JUNA AZIJA

fizikogeografska znaajke
-Indija = Bharat (sanskrt)
-Inde - grka verzija perzijskog naziva za prostor juno od Himalaja (Herodot, 4. st. p.n.e.),
dolazila je od rijei Hindu, koja je bila autohtoni etnografski pojam.
-Indija - vrlo staro ime. Njezin geografski obuhvat je dugo vremena za Europljane bio
maglovit. Taj je naziv sve donedavno bio u prostornom smislu vrlo rastezljiv, njime se
oznaavala itava juna Azija s Indokinom i Indonezijom. Nakon toga se sve ee izdvajaju
Indijski poluotok, Indokina i Indonezija.
-Pojam Indija danas je sveden na dravni teritorij Indijske unije, a ostatak poluotoka zahvaa
Pakistan, Banglade, Nepal i Bhutan.
-Indijski poluotok je po svojoj povrini pravi potkontinent. Obuhvaa neto vie od 4 mil.
km2 (bez ri Lanke 4,4 mil. km2) i omeen je morem na jugozapadu i jugoistoku a
Himalajom na sjeveru.
-Crta S-J ima 3200 km, a Z-I 4000 km. To je potkontinent prema prirodnim kao i prema
drutvenim specifinostima. Bolje je ogranien i vie autohton nego Europa, iako su strani
osvajai u prolosti unijeli mnogo novih elemenata (prodor islama, britanski kolonijalizam
itd.).
-Slaba prometna povezanost s kontinentalnom unutranjou Azije - geografska posebnost
Indijskog poluotoka. Indijski potkontinent - prostor prirodnih i drutvenih suprotnosti. Na tom
prostoru nalaze se najvie planine na Zemlji i prostrane nizine uz morsku obalu, krajnje
humidni i krajnje aridni krajevi, bogati pripadnici povlatenih kasta i krajnje siromani izvan
svih kasta, porobljavan sjever i otporan jug.
-Nehru, u svojoj knjizi "Otkrie Indije" iznosi kako je otvorenost sjevernih nizina stalno bila
podlona centralnoj vlasti koja je esto prelazila u strane ruke (osvajai iz sredinje Azije),
dok su narodi na jugu (Marathi) uporno branili svoju neovisnost. Oni su najkasnije i priznali
britansku vlast. Zbog svega toga, a i zbog svoje prostranosti, Indijski je poluotok u prolosti
rijetko bio politiki jedinstven. To se odrazilo i na autonomnom razvoju brojnih jezika.
-Jedino pod domaim carstvom Aoka (do 3. st. p.n.e.), indoafganskog islamskog sultana
Tuglaka (14. st.), Velikih Mogula (15.-17. st.) i pod britanskom kolonijalnom upravom
(od kraja 19. st.) indijski je poluotok bio donekle okupljen pod centralnom upravom. Ali ni
tada nisu prestale postojati mnogobrojne dravice sa stanovitom autonomijom (maharadati,
nizamati, radakati, sultanati).
-Najpotpunija centralna uprava na Indijskom poluotoku ostvarena je za vrijeme britanske
vladavine. Britanci su Indiju osvajali s mora (Bombaj, Kalkuta, Madras) a utvrdili s kopna
(Peshavar, Quetta, Srinagar), otkuda su ranije bili relativno najsnaniji utjecaji i kuda su
prolazile trgovake veze (karavane) i vojni pohodi (Aleksandar Veliki, Tuglak, Bahur i dr.).
-Sjeverozapadni prolazi Makran, Bolan i Khyber su u prolosti imali veliko znaenje
(nomadski putovi i vojni koridori). Oni su vodili kroz povijesno znaajne ali gospodarski
nepovoljne prostore, povezujui dva plodna i bogata podruja: Levantsko primorje, Siriju i
Mezopotamiju na zapadu i veliku indijsku nizinu na istoku.
1

-Prolaz Makran predstavlja lako prohodna vrata du baludistanskog primorja na putu iz

junog Irana u Indiju. Njime se vratio i Aleksandar Veliki sa svog pohoda u Indiju u 4. st.
p.n.e.
-Prijevoj Bolan (1739 m) predstavlja sjeverna vrata Baludistana, iz donjeg porjeja Inda u
Afganistan, tj. iz Quette (zapadni Pakistan) u Kandahar (Afganistan).
-Khyber je najznaajniji prijevoj (1100 m) iz srednjeg porjeja Inda (Peshavar) i Punjaba u
sjeveroistoni Afganistan (Kabul). Khyberom su u Indiju uli mnogi osvajai, od Aleksandra
Makedonskog (4. st. p.n.e.) do Bahura (16. st.).

-Tim trima prolazima doselilo se i arijsko stanovnitvo izmeu 1500. i 2000. p.n.e., pa su to
svojevrsna "vrata naroda" june i JZ Azije, poput Kilikijskog klanca u Maloj Aziji i
Turanske nizine u centralnoj Aziji.
-Ovim putovima irio se islam. U njihovo paraliziranje britanski su kolonijalisti, nakon
osvajanja itavog poluotoka potkraj 19. st., uloili mnogo truda i drali snane pogranine
garnizone (SZ granica ili Northwest frontier).
-Sjeverni prijevoji bili su manje znaajni za Indijski poluotok, iako su i preko njih u prolosti
cirkulirali ljudi i dobra. Zbog svojedobne komplementarnosti indijskog i centralnoazijskog
gospodarstva, ti su prijevoji, mada iroki, visoki i teko prohodni, bili od izuzetnog znaaja
za srednjovjekovni karavanski promet. Iskustvima tovarnih karavana koristili su se i
centralnoazijski osvajai. O tegobama i trajanju prolaza karavana himalajskim prijevojima
govori injenica da je za svladavanje tih prijevoja trebalo otprilike 25 dana, dok je u Alpama u
doba karavanskog prometa trebalo 3 do 4 dana.
-Znaajan sjeverni prijevoj je Zoila (3440 m) kojim se ide iz Kamira (Srinagar) na
sjeveroistok u Ladakh, danas sporno indijsko - kinesko podruje. To je, iako teak, put kojim
su se od davnina odravale veze izmeu Indije (Kamira), zapadnog Tibeta i Turkestana.
Slinu funkciju, ali prema sjeverozapadu, imao je Barogilski prijevoj (3000 m).
-Vaan je prijevoj Sipki (5100 m) iz JZ Tibeta (izvorite pandabskih rijeka Sutleja i
Chenaba) u Punjab. Znaajan je i Sikimski prolaz (4020 m) iz istonog Hindustana u Tibet
(Lhasa), "britanski koridor" izmeu Nepala i Bhutana za prodor u Tibet. Ipak, ti prijevoji
bili su nedovoljni da se izvri bilo kakvo jae proimanje dvaju kulturnih krugova, indijskog i
kineskog.
2

-Prema istoku, veze su se odravale i utjecaji irili morem, iako ima nekoliko prolaza iz
istone Indije u sjeverni Mjanmar. Osnovni uzrok tome bila je nepovoljna prirodna sredina
(movarna podruja) i neprijateljstvo primitivnih plemena na prijelazu iz jedne zemlje u
drugu.
-Na Indijski poluotok utjecaj sa SI bio je slab, a sa SZ daleko znaajniji i to tijekom
dugotrajne prolosti (Arijci, Farsi, Grci, Huni, Arapi, Mongoli i Afgani).
Reljef, geoloki sastav i graa
-U reljefu Indijskog potkontinenta istiu se tri velike cjeline:
1. Veliki planinski zid (Himalaja, Hinduku i Sulejmansko gorje),
2. Indogangeka nizina
3. Dekan
-One su temelj podjele potkontinenta na tri fiziko-geografske makroregije s odgovarajuim
razlikama izmeu geolokih, geomorfolokih, klimatskih, pedolokih i vegetacijskih znaajki.
1. Veliki planinski zid otro odvaja poluotok od unutranjosti kontinenta; dijeli se na dva po
povrini i visini nejednaka dijela:
a) Sjeverozapadne planine (ui i nii Hinduku sa Sulejmanskim gorjem).
b) Himalaja s Karakorumom
(prostranija i via)
-spajaju se u Pamiru, velikom geotektonskom voru ("krov svijeta").
a) Sjeverozapadne planine razdvajaju veliku indsku nizinu od afgansko-iranskog ravnjaka.
-To je podruje koridora, visokih ravnjaka sa zavalama i jo viih planinskih grebena; ljetni
ivotni prostor nomada Afgana, Lathana i Baluda, granini dio zapadnog Pakistana i
Afganistana s nekoliko vanih planinskih prijevoja.
-Visina i irina planinskog sjeverozapada poveava se od juga (Kirtharsko, 1000 m i
Sulejmansko gorje, 3500 m) prema sjeveru (Hinduku, 7750 m). Isto tako poveava se i
humidnost (jug je mnogo aridniji od sjevera).
-U junom su dijelu karakteristine endoreike zaslanjene zavale (Kevir, Hamun, Kharan).
-Planinski sjeverozapad je prostor mladog (alpskog) nabiranja i sastavljen je preteito od
vapnenaca i pjeenjaka jurske, kredne i oligomiocenske starosti s krkim oblicima. U
istonom prigorju rasprostranjeni su i jezerski (glinoviti) sedimenti mlaeg tercijara s
podlogom od iste kamene soli (Slano gorje, 1500 m).
-U unutranjim (endoreikim) zavalama prevladavaju kvartarni (pleistocenski i recentni)
nanosi.
-Geotektonska graa je sloena s tragovima jakog bonog potiskivanja i razlomljenim
antiklinalnim strukturama. Kratkotrajni sezonski pljuskovi u aridnom i ogoljelom kraju
pridonose oblikovanju reljefa s izrazitim erozijskim i akumulacijskim formama (grebeni i
zavale).
b) Himalaja (na sanskrtu: "Obitavalite zime") nije samo najvii (Mt Everest, 8882 m) nego
i najiri, geotektonski najsloeniji i geodinamiki najivlji planinski sustav na Zemlji
3

-U 20. st. zabiljeene su promjene visine najviih vrhova zbog aktivne orogeneze i potresa,
nema izrazitije kontinentalne planinske barijere nego to je Himalaja (Ande i Stjenjak su
prohodniji).
-Oko 3000 km dug i 250-350 km irok, visokoplaninski pojas Himalaje bio je i ostao prirodni
preduvjet izrazitoj izoliranosti indijskog prostora i razvoju njegove autohtone kulture,
drutvene organizacije i ivota uope. Himalajski je zid sputavao je vezu Indije sa zaleem a
poticao kontakte s dananjim arapskim prostorom na zapadu te indomalajskim na istoku.
-Nekoliko desetina vrhova Himalaje iznad 7000m upuuje na njezinu veliinu i
nepristupanost (najvii vrh osvojen je tek 1953. godine, Hillary i Tensing), a duina i irina
na reljefnu, petrografsku i geotektonsku sloenost.
-Sredinji dijelovi su jo neistraeni, ali se uglavnom zna da je Himalaja graena od stijena
razliitog sastava, od prekambrijske (jezgra) do tercijarne (prigorje) starosti. Glavni smjer
pritiska boranja bio je sa sjeveroistoka zato su bore uglavnom asimetrine i nagnute prema
jugozapadu, gdje je boranje mlade mase nailazilo na otpor stare mase (Dekan). Otuda strmi
nagibi Himalaje na jugu i naglo poniranje pod sjevernoindijsku nizinu, a blai prijelaz na
sjeveru u Tibetski plato.
-S june strane vea koliina padalina i naglije otapanje snijega i leda uzrokuju snane
erozivne procese.
-U poprenom pravcu razlikuju se, od juga prema sjeveru, tri pojasa Himalaja: 1. Prednja
Himalaja, 2. Prava Himalaja, i 3. Transhimalaja.
1. Prednja Himalaja je nia i izgraena je od mlaih stijena (prevladava tercijar). Ali ni ona
nije kompaktna u poprenom profilu od juga prema sjeveru razlikuju se pojedini dijelovi:
Teraj, Bhabar i Sivalik.
-Teraj je podruje sezonski vlane dungle na prijelazu iz Hindustanske nizine u ocjeditije
zemljite. Izgraen je od golemih plavina to su ih nanijele vode s padina Himalaje.
-Bhabar je stariji, grublji i tvri materijal to su ga vode naplavile, zatim cementirale i
disecirale u nisko pobre otrih oblika.
-Sivalik je pravo himalajsko prigorje. Vrlo je izborano i izgraeno je od vrlo debelih
miopliocenskih naslaga (otuda se sve sline naslage na Indijskom poluotoku zovu sivalik pjeenjaci i konglomerati). Sivalik je sastavljen od slabo vezanih i neotpornih stijena koje se
znatno bre troe od kompaktnije Prave ili Sredinje Himalaje. Sivalik je od nje odijeljen
glavnim graninim rasjedom (engl. Main Boundary Fault). Du tog rasjeda oblikovane su
udoline iroke 30 - 80 km (populacijske i ekonomske oaze) i izvorita brojnih sjeveroindijskih
rijeka (antecendentne doline).
2. Prava Himalaja poinje sjeverno od glavnog graninog rasjeda, nije jedinstvena razlikuje se u poprenom pravcu od juga prema sjeveru i dijeli se na Nisku Himalaju (4000 5000 m) i Visoku Himalaju (iznad 5000 m). Rastavljaju ih longitudinalne doline, plodne i
naseljene (Katmandu, Sun Kosi, Srinagar, Gilgit i dr.).
-irina i sloenost prave Himalaje poveavaju se od JI prema SZ, gdje je sastavljena od niza
usporednih lanaca . Tri su glavna: Pir Pandal, Langi i Zaskar koji se proteu preko Kamira
do Ladakha. To podruje predstavlja kaos neistraenih masiva.

-U JI dijelu Himalaja, mada i tamo vrlo visoka, nema veih unutranjih dolina niti sivalika.
Istono od Sikkimskog prijevoja (Bhutan) gubi se i Niska Himalaja, a Visoka se strmo die iz
nizine Brahmaputre.
3.Transhimalaja je osoj sredinjih masiva. To je "s one strane" Visoke Himalaje gdje se
njezini grebeni sputaju prema tibetskom ravnjaku.
-Podruje se nalazi sjeverno od gornjih tokova Brahmaputre (Tsang Po) i Sutleja, ali u
izvoritu Inda. Transhimalaja je najizrazitija u SZ dijelu (Kashmir, Ladakh, Karakorum),
iako je visoka, gledana s tibetskog platoa, ne doima se takvom jer je i sam tibetski ravnjak na
visini od 4000 - 5000 m (glavni grad Lhasa je na 3700 m).
-Stalna zaleenost himalajskih vrhova i sezonsko otapanje uzrok su snanim procesima
glacijalne i fluvijalne erozije. Karakorumski ledenjaci, dugi do 70 km, sputaju u Kamir do
visine od 2400 m i izdano hrane rijeke; u srednjoj su Himalaji krai ali se otapaju na veoj
visini, dok su u istonoj najkrai a snjena se granica kree oko 4700 m.
-Poklapanje ljetnih monsunskih kia s intenzivnim okopnjavanjem ledenjaka uzrokuje
poplave u niskoj i ravnoj sjevernoj Indiji, te pojaanu eroziju i akumulaciju.
-Brojne antecendentne doline (Ind, Sutlej, Arun, Gandak, Jhelam, Tista, Brahmaputra i dr.)
znaajan su morfogenetski problem i dokaz mladog izdizanja Himalaja.
-Jake povrinske vode i vanjski morfoloki procesi u cjelini, otkrili su na mnogim mjestima
prastare (prekambrijske) i stare (Gondvana) naslage kao i masivne (arhajske) gnajs-granitne
intruzije.
2. Velika indogangeka nizina razdvaja sjeverni planinski pojas od ueg poluotonog
prostora (Dekan).
-Tri dijela: Bengalska nizina, Gangeka nizina (Hindustan) i Indska nizina.
1. Bengalska nizina je proirena, zajednika delta Gangesa i Brahmaputre, i najmlai je dio
velike aluvijalne nizine. Snaga himalajskih voda nataloila je u recentnoj geolokoj prolosti
goleme koliine rahlog materijala, ija debljina u Bengalskoj nizini iznosi vie od 1000 m.
-Proces taloenja jo je vrlo intenzivan na rubu delte, nanosi se stalno ire i zasipavaju
priobalje Bengalskog zaljeva s otprilike 360 mil. tona godinje.
-To je u cjelini monotono i vlano zemljite izloeno estim poplavama rijeka i mora (tajfuni)
du mnotva rukavaca iroke delte.
2. Gangeka nizina (Hindustan) predstavlja porjeje sastavljeno od najrazvijenije mree
tekuica na Indijskom poluotoku s rijekom Ganges kao okosnicom, karakteristine su pritoke
koje znatnim dijelom svog toka teku usporedo s glavnim tokom. Lijeve pritoke snagom svoje
vode i materijala to ga nose potiskuju rijeku Ganges prema jugu, na kojem zbog manje kie
nema ni priblino tokova takve veliine.
-Gangeka nizina je duboko nasuta tektonska potolina u kontaktnom podruju Himalaje i stare
mase Dekana. Nepregledna ravnica izbrazdana je povrinskim tekuicama s vrlo niskim
vododjelnicama,
-Razliita starost i sastav naplavnog materijala oituju se u razliitim nazivima (bangar stariji fluvijalni nanosi s konkrecijama; khadar - mlae naplavine, sipkije, pjeano-ilovastog
5

sastava) koji obino oznaavaju odgovarajuu vrijednost (plodnost). Vaan je i poloaj tih tala
prema ritmu poplava.
3. Indska nizina, koju od nizine Gangesa razdvaja samo 280 m visoka vododjelnica Jamne i
Sutleja, obuhvaa srednje i donje porjeje rijeke Ind.
-Sastavni su joj dijelovi Sind, Punjab, Thar i Rann of Cutch, koji se u mnogoemu razlikuju,
uglavnom zbog nejednake vlanosti tla.
-Sind i Punjab su navodnjavani poput Egipta, Rann of Cutch je zaslanjeno movarite a Thar
je zbog sue pustinja. Samo u suhom meurjeju Gangesa i Jamne (Damne) ima oko 15.000
km irigacijskih kanala.
3. Veliki plato (Dekan) je mirno podruje zrelih reljefnih oblika. Popreni mu je profil
asimetrian. Na tektonski pomlaenom zapadnom primorju uzdie se uzduni razmjerno uzak
planinski lanac Zapadnih Gata, ija visina se smanjuje od juga (Kardamom gorje, 2695 m)
prema sjeveru (Satmala gorje, 1560 m). Zbog toga je juno, Malabarsko primorje strmije i
kiovitije.
-Reljef istonog Dekana je mnogo blai, primorje je poloitije i otvorenije. Istoni Gati su
mnogo nii a visina im raste od juga (Palkonda, 1057 m) prema sjeveru (Devodi Munda, 1645
m). Nisu povezan planinski lanac, nego predstavljaju skupine razdvojenog gorja.
-Povrinske tekuice u zapadnom primorju su krae, strmije i hidroloki jae, dok su one koje
otjeu prema istonom primorju duge, poloitije i siromanije vodom (Kanveri, Krina,
Godavari, Mohanadi idr.). Za njih su karakteristine iroke doline meusobno odvojene
trupinastim pobrima i gorjem ("mezete").
-Spomenuti reljefni odnosi (asimetrinost) utjeu na injenicu da s vie od 9/10 povrine
Dekana vode otjeu u Bengalski zaljev, bez obzira na to, zapadno primorje je puno vlanije
jer je direktno izloeno ljetnom monsunu.
-U geolokom i petrografskom pogledu, Dekan je otok, vrlo slian Australiji, sjevernoj Africi
i Brazilskom visoju (dijelovi paleokontinenta Gondvane). To je primjer stabilne mase (s
mlaim rasjedima du zapadnog primorja) s reljefom izbrazdanim dugotrajnim erozijskim i
akumulacijskim procesima.
-Istono primorje (Koromandelsko) je poloito i iroko, mnogo ire od zapadnog
(Malabarskog).
-Sjeverozapadni dio Dekana je izgraen uglavnom od eruptivnih stijena mezozojske starosti
(bazaltni trup "Malva") na kojima se razvilo crno tlo regur (plodna pamuna crnica), a
jugoistoni je dio sastavljen takoer od eruptivnih, ali starijih arhajskih stijena (granit,
gnajs). To su dvije glavne petrografske zone Dekana.
-Sjevernu granicu Dekana ine Vindhya, Satpura i Chota Nagpur, gorja poprenog pravca
pruanja s bogatim naslagama kamenog ugljena paleozojske starosti.
ta leita, uz leita eljezne rude i boksita (Chota Nagpur) na SI predstavljala su temelj
zaetka i razvoja rudarsko metalurkog bazena u dolini Damodar (Jamshedpur), zapadno od
Kalkute.

