PATRICIA D.

CORNWELL SREDITE POARA

Deveti sluaj doktorice Kay Scarpetta

O knjizi
Kada je zazvonio telefon Kay kao da je predosjeala da e nekakav hitan
poziv sprijeiti njezin odlazak na dugo oekivani odmor s Bentonom.
Podmetnuti poar u kui uglednog medijskog magnata nije na prvi pogled
imao sve one karakteristike forenzinog komara na kakve je dr. Scarpetta
tijekom svoje prakse navikla.
No ubrzo e djelomino kremirani le mlade djevojke pronaen na
zgaritu bitno zakomplicirati sluaj.
Pomnom analizom kretanja poara i opoarenih ostataka kue, te
detaljnom obdukcijom rtve, efica sudske patologije ui e u trag seriji jezivih i
potpuno neobjanjivih zloina.
Uz pomo kapetana Marina, neakinje Lucy i Bentona Wesleyja,
doktorica Scarpetta pokuat e pronai nit logike u umobolnoj psihi poinitelja.
Bez konkurencije, ve deset godina uzastopce, Patricia Cornwell
suvereno vlada svijetom krimia kao najpopularnija, najtiranija, najbogatija i
najkontroverznija autorica tog anra.
...svaije e djelo izai na vidjelo. To e pokazati onaj Dan, jer e se
oitovati vatrom, a ta e vatra otkriti kakvo je ije djelo.
(Prva poslanica Korinanima, 3:13)

Uvod
ENSKI ZATVOR KIRBY WARDS ISLAND, NY
Hej, DOKTORICE
Tika - Taka Prepiljena kost i vatra.
Jo si sama doma, ti i FIB laljivac? Pazi na sat, VELIKA DOKTORICE!
ikni mranu svjetlost i prestrai VLAKOVE,VLAKOVE,VLAKOVE.
GKSFWFY eli fotke.
Posjeti me. Na katu tri. TI se mijenjati s mi.
TIKA TAKA DOKTORICE! (Hoe li progovoriti Lucyno lice?)
LUCY-BUUU na TV-u. Leti kroz prozore. Svri s mi
Pod pokrivae. Svri do zore. Smije se i pjeva. Istu staru pjesmu. LUCY
LUCY LUCY i mi!
ekaj, pa vidi!

1
Carrie
Osjeajui kako mi srce zastaje od straha, mrnje i sjeanja na uas,
potrala sam k Bentonu Wesleyju koji je upravo izuvao tenisice nasred moje
kuhinje. Pismo Carrie Grethen nalazilo se meu gomilom pote i ostalih papira
to sam ih prije nekoliko trenutaka krenula pregledati, odluivi popiti aj od
cimeta u intimi svoga doma, u Richmondu, u Virginiji. Bilo je pet sati i trideset
dvije minute. Subota poslije podne. Osmi lipnja.
- Pretpostavljam da ga je poslala u tvoj ured, rekao je Benton. Sagnuo se
da svue bijele Nike arape. Uope nije izgledao uznemireno.
- Rose ne ita strogo povjerljivu potu ili pisma naslovljena na mene
osobno, spomenula sam detalj koji mu je ve bio poznat, osjeajui pritom tvrdo
udaranje bila.
- Moda bi trebala. ini se da ima mnogo oboavatelja. Njegove
sarkastine rijei rezale su poput otrog ruba papira.
Promatrala sam ga kako sjedi s golim nogama na podu, laktovima
naslonjen na koljena i pognute glave. Znoj mu je klizio niz ruke i ramena, lijepo
oblikovanih za ovjeka njegovih godina. Nastavila sam sputati pogled du
njegovih koljena i listova, sve tanjih prema glenjevima, gdje se jo vidio otisak
tkanja sportskih arapa. Provukao je prste kroz vlanu srebrnastu kosu i
naslonio se na naslon stolice.
- Isuse, promrmljao je, briui runikom lice i vrat. Prestar sam za ovakva
sranja.
Duboko je udahnuo pa polako ispustio zrak iz plua, postajui sve ljui.
Runi sat od nehrajueg elika marke Breitling Aerospace, koji sam mu
poklonila za Boi, leao je na stolu. Uzeo ga je i zakopao oko zapea.
- Dovraga. Ti su ljudi gori od karcinoma. Daj da vidim pismo, rekao je.
Bilo je napisano rukom, bizarnim velikim crvenim tampanim slovima, a
na vrhu je imalo grubo nacrtanu pticu s krijestom i dugim perjem na repu. Ispod
nje, nalazila se narkana zagonetna rije na latinskome, ergo ili dakle, koja mi
u ovom kontekstu nije znaila nita. Drei za kutove preklopljeni list obinog
bijelog papira za pisai stroj, rairila sam ga i poloila ispred njega na antikni
kuhinjski stol od hrastovine. Benton je paljivo prouavao neobine rijei Carrie
Grethen, tumaei ih s pomou baze podataka iz bogate riznice osobnog
iskustva, pazei pritom da ne dodirne dokument koji bi mogao posluiti kao
dokazni materijal.
- Potanski ig je iz New Yorka, a tamo, naravno, njezino suenje ima
velik publicitet, rekla sam, pokuavajui racionalizirati i zavaravati se. Prije
samo dva tjedna objavljen je senzacionalni novinski lanak iz kojeg je svatko
mogao doznati njezino ime. A da i ne spominjem da je moja slubena adresa
javna informacija. Ovo pismo vjerojatno uope nije njezino. Vjerojatno ga je
napisao neki drugi luak.

- Vjerojatno je njezino. Nastavio je itati.

- Misli da bi mogla poslati ovakvo to iz forenzike psihijatrijske bolnice
a da nitko prije ne provjeri to alje? usprotivila sam se, dok mi se srce stezalo
od straha.
- U institucijama poput Saint Elizabeth, Bellevuea, Mid-Hudsona,
Kirbyja, nije podizao pogled, tamo su sve Carrie Grethen, svi Johnovi
Hinckleyji Juniori, svi Mark Davidi Chapmani - pacijenti, a ne zatvorenici. Dok
sjede u kaznionicama i centrima za forenziku psihijatriju, kreiraju pedofilske
oglasne ploe na raunalu. Prodaju savjete za serijske ubojice putem pote.
Uivaju ista graanska prava kao i mi. Dakle, i pravo da piu podrugljiva pisma
glavnim sudskim patolozima. Glas mu je bio sve zajedljiviji i odsjeniji. Kada
je Benton konano podigao pogled prema meni, oi su mu gorjele mrnjom.
- Carrie Grethen ti se ruga, velika doktorice. Kao i FBI-u. I meni,
nabrajao je.
- FIB-u, promrmljala sam. Drugom bi mi prilikom ta igra rijeima moda
bila smijena.
Wesley je ustao i prebacio runik preko ramena.
- Recimo da je poiljatelj doista ona, poela sam ponovno. Ona je. Uope
nije sumnjao u to.
- OK, ako je ona, onda to pismo nije samo ruganje, Bentone. Naravno.
Carrie se brine da ne zaboravimo kako su ona i Lucy imale ljubavnu vezu za
koju iroka javnost ne zna, jo uvijek ne zna, rekao je. Carrie Grethen nije
prestala s unitavanjem tuih ivota, to je oito.
Nisam mogla podnijeti izgovaranje njezina imena. Dovodilo me je do
bijesa to je i sada, u ovom trenutku, prisutna u mojem domu na West Endu.
Mogla je isto tako sjediti s nama za kuhinjskim stolom, zagaujui zrak svojom
prljavom, zlom nazonou. Zamislila sam njezin prezirni, nadmoni smijeak i
plamtee oi i upitala se kako li sada izgleda, nakon pet godina provedenih iza
elinih reetaka i druenja s umno poremeenim kriminalcima. Carrie nije bila
luda, o ne, nikada. Ona je bila karakterno poremeena linost, psihopat, nasilna
jedinka bez savjesti.
Pogledala sam van, prema japanskim javorima u dvoritu. Njihali su se na
vjetru, titrali ispred nedovrena kamenog zida to me jedva skrivao od pogleda
susjeda.
Odjednom je zazvonio telefon. Nevoljko sam se javila.
- Doktorica Scarpetta, rekla sam u slualicu, gledajui kako Benton
ponovno prelazi pogledom niz crveno ispisanu stranicu.
- Ej, poznati glas Petera Marina zauo se kroz slualicu. Ja sam.
Marino je bio kapetan u policiji u Richmondu i ja sam ga vrlo dobro
poznavala. tovie, tako dobro da sam mogla po tonu njegova klasa prepoznati
to me eka. Pripremila sam se da ujem loe vijesti.
- to se dogaa? upitala sam ga.
- Sino je u Warrentonu potpuno izgorjela farma konja. Moda si ve ula

o tome na vijestima, rekao je. Staje, dvadesetak papreno skupih konja i kua.
Skroz naskroz. Sve spaljeno do temelja.
Ovo to je do sada ispriao nije ba imalo smisla. Marino, zato me zove
zbog poara? Kao prvo, Sjeverna Virginija nije tvoj teren.
- Sada je, rekao je.
Dok sam ekala da ujem ostatak, kuhinja mi se nekako udno smanjivala
i pretvarala u zrakoprazni prostor.
- ATF je upravo pozvao NIT. Nastavio je. Znai nas, rekla sam.
- Pogodak. Moramo tamo dovu' dupe najranije ujutro.
NIT ili Nacionalni Intervencijski Tim Ureda za spreavanje zlouporabe
alkohola, duhana i vatrenog oruja, pozivao se kada su gorjele crkve ili
poslovne zgrade, ili eksplodirale bombe, odnosno u sluaju bilo kakve nesree
nad kojom je ATF imao nadlenost. Marino i ja nismo bili u ATF-u, ali nije bilo
neobino da nas ATF ili neka druga sluba za uvanje zakona pozove, kada se
za tim ukae potreba. Radila sam na sluajevima kada su eksplodirale bombe
podmetnute u Svjetskom trgovakom centru u Oklahoma Cityju, kao i kada se
sruio avion kompanije TWA na letu broj 800. Pomagala sam pri identificiranju
leeva pripadnika vjerske sekte Davida Koresha u Wacou i pregledavala
unakaena tijela ljudi kojima je Unabomber donio smrt. Znala sam iz vlastita
stresnog iskustva da mi je ATF uruivao poziv samo kada je bilo mrtvih, a ako
bi i Marino bio pozvan, sumnjalo se na ubojstvo.
- Koliko ih je? posegnula sam za podlokom s obrascima za upisivanje
podataka o smrtnom sluaju.
- Ne kol'ko, doktorice, nego ko. Vlasnik farme je medijski glavonja,
Kenneth Sparkes, glavom i bradom. Za sada izgleda da se nije izvuk'o.
- O Boe, promrmljala sam, a pred oima mi se odjednom smrailo.
Jesmo li sigurni u to?
- Pa, nestao je.
- Moe li mi objasniti zato tek sada doznajem za to?
Osjeala sam kako mi ljutnja polako, ali sigurno raste. Malo mi je
nedostajalo da se ne iskalim na Marinu. Sve neprirodne smrti u dravi Virginia
bile su u mojoj nadlenosti i nije me on trebao obavijestiti o tom sluaju, nego
moj ured u Sjevernoj Virginiji. Bila sam bijesna to me nisu nazvali doma.
- Nemoj sad poet' urlat' na svoje doktore gore u Fairfaxu, rekao je
Marino, kao da mi ita misli. Okrug Fauquier zatraio je od ATF-a da preuzme
kontrolu. Ilo je tim putem.
To mi se jo uvijek nije svialo, ali trebalo je odmah poeti raditi.
Pretpostavljam da jo nisu otkrili nikakvo mrtvo tijelo, rekla sam, brzo piui
biljeke.
- Ma kakvi. Tim poslom e se ti zabavljati.
Zastala sam, odloivi olovku na blok s obrascima. Marino, zapalila se
privatna rezidencija jednog ovjeka. ak i ako se sumnja da je poar podmetnut
i radi se o medijski iznimno atraktivnom sluaju, jo ne razumijem zato se ATF

zanima za to.
- Whisky, automatsko oruje, da ne spominjem trgovinu skupim konjima.
Dakle, radi se o velikom biznisu, odgovorio je.
- Super, promrmljala sam.
- O, da. Radi se o prokletoj nonoj mori. Zapovjednik gradske vatrogasne
slube nazvat e te do kraja dana. Bolje se spakiraj. Helikopter e nas pokupiti
prije zore. Znam da je ovo dolo u krivom trenutku, zapravo, nikad nije pravi
trenutak. Mislim da se moe oprostiti sa svojim godinjim odmorom.
Benton i ja smo se veeras trebali odvesti u Hilton Head i tamo provesti
tjedan dana na moru, uz ocean. Ove godine jo nismo imali prilike biti sami.
Bili smo iscrpljeni i nismo se ba slagali. Nakon to sam spustila slualicu, ne
mogu ba rei da sam gorjela od elje za suoenjem s Bentonom.
- ao mi je, rekla sam mu. Sigurno si ve shvatio da se radi o velikoj
nesrei.
Promatrala sam ga, oklijevajui. Nije me elio pogledati, samo je gledao
Carriena pisma.
- Moram otii. Odmah ujutro. Moda u ti se moi pridruiti sredinom
tjedna, nastavila sam.
Nije me sluao, jer uope nije elio uti te rijei. Shvati, molim te, rekla
sam mu.
inilo se kao da me nije uo. Znala sam da je strano razoaran. Radila si
na onim sluajevima tijela bez udova, rekao je, itajui pismo. Sakaenja u
Irskoj, a ovdje pie - Prepiljena kost. Mata o Lucy i masturbira. Postie
orgazam ispod pokrivaa, vie puta tijekom jedne noi. Navodno.
Preletio je pogledom preko pisma, inilo se kao da razgovara sam sa
sobom.
- Kae da su jo u ljubavnoj vezi. Carrie i Lucy, nastavio je. Ovim
koritenjem prvog lica mnoine pokuava se prikazati kao rascijepljena linost.
Ona nije prisutna u trenutku zloina, nego to ini neka druga osoba. Sindrom
viestruke linosti. Predvidljiva i uobiajena obrana na temelju neuraunljivosti.
Mislio sam da e biti barem malo originalnija.
- Ona je savreno prisebna da joj se moe suditi, odgovorila sam,
osjeajui dolazak novog vala ljutnje.
- To znamo ti i ja. Ispio je par gutljaja vode iz plastine boce. Odakle joj
Lucy?
Obrisao je nadlanicom kapljicu vode to mu se kotrljala niz bradu.
Isprva sam se zbunila. To je bilo ime od milja za Lucy, dok nije krenula u
djeji vrti. Onda vie nije eljela da je tako zovem. No, jo mi se katkad
omakne. Opet sam zastala, sjetivi je se kad je bila mala. Pretpostavljam da je
rekla Carrie za nadimak.
- Pa, znamo da je Lucy jedno vrijeme povjeravala Carrie vrlo intimne
stvari. Wesley je navodio poznate nam injenice. Ona je bila Lucyna prva
ljubavnica. A svi znamo da se prvo ljubavno iskustvo nikada ne zaboravlja, ma

kako ugavo bilo.

- Veina ljudi ne bira psihopata za svog prvog ljubavnika, rekla sam. Jo
nisam mogla vjerovati da je Lucy, moja neakinja, uinila upravo to.
- Psihopati smo mi, Kay, rekao je, kao da nikada prije nisam ula
predavanje na tu temu. Atraktivna, inteligentna osoba koja sjedi pokraj tebe u
avionu, stoji iza tebe u redu,prilazi ti iza pozornice, spetlja se s tobom preko
Interneta. Braa, sestre, prijatelji iz razreda, sinovi, keri, ljubavnici... Izgledaju
poput tebe ili mene. Lucy nije imala anse. Nije bila dorasla Carrie Grethen.
Trava u mojem dvoritu iza kue imala je previe djeteline, ali ovo
neprirodno hladno proljee bilo je savreno za moje rue. Savijale su se i drhtale
pod udarima zraka, a njihove blijede latice padale su na zemlju. Wesley, sada
umirovljeni voditelj FBI-eve jedinice za izradu profila zloinaca, nastavio je s
analizom.
- Carrie eli fotografije Gaulta. Slike s mjesta dogaaja, slike autopsije.
Ako joj ih donese, u zamjenu e ti rei detalje iz istrage, forenzike bisere za
koje pretpostavlja da si ih propustila. To bi moglo pomoi u kaznenom postupku
kada sljedei mjesec sluaj doe na sud. Podruguje ti se da si moda neto
propustila, neto to bi moglo, na neki nain, biti povezano s Lucy.
Njegove naoale za itanje nalazile su se sloene na stolu, pokraj
podloka za tanjur na mjestu gdje je inae sjedio. Stavio ih je na nos.
- Carrie eli da je doe vidjeti. U Kirby. Prouavao me, napeta izraza
lica.
- Ona je ovo napisala. Pokazao je na pismo.
- Carrie izranja na povrinu. Znao sam da hoe. Govorio je kao ovjek
umorna duha.
- to joj znai 'mrano svjetlo'? upitala sam ustajui od stola, jer vie ni
trenutak nisam mogla sjediti.
- Krv. Izgledao je siguran u ovo tumaenje. Kada si ubola Gaulta u bedro
i prerezala mu natkoljeninu arteriju, pa je iskrvario do smrti. Ili bi iskrvario, da
vlak nije dovrio stvar. Temple Gault.
Ponovo je skinuo naoale i time odao svoju prikrivenu uznemirenost.
- Dok god je Carrie Grethen u blizini, i on je. Poput zlih blizanaca, dodao
je.
Zapravo, nisu bili blizanci, ali su jako slino izgledali jer su oboje
izbijelili kosu i izbrijali je zamalo do glave. Kada sam ih zadnji put vidjela u
New Yorku, bili su pretpubertetski mravi i jednako odjeveni, androgina
izgleda. Zajedno su ubijali, sve dok nju nismo uhvatili u Boweryju, a njega sam
ubila ja, u tunelu podzemne eljeznice. Nisam ga namjeravala ni dotaknuti, ni
vidjeti, niti izmijeniti s njim ijednu rije. U svoju ivotnu misiju nisam ubrajala
privoenje kriminalaca, a jo manje izvrenje zakonski opravdanog umorstva
tijekom lova na zloinca. Ali Gault je tako htio. Sam je doveo do toga, jer
umrijeti od moje ruke znailo je vezati me zauvijek za sebe. Nisam mogla
pobjei od Templea Gaulta, iako je bio mrtav ve pet godina. U mojem sjeanju

ivjeli su krvavi komadi njegova tijela razasuti du sjajnih elinih tranica i

takori koji su se otkidali od guste sjene da navale na njegovu svjeu krv.
U runim bih snovima vidjela njegove oi boje leda sa arenicama to su
se irile poput molekula u raznim smjerovima i ula bih tutnjavu vlakova, ija
su svjetla bila poput zasljepljujua mjeseca. Nakon to sam ga ubila, nekoliko
godina izbjegavala sam raditi obdukciju rtava koje je pregazio vlak. Kako sam
ja bila ef virginijskog sustava sudskih patologa, mogla sam dodjeljivati
sluajeve svojim zamjenicima, to sam i radila. No, jo nisam bila u stanju
pogledati noeve za disekciju s onim istim klinikim potovanjem prema
njihovu hladnu otru eliku. Gault me je bio doveo u situaciju da sam jednog
morala zabiti u njega, to sam i uinila. Kao rezultat, u mnotvu nepoznatih
mukaraca i ena vidjela sam rasplinuta lica koja su sva mogla biti njegova.
Osim toga, nou sam spavala blie oruju.
- Bentone, daj se otuiraj, pa emo poslije jo priati o naim planovima
za ovaj tjedan, rekla sam, odbacujui ta nepodnoljiva sjeanja. Nekoliko dana
samoe u kojima moe itati i etati plaom upravo je ono to ti treba. Zna
koliko voli biciklistike staze. Malo slobodnog prostora moglo bi ti dobro
initi.
- Lucy mora saznati za pismo. I on je ustao. Iako je Carrie trenutno u
zatvoru, izazvat e jo vie problema u koje e biti upletena Lucy. To ti Carrie
obeava u svom pismu.
Ietao je iz kuhinje.
- Kojih se to i koliko vie problema jo uope moe izazvati? povikala
sam za njim, osjeajui navalu suza u grlu.
- Uvlaenje tvoje neakinje u suenje, zastao je da mi odgovori. I to
javno. Objavljeno preko itave naslovne stanice The New York Timesa. U
izvjeima Associated Pressa. U emisijama poput Hard Copy, Entertainment
Tonight. Po cijelom svijetu. Agentica FBI-a bila je lezbijska ljubavnica
poremeene zloinke, koja je serijski ubojica.
- Lucy je napustila FBI, a s njim i sve predrasude i lai te slube, ija je
glavna briga bila samo kako moni Ured izgleda u oima svijeta. Oi su mi se
napunile suzama. Potpuno su je unitili. Nema vie niega ime joj mogu
zdrobiti duu.
- Kay, radi se o puno vie toga od samog FBI-a. Rekao je iscrpljenim
glasom.
- Bentone, nemoj... nisam mogla zavriti.
Naslonio se na dovratak ulaza u dnevnu sobu u kojoj je gorjela vatra, jer
se temperatura ni danas nije digla iznad 16 stupnjeva. Oi su mu bile pune bola.
Nije volio kada sam ovako govorila, niti je elio zaviriti u onu tamniju stranu
vlastite due. Nije elio prizivati zloudna djela koja bi Carrie mogla izvesti i,
naravno, bio je zabrinut za mene. Pozvat e me da svjedoim kada suenje
Carrie Grethen bude u fazi izricanja presude. S obzirom na to da sam Lucyna
tetka, sud e me vjerojatno proglasiti nevjerodostojnim svjedokom, a usput e

biti uniteni i moj iskaz i moja reputacija.

