Professional Documents
Culture Documents
Kako Napisati Dobar Esej PDF
Kako Napisati Dobar Esej PDF
Upute studentima na svim kolegijima koje predaje prof. dr. sc. Dejan Jovi
Eseji koji se piu u akademske svrhe razlikuju se od drugih po svojoj strukturi, kao i
po stilu pisanja (tzv. akademskom stilu) i svrsi. Svrha eseja je da pokae da njegov
autor (ili autorica):
a) moe formulirati i obraniti argument kojeg iznosi,
b) poznaje relevantnu literaturu i ima sposobnost kritikog koritenja literature u
svrhu formuliranja svog argumenta (ukljuujui i sposobnost razlikovanja
relevantnog od irelevantnog u postojeoj literaturi),
c) da je uspjeno nauio (ili nauila) pisati akademskim stilom,
d) da moe dovriti esej na vrijeme (s obzirom na rok za predaju eseja), te u
okviru zadatih ogranienja (broja rijei, pridravanja okvirne teme i dr.).
Odlian esej je onaj koji:
Naslova
Esejskog pitanja
Saetka u kome se jasno kae koji argument autor iznosi
Uvoda
Naslov eseja ne smije izai iz okvira kojeg odreuje esejsko pitanje (navedeno u
silabusu). No, to ne znai da sam naslov mora biti ba potpuno isti kao esejsko
pitanje. Doputa se da autor (ili autorica) suzi pitanje i da se fokusira na neki aspekt
pitanja, a ne na sve mogue aspekte, ako dri da je to bolje. Npr: ako je pitanje drite
li da su kosovski Albanci bili tretirani fair u socijalistikoj Jugoslaviji?, autor moe
odluiti da se fokusira samo na neki period, a ne na svih etrdesetak godina trajanja
socijalistike Jugoslavije. Dakle, moe naslov suziti na : Poloaj Albanaca u
Jugoslaviji od 1974. do 1986., ili pak: Usporedba poloaja Albanaca u
socijalistikoj Jugoslaviji s poloajem Turaka u socijalistikoj Bugarskoj ili slino.
To je sasvim u redu, sve dok se radi o suavanju, odnosno fokusiranju postojee teme.
Nije dopustivo, meutim, smisliti potpuno drugu temu koja nema veze s esejskim
pitanjem, niti pisati o kosovskim Albancima openito, ili o nacionalnom pitanju u
Jugoslaviji openito. Student (ili studentica) koji je u dilemi je li fokusiranje koje
predlae prihvatljivo ili nije, najbolje e uiniti ako prije nego to pone pisati esej pita predmetnog nastavnika. Kako bilo, naslov mora biti potpuno jasan, te mora biti
potpuno jasno u vezi s kojim esejskim pitanjem je esej nastao. Takoer, ve u prvoj
reenici uvoda, student (ili studentica) treba jasno rei ime se zapravo esej bavi, tj.
kako je suzio (ili suzila) pitanje ako je pitanje sueno.
Saetak ne smije biti dui od jednog odlomka od, recimo, pet reenica. U njemu autor
treba jasno iznijeti svoj glavni zakljuak u najkraem moguem obliku. Zamislite da
imate samo 30 sekundi televizijskog vremena, i da u tih 30 sekundi morate objasniti
to ste zapravo rekli u svom eseju. Napiite upravo to u saetku.
Uvod mora odgovoriti na tri pitanja, a u sluaju da student (ili studentica) ele najviu
ocjenu onda na etiri. Svi eseji moraju u uvodu odgovoriti na ova pitanja:
a) ime se ovaj esej bavi (i ako autor eli ime se ne bavi),
b) to je glavni argument u ovom eseju?
c) Koja je struktura eseja? Koliko ima sekcija i o emu se radi u svakoj od njih.
Najbolji su eseji koji u prve tri reenice uvoda jasno odgovore na ova tri pitanja.