Klima
-Iz opeg prikaza monsunske klime mogu se shvatiti osnovna klimatska obiljeja Indijskog
poluotoka. To su, vie nego igdje u JI Aziji, naglaena tri godinja doba: 1. sparno ljeto, 2.
svjea zima i 3. vrue i suho proljee.
1.Sparno ljeto odgovara razdoblju kinog monsuna uglavnom od lipnja do listopada. Zbog
prostranosti potkontinenta, razliite izloenosti dominantnom smjeru monsuna i reljefnim
barijerama, trajanje i intenzitet ljetnog kinog monsuna nisu u svim krajevima jednaki.
Trajanje i snaga monsuna uglavnom opada od juga prema sjeveru, ali na Himalaji, zbog
reljefne barijere i izloenosti, opet znatno ojaa.
-Tako su JZ primorje (Malabar, Calicut oko 3000 mm u nizini a 6500 na planini) i SI prigorje
(Himalaja, Darjeeling oko 3200 mm) najkiovitiji predjeli Indijskog poluotoka i Zemlje
uope.
-Podnoje istonih Himalaja, u trokutu koji njeni lanci zatvaraju s Arakanskim planinama i
gdje se more najdublje uvuklo u kontinent, izmjerene su najobilnije kie na Zemlji
(Cherapunji 11 430 mm).
-Srpanj i kolovoz predstavljaju razdoblje obilnih kia na cijelom Indijskom poluotoku.
-Ljetne kie na ri Lanku dolaze krajem svibnja, na Malabarsko primorje poetkom lipnja, na
bombajsko primorje nekoliko dana kasnije, u unutranjost Dekana i u Bengalsku nizinu
sredinom lipnja, u Punjab i SZ Indiju krajem lipnja, a poetkom srpnja zahvati cijelo
podruje Himalaje.
-Ako monsun s kiom zakasni, nastupaju katastrofalne posljedice zbog sue. Glavna, ljetna
etva rie ovisi o pravovremenom dolasku monsunske kie.
-Kada nastupi ljetni monsun, pravi je klimatski pakao za doljake, a raj za insekte i gmazove.
-Tadanju sparinu, s potpunom zasienou zraka relativnom vlagom i temperaturom iznad
300 C, stranci teko mogu podnijeti. Zato su Britanci ljeti bjeali na svjeiju Himalaju
(Srinagar, Ghimla, Darjeeling).
-Ljetni je monsun sukcesija "rojeva" ("Rush Explosions") izmeu kojih nastupaju prekidi
naoblake i kie ("Breaks") s pojaanom insolacijom. U cjelini, to je teko (depresivno), vlano
i vrue (sparno) razdoblje koje je od najveeg utjecaja na prirodu i ivot Indijskog
potkontinenta.
-Kie poinju jenjavati uglavnom od poetka rujna i prestanu do kraja listopada. Tada se
vrijeme smiruje, ali to narue, nekad ranije, nekad kasnije, ali uvijek iznenada, tajfuni
najei su u listopadu u Bengalskoj nizini. Tamo tajfuni podignu velike plimne valove koji
nalete i poplave nisko primorje (1976. utopilo se 100 000 ljudi).
2. Svjea zima odgovara razdoblju suhog monsuna, uglavnom od studenog do veljae.
Izrazitija je i dulja na sjeveru, dok se na krajnjem tropskom jugu poluotoka gotovo sasvim
gubi. To je razdoblje dominacije SI zranog strujanja suhog i hladnog zraka iz unutranjosti
Azije i suhih kultura prosa, jema i penice.
-Zimski monsun, meutim, nije svugdje ni suh ni studen. Donosi kiu Koromandelskom
primorju i sjevernoj ri Lanki kamo dospije vlaan nakon to je preao prostrani Bengalski
zaljev.
7

Pored toga, povremene ciklone, koje ak iz Mediterana dospiju preko JZ Azije u

Indogangeku nizinu u sijenju i veljai, donose neto kie.
U cjelini, razdoblje zimskog monsuna znatno je smirenije i ugodnije, ali mnogo manjeg
gospodarskog znaaja od onog to ga ima ljetni monsun.
3. Vrue i suho proljee traje otprilike od oujka do svibnja. Suhoa i naglo zagrijavanje
kopna utjeu na injenicu da je svibanj najtopliji mjesec na Indijskom poluotoku. Tada se
maksimalne dnevne temperature kreu oko 40C, osobito u unutranjosti Dekana u
Hindustanskoj nizini (Hyderabad, 40C, Allahabad, 41C, Nagpur 43C).
-Lipanj i srpanj su neto svjeiji jer obilna kia snizi temperaturu. No, zbog visoke vlage u
zraku sparina je tee podnosiva od vrueg ali suhljeg zraka kakav je nad Indijskim
poluotokom u svibnju.
-O trajanju ovog treeg godinjeg doba ovisi pravovremeni dolazak ljetnog monsuna ili
njegovo zakanjenje.
-Promjenjivost koliine kie i njenog trajanja na Indijskom poluotoku i potencijalna
ugroenost od sue daljnja je karakteristika tog dijela Monsunske Azije.
-Najvea i najea odstupanja od prosjene "normalne" koliine kie su u sjeverozapadnim
dijelovima Indijskog poluotoka (Rann of Cutch, Sind, pustinja Thar i JZ dio Punjaba). Tu
varijabilnost godinjih padalina iznosi do 30%. To su upravo oni krajevi potkontinenta koji
inae, zbog nepovoljnog utjecaja suhog i vrueg Arapskog poluotoka, dobivaju najmanje kie
(Sind i Thar do 250 mm, donji Punjab do 500 mm). Spomenuti krajevi su aridni dio Indijskog
potkontinenta i uglavnom se nalaze u zapadnoj Indiji i Pakistanu. Sua se djelomino
ublaava navodnjavanjem vodama Inda ("Sukkur Barage Dam") i Petorjeja (Punjaba).
-Dekan je u cjelini, osim u primorju, vrlo podloan pluvijalnim oscilacijama, jer se njegova
unutranjost nalazi u kinoj "sjeni" s obzirom na glavni smjer puhanja ljetnog monsuna, iza
visoke barijere Zapadnih Gata.
-Najmanje je kolebanje godinje koliine padalina u Malabarskom primorju, koje je na
izravnom udaru ljetnog monsuna, i u Bengalskoj nizini koja je okruena Himalajama i
Arakanskim planinama (efekt duboko uvuenih mora i blizina visoke planinske barijere).
Prosjena varijabilnost ovdje ne prelazi 15% i to su predjeli s najobilnijim padalinama (iznad
3000 m) na Indijskom potkontinentu.
-U cjelini, indijski je potkontinent od sue najugroeniji dio Monsunske Azije (naglaena
suptropska kontinentalnost i neposredni utjecaj suptropskog pustinjskog pojasa JZ Azije).
Sigurno je samo tropsko primorje i krajevi u kontinentalnom dijelu ija vlanost je uvjetovana
reljefom (konvekcija).
-Specifinosti reljefa, izloenost moru i zranim masama kao i znatne razlike u geografskoj
irini nameu podjelu na 9 podruja s odgovarajuim obiljejima klime.
To su: 1. polupustinjski Beludistan, 2. svjea i vlana Himalaja, 3. pustinjski Sind i Thar, 4.
umjereni Hindustan (suniji gornji i vlaniji donji), 5. vlani suptropski Bengal, 6. suhi
unutranji Dekan, 7. tropsko Malabarsko primorje (Kerala i Konkan), 8. tropsko, neto suhlje
Koromandelsko primorje (Koromandel, Orisa) i 9. ekvatorijalna Sri Lanka (s neto sunijim
sjeverom).
8

-Razlike su u koliini kie, trajanju suhog razdoblja i godinjoj temperaturnoj amplitudi.

na temelju navedenih pluvijalnih karakteristika moe se izvesti zakljuak i o karakteristikama
povrinskih tekuica Indijskog poluotoka.

Tlo i biljni pokrov

-Na Indijskom poluotoku mogu se izdvojiti pet glavnih tipova tala:
1. aluvijalna naplavna tla (alohtona),
2. pustinjska tla
3. regur (autohtona pamuna tropska crnica)
4. laterit (autohtona tropska "terra rossa"
5. crvena tla JI Dekana
1. Aluvijalni nanosi su bogati muljem i organskim tvarima to pozitivno utjee na njihovu
plodnost.
-To su tla rijenih nizina Gangesa, Brahmaputre, Petorjeja (Punjaba), Inda, Mahanadija,
Godavarija i niza kratkih rijeka zapadnog (Malabarskog i Konkanskog) primorja. Na tim
tlima uzgaja se ria, juta i eerna trska.
-Prema vremenu nastanka i osobinama, razlikuju se stariji ocjediti rijeni nanosi "bagar", to
je tlo bogato kalcijem (osobito u nanosima himalajskih tekuica) i plodnije je od mlaeg,
"khadar" kojem plodnost umanjuju este poplave (ispiranje i zamovarivanje), osobito u
donjim dijelovima nizina ("Sanderbans" u bengalskoj delti).
2. Pustinjska tla: blizu mora tlo je zaslanjeno kao i u suhim krajevima sjeverozapada s
pustinjskim tlom, gdje je visok udio soli u tlu (pustinjski solonaci "reh" i " kalar" u
pustinjama Thar i Sind).
3. Regur je tipino tlo u unutranjosti SZ dijela Dekana (bazaltni plato Malva). Nastao je
troenjem vulkanskih (bazaltnih ) stijena u uvjetima monsunske klime. Bogat je organskim
tvarima i zato vrlo plodan. Na reguru dobro uspijeva pamuk pa ga zato zovu "pamuna"
crnica. Regur je u sunom razdoblju prhak i prainast a u vlanom ljepljiv i zasien vodom.
4. Laterit (tropska crvenica) je rairen u junim krajevima Dekana. Tee ga je obraivati i
manje je plodan od regura, jer je jae ispran i oskudijeva hranjivim mineralnim sastojcima.
9

-Lateritu su slina i crvena tla JI Dekana, ali su rahlija i uz navodnjavanje plodnija (riita u
Koromandelskom primorju).

JUNA AZIJA
drutveno-geografske znaajke

STANOVNITVO JUNE AZIJE

-Indijski je potkontinent prostor prastarih kultura i civilizacija Azije, ostaci kulture Mohenjo
Daro (3000 p.n.e.) u dolini rijeke Ind.
-Prostor duge govorne i pisane tradicije i bogate duhovno-literarne batine.
-Tri su glavna kulturno-povijesna i populacijska sloja na Indijskom potkontinentu: 1.
preddravidski, 2. dravidski i 3. arijski (indoeuropski).
1. Preddravidsko stanovnitvo ouvalo se u nekim predjelima Himalaje, Assama, Zapadnih
Gata, sredinjeg i junog Dekana i na Sri Lanki. To su Balti, Hunza i Nagar u Karakorumu,
Naga na tromei Indije Mjanmara i Kine, Munda u Orisi, Kader, Kamikarar i Irulan u junom
dijelu Zapadnih Gata, Veda u unutranjosti Dekana i na Sri Lanci.
U vezi tih etnikih skupina dosta je neobjanjenog. Svojevrstan su relikt u mlaem
dravidskom i indoeuropskom moru. Radi se uglavnom o primitivnim i nedovoljno razvijenim
ljudskim zajednicama od kojih su mnogi na stupnju lovaca i sakupljaa. Za skupinu Munda
pretpostavlja se da je kineskog porijekla.
2. Dravidsko stanovnitvo pripada skupini naroda u JI Dekanu i na sjevernoj Sri Lanki.
Dravidi govore dravidskim jezicima koji se razlikuju od preddravidskih i indoeuropskih. Neke
manje skupine ive na sjevernom Dekanu oko rijeke Narmade i u Baludistanu.
Rauna se da Dravida ima oko 80 milijuna. Imaju bogatu literaturu religijskih, epskih i lirskih
obiljeja. Knjievnost im je pod utjecajem sanskrta (klasini jezik indijske literature).
Glavne skupine Dravida su Tamili, Telugu, Kannada i Malayalam u dravama Madhya
Pradesh, Karnataka, Andra Pradesh, Tamil Nadu i Kerala. Dravidi su jo prije dolaska Arijaca
u Indiju (oko 1500 god. p.n.e.) poznavali pismo i kovine.
3. Indoarijsko stanovnitvo koje je poelo dolaziti na Indijski poluotok u 2. tisuljeu p.n.e.
iz Iranskog platoa i centralne Azije, potisnulo je starosjedioce i postalo vrlo brzo dominantan
populacijski sloj. Proces ekspanzije odvijao se prema jugu gdje su se potisnuti Dravidi
najbolje ouvali. Dolo je i do mijeanja Dravida s Indoarijcima. To su junoindijski i
cejlonski Singalezi. Od arijskog doseljavanja koje je znailo prodiranje stoara u podruja
agrarne civilizacije, Indijski je poluotok doivio viestruke utjecaje i prodore sa strane.
Potinjavanjem starosjedilaca pridolicama, stvoreni su temelji izrazitog drutvenog
raslojavanja i stvaranja kasta, koje i danas teko pritiu Indiju.
Otuda je prisutna i pojava da su etnike skupine prastanovnika ostale uglavnom izvan kasta
(nedodirljivi, parije), tj. najnii drutveni sloj.
U novije vrijeme pokrtavanje pripadnika kaste nedodirljivih

10

-Iako se indijski prostor u drutveno-gospodarskom pogledu raslojavao u uvjetima izrazite

zatvorenosti, ipak su povremeni prodori stranih osvajaa u povijesti (od Perzijanaca,
Aleksandra Makedonskog do srednjovjekovnih prodora Mongola i kasnije britanskog
kolonijalizma) unosili promjene na potkontinent.
-Izrazito drutveno raslojavanje i diferencijacija u kojoj su Brahmani, kao teoloko-filozofski
sloj stajali na vrhu, nije se mijenjalo.
-Vie prividne nego stvarne novine bile su u pojavi, razvoju i zatim potiskivanju budizma
koji je nastao u Indiji a proirio izvan nje, na Cejlonu, Istonoj i JI Aziji.
-Znaajniji od budizma za Indiju bio je prodor islama sa zapada. Islam je, irei se od 8. do
17. st. u Indiji i Pakistanu unio elemente podvojenosti na islamsku i hindusku komponentu
stanovnitva Indijskog poluotoka.
-Islam se naroito proirio pod okriljem Velikih Mogula (perz. mogul = Mongol) koji su i
sami bili muslimani. To je na kraju rezultiralo stvaranjem dviju drava na dekolonijaliziranom
poluotoku 1947. god., islamskog Pakistana i hinduske (brahmanistike) Indije.
-Sva ta kretanja ogledaju se u velikoj i sloenoj etnikoj, jezinoj i vjerskoj strukturi Indijskog
poluotoka. U toj mjeavini su Kamir, Punjab i Radputana (Thar) pokrajine s razmjerno
najiim indoarijskim stanovnitvom.
-Tri glavna povijesno-kulturna sloja, preddravidski, dravidski i indoarijski reflektiraju se i u
arenilu jezika i jezinih skupina.
-Smatra se da ih je na tlu indijskog poluotoka vie od 200, ali neki tvrde da se radi samo o
dvadesetak velikih jezika oko kojih se okupljaju brojni dijalekti i nesamostalni jezici.

-Glavni jezici su: indoeuropski (Hindu, Urdu, Bihar, Orija, Bengali te asamski, marathski,
konkanski, guderatski, radputanski, sindski, pendabski, kamirski, paharski i drugi, kojima
govori veina stanovnitva Indijskog poluotoka), preddravidski (Munda i dr.) kojima se slui
oko 5 mil. ljudi; dravidski (Tamil, Telugu, Malajalam, Kanara i dr.) kojima se slui oko 80
mil. ljudi.
-Najraireniji jezici su hindu i urdu. Hindu jezikom govore govore stanovnici porjeja
Gangesa i Inda, i u srednjoj Indiji. To je, uz engleski, slubeni jezik Indije.
Urdu je bio glavni jezik u Mogulskom carstvu; slian je perzijskom od kojeg je primio mnogo
elemenata. Urdu je danas, uz engleski, slubeni jezik Pakistana.
11

-Religijski sastav je razmjerno homogen. Dvije velike religije (hinduizam ili brahmanizam
i islam) okupljaju glavninu stanovnitva Indijskog poluotoka.
-Budizam, premda je nastao na tlu sjeverne Indije, nije u njoj naiao na prihvaanje i danas
okuplja samo nekoliko milijuna vjernika, preteno na ri Lanki, u Nepalu i Butanu.
-Budizam nije priznavao kaste. Buddha: svi su ljudi jednaki jer imaju sposobnost postizanja
konanog izbavljenja iz kruga raanja i smrti.
-Vjerski utjecaji duboko su ukorijenjeni u nainu ivota stanovnitva Indijskog poluotoka. 4/5
je hinduistike vjerske pripadnosti, a manje od 1/5 su muslimani a ostatak otpada na budiste
(lamaiste), Zoroastre (Farsi koji su perzijskog porijekla), krane (u Kerali, gdje su
portugalski misionari irili katolianstvo), Sikhe (antikastinska reforma hinduizma pod
utjecajem islamskih ideja), neke sekte orijentalnih kulturno-religijskih utjecaja te na animizam
(zaostale skupine na jugu Dekana, na ri Lanki i na tromei Indije, Mjanmara i Kine).
- Hindusi 830 mil, muslimani 140 mil, krani 25 mil.
-Utjecaj religije na Indijskom poluotoku izrazito je jak vjerska pripadnost bila je osnova
politike podjele potkontinenta nakon odlaska Britanaca 1947. godine. Religijsko
raiavanje u graninim krajevima nakon povlaenja indijsko-pakistanske granice
uzrokovalo je seobu 17 milijuna stanovnika u Pakistanu, Bengalu i Assamu u oba smjera.
-Sukobi na ri Lanki: Sinhalezi (veina) i Tamili (manjina). Poetak tamilske pobune: 1983.,
teritorijalni zahtjevi. Sinhalezi su budisti a Tamili hinduisti.
-Kaste (portug. casta = istoa) su specifinost Indijskog poluotoka. Ima ih i drugdje, ali su
najizrazitije na Indijskom poluotoku. Kaste = grupiranje stanovnitva prema socijalnom
poloaju i gospodarskoj snazi. Kastinski sustav u Indiji i na ri Lanki najouvaniji je u svijetu
(hinduizam).
-Podjela stanovnitva na kaste (varne) temelji se na prvobitnoj drutvenoj podjeli rada koja se
s vremenom sve vie izdiferencirala u okviru povlatenih i potinjenih skupina stanovnitva.
-Takva diferencijacija nastala je nakon dolaska arijskog stanovnitva i ouvala se manje-vie
do danas. U Indiji postoje 4 osnovne kaste unutar kojih je okupljeno mnotvo manjih kasta
(rauna se oko 3000) krenje endogamije.
Glavne kaste su: brahmani ili sveenici; katrije ili ratnici; vajije ili zemljoradnici i trgovci
te udra ili siromani narod koji mora sluiti drugim kastama. Izvan kasta su parije ili
nedodirljivi, izopenici iz drutva koji obavljaju najnie poslove. Svatko tko je roen u
svojoj kasti, u njoj i umire. To se podnosi, jer se vjeruje u inkarnaciju.
U novije vrijeme pokrtavanje.
-Takvu dugotrajnu kastinsku organizaciju u indijskom drutvu svi osvajai Indijskog
poluotoka su prihvaali, jer im je osiguravala redovito ubiranje poreza i relativno lako dranje
stanovnitva u pokornosti.
-Kastinski sustav - glavna konica razvoju naroda Indije gdje se u svim sektorima djelatnosti
stvaraju zatvorene skupine kastinskih obiljeja. To vrijedi i za dananjicu, premda su
kastinske skupine u Indiji slubeno ukinute (indijskim Ustavom iz 1950.) Slino je i na ri
Lanki.
-Velika nastojanja M. Gandhija, D. Nehrua i njihovih sljedbenika dala su skromne rezultate.
Razmjetaj i gustoa stanovnitva
12

-Na Indijskom poluotoku ivi 1.37 mlrd stanovnika (2002.). Prosjena gustoa stanovnitva
iznosi 382 st./km2. To znai da na 3,3% povrine naseljenog kopna ivi 22,3 % ovjeanstva.
-Iz te injenice moe se zakljuiti o tekoama s kojima se bori taj dio nedovoljno razvijenog
svijeta. Indija je druga u svijetu po broju stanovnika (1,13 mlrd 2007.) Od toga vie od 400
mil. ljudi ivi ispod granice siromatva.
-Najgue naseljena podruja su Bengal, nizina srednjeg Gangesa, Chattisgarh, dio istone
(Koromandelske) i zapadne (Malabarske) obale, dolina Inda.
-Najrjee su naseljeni dijelovi zapadnog Pakistana i Indije (Thar, Baludistan) i unutranji
krajevi sjevernog Dekana (Madhya Pradesh).
Rekonstrukcija porasta broja stanovnika Indijskog poluotoka od kraja 16. st. do najnovijeg
vremena pokazuje dugotrajnu stagnaciju do kraja 18.st., zatim buenje i ekspanziju (19. st.) i,
na kraju, eksploziju u 20. st.
-Oko 1600. god. Indijski potkontinent imao je oko 120 mil. st., 1800. god. oko 150 mil. st.,
1900. oko 290 mil. st., 1965. oko 600 mil. st., i 2002. 1 372 mil. st.
-Karakteristian je ubrzan porast stanovnitva od vremena kada su poeli djelovati faktori
smanjivanja gladi - poveanje proizvodnje hrane (zelena revolucija) i iskorjenjivanje
epidemija koje su ranije uzrokovale veliku smrtnost stanovnitva.
-Bolja povezanost s vanjskim svijetom, osobito nakon prvog i drugog svjetskog rata te vee
mogunosti intervencije svjetske zdravstvene organizacije i UN na suzbijanju povremenih
epidemija, smanjivale su mortalitet. Natalitet je i dalje ostao visok. Rezultat je visoki prirataj
zbog kojeg se stanovnitvo izmeu 1965. i 2002. vie nego udvostruilo. Projekcije govore da
e 2050. u Indiji biti 1.6 mlrd ljudi.
-Prevladava mlado stanovnitvo (u dobi do 15. god. je 33,6% st., a u dobi od 60 i vie god. je
svega 7,0% st.; 2000.); prosjeno trajanje ivota je izmeu 52 i 58 godina.
Urbanizacija
-Veina stanovnitva ivi u ruralnim podrujima; udio gradskog stanovnitva: 27,8%, (2001.)
-Broj urbanog stanovnitva poveava se intenzivnim doseljavanjem siromanog seoskog
stanovnitva.
-1990. i 2001. godine u siromanim gradskim etvrtima (slamovima) ivjelo je vie od
polovice gradskog stanovnitva.
-U Indiji, najvei gradovi su: Bombay s 16,4 mil. st., Calcutta s 13,2 mil. st., Delhi s 12,8
mil. st., Hyderabad s 5,5 mil., Madras (Chennai) s 6,4 mil. st., Bangalore s 5,7 mil. st.
(2001.)
-U Pakistanu i Bangladeu najvei gradovi su Karachi s 11,7 mil. st. i Dhaka s 12,3 mil st.
Gospodarstvo
-Indijski je poluotok bio prostor nedovoljno razvijenog gospodarstva, tradicionalnog
ekstenzivnog poljodjelstva, stoarstva i industrijskih oaza koje nisu poremetile staru socijalnu
strukturu.

13

-Golemi prostor, brojno stanovnitvo, smjena dvaju razliitih monsuna, kolonijalna prolost,
vjerska determiniranost i etniko-politika razbijenost, bili su faktori slabije drutvenogospodarske razvijenosti veeg dijela poluotoka
-Indija - polarizacija: razvijeniji jug i slabije razvijen sjever.
-Usporedba kretanja stanovnitva i proizvodnje u Indiji od kraja 19. st. pokazuje
neusklaenost jer je porast broja stanovnika bio velik a proizvodnja gospodarskih dobara je
stagnirala. Tako je npr. prosjeni godinji porast nacionalnog dohotka Indije u razdoblju
1953.-1965. iznosio samo 1,3 %. U isto vrijeme stopa godinjeg rasta stanovnitva bila je oko
2 % (20 promila) s vrlo visokom stopom nataliteta (4,2 %) i mortaliteta (2,2 %).
-Danas stopa BDP-a iznosi 9-10% godinje, a prirodni prirataj oko 1,6 %. Posljedica je
opadajueg ali jo uvijek visokog nataliteta (2,5 % 2002.) a mortalitet je smanjen na 0,9 %.
Moe se ustvrditi da je Indija poetkom 21. stoljea, uz Kinu, postala najdinaminije
gospodarstvo svijeta, ali i zemlja s velikim socijalnim, regionalnim i ekonomskim razlikama.
Stopa nezaposlenosti iznosi visokih 24%.
Poljoprivreda
Uglavnom je podlona ritmu monsuna, osim u razmjerno manjim podrujima sjeverozapada
(Punjab, Sind i dr.) gdje su izgraene brane i ostvaren sustav suvremenog navodnjavanja
polja. Razmjetaj i rairenost kulturnih biljaka odraava klimatska obiljeja dijelova
potkontinenta.
-Navodnjavanje se prakticira na oko 1/5 obraenih povrina i uglavnom na riitima, u
manjoj mjeri na pamunim poljima. Na aridnom sjeverozapadu (Punjab), nakon izgradnje
velikih brana, navodnjava se vie od polovice obradivih povrina. U Sindu udio iznosi 9/10, u
gornjem dijelu nizine Gangesa oko 1/4, dok se u dravi Tamil Nadu (Madras) na jugu Dekana
navodnjava 1/3 obraenih povrina.
- Indija je izrazito poljoprivredna zemlja jer u poljoprivredi radi dvije treine stanovnitva (a
samo 18 % BDP-a). Glavno je dostignue indijske poljoprivrede nakon osamostaljenja
injenica da proizvodi dovoljno hrane za domae stanovnitvo. 1950-ih i 1960-ih godina
poljoprivredna proizvodnja poveala se gotovo iskljuivo zbog dobivanja novih povrina,
meutim to je u nekim sluajevima imalo nepovoljne posljedice na okoli.
-Tzv. zelena revolucija kojom se u zadnjim desetljeima poveao prinos irenjem umjetnog
natapanja, uvoenjem novih tehnologija i produktivnijih sorti, gotovo je u cijelosti ograniena
na umjetno natapane povrine i samo na neke kulture (penica, ria i eerna trska).
-Najvanija poljoprivredna podruja nalaze se u Indo-gangekoj nizini, u nizinama i deltama
dekanskih rijeka te uzdu istone i zapadne obale poluotoka Dekana.
-Najvaniji proizvod su itarice, na umjetno natapanim poljima ria (135 mil. tona, druga na
svijetu 22,8% svjetske proizvodnje),
-U suim sjeverozapadnim dijelovima Indo-gangeke nizine penica (70 mil. tona, trea na
svijetu 12% svjetske proizvodnje) i kukuruz,
-U unutranjosti Dekana: razliite vrste prosa (18,5 mil. tona, prva na svijetu 21,5%
svjetske proizvodnje). Za prehranu stanovnitva vrlo su vane i mahunarke, gomoljike
(krumpir i slatki krumpir) i povre.

