAU, A.S. OVO VJERUJEMO, TVRDIMO I PREDAJEMO
MU SE.

MELECI, VJEROVJESNICI I OBJAVE

63. VJERUJEMO U MELEKE, VJEROVJESNIKE I OBJAVE KOJE SU
OBJAVLJENE POSLANICIMA I TVRDIMO DA SU SVI VJEROVJESNICI
BILI NA JASNOJ ISTINI
64. SLJEDBENIKE NAE KIBLE NAZIVAMO MUSLIMANIMA - MUMINIMA
SVE DOK PRIZNAJU ONO SA IME JE DOAO MUHAMMED, S.A.V.S.,
POTVRUJUI ONO TO JE REKAO I O EMU JE OBAVIJESTIO
65. O ALLAHU NE RASPRAVLJAMO, U VJERI NE POLEMIEMO

KURAN
66. O KURANU NE DISKUTUJEMO. SVJEDOIMO DA JE ON GOVOR
GOSPODARA SVJETOVA. PRENIO GA JE VJERNI MELEK I POU IO MU
RESULULLAHA, S.A.V.S. ON JE ALLAHOV GOVOR. NIJE MU RAVAN
NIKAKAV GOVOR LJUDI. NE KAEMO DA JE STVOREN. SLA EMO SE
SA DEMAATOM MUSLIMANA

GRIJESI
67. NI JEDNOG GRIJENIKA SLJEDBENIKA KIBLE NE SMATRAMO
NEVJERNIKOM AKO GRIJEH NIJE PRIZNAO DOZVOLJENIM. NE
TVRDIMO DA SA VJEROVANJEM NE TETI GRIJEH ONOME KO GA
POINI
68. MOLIMO ALLAHA DA OPROSTI MUMINIMA DOBROINIOCIMA I DA
IH UVEDE U DENNET SVOJOM MILOU ALI, NISMO SIGURNI ZA
NJIH I NE GARANTUJEMO IM DENNET. MOLIMO ALLAHA DA

326
 OPROSTI ONIMA MEU NJIMA KOJI SU INILI NEVALJALA DJELA.
STREPIMO ZA NJIH. ELIMO DA NE IZGUBE NADU
69. PRETJERANI OPTIMIZAM I PRETJERANI PESIMIZAM DVA SU PUTA
KOJI IZVODE IZ UMMETA ISLAMA. ISTINSKI PUT JE IZMEU NJIH,
ZA PRIPADNIKE KIBLE.
70. OVJEK NE IZLAZI IZ VJEROVANJA OSIM NEGIRANJEM ONOGA TO
GA UVODI U NJEGA

SUTINA IMANA
71. VJEROVANJE JE IZGOVOR JEZIKOM I POTVRDA SRCEM.
72. VJERUJEMO DA JE ISTINA SVE TO JE DOLO U KURANU I
PRENESENO OD RESULULLAHA, S.A.V.S., O ISLAMU, I SVE TO JE ON
OBJASNIO
73. VJEROVANJE JE JEDNO I NJEGOVI SLJEDBENICI SU U OSNOVI
JEDNAKI. RAZLIKA MEU NJIMA JE U STRAHOPOTOVANJU I
BOGOBOJAZNOSTI, UDALJAVANJU OD NASTRANOSTI I SLJEENJU
PRIORITETA
74. SVI MUMINI SU PRIJATELJI MILOSTIVOG (EVLIJE).
75. NAJBOLJI MEU NJIMA JE ONAJ KO JE NAJPOKORNIJI I KO NAJBOLJE
SLIJEDI KURAN.
76. IMAN (VJERA) JE VJEROVANJE U ALLAHA, MELEKE, OBJAVE,
VJEROVJESNIKE, SUDNJI DAN I DA JE ODREENJE DOBRO I ZLO,
SLATKO I GORKO - OD ALLAHA.
77. VJERUJEMO U SVE OVO. NE PRAVIMO NIKAKVE RAZLIKE IZME U
ALLAHOVIH VJEROVJESNIKA. SVJEDO IMO SVIMA DA JE ISTINA SVE
ONO TO SU PRENIJELI OD OBJAVA

POINITELJI GRIJEHA
78. POINITELJI VELIKIH GRIJEHA UMMETA MUHAMMEDA, S.A.V.S.,
NEE OSTATI VJEITO U DEHENNEMU AKO UMRU VJERUJUI U
ALLAHA JEDNOGA, PA I AKO SE NE POKAJU PRIJE SMRTI. AKO SE
SRETNU SA ALLAHOM VJERUJUI U NJEGA, ONI SU U NJEGOVOJ
MILOSTI I ODREDBI. AKO HOE DA IM OPROSTI, OPROSTIT E IM,
SVOJOM DOBROTOM, KAO TO KURAN KAZUJE: ALLAH SIGURNO
NEE OPROSTITI DA NJEMU DRUGE SMATRAJU RAVNIM, A
OPROSTIE MANJE GRIJEHOVE OD TOGA KOME ON HOE. AKO
HOE DA IH KAZNI, KAZNIE IH VATROM, ZATIM E IH IZBAVITI IZ
NJEGA, SVOJOM MILOU I ZAGOVORNITVOM ZAGOVORNIKA
POKORNIH, A ONDA IH POSLATI U DENNET JER ALLAH TITI ONE
KOJI GA PRIZNAJU, NE IZJEDNAAVA IH NA OVOM I ONOM SVIJETU
SA ONIMA KOJI GA NEGIRAJU, KOJI SE UDALJAVAJU OD NJEGOVE
UPUTE I KOJI NISU POSTIGLI NJEGOVU NAKLONOST. ALLAHU,