Autor mora voditi rauna o tome da bi bilo najbolje da onaj tko ita esej odmah vidi
to u njemu moe oekivati, a ne da to prepusti sluaju. Najbolje bi bilo, dakle, da
prve tri reenice eseja zaponu ovako:
a) Ovaj esej bavi se ...
b) U eseju se tvrdi da...
c) Da bismo pokazali opravdanost ovog zakljuka, uinit emo sljedee: najprije
(u prvom dijelu) X, potom (u drugom dijelu eseja) Y i konano (u treem
dijelu) W...
student nije onaj koji se nuno slae s nastavnikom ili koji ponavlja (pa makar i
korektno citirajui) ono to je proitao u literaturi koju je napisao neki autoritet u
struci nego onaj tko je sam u stanju formulirati, objasniti i obraniti svoj argument, i
to naroito onda kad se ne slae s nekim tko je na poziciji autoriteta. Razlog zbog
kojih treba cijeniti autoritete je upravo u tome to su bili dovoljno odvani i uspjeni u
stvaranju svog argumenta, a ne samo u prenoenju i nastavljanju onoga to su njihovi
prethodnici zakljuili. Ako su pravi autoriteti u struci (i pritom nisu nepodnoljivo
sujetni), i oni e Vas potai da kritiki razmiljate o njihovu argumentu. Moja je
polazna pozicija pri ocjenjivanju argumenata, dakle, pluralistika pa zato uz svako
esejsko pitanje stoji: slaete li se ili ne, da bih istakao da je na Vama da odaberete
slaete li se ili ne, te da bih izbjegao svaku sugestivnost u samom postavljanju pitanja.
Studenti koji imaju meusobno potpuno razliit argument o istoj temi (ili u odnosu na
moj argument) mogu dobiti podjednako dobru ocjenu, bez obzira to tvrde razliito
sve dok se radi o dobro izvedenom argumentu, koji je rezultat ozbiljnog rada i itanja
relevantne literature, i koji je prezentiran na akademski primjeren nain. Primjerice
na esejsko pitanje: Liberalizam kao teorija meunarodnih odnosa polazi od suvie
optimistike slike o ljudskoj prirodi. Slaete li se ili ne s ovom tvrdnjom?, jedan
student moe razviti argument koji je u konanici afirmativan, a drugi potpuno
suprotan argument kojim se tvrdi da liberali nisu preoptimistiki nego da su dobro
opisali ljudsku prirodu. I jedan i drugi argument pod uvjetom da su dobro izvedeni
imaju istu ansu za dobru ocjenu. Mene prije svega zanima sposobnost stvaranja i
izricanja argumenta, a ne sposobnost pukog i nekritikog reproduciranja onoga to ste
proitali. Literatura za seminare i ispitna literatura ima upravo tu svrhu: da Vam
pomogne konstruirati vlastiti argument, a ne da je pokuate nauiti napamet i onda
ponoviti u eseju i na ispitu.
Zakljuak je kruna eseja. U njemu ete ponoviti glavni argument i podsjetiti
itatelja na to kako ste doli do tog zakljuka. Nemojte biti preopirni. Vodite rauna
o tome da je itatelj eseja ve u saetku i u uvodu dobio glavnu informaciju, tako da
ga ovdje samo podsjeate na glavnu ideju i time zatvarate krug, tj. stvarate cjelinu.
Zakljuak izrie ono to se u uvodu najavili. Razlika je u tome to u zakljuku mora
biti jasno da ste to i ostvarili u samom eseju.
Popis literature mora biti naveden na kraju eseja. U njega ulaze samo oni radovi koje
ste eksplicitno citirali ili na koje ste se osvrnuli u tekstu, a ne svi radovi koji imaju
neke veze s temom. Dobar esej ima u popisu literature izmeu sedam i deset ozbiljnih
akademskih jedinica (knjiga, lanaka iz ozbiljnih asopisa ili poglavlja knjiga). Iako je
dopustivo citirati novinske lanke ili internet, oni se ne mogu tretirati kao ozbiljna
akademska literatura. I njih se, naravno, mora navesti kao dodatne izvore ali to je
onda povrh (a ne umjesto) ovih glavnih izvora. Naravno, ako citirate online izdanje
nekog akademskog asopisa, to se u tom sluaju smatra ozbiljnom akademskom
jedinicom. Citiranje predavanja, kao i biljeki s predavanja koje nastavnik objavi na
web-stranici kolegija nije uobiajeno i ne smatra se ozbiljnim akademskim izvorom.