14

-Od industijskih biljaka najvanija je eerna trska (18,94 mil. tona eera, prva na svijetu
14,7% svjetske proizvodnje), zatim uljarice (kikiriki, soja, uljana repica, suncokret itd.) i u
unutranjosti Dekana pamuk.
-Vrlo je vaan i uzgoj aja u viim dijelovima june Indije i u Asamu, duhana, kave u viim
dijelovima june Indije, kauuka u obalnim nizinama na jugu i jute u Zapadnom Bengalu.
-Iako irom itavog potkontinenta postoji mnogomilijunski stoni fond (uglavnom indijsko
govedo zebu), stoarstvo je od malog znaaja jer Hindusima vjera zabranjuje koritenje
goveeg mesa, a Muslimanima svinjskog.
-Neto znaajniji uzgoj stoke u gospodarskom smislu postoji jedino na suhom SZ, u
polunomadskom Baludistanu. Tu Baludi i Pathani uzgajaju ovce i koze (transhumantno
stoarstvo - sezonsko kretanje za stokom).
-S druge strane, muslimanski dio potkontinenta (Pakistan i Banglade, Hyderabad u SZ Indiji)
ne uzgaja svinje vjerski faktor pridonosi siromatvu, slaboj i nedovoljnoj ishrani
sljedbenika dviju glavnih religija Indijskog poluotoka.
Rudno bogatstvo
-Indija ima dosta veliko rudno bogatstvo. Najvanije je dobivanje eljezne rude (76,3 mil.
tona, peta na svijetu) u sjeveroistonom dijelu blizu nalazita kamenog ugljena (Bihar,
Orissa, Jharkhand, Zapadni Bengal) i u Karnataki. Od ostalih ruda dobivaju se boksit, krom i
mangan. Vano je i dobivanje dragog i poludragog kamenja te zlata i srebra.
-Od fosilnih energetskih izvora najvaniji je kameni ugljen. Proizvodnja nafte i zemnog plina
pokriva manji dio domaih potreba - uvoz.
Industrija
-Nakon osamostaljenja Indija je imala razvijene samo neke industrijske grane (prvenstveno
tekstilnu industriju), dok je veinu potrebnih proizvoda morala uvoziti iz V. Britanije.
-U industrijalizaciji po uzoru na sovjetski primjer bio je vrlo vaan dravni sektor, zbog
kljune uloge industrije u jaanju vojne sile. Veliki dio tzv. stratekih industrijskih grana
(rudarstvo, crna i obojena metalurgija, industrija strojeva, elektrotehnika, kemijska i dr.) jo
su uvijek veinom u dravnom vlasnitvu, a njima upravljaju velike dravne korporacije.
-Tek tijekom 1990-ih poela se provoditi opsena liberalizacija i deregulacija dotad
zatvorenog gospodarstva i time se indijsko gospodarstvo oslobodilo strogog nadzora drave
nad ulaganjem privatnog kapitala.
-Karakteristika indijske industrije jest velika razlika izmeu tzv. organiziranog sektora i
neorganiziranog sektora, koji radi veinom zastarjelom tehnologijom na poluzanatskoj ili
zanatskoj osnovi i zapoljava prije svega nekvalificiranu radnu snagu te obuhvaa veinu
nekih industrijskih grana (npr. tekstilnu, koarsku industriju, proizvodnju sastavnih dijelova
automobila itd.).
-Jo jedna od glavnih karakteristika indijske industrije je vrlo niska produktivnost rada kao
posljedica loe opskrbe energijom, zastoja u nabavi, zastarjele tehnologije, niskog stupnja
naobrazbe radne snage itd., to se u novije vrijeme mijenja snani industrijski rast, osobito
junih drava.
15

-Najvanije podruje teke industrije nastalo je uz nalazita kamenog ugljena, eljezne rude
i ostalih ruda na sjeveroistoku zemlje (Bihar, Chota Nagpur, Zapadni Bengal).
-Druga najvanija industrijska regija jest Bombay-Pune, gdje je u poetku prevladavala
tekstilna industrija, a nakon osamostaljenja nastala je i raznovrsna industrija robe iroke
potronje, kemijska, metalna, automobilska, elektrotehnika, elektronika, grafika itd.
-Trea regija je na jugu Dekana sa sreditem u Bangaloreu, gdje se industrija temelji na
vanom istraivakom potencijalu tamonjeg sveuilita i brojnih dravnih istraivakih
instituta te velikim proraunskim sredstvima za razvoj suvremenih grana industrije i visoke
tehnologije (zrakoplovna, informatika svemirska, elektronika, elektrotehnika,
farmaceutska itd.).
-Ostala vea industrijska sredita su Calcutta (tekstilna, pogotovo prerada jute, prehrambena,
automobilska, strojogradnja), Delhi (elektrotehnika i elektronika, metalna, automobilska),
Ahmadabad (tekstilna pamuk, strojogradnja), Madras (metalna, elektrotehnika,
petrokemijska), Hyderabad (elektrotehnika, metalna, duhanska), te Nagpur (tekstilna,
metalna).
-Prema broju zaposlenih daleko je najvanija tekstilna industrija, pogotovo pamuna, koja je
rasporeena u gotovo svim veim gradovima. Njezino tradicionalno sredite je Bombay.
Prerada jute u Calcutti i uz rijeku Hugli.
-Po cijeloj Indiji smjetena je prehrambena industrija, koja prerauje proizvode iz blie
okolice te razliita industrija strojeva i metalna industrija za domae trite, npr.
brodogradilita, tvornice automobila (Bombay, Madras, Bangalore, Calcutta). Bombay je i
glavno sredite filmske industrije.
-indijsko gospodarsko udo veliki broj mladog stanovnitva, visokoobrazovana radna
snaga, drava ulae u istraivanje i razvoj, povoljni uvjeti za strane investicije, ekonomija
ovisi uglavnom o vlastitom tritu manja izloenost recesiji
-U zadnjih pet godina indijsko gospodarstvo je raslo po prosjenoj godinjoj stopi od 8,8 %
(industrija: 2003./2004. + 22,6 %; 2004./2005. + 29,7 %; 2005./2006. + 23,4 %
-usluni sektor raste najbre 53,8% udjela u BDP-u (2005.)
-udio trgovine: 32%, industrija: 27,6%
-najbri rast: tvrtke iz sektora informatikih tehnologija, outsourcing.
Promet
-Glavni prijevozni pravci relativno su razvijeni ali nisu osuvremenjeni i ne odgovaraju
mjerilima suvremenog svjetskog prometa. Pravih je cesta malo. Suvremene prometnice
povezuju samo velike gradove. Najznaajnije su ceste Delhi - Calcutta i Delhi - Bombay, te
neke ceste na Dekanu.
-eljeznika mrea dosta je gusta ali je razliite irine kolosjeka i zbog toga nepovezana. Prve
magistralne pruge koje su povezivale Bombay, Madras, Calcuttu, Delhi, Karachi i Kalikut
izgraene su od 1854. do 1875. godine Ishodita i terminali bili su im glavne luke poluotoka.
Ta su vorita glavna i danas.

16

-Veinu eljeznikih pruga izgradili su Britanci, sustavno i u cilju efikasnije kontrole nad
poluotokom, zbog prebacivanja vojnih snaga i zbog izvlaenja sirovina.
-Poloaj glavnih obalnih i kasnije unutranjih uporita predodredio je dominantne eljeznike
pravce. Time je umanjeno znaenje geografskog poloaja drevnih luka i uporita koja su inae
bila podlona zamuljivanju (Tatta u delti Inda, Baroda i Surat u Kambejskom zaljevu i dr.)
-Dananja politika podjela poluotoka unijela je stanovite promjene u stare prometnogeografske odnosima i uspostavila nove. Tako je Indija izgradila novu luku Kandla u zaljevu
poluotoka Run of Kutch, a Banglade luku Chittagong na istonom rubu Bengalskog zaljeva.
Time je smanjeno prometno znaenje Dacce.

KINA
-Povrinom je trea po drava na svijetu (9.596.960 km2) , a prema broju stanovnika prva 1.3 mlrd. (2006.)
-Na sjeveru granii s Mongolijom i Rusijom, na sjeveroistoku s Rusijom i Sjevernom
Korejom, na istoku se nalaze uto i Istonokinesko more, na jugu Junokinesko more,
Vijetnam, Laos, Mijanmar, Indija, Butan i Nepal, na zapadu Pakistan, Afganistan i
Tadikistan, na sjeverozapadu Kirgistan i Kazahstan.
-Kina obuhvaa i vie od 3.400 otoka, od kojih je najvei Hainan u Junokineskom moru.
-Na istoku se nalaze prostrane nizine uz velike rijeke i breuljci s niim gorjima (Niska
Kina), dok je zapadni dio planinski (Visoka Kina).
-Najvei dio Visoke Kine jest visoravan Tibet. ine ga planinski hrptovi sa smjerom
pruanja od Z prema I i zavale bez otjecanja u more izmeu njih.
-Sredinji dio visoravni dosee visinu 3000-4000 m, a sa svih strana okruena je viim
planinama: na jugu 2.400 km dugaak mladi nabrani gorski sustav Himalaje s najviim
vrhovima svijeta (Mt. Everest 8.848 m), na sjeveru starije gromadno gorje Kunlun Shan od
paleozojskih stijena, gnajsova i kristalinskih kriljavaca (najvii vrh Muztag, 7723 m) s teko
prohodnim prijevojima na vie od 5000 m.
-Na istoku Tibetska visoravan prelazi u vrlo ralanjena, teko prohodna gorja s dubokim
dolinama velikih azijskih rijeka koje u velikom luku zavijaju prema jugu.
-SZ dio Kine - mozaik velikih meuplaninskih zavala (Tarimska, Dungarska, Qaidamska).
Oko 1500 km dugaka i do 650 km iroka Tarimska zavala mlada je tektonska udubina na
visini od 700-1000 m, izmeu Kunluna na jugu, Pamira na zapadu i Tian Shana na sjeveru.
Sredinji dio prekriva oko 400 000 km2 velika ilovasta, ljunkovita i pjeana pustinja Takla
Makan, a rubove nanosi plodnog prapora (oaze uz planinske rijeke).
-Tarimsku zavalu od sline, ali manje, Dungarske zavale na sjeveru odvaja 3000 km
dugaak i do 600 km irok gromadni visokogorski sustav Tian Shana.
-Visoko gorje Tien Shan prema istoku prelazi u prostrani Mongolski ravnjak na 1000-2000
m, na kojem prevladava polupustinja i ljunkovita, ponegdje pjeana, pustinja Gobi (kineski:
Shamo).
-Pustinja Gobi se protee vie od 2000 km prema istoku i zavrava gorjem Hingan, koje se
strmo sputa u ravniarski predio Mandurije.
17

-Gorje Qin Ling (navii vrh Taibai Shan, 3767 m), koje je istoni nastavak Kunluna i koje se
prema istoku postupno snizuje, izrazita je orografska i klimatska mea izmeu sjeverne i
june Kine.
-U sjevernoj Kini (oko 1,2 mil. km2) u unutranjosti prevladavaju gorja i nie zaravni
paleozojske starosti, prekrivene 20-250 m debelim nanosima pleistocenskog prapora. Zbog
jake erozije reljef je vrlo ralanjen i teko prohodan. Prema SZ prelazi u polupustinjski
ravnjak Ordos kod velikog zavoja rijeke Hoangho. Ravnjak je prema prirodnim i drutvenim
karakteristikama ve dio Unutranje Mongolije.
-Veliki kineski zid - granica izmeu vrlo razliitih civilizacija nomadske Mongolije i
poljodjelske Kine oko 6000 km duine, gradio se od 2. st. pr. Kr. do 16. st.
-U sjevernom podnoju gorja Qin Ling protee se uzdu rijeke Wei He u smjeru Z-I veliki
tektonski jarak, kolijevka kineske civilizacije i drave (Xian).
-Prema SI lesni ravnjaci prelaze u slabije plodno i slabije naseljeno Sjevernokinesko gorje,
sastavljeno od vie pobra odvojenih dolinama. Gorje se uglavnom prua u smjeru JZ - SI i S
J; strmo se sputa prema Velikoj kineskoj nizini i dalje na SI u Manduriju.
-Velika kineska nizina u donjem toku Hoanghoa sastoji se od golemih pjeano-glinovitih
nanosa koje su nataloile rijeke u mladu tektonsku zavalu u podnoju gorja. Zbog velikih
nasipavanja rijeke su u prolosti vie puta mijenjale tok (Hoangho je npr. 1194.-1853. utjecao
u uto more juno od poluotoka Shandonga) - javljale su se katastrofalne poplave. Danas
rijeke teku izmeu nasipa koji se uzdiu do 20 m nad okolnom nizinom. Izgraeni su i veliki
18

kanali. Na istoku se iz ravnice uzdie do 1524 m visoko gorje Shandong sastavljeno od

paleozojskih stijena. Prema istoku ono prelazi u poluotok Shandong s niskim, vrlo
ralanjenim granitnim gorjem.
-Izmeu Velikog Hingana na zapadu i pobra uz granicu s Korejom i Rusijom nalazi se
Mandurija. Sredinji dio ini Mandurska nizina od lesnih nanosa i rijenih naplavina, dok
se na JI i I uzdiu gorja do 1600 m (prekambijske i paleozojske stijene - kameni ugljen) i
tercijarnih izljeva bazaltne lave.
-Juna Kina (oko 2,5 mil. km2) uglavnom je brdovita. Nizine su samo uz rijeke (Jangce, Xi
Jiang) i u dnu veih kotlina (npr. Crvena zavala). Gorja se preteno pruaju u smjeru JZ-SI i
vrlo su ralanjena (Pz); veinom su ogoljela i slabije naseljena, premda visinom rijetko
premauju 2000 m.
-Za gorja juno od rijeke Jangce, koja se proteu se sve do vrlo razvedene obale
Junokineskog mora, karakteristina je izmjena niskih gorskih hrptova od paleozojskih stijena
i granitnih intruzija te ravnjaka od mezozojskih crvenih pjeenjaka izmeu njih. Ravnjaci su
zbog tektonskih pokreta na razliitim visinama. Prevladava nepregledno prostranstvo vrlo
ralanjenog reljefa s relativno uskim rijenim dolinama i uskim obalnim nizinama,
mjestimino podruja kra (Guilin, provincija Guanxi).
-U podnoju istonotibetskih planina nalazi se zavala Seuan (Crvena zavala), prekrivena
crvenim pjeenjacima i ilovastim nanosima. Od ostatka Kine odvajaju je prostrana, rijetko
naseljena gorja velika gustoa naseljenosti u Chongqing.
-Na JZ je teko prohodno i rijetko naseljeno Junansko visoje s uskim planinskim hrptovima
orijentiranim na J i s dubokim kanjonima, dok su prema JI i I veinom vapnenaka gorja
najvee krko podruje na na svijetu (oko 600 000 km2).
Klima
-Juna Kina ima vlanu monsunsku klimu sa 1500-2000 mm padalina na godinu (veinom
izmeu svibnja i rujna). Koliina padalina smanjuje se prema zapadu i sjeveru. I na sjeveru
prevladava monsunska klima, ali s manje padalina (500-1000 mm, veinom izmeu lipnja i
kolovoza) i niom temperaturom.
-Zbog sibirske anticiklone ondje su zime hladne. Hladne zrane mase iz unutranjosti imaju
otvoren put iznad ravnica na istoku, dok ih gorje Qin Ling djelomino zaustavlja na putu
prema jugu.
-Na zapadu je klima izrazito kontinentalna, u niim dijelovima pustinjska i stepska, a u
viim klima tundre s vrlo hladnim zimama (srednja temp. sijenja do -25C), svjeim ljetima
i vrlo malo padalina (50-500 mm).
Vode
-Velike kineske rijeke teku s brdovitog zapada prema istoku i jugoistoku. Najvee su Jangce
(Chang Jiang, 6380 km), Hoangho (Huang He, uta rijeka, 5464 km), i Xi Jiang (Biserna
rijeka, 1957 km).
-U Tibetu izviru i brojne druge azijske rijeke, npr. Mekong (Lancang Jiang, 4350 km),
Salween (Nu Jiang, 3060 km), Brahmaputra (tibetski: Tsangpo, 2840 km) i dr.
19

-Velika su podruja bez otjecanja u more, npr. Tarimska zavala s rijekom Tarim (Tarim He,
2030 km). Zbog velikog kolebanja razine vode i zasipavanja, osobito su u nizinama Hoanghoa
i Jangcea este katastrofalne poplave. Obino pogode tisue km2 gusto naseljenih podruja,
prouzroe veliku tetu i uzrokuju brojne rtve, npr. uz Hoangho 1933., 1938. i 1949., uz
Jangce 1931., 1954. i 1998. Three gorges dam na rijeci Jangtze.
-Na Tibetskoj visoravni postoje brojna slatkovodna i slana jezera (najvee Qinghai Hu, 4583
km2).
-Velika i plitka jezera koja slue za zadravanje vode nalaze se u nizini u donjem toku
Jangcea.
-Goleme zalihe vode na Tibetu - jedan od glavnih interesa kineske nazonosti na toj
visoravni, izvoru najveih azijskih rijeka Tibet je strateko podruje - kontrola nad Tibetom
daje Kini pristup golemim rezervama vode
-S klimatskim zagrijavanjem koje pogorava probleme s vodom u Aziji, kontrola nad Tibetom
omoguuje Kini da od pitanja vode napravi mono politiko oruje
-Na tibetskoj visoravni izviru Ind, Mekong, Jangce, Brahmaputra, Sutlej i druge rijeke; od
veih regionalnih rijeka jedino Ganges izvire na indijskoj strani Himalaje.
-Dok kontrolira Tibet, Kina se moe upustiti u gradnju velikih hidroenergetskih objekata,
neophodnih za kineski gospodarski razvoj.
-Optereenje problemom zagaenja zbog dva desetljea brzog gospodarskog rasta - Kina je
postavila cilj: do 2020. godine 15 % potronje energije treba dolaziti iz obnovljivih izvora.
-Kina razmilja i o skretanju tokova rijeka zbog navodnjavanja, to izaziva veliku zabrinutost
Tibetanaca, Indijaca i zatitara okolia.
-Vjerojatno je da program od 100 milijardi yuana (10 milijardi eura) kojeg je Kina u oujku
2007. najavila za Tibet podrazumijeva pripreme za ''Veliku rutu'' od zapada za dopremu vode.
-Rijeka Jangce najdua je azijska rijeka i sa 6300 km trea na svijetu, iza Nila i Amazone,
izvire na tibetanskoj visoravni Qinghai i na putu do Istonoga kineskog mora u blizini
angaja prolazi kroz 8 kineskih provincija.
-Porjeje rijeke Jangce najnaseljenijeje kinesko podruje i u njemu ivi priblino treina
kineskog stanovnitva. Ima povrinu od 1,8 milijuna km 2, protok vode u sekundi je 31,055
m3, godinje u more otjee 1000 milijardi m3 vode.
-Ukupni pad je 5800 m, pa se snaga hidroenergije procjenjuje na 288 milijuna kW, od tog se
golemog potencijala dosad iskoritavalo tek 6 %.
-Rauna se da se je samo u 20. stoljeu u poplavama utopilo vie od 300.000 ljudi, poplave su
vrlo uestala pojava, a od davnine se pojavljuju uglavnom svakih desetak godina. Razina se
vode zna podignuti 6-17 m pa su obale zatiene nasipima ukupne duljine 33.000 km.
-Ideja o regulaciji rijeke Jangce odavno je prisutna, a prvi ju je javno iznio 1918. Sun Yat Sen,
prvi predsjednik Kine nakon vietisuljetne vladavine careva.
-Three Gorges Dam (Brana tri klanca) oduvijek je ideja o iskoritavanju vodnog
potencijala rijeke Jance bila vezana uz rijeni predio u sredinjoj Kini, izmeu istonog dijela
pokrajine Seuan i zapadnog dijela pokrajine Hubei, taj predio nazvan je Tri klanca mjesto
gdje je Jangce najui. Tu se na prostoru dugom 200 km, izmeu gradova Fengji i Yichang,
idui nizvodno, nalaze tri klanca: Qutang - 8 km (najkrai i najui), Wu - 40 km i
20

Xiling - 80 km (najopasniji zbog pliina i brzine vode).