327
 ZATITNIE ISLAMA I NJEGOVIH SLJEDBENIKA, UVRSTI NAS U
ISLAMU SVE DOK TE NE SRETNEMO SA NJIM U SRCIMA SVOJIM
79. SMATRAMO DA SE NAMAZ MOE OBAVITI ZA SVAKIM
SLJEDBENIKOM KIBLE, DOBRIM I LOIM. ISTO TAKO DENAZU
TREBA KLANJATI SVAKOM MU'MINU, DOBROM ILI LOEM
80. NIKOGA, NE SMJETAMO U DENNET NITI U DEHENNEM
81. NIKOGA NE PROGLAAVAMO NEVJERNIKOM, MURIKOM I
MUNAFIKOM, AKO SE OD NJEGA TAKO NETO OTVORENO NE
POJAVI. NJIHOVU NUTRINU PREPUTAMO ALLAHU
82. NIKO SE OD SLJEDBENIKA MUHAMMEDA, S.A.V.S., NE MOE KAZNITI
SMRU OSIM AKO TO PO PRAVDI ZASLUI
83. SMATRAMO DA SE NE TREBA BUNITI PROTIV NAIH HALIFA I
UPRAVLJAA, AK I AKO POGRIJEE. NE MOLIMO SE ALLAHU
PROTIV NJIH, NITI SE POVLAIMO OD POSLUNOSTI PREMA NJIMA.
SMATRAMO DA JE POSLUNOST PREMA NJIMA DIO POKORNOSTI
PREMA ALLAHU I STROGA OBAVEZA. MOLIMO SE ALLAHU ZA NJIH,
NJIHOVO POPRAVLJANJE I UPUIVANJE, TE ZA NJIHOVO ZDRAVLJE
84. PRISTAJEMO UZ SUNNET I DEMAAT. UVAMO SE SKRETANJA,
RAZILAENJA I PODVAJANJA
85. VOLIMO PRAVEDNE I POVJERLJIVE, NE VOLIMO NASILNIKE I
IZDAJNIKE
86. TVRDIMO DA ALLAH ZNA ISTINU I ONOGA TO JE NAMA NEJASNO
PO NAEM ZNANJU
87. SMATRAMO DA JE MESH PO OBUI, ZA VRIJEME BORAVKA KOD
KUE I ZA VRIJEME PUTOVANJA DOZVOLJEN KAKO SE NAVODI U
PREDAJAMA
88. OBAVLJANJE HADDA I DIHADA SA PRETPOSTAVLJENIMA MEU
MUSLIMANIMA, BILI ONI DOBRI ILI LOI, OBAVEZNI SU ZA SVAKOG,
ZA TO SPOSOBNOG MUSLIMANA, SVE DO SUDNJEG DANA. NIKO IH
NE MOE OSPORITI NITI OPOVRGNUTI.

MELEKI
89. VJERUJEMO U MELEKE PISARE. ALLAH IH JE U INIO NAIM
UVARIMA
90. VJERUJEMO U MELEKA SMRTI KOJI JE ZADU EN DA LJUDIMA UZIMA
DUE

KABURSKA ISKUENJA
91. VJERUJEMO U KAZNU I UIVANJE U KABURU KO IH ZASLU I I U
PITANJA MUNKIRA I NEKIRA O BOGU, VJERI I VJEROVJESNIKU,

328
 KAKO PRENOSE HADISI MUHAMMEDA, S.A.V.S, I NJEGOVIH ASHABA,
ALLAH BIO ZADOVOLJAN SA SVIMA NJIM. KABUR JE ILI
DENNETSKA BAA, ILI RUPA PUNA DEHENNEMSKE VATRE.

PROIVLJENJE, POLAGANJE RAUNA, DENNET I

DEHENNEM
92. VJERUJEMO U PROIVLJENJE, NAGRADU NA SUDNJEM DANU,
IZNOENJE DJELA, OBRAUN ZA NJIH, ITANJE KNJIGE O NJIMA,
NAGRADU I KAZNU, SIRAT I MIZAN.
93. DENNET I DEHENNEM SU STVORENI, NEE NESTATI NI BITI
UNITENI. ALLAH JE STVORIO DENNET I DEHENNEM PRIJE
STVARANJA LJUDI I STVORIO JE ZA NJIH STANOVNIKE
94. KOGA HOE UZIMA, SVOJOM MILOU, U DENNET, A KOGA HO E
UZIMA, SVOJOM PRAVEDNOU, U DEHENNEM.