- Izaimo veeras, ree Wesley njenijim tonom. Kamo bi eljela ii? U
restoran La Petite? Ili u Benny's, na pivo i meso na aru? Podgrijat u malo
juhe. Obrisala sam oi, dok me glas izdavao. Nisam jako gladna, a ti?
- Doi, njeno me pozvao.
Privinuo me na grudi, u zagrljaj iz kojeg nisam eljela izroniti. Kada me
poljubio, osjetila sam da su mu usnice slane. Uvijek me iznenaivala gipka
vrstoa njegova tijela. Naslonila sam mu glavu na prsa i osjetila na kosi
njegovu kratku otru bradu, bijelu poput plae koju ovaj tjedan neu vidjeti.
Nee biti dugih etnji po vlanom pijesku, ni dugih razgovora uz veeru u
restoranu La Polla's ili Charlie.
- Mislim da bih trebala otii vidjeti to eli, napokon sam prozborila, lica
uronjena u toplinu njegova vlanog vrata.
- Ni u ludilu.
- Gaultovo tijelo obducirano je u New Yorku. Ja nemam te fotografije.
- Carrie prokleto dobro zna koji je mrtvozornik obducirao Gaulta.
- Zato onda pita mene, ako zna? promrmljala sam.
Zatvorenih oiju, stajala sam naslonjena na njega. Zastao je, ponovno
poljubio vrh moje glave i pomilovao me po kosi.
- Zna zato, rekao je. Zbog manipulacije, da te maltretira. To je ono to
ljudi poput nje znaju najbolje. eli da joj nabavi fotografije, tako da moe
vidjeti Gaulta izmrcvarena poput narezanog mesa, tako da moe matati i
svravati na taj prizor. Ona neto smilja i najgore to bi ti mogla uiniti jest da
joj na bilo koji nain odgovori.
- A taj GKSWF - ili neto tako? Moda potpis pod ifrom iz nekakvog
oglasa?
- Ne znam.
- A Trg fazana broj jedan? Nemam pojma.
Dugo smo tako stajali na dovratku kue, koju sam ja i dalje smatrala
samo i jedino mojom. Kada nije radio kao savjetnik na nekom velikom,
atipinom sluaju u ovoj ili nekoj drugoj zemlji, Benton je stanovao sa mnom.
Znala sam da ga je smetalo to to sam uporno govorila ja ovo ili moje ono, iako
mu je bilo jasno da nismo vjenan: i da nita to smo on ili ja posjedovali nije
pripadalo oboma. Prevalila sam sredinu svojeg ivota i nisam eljela zakonito
dijeliti svoju zaradu ni s kim, ni sa svojim ljubavnikom, pa ni s vlastitom obitelji
Moda sam zvuala sebino. Moda i jesam bila sebina.
- to u raditi sutra, nakon to ode? Wesley se vratio na onu temu.
- Odvest e se u Hilton Head i kupiti namirnice, odgovorila sam. Pobrini
se da uzme puno Black Busha i Scotcha. Vie no obino. I kremu za sunanje
sa zatitnim faktorom 35, junokarolinske orahe, rajice i vidalijski luk.
Oi su mi se ponovno napunile suzama. Proistila sam grlo. im budem
mogla, kupit u avionsku kartu i pridruiti ti se, al ne znam u kojem e se
smjeru razvijati ovaj sluaj u Warrentonu. Ali, ve sam izgovarala ove rijei u

10

ivotu. Ve nam se to dogaalo.

Dio vremena ti ne moe ii sa mnom, drugi dio ja ne mogu s tobom.
- ini se da nam je ivot sranje, prozborio mi je u uho.
- Sami to traimo, na neki nain, odgovorila sam, osjeajui iznad svega
nezaustavljivu potrebu za snom.
- Moda.
Sagnuo je glavu do mojih usana i skliznuo rukama do omiljenih mjesta.
- Prije juhe mogli bismo otii u krevet.
- Neto e se vrlo runo dogoditi tijekom ovog suenja, rekla sam, elei
da moje tijelo odgovori na njegova milovanja, ali nije imalo snage.
- Opet emo se svi nai u New Yorku. Ured, ti i Lucy, na njezinu suenju.
Sigurna sam da u posljednjih pet godina Carrie nije razmiljala ni o emu
drugom osim o osveti i stvorit e sve mogue probleme.
Odmaknula sam se jer je odjednom Carrieino otro, suho lice iskoilo iza
mranog ugla mojega uma. Pamtila sam je iz vremena kad je bila iznimno
lijepa. Sjetila sam se kako je puila s Lucy za izletnikim stolom, nou, blizu
streljana FBI-eve Akademije u Quanticu. Jo sam ih mogla uti kako se
meusobno zadirkuju, priguenih nestanih glasova. Vidjela sam njihove duge i
duboke erotine poljupce i isprepletene prste u kosi. Sjetila sam se neobinog
osjeaja to mi je strujao ilama, dok sam se brzo i tiho udaljavala, pazei da ne
saznaju kako sam ih vidjela. Carrie je tada poela s unitavanjem ivota moje
jedine neakinje, a sada, sada je nastupio groteskni zavrni stavak.
- Bentone, rekla sam. Moram pripremiti opremu.
- Tvoja oprema je odlino. Vjeruj mi.
S poudom je skidao slojeve moje odjee, oajniki traei kou. Uvijek
me je vie elio u trenucima kada mu nisam mogla uzvratiti na isti nain.
- Ne mogu te sada umirivati, proaptala sam. Ne mogu ti rei da e sve
biti u redu, jer nee. Odvjetnici i mediji progonit e Lucy i mene. Provlait e
nas kroz blato i Carrie e na kraju moda biti osloboena. Eto!
Uzela sam mu lice u svoje ruke.
- Istina i pravda. Na ameriki nain, zakljuila sam. Prestani. Potpuno se
umirio i gledao me prodorno u oi.
- Ne poinji opet, rekao je. Prije nisi bila ovako cinina. Nisam cinina. I
nisam ja ta koja je poela, odgovorila sam mu, s rastuom ljutnjom. Nisam ja
poela s jedanaestogodinjim djeakom, izrezala s njega komade mesa i ostavila
ga golog pokraj kontejnera za smee s metkom u glavi. I onda ubila erifa i
zatvorsku uvaricu. I Jayne - Gaultovu vlastitu sestru blizanku. Sjea li se toga,
Bentone? Pamti li? Sjeti se Central Parka na Badnju veer. Tragova bosih nogu
u snijegu i smrznute krvi na fontani!
- Naravno da se sjeam. Bio sam tamo. Poznati su mi isti detalji kao i
tebi.
- Ne, nisu ti svi poznati.
Sada sam ve bila bijesna. Udaljila sam se od njega i pokupila odjeu.

- Ti ne stavlja ruke u njihova raspadnuta tijela i ne dira, niti mjeri,

njihove rane, rekla sam. Ti ne uje to govore nakon smrti. Ne gleda lica
njihovih najmilijih kako ekaju u jadnoj, bezlinoj ekaonici da uju neizrecivo
okrutnu vijest. Ti ne vidi to ja vidim. O ne, ti, Benton Wesley, to ne vidi. Ti
vidi iste dosjee sluajeva i sjajne fotografije i hladna mjesta zloina. Provodi
vie vremena s ubojicama nego s onima koje su oni liili ivota. I moda spava
bolje nego ja, takoer. Moda ti jo uvijek ima snove, jer se ne boji sanjati.
Izaao je iz moje kue bez ijedne rijei. Zaista sam pretjerala. Bila sam
nepravedna i zlobna, nisam ak ni rekla istinu. Wesley nije znao za miran san.
Bacao se i govorio u snu, natapao plahte hladnim znojem. Rijetko je sanjao ili je
barem nauio ne sjeati se svojih snova. Postavila sam boice za sol i papar na
kutove pisma Carrie Grethen da se ne savija du pregiba. Njezine podrugljive
rijei od kojih ovjek gubi ivce sada su bile dokazni materijal koji nije trebalo
dirati niti pokvariti.
Ninhidrinom ili Luma Liteom mogli bismo otkriti otiske njezinih prstiju
na ovom jeftinom bijelom papiru, a moda bi se i uzorak rukopisa mogao
usporediti s ovim to je nakrabala meni. Time bismo dokazali da je vlastitom
rukom napisala ovu bolesnu poruku prije samoga poetka suenja za umorstvo
na Vrhovnom sudu grada New Yorka. Porota bi uvidjela da se nije promijenila
ni nakon pet godina psihijatrijskoga tretmana, koji su, usput budi reeno, sami
plaali putem poreza. Carrie nije osjeala nikakvo kajanje. Uivala je u vlastitim
djelima.
Bila sam potpuno sigurna da je Benton negdje u susjedstvu, jer nisam
ula njegov BMW kako odlazi. Pourila sam niz novoasfaltirane ulice, prolazei
pokraj velikih obukanih domova od cigle, dok ga nisam pronala kako stoji
ispod drvea i zuri u stjenovito korito rijeke James. Voda je bila ledena, boje
stakla, a oblaci poput nejasnih poteza krede na sve bljeem nebu.
- im se vratim kui, zaputit u se u Junu Karolinu. Pripremit u nam
stani i nabaviti tvoj Scotch, rekao je, ne okreui se. I Black Bush.
- Ne treba ii veeras na put, rekla sam, bojei se prii blie. Kose zrake
svjetlosti obasjavale su njegovu kosu, a vjetar je mrsio pramenove. Sutra moram
rano ustati. Moe krenuti kad i ja.
utio je, zurei gore u bjeloglavog orla koji me pratio otkad sam izala iz
kue. Iako je obukao crvenu vjetrovku, inilo se da mu je hladno. Jo je bio u
vlanim kratkim hlaama za tranje. Ruke je drao vrsto prekriene na prsima.
Grlo mu se micalo kako bi progutao, a njegova bol zraila je iz skrivenih
zakutaka koje sam samo ja smjela vidjeti. U ovakvim trenucima nisam znala
zato me trpi.
- Ne oekuj od mene da budem stroj, Bentone, tiho sam rekla po ne znam
koji put otkad sam ga zavoljela.
Jo uvijek nije govorio nita. Rijeka je jedva imala snage kotrljati se
prema sreditu grada, stvarajui monoton um vode, dok se nesvjesno, poput
rtve, pribliavala nasipu.

12

- Podnosim koliko mogu, objasnila sam. Vie no to bi veina ljudi mogla

podnijeti. Ne oekuj previe od mene, Bentone.
Orao je kruio iznad vrhova visokog drvea. Kada je Benton napokon
progovorio, izgledao je mirnije, pomirenije sa sudbinom.
- I ja podnosim vie no to veina ljudi moe, rekao je. Djelomino zato
to ti to moe.
- Da, funkcionira u oba sluaja.
Prila sam mu s lea i provukla ruke oko njegova struka pod glatkim
crvenim najlonom.
- Tono. Zna to vraki dobro, rekao je.
vrsto sam ga zagrlila i zakopala bradu u njegova lea.
- Gleda nas jedan od tvojih susjeda, rekao je. Vidim ga kroz pomine
rolete. Jesi li znala da ima voajera u ovom finom elitnom susjedstvu?
Poloio je ruke na moje. Igrao se mojim prstima, podiui jedan po jedan
i ne mislei ni o emu osobitom.
- Naravno, da ivim ovdje i ja bih te potajno promatrao, dodao je s
osmijehom u glasu.
- Ti ivi tu.
- Ma ne. Tu samo spavam.
- Priajmo o jutru. Pokupit e me, kao i obino, kod Instituta Eye oko pet,
rekla sam mu. Tako da pretpostavljam, ako ustanem do etiri. Uzdahnula sam,
pitajui se hoe li ivot uvijek biti ovakav. Trebao bi ostati tu preko noi.
- Ja ne ustajem u etiri, rekao je.

2
SLJEDEE SE JUTRO OKRUTNO I BEZ MILOSTI SPUSTILO NA
GOLO
polje, jedva nazirue u plaviastom svjetlu rane zore. Ustala sam u etiri sata,
kao i Wesley, koji je odluio da bi radije krenuo iz kue zajedno sa mnom. Dok
smo ili prema automobilima, kratko smo se poljubili i jedva izmjenili poglede.
Lake se kratko pozdraviti nego odugovlaiti s rastankom. No, dok sam vozila
niz ulicu West Cary prema mostu Huguenot, nekakva teina ispunila je svaki
djeli moga tijela i odjednom sam se rastuila i izgubila snagu.
Znala sam na temelju teko steenog iskustva da najvjerojatnije neu
vidjeti Wesleyja cijeli ovaj tjedan, da nee biti nikakva odmora, ni itanja, ni
jutarnjeg spavanja do kasna. Zgarita nikada nisu bila lak posao. Ako nita
drugo, bit u zauzeta politikom i papirologijom, s obzirom na to da sluaj
ukljuuje vanu linost iz bogate rezidencijalne etvrti Washingtona, D.C.
Iskustvo me pouilo i tome da to vie medijske pozornosti sluaj privue, to
mogu oekivati vei pritisak javnosti na mene.
U Institutu Eye sva su svjetla bila ugaena. Neobino ime za ustanovu u
kojoj se nisu provodila medicinska istraivanja, niti je postojao nekakav
dobroinitelj ili vana linost po imenu Eye, u iju bi je ast tako nazvali. Tamo
sam odlazila nekoliko puta na godinu da mi promijene naoale ili provjere vid i
uvijek mi je bilo udno parkirati pokraj polja s kojih sam se esto odvajala od
zemlje i kretala prema kaosu. Otvorila sam prozor automobila, dok se iz daljine
pribliavao poznati zvuk, valjajui se preko tamnih kronji. Zamiljala sam
izgorjele kosti i zube razasute u vodenom crnilu ruevine. Predoila sam si
Sparkesa u jednom od njegovih elegantnih odijela, vrstog lica i najeila se od
oka, kao od ledenog dodira magle.
Dok je silueta oblika punoglavca letjela pod naetim mjesecom, ja sam
pripremala torbe od vodootpornog podstavljenog materijala i izgrebeni
srebrnasti kovei od lakog aluminija marke Halliburton. U tom sam koveiu
drala razliite sudskomedicinske instrumente i pomagala, ukljuujui i
fotografsku opremu. Dva automobila i kamionet usporili su vonju Huguenot
Roadom. Njihovi ranojutarnji putnici bespomono su popustili znatielji i
promatrali helikopter, koji se nalazio ve dovoljno nisko da se prizemlji.
Znatieljnici su skrenuli na parkiralite i izali te buljili u otrice rotora to su
rezale zrak sporim zamasima, pazei na elektrine vodove, lokvice i blato ili
pijesak i prainu koje bi mogli uzvitlati.
- Ovo sigurno dolazi Sparkes, ree jedan postariji ovjek, koji je stigao u
zahraloj eljezariji od Plymutha.
- Moda dostavljaju neki organ za transplantaciju, oglasio se voza
kamioneta, skrenuvi nakratko pogled prema meni.
Njihove su se rijei razletjele poput suhog lia u grmljavini crnog Bell
Long-Rangera, koji se pod odmjerenim nagibom i savreno osvijetljen polako

14

sputao na zemlju. Moja neakinja Lucy, pilot helikoptera, lebdjela je u oluji

svjee pokoene trave, bijele pod jakim svjetlom reflektora, te se graciozno
prizemljila. Pokupila sam svoje stvari i uputila prema izvoru udara vjetra.
Prozori helikoptera bili su napravljeni od pleksiglasa dovoljno tamnog da kroz
njega nisam mogla vidjeti, barem ne dok sam otvarala stranja vrata, tko sjedi
unutra, no prepoznala sam veliku ruku koja je posegnula van da dograbi moje
torbe. Popela sam se u letjelicu. Vani se promet sve vie usporavao, kako su
vozai ugaali vlastitoj elji da promatraju izvanzemaljce. Zlatne niti prodrle su
kroz kronje drvea.
- Ve sam se pitala gdje ste, nadglasala sam lopatice rotora to su cijepale
zrak, zatvarajui vrata.
- Na aerodromu, odgovorio je Pete Marino, dok sam sjedala do njega.
Blie je.
- Ne, nije, rekoh.
- Tamo barem imaju kavu i zahod, rekao je, a ja sam znala da ne misli tim
redom. Pretpostavljam da je Benton krenuo na odmor bez tebe, dodao je, uinka
radi.
Lucy je spustila polugu do punog gasa i krakovi elise poeli su se okretati
sve bre.
- Mogu ti sad odmah re' da imam onaj specifini predosjeaj, dao mi je
do znanja na svoj gunavi nain, dok se helikopter, postajui sve laki, polako
poeo dizati. ekaju nas gadne nevolje.
Iako je Marinova specijalnost bila istraivanje smrti, brojne mogunosti
da i sam izgubi ivot posve su ga izbacivale iz takta. Nije volio letjeti, osobito
ne u neemu to nije imalo ni stjuardese ni krila. Zguvane novine The
Richmond Times-Dispatch drao je u krilu i odbijao pogledati dolje prema
zemlji koja se ubrzano udaljavala od nas, dok se daleki gradski neboder dizao s
horizonta kao da ustaje neki visoki ovjek.
Naslovnu stranicu novina vrlo je uoljivo ispunjavala pria o poaru. Na
fotografiji koju su novinari Associated Pressa snimili iz zraka, vidjele su se u
daljini ruevine kako tinjaju u mraku. Paljivo sam itala, ali nisam saznala
nita nova, jer je novinski izvjetaj uglavnom prepriavao ve poznatu priu o
moi Kennetha Sparkesa, njegovu ivotu na visokoj nozi u Warrentonu i
navodnoj smrti. Nisam znala da je imao konje, ni da je jedan, po imenu Vjetar,
jedne godine dojedrio posljednji do cilja na Kentucky Derbyju, a vrijedio je
milijun dolara. No, time nisam bila iznenaena. Sparkes je oduvijek bio
poduzetan ovjek, s egom golemim koliko i ponosom. Odloila sam novine na
sjedalo preko puta i primijetila da Marinov sigurnosni pojas nije zakopan, ve
skuplja prainu na podu.
- to e se dogoditi ako naglo uemo u jaku turbulenciju, a ti nisi vezan?
glasno sam govorila da nadjaam turbinu.
- Prolit' u si kavu. Namjestio je pitolj na boku, a njegovo prljavosmee
odijelo izgledalo je kao da e svakog trenutka prsnuti poput ovoja prekuhane

kobasice. U sluaju da jo to nisi skuila, nakon svih onih tijela koje si izrezala,
ukol'ko ova ptica pone padati, doktorice, sigurnosni pojas nee te spasit'. A ni
zrani jastuci, kad bi ih bilo.
U biti je mrzio imati ita oko struka. ak je doao do toga da nosi hlae
pripasane tako nisko da sam se uvijek udila kako ih njegovi kukovi uope
mogu drati da ne padnu. Papir je zaukao dok je kopao za keksima po vreici
sa sivim masnim mrljama i izvukao dva. Cigarete su mu bile spljotene u depu
koulje, a lice mu je poprimilo tipino hipertenzivno rumenilo. Kada sam se
preselila iz svojeg rodnog grada Miamija u Virginiju, Marino je bio detektiv u
odjelu za umorstva, nepodnoljiv koliko i nadaren. Sjetila sam se naih prvih
susreta u mrtvanici, kada mi se obraao s Gospoo Scarpetta i gnjavio moje
osoblje, posluujui se bez pitanja kojim god bi dokazom htio. Uzimao je metke
prije no to bih ih mogla oznaiti naljepnicom, tek toliko da me razbjesni. Puio
je u krvavim rukavicama i priao viceve na raun tijela koja su jednom bila iva
ljudska bia.
Gledala sam kroz prozor oblake to su klizili nebom i mislila kako
vrijeme brzo prolazi. Nisam mogla vjerovati da Marino ima ve skoro pedeset i
pet godina. titili smo se meusobno i istovremeno ili jedno drugome na ivce
gotovo svakodnevno ve due od jedanaest godina.
- Hoe jedan? Pruio mi je biskvitni kola umotan u votani papir.
- Ne elim ga ni vidjeti, rekla sam nezahvalno.
Pete Marino je znao da su me duboko brinule njegove iskvarene
prehrambene navike i jednostavno je pokuavao privui moju pozornost.
Paljivo je umijeao jo eera u plastinu alicu s kavom, ljuljajui je goredolje ovisno o turbulenciji te koristei svoju mesnatu ruku kao polugu za
amortizaciju.
- to kae na kavu? upitao me. Ja u ti je natoiti.
- Ne, hvala. Ima li kakve nove informacije? Prela sam na stvar, dok je u
meni rasla napetost. Znamo li ita vie no sino?
- Vatra jo tinja na nekim mjestima. Uglavnom u stajama, rekao je. O'lo
je puno vie konja no to smo mislili. Speklo ih se sigurno dvadeset, ukljuujui
punokrvne, kratkoprugae i dva drebeta s pedigreom trkaih konja. A za onog
to je trao Derby, naravno, zna. Koja je to samo lova od osiguranja.
Takozvani svjedok rekao je da su vritali k'o ljudi.
- Koji svjedok? Ovo mi je bio prvi glas.
- Ma, svakakvi besposliari nazivaju i govore kako su vidjeli ovo, znaju
ono. Isto sranje, kao i uvijek kada sluaj privue puno pozornosti. I ne treba
biti oevidac da bi znao da su konji vritali i pokuavali kopitima sruiti vrata
staja. Glas mu je postao tvrd. Uhvatit emo kurvinog sina koji je to napravio. Pa
da vidimo, 'oe li mu se sviat' kad njemu bude gorilo pod petama.
- Ne znamo postoji li kurvin sin, barem ne zasigurno, podsjetila sam ga.
Nitko jo nije rekao da se radi o paleu, iako mi je potpuno jasno da ni ti ni ja
nismo pozvani samo radi drutva.

16

Skrenuo je pogled kroz prozor.