-Brana bi nizvodno trebala zatititi sva podruja od poplava a pravovremenim je isputanjem
vika vode mogue sprijeiti katastrofalne posljedice. Znaajna je prednost i u poveanju
rijenog prometa te, kako se predvia, velikom smanjivanju prometnih trokova (procjene se
penju i do 40 %), navodnjavanje okolnih i nizvodnih poljoprivrednih povrina te pokuaj
opskrbe vodom sjevernih i sunih krajeva Kine - rijeka Jangce je 23 puta bogatija vodom od
glavnoga sjevernog vodotoka ute rijeke (Huang He) koja je 1993. gotovo presuila.
-Nedostaci: poveanje zagaenosti kao velik problem, smatra se da u rijeci Yangce zavri 12
milijardi m3 otpadnih voda, koje e veinom biti zadrane branom. Osim toga uz rijeku
djeluje 56.000 tvornica zastarjele i "prljave" tehnologije i vjeruje se da bi nakon otvaranja
brane golemi Chongqing mogao za samo 5 godina imati goleme probleme s muljem i
otpadom; potapanje povrina - raseljavanje stanovnitva, unitavanje ekosustava.
Tla i biljni pokrov
-Najplodnija su tla uz rijeke na ilovastim nanosima Velike kineske nizine i uz ostale vee
rijeke. Vrlo su plodna i praporna tla (vie od 1 mil. km2, najvee podruje prapora na svijetu).
Obraena su do n.v. od 1900 m, ali ih ugroava erozija.
-U junoj Kini na breuljkastim dijelovima rairena su smeecrvena podzolirana tla.
-U suhoj unutranjosti prevladavaju smea tla, u unutranjim zavalama zaslanjena tla
(slanjae), a na Tibetskoj visoravni i u planinama veinom stjenovita (skeletna) tla.
-U Visokoj Kini prevladava veinom skromna vegetacija: stepska, suha stepska i
pustinjska, na Tibetskoj visoravni visokoplaninska, ponegdje polupustinjska vegetacija.
na krajnjem jugu ima neto tropskih kinih uma, a prema sjeveru prelaze u suptropsku
umu (zimzeleni hrast, gingko, bambus, borovi, lovor, magnolija), koja je uvelike iskrena
sjeverno od Chang Jianga prevladavale su listopadne ume ali su uglavnom posijeene posljedica: intenzivna erozija.
-Najvanija umska podruja Kine nalaze se u u planinskom podruju sjev. i ist. Mandurije
(jela); juna Kina. Gorja u Manduriji obrasla su bjelogorinom, a na sjeveru crnogorinom
umom. Od 1949. vodi se borba protiv erozije tla i to intenzivnim poumljavanjem, tako da su
ume obnovljene ve na vie od 20 mil. ha.
Stanovnitvo
-U Kini ivi oko 20% svjetskog stanovnitva (svaki peti stanovnik Zemlje). Broj stanovnika u
Kini poveava se za 12-13 milijuna godinje. Neke kineske provincije imaju vie stanovnika
nego neke vee svjetske drave.
-Na poetku nove ere, za vrijeme vladavine dinastije Han Kina je otprilike imala oko 58 mil.
stanovnika (oko svjetskog stanovnitva). U sljedeih 1500 godina broj stanovnika ak se
smanjio (1491. - 53 mil. st.).
-Prvi moderni popis stanovnitva u Kini izvren je 1953. i prema njemu Kina je imala oko
583 mil. stanovnika, a u samo 50 sljedeih godina taj broj se vie nego udvostruio. Samo

21

u razdoblju 1953.-1964. broj stanovnika poveao se za 112 mil. budui da su se stope

mortaliteta smanjile, a stope nataliteta su ostale visoke.
-Broj stanovnika 2002.: 1 284 211 000 st.; 2006.: 1 313 973 713 st.
-Od 1958. do 1961. zbog nedovoljne poljoprivredne proizvodnje i nedostatka hrane od gladi
je umrlo oko 20 mil. stanovnika.
Zbog izuzetno velikog porasta broja stanovnika tijekom 1970-ih pokualo se utjecati na
smanjivanje veliine obitelji. Tako je nastala politika jednog djeteta koja je bila uspjena u
pogledu smanjenja porasta broja stanovnika, ali je njena primjena bila kontroverzna.
-Primjena ove politike bila je posebice striktna poetkom 1980-ih i ozloglaena zbog
namjernih pobaaja, ubojstava djece i otrih kazni. Politika se strogo provodila u
gradovima, ali je u ruralnim podrujima bila dosta fleksibilna, kao i u podrujima naseljenim
etnikim manjinama.
-Nakon 1949. stopa mortaliteta poela je znaajno opadati, dok je natalitet jo uvijek bio
visok (1949.-1952.: 43,3).
-Nakon 1970. natalitet se zaslugom politike jednog djeteta smanjio za vie od polovice.
-God. 2001.: N =14,9, M =7,0, Pp =7,9, mortalitet dojenadi = 38,0 .
-Poveao se i broj urbanog stanovnitva Kina brojano ima najvie urbanog stanovnitva na
svijetu iako vei dio stanovnitva ivi na selu.
-Uspjeh kineske populacijske politike ogleda se u injenici da je njenom primjenom u Kini
roeno 200 mil. djece manje. Zahvaljujui inicijativama i kaznama stopa nataliteta znatno je
sniena, meutim, zbog ukupnog broja stanovnika godinji porast je i dalje velik i iznosi oko
1 mil. mjeseno, odnosno 12 mil. godinje. Ukupna stopa fertiliteta smanjila se sa 6% na
manje od 3%.
-Najgue su naseljene nizine, rijene doline i zavale na istoku. Ondje agrarna gustoa
(br.st./km2 obradivog zemljita) dosee ak 4000 st./km2, a opa gustoa (br. st./povrina):
500 st./km2.
-Pogranina podruja na sjeveru i zapadu vrlo su rijetko naseljena (Unutranja Mongolija 20
st./km2, Sinkiang 12 st./km2, Tibet 2 st./km2). Veina seoskog stanovnitva ivi u zbijenim
selima i selima uz ceste sa 100-200 kua.
-Udio gradskog stanovnitva je razmjerno malen (33% - 2002.), prije svega zbog
administrativnog ograniavanja doseljavanja u prolosti. Pedesetih godina (Veliki skok) u
gradove se preselilo oko 40 mil. ljudi (nakon 1962. god. - nasilno iseljavanje iz gradova),
ujedno je zbog velikih industrijskih projekata iz gradova otilo oko 8 mil. radnika i strunjaka.
Za vrijeme Kulturne revolucije (2. pol. 60.-tih) iz gradova u komune na selima preseljeno je
oko 17 mil. uglavnom mlaeg stanovnitva.
- Spontano i vee doseljavanje u gradove zapoelo je tek 1990-ih godina, uglavnom u obalne
gradove; djelomino se vraaju nasilno preseljeni ljudi, a u mnogo veoj mjeri je u pitanju
ruralni egzodus i traenje bolje zarade u gradovima.
- U Kini postoji vie od 30 gradova s vie od milijun stanovnika. Najvei gradovi: Shanghai
9.537.000 (procj. 1999.), Peking 7.336.000 (procj. 1999.), Chongqing 6.140.000 (procj.
1999.), Tianjin 5.214.000 (procj. 1999.), Harbin 4.266.000 (procj. 1999.), Wuhan 4.250.000
(procj. 1995.), Shenyang 4.242.000 (procj. 1999.)
-Kina je administrativno podijeljena na 22 provincije, 5 autonomnih pokrajina, 4 posebne
opine i 2 posebne administrativne regije. Godine 1997. Hong Kong je vraen Kini i
22

proglaen posebnom administrativnom regijom. Kina smatra Tajvan svojom 23. provincijom,
meutim, od 1949. Tajvan ima svoju vladu.
-Autonomne pokrajine proglaene su na onim podrujima gdje je znaajan udio nacionalnih
manjina (Tibet, Sinkjang. Unutranja Mongolija i dr.).
-Veinu stanovnitva ine Kinezi (92%). Oni su veinsko stanovnitvo u svim provincijama i
na svim autonomnim podrujima osim u Sinkiangu (40%) i Tibetu (5%).
-Kineski jezik pripada kinesko-tibetskoj skupini i dijeli se na pet glavnih dijalekata. Oko
70% stanovnitva govori sjevernokineski (ili pekinki) dijalekt ili mandarinski kineski. Iz
njega je nastao dananji slubeni jezik (putonghua), na kojem se odvija nastava u kolama.
Drugi dijalekti su: wu (angajski kineski, 56 mil.), hakka (U Guangxiju i Guandongu, 42
mil.), min i yue.
-U Kini ivi i 55 slubeno priznatih nacionalnih manjina. Centralna vlast posveuje im veliku
pozornost jer ive u strateki vanim pogranikim podrujima. Ustav im jami pravo na
vlastiti jezik i kulturu te odreenu autonomiju u lokalnoj upravi, kolstvu, policiji i
financijama.
-Osim Tibetanaca i Ujgura, manjine su se ve vrlo asimilirale i veinom upotrebljavaju
kineski jezik. Najbrojnije su nacionalne manjine Duangi (16,8 mil.), koji ive na jugu u
provincijama Junan i Guangdong (slini su Thaima), muslimanski Hui (9,3 mil.), koji se od
Kineza razlikuju vjerom i ive u autonomnoj pokrajini Ningxia Hui, Mandurci (10,6 mil.) u
Manduriji, narod Miao (Hmongi, 8,0 mil.) u provincijama Guizhou i Junan, narod Ji (7,1
mil.) u Seuanu i Junanu te narod Puji (2,8 mil.) u provinciji Guizhou.
-Ujguri (7,8 mil.) u Sinkjangu, Mongoli (5,2 mil.) u Unutranjoj Mongoliji, Tibetanci (5,0
mil.) u Tibetu, Korejci (2,1 mil.) na krajnjem SI, Kazasi (1,2 mil.) na sjeveru Xinjianga i dr.
-Pod utjecajem komunizma, dvije treine stanovnitva vjerski su neopredijeljene ili ateisti
(63,1%), premda su brojni elementi konfucijanizma i taoizma neodvojiv dio kineske tradicije
i kulture.
-Pet je slubeno priznatih religija (budizam, taoizam, islam, katolianstvo i
protestantizam). Pritom poseban poloaj imaju islam i lamaizam kao religije nacionalnih
manjina.
-Prema neslubenim procjenama, u Kini ivi oko 100 mil. mahajana budista i 1,3 mil.
lamaistikih budista u Tibetu (ukupno budisti: 8,4%), 18 mil. muslimana (ugl. pripadnici
nacionalnih manjina na SZ - 1,5%); 5 mil. protestanata i 3,5 mil. katolika (ukupno krani 6%), taoisti i pripadnici tradicionalnih vjerovanja: 20%.
Gospodarstvo
-Usprkos liberalizaciji i otvaranju Kine prema svjetskom tritu, gospodarstvo je ostalo
izrazito centralistiki plansko (deseta petoljetka 2001.-2005.), pod jakim utjecajem
sredinje i lokalnih politikih vlasti.
-Devedesetih je godina uz dravni nastao i novi, privatni sektor, u kojem je krajem 1996.
bilo zaposleno ve vie od 20 mil. ljudi.
-Svejedno je jo oko 107 mil. zaposleno u dravnim poduzeima, ali se njihov broj brzo
smanjuje (za 23 mil. nakon 1997.).
23

-Kina je 1990-ih gospodarski vrlo brzo napredovala. Poetkom 1990-ih prosjeni realni porast
BDP-a bio je neto vii od 10%, zatim se neto usporio, a prikljuenjem Hong Konga kineski
se BDP poveao za gotovo 25%. Osim naglog poveanja ivotnog standarda velikog dijela
stanovnitva, to je prouzroilo i pravu investicijsku groznicu, veliki dotok stranog kapitala
(41% iz Hong Konga, 2007.).
-Takoer je dolo do produbljivanja razlika izmeu obalnih provincija u koje se slijeva
glavnina stranog kapitala i unutranjosti koja sve vie zaostaje. Zaostajanje je posebno jako u
Tibetu i Xinjangu. Zbog vrlo loih socijalnih prilika ondje vlada dosta jako protukinesko
raspoloenje.
-Prema procjenama, Kina ima oko 10% nezaposlenih, uglavnom nekvalificiranih radnika sa
sela. Jedna od posljedica nezaposlenosti jest i tzv. plivajue stanovnitvo nezaposleni koji
putuju po dravi i u borbi za preivljavanje prihvaaju svaki posao.
-Usprkos naglom porastu BDP-a i poboljanju ivotnog standarda veine stanovnitva,
siromatvo je jo uvijek vrlo veliko kako na selu tako i u gradovima. Oko 10% stanovnitva
ivi ispod granice siromatva.
-Od 1979. do danas BDP se uetverostruio, te je Kina 2003. imala trei najvei BDP na
svijetu, nakon SAD-a i Japana (1400 mlrd USD). 2006. - 2.671 mlrd USD. Danas godinji
porast BDP-a iznosti izuzetnih 9,2%.
-Podaci za BDP per capita znatno se razlikuju u razliitim izvorima, tako npr. prema
podacima CIA-e on iznosi oko 6 200 USD, a HGK: 2.040 USD (2006.)
-Sudjelovanje pojedinih gosp. grana u BDP-u: poljoprivreda 11.3%, industrija i
graevinarstvo 48.6%, uslune djelatnosti 40.1% (2007.).
-Oko 50% radne snage zaposleno je u poljoprivredi, 22% u industriji i 28% u uslunim
djelatnostima. Inflacija (%): 4,1 (2006.) Nezaposlenost (%): 9,9 (2006.)
Poljoprivreda
-Kina ima 98,6 mil. ha njiva i trajnih nasada (10,3% povrine), od toga 90% na istoku
zemlje (prvenstveno u nizinama i rijenim dolinama). Od toga 24,7 mil. ha (25%) ine polja
rie, koja se na sjeveru proteu do gorja Qinling Shan i rijeke Hoangho, a ostalo su suha polja
koja se samo povremeno umjetno natapaju.
-Nekadanje narodne komune pretvorene su poslije smrti Mao Ce Tunga u seoska poduzea
i zadruge te privatne posjede, a uz njih je jo i 2.157 dravnih posjeda.
-Drava pokuava umjesto tradicionalne radnointenzivne vrtne poljoprivrede na malim
parcelama razvijati proizvodnju hrane na veim privatnim imanjima s veom upotrebom
mehanizacije i moderne tehnologije, ali usprkos tome Kini u 21. st. prijeti nemogunost
proizvodnje dovoljno hrane za svoje potrebe.
-Poljoprivredu pogaaju i prirodne nepogode, u prvom redu poplave, sue, a na breuljkastim
i brdovitim podrujima vrlo jako spiranje tla.
-Kina je najvei svjetski proizvoa rie (190,4 mil. t, 32% svj. proizvodnje, penice (100,9
mil. t, 17% svj. proizvodnje), krumpira (58 mil. t), slatkoga krumpira (121 mil. t), svile
(510 000 t, 65%) i duhana (2,51 mil. t, 36%) te drugi po veliini proizvoa pamunih
vlakana, aja i kikirikija.

24

-Ostale vane kulture su: eerna trska i eerna repa (8,38 mil. t eera, 3. na svijetu), soja,
proso, uljana repica, suncokret i dr.
-Najvanija poljodjelska podruja su Velika kineska nizina uz Hoangho ondje uspijevaju
tri etve u dvije godine (ozima penica, kukuruz, proso i pamuk); nizine i pobra uz srednji
i donji tok Jangcea s dvije etve na godinu (jara penica, kukuruz, sirak, proso, soja i eerna
repa); suptropska juna Kina s dvije do tri etve godinje.
-U unutranjosti Kine poljodjelstvo je razvijeno prije svega na umjetno natapanim
povrinama u veim oazama (penica, sirak, kukuruz, povre) te lesnim zonama, ali ondje
poljodjelstvo ograniavaju sue i jako spiranje tla.
-Stoarstvo je manje vano od poljodjelstva, premda Kina ima najvie svinja i ovaca na
svijetu, a trea je po broju goveda. Kina je najvei proizvoa mesa na svijetu, pogotovo
svinjetine i peradi.
Rudarstvo
-Kina ima vrlo raznoliko rudno bogatstvo. Iskoritava se oko 16.000 rudnika. Ima oko 50
mlrd. t. zaliha eljezne rude.
-Najvaniji su rudnici kraj Anshana i Benxija na SI, Handan (Hebei), Panzihua (Seuan),
Wutai (Shanxi) kraj Nanjinga i Wuhua te Bayan Obo (Unutranja Mongolija).
-Kina je najvei svjetski proizvoa kositra (110 000 t, 43%); rudnici u Gejiu (Junan) i
Nandan (Guanxi) te olova.
-Najvaniji izvor energije jest kameni ugljen, koji pokriva ak 75% potreba za energijom
(1.005 mil. t, 1. na svijetu, 29% svj. proizvodnje). Kina ima i oko 1 010 mlrd. t zaliha
ugljena, najvie u sjevernoj Kini u provinciji Shanxi i okolnim provincijama, u
sjeveroistonim provincijama Liaoning (Fuxin i Fushun) i Heilongjiang (Jixi).
-Kina je sedmi najvei proizvoa nafte na svijetu 162,6 mil. t), a sve znaajnija postaje i po
proizvodnji zemnog plina. Najvanija naftna polja nalaze se na SI, proteu se do Daqinga na
S, dolinom rijeke Liao do zaljeva Bo Hai pa sve do delte Hoangoa. Drugo naftonosno
podruje smjeteno je u obalnim dijelovima Junokineskog mora.
Industrija
-Prije socijalistikog razdoblja Kina je imala vrlo dobro razvijen tradicionalni obrt, ali vrlo
malo industrije. Jedna od prioritetnih zadaa socijalistikog razdoblja bila je brza
industrijalizacija s naglaskom na tekoj industriji, prije svega na tekoj i obojenoj metalurgiji
te industriji strojeva.
-Nastali su veliki industrijski kompleksi u vlasnitvu drave, koji se u veini sluajeva ne
mogu prilagoditi novim prilikama na sve otvorenijem domaem i na stranim tritima.
-Velik su poticaj industrijskom razvoju primorskih provincija tzv. posebna gospodarska
podruja, koja su potpuno otvorena domaem i stranom kapitalu, tako da nisu pod nadzorom
sredinjih vlasti u Pekingu.
-Prva etiri takva podruja osnovana su 1979., a to su: Shenzhen kraj Hong Konga, Zhuhai
kraj Macaa, Shantou i Xiamen, a 1984. g. 15 gradova uz obalu proglaeno je otvorenim
gradovima sa slinim stupnjem gospodarske autonomije.
25

-Godine 1988. cijeli otok Hainan proglaen je posebnim gospodarskim podrujem, a 1992. i
angaj. Slian status otvorenih gradova dobila su jo 23 grada u unutranjosti.
-Kina se ubraja meu najvee svjetske proizvoae eljeza (1. na svijetu, 22% svj. proizv.),
elika (1. na svijetu, 15%), aluminija (3. na svijetu), umjetnih vlakana (2. na svijetu),
plastinih masa, umjetnih gnojiva (1. na svijetu), cigareta (1800 mlrd. komada, 1. na
svijetu), papira (2. na svijetu), televizora (1. na svijetu), strojeva za pranje rublja (1. na
svijetu), hladnjaka (2. na svijetu) itd.
-Velika veina industrije rasporeena je u istonim provincijama.
-Najvea industrijska podruja nalaze se uz donji tok Jangcea sa sreditima u angaju i
Nanjingu (crna metalurgija, strojogradnja, elektrotehnika, elektronika, tekstilna, kemijska i
petrokemijska ind.), uz srednji tok Jangcea sa sreditem u Wuhanu (crna metalurgija,
strojogradnja, automobilska industrija, brodogradilita), u Velikoj kineskoj nizini na
podruju Pekinga, Tianjina i Tangshana (crna metalurgija, kemijska, petrokemijska,
elektrotehnika, tekstilna) te u donjem toku Hoanghoa i na poluotoku Shandongu
(sredita: Jinan, Zibo i Qingdao kemijska, tekstilna, keramika ind., crna i obojena
metalurgija).
Promet
-Kina ima vie od 2.000 luka od kojih je 80 otvoreno za strane brodove. Najvee su angaj,
Hong Kong, Canton, Ningbo, Qingdao i Dalian. Za teretni i putniki promet najvanija
rijeka je Jangce i velike luke angaj, Nanjing, Wuhan, Yichang i Chongqing.
-Na jugu drave za plovidbu su najvanije rijeke Zhu Jiang i Xi Jiang - najvea luka Kanton.
--Za manje brodove plovan je Veliki kanal izmeu Jangzhoua na Jangceu i Pekinga (660 km
plovnog puta).
-Kina ima 113 zranih luka s redovitim putnikim prometom. Najvanije su Hong Kong,
angaj i Peking.

Japan
prirodna obiljeja
-Japan je smjeten u Istonoj Aziji, na rubu euroazijske ploe: od kontinenta ga odvaja
Japansko more i oko 200 km iroki Korejski prolaz. Japan se protee meridionalno, malo
povijeno. Iako se protee na skoro 4000 km dugakom otonom nizu, njegova povijesna,
kulturna i naseobena jezgra s gospodarskim aritima nalazi se u JZ dijelu Honua i Kjuua.
-Otoni niz ine etiri velika otoka: Hokkaido (78 460 km2), Honu (Honshu, 230 455 km2),
Kjuu (Kyushu, 42 010 km2) i ikoku (Shikoku, 18 755 km2) te vie od 500 manjih otoka.
-Smjeten je u zapadnom dijelu pacifikog vatrenog prstena, na tektonski izrazito
dinaminom kontaktu Euroazijske, Pacifike i Filipinske ploe.
-Pacifika i Filipinska ploa s istoka i juga podvlae se pod Euroazijsku plou, to ima za
posljedicu jaku tektonsku aktivnost (brojni potresi, npr. u Tokiju 1923. g., koji je odnio 150
000 rtava, u Kobeu 1995. g. oko 5 500 rtava), kao i postojanje vie od 100 aktivnih
vulkana.
26

-Za Japan je karakteristina izrazita suprotnost izmeu vrlo ralanjenih i gotovo nenaseljenih
planina koje zauzimaju 75% povrine i razmjerno malih vrlo gusto naseljenih nizina uz
obalu. Planinska podruja sastavljena su od brojnih izrazitih planinskih hrptova i sa svih
strana usjeenih dolina, nad kojima se uzdie vie od 600 vulkana (najvii je Fuji, 3 776 m).
-U stijenskoj strukturi prevladavaju erozijski neotporne mlade vulkanske strijene, a samo
ikoku, juni i sjeveroistoni dijelovi Honua te istoni dijelovi Kjuua graeni su od starijih
metamorfnih stijena.
-Rijeke su uz ua nataloile prema opsegu relativno male naplavne ravnice, u kojima su
smjeteni svi vei gradovi. Najvea je nizina Kanto s glavnim gradom Tokyom, gdje na oko
10.000 km2 ivi vie od 25 mil. ljudi. Vee su nizine jo Nobi s gradom Nagoyom, te
Okayama i Osaka s istoimenim gradovima, Echigo s gradom Niigatom na zapadnoj obali
Honua te nizina Ishikari s gradom Sapporom na Hokkaidu.
-Japanu jo pripadaju i vulkanski otoci na jugu i JI: otoje Ryukyu (jap. Nansei-shoto) s
najveim otokom Okinawom (1 434 km2), otoje Bonin (jap. Ogasawara-shoto), Vulkanski
otoci (jap. Kazan-retto) na dodiru Filipinske i Pacifike ploe, otok Tsushima (705 km2) u
Korejskom prolazu i nekoliko otoka u Japanskom moru.
Klima
-Ma jugu prevladava vlana monsunska klima s kinim razdobljem ljeti, sjevernije
prevladava umjereno topla klima, zimi s obilnim snijegom.
-Hokkaido: vlana borealna klima
-Ljeti prevladavaju vlane i tople suptropske zrane mase, a zimi su otoci pod utjecajem
hladnog zimskog monsuna iz smjera sjeverozapada koji zapadnoj strani Honua donosi vrlo
obilan snijeg (esto vie od 3 m debeli snjeni pokriva).
-Na jugu i zapadu je vie od 2 000 mm padalina, u sredinjim dijelovima oko 1 500 mm, a na
sjeveru oko 1 000 mm. U kolovozu i rujnu esti su tropski cikloni (tajfuni).
-Geografska raznolikost Japana - 6 glavnih klimatskih podruja:
1. Hokkaido: borealna klima s dugim, hladnim zimama i svjeim ljetima. Oborine nisu
obilne, ali zimi na otocima obino padne dosta snijega
2. obala otoka Honshu uz Japansko more: SZ vjetar zimi donosi puno snijega. Ljeti je regija
hladnija od pacifikog podruja, ali su ponekad temperature ekstremno visoke zbog fenomena
fena, toplog vjetra.
3. sredinje visoravni (Chuo-Kochi): tipina kontinentalna klima s velikim temperaturnim
razlikama izmeu ljeta i zime te izmeu dana i noi. Nema puno padalina.
4. podruja uz unutranje more Seto (Seto-naikai): planine u regijama Chugoku i Shikoku
zaustavljaju sezonske vjetrove, stabilno vrijeme kroz cijelu godinu.
5. podruja uz Tihi ocean: svjee ali ne prehladne zime s malo snijega i vrua, vlana ljeta
zbog jugoistonog sezonskog vjetra.
6. Nausei-shoto (Ryu-Kyu) ili Jugozapadno otoje: suptropska klima s toplim zimama i
vruim ljetima. Oborine su obilne, osobito u kinoj sezoni. esti su tajfuni.