KADR - ODREENJE
95. SVAKO RADI ONO TO MU JE VE ZAPISANO, I SA NJIM BIVA ONO
ZBOG EGA JE STVOREN. DOBRO I ZLO SU ALLAHOVA ODREDBA
LJUDIMA
96. MO, KOJA JE POTREBNA ZA IZVRENJE LJUDSKOG DJELA DIJELI SE
U DVIJE VRSTE. U PRVU VRSTU SPADA MO POMO U KOJE SE
OSTVARUJE DJELO, A KOJA SE OGLEDA U ALLAHOVOM D ..,
OMOGUAVANJU TOG DJELA I ONA SE NE MOE PRIPISATI
OVJEKU I ONA JE PARALELNA SA DJELOM. NA NJU SE NE ODNOSE
ERIJATSKI PROPISI. U DRUGU VRSTU SPADA MO U POGLEDU
ZDRAVLJA, OMOGUAVANJA I ISPRAVNOSTI ORUA. I ONA POSTOJI
PRIJE DJELA I NA NJU SE ODNOSE ALLAHOVE, D.., NAREDBE I
ZABRANE. ALLAH, D.., KAE: ALLAH NIKOGA NE OPTEREUJE
PREKO MOI NJEGOVE...
97. LJUDSKA DJELA SU ALLAHOVA STVORENJA. A LJUDIMA PRIPADA
NJIHOVA REALIZACIJA.
98. ALLAH NIJE ZADUIO LJUDE VIE NEGO TO MOGU. ONI NE MOGU
VIE NEGO TO IH JE ON ZADUIO. OVO JE TUMAENJE: NEMA
SNAGE NI MOI OSIM ALLAHA tj. TVRDIMO DA NIKO NEMA MOI,
NI KRETANJA, NITI MOE DA POGRIJEI PREMA ALLAHU, OSIM UZ
NJEGOVU POMO, A NITI IKO IMA MOGUNOST DA POSTIGNE
POKORNOST PREMA ALLAHU, OSIM UZ NJEGOVU POMO
99. SVE SE ODVIJA PO ALLAHOVOJ VOLJI, NJEGOVOM ZNANJU,
NJEGOVOJ ODREDBI I NJEGOVOM ODREENJU. NJEGOVA JE VOLJA
IZNAD SVIH VOLJA. NJEGOVA ODREDBA PREVLAUJE NAD SVIM.
ON INI TO HOE I NIJE NASILNIK. ON NEE BITI PITAN ZA ONO
TO RADI, A ONI E BITI PITANI.

329
DOVA
100.DOVA IVIH I NJIHOVA SADAKA KORISTE UMRLIM
101.ALLAH USLIAVA MOLITVE I ISPUNJAVA ELJE
102.ALLAH POSJEDUJE SVE. NJEGA NITA NE POSJEDUJE. NEOVISNOSTI
OD NJEGA NEMA NI KOLIKO JEDAN TREN. KO TEI DA BUDE BEZ
ALLAHA JEDAN TREN, NEVJERNIK JE I POSTAJE OD STANOVNIKA
DEHENNEMA.
103.ALLAH, D.., SE RADUJE I SRDI, ALI NE KAO LJUDI

ASHABI
104.VOLIMO ASHABE RESULULLAHA, S.A.V.S. NE PRETJERUJEMO U
LJUBAVI PREMA IKOM OD NJIH. NE ODRIEMO SE NIJEDNOG OD
NJIH. MRZIMO SVAKOG KO IH MRZI I KO IH LOIM SPOMINJE. SAMO
IH SA DOBRIM SPOMINJEMO. LJUBAV PREMA NJIMA JE IMAN -
VJEROVANJE I DOBROINSTVO. MRNJA PREMA MNJIMA JE
NEVJERSTVO, LICEMJERSTVO I NASILJE
105.TVRDIMO DA HILAFET POSLIJE RESULULLAHA, S.A.V.S., PRIPADA
NAJPRIJE EBU BEKRU ES-SIDDIKU, PO VRIJEDNOSTI I PREDNOSTI
NAD CIJELIM UMMETOM
106.ZATIM OMERU IBN EL-HATTABU, R.A.
107.ONDA OSMAN IBN AFFANU, R.A.
108.A POTOM ALIJI IBN EBI TALIBU, R.A.
109.ONI SU HULEFAI-R-RAIDUN I IMAMI MUHTEDUN
110.SVJEDOIMO DENNET DESETERICI KOJE JE IMENOVAO
MUHAMMED, S.A.V.S., I OBRADOVAO IH NJIM. NJEGOVA RIJE JE
ISTINA. ONI SU: EBU BEKR, OMER, OSMAN, ALIJA, TALHA, ZUBEJR,
SAAD, SEID ABDURRAHMAN IBN AVF, EBU UBEJDE EL-D ERRAH, I
ONI SU POVJERENICI OVOG UMMETA. ALLAH S NJIMA BIO
ZADOVOLJAN.
111.KO LIJEPO GOVORI O ASHABIMA RESULULLAHA, S.A.V.S., NJEGOVIM
ESTITIM ENAMA I NJEGOVOM ESTITOM POTOMSTVU, BEZ I
NAJSITNIJE MRLJE, UDALJIO SE OD LICEMJERSTVA.
112.UENJACI PRVIH GENERACIJA I ONIH POSLIJE NJIH, DOBRI SU I
UTJECAJNI LJUDI, UENI I RAZUMNI. SPOMINJU SE SAMO SA LIJEPIM.
KO IH SPOMINJE SA LOIM NIJE NA PUTU VJERNIKA