- Mrzim kad su u pitanju ivotinje. Prolio je kavu po koljenu. Sranje.
Bijesno me pogledao, kao da sam ja na neki nain kriva. ivotinje i djeca. Zlo
mi je i od same pomisli.
inilo se da ne mari za slavnog ovjeka koji je moda poginuo u poaru,
ali dovoljno sam dobro poznavala Marina da bih razumjela kako preusmjerava
svoje osjeaje tako da ih moe podnositi. Nije mrzio ljudska bia ni upola toliko
koliko je navodio druge da u to vjeruju. Predoivi si to to je upravo opisao,
vidjela sam punokrvne konje i drebad s uasom u njihovim oima.
Nisam mogla ni zamisliti vriske ili kopita to udaraju o pregrade
cijepajui krhotine drveta. Plamenovi su tekli poput rijeka lave preko
warrentonske farme, njezine goleme kue, staja, zalihe starog whiskeyja i
kolekcije puaka. Vatra nije potedjela nita doli zjapee kamene zidove.
Pogledala sam pokraj Marina u kokpit, gdje je Lucy govorila u radio.
Komentirala je neto svojem ATF kopilotu i oboje su glavom pokazivali na
Chinook helikopter ispod linije horizonta i avion toliko udaljen da je izgledao
kao krhotina stakla. Sunce je sve vie obasjavalo nae putovanje i bilo mi je
teko koncentrirati se. Promatrala sam svoju neakinju i stara se rana ponovno
otvorila.
Povukla se iz FBI-a, zato to su u FBI-u napravili sve to se moglo
napraviti da je natjeraju na odlazak. Ostavila je raunalni sustav umjetne
inteligencije koji je sama osmislila i robote koje je programirala i helikoptere
koje je nauila voziti za svoj ljubljeni Ured. Lucy je napustila ono to joj je srcu
bilo najdrae i ja vie nisam mogla doprijeti do nje. Nisam eljela priati s njom
o Carrie.
utei sam se naslonila na svoje sjedalo i poela pregledavati papire
warrentonskog sluaja. Davno sam nauila poput lasera usmjeriti svoju
pozornost na eljenu toku, bez obzira na dotok drugih misli i usprkos
neraspoloenju. Osjetila sam kako me Marino opet pozorno motri. Opipavao je
paketi cigareta u depu koulje, provjeravajui da nije ostao bez svojeg
omiljenog poroka. Zvuk rezanja zraka i okretanja elise pojaao se kad je otvorio
prozor i kucnuo prstom po kutiji da istrese jednu cigaretu.
- Nemoj, rekla sam, okreui stranicu. Ni pomisliti.
- Ne vidim znak Zabranjeno puenje; odgovorio je, trpajui Marlboro u
usta.
- Nikada ga ne vidi, ma koliko ih bilo postavljeno. Nastavila sam dalje
pregledavati svoje biljeke, mozgajui oko jedne osobite izjave koju mi je juer
telefonski dao zapovjednik vatrogasaca.
- Pale zbog zarade? komentirala sam i podigla pogled. Sumnja na
vlasnika, Kennetha Sparkesa, koji se nekim sluajem mogao nai uhvaen u
vatri koju je sam podmetnuo? Na temelju ega?
- Sparkes iliti iskre, ve mu i samo ime upuuje na palikuu, zar ne?
Marino upita. Ziher je kriv. Udahnuo je dim duboko i s poudom. U tom

sluaju, dobio je to je zasluio. Zna onu, mo' ih maknut' s ulice, ali ne mo'
maknut' ulicu iz njih.
- Sparkesa nije odgojila ulica, rekla sam. Usput budi reeno, bio je
student s Rhodes stipendijom.
- Road i ulica, po meni, znae istu prokletu stvar, Marino je nastavljao.
Sjeam se vremena kad se kurvin sin bavio jedino kritiziranjem policije putem
svih dnevnih novina koje posjeduje. Svi su znali da je troio kokain i ene, a mi
to nismo mogli dokazat' jer nitko nije htio riskirat' svoju kou da nam u tom
pomogne.
- Tono, to nitko nije mogao dokazati, rekla sam. I ne moe zakljuiti da
je netko palikua na temelju njegova imena ili urednike politike.
- Pa, sluaj je htio da upravo sada pria s ekspertom za munjena imena i
kako ona odgovaraju zvjerkama koje ih nose. Marino si je natoio jo kave,
puei svoju cigaretu. Ugrui, mrtvozornik. Pokoljevi, serijski ubojica.
Bebovski, pedofil. Gospodin Pokapalo, pokapao svoje rtve na grobljima. Zatim
imamo suce Jealova i Pria. I tu je jo Freddie Kocka. Taj je ba izvlaio
brojeve ilegalne dnevne lutrije u svom restoranu, kad su ga koknuli. Dr.
Guzman, ubio pet homoseksualaca. Izbio im oi. Sjea se Hrskavog? Pogledao
me. Njega je udario grom. Raznio mu odjeu po cijelom parkiralitu pokraj
crkve i magnetizirao kopu na remenu.
Nisam mogla sluati sve ovo tako rano ujutro, pa sam posegnula iza sebe
i zgrabila slualice. Nadala sam se da bih tako mogla utiati Marina i poeti
pratiti to se govori u kokpitu.
- Ne bi' elio da me pogodi munja pred kakoom crkvom i da svi ponu u
tome trait' nekakvo znamenje. Marino se nije gasio.
Uzeo je jo kave, kao da nema prostatu, ni problema s mokrenjem.
- Sve ove godine ja sam radio popis. Nikad nikom nisam rek'o za to. ak
ni tebi, doktorice. Ako ne zapie takva sranja, zaboravi ih. Srknuo je malo
kave. Mogao bih to i objavit'. Mislim da bi se nalo trite. Moda u obliku onih
malih, dobro prodavanih knjiica koje vidi uz blagajne.
Stavila sam slualice na glavu i promatrala kako se seoske farme i
neobraena polja polako pretvaraju u kue s velikim suama i dugim
poploenim puteljcima. Krave i telad na ograenim travnjacima izgledali su kao
crno-bijeli grozdovi, a kombajn je vitlao prainu, kotrljajui se polako pokraj
polja prekrivenih razbacanim sijenom.
Gledala sam dolje u krajolik to se postupno preobliavao u bogatstvo
Warrentona, gdje je stopa kriminala bila niska, a stotine jutara zemlje okruivala
imanja s gostinjskim kuama, teniskim igralitima i bazenima. I vrlo lijepim
stajama. Letjeli smo preko privatnih pisti i jezera s patkama i guskama na
manjoj visini. Marino je radoznalo buljio u pejza ispod nas.
Nai su piloti neko vrijeme utjeli, ekajui da uu u domet NIT-ove
kontrole na zemlji. Lucy je promijenila frekvenciju i poela s prijenosom, pa
sam uhvatila njezin glas.

18

- Echo jedan, helikopter devetka jedan-devetka Delta Alpha. Teun, uje

li me?
- Potvrdno, devetka Delta Alpha, T.N. McGovern, voa tima, uzvratila je
poziv.
- Nalazimo se deset milja juno od cilja, slijeemo s putnicima, ree
Lucy. ETA oko osam sati.
- Primljeno. Tu je gotovo zima i ne postaje nita toplije.
Lucy je prebacila prijemnu frekvenciju automatskog servisa Manassasova
centra za meteoroloka promatranja, odnosno AWOS-a.
Sluala sam dug mehaniki izvjetaj s najnovijim podacima za dananji
dan o vidljivosti, vjetru, atmosferskim uvjetima, temperaturi, vlanosti zraka i
prema visini u vremenskoj zoni Sierra. Nije me oduevilo saznanje da se
temperatura spustila za pet Celzijevih stupnjeva otkad sam otila od kue.
Sjetila sam se Bentona koji putuje prema toplini sunca i mora.
- Tamo je kia, rekao je Lucyin kopilot u svoj mikrofon.
- Najmanje je dvadeset milja zapadno i vjetrovi su zapadni, odgovorila
mu je Lucy. Toliko o lipnju.
- ini se da nam se pribliava jo jedan Chinook, ispod linije obzora.
- 'Ajmo ih podsjetiti da smo ovdje, ree Lucy, prebacujui opet na novu
frekvenciju. Chinook iznad Warrentona, ovdje helikopter devetka jedan-devetka
Delta Alpha, poveava li visinu? Mi smo vam tono zdesna, dvije milje na
sjever, visina tristo metara.
- Vidimo vas, Delta Alpha, odgovorio je dvomotorni vojni helikopter,
nazvan po indijanskom plemenu Chinook. Vrlo dobro. Moja je neakinja
dvostrukim pritiskom ukljuila prekida za radioprijenos. Njezin mi se se
smiren, dubok glas nije inio poznatim dok se tako irio radijskim valovima i
odbijao od antena stranaca. Nastavila sam prislukivati i prvom se prilikom
umijeala u razgovor.
- to je to s vjetrom i hladnoom? pitala sam, buljei u Lucyin zatiljak.
- Udari vjetra jaine dvadeset do dvadeset pet sa zapada, odzvanjalo je u
mojim slualicama. Bit e i gore. Vi se, drutvo tamo iza, dobro snalazite?
- Dobro smo, odgovorila sam, sjetivi se opet Carrieina poremeenog
pisma.
Lucy je letjela u plavom ATF-ovu radnom odijelu, a par crnih Cebe
sunanih naoala potpuno joj je skrivao oi. Kosa joj je narasla i ljupko se
uvijala na ramenima, te me bojom podsjetila na crveno drvo australskog
eukaliptusa, ulateno i egzotino, nimalo nalik na moje kratke svijetloplave
pramenove. Zamislila sam njezin lagani dodir na upravljakim polugama, dok je
nonim komandama odravala helikopter u istom kursu.
Posvetila se letenju kao i svemu drugom na to se odvaila u ivotu.
Svladala je stupanj upravljanja letjelicom u privatne i komercijalne svrhe nakon
minimuma obaveznih sati letenja, a zatim je poloila i ispit za instruktora
letenja, jednostavno zato to joj je prualo veselje prenositi drugima vlastitu

nadarenost.
Nisu me morali obavijestiti da se na let blii kraju, jer smo letjeli nisko i
brzo preko uma iaranih oborenim drveem, nasumino razbacanim poput
graevnih balvana. Zemljane staze i puteljci usko su krivudali, a s druge strane
blago zaobljenih brdaaca, sivi oblaci odjednom su postali okomiti i pretvorili
se u nejasne stupove umornog dima to ga je za sobom ostavio pakao koji je
ubijao. Farma Kennetha Sparkesa bila je okantna crna jama, komad spaljene
zemlje tinjajueg pokolja.
Vatra je za sobom ostavila trag svog krvavog mahnitanja i ja sam ga
slijedila pogledom iz zraka: od unitenih velianstvenih kamenih graevina
preko staja i sue do irokih pougljenjenih otkosa trave pod kojima je ostala
ogoljena zemlja. Vatrogasna kola sruila su dijelove bijele ograde to je
okruivala posjed i prerovala prostranstvo njegovane trave. Miljama u daljinu
pruali su se panjaci i uska asfaltirana javna cesta. Jo dalje vidjela se
trafostanica virginijske elektrokompanije, a nakon nje drugi domovi.
U podruje Sparkesove povlatene farme u Virginiji zali smo malo prije
osam sati ujutro. Helikopter se prizemljio podalje od ruevina, da ih vjetar
rotora ne bi poremetio. Marino je bio prvi na redu za izlazak te se ispentrao iz
letjelice i nastavio dalje bez mene. Ja sam, pak, priekala pilote da zaustave
glavni rotor i ugase sve komande.
- Hvala na prijevozu, rekoh specijalnom agentu Jimu Moweryju, koji je
pomagao Lucy pri dananjem letu.
- Ona je vozila.
Potezom ruke otvorio je vrata prtljanika.
- Ja u vezati helikopter, ako vi drutvo elite odmah ii dalje, dodao je,
obraajui se mojoj neakinji.
- Izgleda da postaje sve spretnija s tim helikopterima, lagano sam
zadirkivala Lucy, dok smo se udaljavale.
- Snalazim se najbolje to mogu, odgovorila je. No, daj da ti ponesem
jednu torbu.
Oslobodila me mojeg aluminijskog koveia, koji u njezinoj vrstoj ruci
nije izgledao jako teak. Hodale smo jedna pokraj druge, jednako odjevene,
jedino to ja nisam nosila pitolj ni runi radio. Nae elikom pojaane izme
bile su toliko pohabane da su od guljenja postale gotovo sive. Dok smo se
dovlaile do sivog atora na napuhavanje, crno blato kao da je eljelo usisati
nae potplate. Odmah do atora, koji e iduih nekoliko dana biti na glavni
stoer, nalazio se parkiran veliki, bijeli super-kamion marke Pierce s oznakama
Ministarstva financija i rotirajuim svjetlima te natpisima ATF i JEDINICA ZA
EKSPLOZIVE, istaknutima u ivoj plavoj boji.
Lucy je bila korak ispred mene. Lice joj je prekrivala sjena tamnoplave
kape. Prebacili su je iz D.C.-ja u Philadelphiju, kamo e se uskoro potpuno
preseliti, a ja sam se od pomisli na njezin odlazak osjeala nekako starom i
iscrpljenom. Bila je odrasla, jednako uspjena i svestrana kao i ja u njezinim

20

godinama. Nisam eljela da se jo vie udalji. No, nisam joj to rekla.

- Ovaj je sluaj prilino gadan. Potaknula je razgovor. Podrum nije
dubok, ali postoje samo jedna vrata. Voda se uglavnom slila dolje, kao u bazen.
Stie nam kamion s pumpama.
- Koliko je dubok?
Pomislila sam na tisue galona vode iz vatrogasnih crijeva i zamislila
crnu juhu prepunu opasne raspadne mase.
- Ovisi gdje stane. Na tvojem mjestu, ne bih prihvatila ovaj poziv.
Osjetila sam se nepoeljnom, zbog naina na koji je ovo rekla.
- Bi, prihvatila bi, povrijeeno sam odgovorila.
Lucy se nije previe trudila prikriti svoje osjeaje oko naeg suraivanja
na sluajevima. Nije bila neljubazna, ali u drutvu svojih kolega esto se
ponaala kao da me jedva poznaje. Sjetila sam se ranijih godina kada bih je
posjeivala na Virginijskom sveuilitu, kako nije eljela da nas studenti vide
zajedno. Znala sam da me se nije sramila, ali znala sam i da se osjeala kao da
ivi u mojoj nadmonoj sjeni. Sa svoje strane, oajniki sam se trudila da je
niim ne zakinem ili prekrijem.
- Jesi li zavrila s pakiranjem? upitala sam je s hinjenom oputenou.
- Molim te, ne podsjeaj me, rekla je. Ali jo eli otii.
- Naravno. To je izvrsna prilika.
- Da, jest, i jako mi je drago zbog tebe, rekla sam. Kako je Janet? Sigurno
je teko.
- Nije kao da emo biti na razliitim polutkama zemaljske kugle, drsko mi
je odgovorila.
Znala sam, kao uostalom i ona, da nije tako. Janet je bila agentica FBI-a.
Njih su dvije bile ljubavnice jo od prvih dana obuke u Quanticu. Sada su radile
za dvije razliite federalne agencije za uvanje zakona, a uskoro e ivjeti i u
razliitim gradovima. Velika je vjerojatnost da im karijere nee dopustiti da vie
ikad budu zajedno.
- to misli, moemo li danas pronai minutu za razgovor? ponovno sam
progovorila, dok smo nabadale put izmeu lokvi. Naravno. Kada zavrimo tu s
poslom, otii emo na pivo, ako uspijemo u ovoj selendri pronai neki kafi koji
radi, odgovorila je. Vjetar je sve jae puhao.
- Nema veze i ako bude kasno, dodala sam.
- Pa da ponemo, Lucy promrmlja s uzdahom, kad smo se pribliile
atoru. Ej, ekipo, uzviknula je. Gdje je tulum?
- Tebi pred nosom.
- Doktorice, idete u kune posjete ovih dana? Ma ne, uva malu Lucy.
Osim Marina i mene, u ekipi NIT-a na ovom je zadatku bilo jo devet
mukaraca i dvije ene, od kojih je jedna bila voa tima, McGovernova. Svi
smo bili jednako odjeveni u dobro nam poznata tamnoplava radna odijela pohabana, pokrpana i iznoena, ba kao i nae izme. Neumorni i preglasni
agenti okupili su se oko otvorenih zadnjih vrata super-kamiona, ija je blistava

aluminijska unutranjost bila podijeljena na police i sklopiva sjedala, a vanjski

odjeljci bili su natrpani rolama ute trake za oznaavanje mjesta istrage,
lopatama za smee, motikama, snanim svjetiljkama, etkama, ipkama za
obijanje i specijalnim pilama za rezanje metala. Na pokretni stoer bio je
opremljen i raunalima, fotokopirkom i faksom, kao i hidraulikim
rasprivaem, maljem, ekiem i rezaem. Potonja orua koristila su se za
krenje puta kroz ruevine ili spaavanje ljudskog ivota. Zapravo, ne znam to
taj kombi nije imao, osim, moda, kuhara i neto jo vanije: WC.
Neki od agenata zapoeli su s dekontaminacijom izama, grablji i lopata
stavljajui ih u plastina vjedra sa sapunastom vodom. To je bio posao bez
kraja, a na otroj hladnoi, ruke i stopala stalno su bili mokri i smrznuti. ak su
se i ispune cijevi morale istiti zbog taloga petroleja, a sva pogonska pomagala
pokretala su se na struju ili hidrauliku, umjesto na benzin. Sve se pripremalo za
onaj dan na sudu kada e se ispitivati i sumnjati u svaki detalj i o
svemu
prosuivati.
McGovernova je sjedila za stolom u atoru, s otvorenim zatvaraem na
izmama i podlokom s blokom na koljenu.
- U redu, obratila se svojoj ekipi. Pretresli smo vei dio jo u vatrogasnoj
stanici, gdje ste vi deki propustili dobru kavu i krafne. Drugi dio reenice bio
je upuen nama, koji smo tek stigli. Ali, sluajte me jo jedanput. Ono to do
sada znamo jest da je poar vjerojatno poeo prekjuer naveer, sedmoga, u
dvadeset sati.
McGovernova je bila otprilike moje dobi i radila je u philadelphijskom
podrunom uredu. Pogledala sam je i ugledala u njoj Lucyinu novu mentoricu,
od ega mi je neobina hladnoa prodrla sve do kosti.
- Odnosno, u to se vrijeme u kui ukljuio protupoarni alarm,
McGovernova je nastavljala. Kada su stigli vatrogasci, kua je bila potpuno
zahvaena plamenom, staje su gorjele i vatrogasna se kola zapravo nisu mogla
dovoljno pribliiti. Preostalo im je jedino da je okrue i ugase poar vodom. To
jest, pokuaju ga ugasiti. Oekujemo oko trideset tisua galona vode u podrumu.
Trebat e oko est sati rada da se iscrpi sav sadraj, pod uvjetom da rade etiri
crpke i da se ne zaepe bezbroj puta. I osim toga, nema struje, pa e nai domai
vatrogasci biti toliko ljubazni i uvesti nam unutra svjetla.
- Koliko im je trebalo da stignu? upitao ju je Marino.
- Sedamnaest minuta, odgovorila je. Morali su pozvati ljude od kue. Tu
su svi dobrovoljci.
Netko je zastenjao.
- Nemojte biti previe otri prema njima. Iskoristili su svaki spremnik u
okolini da donesu dovoljno vode, tako da to nije bio problem, McGovernova je
korila svoju vojsku. Stvar je izgorjela poput papira, a za pjenu je bilo previe
vjetra, iako mislim da ni to ne bi pomoglo. Ustala je i krenula prema superkamionu. injenica je da se radilo o brzoj vatri visoke temperature. To znamo
sigurno.