Kad smo kod citiranja dvije najee forme su tzv. harvardski i tzv. ikaki stil. U
Britaniji se koristi i tzv. oksfordski stil, ali on je samo u detaljima razliit od ikakog.
ikaki (i oksfordski) bi stil umjesto zagrada u samom tekstu, otvorio fusnotu ispod
teksta i upisao:
Kad citirate poglavlje u knjizi, a autor poglavlja i urednik knjige nisu jedna ista osoba,
onda se to radi tako da se (u harvardskom sistemu) navede, recimo, (Horvat u
Markovi, 1996:55), a u ikakom se navede puna referenca za poglavlje, a potom i za
knjigu, dakle:
Kad se citiraju izvori dostupni na internetu, treba navesti punu adresu web-stranice, i
datum kad joj se pristupilo budui da se sadraj web-stranica mijenja iz dana u dan.
Budui da u akademskom svijetu nema jedinstvene politike o tome koji sistem
referiranja i citiranja treba koristiti, autorima je esto ostavljeno na volju da odaberu
jedan od ova dva sistema. Dakle, i autori eseja mogu sami odabrati izmeu
harvardskog i ikakog stila, ali pritom moraju biti konzistentni. Ili jedan ili drugi ne
oba u istom eseju.
Kad smo kod citiranja i navoenja literature, treba jasno rei jo neto. Plagiranje
(izravno ili neizravno) je NAJVEI profesionalni grijeh kojeg moete uiniti, i ono e
biti sankcionirano u skladu s time. Plagiranje je kraa ideja, a za one koji ive od ideja
(i njihova prenoenja u tekstove, tj. knjige, lanke, predavanja i sl.) takva se kraa ne
razlikuje, recimo, od krae automobila onima koji ive od proizvodnje i prodaje
automobila. Ne radi se samo o tekom moralnom prekraju (varanju, lanom
predstavljanju), nego i o naruavanju samog smisla akademskog rada, o negiranju
njegove biti. Budui da e se protiv plagijatora poduzeti sankcije, vano je definirati
plagiranje, da ne bi bilo nesporazuma. Plagiranje je svjesno i namjerno prisvajanje
ideja i tekstova (dakle, ne samo onoga to je napisano, nego i to je izgovoreno,
recimo na predavanjima) kojima je autor netko drugi i njihovo predstavljanje kao da
Ime studenta:
Naslov eseja:
Indikatori
Izvrstan Vrlo
uspjenosti
dobar
Jasno
i
nedvosmisleno
odgovara na
esejsko pitanje
Pokazuje
iroko
i
relevantno
poznavanje
teme
Struktura
je
logina
Poznaju se i
koriste
se
Kolegij:
Dobar
Pokazuje
nedovoljno
poznavanje
teme
Nema strukture,
ili je nelogina
Ne poznaju se
ili se ne koriste
pojmovi vani
za temu
Navode
se
relevantni
primjeri da bi
se opravdao
glavni
argument
Citira
se
dovoljno
radova, i to na
korektan nain
Akademski
stil je odlian
Zakljuak je
jasan
i
uvjerljiv
Broj rijei je u
okviru zadatog
Rad je predat
na vrijeme
pojmovi vani
za temu
Ne navode se
relevantni
primjeri
Ne citiraju se
radovi drugih
autora, ili se to
ini nekorektno
Ne koristi se
akademski stil
Nije jasno to
autor zapravo
tvrdi
DA
NE
DA
NE
Opisni
komentar
nastavnika:
OCJENA
Dejan Jovi
5. listopada 2009.