330
 VILAJET I POSLANSTVO
113.NIKOME OD EVLIJA NE DAJEMO PREDNOST NAD IJEDNIM
ALLAHOVIM VJEROVJESNIKOM. MI KAEMO: JEDAN ALLAHOV
VJEROVJESNIK BOLJI JE OD SVIH EVLIJA
114.VJERUJEMO U KERAMETE KOJI SU SPOMENUTI I KOJI SE PRENOSI
VJERODOSTOJNIM SENEDOM

PREDZNACI SUDNJEG DANA

115.VJERUJEMO U PREDZNAKE SUDNJEG DANA. POJAVU DED D ALA,
SILAZAK ISAA, A.S., SA NEBESA I VJERUJEMO U POJAVU SUNCA SA
ZAPADNE STRANE I IZLAZAK DABBETU-L-ERDA SA SVOG MJESTA

PRAZNOVJERJE
116.NE VJERUJEMO U GATARE NITI VRA ARE I NI U KOGA KO PRIZIVA
ONOME TO SE PROTIVI KURANU, SUNNETU I JEDNOGLASNOTI
UMMETA

DEMAT
117.SMATRAMO DEMAAT ISPRAVNIM I ISTINITIM, A FRAKCIONATVO
NASILNIKIM I LANIM
118. ALLAHOVA VJERA NA NEBU I NA ZEMLJI JE JEDNA. TO JE ISLAM.
ISLAM JE VJERA UMJERENOSTI, IZMEU PRETJERIVANJA I
LAKOMOSTI, IZMEU ANTROPOMORFIZMA I NIJEKANJA
ALLAHOVIH, D.., SVOJSTAVA, IZMEU DETERMINIZMA I
NIJEKANJA ODREDBE, IZMEU RAVNODUNOSTI I OAJA

ZAKLJUAK
OVO JE NAA VJERA I NAE VJEROVANJE, SPOLJNJE I UNUTRANJE.
UTJEEMO SE ALLAHU OD SVEGA TO SE NE SLAE SA ONIM TO SMO
IZLOILI I OBJASNILI. MOLIMO ALLAHA DA NAS U VRSTI U
VJEROVANJU I DA NA ZAVRETAK NA OVOM SVIJETU BUDE SA NJIM.
MOLIMO GA DA NAS SAUVA OD RAZNIH ZABLUDA, SEKTAKIH
MILJENJA, POGRENIH TENDENCIJA, KAO TO SU MUEBBIHIJSKE
MUTEZILIJSKE, DEHMIJSKE, DEBRIJSKE, KADERIJSKE, I DRUGE KOJI
SU ODSTUPILI OD DEMAATA I PRIKLONILI SE ZABLUDI. MI SMO OD
NJIH ISTI. ONI SU ZALUTALI I ZABLUDJELI. SAMO JE SA ALLAHOM
ZATITA I MIR. ALLAH JE UZVIENI KOJI UPUUJE NA ISTINU. OVO JE
TO SMO HTJELI OBJASNITI I NA TO SMO ELJELI UKAZATI. HVALA
GOSPODARU SVJETOVA. NEKA JE SALAVAT I SELAM NA MUHAMMEDA,
S.A.V.S., NJEGOVU PORODICU I NJEGOVE ASHABE.