27

Vode
-Rijeke su veinom kratke s velikim padom i najviim vodostajima ljeti. Zbog prevlasti stijena
neotpornih na eroziju, rijeke donose mnogo nanosa pa to oteava osiguranje nizina od
poplava.
-Rijeke esto teku izmeu nasipa, vie metara nad okolnom, gusto naseljenom ravnicom.
Najvee rijeke su: Tone (320 km), Shimano i Kiso. Na zapadu Honua nalazi se jezero Biwa
(675 km2).
-Ima i mnogo vruih termalnih izvora, pogotovo na sjevernom Kjuuu.
Tla i vegetacija
-U planinskim zonama prevladavaju smea umska tla, na sjevernom Honuu i na Hokkaidu
podzoli, u junim dijelovima suptropska crvenkasta tla.
-Najplodnija tla nalaze se na mladim nanosima vulkanskog pepela (prije svega na Kjuuu) i
na rijenim nanosima u nizinama.
-U junim dijelovima raste zimzelena suptropska uma, u sredinjim dijelovima listopadne
i mijeane ume (hrast, bukva, bor), a na sjeveru mijeane i crnogorine ume (smreka, jela,
bor).
-Na Hokkaidu su rairene i prostrane movare i bare.
Stanovnitvo Japana
-Prema popisu iz 2000. u Japanu je ivjelo 126 925 843 st.; 2008.: 127.7 mil. st., gusta ali
neravnomjerna naseljenost, prosjena gustoa st.: 336 st./km2
-Postoje velike razlike izmeu rijetko naseljenih planina u unutranjosti otoka i vrlo gusto
naseljenih nizina oko ua veih rijeka (90% stanovnitva na 20% povrine).
-Najgue su naseljene nizine na pacifikoj strani Honua, izmeu Tokija i Kobea (gustoa
oko 1 200 st./km2).
-Stanovnitvo je od 1870. do 1950. raslo vrlo brzo, kasnije se rast usporava, 2005.
stagnacija, projekcija: smanjivanje broja stanovnika
-1870.: oko 30 mil.; 1935.: 68,7 mil.; 1966.: 99,2 mil. - natalitet je bio visok, a mortalitet se
znatno smanjio (natalitet 1950.: 27,5, 1975.: 17,1,; 1985.: 11,9).
2005. godina: N: 9,47, M: 8,95, Pp: 0,52.
-Zbog smanjivanja nataliteta i produavanja ivotne dobi raste udio stanovnitva starijeg od
65 godina, to ve ima uoljive ekonomske i socijalne posljedice.
-Dobna struktura:
1. 0-14 godina: 14,3%
2. 15-64 godine: 66,2%
3. 65 i vie: 19,5%
(usporedba:Kina: 0-14 g.: 22,3% 15-64: 70,3%, 65 i vie: 7,5%)
-Prosjeno oekivano trajanje ivota (procjena iz 2004.): ukupno: 81 godina, M: 77,7 godina,
: 84.5 godina.

28

-Stanovnitvo je po nacionalnoj pripadnosti vrlo homogeno (99% Japanaca). Zbog stroge

politike doseljavanja, stranaca ima malo, a najbrojniji su Korejci (568 000), Kinezi (176
000), Brazilci (134 000), Filipinci (68 000) i Amerikanci (47 000).
-Na Hokkaidu ivi oko 15 000 Ainua, potomaka starosjedilaca Japana. Uglavnom su
asimilirani i govore japanski jezik; svega nekoliko stotina Ainua jo govore tradicionalni jezik
-Kinesko pismo Japanci su preuzeli u 4. st., pa danas piu kombinacijom kineskih slova
(kanji, oko 3 000-5 000) i dvaju slogovnih pisama nastalih u 9. st. (hiragana i katakana).
-Prema vjerskoj pripadnosti Japanci su veinom i intoisti i budisti. Uz njih ima jo oko 1
mil. protestanata i 400 000 katolika.
-intoizam - tradicionalna politeistika religija; vjerovanje u duhove neposredna veza
carske obitelji s boanstvima
-Za budizam su karakteristine brojne sekte (npr. zen budizam, nichiren, Jodo-shinshu), a
dosta su rairene i razne nove sekte.
Urbanizacija
-Japan je vrlo urbaniziran - udio gradskog stanovnitva iznosi 78,8% (2000.)
-Brza industrijalizacija u 20. st., pogotovo nakon 1945., pokrenula je jak odljev seoskog
stanovnitva u gradove, to je dosta rasteretilo veinom mala imanja i uzrokovalo brz porast
gradova. Najjaa je urbanizacija na pacifikoj strani Honua, pogotovo u trima najveim
aglomeracijama (Tokio-Yokohama, Nagoya, Osaka-Kyoto-Kobe).
-Osuvremenjavanjem prometne mree u zadnjih 20 godina gradovi se brzo ire u agrarnu
okolicu (vrlo jaka dnevna migracija do udaljenosti od 60 km od mjesta stanovanja), tako da se
u najgue naseljenim gradskim etvrtima gustoa naseljenosti znatno smanjila.
- Tokyo (8.1 mil.), Yokohama (3,2 mil), Osaka (2,6 mil), Nagoya (2 mil), Sapporo (1,6 mil.).
-Japan - 47 teritorijalnih jedinica (prefektura).
Historijsko-geografske znaajke Japana
-Izmeu 200. i 646. postojala je jaka drava Yamato, koja se u 3. i 4. st. proirila i na june
dijelove Korejskog poluotoka. Tada su Japanci od Kineza (preko Koreje) preuzeli budizam,
kinesko pismo i kulturu.
-Godine 646., po uzoru na Kinu, osnovali su centralistiku dravu, kojoj su na elu bili
slubenici to ih je imenovao car (daimyo). Oni su za obavljanje upravnih zadaa dobili
posjede na koritenje (sva je zemlja bila u carevom vlasnitvu).
-U razdoblju kada je japanska prijestolnica bila u Nari (710.-794.), budizam je izgubio
vodeu ulogu i pomijeao se sa intoistikom tradicijom.
-Kasnije je carska prijestolnica preseljena u Kyoto (tadanji Heian-kyo, 794.-1885.) - to je
bilo klasino razdoblje japanske feudalne drave u kojem je mo cara oslabjela jer su
ojaale mnoge inovnike porodice.
-Godine 1185. vlast je preuzeo Minamoto Yoritomo iz porodice Minamoto i 1192. postao
nasljedni ogun (carski vojskovoa), ime je zapoelo razdoblje vojnih vladavina (1185.1868.), glavni grad je postala Kamakura (1185.-1333.).

29

-Godine 1274. i 1281. oguni su uz pomo viteke konjice (samuraji) dvaput sprijeili prodor
Mongola iz Koreje (drugi put uz pomo tajfuna = boanski vjetar).
-Sukobi izmeu plemikih porodica koje su imale svoje samurajske vojske u 15. st. su gotovo
doveli do raspada centralne drave (razdoblje vladavine porodice Ashikaga, 1338.-1573.,
sjedite oguna u Kyotu).
-Godine 1573. porodica Toyotomi svrgnula je zadnjeg oguna iz porodice Ashikaga, ime je
zapoelo ponovno ujedinjavanje Japana. Ujedinjavanje je dovrio vojskovoa Tokugawa
Ieyasu. Godine 1600. pobijedio je porodicu Toyotomi i postao zaetnik razdoblja Edo (1603.1868.). Glavni je grad preselio u Edo (dananji Tokio), carsku vlast ograniio na vjerske
poslove i ponovno uveo centralistiku dravu s apsolutistikom vlau oguna.
-Zbog oruanog ustanka na jugu drave, u kojem su sudjelovali i katolici (1637.-1638.), ogun
Tokugawa Ieyatsu potpuno je zatvorio Japan - protjerivanje kranskih misionara - samo
na otoku Deshima kraj Nagasakija smjela je ostati mala nizozemska trgovaka postaja.
-U tom razdoblju nastala je kruta socijalna struktura japanskog drutva; ona se dijelila na
hijerarhijski rasporeene stalee s tono odreenim obavezama i pravima, izmeu kojih nisu
bili mogui prijelazi.
-Usprkos izolaciji, Japan je u doba Tokugawa doivio procvat brzi rast trgovine i gradova,
rast stanovnitva, stabilna vlada, visok stupanj pismenosti.
-Godine 1853. u Japan je doplovila amerika ratna mornarica i prekinula dugotrajnu
izolaciju. Sljedee su godine SAD sa ogunom Iesadom potpisale sporazum o trgovini i
otvaranju nekoliko luka; iduih godina ogun Yoshinobu (1866.-1868.) potpisao je sline
sporazume i s Velikom Britanijom, Rusijom i Pruskom.
-ogun je sporazume potpisao bez careva znanja, zato ga je car Meiji 1868. uz pomo
feudalaca i samuraja smijenio te zavladao kao svjetovni vladar (tzv. Meiji reforma, po caru
Meijiu, 1868.-1912.).
-Car Meiji je nakon ustanka 1877. ukinuo feudalni sustav i kastu samuraja i uz pomo
europskih savjetnika modernizirao dravnu upravu i vojsku.
-Vrlo brzo poela se razvijati industrija, to je omoguilo imperijalistiko irenje i nastanak
jakih trgovako-bankarskih obitelji (tzv. zaibatsu), kasnijih glavnih temelja japanskog
imperijalizma (npr. Mitsubishi, Mitsui, Samitomo, Yasuda).
-Godine 1872.-1874. Japan je zauzeo otoje Ryukyu, 1875. je od Rusije preuzeo Kurilske
otoke, 1876. poeo je osvajati u Koreju.
-Japan je pobijedio u Kinesko-japanskom ratu (1894.-1895.), nakon ega je dobio Tajvan,
pobjeda i u Rusko-japanskom ratu (1904.-1905.), kojim je dobio Koreju i nakon 1. svj. rata
zauzeo je vie otonih skupina na Pacifiku i postao svjetska velesila.
-U razdoblju cara Hirohita (1926.-1989.) okupacijom kineske provincije Shandong (1928.)
zapoelo je japansko osvajanje Azije. Godine 1931.-1932. Japanci su okupirali Manduriju i
osnovali marionetsku dravu Mandukuo.
-Kada je Liga naroda osudila napad na Kinu, Japan je 1933. istupio iz nje i 1936. s
Njemakom potpisao tzv. Antikominternski pakt, a 1940. s Njemakom i Italijom Trojni
pakt.
-Nakon nasilnog ukidanja liberalne opozicije, u Japanu su svu vlast preuzeli vojni
zapovjednici i 1937. zapoeli opi napad na Kinu. 1940.- 1942. - Japan je zauzeo Indokinu i
Indoneziju.
30

-Napadom na ameriku mornaricu u Pearl Harboru (7. 12. 1941.) i istodobnim napadima na
Hong Kong, Manilu i Singapur zapoeo je osvajaki pohod japanske vojske na JI Aziju i
Oceaniju, koji je zaustavljen tek porazima u pomorskim bitkama u Koraljnom moru i kod
Midwaya 1942. godine.
-Ameriko iskrcavanje na Guadalcanalu (1942.) znailo je preokret u ratu na Pacifiku i od
tada su se Japanci, usprkos snanom otporu, morali neprestano povlaiti.
-Kada je Japan odbio savezniki ultimatum iz Potsdama (1945.), SAD je bacio atomsku
bombu na Hiroshimu (6. 8. 1945.) i Nagasaki (9. 8. 1945.). Dana 8. 8. 1945. SSSR je objavio
rat Japanu.
-Japan je 10. 8. 1945. prihvatio potsdamski ultimatum i 2. 9. 1945. potpisao bezuvjetnu
kapitulaciju.
-Nakon kapitulacije, Japan je potpao pod neposrednu vojnu upravu SAD-a (1945.-1950.) provedena je demilitarizacija i Ustavom iz 1947. uspostavljena parlamentarna demokracija.
-Mirovnim sporazumom u San Franciscu (1951.) Japan se odrekao svih okupiranih teritorija
(sporni ostaju jedino Kurilski otoci, koje je 1945. zauzeo SSSR, a od 1993. vode se pregovori)
i 1952. ponovno je dobio punu suverenost.
-ezdesetih godina zapoeo je izrazito brz gospodarski uspon praen politikom stabilnou.
Gospodarstvo Japana
-Razvoj Japana kao gospodarske velesile zapoeo je industrijalizacijom u vremenu reforme
Meiji (1868.).
-Izmeu 1870. i 1937. gospodarski rast bio je u prosjeku bri nego u veini drugih drava, a
nakon poraza u 2. svj. ratu slijedilo je razdoblje jo brega gospodarskog rasta (porast BDP-a
vie od 10% godinje), koji je trajao sve do naftne krize 1970-ih godina.
-Japansko gospodarsto je po nominalnom BDP-u drugo najvee u svijetu s vie 4300 milijardi
USD u 2007. godini
- Glavni razlozi uspjenosti japanskoga gospodarstva:
-velik udio sredstava za ulaganja (oko 20% BDP-a)
-brzo prihvaanje i upotreba novih tehnologija
-visoko kvalificirana i kolovana radna snaga
-stabilni odnosi izmeu poslodavaca i posloprimaca (doivotno zaposlenje),
-vrlo liberalno radno zakonodavstvo i bankarstvo
-niska stopa inflacije
-vrlo rairena tednja stanovnitva (do 20% osobnih primanja)
-mali izdaci za vojne potrebe
-vrlo rijetko neposredno uplitanje drave u gospodarske odnose
-1990.-ih je privatiziran i veliki dio uslunih djelatnosti (npr. eljeznice, zrani
promet,telekomunikacije) uz bitno manje intervencija zakonodavstva nego drugdje
-Ipak, drava je posredno usko povezana s gospodarstvom preko zamrenog sustava
zajednikih odbora, koje ine visoki slubenici i predstavnici uprava poduzea kao i preko
bankarskog sektora u kojem drava ima znaajan udio. To se, u vrijeme dugotrajnoga

31

gospodarskog rasta, pokazalo kao dobar nain brzog prilagoavanja nastalim prilikama, ali i s
brojnim negativnim uincima (korupcija, kriza u bankarstvu, monopol velikih korporacija).
-Nakon teke gospodarske krize 1997. g. pokuavaju se urediti odnosi deregulacijom
gospodarstva i reformama bankarskog sustava.
Poljoprivreda
-Temeljitom agrarnom reformom poslije 2. svj. rata sva je veleposjednika zemlja (oko 50%
zemljita) podijeljena seljacima, pa zato prevladava sitan posjed. Iskljuivo poljoprivredom
bavi se samo oko 16% imanja.
-Velika veina obradive zemlje nalazi se u gusto naseljenim nizinama uz obalu i u rijenim
dolinama, gdje je mogue umjetno natapanje (70% povrina).
-Daleko najvaniji proizvod je ria (9,5 mil. t., 10. na svijetu). Jo od 1920. drava otkupljuje
riu po unaprijed odreenim cijenama, viim od maloprodajnih cijena, a tek 1990-ih godina
drava je prvi put dopustila uvoz rie.
-Ostali su vani proizvodi krumpir, slatki krumpir, eerna repa, eerna trska, soja, aj,
duhan i konoplja. Vrlo je rairen i uzgoj povra.
-Stoarstvo je u prolosti bilo slabo razvijeno, ali se s porastom ivotnog standarda dosta
poveala potreba za mlijekom i mesom.
Ribarstvo
-Japan je uz Kinu druga najvanija ribarska velesila na svijetu (ulov 6,38 mil. t.), a
potronja ribe i ostale morske hrane po stanovniku meu najviima je na svijetu.
-Japanski ribarski brodovi love po svim morima svijeta, ali se 1990-ih godina ulov smanjuje.
-Vrlo je vaan uzgoj morskih i slatkovodnih riba, rakova i mekuaca.
-Glavne su ribarske luke Sakaiminato, Yaizu, Choshi, Onahama, Hachinohe, Kushiro, Otaru i
Wakkanai.
Rudarstvo i industrija
-Japan ima malo rudnog bogatstva i fosilnih energetskih izvora. Vanije je jedino dobivanje
cinka, srebra i sumpora, ugljen manja nalazita na Hokkaidu i Kjuuu, u nizini kraj
Niigate dobiva se neto nafte i zemnog plina.
-Japan je uz SAD druga najvea industrijska velesila na svijetu, u industriji je zaposleno
20,4% radne snage, a ostvaruje 25,3% BDP-a.
-struktura BDP: poljoprivreda 1,6% ; industrija 25,3%; usluge 73,1% (2006.)
-Vie od 50% vrijednosti u industriji donose etiri glavne industrijske regije: Tokio
Yokohama, Osaka Kobe, Nagoya i sjeverni Kyushu.
-Sva ostala industrija koncentrirana je u neposrednoj blizini morskih luka.
-Industrijom vladaju divovski konzorciji (keiretsu), koje ine broje multinacionalne
kompanije sa sjeditima u Tokiju, Osaki ili drugim veim gradovima, s podrunicama po
cijelom svijetu.

32

Meu 25 poduzea koja po ostvarenom prihodu ulaze meu najvea na svijetu jesu Toyota
(automobili), Hitachi, Matsushita, Toshiba i Sony (elektronika i elektrotehnika industrija),
Nissan Motor (automobili) i NEC (elektroprivreda).
-Uz njih djeluje i mnogo manjih industrijskih poduzea, veinom u porodinom vlasnitvu,
koja preteno proizvode sastavne dijelove za velike kompanije
-Japan se ubraja meu najvee svjetske proizvoae eljeza, elika, brodova, osobnih
automobila, kamiona i autobusa, televizora, sintetikog kauuka, plastinih masa itd.
-Jedna od najuspjenijih industrijskih grana jest automobilska industrija. Razvila se pogotovo
nakon naftne krize 1973. proizvodnjom visokokvalitetnih manjih automobila s manjom
potronjom goriva. U automobilskoj industriji predvodi est velikih proizvoaa koji imaju
brojne pogone i drugdje u svijetu (Toyota, Nissan, Mitsubishi, Mazda, Honda, Suzuki).
-Osim osobnih automobila proizvode i dostavna vozila, kamione, autobuse i motocikle.
Glavna su sredita Tokio, Yokohama, Nagoya, Hiroshima, Osaka, Ikeda i dr.
- Po ostvarenoj vrijednosti vane su elektrotehnika i elektronika industrija. Japan je jedan
od najveih svjetskih proizvoaa kuanskih aparata i najrazliitijih elektronikih aparata,
telekomunikacijske i raunalne opreme te industrijskih robota.
-Industrija strojeva u poetku se razvila zbog velikih domaih potreba za vrijeme obnove
poruene zemlje, a zatim zbog brzog gospodarskog rasta i sve vee potranje za kvalitetnim
japanskim proizvodima u svijetu, tako da se Japan ubraja meu vodee svjetske proizvoae
alatnih i razliitih industrijskih strojeva.
-Tekstilna industrija je najstarija industrijska grana i jo je 1950. ostvarivala 48% izvoza
(1998.: 2%). Izmeu dva svjetska rata Japan je bio vodea zemlja u proizvodnji svile, vrlo je
bila razvijena prerada pamuka, ali je zbog Kine, Indije i drava JI Azije izgubio na
konkuretnosti.
Promet
-Honu i Hokkaido povezani su trajektnim linijama i autovlakovima kroz tunel Seikan (53,8
km); Honu i Kjuu podmorskim autocestovnim tunelom; Honu i ikoku eljeznikocestovim vezama Seto-Ohashi (6 mostova preko 5 otoka, otvoreni 1988.) i preko otoka Awai s
najduim viseim mostom na svijetu preko prolaza Akashi-Kaikyo (raspon 1991 m, otvoren
1998.).
-Ponos japanskih eljeznica brzi su vlakovi Shinkansen, koji voze brzinom do 300 km/h i
poznati su po velikoj sigurnosti. Mreu ine pruge Tokaido (Tokio-Osaka, 553 km), Sanyo
(Osaka-Hakata, 623 km), Tohoku (Tokio-Morioka, 535 km), Yoetsu (Tokio-Niigata, 304 km),
Yamagata (Fukushima-Shinjo) i Akita (Morioka-Akita).
-Na prugama vozi vie od 250 vlakova na dan. Najbri je vlak Hikari, koji udaljenost od 1176
km izmeu Tokija i Hakate prijee za nekoliko sati (podmorski tunel ispod prolaza Kanmon
izmeu Honua i Kjuua).

JUGOISTONA AZIJA
prirodno-geografske i drutveno-geografske znaajke
33

-Jugoistona Azija obuhvaa dvije prostorne cjeline:

1. Kopnena Indokina i
2. Otona Indonezija s Filipinima
s ukupno oko 4 523 000 km, povrina JI Azije slina je povrini Indijskog potkontinenta (4
465 000 km2) ali je naseljenost rjea - 568. mil st., 126 st/km2.
-Prostornim pojmom Indokine obuhvaen je cijeli poluotok (Mjanmar, Tajland, Kamboda,
Laos, Vijetnam i Malezija) - ne kako se ranije obiavalo uzimati samo nekadanju tzv.
francusku Indokinu (Kamboda, Laos i Vijetnam).
-Tako se Indokini daje onaj prostorni pojam to se geografski i kulturno-historijski najvie
poklapa sa samim imenom - svojim je poloajem smjetena izmeu Indije i Kine, kao to je i
u svojem kulturnom razvoju bila pod utjecajem tih dvaju autohtonih i velikih kulturnih
krugova.
-Indonezija i Filipini predstavljaju zaseban i dosta heterogen otoni svijet u kriinom
indopacifikom i australazijskom prostoru. Taj je svijet nekad nazivan Insulindija - kako se
ne radi o otonoj Indiji, naziv je neprikladan.
-Dvjema cjelinama Jugoistone Azije, Indokini i Indoneziji, svojstvene su slinosti i
razliitosti.
Slinosti:
1. geografski poloaj na prijelazu iz indijskog u kineski kulturni krug, iz
Indijskog oceana u Pacifik i iz Azije u Australiju.
2. unutarnja heterogenost, etnika, populacijska i prometno-gospodarska.
Razliitosti:
1. naglaena maritimnost Indonezije i prometno-geografska izloenost u tropskom
pojasu
2. sukob dviju velikih interesnih sfera u Indokini i borba izmeu dvaju drutvenih
sustava u uvjetima gospodarske zaostalosti.
Reljef, geoloki sastav i graa
-Osnovno obiljeje reljefa JI Azije jest meridionalno i luno pruanje i paralelizam planina i
nizina u kopnenom, a luno i zonalno pruanje u otonom dijelu.
-Ogromni masivi, kao nastavak Himalaje, granaju se prema jugu i razdvajaju se u niz
izdvojenih grebena, masiva i vulkanskih stoaca
-Indonezija: najprostraniji i najrazvedenji arhipelag na Zemlji.
-Izmeu mladih boranih struktura Indokine i Indonezije nalazi se stara potolinska masa
izmeu JI Tajlanda i SZ Bornea.
-Reljef JI Azije od SZ prema JI nije samo razbijeniji, ve je mlai i nemirniji - u jugoistonoj
Indoneziji prevladavaju recentne vulkanske kupe i koraljni grebeni.
-Tri su dijela velikog i mladog orografsko-geotektonskog luka ue JI Azije:
1. meridionalni i luni u Indokini, 2. luni i zonalni u Indoneziji i 3. meridionalni na
Filipinima.
-Meridionalni i luni pravac planina i rijeka Indokine izrazita je posljedica sukoba mladog
(himalajskog) nabiranja i stare kineske (sinijske) mase. Tektonika je u velikoj mjeri utjecala