22

Otvorila je crveno obloena vrata i poela dijeliti grablje i lopate. to se

tie sredita poara ili to ga je izazvalo, nemamo blage veze, nastavila je, ali
vjeruje se da je vlasnik Kenneth Sparkes, novinski tajkun, bio u kui za vrijeme
poara i da nije izaao. Zbog toga je doktorica s nama.
MeGovernova je pogledala ravno u mene prodornim pogledom kojemu
nije moglo nita promaknuti.
- Zato se misli da je bio u kui u to vrijeme? pitala sam.
- Kao prvo, izgleda da je nestao. I Mercedes iza kue je izgorio. Jo
nismo provjerili tablice, ali pretpostavljamo da je njegov, odgovorio je poarni
istraitelj. Potkiva koji je potkivao njegove konje bio je ovdje samo dva dana
prije poara, u etvrtak, petoga, kada je Sparkes bio kod kue i niim nije
pokazao da namjerava ikamo otii.
- Tko se brinuo o njegovim konjima dok je on na putu? pitala sam.
- Ne znamo, ree MeGovernova.
- eljela bih dobiti ime i broj telefona tog potkivaa, rekla sam. Nema
problema. Kurt? obratila se jednom od istraitelja. Naravno. Imam ga. Listao je
spiralno uvezanu biljenicu rukama koje su, iako jo mlade, bile krupne i grube
od godina posla. McGovernova je zgrabila svijetloplave ljemove iz drugog
odjela i poela ih bacati ljudima, istovremeno podsjeajui svakoga to mu je
zadatak.
- Lucy, Robby, Frank, Jennifer, vi ste u rupi sa mnom. Bill, ti ima opa
zaduenja, a Mick e mu pomoi, s obzirom na to da je ovo Billov prvi zadatak
u NIT-u.
- Blago tebi. Oooh, djevica.
- Pusti me na miru, ovjee, ree agent Bill. Danas moja ena slavi
etrdeseti roendan. Vie nikad nee ni rijei prozboriti sa mnom.
- Rusty je zaduen za kombi, McGovernova je nastavila nakon prekida.
Marino i doktorica su tu u sluaju potrebe.
- Je 1' Sparkes dobivao ikakve prijetee poruke? Marino je pitao. Njegov
je posao ipak bio misliti na mogunost ubojstva. Znate o tome koliko i mi u
ovom trenutku, ree poarni istraitelj Robby.
- to je s tim navodnim svjedokom? ja sam pitala.
- Dobili smo izjavu putem telefonskog poziva, objasnio je. Mukarac, nije
elio ostaviti svoje ime, i nije zvao iz ovog okruga, tako da nemamo pojma.
Nemamo pojma ni je li izjava vjerodostojna.
- Ali rekao je da je uo konje dok su umirali, bila sam uporna.
- Da. Vritali su kao ljudi.
- Je li objasnio kako se mogao nai toliko blizu da ih uje? opet sam se
poela ivcirati.
- Rekao je da je vidio vatru iz daljine i dovezao se da pogleda izbliza.
Kae da je gledao oko petnaest minuta i zbrisao kada je uo vatrogasna kola.
- E, pa ja to nisam znao i to mi smeta, ree Marino zlokobno. To to je
rek'o se slae, vatrogascima je trebalo petnaestak minuta. A znamo kol'ko se te

zvjerke vole motat' uokolo i gledat' kako gori njihova vatrica. Ste skuili koje je
rase?
- Nisam priao s njim due od trideset sekundi, odgovorio je Robby, ali
nije imao nikakav prepoznatljiv naglasak. Priao je tiho i vrlo smireno.
Nastupio je trenutak tiine u kojem su svi izlazili na kraj s vlastitim
razoaranjem to nisu saznali tko je bio taj svjedok i je li uope bio pravi
svjedok. McGovernova je nastavila itati popis zaduenja tko to danas radi.
- Johnny Kostylo, na ljubljeni ASAC iz Philadelphije, obraivat e
medije i lokalne monike, kao to je gradonaelnik Warrentona, primjerice, koji
je ve zvao jer ne eli da njegov grad ostavi lo dojam u novinama.
Podigla je pogled s podloka s blokom, prouavajui naa lica. Jedan od
naih revizora je na putu ovamo, nastavila je. I Pepper e se uskoro pojaviti da
nam pomogne.
Nekoliko agenata zazvidalo je u znak potovanja prema Pepperu, psu
tragau za palee.
- I hvala Bogu da Pepper ne reagira na alkohol. McGovernova je stavila
svoj ljem na glavu. S obzirom na to da ovdje ima oko tisuu galona burbona.
- Znamo li ita vie o tome? upitao je Marino. Je li Sparkes proizvodio i
prodav'o pie? Mislim, to je stvarno vraki velika koliina estice za jednog
tipa.
- Kako se ini, Sparkes je bio kolekcionar onih finijih stvari u ivotu.
McGovernova je priala o Sparkesu kao da je mrtav. Burbon, cigare,
automatsko vatreno oruje, skupi konji. Ne znamo koliko je bio u okviru
zakona, to je jedan od razloga zato ste vi deki tu, a ne FBI-evci.
- ao mi je to ti moram rei, ali FBI-evci ve njukaju uokolo. ele znati
kako mogu pomoi.
- Nisu li divni?
- Moda nam mogu pokazati to da radimo. Gdje su? McGovernova je
upitala.
- U bijelom Suburbanu, oko milju niz cestu. Njih trojica, ue u
pancirkama. Ve daju izjave za javnost.
- Sranje. Gdje god su kamere.
uli su se uzdasi negodovanja i prijezirni smijeh na raun Feebovaca,
kako su ATF- ovci bezobrazno nazivali FBI. Nije bila tajna da se te dvije
savezne slube nisu meusobno simpatizirale i da je FBI rutinski prisvajao
priznanja i kad nije bio zasluan za rjeavanje sluaja.
- Kada ve govorimo o gnjavai, oglasio se drugi agent, Budget Motel ne
prima AmEx, efice. Ubijamo se od posla i jo bismo trebali koristiti vlastite
kreditne kartice?
- I jo posluga u sobu prestaje raditi u sedam. Bilo kako bilo, ne valja.
- Ima li kakve anse da promijenimo motel? Ja u to srediti, obea
McGovernova. Zato vas toliko i volimo.
Svijetlocrvena vatrogasna kola s crpkom tandrkala su uz neasfaltirani put,

24

diui prainu i kamenie. Kad je pristigla pomo, moglo se zapoeti s

crpenjem vode s mjesta poara. Dva vatrogasca u radnoj opremi i visokim
gumenim izmama sila su s kola i kratko vijeala s McGovernovom, prije no
to su odmotali crijeva, promjera nekoliko centimetara, spojena na filtere.
Prebacili su ih preko ramena, dovukli u unutranjost kamene ljuture kue i
ubacili u vodu na etiri razliita mjesta. Potom su se vratili do kola, tamo
postavili teke Prosser crpke na zemlju i utaknuli produni kabel u generator.
Uskoro je buka motora postala uasno glasna, a crijeva su se poela nadimati
pod tlakom prljave vode to je nadirala kroz njih i izlijevala se preko trave.
Navukla sam vatrogasne rukavice od tekog platna i zatitni ogrta te
prilagodila veliinu ljema svojoj glavi. Zatim sam poela s ienjem vjernih
mi Red Wing izama, uranjajui ih u kabao pjenuave hladne vode iz slavine.
Voda je prodirala u izme uz stari koni jezik i natapala vezice. Nisam se sjetila
odjenuti svileno donje rublje ispod tamnoplavog radnog odijela, jer je bio lipanj
i to se pokazalo kao pogreka. Puhao je jak vjetar sa sjevera i inilo mi se da se
sa svakom kapljicom vlage toplina moga tijela sputa za jo jedan stupanj.
Mrzila sam hladnou. Mrzila sam kada su me ruke izdavale, jer su bile ukoene
ili od hladnoe ili od tekih rukavica. Dok mi se McGovernova pribliavala,
dahom sam zagrijala prste i zakopala teki zatitni ogrta sve do brade.
- Ovo e biti dug dan, rekla je, stresavi se od hladnoe. to se dogodilo s
ljetom?
- Teun, proputam svoj godinji odmor zbog tebe. Unitava mi privatni
ivot. Oteavala sam joj situaciju.
- Ti ga barem ima. McGovernova je takoer poela istiti svoje izme.
Nadimak Teun bio je zapravo neobian hibrid inicijala T.N. od nekog
oajnog junjakog imena poput Tina Nola, odnosno barem su mi tako rekli.
Odkad sam postala lanom NIT-a, svi su je zvali Teun, pa sam i ja prihvatila taj
nadimak. Bila je sposobna ena. I razvedena. Jo je imala vrsto tijelo i bila u
dobroj kondiciji, a ljepota njezina lica i sivih oiju bila je vie nego dojmljiva.
Imala je estoku narav i vidjela sam kako moe pocrvenjeti od ljutnje kao soba
u plamenu. No, isto je tako znala biti velikoduna i ljubazna. Njezina su
specijalnost bili palei i kruila je legenda da moe tono pogoditi uzrok vatre
samo na temelju opisa mjesta poara.
Navukla sam dva para rukavica od lateksa, a McGovernova je ispitivala
okolinu otrim pogledom, zadravajui ga dugo na pocrnjeloj jami unutar
uspravne ljuske od granita. Slijedila sam njezin pogled do spaljenih staja i u
mislima ula vritanje i panine udarce kopita po drvenim pregradama staje.
Grlo mi se na trenutak stisnulo. Vidjela sam ranjene, izgrebene ruke ljudi koji su
bili ivi zakopani i ozljede koje bi rtve zadobile u pokuaju obrane tijekom
smrtonosne borbe s njihovim ubojicama. Znala sam to znai borba za goli ivot
i nisam mogla podnijeti ive slike to su se jedna za drugom smjenjivale u
mojem sjeanju.
- Prokleti novinari. McGovernova je pogledom pratila mali helikopter u

letu iznad nas.

Radilo se o bijelom Schweizeru bez identifikacijske oznake ili
postavljenih kamera, barem koliko sam mogla vidjeti. McGovernova je istupila
korak-dva i otvoreno pokazala prstom na svakog od predstavnika medija u
krugu osam kilometara oko nas.
- Onaj kombi tamo, objasnila mi je. Nekakav lokalni seljaki radio s
Jezabel kao zvijezdom programa, enom koja pria potresne prie o ivotu,
svojem sinu bogalju i njegovu trononom psu vri. Tamo je jo jedan radio. A
onaj Ford Escort, u onom smjeru, taj je od nekakvih jebenih kretenskih novina.
Zatim imamo Post. Pokazala je na Hondu. uvaj je se, one brinete u minici.
Moe li zamisliti da itko nosi suknju po ovakvom vremenu? Vjerojatno si
umilja da e nai deki zbog toga priati s njom. No, nisu glupi, za razliku od
Feebovaca.
Vratila se i zgrabila punu aku rukavica od lateksa iz super-kamiona.
Ukopala sam ruke dublje u depove svoje radne uniforme.
Bila sam se navikla na Teunine tirade o pristranim, laljivim medijima, pa
sam je jedva i sluala.
- A tek je poelo, nije prestajala. Ovi e se medijski crvi razmiljeti svuda
uokolo, jer meni je ve jasno kako je do ovog poara dolo. Ne treba biti
Sherlock Holmes da bi shvatio kako je izgorjela ova kua i kako su svi oni jadni
konji izgubili ivot.
- Zvui kao da si bolje volje nego obino, rekla sam suho.
- Uope nisam dobre volje.
Stajala je podboena nogom na sjajni stranji ulaz super-kamiona, kad je
stigao stari karavan s Pepperom, psom tragaem za palee. Pepper je bio lijep,
crni labradorski retriver. Na ogrlici je nosio ATF-ovu znaku. Udobno sklupan,
smjestio se na suvozaevu sjeditu, gdje je trebao ekati dok ga ne pozovemo.
- Kako mogu pomoi? upitala sam je. Osim tako da ne smetam dok me ne
zatrebate.
Zagledala se u jednu toku. Na tvom mjestu, druila bih se s Pepperom ili
sjedila u kombiju, to jest, bila tamo gdje se grije. Budui da smo ve prije radile
zajedno, McGovernova je znala da mi nee biti ispod asti ako trebam uroniti u
rijeku, provlaiti se kroz vatru ili ostatke eksplozije. Znala je da znam drati
lopatu i ne volim tratiti vrijeme. Zasmetao mi je njezin komentar i osjeala sam
kao da me uzela na zub. Kada sam se okrenula da je jo neto pitam, nala sam
je kako stoji potpuno napomina, poput psa ptiara kad spazi lovinu. Izraz
nevjerice prekrivao joj je lice i netremice je gledala neku toku u daljini.
- Isuse Boe, promrmljala je u bradu.
Slijedila sam njezin nepomini pogled i ugledala crno drijebe, moda
stotinjak metara istono od nas, tik iza ruevina staja to su se dimile. S mjesta
gdje smo stajale velianstvena je ivotinja izgledala kao istesana iz ebanovine i
mogla sam razaznati kako joj poskakuju miii i igra rep, dok nam je, po svemu
sudei, uzvraala pozornost.

26

- Pokraj staja, ree McGovernova, u zaprepatenju. Kako li je, dovraga,

pobjegao?
Bacila se na svoj radio primopredajnik.
- Teun zove Jennifer, rekla je.
- Samo naprijed.
- Baci pogled nekamo iza staja. Vidi li to i ja? Potvrdno. Imam
etverononi subjekt na vidiku.
- Obavezno obavijesti mjesne stanovnike. Trebamo saznati je li subjekt
preivjeli iz poara ili je pobjegao nekome drugome. Razumijem.
McGovernova ode dugim koracima, s lopatom na ramenu. Gledala sam
kako ulazi u smrdljivu jamu i izabire mjesto pokraj kojeg su se nekada, kako se
inilo, nalazila iroka ulazna vrata. Voda joj je dopirala do koljena. U daljini je
lik odbjeglog crnog konja titrao kao kroz vatru. S mukom sam napredovala u
kaljavim izmama, a prsti su mi sve vie trnuli. K tome, bilo je samo pitanje
vremena kada u trebati ii na zahod umjesto kojeg e, kao i uvijek, posluiti
drvo, brdace ili komad polja za koji e me uvjeriti da je zaklonjen od pogleda
svih mukaraca u okolici.
Nisam odmah ula u ostatke kamene olupine, nego sam polako hodala
oko nje s vanjske strane. Na mjestima masovnih razaranja uvijek postoji jasna i
izuzetno velika opasnost od uruavanja preostalih struktura, pa iako su zidovi
jednokatnice izgledali dovoljno vrsto, radije bih da su ih potpuno sruili
kranom i preostalu hrpu kamenja odvezli kamionima. Nastavila sam svoju
ispitivaku ophodnju po otrom, hladnom vjetru, traei odakle poeti i sa
svakim korakom sve vie klonui duhom. Ramena su me boljela od teine
aluminijskog koveia, a ve i sama pomisao da vuem grablje kroz vodom
natopljene ostatke ruevina izazivala mi je bol u leima. Bila sam sigurna da me
McGovernova prati da vidi koliko u izdrati.
Kroz zjapee rane prozora i vrata mogla sam vidjeti aavi bezdan i
tisue plosnatih elinih obrua od bavi za whiskey kako se sporo okreu u
crnoj vodi. Zamislila sam kako eksplodiravaju plamtee bave od bijele
hrastovine s rezervama burbona, koji poput vatrene rijeke istjee kroz vrata pa
niz brdo sve do staja to su udomljavale dragocjene konje Kennetha Sparkesa.
Istraitelji su poeli odreivati odakle je vatra krenula i to ju je moglo izazvati,
a ja sam za to vrijeme koraala kroz lokve stupajui na ono to je izgledalo
dovoljno vrsto da izdri moju teinu.
avli su leali posvuda i uz pomo Buckman alata koji mi je pokonila
Lucy, izvukla sam jedan primjerak koji mi se zabio u lijevu izmu. Zastala sam
ispod savrenog kamenog pravokutnika - ostatka nekadanjeg dovratka na
proelju biveg imanja. Minute su prolazile, a ja sam stajala i gledala. Za razliku
od veine istraitelja, nisam radila novu fotografiju sa svakim centimetrom
ulaska u prizorite zloina. Nauila sam ekati povoljan trenutak i dati prednost
vlastitim oima. Obazirui se tiho i pozorno oko sebe, otkrila sam mnoge stvari.
S proelja kue neko se pruao spektakularan pogled, to i nije bilo

iznenaujue. Iz sada nepostojeih prostorija na gornjem katu, trebalo se vidjeti

drvee i pitomi breuljci, kao i razne aktivnosti konja koje je vlasnik kupovao,
razmjenjivao, uzgajao i prodavao. Vjerovalo se da je Kenneth Sparkes bio kod
kue te noi, sedmog lipnja, kada je planuo poar i ja sam se sjetila da je
vrijeme tada bilo vedro i neto toplije, s blagim povjetarcem i punim mjesecom.
Prouavala sam praznu ljusku onoga to je nekada bilo luksuzno imanje,
gledajui razmoene dijelove kaua, komade metala, stakla, rastaljene utrobe
televizora i ostalih kunih aparata. Bilo je na stotine djelomino izgorjelih
knjiga i slika, madraca i namjetaja. Sve je to propalo kroz pod iz gornjih
prostorija i rasporedilo se u kaastim slojevima u podrumu. Razmiljajui gdje
je Sparkes mogao biti te veeri, kada se ukljuio alarm za poar, zamislila sam
ga u dnevnoj sobi s onim prekrasnim pogledom ili u kuhinji - moda je kuhao.
No, to sam vie razmiljala gdje se mogao nalaziti, to sam manje razumjela
zato nije pobjegao. Moda je bio onesposobljen alkoholom ili drogom. Moda
je pokuavao gasiti vatru, pa ga je svladao ugljini monoksid.
Lucy se s kolegama nalazila s druge stane jame, otvarajui sa zanimanjem
razvodnu kutiju koja je u kontaktu s toplinom i vodom u trenutku zahrala.
- Samo naprijed, odzvanjao je glas McGovernove dok sam im se
pribliavala. To nee biti uzrok ovog poara.
Nastavila je priati i zavitlala pocrnjeli okvir daske za peglanje na jednu
stranu, a za njim je uslijedila i pegla s onim to je preostalo od pripadajueg joj
kabla. Udarila je nogom jo nekoliko obrua bavi to su joj se nali na putu,
kao da se ljuti na onoga koji je napravio ovaj nered, tko god to bio.
- Primjeujete li prozore? nastavljala im je' govoriti. Staklo je puklo
prema unutra. Navodi vas na pomisao da je netko provalio u kuu?
- Ne mora biti. Lucy je odgovorila, unuvi da pogleda. Dobije utjecaj
topline na unutarnje staklo, pa se ono zagrijava i iri vie i bre od vanjskog, to
uzrokuje nejednaki pritisak i stvaranje toplinskih pukotina, koje se jasno
razlikuju od onih kod mehanikog loma.
Dodala je okrhnut komad slomljenog stakla McGovernovoj, svojoj
mentorici.
- Dim izlazi iz kue, Lucy je produila, a zrak ulazi. Dolazi do
izjednaavanja tlaka. Tako da ovo ne znai da je netko provalio u kuu.
- Ima etiri plus iz usmenog, ree joj McGovernova. Ni sluajno. Imam
peticu.
Nekoliko se agenata nasmijalo.
- Moram se sloiti s Lucy, ree jedan od njih. Za sada ne vidim nikakav
znak da je netko nasilno uao u kuu.
Voditeljica njihove ekipe nastavila je mjesto nesree pretvarati u uionicu
buduih slubenih poarnih istraitelja, ili SPI-ja.
- Sjeate se da smo priali kako dim prolazi kroz ciglu? nastavljala je,
pokazujui na kamena podruja uz rub krova, koja su izgledala kao da su
izribana elinom etkom. Ili je to erozija od udara vode?

28

- Ne, buka je djelomino izjedena. To je od dima.

- Tako je. Od dima to se probijao izmeu spojeva. McGovernova se
drala injenica. Vatra sama sebi stvara put ventilacije. A nisko uz zidove ovdje,
ovdje i ovdje, pokazala je prstom, kamen je potpuno spaljen od nepotpunog
izgaranja ili ai. Imamo rastaljeno staklo i rastaljene bakrene slavine.
- Poelo je nisko, u prizemlju, rekla je Lucy. U dijelu kue gdje se najvie
boravilo.
- Meni se tako ini.
- A plamen je lizao i do tri metra u vis da bi, na kraju, zahvatio i gornji
kat i krov.
- to je zahtijevalo prilino veliku koliinu gorive tvari.
- Lakozapaljive tekuine. No, moe zaboraviti da emo u svom ovom
sranju pronai gdje ih je palikua izlio.
- Nemojte nita propustiti, McGovernova je rekla svojoj ekipi. Osim toga,
ne znamo je li zapaljiva tekuina bila neophodna, jer ne znamo vrstu gorive
tvari na gornjem katu.
Pljuskali su po vodi i radili uz razgovor, a svuda uokolo ulo se
neprestano kapanje vode i brujanje crpki. Zainteresirala sam se za krevetni
madrac koji se ulovio u moje grablje i unula da rukama izvuem iz njega
kamenje i pougljenjelo drvo. Uvijek treba razmotriti mogunost da je rtva
poara umrla u krevetu, pa sam zakiljila prema gore u ono to je nekada bio
pod gornjeg kata. Nastavila sam iskopavati, ne nalazei nita ni priblino
ljudsko, samo gnjecave otpatke kiselkastog mirisa svega to je bilo uniteno na
krasnom imanju Kennetha Sparkesa. Hrpe njegova biveg imetka virile su iznad
vode i jo se puile pri vrhu, ali vei dio onoga to sam pograbljala bio je hladan
i proet odvratnim mirisom sprenog burbona.
Nae paljivo ispitivanje trajalo je cijelo jutro. Dok sam se premjetala s
jednog kvadrata razmoene mase na drugi, radila sam ono to sam najbolje
znala. Rukama sam opipavala i ispitivala sve na to bih naila i kada bi me neki
pronaeni oblik zabrinuo, skinula bih teke vatrogasne rukavice i opipala ga
bolje prstima, zatienima tek tankim slojem lateksa. McGovernine trupe
rasprile su se i izgubile meu ruevinama slijedei vlastitu intuiciju. Bilo je
gotovo podne kada mi je mahnula.
- Kako se dri?
- Jo sam na nogama.
- Nije loe za sobnog detektiva. Nasmijeila se. To u primiti kao
kompliment.
- Vidi kako ovo izgleda jednoliko? Pokazala je aavim prstom u
rukavici. Znai da je vatra bila vrlo visoke temperature, konstantna od jednog
kraja kue do drugog. Plamen toliko vru i visok da je spalio gornji kat i
potkrovlje i gotovo sve u njima. Ovdje se ne radi o nekakvoj elektrinoj iskri ili
uvijau za kosu na koji se zaboravilo da je ukljuen, ili zapaljenom ulju u tavi.
Iza ovoga se skriva velika i lukavo sloena vatra.