331
Literatura

1. Abadi Muhammed emsul-Hakk el-Azim, Avnul mabud erh Sunen Ebi

Dawud, El-Mektebetus-selefijje, 1388. h. god.
2. Abdul-Kadir b. Muhammed el-Kurei, El-devahirul mdi'e fi tabekatil-hanefijje,
Isa el-Babi el-Halebi, 1398. h. god.
3. El-Adluni Isma'il b. Muhammed, Kefu-l-hafa' ve muzilu-l-ilbas, Mektebetut-
turasi el-islami, Halep, bez godine izdanja.
4. El-Adurri Ebu Bekr Muhammed b. Husejn, E-eria, tubi'a ala nefekatil-
emir Mensur b. Abdul-Aziz, bez mjesta i godine izdanja.
5. Ahmed b. Abdurrahim Mustafa, Fi usulut-tarihi el-usmani, Daru-erk, 1402.
h. god.
6. Ahmed ibn Hanbel, El-Musned, El-Mektebul-islami ve Dar Sadir, bez godine
izdanja.
7. Ahmed b. Muhammed b. Hallikan, Vefijjatul e'jan ve enbau ebnaiz-zeman,
Darus-sekafe, Bejrut, bez godine izdanja.
8. El-Ajni Mahmud b. Ahmed, Umdetu-l-kari, Daru ihjai et-turasi el-arabi,
Damask, bez godine izdanja.
9. El-Albani Nasirud-din, Sahih Sunen Ibni Mad e, El-Mektebul-islami, 1408. h.
god.
10. El-Alusi ihabud-din es-Sejjid Mahmud, Ruhul-me'ani fi tefsiril-Kur'ani el-
azim ves-seb'i el-mesani, Daru ihjai et-turasi el-arabi, Bejrut, bez godine
izdanja.
11. El-Asbahani Ebu Nu'ajm, Delailu-n-nubuvve, Darul-ma'rife, Bejrut, bez
godine izdanja.
12. El-Askeri Murteda, Abdullah b. Sebe, Nedef, 1375. h. god.
13. Ebu Azbe Husejn b. Abdul-Muhsin, Er-Revdatu el-behijje fima bejne el-
eaire vel-maturidijje, Alemul-kutub, 1409. h. god.
14. El-Bagdadi Abdul-Kadir b. Tahir, El-Ferku bejnel-firek, Darul-ma'rife,
Bejrut, bez godine izdanja.
15. El-Bagdadi Ebu Bekr Ahmed b. Ali el-Hatib, Tarih Bagdad, El-
Mektebetus-selefijje, Medina, bez godine izdanja.
16. El-Bagdadi Isma'il Baa, Hedijjetul-arifin, Vikaletul-me'arif el-Halebijje,
Istanbul, 1951.
17. Baagi Safvet-beg, Bonjaci u islamskoj knjievnosti, Sarajevo, 1921.
18. El-Bejheki Ahmed b. Husejn, El-Esma ve-s-sifat, Mektebetul-Musenna,
Bagdad, bez godine izdanja.
19. El-Buhari Muhammed b. Isma'il, El-Dami'u es-Sahih, me'a Fethil-Bari,
et-tabe'atus-selefijje, bez godine izdanja.

333
20. Brokleman Karl, Istorija arapske knji evnosti, Berlin, 1902.
21. epalo Husein, Prusac istorijski spomenici, Naa rije, Zenica, 1990.
22. Ebu Davud, Es-Sunen, tahkik Izzet Ubejd Ed-De'as, Darul-hadis, 1391.
h. god.
23. Ed-Dusuki Muhammed b. Ahmed, Haijetud-Dusuki ala ummil berahin,
Mustafa el-Babi el-Halebi, 1358. h. god.
24. El-Dezeri Izzuddin Ibnul-Esir, Usdu-l-gabe fi ma'rifetis-sahabe, Darul-fikr,
Bejrut, bez godine izdanja.
25. El-Durdani Ali b. Muhamed, Kitabut-tarifat, Mektebetu Lubnan,
Bejrut, 1985.
26. Elbir Nasri Nadir, Ehemmul-fireki el-islamijje es-sijasije vel-kelamijje, El-
Matbe'atu el-katolikijje, Bejrut, bez godine izdanja.
27. El-Esfaraini Ebul-Muzaffer, Et-Tebsiru fid-din, Mektebetu neris-sekafe el-
islamijje, 1940. h. god.
28. El-E'ari Ebul-Hasan b. Isma'il, Mekalatul islamijjin, Istanbul, 1930.
29. El-Esnewi Demalud- din Abdurrahim, Tabekatu afiijje, Darul-'ulum,
1401. h. god.
30. Evlija elebija, Putopis, Sarajevo, 1967.
31. El-Gunejmi, Abdul-Ganijj el-Mejdani, erhul-akideti et-tahavijje, Darul-fikr,
Damask, 1402. h. god.
32. Hadi Halife Mustafa b. Abdullah, Fezleketu-t-tarih,Istanbul, 1286. h. god.
33. Hadi Halife Mustafa b. Abdullah, Kefuz-zunun an esamil-kutubi vel-funun,
Vikaletul-me'arif el-Halebijje, 1362. h. god.
34. El-Hafiz Ebul-Mehasin el-Husejn ed-Dimiki, Zejlu tezkiretil huffaz, bez
mjesta i godine izdanja.
35. El-Hakim Ebu Abdullah en-Nejsaburi, El-Mustedrek ala es-sahihajn,
Mektebetul-metbu'ati el-islamije, Halep, bez godine izdanja.
36. Halifa b. Hajjat, Et-Tabekat, Darut-Tajjiba, Rijad, 1402. h. god.
37. El-Halimi Ebu Abdullah Husejn b. Hasan, El-Minhadu fi u'abil-iman,
Darul-fikr, 1399. h. god.
38. El-Hamevi Jakut b. Abdullah, Mudemu-l-buldan, Dar Sadir, Bejrut,
1376. h. god.
39. El-Hanbeli Abdul-Hajj b. el-Imad, ezeratu-z-zeheb fi ahbari men zeheb, Darul-
mejsere, Bejrut, bez godine izdanja.
40. Handi Mehmed, El-Devheru-l-esna fi terad im ulemai ve u'arail-bosna,
Mektebetul-me'ahid el-ilmijje, Egipat, 1349. h. god.
41. Handi Mehmed, Nizamu-l-ulema' ila hatemi-l-enbija, Gazi-Husrev-
begova medresa, rukopis broj: 762.