34

na oblikovanje dananjeg povrja Indokine kao i na savijanje u Indoneziji (mlado nabrano

gorje i vulkanski lanci ukljeteni su dijelovima stare tajlandske i australijske mase).
-Indokinesko i indonezijsko mlado nabiranje nastavlja se preko filipinskog a isto tako mladi
borani luk prati istonu obalu Azije sve do Kamatke - prate ga duboki tektonski rovovi i esti
podmorski potresi. To je prostor najvee i najlabilnije denivelacije reljefa (planine filipinskog
arhipelaga su iznad 3000 m a dubina Marijanske brazde je 11500 m ispod morske povrine).
-U skladu s navedenim crtama reljefa je i petrografski sastav: u najizdignutijem svodu
Indokine gornji su slojevi mlai, dobrim dijelom vapnenaki s pojavama kra (ansko,
Laoko i Tonkinko gorje) - ispod njih nalaze se prekambrijski paleozojski kriljavci i
pjeenjaci koji na mnogim mjestima izbijaju na povrinu. Zastupljeni su i jurski i kredni
pjeenjaci - mjestimino blago nagnuti ili neporemeeni slojevi (Anamsko gorje) - starije
naslage. Anamsko gorje je, kao starije i stabilnije, jae erodirano i snieno pa su
karakteristini zaobljeniji oblici i ire doline i na otocima Indonezije dijelovi starije kriljaste
mase su nii (juni Irijan i sjeverni Kalimantan) kao i predjeli mezozojskih vapnenakih
ravnjaka (Timor), dok su zone mladih vulkanskih stijena veoma dinaminog i ivog reljefa
(Sumatra, Java i dr.).
-U zapadnom Mjanmaru, na istonoj Sumatri, Javi, sjevernom Borneu i u zapadnom Irijanu,
gdje je mlado gorje praeno irom zonom tercijarnih sedimenata, znaajna su leita nafte.
-U Indoneziji su znaajne goleme koliine vulkanskog materijala to pridonosi plodnosti
aluvijalnih nizina Jave, Sumatre i susjednih gusto naseljenih otoka (Bali, Madura i dr.). Taj su
materijal izbacili brojni danas ugaeni vulkani - povremeno ga jo izbacuju i ivi vulkani svojom strukturom i oblijem bitna su komponenta Indonezijskog pejzaa.
-Mladi geoloki procesi osigurali su dijelu Indokine i Indoneziji prednosti kakvih u veini
ostalih ekvatorijalnih krajeva nema: ralanjenost reljefa i razvedenost obale i otoka, plodnost
tla i izdana leita nekih traenih ruda.
Klima, vode i vegetacija
-Glavnina JI Azije nalazi se u zoni vlane tropske (monsunske) klime ali su znaajne
regionalne razlike. Te su razlike posljedica kontinentalnosti, maritimnosti, geografske irine,
poloaja i izloenosti pojedinih krajeva JI Azije opoj i monsunskoj cirkulaciji zranih masa u unutranjosti Indokine karakteristina je tropska kontinentalna monsunska klima a u
primorskom pojasu tropska maritimna monsunska klima.
-U Malaji i Indoneziji dominantna je ekvatorska monsunska klima - raspon je u okviru
opih monsunskih karakteristika, od savanske do ekvatorijalne klime. To znai da postoje
razlike u godinjoj amplitudi temperature, u koliini i vremenskom slijedu padalina - to se
odraava i na vodama, tlu i biljnom pokrivau.
-Tropska kontinentalna klima savanskog obiljeja - unutranje zavale srednjeg, gornjeg i
istonog Mjanmara, gornjeg i istonog Tajlanda i ravnjaci Laosa. Karakteristine su umjerene
godinje temperaturne amplitude, vrue ljeto i razmjerno malo kie u doba ljetnog monsuna
zbog zaklonjenosti od njegovog dominantnog smjera s JZ-a (oko srednjeg Iravadija 600 mm a

35

svugdje u unutranjim zavalama manje od 1000 mm s godinjom temperaturnom amplitudom

do 20C).
-Tropska maritimna monsunska klima - primorski krajevi Indokine i Filipini. Ope
karakteristike: male godinje amplitude temperature, velike amplitude padalina, padaline su
obilne (1500 - 2000 mm) ali je vrijeme njihovog maksimuma razliito u pojedinim dijelovima
primorja (Da Nang: prosjena godinja temperatura 25,6C, amplituda 80C, 1900 mm kie u
140 kinih dana). Dvije su varijante: varijanta zapadnog (mjanmarskog) primorja i varijanta
istonog (vijetnamskog) primorja.
-Zapadno primorje izloeno je ljetnom monsunu, dok je istono primorje ljeti zaklonjeno
Malajskim i Anamskim gorjem - istono primorje najvie padalina dobiva u doba zimskog
monsuna jer je izloeno sjeveroistoku, odakle preko Junokineskog mora pue monsun. To
utjee na pomak poljodjelskog kalendara u Anamskom primorju (u odnosu na Mjanmarsko
primorje). Sjeverni dijelovi istonog, Anamskog primorja izloeni su estim i jakim jesenskim
tajfunima.
-Ekvatorijalna monsunska klima dominira uglavnom itavom Indonezijom. Jedino se na
njezinom krajnjem jugoistoku osjea utjecaj savanske klime sjeverne Australije. Temeljna
obiljeja: stalno visoke temperature i vlanost bez znatnijih sezonskih oscilacija - naglaena je
dnevna oscilacija temperatura i padalina (Singapur, prosjena godinja temperatura 27C, bez
temperaturne amplitude, 2400 mm kie). U skladu s klimatskim obiljejima su i znaajke
voda, od velike je vanosti poloaj izvorita rijeka, npr. Iravadija, Salvena i Mekonga istoni Tibet - ljetnji protjecaj ovisi o otapanju ledenjaka. Protjecaj rijeka izrazito oscilira i
ima jaku alogenu komponentu. Suprotno tome, na jugu, u Malaji i Indoneziji rijeke su
uglavnom kratke protjecaj povrinskih tekuica ovisi iskljuivo o padalinama koje su
ravnomjernije rasporeene u toku godine, problem bujienja i regulacijskih zahvata vei je i
tei u Indokini.
-U JI Aziji rijeke su znaajnije za navodnjavanje nego za HE iskoritavanje HE akumulacije i
sustavi su malobrojni. Problem su i relativno obilni nanosi materijala u rijekama Indokine npr. Crvena rijeka (Song Hong) za visoka vodostaja nosi 3 - 7 kg crvenkastog mulja u 1m3
vode (odatle joj i naziv), crveni mulj - posljedica vapnenakog troenja u krkim podrujima
njezinog gornjeg porjeja ("terra rossa").
Vegetacija
-Veeg dijela JI Azije predstavljala je prvobitno vlanu tropsku umu, samo u suhljim
predjelima unutranje Indokine, JI Indonezije i u sjevernom dijelu Filipina uma je bila
svjetlija (listopadna monsunska), a biljni pokriva je imao savanska obiljeja s
mjestiminim prijelazima u kserofitnu ikaru.
-ovjek je, osobito oko naselja i u krajevima ladanga (paljevinske krevine), s vremenom
proistio umu i izmijenio vegetacijska obiljeja - dananje travnate, savanske povrine vee
su nego nekad.
-Procijenjeno je da travnato zemljite savane zahvaa oko 40% ukupne povrine Filipina, 2030% Indonezije, Mjanmara i Tajlanda. Nije sasvim jasno gdje su granice prvobitne vlane
tropske ume i savane i dokle dopiru posljedice paljevinskog krenja, antropogeni utjecaj

36

osobito je izraen na Javi i u Anamskom primorju, gdje je prvobitna uma ustupila mjesto
kulturama na pristrancima i proplancima.
Stanovnitvo
-Razmjetaj stanovnitva JI Azije nije ravnomjeran - velike su regionalne razlike.
-etiri skupine drava prema gustoi naseljenosti:
1. 200 i vie st./km2 (Singapur, Filipini, Vijetnam)
2. 100 - 200 st./km2 (Tajland, Indonezija)
3. 30 - 100 st./km2 (Kamboda, Mijanmar, Malezija, Brunei)
4. manje od 30 st./km2 (Laos, Ist. Timor)
-Jo su vee regionalne razlike: od subekumene unutranjeg Laosa, Tajlanda, Sumatre,
Kalimantana, Celebesa i Irijana s manje od 10 st./km2 do superpopulacijske koncentracije u
deltama Iravadija, Salweena, Menama, Mekonga, Crvene rijeke, otoka Jave, dijelova Filipina
i Singapura, s vie od 200 st./km2
-Izrazite razlike unutar jedne drave:
- npr. Kamboda - 2/3 teritorija imaju manje od 3 st./km2 a dijelovi uz Mekong vie
od 150 st./km2
- Indonezija - diferencijacija izmeu Jave (oko 1000 st./km2) i ostalih otoka.
-Mnogi rjee naseljeni krajevi JI Azije (unutranji krajevi Indokine, dijelovi Indonezije)
temelj su njihovim potencijalnim mogunostima povoljni fiziko-geografski uvjeti
(ekvatorijalna i tropska prirodna sredina s dovoljno padalina i s povoljnim tlima)
problem prenaseljenosti - Anamsko primorje, Java i donekle delte velikih rijeka.
-Rast stanovnitva JI Azije - osobine kretanja stanovnitva koje su svojstvene i veini ostalih
zemalja u razvoju u svijetu. Prirodni prirataj - uglavnom bez veih razlika izmeu pojedinih
drava, PP je svuda visok - rezultat visokog nataliteta i smanjenog mortaliteta - posljedica
potiskivanja epidemija tropske groznice, tifusa, kolere i drugih endemnih bolesti tropa
-U nekim dravama u novije vrijeme PP se smanjuje (npr. u Mijanmaru s 17,5 1997., na
11,9 2002.)
-Znaajna je bila i imigracija zbog intenzivnih kolonijalistikih ambicija s poetka 20. st. privlaenje radne snage iz prenaseljenih podruja monsunske Azije (najvie iz june Kine i
Indije).

37

-Etniki sastav stanovnitva je raznolik i sloen - posljedica dodira triju rasnih i kulturnih
krugova: indoarijsko, mongoloidno i negrioidno rasno podruje.
-Sve drave JI Azije izrazito su polietnike, s izrazitijom plemenskom nego nacionalnom
heterogenou.
-Dominantne etnike skupine u Indokini: Mjanmarci, Thai, Khmeri, Anamiti, Laoti i dr.
osim njih: mnoga meusobno odvojena i autohtona plemena - nomadski i polunomadski
sakupljai plodova ili se bave primitivnom poljoprivredom.
-Dominantne etnike skupine u Indoneziji i na Filipinima: Malajci, Javanci, Dajaci, Bisaias,
Halmahera, Papuanci i dr.
-Stanovnitvo JI Azije: irok raspon od polinezijskih i melanezijskih negroidnih do
mongoloidnih i amerindijanskih skupina s brojnim enklavama prastanovnitva nerasvijetljene
etnogeneze.
Povijesno-kulturne znaajke
-Dodir indijskog, kineskog te malajsko-pacifikog kulturnog kruga prijelazne
karakteristike JI Azije. U okviru navedenih kulturnih krugova na podruju JI Azije
rasprostranili su se budizam, islam, kranstvo i u manjoj mjeri hinduizam, s mnogim oazama
animizma odraz u krajoliku, nainu ivota i povijesno-arhitektonskoj batini.
-Utjecaj indijske (dravidske i arijske) civilizacije stvaranje civilizacija koje su se temeljile
na uzgoju rie: budistike civilizacije Mon-Khmera u Mjanmaru i Kambodi (Angkor - od 9. 13. st.), na Sumatri (Srividaja, 8.-14. st.) i na Javi (Majapahit, 14.-16. st.), utjecaj indijske
arhitekture - Rangoon, Bangkok, Pnomh Penh, islamsko-maurska arhitektura - Malezija i
dijelovi Indonezije.
-Nema nijednog izrazito dominantnog jezika, od velikih jezinih porodica u JI Aziji glavne
su:
1. sinotibetska (tajlandski, vijetnamski i mjanmarski)
2. australazijska (monkhmerski)
3. australonezijska (indoneanski)
4. papuanska (istono-indonezijski, irijanski)
-Od imigranata iz susjednih podruja monsunske Azije najbrojniji su Kinezi (oko 30 mil.) i u
manjoj mjeri Indijci.
-Kinezi su se doselili poslije Indijaca ali su utjecajniji u dananjem gospodarskom ivotu,
znaajnija kineska kolonizacija poinje od 2. polovine 19. st. povezano s organizacijom
kolonija koje su stvorili Britanci (Burma, Malaja), Francuzi (Kamboda, Laos, Vijetnam),
Nizozemci (Indonezija) i panjolci (Filipini)
-Danas su Kinezi zaposleni kao rudari, radnici na plantaama, u ugostiteljstvu, kao luki
radnici, poduzetnici, poslovni ljudi i bankari. U nekim podrujima su u veini (npr. Singapur).

38

Naseljavanje i politiko-geografski razvoj

-Migracijske struje razliitih smjerova, znaajne su bile struje iz unutranjosti kontinenta - 4.
st. p.n.e. i iz Indije od 1. - 3. st. - narodi Munda (iz SI Dekana), Mon i Khmer (iz Assama)
naselili su se na teritorije dananjeg Mijanmara, Tajlanda i Kambode
-Istona podruja Indokine - mijeanje elemenata kineskog i malajskog stanovnitva u
Indoneziji: malajsko i melanezijsko stanovnitvo.
Indokina - kraljevstva (9. 18. st.):
- Tajland - Ayutthaya kraljevstvo - (Thai, od 14. 18. st.) - otvorenost prema
europskim, kineskim i japanskim trgovcima, slubena religija - budizam
- Kamboda - Khmersko kraljevstvo (9. - 15. st., sredite u Angkoru); kraljevstvo
Lovek (16. st.) - doba prosperiteta
- Vijetnam - kraljevstvo Dai Viet (sjeverni Vijetnam, 11. - 16. st., pod utjecajem Kine
kraljevstvo Champa (dvije pokrajine plemena Champa na JI Indokine, 14.-15. st.).
-Islamski misionari zapoeli su jau djelatnost u 13. st. (trgovake veze postojale su i prije) snano i agresivno irenje islama u glavna uporita: Malezija, Sumatra, Java.
-Prodor Europljana u JI Aziju zapoeo je kasnije nego u Indiju, najprije su Portugalci (1511.),
Nizozemci (1641.) zaposjeli vanije dijelove zapadne obale Malaje zbog prometnog poloaja
i mogunosti nadzora nad malakim plovnim putem.
-Kasnije su ih potisnuli Britanci (1795.) - podjela interesne sfere s Francuzima. Burma
(Mjanmar) i Malaja pripala je Britancima a Kamboda, Laos i Vijetnam Francuzima (Tajland
je ostao u sredini kao nekolonizirani granini teritorij).
-Nizozemci su se uspjeli odrati u Indoneziji, dok su se Portugalci (slino kao i u Indiji)
uspjeli odrati samo u manjim i izdvojenim enklavama (ist. Timor i Macao u junoj Kini)
-panjolci - zauzeli Filipine u 16. st. i drali ih do kraja 19. st. - preuzima ih SAD (nakon
ameriko-panjolskog rata) jaki panjolski utjecaj, oaza katolicizma u JI Aziji.

Vijetnam
-Slubeni naziv je Socijalistika republika Vijetnam s glavni gradom Hanoi. Povrina:
331.041 km2 s oko 83,5 milijuna (procjena za 2005. g.)
-Gustoa naseljenosti: oko 247 st/km2. Slubeni jezik je vijetnamski, a novana jedinica dong.
-Udio urbanog stanovnitva oko 25%
-Godinji porast broja stanovnika: 1,3%
-BDP per capita: 3 000 US$ (2005. g.).
Geografski poloaj i reljef
-Smjeten je na istonom rubu Indokineskog poluotoka, uz Junokinesko more. Sastoji se od
tri vrlo razliite cjeline:
1. Tonkinka nizina uz Crvenu rijeku,
39

2. Anamsko visoje u sredini

3. nizina uz ue Mekonga na jugu
-Tonkinka nizina (vijetnamski Bac Bo, nekadanji Tonkin) sastoji se od nizine uz donji tok
Crvene rijeke (Song Hong) i 14 500 km2 velike, plodne i vrlo gusto naseljene delte.
Prema sjeveru i zapadu nizina preko nieg pobra prelazi u teko prohodna i krevita visoja,
graena preteno od vapnenca (najvii vrh Fan Si Pan, 3.143 m).
-Anamsko visoje (vijetn. Trung Bo, nekadanji Anam) je 900 km dugaak i 100-200 km
irok prostor izmeu delte Crvene rijeke na sjeveru i delte Mekonga na jugu.
ovo je najistonije od svih mladih nabranih gorja Indokineskog poluotoka.
Prevladavaju ravnjaci razliitih visina i vrlo ralanjena prigorja, koja se blago sputaju prema
razvedenoj obali. Sjeverni dio graen je od vapnenaca i pjeenjaka, a juni od kristalinskih
stijena i mlaih vulkanskih stijena.
Uz ua rijeka u more nalaze se manje, vrlo gusto naseljene naplavne ravnice.
-Nizina uz ue Mekonga (vijetn. Nam Bo, nekadanji Kochinchin) obuhvaa 38.000 km2
prostranu deltu rijeke Mekong, koja je graena od glinovito-pjeanih rijenih nanosa.
Delta je movarna, isprepletena rijenim rukavcima, ali zbog zadravanja poplavnih voda u
jezeru Tonle Sap u Kambodi nije toliko ugroena poplavama.
Klima
-Klima je monsunska, s kinim razdobljem od svibnja do rujna i suhim razdobljem od
prosinca do travnja.
-Sjeverni dio zemlje dobiva 1.500-2.500 mm padalina, juni 1.800-3.000 mm, a pobra u
unutranjosti vie od 3.000 mm. Od kolovoza do studenoga esti su tajfuni.
-Hanoi: sijeanj 16,7C, lipanj 29,4C; 1.682 mm padalina; Ho-i- Min: prosinac 26,1C,
travanj 30C; 1985 mm padalina.
Vode
-Najvea rijeka na jugu jest Mekong (Song Tien Giang, 4 350 km), a na sjeveru Crvena
rijeka (Song Hong , 1175 km). Najvei pritok Crvene rijeke je Crna rijeka ( Song Da, 800
km)
-Ostale rijeke su kratke s prilino visokim padovima i nepovoljne za plovidbu.
Tla i vegetacija
-Najplodnija su poplavna tla u obje delte (riita). Crna tla prevladavaju na vulkanskim
stijenama u unutranjosti junog dijela Vijetnama (vertisoli).
-Na starijim rijenim nanosima nalaze se isprana tla a drugdje crvena tropska tla.
-Prirodnu vegetaciju ine veinom zimzelene i listopadne monsunske ume, koje ponegdje
prelaze u savanu, dok uz obale rastu mangrove.
-ume pokrivaju 30% povrina.
Stanovnitvo
40

-Nakon velikih rtava u Vijetnamskom ratu (oko 1 mil. u junom Vijetnamu i neto manje od
1 mil. u sjevernom Vijetnamu) broj stanovnika je brzo rastao, osobito u gradovima, u koje se
doseljavalo uglavnom mlado stanovnitvo sa sela.
-U novije vrijeme natalitet se znatno smanjio: 1989.g.: 31,4, a 2000.g. 21,6, M. 6,3,
PP. 15,3.
-Nakon 1975. g. J. Vijetnam napustilo je vie od 1 mil. izbjeglica, koje su se kasnije veinom
vratile. Takoer se iselilo oko 2 mil. kineskog stanovnitva. U inozemstvu ivi jo oko 2,5
mil. Vijetnamaca, veinom u SAD-u i Europi.
-Veinsko stanovnitvo su Vijetnamci (87%). Njihov jezik pripada mon-khmerskoj skupini,
ali s vrlo jakim kineskim utjecajima.
-Od ostalih naroda u Vijetnamu ive narodi iz skupine Thaia, Miao-Jao, te malajski i MonKhmerski narodi.
-Po vjeroispovijesti prevladavaju budisti (67%), zatim katolici (9%), vjerski neopredijeljeni
(19%) te pripadnici pokreta Cao Dai i neobudistike sekte Hoa Hao.
-U nizinama Crvene rijeke i u delti Mekonga na 17% teritorija ivi oko 70% stanovnitva,
osobito uz Crvenu rijeku gdje je gustoa naseljenosti vea od 1.000 st./km2.
-Gusto su naseljene i obalne nizine, dok je brdovita unutranjost vrlo rijetko naseljena. Nakon
1975. tamo je planski preseljeno oko 3,5 mil. ljudi.
Urbanizacija
-Nizak stupanj - 25%. Najvei gradovi (2002.): Ho-i-Min (do 1976. Sajgon) s 3.3 mil. st.
(metr. podr. 5.7 mil st.), Hanoi 1 372 800 st. (metr. podr. 2 503 000 st.), Haiphong 572 100
st. (metr. podr. 1 792 400 st.) i Da Nang 446 000 st. (metr. podr. 446 000 st.)
Gospodarstvo
-U vrijeme politike podjele (1954.-1976.) u J. Vijetnamu pokuavalo se razviti otvoreno
kapitalistiko gospodarstvo uz pomo SAD-a, a u S. Vijetnamu socijalistiko gospodarstvo
ovisno o pomoi SSSR-a.
-Nakon ujedinjenja u cijeloj je dravi uvedeno socijalistiko gospodarstvo, ali zbog velikih
gospodarskih problema pristupilo se gospodarskim i drutvenim reformama.
-Najznaajniji gospodarski problemi: nedostatak kapitala, slabo razvijena infrastruktura,
izravno upletanje drave u gospodarstvo, veliki gubici povlatenoga dravnog sektora,
korupcija i nedosljedan pravni sustav.
-Dosta se ulae u industriju i infrastrukturu, ali poljoprivreda je i dalje najvanija djelatnost
(68% radne snage i 23,5% BDP-a). Slijede industrija, rudarstvo i graevinarstvo (12,1% radne
snage, 31,9% BDP-a) te uslune djelatnosti (18,8% radne snage i 42,6% BDP-a).

Poljoprivreda
41

-Sva je zemlja u vlasnitvu drave, a poljoprivrednici je mogu dobiti u dugogodinji zakup.

Veina poljoprivrednih povrina nalazi se u deltama Mekonga i Crvene rijeke, gdje su svake
godine 2-3 etve.
-Najvaniji proizvod je ria (32,0 mi. t, 4. na svijetu), koja se uzgaja na 80% povrina. Na
natapanim povrinama u unutranjosti uzgajaju se kukuruz, slatki krumpir, manioka, kikiriki i
soja. U delti Mekonga vaan je uzgoj banana, eerne trske i kokosovih oraha, a na visoju
kave (673 000 t, 2. na svijetu), kauuka i aja.
Rudarstvo i industrija
-Eksploatiraju se kameni ugljen, lignit, eljezna ruda, boksit, olovo, cink, kalcijev fosfat,
zlato i drago kamenje. Istono od delte Mekonga u Junokineskom moru eksploatiraju se
nafta i zemni plin.
-U kolonijalnom razdoblju bile su razvijene cementna i tekstilna industrija, a nakon
osamostaljenja (1954.) industrija robe iroke potronje i teka industrija.
-Danas su najvanije industrije tekstilna, kemijska, prehrambena, elektrotehnika,
elektronika, metalna i sastavljanje automobila. Najvanije industrijsko sredite je Ho-i-Min.