Primijetila sam tijekom godina da ljudi koji su se borili protiv vatre

govore o njoj kao da je iva, to jest, kao da ima vlastitu volju i osobnost.
McGovernova je poela raditi pokraj mene. Sve na to je naila, a nije mogla
nekamo zavitlati, stavljala bi u kolica. Ja sam latila neto za to se ispostavilo
da je kamen, iako je mogla biti i kost prsta. Onda je McGovernova drvenom
drkom svojih grablji pokazala kroz prazninu iznad nas na tmurno nebo.
- Najgornji dio pao je posljednji, rekla mi je. Drugim rijeima, ostaci
krova i prvog kata trebali bi biti na povrini. Pretpostavljam da sada kopamo
upravo po tome. Zabila je grablje pod iskrivljenu potpornu gredu od elika, to
je nekada podupirala krov. Tako je, nastavila je, zato posvuda ima izolacijskog
materijala i crepova.
Ovo je trajalo i trajalo i nitko nije uzeo stanku duu od petnaest minuta.
Mjesna vatrogasna stanica opskrbljivala nas je kavom, vodom i sendviima, a
postavili su i kvarcne svjetiljke tako da moemo vidjeti dok radimo u naoj
vlanoj rupi. Na svakom je kraju crpka marke Prosser sisala vodu kroz crijevo i
bljuvala je izvan granitnih zidova, no i nakon to je nestalo na tisue galona
vode, nai uvjeti rada nisu bili puno bolji. Proli su sati prije no to je razina
vode vidljivo opala.
U pola tri vie nisam mogla izdrati i ponovno sam izala. Pogledom sam
tragala za najneupadljivijim mjestom i nala ga ispod irokih grana velike jele
blizu staja koje su se jo dimile. Dok sam tako uala i stalno se navirivala
provjeravajui da netko kojim sluajem ne doluta do mene, znojila sam se pod
teinom zatitne odjee, iako od hladnoe vie nisam osjeala ni ruke ni stopala.
Nakon uspjeno obavljenog ovog malog zadatka, psihiki sam se pripremila da
obiem svaku pougljenjenu staju. Zadah smrti gurao se u nosnice i nekako
lijepio za upljine u mojoj lubanji.
Konji su bili alosno nagomilani jedan na drugom, s ukoenim nogama u
zgrenom poloaju poput ruku boksaa i koom raspuklom zbog bubrenja i
skupljanja prokuhalog mesa. Kobile, pastusi i utrojeni konji bili su spaljeni do
kosti, a traci dima jo su se dizali s njihovih pougljenjenih leina, Nadala sam
se da su uginuli od trovanja ugljinim manoksidom prije na to ih je zahvatio
plamen. Izbrojila sam devetnaest leina, ukljuujui dva jednogodinjaka i
drijebe. Dok sam hodala travnjakom natrag prema ljuturi imanja, otrovni
mirisi od konjske dlake i smrti guili su me i obavijali poput tekog ogrtaa.
Jedini preivjeli, konj ponovno me je promatrao, stojei mirno na obzorju, sam i
alostan.
McGovernova je jo ljapkala po ostacima, razgrui ih lopatom i
bacajui s puta. Mogla sam primijetiti da postaje umorna i to mi je pruilo
nekakvo perverzno zadovoljstvo. Nebo je postalo tamnije, a vjetar je jaao.
- drijebe je jo ovdje, rekla sam joj.
- Da bar moe govoriti. Ispravila se, masirajui kria.
- Postoji razlog zato je na slobodi, rekla sam. Nije logino da je samo
uspjelo pobjei. Nadam se da netko ima namjeru pobrinuti se za njega?

30

- Radimo na tome.
- Ne bi li tko od susjeda mogao pomoi? Nisam odustajala, jer me taj konj
poeo muiti.
Uputila mi je dug pogled i pokazala prema gore.
- Glavna spavaonica i kupaonica nalazile su se tono iznad, obznanila je,
podiui slomljenu ploicu od bijelog mramora iz prljave vode. Mjedeni
elementi, mramorni pod, mlaznice iz jacuzzija. Okvir krovnog prozora koji je,
usput reeno, bio otvoren u vrijeme poara. Ako posegne na dolje petnaestak
centimetara lijevo od sebe, naii e tono na ostatak kade.
Dok su crpke isisavale vodu, oblikujui male rijeke u travi, razina joj se i
dalje sputala. U blizini su agenti izvlaili antikni parket od hrastovine, koji je
odozgo pougljenio gotovo itavom debljinom, tako da je samo mali dio drveta
ostao netaknut. Posao se nastavljao gomilajui dokaze da je poar nastao na
prvom katu u podruju glavnog stana, gdje smo otkrili mjedene drke ladica i
namjetaja od mahagonija, kao i stotine vjealica za robu. Kopali smo kroz
izgorenu cedrovinu te ostatke mukih cipela i odjee iz velikog zidnog ormara.
Do pet popodne, razina voda spustila se za jo trideset centimetara,
otkrivajui ruevni krajolik slian spaljenom odlagalitu za smee, sa sprenim
oblogama kunih pomagala i ostacima leajeva. McGovernova i ja jo smo
raskopavale ostatke na podruju glavne kupaonice i dok smo tako izvlaile
boice s lijekovima, ampone i losione za tijelo, ja sam napokon otkrila prvi
potresni znak smrti. Paljivo sam obrisala au s velike okrhnute ploe stakla.
- Mislim da smo nali neto, rekla sam, a kapanje vode i srkanje crpki kao
da mi je gutalo glas.
McGovernova je usmjerila svjetiljku prema mojim rukama i ukoila se.
- Isuse, prozborila je u oku.
Mlijenobijele mrtve oi nepomino su gledale prema nama kroz mokro
slomljeno staklo.
- Prozor ili moda staklena vrata tua pala su na tijelo i sauvala jedan dio
da ne izgori do kosti, rekla sam.
Uklonila sam dio slomljenog stakla, dok je McGovernova, posve
zaprepatena, samo buljila u groteskno truplo za koje sam odmah znala da nije
Kenneth Sparkes. Gornji dio lica bio je pritisnut debelim napuklim staklom, a
ispod spaljene kosti luka obrve, prema nama su zurile mutne plavosive oi.
Prvobitna boja iskuhala im se u vrelini poara. Osloboeni pramenovi duge
plave kose nekako su jezovito visjeli i s njih je curila prljava voda. Na licu nije
bilo ni usta ni nosa, samo bijela kalcinirana kost i zubi koji su gorjeli dok nita
organskoga nije u njima preostalo.
Vrat je bio djelomino netaknut, tijelo prekriveno s jo slomljena stakla, a
tamna tkanina bluze ili koulje, ije se tkanje jo moglo raspoznati, rastalila se
po ispeenom mesu. Bedra i zdjelica bili su takoer pod staklom i poteeni
vatre. rtva je nosila traperice. Noge su bile sprene do kosti, ali kone izme
zatitile su stopala. Podlaktica i aka nije bilo i nisam mogla pronai nikakav

trag kostiju koje su im pripadale.

- Tko je, dovraga, to? upita McGovernova zaueno. Je li Sparkes ivio s
nekim?
- Ne znam, rekla sam, grabei vodu pred sobom.
- Moe li prepoznati radi li se o eni? pitala je McGovernova, naginjui
se blie da pogleda truplo, jo uvijek ga osvjetljavajui svjetlom baterija.
- Ne bih se ba zaklela u to na sudu prije no to bolje pregledam. Ali da,
mislim da je ensko, odgovorila sam.
Pogledala sam prema praznom nebu, zamiljajui kupaonicu u kojoj je ta
ena moda umrla. Zatim sam izvadila fotoaparate iz svog kompleta, a hladna
mi je voda okruivala stopala. Pepper, pas traga za palee i njegov vodi
pojavili su se na dovratku, a Lucy i ostali agenti gacali su prema nama. Vijest o
tome to smo pronali tu dolje tiho se irila od usta do usta. Pomislila sam na
Sparkesa i na to kako ovdje nita nije imalo smisla, osim injenice da je neka
ena bila u njegovoj kui u noi poara. Bojala sam se da su i njegovi ostaci
negdje u blizini.
Agenti su se pribliili, a jedan od njih mi je donio vreu za truplo.
Rairila sam je i napravila jo fotografija. Meso se zapeklo za staklo i trebalo ih
je odvojiti. To sam mogla uiniti samo u mrtvanici, pa sam naloila da se sav
raspali materijal poalje tamo zajedno s mrtvim tijelom.
- Trebat e mi pomo, objavila sam svima. Donesimo nosila i nekakve
plahte ovamo, a netko bi trebao pozvati mjesno pogrebno poduzee koje je
nadleno za odvoenje mrtvaca. Trebat e nam kamion. Pazite, staklo je otro.
elim je takvu kakva je, in situ. Licem prema gore, upravo kako sada lei, tako
neemo previe opteretiti tijelo, ni oderati kou. Tako je dobro. Sada rairite
vreu jo vie. Koliko god ide.
- Nee stat'.
- Moda bismo mogli odlomiti viak stakla oko rubova ovdje,
McGovernova je predloila. Ima li netko eki?
- Ne, ne. Samo je pokrijmo tako kako je. Davala sam naredbe, jer sam
sada ja bila voa akcije. Prebacite ovo preko i oko rubova stakla da zatitite
ruke. Imaju li svi rukavice na rukama?
- Da.
- Vi koji ne pomaete u ovome! Postoji mogunost da se tu nalazi jo
jedno tijelo. Zato nastavite traiti.
Napeto sam i nervozno ekala dva agenta da se vrate s nosilima i plavim
plastificiranim plahtama kojima emo prekriti tijelo.
- O.K., rekla sam. Diemo je. Na tri.
Voda je bukala i prskala, dok se nas etvero borilo da ne izgubimo
ravnoteu i odrimo truplo u ravnini. Bilo je grozno tapkati naslijepo, traei
vrsto tlo pod nogama i istovremeno stiskati vlano staklo, dovoljno otro da
preree kone rukavice.
- Idemo, rekla sam. Jedan, dva, tri, dii.

32

Smjestili smo tijelo po sredini nosila. Pokrila sam ga plahtama to sam

bolje mogla i dobro ga privrstila pojasevima. Koraali smo sitnim i nesigurnim
koracima, napipavajui put kroz vodu koja nam je sada bila ispod ruba izama.
Nosei na morbidni teret prema praznini nekadanjih vrata, vie nismo ni
primjeivali stalno i neumorno brujanje crpki i generatora. Udisala sam smrad
izgorjelog mesa i smrti, kiselog mirisa istrunule tkanine, hrane, namjetaja, svih
stvari to su izgorjele u domu Kennetha Sparkesa. Kad sam se konano pojavila
na blijedom svjetlu dana koje se brzo povlailo, bila sam bez daha i otupjela od
stresa i hladnoe.
Spustili smo tijelo na zemlju. Ja sam ostala uvati strau, a ostatak je
ekipe nastavio s iskopavanjima. Otvorila sam plahte te dugo i pozorno motrila
to jadno izoblieno ljudsko bie. Izvadila sam baterijsku svjetiljku i povealo iz
aluminijskog koveia. Staklo se rastalilo oko glave preko hrpta nosa ene, a
komadii ruiastog materijala i pepela ulovili su joj se u kosi. Upotrijebila sam
svjetlo i povealo da prouim podruja mesa koja su bila poteena vatre.
Nisam mogla vjerovati vlastitim oima kada sam otkrila tragove krvarenja u
pougljenjenom tkivu lijeve sljepoone regije, na otprilike tri centimetra od oka.
Odjednom se Lucy stvorila pokraj mene, a u sjajnom tamnoplavom
kombiju stiglo je pogrebno poduzee Wiser.
- 'Si nala neto? upita Lucy.
- Nisam potpuno sigurna, ali ovo mi izgleda kao krvarenje, za razliku od
suenja koje se nae kod pucanja koe.
- Pucanja koe od vatre, misli.
- Da. Meso se pee i iri, i tako razdire kou. Ista se stvar dogaa kada
pee pile u penici.
- Shvatila si, rekoh.
Ako niste upoznati s djelovanjem vatre, oteenja koe, miia i kostiju
prouzroena plamenom lako moete zamijeniti s ozljedama od nasilja. Lucy je
unula blie meni i nastavila gledati rtvu.
- Je li se ita drugo pojavilo tamo unutra? upitala sam je. Nema drugih
tijela, nadam se.
- Ne do sada, rekla je. Uskoro e se smraiti i vie neemo moi napraviti
nita, osim osigurati mjesto i nastaviti s poslom sljedeeg jutra.
Podigla sam pogled prema ovjeku u prugastom odijelu koji je izaao iz
kombija pogrebnog ureda i navukao lateks rukavice. Buno je potegnuo kolica
kroz stranja vrata vozila. Moglo se uti kljocanje metala kad im je rasklopio
noge.
- Poet ete jo veeras, doktorice? upitao me je. Znala sam da sam ga
ve negdje vidjela.
- Odvezimo je sada u Richmond, a ja u poeti s obradom u jutro,
odgovorila sam.
- Zadnji put sam vas vidio kada je bila ona pucnjava, ono s Moserom.
Cura oko koje su se tukli jo uvijek stvara probleme u ovom kraju.

- O, da. Nejasno sam se sjeala, jer bilo je mnogo pucnjava i mnogo ljudi
koji su stvarali probleme. Hvala vam na pomoi, rekla sam mu.
Podigli smo tijelo hvatajui za krajeve teku vreu od vinila, spustili
ostatke na kolica i gurnuli ih natrag u kombi. Podigao je vrata i s treskom ih
zatvorio.
- Nadam se da se unutra ne nalazi Kenneth Sparkes, rekao je.
- Tijelo jo nije identificirano, rekla sam mu. Uzdahnuo je i skliznuo na
vozaevo sjedalo.
- Dakle, dajte da vam kaem neto, ree on palei motor. Nije me briga
to drugi ljudi govore. Bio je dobar ovjek.
Gledala sam kombi kako odlazi i mogla osjetiti Lucyne oi na sebi.
Dotakla mi je ruku.
- Iscrpljena si, rekla je. Zato ne prenoi ovdje? Ja u te ujutro odvesti
natrag helikopterom. Ako jo ita naemo, odmah u ti javiti. Nema smisla da
ovdje eka.
ekao me teak posao i bilo bi razumno sada krenuti u Richmond. Ali
istini za volju, nije mi se ulazilo u prazan dom. Benton je sada ve bio u Hilton
Headu, Lucy je ostajala u Warrentonu, a za posjet nekom od prijatelja bilo je
prekasno. Osim toga, bila sam odve iscrpljena za uljudan razgovor. Ovo je bio
jedan od onih perioda kada se nisam mogla sjetiti niega to bi me moglo
umiriti.
- Teun nas je premjestila na bolje mjesto i dobila sam jo jedan krevet u
svojoj sobi, teta Kay. Dodala je Lucy sa smijekom, izvlaei kljueve od auta
iz depa.
- Aha, sada sam opet teta Kay. Dok god smo same.
- Moram neto pojesti, rekla sam.

34

3
SVRATILE SMO U DRIVE-THRU BURGER KING UZ CESTU
Broadview i kupile hamburgere s prenim krurnpiriima. Pao je mrak i bilo je
jako hladno. Svjetla automobila iz suprotnog smjera bola su mi oi. Nikakva
koliina analgetika nije mi mogla ublaiti vruu bol u sljepoonicama i tjeskobu
u srcu. Lucy je ponijela svoju kolekciju CD-a. Glazba koju smo glasno sluale
klizei kroz Warrenton u iznajmljenom crnom Fordu LTD, bila je njezin izbor.
- to ovo slua? zamaskirala sam prigovor pitanjem.
- Jima Brickmana, rekla je umilno.
- Ni blizu, odgovorila sam kroz zvuk flauti i bubnjeva. Zvui mi previe
indijanski. I moda bismo mogle malo stiati?
Umjesto toga, pojaala je.
- David Arkenstone. Spiritland. Mora proiriti svoje poglede na ivot,
teta Kay. Ova se stvar zove 'Sudbina'.
Lucy je vozila brzinom vjetra, a meni je titralo pred oima.
- ini mi se da si malo poaavila, rekla sam, zamiljajui vukove i
logorske vatre u noi.
- Njegova glazba govori o povezanosti svega i nalaenju puta i silama
dobra, nastavila je, dok je glazba postajala sve ivahnija, a pridruile su se i
gitare. Ne misli li da tema odgovara situaciji?
Nisam mogla a da se ne nasmijem njezinu kompliciranom objanjenju.
Lucy je uvijek morala znati kako neto funkcionira i zato. Glazba je, zapravo,
bila oputajua i osjetila sam kako nestaje mrak i napetost u zastraujuim
zakucima mojega uma.
- to misli da se dogodilo, teta Kay? Lucy je odjednom razbila aroliju.
Mislim, onako iskreno, da iskrenije ne moe.
- Za sada ne mogu jo nita rei, odgovorila sam joj kao to bih i svakome
drugome. I ne trebamo nita nagaati, ni kojeg je spola, ni tko je mogao biti u
kui.
- Teun ve ozbiljno sumnja da je poar podmetnut. A i ja, prozaino je
izjavila. udno je to Pepper nije ni na to upozorio na mjestima gdje smo
oekivali da bi mogao reagirati.
- Kao u glavnoj kupaonici na prvom katu, rekla sam.
- Tamo nije naao nita. Jadni Pepper, umorio se k'o pas i jo ostao bez
veere.
Jo otkad je bio tene, labradorskog su retrivera dresirali tako da dobije
hranu za nagradu kad nanjui ugljikovodine destilate nafte poput kerozina,
benzina, punjenja za upaljae, razrjeivaa za boje, raznih organskih otapala,
petroleja za rasvjetu. To su sve bili mogui, ako ne i uobiajeni, izbori palikua
koji ele zapaliti veliku vatru malim potezom ibice. Kada se lakozapaljive
tekuine izliju po mjestu zloina, stvaraju lokve i razlijevaju se, dok njihova
isparavanja gore. Natapaju tkaninu, posteljinu ili tepih, cijede se pod namjetaj i

izmeu pukotina na podu. Nisu topive u vodi i teko ih je oprati, tako da ako
Pepper nije naiao ni na to to bi uznemirilo njegov nos, anse da niega i
nema bile su velike.
- Moramo tono saznati to se nalazilo u kui tako da moemo poeti s
izraunavanjem koliine gorive tvari, Lucy je nastavila. Glazbu su preuzele
violine i ton struna i bubnjeva postao je tuniji. Tek onda moemo dobiti bolju
sliku o tome ega je sve i koliko bilo potrebno da se takav poar razmae.
- Bilo je rastaljenog aluminija i stakla. Velike opekline tijela u podruju
natkoljenica i podlaktica i svih dijelova tijela koji nisu bili zatieni staklenim
vratima govore mi da je rtva ve bila sruena na pod, vjerojatno u kadu, kada je
vatra dola do nje, rekla sam.
- Bizarna pomisao da je takva vatra mogla poeti u mramornoj kupaonici,
ree moja neakinja,
- to misli o elektrinom uzroku? Postoji li takva mogunost? - upitala
sam, a crvena i uta svjetla znaka naeg motela ljuljala su se iznad autoceste,
moda milju naprijed.
- Gleaj, kua je imala odlino provedene elektrine instalacije.
Kada je vatra doprla do zida, izolacija se rastopila od topline, ice
uzemljenja dole su meusobno u dodir. Prekinuo se strujni krug, izmeu ica
stvorio se elektrini luk i osigurai su iskoili, rekla je. Oekivala bih isto, bila
vatra podmetnuta ili ne. Teko je rei. Jo puno toga treba provjeriti i, naravno,
laboratoriji e napraviti svoj dio posla. No, to god da je izazvalo poar, to isto
je pomoglo i da se strahovito brzo proiri, to se moe primijetiti po nekim
dijelovima poda. Postoji otra demarkacijska crta izmeu zaista duboko
izgorjelog i neizgorjelog drveta, a to znai vrue i brzo.
Sjetila sam se drveta pronaenog pokraj trupla, koje je izgledalo upravo
kako je opisala. Bilo je opreno pri povrini, izrezbareno vatrom tako da je
izgledalo poput koe aligatora, za razliku od drveta koje je gorjelo polako i
izgorjelo itavom debljinom.
- Opet prvi kat? upitala sam, dok su moje intimne sumnje oko ovog
sluaja bivale sve crnje.
- Vjerojatno. U svakom sluaju, znamo da se cijela stvar odvijala jako
brzo. Od vremena kada se ukljuio alarm do vremena kada su stigli vatrogasci
prolo je sedamnaest minuta. Na trenutak je zautjela, a zatim nastavila.
Kupaonica, eventualno krvarenje blizu njezina lijevog oka. to se zbilo? Moda
se kupala ili tuirala? I onda se onesvijestila od ugljinog monoksida, pala i
udarila glavom?
- ini se da je bila potpuno odjevena u trenutku smrti, podsjetila sam je.
Ukljuujui izme. Ako se protupoarni alarm upali dok si u kadi ili pod tuem,
sumnjam da e troiti vrijeme na oblaenje kompletne garderobe.
Lucy je jo vie pojaala glazbu i namjestila basove. Zvona su zvonila u
drutvu bubnjeva i ja sam se, zaudo, sjetila mirisa tamjana i mirte. eljela sam
leati na suncu s Bentonom i spavati. eljela sam da mi se ocean kotrlja preko

36

stopala dok istraujem plau za jutarnje etnje. Sjetila sam se Kennetha

Sparkesa kakvog sam ga posljednji put vidjela i zamislila kako e izgledati kad
se pojavi slijedei put, to jest ono to je ostalo od njega.
- Ova se zove 'Lov na vuka', ree Lucy, skreui prema bijeloj ciglenoj
zgradi Shell Food Marta. Moda njega traimo, ha? Gonimo velikog zloestog
vuka.
- Ne, rekla sam, dok je parkirala auto. Mislim da traimo zmaja.
Prebacila je Nike vjetrovku preko pitolja i slubene plave uniforme.
- Ovo to sada radim - nisi vidjela, rekla je otvarajui vrata auta. Teun bi
me lansirala na Mjesec.
- Predugo se drui s Marinom, rekla sam, jer je on rijetko mario za
pravila. tovie, bio je poznat po tome da redovno vozi kui pivo u prtljaniku
svog slubenog automobila bez policijskih oznaka.
Lucy je uetala u Shell Food Mart u prljavim izmama i izblijedjelim
plavim hlaama s puno depova. Miris vatre tvrdokorno se zadrao u svakoj
njezinoj pori. Sumnjala sam da je ikoga mogla prevariti tko je i odakle dolazi.
Dok sam ekala u autu i eznula za snom, klavijature i kravlje zvono s CD-a
otpoeli su s drugaijim ritmom. Kad se Lucy vratila s paketom od est
Heinekena, nastavile smo vonju. Prepustila sam se ugodnom zvuku flaute i
udaraljki, sve dok me nije prenuo uas slika koje su mi se iznenada pojavile
pred oima. Vidjela sam zube bijele kao kreda i mrtve oi sivoplave boje, koje
su nalikovale na tvrdo kuhana jaja. Kosa je bila raupana i plutala u crnoj vodi
poput prljave svile kukuruza, a sitno raspucalo rastaljeno staklo inilo je gusto
isprepletenu bljeskavu mreu oko ostatka tijela. Naglo sam se uspravila na
sjeditu.
- Jesi li dobro? Lucy je zabrinuto upitala, pogledavi prema meni.
- Mislim da sam zaspala, rekla sam. Dobro sam.
Motel Johnson bio je tono ispred nas, s druge strane autoceste,
napravljen od kamena, s crveno-bijelim limenim krovom i crvenoutim
upaljenim znakom ispred zgrade koji je uvjeravao putnike da motel radi
dvadesetetiri sata dnevno i da su sobe klimatizirane. Lampice znaka koje su
oblikovale NEMA, bile su ugaene. Dobar znak za one koji trae prenoite.
Izale smo iz auta. Na otirau pred ulazom u predvorje pisalo je ZD,9 v0 i Lucy
je pritisnula zvonce. Na vratima se prvo pojavila velika crna maka, a zatim se
niotkuda materijalizirala neka golema ena i pustila nas unutra.
- Trebale bismo imati rezerviranu sobu za dvije osobe, ree Lucy.
- Morate se odjaviti do jedanaest sati ujutro, izjavi ena zaobilazei pult
da bi dola na pravu stranu. Mogu vam dati petnaesticu, dolje na kraju hodnika.
- Mi smo ATF, ree Lucy,
- To sam ve shvatila, zlato. Ona druga dama je upravo bila ovdje. Za sve
je plaeno.
Na znaku iznad vrata pisalo je da ne primaju ekove, ali da su MasterCard
i Visa dobrodole, te sam se sjetila McGovernove i njezine snalaljivosti.