334
42. El-Hejsemi Nurud-din Ali b. Ebi Bekr, Medmeu-z-zevaid, Darul-kitabil-
arabi, Bejrut, 1402. h. god.
43. El-Himjeri Muhammed b. Abdul-Mun'im, Er-Revdu-l-mitar, Mektebetu
Lubnan, Bejrut, 1975.
44. Ibnu Ebil-Izz, erhu-l-kideti et-tahavijje, tahkik Abdullah Et-Turki,
Muessesetur-risale, 1408. h. god.
45. Ibnu Ebil-Izz, erhu-l-kideti et-tahavijje, tahkik u'ajb el-Arnaut, Darul-bejan,
Damask, 1401. h. god.
46. Ibnu Ebil-Izz, erhu-l-kideti et-tahavijje, tahrid ehadis Nasiruddin el-Elbani,
El-Mektebul-islami, Bejrut, 1391. h god.
47. Ibnu Hader el-Askalani, Fethul Bari erh Sahihil-Buhari, El-Mektebetus-
selefijje, Egipat, bez godine izdanja.
48. Ibnu Hader el-Askalani, Tehzibu-t-tehzib, Daru Sadir, Bejrut, bez godine
izdanja.
49. Ibnu Ebi Asim Kitabus-sunne, El-Mektebul-islami, 1405. h. god.
50. Ibnu Kesir Imadud-din Ismail b. Umer, El-Bidaje ven nihaje, Mektebetul-
me'arif, Bejrut, 1386. h. god.
51. Ibnu Kesir Imadud-din Isma'il b. Umer, Tefsirul-Kur'ani el-Azim, Daru
ihjai et-turasi el-arabi, Bejrut, 1388. h. god.
52. Ibnu Made, Es-Sunen, tahkik Muhammed Fuad Abdul-Baki, Isa El-
Babi El-Halebi ve erikahu, bez mjesta i godine izdanja.
53. Ibnu Tejmijje, Damiu-r-resail, Kairo, 1389. h. god.
54. Ibnu Tejmijje, Der'u te'arudil 'akli ven-nakli, Damiatul-Imam
Muhammed b. Su'ud el-Islamijje, 1401. h. god.
55. Ibnu Tejmijje, Medmu'ul-Fetava, Mektebetul-me'arif, Maroko, tampano
pod pokroviteljstvom kralja Fahda, bez godine izdanja.
56. Ibnu Tejmijje, El-Iman, El-Mektebul-islami, 1392. h. god.
57. Ibnu Tejmijje, Kitabu-n-nubuvvat, Mektebetur-Rijad el-Hadise, bez mjesta
i godine izdanja.
58. Ibnu Tejmijje, Minhadus-sunne en-nebewijje fi nakdi-i'ati el-Kaderijje,
Dami'atul-Iamam, 1406. h. god.
59. El-Kadi Abdul-Debbar b. Ahmed, erhul-usul el-hamse, Mektebetu
Vehbe, 1384. h. god.
60. El-Kutbi Muhammed b. akir, Fevatul-vefejat, Darus-sekafe, Bejrut, bez
godine izdanja.
61. El-Leknewi Muhammed b. Hajj, El-Fevaidul behijje fi terad imi el-hanefijje,
Egipat, 1324. h. god.
62. Milton Dip i Harold Bon, El-mudtemeul-islami vel-garb, Darul-me'arif,
Egipat, bez godine izdanja.