KAMBODA
-Slubeni naziv je Kraljevina Kamboda, parlamentarna monarhija s glavni gradom Phnom
Penh. Povrina 181 035 km2 s oko 13,1 mil. (procjena za 2003. g.).Gustoa naseljenosti: oko
72,4 st/km2
-Slubeni jezik: khmerski, a novana jedinica riel.
-Udio urbanog stanovnitva oko 18%
-Godinji porast broja stanovnika: 1,8%
-BDP per capita: 2 100 US$ PPP (2005. g.)
Geografski poloaj i reljef
-Kamboda je smjetena u junom dijelu Indokineskog poluotoka. Sredinji dio drave jest
prostrana nizina oko jezera Tonle (Tonle Sap), prekrivena glinovitim nanosima rijeke
Mekong, na nadm. visini od samo 5-20 m.
-Prema istoku nastavlja se nizinom uz donji tok Mekonga, koja je takoer od glinovitopjeanih nanosa. Iznad njih se uzdiu niska uzvienja, a rijeka ponegdje tee po stjenovitoj
podlozi (kanjoni - brzaci).
-Kod Phnom Penha, 280 km prije ua, poinje delta Mekonga. Na istoku Kamboda see do
zapadnih dijelova Anamskog visoja, koje dijelom predstavlja ralanjeno gorje (do 1484 m),
a dijelom ravnjake od starih kristalinskih stijena.
-Izmeu sredinje nizine i Sijamskog zaljeva od SZ prema JI protee se Kardamonsko
gorje (najvii vrh Phnom Aoral, 1771 m), graeno od kristalinskih stijena i vapnenaca, koje se
strmo sputa prema veinom kamenitoj obali Sijamskog zaljeva.
42

-Na krajnjem sjeveru, uz granicu s Tajlandom, nalazi se vie od 300 km dugaka i 180-550 m
visoka strukturna stepenica od pjeenjaka (Dang Raek).
Klima
-Klima je monsunska - veinu padalina donosi JZ monsun (kino razdoblje od svibnja do
studenoga), najvie JZ obroncima Kardamonskoga gorja (vie od 5000 mm) u nizine 12001500 mm padalina.
-Od prosinca do travnja traje suho razdoblje kad prevladava suhi SI monsun.
-Phnom Penh - sijeanj 25,6C; travanj 29,6C, 1 372 mm padalina.
Vode
-U sredinjoj nizini nalazi se jezero Tonle Sap (Veliko jezero). U suhom razdoblju zauzima
povrinu od 2700 km2, duboko je 1-2 m, a preko rijeke Sap otjee u Mekong, dok se u kinom
razdoblju, u suprotnom smjeru, u njega izlijevaju poplavne vode Mekonga, tako da naraste za
15 m i povea se na oko 10.400km2. God. 1979.-1994. zbog krenja uma i zatrpavanja
njegova se dubina smanjila za 0,5-1 m.
-Najvea rijeka je Mekong (4 350 km) s prosjenim godinjim protokom od 14 200m3/s kod
Kracheha (najvei protok u rujnu i listopadu).
Tla i vegetacija
-Najplodnija su tla na rijenim naosima oko jezera Tonle (polje rie) i u nizinama uz Mekong,
dok drugdje prevladavaju slabije plodna pjeana i isprana tla (akrisoli).
U JZ dijelu Kardamonskoga gorja prevladava tropska kina uma, a drugdje listopadna
monsunska uma, koja prelazi u savansku umu, veinom iskrenu ili degradiranu u
bambusove ume. ume i degradirana podruja zauzimaju 69% povrine.
Stanovnitvo
-Nagli porast stanovnitva je posve zaustavljen tijekom vladavine Crvenih Khmera (1975.1978.). Tada je ubijeno izmeu 1 i 3 mil. stanovnika. U zadnjih 15ak god. porast je opet vrlo
brz zbog visokog nataliteta.
-Godine 2001. natalitet je iznosio 35,9, mortalitet 10,7, prirodni prirataj 25,2, a
smrtnost dojenadi 76,0.
-Vie od 40% stanovnitva mlae je od 15 godina. Veinsko stanovnitvo ine Khmeri
(92%), koji pripadaju monkhmerskoj jezinoj skupini. Vijetnamci ive uz Mekong i Tonle
Sap (6%), Kinezi u veim gradovima (3%), muslimanski ami na istoku (2%) te neto
manjih naroda u gorjima na istoku i jugozapadu.
-Veinu stanovnitva ine budisti (95%). Budizam theravada dravna je religija od 1989. g.
-Oko 90% stanovnitva ivi na 25% povrine u nizini oko jezera Tonle Sap i uz Mekong.
-Ostali dijelovi su rijetko naseljeni. Veina stanovnitva ivi na selu, iako se naseljeni dio
zbog minskih polja (3-7 mil. mina) jako smanjio.
43

-Vei gradovi su (2001.): Phnom Penh (1,13 mil.), Battambang

000).

(195 000), Siemreab (142

Gospodarstvo
-Nakon desetljea ratova gospodarstvo Kambode jedno je od najnerazvijenijih u svijetu.
Gotovo stanovnitva bavi se poljoprivredom, a industrija je zbog kolebanja stranih
investitora vrlo nerazvijena, ba kao i infrastruktura.
-Gotovo itav razvoj ogranien je na Phnom Penh i jo nekoliko veih gradova, dok je seosko
stanovnitvo dosta siromano, iako vie ne pati od nestaice hrane.
-Mine su velik problem, jer je zbog njih 300.000 ha neobradivo. Osim problema zbog mina,
poljoprivredu pogaa i nedostatak muke radne snage, sredstava za rad, umjetnih gnojiva i
zatitnih sredstava te vode za umjetno natapanje.
-Glavni proizvod za prehranu stanovnitva je ria, a uz nju se jo uzgaja i manioka, slatki
krumpir, kukuruz, povre i voe.
-Od industrijskih biljaka uzgaja se eerna trska, pamuk, soja i juta.
-Kamboda je 1969.g. imala 73% povrine pod umom, ali zbog nekontrolirane sjee sada
ima samo jo 35-40%.
-Kamboda oskudijeva rudnim bogatstvima i energetskim izvorima. Dobiva se neto fosfata
i zlata, a na SZ safiri i rubini.
-Industrija je vrlo slabo razvijena i nalazi se u potekoama zbog zastarjele tehnologije,
nedostatka elektrine energije i slabe infrastrukture.
-Najrairenije su prehrambena industrija, industrija graevinskog materijala i tekstilna
industrija. Zbog jeftine radne snage, u Kambodi je smjeteno 30-tak tvornica tekstila, koje
obavljaju poslove dorade za strane vlasnike i ostvaruju vie od 70% izvoza.

TAJLAND
-Slubeni naziv je Kraljevina Tajland i parlamentarna je monarhijas glavnim gradom Bangkok
(Krung Thep). Povrina 513.000 km2 s oko 64 milijuna (procjena za 2003. g.)
-Gustoa naseljenosti: oko 125 st/km2, slubeni jezik je thai, a novana jedinica bat.
-Udio urbanog stanovnitva oko 20%
-Godinji porast broja stanovnika: 1%
-BDP per capita: 1 870 US$ (2001. g.)
Geografski poloaj i reljef
-Tajland je smjeten u JI Aziji, u sredinjem dijelu Indokineskog poluotoka.
-Jezgru drave ini 500 km dugaka i oko 200 km iroka Sredinja nizina uz rijeku Menam
(Chao Phraya), izgraena od mlaih rijenih naplavina, nad kojima se ponegdje uzdiu niska
vapnenaka uzvienja.
-Na jugu Sredinja nizina zavrava oko 90 km irokom deltom u sjevernom dijelu Sijamskog
zaljeva. Prema sjeveru nizina prelazi u Sjevernotajlandsko gorje.
44

-Zapadno od Sredinje nizine u smjeru S-J prua se Zapadnotajlandsko visoje, graeno

veinom od granita.
-Na jugu Tajland obuhvaa sjeverni dio Malajskoga poluotoka, u sredini kojega je nisko
prigorje, a na obje strane obalne nizine.
-Istona strana je ira i gue naseljena. Najui dio poluotoka je 40 km iroka i 75 m visoka
prevlaka Kra.
-Istoni Tajland obuhvaa treinu drave. Tu je pokrajima Khorat, valovit kraj na 150-300 m
n.v. koji se odvodnjava na istoku prema Mekongu, a veinom je graen od crvenih
pjeenjaka. Zapadni i juni rub tektonski su izdignuti.
Klima
-Na krajnjem jugu prevladava ekvatorska klima, s padalinama tijekom cijele godine, a u
ostalim dijelovima prevladava monsunska klima.
-Padaline donosi ljetni monsun (svibanj-listopad), dok od studenoga do oujka prevladava
sui monsun.
-Najvea koliina padalina je u pobrima na zapadu (do 4 000 mm), u sredinjim dijelovima
1.000-1.400 mm, a na istoku 600-1.000 mm.
-Najvanija rijeka je Menam (Chao Phraya, 365 km). Nastaje od 4 planinske rijeke, tee
Sredinjom nizinom i ulijeva se u Tajlandski (Sijamski) zaljev.
-Po tajlandsko-laoskoj granici tee Mekong (Mae Nam Khung, 4350 km).
Tla i vegetacija
-Najplodnija su tla na rijenim naplavinama u sredinjoj nizini. Na pjeenjacima na istoku
prevladavaju slabo plodna pjeana tla (akrisoli), drugdje, gdje je vlanije, glinovita tla a u
niim dijelovima Khorata slana tla.
-Prirodna vegetacija na zapadu i jugu jest tropska kina uma, ali je na mnogim mjestima
unitena i pretvorena u sekundarnu ikaru ili travnate povrine. Na sjeveru i istoku
prevladava listopadna monsunska uma, koje ponegdje prelazi u savanu.
Stanovnitvo
-Vrlo brz porast broja stanovnika zabiljeen je nakon 2. svj. rata (1947. g. 17,3 mil., 1965. g.
30,6. mil), a drava ga je poticala sve do 1970-ih.
-Tek nakon toga razvili su se programi planiranja obitelji te su se stope nataliteta i
prirodnog prirataja vie nego prepolovile (1965.-1970. natalitet je iznosio 41,8).
-Godine 2001. natalitet je iznosio 16,1, mortalitet 6,0, prirodni prirataj 10,1, a
smrtnost dojenadi 18,0.
-Veinsko stanovnitvo su Thai (Sijamci, 53%) koji najveim dijelom ive u Sredinjoj
nizini i na Malajskom poluotoku, zatim Laosi (27%), koji prevladavaju na ravnjaku Khorat i
u gorjima na sjeveru. Na JI ive Khmeri (3%), na krajnjem jugu Malajskog poluotoka
Malajci (4%), u Zapadnotajlandskom visoju tibetsko-burmanski Kareni, a u Bangkoku i
drugim gradovima Kinezi (12%).
45

-Veliku veinu sanovnitva ine budisti (95%), Malajci su veinom muslimani (4%), a ostali
su katolici (oko 330 000).
-Najgue je naseljena sredinja nizina oko Bangkoka (gustoa vea od 500 st./km2). Ondje
na 4% teritorija ivi vie od 20% stanovnitva.
-Rubna gorja, ravnjak Khorat i Malajski poluotok vrlo su rijetko naseljeni, prije svega
narodima koji ne pripadaju skupini Thai.
-Gospodarski uspon nakon 1970. prouzroio je velike migracije iz sela u gradove,
prvenstveno Bangkok.
-Veina stanovnitva i dalje ivi na selu - oko 80%
-Najvei gradovi (2008.): Bangkok 5.7 mil st., Nonthaburi 264.000, Hat Yai 157.000 st.,
Chiang Mai 146.000 st. i Nakon Ratchasima 145.000 st.
-Tajland je podijeljen na 76 provincija (changwad), 655 distrikta (amphur), 6 600 komuna
(tambon) i vie od 58 000 sela (mooban).
Gospodarstvo
-Sve do sredine 1980-ih gospodarski razvoj se temeljio na industriji za domae trite i na
poljoprivredi. Izvozno orijentirana industrija na bazi jeftine radne snage i stranoga kapitala
pojavila se tek nakon 1986. g.
-Gospodarski razvoj je bio uglavnom ogranien na podruje Bangkoka, pa se provincija vrlo
malo promijenila. U poljoprivredi je zaposleno 47,4% radne snage. Zbog sjee uma i irenja
poljoprivrednih povrina ugroava se okoli i poveava siromatvo seoskog stanovnitva.
-Zbog amerike potpore i ulaganja nakon Korejskog rata, i druge zemlje su poele ulagati svoj
kapital u Tajland, tako da je strani kapital potpuno ovladao tekstilnom, automobilskom i
petrokemijskom industrijom.
-Nakon 2. svj. rata poljoprivredna se proizvodnja poveala najvie zbog krenja uma, ali
efikasnog je ostala gotovo jednaka.
-Usprkos tome, Tajland je uz Vijetnam jedini izvoznik hrane u Aziji i najvei izvoznik rie,
kauuka i manioke te drugi najvei izvoznik eera na svijetu.
-Najvaniji proizvod je ria (23,4 mil. t., 6. na svijetu), ali se samo oko 2/3 uzgaja na umjetno
natapanim poljima, a ostatak otpada na planinsku riu (samo jedna etva godinje).
-Od ostalih kultura uzgajaju se eerna trska, kauuk (na Malajskom poluotoku), kukuruz,
manioka, uljarice, kava i pamuk.
-Na krajnjem sjeveru rairen je nezakonit uzgoj opijata (Zlatni trokut). Znaajna je i prerada
voa.
Rudarstvo i industrija
-Tajland ima dosta velika nalazita lignita, sadre, kalijeve soli, kositra, antimona,
volframa, olova, cinka i bakra.
-Sve do 1950-ih industrija je bila glavni nositelj gospodarskog razvoja. U poetku je bila
namijenjena u prvom redu domaem tritu, a nakon 1972. g. drava je poela poticati
izvozno usmjerene industrijske grane (prvenstveno tekstilnu industriju).

46

-Pravi procvat industrija je postigla nakon 1986., kada su strane kompanije podigle itav
niz pogona elektronike i elektrotehnike industrije.
-Privukla ih je prije svega jeftina radna snaga, ali se sada industrija seli u jeftiniji Vijetnam i
u Kinu.
-Veina izvozno orijentirane industrije nalazi se u Bangkoku i okolici (ravnomjerno razvijena
infrastruktura i blizina luka).
-Meu najvanijima su elektronika i elektrotehnika industrija, koje ostvaruju vie od
treine vrijednosti izvoza. Veinom su to tvornice poluvodia u vlasnitvu multinacionalnih
kompanija i tvornice za sklapanje radioprijamnika, televizora, raunala, ureaja za
klimatizaciju i sl. za koje se uvozi 70-90% dijelova.
-Tekstilna industrija je ovisna o uvozu sirovina, a zbog prezasienosti svjetskoga trita,
tekstilna je industrija zapala u krizu, a gubi bitku i u konkurentskoj borbi s Kinom i
Vijetnamom.
-Nakon 1982. turizam je postao najvaniji izvor prihoda - danas Tajland posjeuje oko 10
milijuna turista godinje. Meutim, otvaranjem novih turistikih destinacija u Aziji (npr. Kine
i Vijetnama) oslabjela je konkurentnost Tajlanda (oneienost okolia u Bangkoku,
rairenost droga, epidemija AIDS-a i dr.).
-Glavna turistika odredita su Bangkok s Ayutthayom, Sukhotai na sjeveru i ljetovalita na
obali Tajlandskog zaljeva (Pattaya, otoci Samui i Cheng) te okok Phuket u Andamanskom
moru.

INDONEZIJA
-Slubeni naziv Republika Indonezija, predsjednika republika s glavnim gradom Jakartom.
-Povrina:1,9 mil km2, broj stanovnika oko 238 milijuna (2008. g.).
-Gustoa naseljenosti: 128 st/km2, slubeni jezik je indonezijski, a novana jedinica
indonezijska rupija.
-Udio urbanog stanovnitva: oko 46%
-Godinji porast broja stanovnika: 1,5%
-BDP per capita (PPP): 3 800 US$ (2006. g.)
Geografski poloaj i reljef
-Smjetena je u JI Aziji i obuhvaa vei dio otonoga prostora izmeu Indokineskog
poluotoka na SZ, Filipina na S, Nove Gvineje na I i Australije na J. Pripada joj oko 13.700
otoka, od kojih je oko 3 000 (6 000) naseljenih. U smjeru Z-I (od Sumatre do Nove Gvineje)
protee se u duljini od 5.150 km, a S-J 1.931 km.
-Na Z su Veliki Sundski otoci: Sumatra (473 606 km2), Borneo (Kalimantan, 755 000 km2;
Indoneziji pripadaju juni i istoni dio) i Java (132 187 km2). Smjeteni su u Sundskom elfu
i dio su Azije.
-Istona Indonezija, u koju se ubrajaju Mali Sundski otoci, Moluci i Zapadni Irian,
smjetena je u geoloki zamrenom prostoru SZ od Sahulskog elfa te prema geolokoj grai,
biljnom i ivotinjskom svijetu pripada australsko-melanezijskom podruju. Granica
47

izmeu tih dijelova jest Wallaceova linija, koja prolazi kroz Lomboki prolaz istono od
Balija i Makasarski prolaz jugoistono od Bornea.
-Sundski otoci smjeteni su na izuzetno aktivnom kontaktu, gdje se Indoaustralska ploa
podvlai pod Euroazijsku. O tome svjedoi i vie od 200 aktivnih vulkana i esti potresi.
Prevladavaju vrlo ralanjena pobra i gorja, izgraena od mezozojskih i tercijarnih
vulkanskih stijena, pjeenjaka i vapnenaca.
-Dvije najvee vulkanske erupcije: Krakatau i Mt. Tambora. Erupcija vulkana Krakatau
1883. unitila je 2/3 istoimenog otoka. Plimni valovi uzrokovali su smrt vie desetaka tisua
stanovnika, a milijuni tona pepela izbaeni su u atmosferu. Vulkan Tambora na otoku
Sumbawa eruptirao je 1815., poginulo je oko 50 000 stanovnika.
-Otok Borneo razlikuje se od drugih otoka, zato jer je dio oko 2 mil. km2 velike Sundske
ploe koja je veinom ispod morske razine i izgraena od starijih vulkanskih stijena.
Uglavnom je zaravnjen, a starija gorja nalaze se jedino u sredinjem dijelu, dok su drugdje
movare i teko prohodne nizine.
-Na Sumatri se planine proteu tik uz JZ obalu, dok se u istonom dijelu nalaze prostrane i
vlane naplavne nizine.
-Pojas mladoga nabranoga gorja nastavlja se preko Jave na Malim Sundskim otocima: Bali,
Lombok, Sumbawa, Flores, Sumba i Timor.
-Otok Celebes (Sulawesi) ubraja se u Velike Sundske otoke, ali je prema karakteristikama
dio Istone Indonezije. Istono od njega su Moluki otoci, koji se sastoje od oko 1000
brdovitih, djelomino vulkanskih otoka. Od 1963. Indoneziji pripada i zapadni dio otoka
Nova Gvineja (Zapadni Irian; indonezijski Irian Jaya).
Klima
-Klima je ekvatorska pod jakim utjecajem monsuna. Najvie padalina padne u zapadnim
dijelovima, gdje su jednakomjerno rasporeene tijekom godine, a donose iz ljetni monsuni.
istona Indonezija najvie padalina dobiva za vrijeme zimskog monsuna.
Vode
-Vee su rijeke samo na Velikim Sundskim otocima i na Zapadnom Irianu i rijeke teku kroz
prostrane movare, imaju vrlo malen pad i vani su lokalni prometni putovi.
-Na Sumatri se u velikoj kalderi nalazi jezero Toba (1 140km2).
Tla i vegetacija
-Najplodnija su vulkanska tla u podnojima vulkana (andosoli), koja omoguuju vrlo gustu
naseljenost (terasasta riita na padinama). Drugdje prevladavaju lateritna tla (ferasoli), a na
pjeenjacima i vapnencima su manje plodna isprana tla (akrisoli).
-U movarnim nizinama u niim zonama raste tropska kina uma, zadnjih desetljea
ugroena zbog intenzivne sjee. Uz niske obale rastu mangrove.
-U Indoneziji se nalazi 10% svih tropskih kinih uma na svijetu.

48

Stanovnitvo
-Indonezija je prema broju stanovnika etvrta drava na svijetu. Vrlo brz porast stanovnitva
posljednjih desetljea (1961.: 97 mil.; 1990.: 179 mil., 2008.: 237 512 355), prije svega je
posljedica smanjivanja mortaliteta u kolonijalnom razdoblju. God. 2001. N: 20,8, M: 7,2,
Pp: 13,6, a smrtnost dojenadi 42.
-Unato dosta velikim uspjesima u planiranju obitelji, stanovnitvo jo uvijek vrlo brzo
raste. Porast stanovnitva ne slijedi gospodarski porast, tako da se velike socijalne razlike
izmeu malobrojne vrlo bogate elite, rastueg srednjeg sloja (ugl.Kinezi) i siromane veine
poveavaju.
-Veinsko stanovnitvo zapadnog dijela Indonezije ine malajsko-indonezijski Javanci na
srednjoj i istonoj Javi (39%), Sundanci na zapadnoj Javi (16%), Madurci na Maduri i
istonoj Javi (4%) te Balijci na Baliju (2%).
Dobna struktura: 0-14 : 28.4%
15-64 : 65.7%
65 i vie: 5.8%
-Na Sumatri i drugdje u obalnim gradovima ive etniki vrlo razliiti narodi, srodni
Malajcima (tzv. indonezijski Malajci 12%). U unutranjosti Velikih Sundskih otoka ive
narodi koji se bave migratornim poljodjelstvom.
-Za Istonu Indoneziju karakteristina je velika razlika meu etniki razliitim stanovnicima
obalnih dijelova i stanovnika brdovite unutranjosti. Na Irianu ive jo i Melaneani i razliita
papuanska plemena.
-U gradovima ivi oko 3 mil. Kineza, koji dre veliki dio gospodarstva.
-Stanovnici Indonezije govore oko 270 indonezijskih i 180 papuanskih jezika. U
kolonijalnom razdoblju sporazumijevali su se na malajskom jeziku, a od 1947. g. slubeni je
jezik indonezijski, srodan malajskom.
-Po vjeroispovijesti prevladavaju sunitski muslimani (87%), na Baliju hinduisti (2%), a
meu Kinezima budisti. Krani su prije svega na istonim otocima (6% protestanata i 3%
katolika).
-Naseljenost je neravnomjerna. Na Javi, Maduri i Baliju na 7% povrine ivi oko 62%
stanovnika i tamo njihov broj najbre raste, tako da gustoa iznosi 869 st./km2, a na drugim
otocima samo 20-85 st./km2.
-U sklopu nastojanja za jednakomjernijim regionalnim razvojem jo od 1905. postoje
programi preseljavanja stanovnitva s Jave na druge otoke (tzv. transmigrasi). Do sada se
presililo vie od 900 000 obitelji (gotovo 4 mil. stanovnika), veinom na Sumatru, Borneo i
Celebes.
-Vrlo je izraeno i preseljavanje sa sela u gradova i s udaljenih otoka prema Javi, to uzrokuje
nagli porast gradova, prije svega slamova na rubovima gradova (tzv. gubuk), posebno u
Jakarti (1930.: 533 000 st., 1990.: 8,3 mil.).
-Najvei gradovi (2001.): Jakarta (8,67 mil., metr. podr. 17,6 mil. st.), Surabaya (2,99 mil.),
Bandung (2,69 mil.), Medan (2,17 mil.), Palembang (1,46 mil.), Tangerang (1,3 mil.),
Semarang (1,25 mil.), Ujung Pandang (1,22 mil.).