- Trebate dva kljua? upitala nas je recepcionarka otvarajui ladicu.

- Da, gospoo.
- Evo izvoli, zlato, imate dva krasna kreveta u sobi. Ako me nema u
blizini kada odlazite, samo ostavite kljueve na pultu.
- Drago mi je da imate osiguranje, Lucy se naalila. Naravno da imamo.
Dvostruke brave na svim vratima. Do kada radi posluga u sobu? Lucy se opet
igrala s njom. Dokle onaj automat za Colu, tamo ispred, ne otkae, ena je
odgovorila, namignuvi.
Imala je barem ezdeset godina, crveno obojenu kosu i obraze, a nabijeno
joj je tijelo napinjalo svaki centimetar utog pulovera i hlaa od smeega
poliestera. Bilo je oito da jako voli crno-bijele krave. Njihove skulpturice od
drveta i keramike ispunjavale su police i stolove i visjele na zidu. Mali akvarij
bio je naseljen neobinim izborom punoglavaca i klenova i ja se nisam mogla
suzdrati:
- Domai uzgoj? pitala sam.
Plaho mi se nasmijeila. Lovim ih u ribnjaku iza hotela. Jedan se nedavno
pretvorio u abu i udavio. Nisam znala da abe ne mogu ivjeti pod vodom.
- Idem do telefonske govornice, rekla je Lucy, otvarajui zaslon vrata.
Nego, gdje je Marino?
- Mislim da je izaao nekamo van jesti s jo nekim ATF-ovcima,
odgovorila sam.
Otila je s vreicom Burger Kinga u ruci. Pretpostavljala sam da je zvala
Janet i da e se nai hamburgeri ohladiti kad napokon dou na red. Naslonjena
na pult, primjetila sam s druge strane nered na radnom stolu recepcionarke i
mjesne novine na ijoj je naslovnoj stranici velikim slovima pisalo: FARMA
MEDIJSKOG MOGULA UNITENA U POARU. U svom tom meteu
prepoznala sam sudske pozive, kao i razne obavijesti o novanoj nagradi za
informacije o ubojstvu s priloenim fotorobotima silovatelja, kradljivaca i
ubojica. No ipak, Fauquier je bio tipino miran dio zemlje u kojem su ljudi
ivjeli uljuljkani u osjeaj sigurnosti.
- Nadam se da nou niste sami na radnom mjestu, rekla sam recepcionarki
iz svoje neobuzdane navike da dijelim drugima savjete o sigurnosti, htjeli oni to
ili ne.
- Imam Kiselu, rekla je s ljubavlju pokazujui na svoju debelu crnu
maku.
- Zanimljivo ime.
- Samo ostavite staklenku s ukiseljenim krastavcima otvorenu! Odmah e
se baciti na nju i uroniti apu. To radi jo otkad je bila mala maca.
Kisela je sjedila na pragu sobe za koju sam pretpostavljala da pripada
recepcionarkinim privatnim odajama. S oima poput dva zlatnika, netremice me
je promatrala trzajui svojim napuhanim repom. Izraz dosade nije ju napustio ni
kada se oglasilo zvonce, a njezina vlasnica otkljuala vrata ovjeku u potkoulji,
koji je u ruci drao pregorenu elektrinu arulju.

38

- ini se da se opet dogodilo, Helen. Pruio joj je dokaz.

Otila je u radnu sobu i iznijela kutiju arulja, a ja sam za to vrijeme
ekala Lucy, dajui joj dovoljno vremena da se makne od telefona i prepusti ga
meni. Pogledala sam na sat, sigurna da je Benton do sada ve stigao u Hilton
Head.
- Evo izvoli, Veliki Jime. Zamijenila je pregorenu arulju novom. Je li ta
od ezdeset watta? Zakiljila je u brojice na arulji. A-ha. 'Si tu jo malo?
Zvuala je kao da se nada da e odgovor biti potvrdan.
- Vraga znam.
- O, joj, ree Helen. Znai situacija jo uvijek nije nita bolja. A kada je
bila dobra? Odmahujui glavom, izaao je u no.
- Opet se svaa sa svojom enom, objasnila mi je recepcionarka Helen,
takoer odmahujui glavom. Naravski, znao je prenoiti u ovom hotelu, to je
djelomino i razlog zato se toliko svaaju. Nisam ni sanjala da ima tako mnogo
ljudi koji se meusobno varaju. Pola poslovanja ovog hotela otpada na narod
koji ivi tri milje niz cestu.
- A vas ne mogu prevariti, rekla sam.
- Ni pod razno. No, ne tie me se to rade, dok god su kreveti itavi.
- Niste daleko od farme koja je izgorjela, dodala sam.
Na to je ivnula. Te noi sam radila. Vidio se plamen kao da je proradio
vulkan. Pokazala je irokim pokretima ruku. Svi gosti su izali pred hotel,
gledali i sluali sirene. Svi ti jadni konji. Ne mogu prealiti.
- Poznajete li Kennetha Sparkesa? zanimalo me je. Ne mogu rei da smo
se osobno sreli.
- A ena koja je moda boravila u njegovoj kui? upitala sam. Jeste li uli
to o tome?
- Samo naklapanja. Helen je gledala prema vratima, kao da bi se na njima
svake sekunde netko mogao pojaviti.
- Na primjer, poticala sam je.
- Pa, vjerujem da je gospodin Sparkes prilino veliki dentlmen, znate,
ree Helen. Nije da se ljudima ovdje svia njegov nain ivota, ali prilino je
ugledan. Voli mlade i lijepe.
Razmiljala je na trenutak i onda me pogledala ravno u oi. Moljci su
prelijetali s vanjske strane prozora.
- Neki bi se uznemirili kada bi ga vidjeli s najnovijim komadom, rekla je.
Znate, ma to rekli, ovo je jo uvijek stari zatucani Jug. Netko bi se posebno
uznemirio? pitala sam.
- Pa. Jacksonovi. Deki su uvijek u nekakvoj nevolji, rekla je, jo pazei
na vrata. Jednostavno ne vole obojene. Tako da to to se zabavljao s nekim
lijepim, mladim i bijelim, a esto je to radio. Pa, govorkalo se. Da tako kaem.
Zamislila sam Ku Klux Klanovce sa zapaljenim krievima i bijele rasiste
hladnih oiju s orujem u rukama. Ve sam vidjela mrnju u ivotu. Uranjala
sam ruke u leeve njezinih rtava vei dio ivota. Osjeajui stezanje u prsima,

poeljela sam Helen laku no. Pokuala sam ne donositi preuranjene zakljuke o
vezi izmeu predrasuda i palea i da je u tom sluaju odabrana meta mogao biti
samo Sparkes, a ne ena ije je tijelo sada bilo na putu za Richmond. A
postojala je, naravno, i mogunost da je zloince zanimalo samo Sparkesovo
golemo imanje i moda nisu znali da je netko u kui.
Kada sam izala, u telefonskoj je govornici bio ovjek u potkoulji.
Odsutno je drao u ruci novu arulju i govorio napetim, tihim glasom. Dok sam
prolazila pokraj njega, primijetila sam kako plamti ljutnjom.
- Prokletstvo, Louise! To i kaem. Nikada ne zaepi, zareao je u
telefon, a ja sam odluila nazvati Bentona kasnije.
Otkljuala sam crvena vrata sobe broj petnaest. Sjedei u stolici za
ljuljanje nagnuta nad biljenicom, piui biljeke i raunajui, Lucy se
pretvarala da me nije ekala. No, svoju veeru nije ni dotakla, a znala sam da
umire od gladi. Izvadila sam hamburgere i prene krumpirie iz vreice, te
postavila papirnate ubruse i hranu na oblinji stoli.
- Sve se ohladilo, samo sam rekla.
- ovjek se navikne na takve stvari. Glas joj je bio dalek i odsutan.
- eli li se otuirati prva? pristojno sam pitala.
- Samo ti izvoli, odgovorila je, nabirui obrve, zadubljena u matematiku.
Soba nam je bila dojmljivo ista s obzirom na cijenu, ukraena smeim
zastorima i televizorom starim gotovo kao i moja neakinja. Bilo je tu kineskih
svjetiljki i lanterni s resastim sjenilima, porculanskih figurica, beivotnih ulja na
platnu i prekrivaa cvjetnog uzorka. Tepihe su predstavljali debeli upavci
indijanske izrade, a na fototapetama vidjeli su se prizori ume. Namjetaj je bio
premazan tako debelim slojem boje da se nije moglo razaznati da li je od
plastike ili od drveta.
Pogledala sam kupaonicu. Bila je obloena ruiasto-bijelim ploicama
vjerojatno jo iz pedesetih, sa alicama od stiropora i malim luxury sapunima
zamotanim u papir na umivaoniku. No, plastina crna rua na prozoru najvie
me je dirnula, vlasnica se zaista potrudila da iz sitnice izvue najvie i da se
svako osjeti posebnim gostom. Veina muterija vjerojatno nije ni primjeivala,
ili barem nije marila, za takve detalje. Prije etrdeset godina, kada su se ljudi
inili civiliziranijima nego danas, snalaljivost i panja ove vrste moda su i
mogle neto znaiti.
Spustila sam poklopac zahoda i sjela da skinem prljave mokre izme.
Borila sam se s pucetima i kukicama sve dok moja odjea nije zavrila kao
beivotna hrpa na podu. Tuirala sam se sve dok se nisam ugrijala i potpuno
isprala sa sebe zadah dima i smrti. Kada sam se ponovno pojavila u staroj majici
kratkih rukava virginijskog medicinskog fakulteta, Lucy je jo radila na svojem
laptopu. Otvorila sam bocu piva.
- to se dogaa? upitala sam, sjedajui na kau.
- Samo tratim vrijeme. Ne znam dovoljno da bih mogla ita bolje,
odgovorila je. No, to je bila prokleto velika vatra, teta Kay. I izgleda da nije bila

40

zapaljena benzinom.
Nisam imala nita rei.
- I netko je poginuo u tom poaru? U glavnoj kupaonici? Moda? Kako se
to dogodilo? U osam sati na veer?
Nisam znala.
- Mislim, ona je u kupaonici, pere zube i odjednom se ukljui sirena
alarma?
Lucy me je gledala prodornim pogledom.
- I to radi? pitala je. Jednostavno stoji tamo i umire? Napravila je stanku
da protegne bolna ramena.
- Reci mi, efice. Ti si strunjak. Nemam objanjenja, Lucy, rekla sam.
- I eto nam ga, dame i gospodo. Svjetski poznati ekspert, dr. Kay
Scarpetta, ne zna. Postajala je razdraljiva. Devetnaest konja, nastavljala je. Tko
se, onda, brinuo o njima? Sparkes nema konjuara? I kako je jedan od konja
pobjegao? Mali crni pastuh?
- Kako zna da je muko? rekla sam dok je istovremeno netko pokucao na
vrata. Tko je? pitala sam kroz drvo.
- Ej. Ja sam, Marino gunavo odgovori.
Pustila sam ga u sobu. Po izrazu njegovog lica znala sam da ima loe
vijesti.
- Kenneth Sparkes je iv i zdrav, objavio je. Gdje je? Ponovno sam bila
zbunjena.
- Navodno nije bio u zemlji i kad je uo novosti, doletio je odmah natrag.
Nalazi se u Beaverdamu i izgleda da nema pojma ni o emu, pa ni tko je rtva,
rekao nam je Marino.
- Zato Beaverdam? upitala sam, raunajui koliko bi trajao put do tog
udaljenog dijela Hanoverskog okruga.
- Njegov trener ivi tamo. Njegov...?
- Trener njegovih konja. Ne njegov, kao za dizanje utega ili neto slino.
- Razumijem.
- Idem tamo ujutro oko devet, rekao mi je. Mo' ii u Richmond ili sa
mnom.
- Moram identificirati tijelo, pa bih trebala popriati sa Sparkesom, tvrdio
on da nita ne zna ili ne. Pretpostavljam da u ii s tobom, rekla sam i pogledala
Lucy. Planira li da nas prebaci na neustraivi pilot ili si uspio nabaviti auto?
- Heli ne dolazi u obzir, Marino je spremno uzvratio. I trebam li te
podsjetiti da si Sparkesa razljutila k'o psa zadnji put kad si avrljala s njim?
- Ne sjeam se, rekla sam, i stvarno se nisam sjeala, jer sam iivcirala
Sparkesa u vie od jedne prilike, kada se ne bismo sloili oko toga koji bi se
detalji sluaja, po njegovu miljenju, trebali objaviti javnosti.
- Garantiram ti da je on to zapamtio, doktorice. O' podijelit pivo ili ne'?
- Ne mogu vjerovati da nema svoju dozu sa sobom, ree Lucy i nastavi s
poslom na laptopu, kuckajui po tastaturi.

Marino ode do hladnjaka i poslui se pivom.

- Zna to ja mislim, nakon svega? ree. Isto to i prije.
- A to je? upita Lucy ne diui pogled. Iza ovoga ti stoji Sparkes.
Poloio je otvara za boce na stoli i zastao kod vrata, drei ruku na
kvaki.
- Kao prvo, naprosto je previe zgodno to nije bio u zemlji ba kad se to
dogodilo, priao je i zijevao istovremeno. Zato je na'o nekoga da obavi prljavi
pos'o za njega. Novac. Izvukao je cigaretu iz kutije u depu svoje koulje i
utaknuo je izmeu usana. To je ionako jedino oko ega se kopile ikada brinulo.
Oko novca i pimpeka.
- Marino, za Boga miloga, prigovorila sam.
Htjela sam da zauti i da ode. No, ignorirao je moje signale. Najgore je
to emo sad najvjerovatnije morat' rjeavat' i ubojstvo, povrh svega ostalog,
rekao je otvarajui vrata. to znai da je moju malenkost opet srea posrala i
zakeljila za ovaj sluaj k'o za tuu vaku. A to vrijedi i za vas dvije. Sranje.
Izvadio je upalja, a cigareta mu je poigravala u ritmu usana. Uope mi se
ne da to sada raditi. Zna li koliko ljudi ta upina vjerojatno ima u depu? nije
htio prestati. Suce, erife, zapovjednike vatrogasnih jedinica.
- Marino, prekinula sam ga, jer je postajao sve nepodnoljiviji. Brza sa
zakljucima. Zapravo, uasno pretjeruje.
Uperio je nezapaljenu cigaretu u mene. ekaj samo, rekao je na izlasku.
Gdje god da se okrene, oekat' e te drvljem i kamenjem.
- Navikla sam na to, rekla sam. To ti samo misli.
Preglasno je zatvorio vrata.
- Hej, nemoj nam sruit' gajbu, Lucy je povikala za njim. Namjerava li
raditi na tom laptopu cijelu no? pitala sam je. Ne ba cijelu.
- Kasno je, a i moramo o neemu porazgovarati, rekla sam i Carrie
Grethen mi je opet bila na pameti.
- A to ako ti kaem da mi se ne da razgovarati? Lucy se nije alila.
- To nije bitno, odgovorila sam. Moramo razgovarati.
- Zna, teta Kay, ako namjerava opet poeti o Teun i Philadelphiji.
- Molim? rekla sam, ne shvaajui. Kakve veze ima Teun?
- Vidim da ti se ne svia.
- To je krajnja glupost.
- Meni to ne moe sakriti, nije odustajala.
- Nemam nita protiv Teun i ona nema veze s ovim razgovorom. Moja je
neakinja uutjela. Poela je izuvati izme.
- Lucy, dobila sam pismo od Carrie. ekala sam nekakav odgovor, ali
uzalud.
- Bizarna poruka. Prijetea, nasilna, iz Centra za forenziku psihijatriju
Kirby u New Yorku.
Ponovno sam zastala kad je Lucy ispustila izmu na upavac. Na sve nam
mogue naine pokuava dati do znanja kako namjerava prouzroiti puno

42

problema tijekom suenja, objasnila sam. Nije neko iznenaenje, ali, zapravo,
ja... Spoticala sam se o vlastite rijei. Za to je vrijeme Lucy svukla mokre
arape i masirala blijeda stopala. Jednostavno moramo biti spremni na to, to je
sve.
Otkopala je pojas i skinula hlae kao da nije ula ni jednu moju rije.
Svukla je prljavu koulju preko glave i bacila je na pod, ostavi samo u
sportskom grudnjaku i pamunim gaicama. Odetala je na prstima u
kupaonicu, a ja sam ostala sjediti zapanjeno buljei za njom i njezinim lijepim,
gipkim tijelom, sve dok nisam zaula vodu u kupaonici.
Izgledalo je kao da nikada do tada nisam zaista primijetila njezine pune
grudi i bokove, njezine ruke i noge zaobljene i vrste poput lovakog luka. A
moda sam je jednostavno odbijala vidjeti kao zasebno i spolno bie, jer nisam
htjela razumjeti ni nju, ni njezin nain ivota. Kada mi je odjednom pred oima
bljesnula slika Lucy kao Carriene podatne, gladne ljubavnice, osjetila sam se
postienom i zbunjenom. No, najednom mi se pomisao da bi neka ena eljela
dodirnuti moju neakinju i nije inila tako nezamislivom.
Lucy nije urila izai ispod tua. Znala sam da to radi namjerno, zbog
razgovora koji smo trebale obaviti. Razmiljala je. Pretpostavljala sam da je
ljuta i oekivala sam da e iskaliti svoj bijes na meni. No, kada se malo poslije
pojavila, u majici kratkih rukava kakvu nosi philadelphijski zapovjednik
vatrogasaca, moje se raspoloenje smrailo. Izgledala je hladnokrvno i mirisala
na limun. Nije da me se tie, rekla sam, zurei u natpis na njezinoj majici.
- Teun mi je dala ovu majicu, odgovorila mi je.
- Ah. I u pravu si, teta Kay, to te se uope ne tie.
- Samo se pitam zato ve jednom ne naui, poela sam, sada i sama
plamtei gnjevom.
- Nauim?
Hinila je izraz nerazumijevanja koji je ovjeka trebao iznervirati,
obeshrabriti i natjerati da se osjea glupim.
- U vezi sa spavanjem s ljudima s kojima radi. Moji su me osjeaji
navukli na tanak led.
Nisam bila pravedna, stvorila sam zakljuke na temelju gotovo nikakvih
dokaza, ali bojala sam se za Lucy na svaki zamisliv nain.
- Netko mi pokloni majicu i ja odjednom spavam s tom osobom? Hmm.
Zanimljiv nain zakljuivanja, doktorice Scarpetta, rekla je Lucy s
nakupljajuim bijesom. Usput, ba si mi ti prava osoba da pria o spavanju s
ljudima s kojima radi. Pogledaj s kim praktiki ivi. Dobro jutro!
Bila sam sigurna da bi Lucy odjurila van u no da je bila odjevena.
Umjesto toga, stajala je okrenuta mi leima, buljei u prozor skriven zavjesama.
Obrisala je suze ogorenja s lica, dok sam ja pokuavala spasiti to se spasiti
dalo. Nisam ni u snu eljela da na razgovor ispadne ovako.
- Obje smo umorne, rekla sam mekim glasom. Bio je uasan dan i sada je
jo i Carrie postigla tono ono to je htjela. Okrenula nas je jednu protiv druge.

Moja se neakinja nije pomaknula, niti je ispustila glas. Ponovno briui

lice, ostala je okrenuta leima prema meni, neumoljivo, poput zida.
- Ja uope ne impliciram da spava s Teun, nastavila sam. Samo te
upozoravam na ljubavnu bol i kaos. Jednostavno, vidim kako bi se to moglo
dogoditi.
Okrenula se i netremice me gledala izazivakim pogledom. Kako to
misli, vidi kako bi se to moglo dogoditi? zahtijevala je da joj kaem. Zar je
lezbijka? Ne sjeam se da mi je to rekla.
- Moda stvari ne stoje ba najbolje s Janet u ovom trenutku, nastavila
sam. A ljudi su ljudi.
Sjela je na dno mojeg kreveta i oito namjeravala ostati pri ovoj temi.
- Pod time misli? pitala je.
- Samo ono to sam rekla. Nisam roena u peini. Nije mi vano kojeg je
Teun spola i pojma nemam koje su njezine seksualne sklonosti. No, to ako ste
privlane jedna drugoj?
Zato i ne biste bile? Obje ste zanosne, iznimne, briljantne i velianstvene
ene. Samo, podsjeam te da je ona tvoja nadreena, Lucy.
Bilo mi je tuklo, a glas postajao sve gorljiviji.
- I to dalje? pitala sam. Selit e iz jedne dravne slube u drugu dok
zbog eve ne zezne karijeru? O tome se radi, svialo se to tebi ili ne. I ovo je
zadnji put da otvaram ovu temu.
Moje me neakinja samo gledala. Oi su joj se ponovno poele puniti
suzama. Ovaj ih put nije obrisala i one su se nezaustavljivo kortljale niz njezino
lice i kapale na majicu, koju joj je poklonila Teun McGovern.
- ao mi je, Lucy, rekla sam njeno. Znam da ti je ivot teak. utjele
smo dok je ona plakala, gledajui u stranu. Duboko je i polako udahnula, a u
prsima joj se treslo.
- Jesi li ikada voljela neku enu? pitala me. Volim tebe.
- Zna na to mislim.
- Nisam bila zaljubljena, rekla sam. Ne, koliko ja znam.
- Izbjegava odgovor. Nisam namjeravala. Bi li mogla?
- Bih li mogla to?
- Voljeti enu? bila je uporna.
- Ne znam. Polako poinjem misliti da nita ne znam. Bila sam
najiskrenija to sam mogla biti. Vjerojatno je taj dio mojeg mozga iskljuen.
- To nema nikakve veze s tvojim mozgom. Nisam ba bila sigurna to rei
na ovo.
- Spavala sam s dvojicom mukaraca, rekla je. I znam koja je razlika, tek
toliko da zna.
- Lucy, ne mora braniti svoj sluaj preda mnom. Moj privatni ivot ne bi
trebao biti sluaj.
- Ali bi ubrzo mogao postati, vratila sam se na tu temu. to misli koji e
sljedei potez Carrie povui?