335
63. El-Munavi Abdur-Reuf, Fejdul Kadir erhul-Damiis-sagir, Darul-ma'rife,
Bejrut, bez godine izdanja.
64. Muhammed Tahir Burseli, Elmuellifune el-usmanijjun, Istanbul, 1983.
65. Muhammed Ferid-beg, Tarihud-devleti el-alijje el-usmanijje, Darun-nefais, Bejrut,
1403. h. god.
66. El-Muhibbi Muhammed, Hulasatul-eser fi e'ajanil-karnil-hadi aer, Daru Sadir,
Bejrut, bez godine izdanja.
67. Nakievi Omer, Hasan Kafija Pruak pionir arapsko-islamskih znanosti u BiH ,
Sarajevo 1977.
68. En-Newewy Muhjud-din Ebu Zekerijja, erhu Sahih Muslim, El-
Matbe'atul-masrije bil-Azhar, 1349. h. god.
69. New'i Zade Ataullah, Hadaiku-l-hakaik fi tekmilti--ekaik, Istanbul, 1268.
h. god.
70. E-eherstani Muhammed b. Abdul-Kerim, El-milel ven nihal, Darul-fikr, bez
mjesta i godine izdanja.
71. Et-Tibrizi Welijjud-din Muhammed b. Abdullah, Mikatul mesabih, El-
Mektebul-islami, 1380. h. god.
72. Ez-Zebidi Muhammed b. Hasan, Duvelu-l-islam,Idaretu ihaji et-turasi el-
islami, Katar, bez godine izdanja.
73. Ez-Zebidi Muhammed b. Hasan, Tabekatun nahvijjin, Darul-me'arif,
Egipat, bez godine izdanja.
74. Ebu Hanife Nu',an b. Sabit, El-Fikhul-ekber, erh Mulla Ali el-Kari,
Egipat, 1323. h. god.
75. ukri Nijaz, El-Fethul-usmani ve intiarul-islami ve ne'etul-muessesati el-
islamijje fil- bosneti vel-hersek fil-karni el-hamis aer ves-sadis aer el-miladijejn,
Magistarski rad odbranjen na Bagdadskom univerzitetu 1971.
76. Ebu Ja'la, Ahmed b. Ali el-Musili, El-Musned, Darul-Me'mun lit-turas,
bez godine izdanja.
77. Mahluf Muhammed b. Muhammed, ederetun-nur ez-zekijje fi tabekatil-
malikijje, El-Matbe'atus-selefijje, Kairo, 1349. h. god.
78. Ibnul-Kajjim el-Devzijje, ifau-l-alil, Darul-ma'rife, Bejrut, 1398. h.
god.
79. Ibnul-Kajjim el-Devzijje, Miftahu dari-s-seade, Darul-kutubi el-'Ilmijje,
Bejrut, bez godine izdanja.
80. Ibnu Kutlubuga Zejnud-din Kasim, Tadut-teradim, Mektebetul-
Musenna, Bagdad, bez godine izdanja.
81. Ibnu Hader El-Askalani, Takribu-t-tehzib, El-Mektebetu el-ilmijje,
Medina, bez godine izdanja.
82. Ibnu Hader El-Askalani, El-Isabe fi temjizis-sahabe, Mektebetul-
Musenna, Bagdad, bez godine izdanja.

336
83. Ibnu Hader El-Askalani, Lisanu-l-mizan, Muessetul-e'alemi, Bejrut,
1390. h. god.
84. Ibnul-Esir Ali b. el-Kerem, El-Kamil fit-tarih, Dar Sadir, Bejrut, 1385. h.
god.
85. Ibnul-Devzi Ebul-Fered Abdurrahman b. Ali, El-Ilelu-l-mutenahije,
Lahor, bez godine izdanja.
86. Ibnu Ebi Hatim, El-Derhu ve-t-tadilu, Darul-Kutubi el-ilmijje, Bejrut,
1400. h. god.
87. El-Jafi'i Abdullah b. Mes'ud, Miratu-l-dinan, Muessestul-E'alemi, Bejrut,
1390. h. god.
88. El-Jemani Muhammed b. Malik, Kefu esrari-l-batinijje ve ahbaril-l-karamita,
tahkik Muhammed Usman el-Hait, bez mjesta i godine izdanja.
89. El-Kurtubi Jusuf b. Abdul-Berr en-Nimri, El-Istiab fi ma'rifetil-ashab,
Mektebetul-Musenna, Bagdad, bez godine izdanja.
90. El-Lalekai Hibetullah b. Hasan b. Mensur, erh Ususli itikadi ehlis-sunneti ve-
ldemaa, Darut-Tajjibe lin-ner, Rijad, bez godine izdanja.
91. El-Makdisi Muhammed b. Tahir, El-Bedu vet-tarih, Mektebetul-Musenna,
Bagdad, bez godine izdanja.
92. El-Mubarekfuri Muhammed b. Abdurrahman, Tuhfetu-l-ahvezi, El-
Mektebetus-selefijje, 1384. h. god.
93. Kehale Umer Rida, Mudemul-muellifin, Mektebetul-Musenna ve Daru
ihjai et-turasi el-arabi, bez mjesta i godine izdanja.
94. Pruak, Hasan Kafi, Ezharu-r-revdat erh revdatu-l-dennat, Gazi-Husrev-
begova medresa, rukopis broj: 902.
95. Pruak, Hasan Kafi, Usulu-l-hikem fi nizami-l-alem, Gazi-Husrev-begova
medresa, rukopis broj: 98.
96. Pruak, Hasan Kafi, Usulu-l-hikem fi nizami-l-alem, Eldami'a el-Urdunijje,
1406. h. god..
97. Pruak Hasan Kafi Revdatu-l-dennat fi usuli-l-itikadat , Gazi Husrev-begova
biblioteka, rukopis broj: 3.135.
98. Es-Sehavi emsud-din Muhammed b. Abdurrahman, Ed-Davul-lami
lehlil-karni et-tasi', Mektebetul-hajati, Bejrut, bez godine izdanja.
99. Es-Sehavi emsud-din Muhammed b. Abdurrahman, El-Mekasidul-
hasene, Mektebetul-Handi vel.-Musenna, 1375. h. god.
100. Es-Sujuti Delalud-din b. Abdurrahman, Ed-Durru el-mensur fit-tefsiri bil-
me'sur, Muhammed Emin Demd , Bejrut.
101. Es-Subki Tadud-din, Tabekatu afiijje el-kubra, Isa el-Babi el-Halebi,
1383. h. god.
102. elebi Ahmed, El-Mesihijje, Mektebetun-nehda el-masrijje, Kairo, 1973.