49

50

51

52

Gospodarstvo
-Nakon gospodarskog sloma, sredinom 1960-ih godina Indonezija je u Suhartovu razdoblju
dosegla brz gospodarski uspon, ali je unato tome zaostala za tzv. azijskim tigrovima.
53

-Kljuna uloga drave u gospodarstvu omoguila je ostvarenje nekih velikih projekata

(gradnja infrastrukture, sustavi navodnjavanja), koji su se financirali prihodima iz izvoza nafte
i zemnog plina). Takav razvoj donio je i brojne negativne uinke (porast razlika izmeu
sredinjeg dijela drave i periferije, koncentriranje gospodarske moi u rukama Suhartovih
pristaa, veliki udio siromanog stanovnitva, zaduenost drave).
-Indonezija ima veliko rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali usprkos tome ostaje
izvoznica sirovina i velika uvoznica industrijskih proizvoda.
-Velik dio stanovnitva jo uvijek se bavi poljoprivredom (43% radne snage), u industriji je
zaposleno 13% stanovnika (25,4% BDP-a). Kontrolu nad poprilinim dijelom domaega
kapitala, prije svega u uslunim djelatnostima i sitnoj industriji, ima kineska manjina.
Poljoprivreda
-Vei dio poljoprivrednih povrina nalazi se na Javi, Baliju i Lomboku (samoopskrbna
poljoprivreda na bazi rie), na Sumatri i Celebesu su velike, izvozno usmjerene plantae u
dravnom vlasnitvu. Privatni posjedi su izrazito mali (oko 70% ih je manje od 1 ha).
-Za prehranu stanovnitva najvanija je ria (51 mil. t, 3. na svijetu), koja se uzgaja na gotovo
polovici poljoprivrednih povrina.
-Ostali su vani proizvodi kukuruz, manioka, soja i kikiriki. Za izvoz je najznaajniji uzgoj
kauuka (1,69 mil. t, 2. na svijetu), palminog ulja (5 mil. t, 2. na svijetu; Sumatra i Borneo) i
kokosovih oraha, a izmeu ostalih proizvoda kava (4. na svijetu; na istonoj Javi), kakao (3.
na svijetu), aj (5. na svijetu), eerna trska, duhan i voe. Na Molucima i sjevernom
Celebesu jo se uvijek uzgajaju razliiti zaini.
-Indonezija ima 109,4 mil. ha uma, uz Brazil i DR Kongo najvee povrine tropske kine
ume, ali se ona brzo kri zbog irenja plantaa, dobivanja drveta i migratornog
poljodjelstva.
Rudarstvo i industrija
-Dobivanje nafte i zemnog plina ve je desetljeima glavni izvor sredstava za sve razvojne
projekte, za koje je u cijelosti nadleno dravno poduzee Pertamina (strane kompanije
mogu djelovati samo kao zakupci).
-Indonezija ima znaajne zalihe nafte, a vie od polovice zaliha nalazi se u plitkom moru oko
Zapadnog Iriana. Veina nafte i zemnog plina eksploatira se u nizinskom dijelu Sumatre, na
istonom Borneu i sjevernom dijelu Jave te oblinjem moru.
-Od ostalih ruda dobiva se kositar na otocima Bangka i Belitung u Javanskom moru (52 000,
2. na svijetu), bakar na Zapadnom Irianu (1,06 mil. t, 3. na svijetu), nikal, boksit i zlato.
-Suhartovim novim poretkom (1967.) industrija je postala primarna zadaa svih sljedeih
petogodinjih planova. Nastala su brojna nova dravna te strana i domaa privatna poduzea.
-Veina poduzea nalazi se u zapadnom dijelu drave, prije svega na Javi i Sumatri. Po broju
zaposlenih i ostvarenom prihodu najvanija je tekstilna industrija (mala privatna poduzea,
ugl. u vlasnitvu Kineza). Slijede duhanska, prehrambena, drvna te strojogradnja i
metalna industrija, duhanska, petrokemijska.

54

Izmeu stratekih grana osobito je vana zrakoplovna industrija sa sjeditem u Bandungu

(putniki i vojni zrakoplovi).
Turizam
-Nakon 1980. drava planski potie razvoj turizma, ulaganjima u prometnu i turistiku
infrastrukturu. Potie se i razvoj turizma na manje poznatim otocima, ali najvanija turistika
podruja ostala su Bali i Java (oko 5 mil. turista).

MALEZIJA
-Slubeni naziv je Malezija, savezna parlamentarna monarhija, glavni grad Kuala Lumpur.
-Povrina 329 847 km2, broj stanovnika 27 730 000 (2008. g.), gustoa naseljenosti: oko 73,6
st/km2.
-Slubeni jezik je malajski, a novana jedinica ringit.
-Udio urbanog stanovnitva oko 64%.
-Godinji porast broja stanovnika: 1,8%.
-BDP per capita (PPP): 12 700 US$ (2006. g.).
Geografski poloaj i reljef
-Smjetena je u JI Aziji na junom dijelu Malajskog poluotoka (tzv. Zapadna ili Poluotona
Malezija) i na sjeverozapadnom dijelu otoka Bornea (Istona Malezija savezne drave
Sabah i Sarawak).
-U unutranjosti poluotonog dijela protee se vie paralelnih planinskih hrptova, veinom od
granita, a ponegdje i od vapnenca (kr), izmeu kojih su smjetene uzdune doline. Najvee je
480 km dugako gorje Main (ili Titiwangsa), kojim prolazi razvoe izmeu Indijskog i Tihog
oceana.
-Gorja se sputaju preko niih pobra prema 10-80 km irokim movarnim obalnim nizinama.
Ondje zavravaju i uzdune doline.
-Istona Malezija sastoji se od tri cjeline: 20-60 km iroke obalne nizine uz obalu
Junokineskog mora, vrlo ralanjenog, 300-700 m visokog pobra i teko dostupnoga
granitnog gorja u unutranjosti.
Klima
-Ekvatorska klima s visokim temperaturama i obiljem padalina cijele godine. JZ monsun
donosi neto vie padalina zapadnom dijelu (lipanj-listopad), a SI monsun istonim
dijelovima (studeni-oujak).
Vode

55

-Rijeke su relativno kratke s obiljem vode tijekom cijele godine, ali s malim padom i preplitke
su za plovidbu. Najdua rijeka na Malajskom poluotoku jest Pahang (436 km), u Sarawaku
Fajang (563 km), a u Sabahu Kinabatangan (563 km).
Tla i vegetacija
-Za razliku od Indonezije, u Maleziji nema plodnih vulkanskih tala. U gorju i pobru
prevladavaju lateritna tla (ferasoli) i isprana kisela tla (akrisoli), a uz rijeke i obalne nizine
plodna fluvijalna tla.
-Prirodna je vegetacija tropska kina uma, koja raste do 800 m n.v. Iznad nje rastu
planinske tropske ume (800-2 000 m) i visokoplaninske tropske ume (2 000-3 500 m).
Stanovnitvo
-Nakon osamostaljenja broj stanovnika vrlo se brzo poveavao. Vlada je u poetku provodila
politiku obitelji s dva djeteta, a nakon 1984. iz gospodarskih i politikih razloga potie se
porast broja stanovnika (obitelji s pet djece).
-G. 2006.: N 18.7; M 4.5, Pp 14,2
-Dobna struktura: 0-14 : 32.2%; 15-64: 62.9%; 65 i vie: 4.8% (2007.)
-Malezija ima vrlo raznolik etniki sastav stanovnitva. Starosjedioci su predmalajski
stanovnici u unutranjosti poluotoka (Semangi i dr., oko 900 000), a na Borneu Ibani (oko 550
000), Bidajuhi, Melenavi, Kadazani, Muruti i dr. Najveu etniku skupinu ine Malajci
(58%). Oni su tradicionalno ivjeli na selu i u 15. st. preuzeli su islam, govore malajskim
jezikom.
-Nakon 1890. dolo je do jakog doseljavanja Kineza (25%) stanovnitva, prije svega u
gradove kao trgovaca i radnika u rudnicima kositra, te Indijaca (7%) kao radnika na
plantaama kauukovca.
-Danas su i Kinezi i Indijci preteno zaposleni u uslunim djelatnostima. Nakon proglaenja
neovisnosti (1957.) provodi se tzv. politika bumiputra (sinovi zemlje) koja daje prednost
Malajcima u politikom i gospodarskom ivotu. Favoriziranje malajskog stanovnitva,
uvoenje islama kao dravne religije (1957.) i sve jai malajski nacionalizam poveavaju
socijalne i etnike napetosti. To je 1969. i 1987. prouzroilo sukobe izmeu Malajaca i
Kineza.
-Malajci su po vjeroispovijedi veinom sunitski muslimani (60%), Kinezi budisti (19%) i
taoisti (3%), a Indijci hinduisti (6%); krana ima 9%.
-Na Malajskom poluotoku (40% teritorija) ivi 80% svih stanovnika, veinom u obalnim
nizinama i breuljcima na zapadu. Na Borneu veina stanovnitva ivi uz obalu, dok je
unutranjost rijetko naseljena.
-Broj gradskog stanovnitva brzo raste tek u zadnjih dvadesetak godina. U gradovima
prevladavaju Kinezi.
-Najvei gradovi (2001.): Kuala Lumpur (Petronas tornjevi) (1,3 mil.), Ipoh (566 000),
Kelang (563 000), Petaling Jaya (438 000), Johor Baharu (385 000), Melaka (368 000) itd.
-Sadanja federacija sastoji se od 13 saveznih drava (meu kojima je 9 sultanata) i dva
savezna teritorija (Kuala Lumpur i otok Labuan).
56

-Dio upravnih funkcija se od 1999. preseljava iz Kuala Lumpura u Putrajayu, koji bi trebao
postati novi gl.grad.
Godine

Dogaaj

Oko 200. g.
pr. Kr.

Zapadna obala Malajskog poluotoka postala je znaajno kulturno i trgovako sredite.

10. st.

Neke malajske drave bile su pod upravom Srivijaya carstva. Narednih stoljea ostala
carstva JI Azije takoer su preuzela kontrolu nad dravicama na poluotoku.

Oko 1400.

Osnovano kraljevstvo u Malaki (dananja Melaka) na zapadnoj obali Malajskog poluotoka,

koje je ubrzo postalo znaajno trgovako sredite i imalo veliku ulogu u irenju islama u ovoj regiji.

1511.

Nakon to su Portugalci zauzeli Malaku, sultanat se preselio u Johor.

641.

1 Nizozenci su protjerali Portugalce i preuzeli kontrolu nad Malakom. Lokalne malajske drave
su trgovale, a ponekad i ratovale s Nizozemcima, ali su i dalje ostale neovisne.

1786.

Francis Light uspostavio je britansku kontrolu nad Pinangom (dananji George Town)
i proglasio je slobodnom lukom.

1824.

Anglo-nizozemskim sporazumom okonana je nizozemska prisutnost na Malajskom poluotoku.

1826.

Britanska Istonoindijska kompanija ujedinila je Pinang, Malaku i Singapur u jednu upravnu

cjelinu Straits Settlements.

1867.

Straits Settlements postaju britanska krunska kolonija.

1900-ih

Velik broj Kineza i Indijaca migrirao je u Sjeverni Borneo, Sarawak i na Malajski poluotok u potrazi
za poslom u industriji gume.

1941.

Japan je napao Malaju u prosincu i osvojio itav Malajski poluotok u samo tri mjeseca.
Sarawak i Sjeverni Borneo osvojeni su poetkom 1942.

1957.

Malajska Federacija stjee neovisnost od Britanije.

1963.

Sarawak, Sabah (nekadanji Sjeverni Borneo) i Singapur pridruuju se Malaji te se stvara Malezija.
Singapur je istupio iz unije nakon dvije godine.

1969.

Izbijaju nemiri u Kuala Lumpuru izmeu domaih Malajaca i doseljenih Kineza. Vlada poduzima
hitne mjere za ponovno uspostavljanje mira.

1974.

Malezija i Kina ponovno su uspostavile diplomatske odnose da bi se smirile tenzije izmeu vlade i
gerila koje su podupirali Kinezi.

1994.

Malezijska vlada je poduzela mjere za ograniavanje slobodne trgovine britanskih kompanija u

Maleziji te tako izazvala tenzije izmeu dviju drava.

1996.

Od srpnja do rujna malezijska valuta (ringit) devaluirala je 20% zbog azijske financijske krize.

Gospodarstvo
-Od sredine 1970-ih do 1997. malezijsko gospodarstvo ubrajalo se meu gospodarstva s
najbrim razvojem na svijetu (jedan od tzv. azijskih tigrova) s prosjenim godinjim
porastom BDP-a od 5,7%, naglom industrijalizacijom, velikim ulaganjima u infrastrukturu,
niskom inflacijom i niskom nezaposlenou.
-Temelj razvoja bila je izvozno orijentirana industrija na bazi jeftine i kvalificirane radne
snage. Strane investicije su uglavnom dolazile iz Japana i drugih azijskih drava. Slina je i

57

izvozno orijentirana poljoprivreda (izvoz palmina ulja i kauuka), kojoj nedostaje radna
snaga.
-Izbijanjem gospodarske krize 1997. razotkrile su se i negativne posljedice dugotrajnoga
brzoga gospodarskog razvoja, kao to su veliki udio fiktivnog stranog kapitala, veliki javni
dug, smanjenje konkurentnosti zbog sve skuplje radne snage.
Poljoprivreda
-Glavne su poljoprivredna podruja na zapadnoj strani Malajskoga poluotoka. U poljoprivredi
je zaposleno 15,4% radne snage (9,3% BDP-a). Najvaniji je proizvod palmino ulje (11,8
mil. t; 55% svj. proizvodnje, 1. na svijetu). Drava potie ulaganje u poveanje efikasnosti
proizvodnje i domau preradu proizvoda.
-Drugi je najvaniji proizvod kauuk (770 000 t, 3. na svijetu). Vaan je i uzgoj kakaa, rie
za prehranu domaeg stanovnitva, duhana, voa (banane, ananas, papaje), aja i papra.
Rudarstvo i industrija
-Jo 1980-ih Malezija je ostvarivala treinu svjetske proizvodnje kositra, a danas na nju
otpada samo 2,3% udjela. Smanjuje se i dobivanje boksita, bakra i eljeza.
-Malezija ima popriline zalihe nafte i zemnog plina. Zalihe zadovoljavaju domae potrebe,
a dio visokokvalitetne nafte se i izvozi. Naftu i zemni plin crpi domaa kompanija Petronas.
Danas se u suradnji sa stranim kompanijama iskoritavaju 33 nalazita, veinom u plitkom
moru ispred istone malajske obale i obale sjevernog Bornea.
-Nakon osamostaljenja Malezija je doivjela naglu industrijalizaciju i 1987. industrija je
prema ostvarenom BDP-u prestigla poljoprivredu. U industriji je zaposleno 26,4% radne
snage, a ostvaruje 30% BDP-a.
-Karakteristian je dvojaki znaaj industrije: s jedne strane proizvodnja robe iroke
potronje za domae trite, a s druge izvozno usmjerena poduzea, gotovo u cijelosti u
vlasnitvu stranoga kapitala, koja svoje proizvode uglavnom izvoze.
-Najvanija su industrijska podruja na zapadu Malajskog poluotoka (Kuala Lumpur, Ipoh,
Pinang), a manje je sredite Johor Baharu nasuprot Singapuru.
-Najvanija industrijska grana jest elektronika industrija, osobito izrada sastavnih dijelova,
kuanskih aparata i industrijskih strojeva. Brzo se razvijaju i kemijska i petrokemijska
industrija, dijelom za potrebe domaega trita, a dijelom kao izvozno usmjereni pogoni
stranih kompanija.
-Tekstilna je industrija, zbog konkurencije drugih azijskih drava s jeftinijom radnom
snagom, u velikoj krizi.
-Turizam je slabije razvijen nego u Tajlandu i Singapuru, ali se od 1990. brzo razvija.
Najbrojniji su turisti iz Singapura, Japana, Tajlanda i s Tajvana.

FILIPINI
-Slubeni naziv Republika Filipini, predsjednika republika i glavni grad Manila.
58

-Povrina 300.076 km2, broj stanovnika: 91 077 287 (2008. g.), a gustoa naseljenosti 298
st/km2..
-Slubeni jezici su filipinski i engleski, a novana jedinica filipinski peso.
-Udio urbanog stanovnitva oko 61%.
-Godinji porast broja stanovnika: 1,8%,
-BDP per capita (PPP): 5 000 US$ (2006. g.).
Geografski poloaj i reljef
-Smjeteni su u JI Aziji na brojnim otocima izmeu Tajvana na sjeveru i Indonezije na jugu.
-Obuhvaaju vie od 7.100 otoka, od kojih je 700 naseljenih i samo 357 veih od 2,5 km2.
Izmeu njih nalazi se 2,64 mil. km2 teritorijalnog mora.
-Otoci se dijele na tri skupine: na sjeveru i zapadu je Luzonska skupina (otoci Luzon 104
688 km2), Mindoro (9 735 km2) i Palawan (11 784 km2);
-U sredinjem dijelu su Visajski otoci (Visayas) sa sedam velikih i mnogo manjih otoka:
Samar (13 080 km2), Leyte, Bohol, Cebu, Negros i Panay), te na jugu Mindanao (94 630
km2).
-Izmeu Mindanaa i Bornea nalazi se i 270 km dugaak niz vulkanskih i koraljnih otoka Sulu.
-Geoloki, Filipini su dio tihooceanskog vaternog prstena, a smjeteni su na mjestu
podvlaenja Filipinske ploe pod Euroazijsku, to uzrokuje jaku vulkansku i potresnu
aktivnost. Na otocima ima 14 ivih vulkana, npr. Pinatubo (1 780 m; u erupciji 9. 6. 1991.
800 poginulih), Taal i Mayon na Luzonu, te Apo na Mindanau. U sredinjim dijelovima otoka
nalaze se teko dostupna, jako ralanjena gorja.
Klima
-Klima je tropska, pod jakim utjecajem JZ monsuna koji donosi obilne padaline pogotovo
zapadnim dijelovima otoka. Kino razdoblje traje od svibnja do studenog.
-Od prosinca do travnja otoci su pod utjecajem SI monsuna koji donosi vie padalina istonim
dijelovima. Godinje padne 1000-4000 mm padalina, najvie u istonim dijelovima, koji
padaline dobivaju cijele godine. Od lipnja do prosinca otoke esto pogaaju tropski cikloni
(tajfuni).
Vode
-Rijeke su, osim na oba vea otoka, kratke i bogate vodom cijele godine.
-Na Luzonu je najvea Cagayan (350 km), na Mindanau Agusan (390 km) i Mindanao (320
km).
-Na Luzonu postoje i velika jezera, plitka Laguna de Bay (922 km2) i vulkansko jezero Taal
(244 km2), a na Mindanau jezero Lanao (340 km2).
Tla i vegetacija

59

-Plodna tla nalaze se na rijenim naplavinama u dnu dolina i nizina, a vulkanska tla u
blizini ivih vulkana. U drugim dijelovima prevladavaju slabije plodne tropske ilovae.
-Vegetacija je do 400 m u istonim dijelovima otoka tropska kina uma, a u suim
jugozapadnim dijelovima listopadna monsunska uma.
-Izmeu 400 i 900 m rastu zimzelene hrastove ume i tropske ume, a u viim predjelima
borove ume.
-Velike su umske povrine iskrene i danas su na tim mjestima sekundarne ume i prostrane
travnate povrine. Obale su esto obrasle mangrovama.
Stanovnitvo
-Stanovnitvo u zadnjim desetljeima brzo raste (1939.: 16 mil.; 1970.: 36,7 mil.; 2003. 84,6
mil.; 2007.: 88,574,614 ) zbog smanjenja mortaliteta.
-Godine 2001. natalitet je iznosio 26,7, mortalitet 5,3, prirodni prirataj 21,4, a
smrtnost dojenadi 31,0.
-Nakon poetnih uspjeha u planiranju obitelji poetkom 1970-ih, natalitet se ponovo
poveavao, tako da se Filipini ubrajaju u drave s najbrim porastom stanovnitva.
-Oko 6 mil. Filipinaca nalazi se na privremenom radu u inozemstvu.
-Prvi stanovnici otoka doselili su se iz ist. Azije prije cca 30 000 godina i danas njihovi
potomci ive na izoliranim gorskim podrujima (oko 3,5 mil.).
-Veinsko stanovnitvo ine razliiti malajsko-indonezijski narodi.
-Dobna struktura: 0-14: 34.5%
15-64: 61.3%
65 i vie: 4.1%
-Najbrojniji su Tagali na Luzonu i Mindoru koji govore jezik tagalong (22,4 mil.), Cebui i
na Cebuu, Boholu, Leyteu i sjevernom Mindanau (17,8 mil.) itd.
-Standardizirani oblik tagaloga jest filipinski jezik (pilipino), koji je od 1937. i slubeni
jezik,a od 1978. uz engleski se obavezno ui u kolama.
-Veinu stanovnitva ine katolici (83%), a ostali su protestanti, pripadnici Filipinske
neovisne crkve, osnovane 1902. i Kristove crkve, osnovane 1914. te muslimani (4,6 %), prije
svega na Mindanau, gdje ine etvrtinu stanovnitva.
-Otoci su nejednakomjerno naseljeni; najvea je gustoa stanovnitva u nizinama (300-400
st./km2), dok su planinski predjeli rijetko naseljeni.
-Vrlo je izraeno preseljavanje sa sela u vee gradove, pogotovo u Manilu, u kojoj su zato
nastali veliki slamovi.
-Vei gradovi su (2000.): Quezon City (2,2 mil.; dio metropolitanskog podruja Manile i gl.
gr. 1948.-1976.), Manila (1,7 mil., metr. podr. oko 10 mil.), Davao (1,2 mil).

60

61

62

Gospodarstvo
-I nakon stjecanja neovisnosti Filipini su ostali vrlo usko povezani s gospodarstvom SAD-a.
Za vladavine F. Marcosa poele su se razvijati izvozno usmjerene industrijske grane na
temelju jeftine radne snage, ali je gospodarstvo poraslo tek za vrijeme predsjednika F.
Ramosa, kada je godinji porast BDP-a preao 5%.
-Glavni su razlozi bili: ukidanje svih monopola, otvaranje domaeg trita stranom kapitalu i
robi, uspjena privatizacija, velika posebna ulaganja u energetiku i drugu infrastrukturu, ako i
ukljuenje malih domaih investitora na trite kapitala.
Poljoprivreda
-U poljoprivredi je zaposleno 35,8% radne snage, a ostvaruje oko 17% BDP-a.
-Vlada C. Aquino je 1988.-1992. provela agrarnu reformu, kojoj je veliina posjeda
ograniena na 25 ha obradivog zemljita. Prevladava sitan posjed, prosjena veliina imanja
je 2,2 ha. Najvie je obradivih povrina u obalnim nizinama i rijenim dolinama te na
pobrima (terasasta riita), dok je na brdovitim podrujima jo uvijek raireno migratorno
poljodjelstvo.
-Za prehranu je najvanija ria (12,5 mil. t, 8. na svijetu) i kukuruz koji rastu na etvrtini
njiva, a donose dvije etve godinje. Od industrijskih biljaka nekada je najvanija bila eerna
trska, a danas je to kokosova palma. Banane i ananas uzgajaju se uglavnom na Mindanau na
plantaama u vlasnitvu multinacionalnih kompanija.
-Ribarstvo je vana djelatnost i donosi oko 5% BDP-a. Najvaniji je ribolov u obalnim
vodama, uzgoj rakova za japansko trite i riba u slatkovodnim ribnjacima.
Rudarstvo i industrija
-Filipini imaju bogata nalazita bakra, kroma, nikla, cinka, zlata i srebra. Fosilnih
energetskih izvora je malo (Malampaya, Palawan Island)
-Razvoj industrije zapoeo je razmjerno rano, tako da je ve 1960ih donosila etvrtinu BDP-a.
-U poetku je usmjerena poglavito na preradu domaih proizvoda. Ta vrsta industrije jo je i
danas koncentrirana u svim veim gradovima, npr. prehrambena, drvna, tekstilna itd.
-1970-ih vlada je poela poticati izvozno usmjerenu industriju na temelju stranoga kapitala i
jeftine domae radne snage. Stoga su osnovane tzv. izvozne industrijske zone. Veinom se
obavlja dorada na uvezenim poluproizvodima za matina poduzea iz Japana, Tajvana, Hong
Konga, Singapura itd.
-Najvanije djelatnosti u tim zonama su elektronika, tekstilna i kemijska industrija.

63