44

Lucy je otvorila drugu bocu piva i provjerila imam li ja jo dovoljno.

- Hoe li poeti slati pisma javnim glasilima? nagaala sam umjesto nje.
Lagat e pod zakletvom? Svjedoiti na sudu i rei do u detalje, krvave detalje,
sve to ste ikada rekle jedna drugoj, to ste radile i o emu ste sanjale?
- Otkud da ja to dovraga znam? odbrusila je Lucy. Imala je pet godina
samo za smiljanje i planiranje, dok smo mi ostali bili prilino zaposleni drugim
stvarima..
- to bi jo Carrie mogla znati i objaviti a to bi nas moglo zatei
nespremne? morala sam pitati.
Lucy je ustala i poela etati po sobi.
- Vjerovala si joj jednom, nastavila sam. Povjeravala si joj se, a cijelo to
vrijeme ona je bila Gaultov ortak. Lucy, bila si im kanal za informacije preko
kojega su imali uvid u nae najintimnije stvari.
- Zaista sam preumorna da razgovaram o tome, rekla je.
Ali razgovarat e, to sam vrsto odluila. Ustala sam i ugasila veliko
svjetlo, jer mi je oduvijek bilo lake razgovarati u mekoj atmosferi punoj sjena.
Zatim sam namjestila jastuke na svom i njezinu krevetu i otkrila pokrivae. Nije
odmah prihvatila moj poziv, nego je nastavila koraati po sobi poput kakve
divlje zvijeri, a ja sam je promatrala u tiini. Onda je nevoljko sjela na svoj
krevet i zavalila se.
- Popriajmo o jo neemu osim tvoje reputacije, poela sam smirenim
glasom. Hajdemo priati o emu se sve radi u ovom njujorkom suenju.
- Znam sve o emu se radi.
Ja sam joj, u svakom sluaju, namjeravala odrati govor, pa sam podigla
ruku u znak da me saslua.
- Temple Gault je ubio najmanje pet ljudi u Virginiji, zapoela sam, i
znamo da je Carrie bila umijeana u najmanje jedno od tih ubojstava, s obzirom
na to da je imamo snimljenu na videu i to kako puca u glavu onom ovjeku,
Sjea se toga.
utjela je.
- Bila si u sobi kada smo gledali taj uasni krvavi film, koji se odvijao
tamo ispred nas, na televizoru, nastavljala sam.
- Znam sve to.
Ljutnja se opet uvlaila u Lucyn glas.
- O tome smo govorili ve bezbroj puta, rekla je.
- Gledala si je kako ubija, nastavila sam. Tu enu, koja je bila tvoja
ljubavnica kada si imala nevinih i naivnih devetnaest godina i stairala u JETIju, programirajui CAIN.
to joj je moj monolog postajao bolniji, to se vie povlaila u sebe. JETI
je bila FBI-eva jedinica za tehnika istraivanja, pri kojoj se nalazila
kompjuterska mrea za kriminal zasnovana na umjetnoj inteligenciji, poznatija
kao CAIN. Lucy je osmislila CAIN i bila glavna pokretaka snaga tijekom
stvaranja tog projekta. Sada je bila iskljuena iz CAIN-a i nije mogla podnijeti

ni spomen tog naziva.

- Gledala si svoju ljubavnicu kako ubija, nakon to ti je hladnokrvno i
proraunato smjestila igru. Nisi joj bila ravnopravna suparnica, rekla sam.
- Zato to ini? Lucyn je glas bio priguen; glavu je naslonila na ruku.
- Sputam te na zemlju. Ne treba mi sputanje.
- Mislim da treba. Usput budi reeno, u intimne detalje koje su Carrie i
Gault saznali o meni, neemo zalaziti. I tako dolazimo do New Yorka, gdje je
Gault ubio vlastitu sestru i najmanje jednog policajca, a sudsko-medicinski
dokazi nam sada otkrivaju da ih nije ubio sam. Naime, kasnije su otkriveni
otisci Carrienih prstiju na nekim osobnim predmetima, koji su pripadali Jayne
Gault. Kada su uhvatili Carrie u Boweryju, pronali smo tragove Jayneine krvi
na njezinim hlaama. Na temelju ovoga to znamo, Carrie je, takoer, pritisnula
okida.
- Vjerojatno jest, ree Lucy. Ali ve sam prije znala za to to si ispriala.
- Ne i za Eddieja Heatha, Sjea li se slatkia iz limenke juhe koje je
kupio u prodavaonici? I papirnate vreice pronaene uz njegovo unakaeno
tijelo? Od onda su na njoj pronali otisak Carrieina prsta.
- Nemogue! Lucy je bila okirana. Ima toga jo.
- Zato mi to nisi prije rekla? Cijelo je vrijeme ubijala, zajedno s njim.
Vjerojatno mu je pomogla i onda kad je pobjegao iz zatvora.
- Nesumnjivo. Operirali su kao Bonnie i Clyde davno prije no to si je ti
upoznala, Lucy. Kada je tebi bilo samo sedamnaest i jo te praktiki nitko nije
ni poljubio, Carrie je ve naveliko ubijala.
- Ne zna da me do tada jo nitko nije poljubio, moja je neakinja
budalasto odgovorila.
Na trenutak nijedna od nas nije prozborila ni rijei.
Zatim Lucy ree, drhtavim glasom: Ti, dakle, misli da je ona dvije
godine smiljala kako da me susretne i postane, i napravi sve to je napravila.
- Da te zavede, upala sam joj u rije. Ne znam je li planirala toliko
unaprijed. Iskreno, nije me ni briga. Bijes mi je rastao. Uinili smo sve da je se
izrui dravi Virginiji zbog tih zloina, ali bez uspjeha. New York je ne puta.
U ruci sam mlitavo drala zaboravljeno pivo. Sklopila sam oi, a slike
mrtvih smjenjivale su se na platnu moga sjeanja. Vidjela sam Eddieja Heatha
podboenog o kontejner, dok je kia razvodnjavala krv njegovih rana, i erifa i
zatvorsku uvaricu koje je Gault ubio, vjerojatno zajedno s Carrie. Doticala sam
njihova tijela i prebacivala njihovu bol u dijagrame, obdukcijske protokole i
otiske zuba. To je bilo jae od mene. eljela sam da Carrie umre zbog toga to
im je uinila, kao i zbog onoga to je uinila mojoj neakinji i meni.
- Ona je udovite, rekla sam, a glas mi se tresao od patnje i bijesa.
Napravit u sve to mogu da bude kanjena.
- Zato meni dri ovu propovijed? Lucy ree jaim, uzbuenim glasom.
Moda sumnja u to da ja ne elim isto?
- Sigurna sam da eli.

46

- Samo mi daj priliku da je ukljuim u struju ili joj zabijem smrtonosnu

injekciju u ruku.
- Nemoj zbog svog nekadanjeg odnosa s njom zaboraviti na pravdu,
Lucy.
- Isuse Kriste.
- Ve si se i previe namuila sa svim tim. Ako sada popusti svojim
osjeajima, Carrie e pobijediti.
- Isuse Kriste, ponovi Lucy. Ne elim vie nita uti.
- Pita se to Carrie eli? Nisam htjela prestati. Rei u ti tono to eli.
Manipulirati. A u tome je izvrsna. I onda? Oslobodit e je krivnje na temelju
neuraunljivosti i sudac e je vratiti u Kirby. Zatim e joj se stanje iznenada i
drastino poboljati i lijenici iz Kirbyja zakljuit e da nije luda. A prema
zakonu ne moe joj se dvaput suditi za isti zloin, pa e opet zavriti na slobodi.
- Ako izae, ree Lucy hladno, nai u je i raznijeti joj mozak. Kakav je
to odgovor?
Gledala sam njezinu sjenu kako uspravno sjedi naslonjena na jastuke na
krevetu. Bila je vrlo napeta i mogla sam je uti kako die. U njoj je tutnjala
mrnja.
- Nikome na svijetu nee biti vano s kim ili im si spavala ili spava,
osim ako tebi to nije vano, rekla sam joj tiim glasom. U biti, mislim da e
porota shvatiti kako se sve dogodilo. Tada, kada si ti bila doista jako jako
mlada, a ona ne samo starija i vrlo inteligentna, nego i iznimno lijepa. Tada je
imala karizmu i udvarala ti se, a naposljetku iskoristila je i svoj poloaj tebi
nadreene osobe.
- Kao Teun, ree Lucy. Nisam mogla procijeniti ruga li mi se ili ne.
- Teun nije psihopat, rekla sam.
4
SLJEDEEGA SAM JUTRA ZASPALA U NAEM IZNAJMLJENOM
automobilu. Marino je vozio i kada sam se probudila, ugledala sam polja
kukuruza, silose i drvorede stare kao graanski rat. Prolazili smo pokraj golemih
nenaseljenih povrina, opasanih bodljikavom icom i telefonskim linijama. Kraj
nas su promicala kuna dvorita ukraena potanskim sanduiima oslikanima
motivima cvijea i amerike zastave. Tu je bilo ribnjaka i potoia, tratina i
panjaka obraslih visokim korovom. Primijetila sam da su kue uglavnom male,
s naherenom ogradom i konopima za vjeanje rublja koji su se povijali pod
teinom oprane odjee to se ljuljala na povjetarcu.
Zijevnula sam i okrenula glavu, pokrivi usta rukom. Pokazati umor i
dosadu oduvijek sam smatrala znakom slabosti. U roku od nekoliko minuta,
skrenuli smo desno na cestu 715 ili Beaverdam Road i ugledali prve krave. Staje
su bile obojene u sivo, a ljudima koji su tu ivjeli kao da nikada nije palo na
pamet da bi svoje pokvarene kamionete mogli odvui na popravak ili u staro

eljezo . Vlasnica Hootowl farme ivjela je u prostranoj bijeloj kui od cigle,

okruenoj beskrajnom panoramom panjaka i ograda. Sudei prema znaku na
proelju, kua je bila sagraena 1730. godine. Sada je imala bazen za plivanje i
satelitsku antenu koja je izgledala dovoljno mono da uhvati i signale iz drugih
sazvijeda.
Prije no to smo uspjeli izai iz auta, Betty Foster pojavila se pred kuom
da nas doeka. Imala je vie od pedeset godina. Krasile su je otre kraljevske
crte lica na kojem je koa bila duboko izborana od sunca, a dugu bijelu kosu
nosila je skupljenu u punu. No, iako je ve zala u esto desetljee, hodala je s
atletskom gipkou dvostruko mlae osobe. Osjetila sam kako joj je ruka tvrda i
jaka, kada je stisnula moju i pogledala me bademastim oima punim bola.
- Ja sam Betty, rekla je. Vi ste sigurno dr. Scarpetta. A vi kapetan Marino.
Rukovala se i s njim, a pokreti su joj bili ustri i puni samopouzdanja.
Betty Foster bila je odjevena u traperice i traper koulju bez rukava, a na
nogama je imala izgrebane izme s osuenim blatom na petama. Ispod njezine
gostoljubivosti tinjali su drugi osjeaji i izgledala je blago oamuena naom
prisutnou, kao da ne zna odakle poeti.
- Kenneth je na trkalitu za konje, rekla nam je. eka vas cijelo vrijeme i
ja vam moram rei da je bio strano potresen. Volio je te konje, sve do jednoga
i, naravno, skrhan je vijeu da je netko poginuo u njegovoj kui.
- Kakav je tono va odnos? Marino je upitao, dok smo kretali uz
pranjavi put prema stajama.
- Godinama uzgajam i treniram njegove konje, rekla je. Sve otkad se
preselio natrag u Warrenton. Imao je najbolje Morgane u ovoj dravi. Najbolje
trkae, kao i punokrvne konje.
- Svoje bi konje dovodio vama? pitala sam.
- Ponekad. A ponekad bi jednostavno od mene kupio jednogodinjake i
ostavio ih ovdje na dvije godine da ih se istrenira, a zatim bi ih dodao svojoj
ergeli. Ili bi uzgajao trkae konje i prodavao ih, kada bi bili dovoljno stari da ih
se moe poeti trenirati za utrke. Ja sam, takoer, ila gore do njegove farme,
ponekad dva do tri puta na tjedan. Uglavnom sam nadgledala.
- Toliko konja, a nema konjuara? upitala sam.
- Posljednji je dao otkaz prije nekoliko mjeseci. Otada Kenny sam obavlja
vei dio posla. Nije ba da moe unajmiti bilo koga. Tu morate biti oprezni.
- Htio bi' saznat'vie o tom konjuaru, rekao je Marino, pravei biljeke.
- Divan postariji ovjek s jako bolesnim srcem, rekla je. ini se da je
jedan od konja preivio poar, rekla sam joj.
Nije odmah komentirala. Dovezli smo se blie velikoj crvenoj staji i
znaku 'uvaj se psa' na stupu ograde.
- drijebe, pretpostavljam. Crno, nastavila sam.
- drebica ili drijebac? upitala je.
- Ne znam. Nisam mogla raspoznati kojeg je spola.
- Je li imalo znak zvijezde s repom? pitala je, mislei na bijelu prugu na

48

elu konja.
- Nisam mu bila toliko blizu, odgovorila sam joj.
- Pa, Kenny je imao drijebe po imenu Pjesma Vjetra, ree Fosterova.
Majka drebeta, po imenu Vjetar, trala je na derbiju. Iako je stigla posljednja,
ve je i sama injenica to je sudjelovala puno znaila. Uz to, otac drebeta
pobijedio je nekoliko puta na trkama gdje se kladilo u velike novce, tako da je
Pjesma Vjetra vjerojatno bio najvredniji konj u Kennyjevim stajama.
- Pa, Pjesma Vjetra je nekako uspio izai, ponovno sam rekla. I spasiti se.
- Nadam se da nije jo uvijek vani i ne tri uokolo.
- Ako i jest, sumnjam da e jo dugo. Policija zna za njega.
Marino nije bio osobito zainteresiran za preivjelog konja. Kada smo uli
u zatvoreno trkalite, pozdravili su nas zvukovi kopita i kvocanje patuljastih
pijetlova i kokoi, koji su se slobodno motali uokolo. Marino se zakaljao i
poeo kiljiti zbog guste crvene praine u zraku, koju je kasom podigla ria
kobila pasmine Morgan. Konji u boksovima rzali su i njitali dok je kobila s
jahaem prolazila pokraj njih. Iako sam prepoznala Kennetha Sparkesa u
njegovu engleskom sedlu, nikada ga prije nisam vidjela u prljavoj traper koulji
i izmama. Bio je izvrstan jaha. Kada je projahao pokraj mene, pogledi su nam
se sreli, no nikakav znak prepoznavanja ili olakanja nije se pokazao na njegovu
licu. Odmah sam shvatila da nije elio da budemo na trkalitu.
- Ima li kakvo mjesto gdje moemo popriati s njim? upitala sam
Fosterovu.
- Ima vani nekoliko stolica. Pokazala je. Ili moete iskoristiti moju radnu
sobu.
Sparkes je ubrzao i protutnjao pokraj nas, a kokice su mu se brzo micale s
puta, podiui svoje pernate suknjice.
- Jeste li ita znali o dami koja je moda boravila s njim u Warrentonu?
pitala sam, dok smo se vraali prema izlazu. Kada ste ili raditi s njegovim
konjima, jeste li ikada susreli jo neku osobu?
- Ne, rekla je Fosterova.
Uzeli smo plastine stolice i sjeli, okrenuvi se leima prema areni, a
pogled nam se pruao na umarke.
- Sam Bog zna da je Kenny i prije imao djevojaka za koje ja ne bih svaki
put znala, rekla je Fosterova, okreui se na stolcu da pogleda natrag prema
trkalitu. Ako preivjeli konj nije Pjesma Vjetra, kao to kaete, onda je onaj na
kojem Kenny sada jae jedini koji mu je ostao. Zove se Crni Opal. Zovemo ga
skraeno Pal.
Ni Marino ni ja nismo odgovorili. Okrenuvi se, ugledali smo Sparkesa
kako silazi s konja i prua uzde jednom od konjuara Fosterove.
- Odlino, Pal, govorio je Sparkes, tapui prekrasnog konja po vratu i
glavi.
- Postoji li neki poseban razlog zato ovaj konj nije bio s ostalima na
farmi? upitala sam Fosterovu.

- Nije jo dovoljno star. Tek je napunio tri godine i treba ga jo trenirati,

zato je jo ovdje. Srea za njega.
U jednom trzaju, lice joj se iskrivilo od boli i brzo je okrenula glavu na
drugu stranu. Proistila je grlo i ustala sa stolice. Kada je Sparkes izaao iz
arene, namjetajui remen hlaa i traperice, ona je otila. Ustala sam, kao i
Marino, i stisnula mu ruku s potovanjem. Znoj mu je promoio izblijedjelu
crvenu koulju. Odvezao je utu maramu oko vrata i njome obrisao lice.
- Molim vas, sjednite, milostivo je rekao, kao da nam udjeljuje ast time
to e nas sasluati.
Ponovno smo sjeli, a on je dovukao stolac i okrenuo ga prema nama.
Koa mu je bila napeta oko odlunih, ali krvlju podlivenih oiju.
- Dopustite da vam prvo kaem neto u to vrsto vjerujem, u trenutku
dok ovdje sjedim, rekao je. Taj poar nije bio nesretan sluaj.
- Zato smo tu da to istraimo, gospodine, rekao je Marino, uljudnije no
obino.
- Vjerujem da je motiv bio rasistike prirode. Miii Sparkesove eljusti
poeli su se napinjati, a glas mu se ispunio bijesom. I oni su - tkogod oni bili namjerno ubili moje konje, unitivi sve to volim.
- Ako je motiv rasizam, ree Marino, zato onda nisu provjerili jeste li
kod kue?
- Neke su stvari gore od smrti. Moda su htjeli da ostanem iv i da patim.
Zbrojite dva i dva.
- Pokuavamo, ree Marino.
- Da niste ni pomislili da mene optuite za to. Upro je prstom u nas.
- Tono znam kako ljudi poput vas razmiljaju, nastavio je. Heh. Najbolje
da sam potpalio vlastitu farmu i konje zbog novaca. Sluajte me sada dobro.
Nagnuo se blie nama.
- Kaem vam da ja to nisam uinio. Niti bih elio, niti bih mogao,
jednostavno, ne bih to nikada uinio. Nemam veze s tim to se dogodilo. Ja sam
rtva u svemu tome i vjerojatno imam sree to sam uope iv.
- Popriajmo o drugoj rtvi, tiho sam progovorila. Bjelkinja, duge plave
kose, kako se ini. Postoji li itko tko je mogao biti u vaoj kui te noi?
- Nitko nije trebao biti u mojoj kui! uzviknuo je.
- Pretpostavljamo da je ta osoba umrla u glavnom apartmanu. Mogue u
kupaonici.
- Tko god da je bila, morala je provaliti unutra, rekao je. Ili je moda
sama podmetnula poar i onda nije uspjela izai.
- Nema nikakvih tragova provale, gospodine, Marino je odgovorio. I ako
vam je protuprovalni alarm bio ukljuen, te se veeri uope nije aktivirao.
Ukljuio se samo protupoarni.
- Ne razumijem. inilo se da Sparkes govori istinu. Naravno da sam
namjestio alarm prije no to sam napustio grad.
- A kamo ste ili? Marino je ispipavao.