337
103. abanovi Hazim, Knjievnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima,
Sarajevo, 1973.
104. E-ennavi Abdul-Aziz Muhammed, Ed-devletu el-usmanijje devletun islamijje
muftera alejha, Mektebtul-anglo el-misrijje, Kairo, 1401. h. god.
105. Et-Taberi Ebu Da'fer Muhammed b. D erir, Dami'ul-bejan fi tefsiril-
Kur'an, Darul-ma'rife, Bejrut, 1392. h. god.
106. Et-Tahavi Ebu Da'fer, Mukilul-asar, Dar Sadir, Bejrut, bez godine
izdanja.
107. Ta Kubri Zade, Miftahus-seade ve misbahus-sijade, Darul-kutubu el-hadise,
bez mjesta I godine izdanja.
108. Et-Tehanevi Muhammed b. Ali, Keafu istilahatil-funun, Ahmed
Devdet, 1317. h. god.
109. Et-Tirmizi, Es-Sunen (El-Damius-Sahih) , tahkik Izzet Ubejd Ed-De'as,
1387. h. god.
110. Ez-Zehebi emsud-din, Tedridu esmais-sahabe, Indija, 1969.
111. Ez-Zehebi emsud-din, Sijeru E'lamin nubela, Muessesetur-risale, 1404. h.
god.
112. Ez-Zehebi, Muhammed b. Ahmed, Mizanul-itidal, Isa el-Babi el-Halebi
ve erikah, bez godine izdanja.
113. Ebu Zehre Muhammed, Tarihu-l-mezahibi el-islamijje, Darul-fikri el-arabi,
1987.
114. Ebu Zehre Muhammed, Muhaderatun fi-n-nasranijje, Darul-fikr el-arabi,
Kairo, bez godine izdanja.

338
Sadraj
Recenzija 5
Recenzija 9
PREDGOVOR 13
Hasan Kafija Pruak - ivot i djelo 15
Porijeklo i roenje 16
ivotni put 17
Slubovanje i politika djelatnost 18
Pobonost i skromnost 23
Smrt 23
Nauni rad Hasana Kafije Pruaka 25
Sticanje znanja 25
Profesori Hasana Kafije i njegovi uenici 27
Kafijini uenici 28
Naobrazba Kafije i njegov nauni rad 30
Doba u kojem je ivio Hasan Kafi Pruak 36
Politike prilike 36
Drutvene prilike 39
Stanje u oblasti znanosti 40
Vjerske prilike 41
Nauni nivo Hasana Kafije Pruaka, r.a. 43
Kafijino akaidsko i mezhepsko opredjeljenje 48
Metod koji je Kafija slijedio piui ovo djelo, izvori
koje je koristio i nauna vrijednost ovog djela 52
Kritiki osvrt na djelo 56
Komparacija ovog Kafijinog djela sa Ibn ebi-l-Izzaovim
komentarom 59
Zakljuak 62
SVJETLOST ISTINSKE SPOZNAJE O
TEMELJIMA VJERE 65
TEWHID ALLAH JE JEDAN 71
POSLANSTVO 105
KUR'AN 115
VIENJE ALLAHA 123
MIRAD 139
HAVD - DENNETSKI IZVOR 143

339
EFAAT ZAGOVOR 147
MISAK (ugovor) I KADR (odredba) 151
LEVH I KALEM 161
AR I KURSIJJ 169
MELEKI, VJEROVJESNICI I OBJAVE 175
KURAN 181
SUTINA IMANA 191
POINITELJI GRIJEHA 199
POKORNOST VLADARU 205
MELEKI 217
KABURSKA ISKUENJA 221
PROIVLJENJE, POLAGANJE RAUNA,
DENNET I DEHENNEM 227
KADR ODREENJE 243
DOVA 253
ASHABI 261
VILAJET I POSLANSTVO 275
PREDZNACI SUDNJEG DANA 281
DEMAAT 295

ZAKLJUAK 301
Tahavijeva poslanica iz akaida 305
Literatura 317

340