50

- U London. Dobio sam vijest im sam sletio na Heathrow. Nisam ni

napustio aerodrom, nego sam odmah ulovio sljedei let natrag, rekao je. Izaao
sam iz aviona u D.C.-ju i dovezao se ravno ovamo.
Tupo je buljio u tlo.
- Dovezao se u emu? pitao je Marino.
- Mojem Cherokeeju. Ostavio sam ga na Dullesu, na viednevnom
parkiranju.
- Imate li parkirnu kartu? Da.
- to je s Mercedesom iza vae kue? Marino je nastavljao. Sparkes se
namrtio. Kakvim Mercedesom? Ja nemam Mercedes. Uvijek sam kupovao
amerike aute.
Sjetila sam se da je to bilo jedno od njegovih naela, koje je prilino
glasno zastupao.
- Iza kue se nalazi Mercedes. Izgorio je, takoer, tako da jo ne moemo
puno rei o tome, rekao je Marino. Ali meni ne izgleda kao najnoviji model.
Vie kao limuzina. Nekako je kockast, onakav kakve su prije radili.
Sparkes je samo odmahnuo glavom.
- Znai, moemo se zapitati je li pripadao rtvi, Marino je zakljuio.
Moda nekome 'ko vas je neoekivano doao posjetiti? Tko je jo imao klju
vae kue i ifru protuprovalnog alarma?
- Blagi Boe, izustio je Sparkes, traei odgovor. Josh, moj konjuar. Ali
taj ovjek je estit od glave do pete. Dao je otkaz iz zdravstvenih razloga, a ja se
nisam nikada potrudio promijeniti brave.
- Trebali biste nam rei gdje ga moemo pronai, rekao je Marino.
- On ne bi nikada ... Sparkes je zapoeo reenicu i zastao, a izraz
nevjerice prekrio mu je lice. Moj Boe, promrmljao je s uasnutim uzdahom. O,
moj Boe.
Pogledao me.
- Rekli ste da ima plavu kosu, pitao je. Da, rekla sam.
- Moete li mi rei jo neto o njezinu izgledu? Glas mu je postajao
tanji...
- ini se da je bila vitka, vjerojatno bjelkinja. Odjevena u traperice,
nekakvu koulju i izme na vezanje, ne kaubojke.
- Koliko je visoka? morao je znati.
- Ne mogu procijeniti. Ne dok je ne pregledam. A nakit?
- Nema ruku.
Ponovno je uzdahnuo, a kada je progovorio, glas mu je podrhtavao. Je li
joj kosa bila jako duga, negdje do sredine lea, boje blijedog zlata?
- Tako se ini, za sada, odgovorila sam.
- Bila je jedna djevojka, poeo je, proistivi grlo nekoliko puta. Moj
Boe. Imam stan u Wrightsville Beachu i tamo sam je susreo. Bila je studentica
na sveuilitu, odnosno malo je studirala, malo ne. Nije trajalo dugo, moda est
mjeseci. A ona jest boravila sa mnom na farmi nekoliko puta. Tamo sam je

posljednji put vidio i prekinuo nau vezu, jer se vie nije mogla nastaviti.
- Je li ona imala stari Mercedes? Marino je upitao.
Sparkes je zatresao glavom. Pokrio je lice rukama, borei se da zadri
prisebnost.
- Nekakav Volkswagen. Svijetloplavi, uspio je izustiti. Nije imala novaca.
Dao sam joj neto na kraju, prije no to je otila. Tisuu dolara u gotovini.
Rekao sam joj da se vrati na fakultet i zavri ga. Zove se Claire Rawley i
pretpostavljam da je mogla uzeti jedan od mojih rezervnih kljueva bez moga
znanja, dok je boravila na farmi. Moda je vidjela ifru kada sam pritiskao tipke
alarma.
- I niste kontaktirali s Claire Rawley due od godinu dana? pitala sam.
- Ni jednom rijeju, odgovorio je. Naa veza mi se ini kao daleka
prolost. To je bila ludost, zapravo. Vidio sam je kako jedri na dasci i poeo
priati s njom na plai u Wrightsvilleu. Moram rei da nikada prije nisam vidio
enu tako prekrasna izgleda. Neko sam vrijeme bio lud za njom, a onda sam
doao k sebi. Pojavilo se mnogo, mnogo komplikacija i problema. Claire je
trebala skrbnika, a ja to nisam mogao biti.
- O njoj moram znati sve to mi moete rei, suosjeajno sam mu rekla.
Bilo to, odakle je, o njezinoj obitelji. Bilo to, to bi mi moglo pomoi da
identificiram tijelo ili da iskljuim Claire Rawley kao moguu rtvu. Naravno,
stupit u u vezu sa sveuilitem, takoer.
- Moram vam rei tunu istinu, doktorice Scarpetta, rekao mi je. O njoj,
zapravo, nisam nikada nita znao. Na se odnos temeljio uglavnom na seksu i ja
sam joj pomagao novano i oko ostalih njezinih problema koliko god sam
mogao. Bilo mi je stalo do nje. Zastao je. Ali to nikada nije bilo nita ozbiljno,
barem ne s moje strane. Mislim, brak nije bio ni na pomolu.
Nije trebao dalje objanjavati. Sparkes je bio moan. Isijavao je snagom i
uvijek je dobivao gotovo svaku enu koju je poelio. No, trenutno nisam
osjeala elju da mu sudim.
- ao mi je, rekao je, ustajui. Mogu vam samo rei da je bila poprilino
neuspjena umjetnica. Govorila je 'elim biti glumica', a provodila veinu svog
vremena jedrei na dasci ili lutajui plaom. Nakon to smo bili neko vrijeme
zajedno, poeo sam primjeivati da s njom neto nije u redu. Nekako mi nije
imala nimalo motivacije, a ponekad bi se ponaala strano nepredvidljivo i
nacvrcano.
- Je li pretjerano uivala alkohol? pitala sam. Ne kronino. Ima previe
kalorija. Droge?
- Na to sam poeo sumnjati, a nisam elio imati vezu s ovisnicom. Ne
znam.
- Molim vas da mi kaete kako se tono pie njezino ime, slovo po slovo,
rekla sam.
- Prije no to nas napustite, Marino je uskoio, a ja sam prepoznala ton
zloestog policajca u njegovu glasu, 'ste sigurni da ovo ne bi moglo biti nekakvo

52

ubojstvo sa samoubojstvom? Samo to vas nije nala pa je sredila sve to imate i

izgorila u plamenu zajedno s vaom imovinom? 'Ste sigurni da nije imala
nikakvoga razloga napraviti tako neto, gospodine Sparkes?
- Vie ni u to nisam siguran, Sparkes mu je odgovorio, zastavi pokraj
otvorenih vrata staje, Marino je takoer ustao.
- Pa, bez uvrede, al' pria vam je puna rupa, rekao je Marino. Zaista
trebam vidjet' neku potvrdu vaeg puta u London. Kao i parkirnu karticu s
aerodroma Dulles. Isto znam i da ATF gori od elje da sazna zato je va
podrum pun burbona i automatskog oruja.
- Skupljam oruje iz Drugoga svjetskog rata i sve je registrirano i legalno,
rekao je, suzdravajui se. A burbon sam kupio od kentakijevske destilerije koja
je propala prije pet godina. Nisu mi ga trebali prodati, a ja ga nisam trebao
kupiti. No, to je bilo, bilo je.
- Mislim da ATF ima veih problema za rjeavat' od vaih bavi burbona,
ree Marino. Tako da, ako imate neke od tih potvrda sada kod sebe, bio bi' vam
zahvalan kad bi' mi ih dali.
- Hoete li me pretraiti do gola, kao sljedei korak, kapetane? Sparkes ga
je fiksirao vrstim pogledom.
Marino je uzvratio na isti nain, a kokoi oko nas ponovno su se
razmahale kao breakdanceri.
- Obratite se mojem odvjetniku, rekao je Sparkes. I onda u sa
zadovoljstvom suraivati.
- Marino, ja sam bila na redu da kaem neto, ako bi me mogao ostaviti
na trenutak samu s gospodinom Sparkesom. Marina je moj zahtjev zatekao i
razljutio. Bijesno je i bez rijei odmarirao u staju u pratnji nekoliko ivahnih
kokica koje su trkarale do njegovih nogu. Sparkes i ja smo ostali stajati
okrenuti jedno prema drugome. Bio je iznimno zgodan mukarac, visok i vitak,
guste sijede kose, s oima boje jantara i aristokratskim crtama lica, ravnog
jeffersonovskog nosa i koe tamne i glatke kao u dvostruko mlaeg mukarca.
Rukama je vrsto stiskao drak bia za jahanje, to je otkrivalo njegovo
raspoloenje. Kenneth Sparkes bio je kadar pribjei nasilju, ali koliko je meni
bilo poznato, nikada nije popustio tom porivu.
- U redu. to je pak vama na pameti? upitao me sumnjiavo. Samo sam
vam htjela naglasiti da naa razmimoilaenja u prolosti...
Odmahnuo je glavom, ne dopustivi mi da zavrim. Prolost je prolost,
uljudno je rekao.
- Ne, Kenneth, nije. Zato mi je vano da znate kako nemam nikakvih
neprijateljskih osjeaja prema vama, odgovorila sam. I to nema veze s ovim to
se sada dogaa.
U vrijeme kada se aktivnije bavio izdavanjem svojih novina, praktiki me
je optuio za rasizam nakon to sam objavila statistike podatke o ubojstvima
meu crncima. Pokazala sam graanima koliki je broj tih smrtnih sluajeva bio
povezan s drogom, prostitucijom ili istom mrnjom jednog crnca prema

drugome.
Njegovi su izvjestitelji izvukli nekoliko mojih citata iz konteksta i ostatak
predoili javnosti u iskrivljenoj verziji, a mene je Sparkes, jo istoga dana,
pozvao da doem u njegov otmjeni ured u sreditu grada. Nikada neu
zaboraviti trenutak kada su me uveli u Sparkesov mahagonijem obloen radni
prostor ispunjen svjeim cvijeem, kolonijalnim namjetajem i rasvjetom.
Naredio mi je, kao da je imao to pravo, da pokaem vie osjetljivosti prema
Amerikancima afrikog porijekla i da javno povuem svoje rasno zadrte
profesionalne procjene. Dok sam ga sada promatrala, sa znojem na licu i
izmetom na izmama, inilo mi se kao da ne razgovaram s istim arogantnim
ovjekom. Ruke su mu se tresle, a njegovo vrsto dranje samo to se nije
rasprslo.
- Hoete li mi javiti to ste otkrili? upitao je, drei glavu visoko, jer su
mu se oi punile suzama.
- Koliko budem mogla, izbjegla sam obeanje.
- Samo elim znati radi li se o njoj. Volio bih da se nije muila, rekao je.
- Veina se ljudi u poaru ne mui. Ugljini monoksid onesvijesti ih
mnogo prije no to plamen doe do njih. Smrt je obino tiha i bezbolna.
- Oh, hvala Bogu. Pogledao je u nebo.
- Oh, hvala ti, Boe, promrmljao je.

54

5
TE SAM NOI DOLA KUI U VRIJEME VEERE, KOJU MI SE,
meutim, nikako nije kuhalo. Benton mi je ostavio tri poruke. Nisam mu
odgovorila ni na jednu. udno sam se osjeala. Obuzimao me neobian osjeaj
zle kobi, a opet, pojavila mi se i nekakva udna lakoa oko srca, koja me je
nagnala u vrt. Tamo sam radila do mraka, upajui korov i sjekui rue za
kuhinju. Izabrala sam ruiaste i ute sa pupoljcima vrsto smotanima poput
zastava prije podizanja. U sumrak sam otila u etnju i poeljela da imam psa.
Neko sam vrijeme matala o tome, razmiljajui koju bih vrstu psa htjela imati,
kad bi to bilo mogue i izvedivo.
Odluila sam se za isluenog kratkodlakog engleskog hrta, spaenog tako
od utrka pasa i sigurne smrti. Naravno, moj je ivot bio previe nemilosrdan za
kunog ljubimca. etala sam zadubljena u ovakve misli, kadli je jedan od mojih
susjeda izaao iz svog golemog kamenog doma da bi proetao svog bijelog
psia.
- Dobra veer, doktorice Scarpetta, mrko me je pozdravio. Koliko dugo
ete ostati u gradu?
- To nikada ne znam, rekla sam, jo uvijek sa slikom eljenoga hrta u
glavi.
- uo sam za poar.
On je bio kirurg u mirovini. Odmahivao je glavom.
- Jadan Kenneth.
- Pretpostavljam da ga poznajete, rekla sam. O, da.
- Stvarno grozna vijest. Koje je vrste va pas?
- istokrvni mjeanac. Po malo od svega, ree moj susjed.
Krenuo je dalje, izvadivi lulu i zapalivi, jer mu njegova ena sigurno
nije doputala da pui u kui. etala sam pokraj kua mojih susjeda, ustanovivi
kako je svaka od njih bila drugaija, a opet ista, jer su sve bile ili ciglene ili
bukane; u svakom sluaju, ne previe stare. Nekako je pristajalo krajoliku da
lijena pruga rijeke u pozadini susjedstva nalazi svoj put izmeu stijena danas
kao i prije dvjesto godina. Richmond nije bio poznat po promjenama.
Kada sam stigla do mjesta gdje sam juer bila zatekla Wesleyja, pomalo
ljutog na mene, zastala sam pokraj istog drveta gdje i on. Ubrzo je postalo
premrano da bi se moglo primijetiti bilo orla, bilo stijene rijeke. Neko sam
vrijeme stajala tupo zurei u nona svjetla susjedstva i odjednom ostala bez
snage da se pokrenem. Razmiljala sam kako Kenneth Sparkes mora biti ili
rtva ili ubojica. Zatim su teki koraci odjeknuli ulicom iza mojih lea.
Iznenaena, naglo sam se okrenula, zgrabivi boicu spreja za samoobranu
prikvaenu uz kljueve.
Za Marinovim glasom ubrzo je uslijedio njegov dojmljiv obris.
Doktorice, ne bi trebala biti vani u ovo doba noi, rekao je. Bila sam previe
iscrpljena da bih mu zamjerila to si uzima zapravo komentirati kako ja

provodim veer.
- Kako si znao da sam ovdje? pitala sam. Jedan od tvojih susjeda.
Nastavak me nije zanimao.
- Auto mi je u blizini, nastavio je. Odvest u te doma.
- Marino, zar nikada ne mogu imati ni trenutak mira? rekla sam bez
ogorenosti, znajui kako ne misli nita loe.
- Ne veeras, rekao je. Imam stvarno grozne vijesti i mislim da bi bilo
bolje da sjedne.
Odmah sam pomislila na Lucy i osjetila kako me koljena izdaju.
Zaljuljala sam se i stavila ruku na njegovo rame, a mozak kao da mi se
rasprsnuo u bezbroj komadia. Oduvijek sam znala da bi mogao doi dan kada
e mi netko dostaviti obavijest o njezinoj smrti. Nisam mogla ni govoriti ni
misliti. Padala sam u bezdan brzinom svjetlosti, a vir mraka i uasa usisavao me
sve dublje, Marino me uhvatio za ruku da ne padnem.
- Isuse, uzviknuo je. Daj da te odvedem do auta da sjednemo.
- Ne, kratko sam rekla. Morala sam znati. Kako je Lucy? Zastao je na
trenutak, izgledajui zbunjeno.
- Pa, ona jo ne zna, osim ako nije ula na vijestima, odgovorio je. Ne zna
to? upitala sam, osjeajui kako mi je krv ponovno prokolala ilama.
- Carrie Grethen pobjegla je iz Kirbyja, rekao mi je. Danas, kasno
popodne. Nisu skuili dok nije dolo vrijeme da se zatvorenice odvedu na
veeru.
Dok smo hodali brzim korakom prema njegovu autu, Marino se, zbog
brige i straha za mene, poeo ljutiti.
- A ti se fino etka uokolo po mraku, samo s privjeskom od kljueva u
depu, nastavljao je. Sranje. Pas mu mater. Da to vie nisi radila, uje me?
Nemamo blagog pojma gdje se ta kuka nalazi, ali jedno znam sigurno, dokle
god je ona vani, ti nisi sigurna.
- Ni itko drugi na ovom svijetu, promrmljala sam, ulazei u njegov auto i
mislei na Bentona, samog na plai.
Carrie Grethen mrzila ga je jednako koliko i mene, odnosno, barem sam
ja bila u to uvjerena. Benton je napravio profil njezine linosti i vodio napad u
igri koja je na kraju zavrila njezinim uhienjem te smru Templea Gaulta.
Benton je iskoristio sva sredstva koja je Ured imao na raspolaganju da je smjesti
iza reetaka, to je do sada bilo i vie nego djelotvorno rjeenje.
- Moe li ona ikako saznati gdje se Benton sada nalazi? pitala sam, dok
me Marino vozio kui. Sam je u otokom odmaralitu. Vjerojatno ee plaom
bez pitolja i ne pazi na to trai li ga netko.
- K'o jo ne'ko koga znam, Marino me je presjekao. Poruka primljena.
- Siguran sam da ve zna, ali ipak u ga nazvati, rekao je Marino. I nema
razloga misliti da bi Carrie mogla znati za vau gajbu u Hilton Headu. Nisi je
imala u vrijeme kad joj je Lucy povjeravala sve tvoje tajne.
- To nije poteno, rekla sam, kad je skrenuo na kolni ulaz pred mojom

56

kuom i naglo zakoio. Lucy me nikad nije htjela izdati.

Nije mislila da e time biti nelojalna prema meni, da e me povrijediti.
Podigla sam kvaku na vratima auta.
- Kako je Carrie pobjegla? pitala sam. Kirby se nalazi na otoku i s njega
nije lako otii.
- Nitko ne zna. Prije otprilike tri sata trebala je sii na veeru sa svim
ostalim ljupkim damama i tada je zatvorska uvarica shvatila da nje nema. Puf!
Od nje ni traga, a otprilike kilometar i po' dalje, nalazi se stari drveni most ta
vodi preko East Rivera do Harlema.
Bacio je opuak na moj kolni ulaz.
- Jedini zakljuak je da je zbrisala s otoka tim putem. Policija je posvuda,
poslali su i helie za sluaj da se sakrila negdje na otoku. Iako mislim da nije.
Mislim da je dugo planirala bijeg i u detalje izraunala kako da ga izvede. Ve
e se ona nama javiti, to je sigurno. Mo' se kladit' u to.
Bila sam duboko uznemirena kada sam ula u kuu, pa sam provjerila sva
vrata i ukljuila alarm. Zatim sam uinila neto netipino, neto to me
ispunjavalo nelagodom. Izvukla sam svoj devet milimetarski pitolj Glock iz
ladice u radnoj sobi i provjerila sve ormare u svim sobama na svakom katu.
Stala bih na svakim vratima drei pitolj vrsto objema rukama, dok mi je srce
bubnjalo od straha. Do sada je Carrie Grethen ve poprimila razmjere udovita
s natprirodnim moima. Poela sam umiljati da ona moe neprimjetno proi
kroz svaki sustav osiguranja i da e samo iskliznuti iz sjene u trenutku kad se ja
budem osjeala sigurno.
inilo se da osim mene nema nikoga u mojoj kamenoj jednokatnici, te
sam naposljetku ponijela au crnog burgundca u spavau sobu i odjenula kuni
ogrta. Ponovno sam nazvala Wesleyja i osjetila jezu jer se i dalje nije javljao.
Pokuala sam jo jedanput malo prije ponoi, no odgovora i dalje nije bilo.
- Dragi Boe, rekla sam, stojei sama u svojoj sobi.
Pod mekim svjetlom sobne svjetiljke pruale su se sjene antiknih
ormaria i stolova, nainjenih od gole stare sive hrastovine. Sviale su mi se
nepravilnosti i tragovi vremena na drvetu. Blijedoruiaste su se zavjese
napuhivale od strujanja zraka iz ventilatora, a ja sam sa svakim njihovim
pokretom bila sve blie ivanom slomu - bez obzira na racionalna objanjenja.
Iz trenutka u trenutak, dok sam pokuavala potisnuti slike Carrie Grethen i nae
zajednike prolosti iz sjeanja, strah mi je bivao sve glasniji, a razum sve tii.
Nadala sam se da e Benton nazvati. Govorila sam sama sebi da je on dobro, a
da meni jedino treba san. Tako sam pokuala itati poeziju Seamusa Heaneyja i
zadrijemala oko sredine pjesme The Spoonbait. Telefon je zazvonio u dva i
dvadeset ujutro i knjiga mi je skliznula na pod.
- Scarpetta, ispetljala sam u slualicu dok mi je srce tuklo kao i uvijek
kada bi me naglo trgnuli iz sna.
- Kay, ja sam, ree Benton. Oprosti to te zovem ovako kasno, ali bojao
sam se da si me pokuavala nazvati. Automatska sekretarica se nekako iskljuila

i., pa izaao sam van da pojedem neto, a zatim etao plaom vie od dva sata.
Da bih mislio. Pretpostavljam da zna za vijest.
- Da. Odjednom sam bila vrlo budna.
- Jesi li dobro, rekao je, jer me je dobro poznavao.
- Pretraila sam svaki centimetar kue veeras, prije no to sam otila u
krevet. Izvukla sam pitolj i zavirila u svaki ormar i iza svakog zastora od tua.
- To sam i pretpostavljao.
- To je kao da zna da ti je potom poslano pismo-bomba i sada eka da
doe.
- Ne, nije tako, Kay, zato to ne znamo dolazi li, kada dolazi, ni u kakvom
obliku dolazi. Volio bih da znamo, no ne znamo. Ali to je dio njezine igre. Da
pogaamo.
- Bentone, zna to osjea prema tebi. Ne svia mi se to si tamo sam.
- Hoe da se vratim kui?
Razmislila sam o njegovu pitanju, ali nisam znala to da odgovorim.
- Sjest u u auto iste sekunde, dodao je. Ako eli.
Zatim sam mu sve ispriala o tijelu otkrivenom u ruevinama kue
Kennetha Sparkesa, bez prestanka sam priala i o tome i o susretu s tajkunom na
Hootow farmi. Govorila sam i objanjavala, dok je on strpljivo sluao.
- Stvar je u tome, zakljuila sam, da sve ovo postaje uasno komplicirano,
ako ne i bizarno, i da ima strano puno posla. No,nema smisla da i tvoj godinji
bude uniten. Osim toga, Marino je u pravu. Nemamo razloga misliti da Carrie
zna za Hilton Head. Vjerojatno si tamo sigurniji nego tu, Bentone.
- Volio bih da doe ovamo. Glas mu je postao tvrd. Poelio bih joj
dobrodolicu svojim Sig Sauerom i tako bismo sve ovo priveli kraju.
Znala sam da je iskreno eli ubiti i to je, na neki nain, bio najvei zloin
koji je mogla uiniti. Nije nalikovalo na Bentona da udi za nasiljem, da dopusti
sjeni zla koje progoni da padne preko njegove savjesti i srca. Ali dok sam ga
tako sluala, osjetila sam da i sama elim isto.
- Vidi li kako je ovo destruktivno? rekla sam uznemireno. Tratimo
vrijeme priajui o tome kako bismo je upucali, svezali za elektrinu stolicu ili
usmrtili injekcijom. Uspjela je preuzeti kontrolu nad nama, Bentone, jer ja
priznajem da je elim vidjeti mrtvu vie no ita u ivotu.
- Mislim da bih se trebao vratiti kui, ponovio je.
Ubrzo smo prekinuli razgovor, nakon ega se nesanica pokazala jedinim
neprijateljem te veeri. Liila me i onih nekoliko preostalih sati prije zore i
rascijepila mi mozak u krpice snova ispunjenih strahom i uasom. Sanjala sam
da kasnim na vaan dogovor i da sam zapela u snijegu odakle nisam mogla ni
pritisnuti broj na telefonu. U tom sumranom stanju nisam vie mogla pronai
odgovore u obdukcijama i osjeala sam se kao da mi je ivot zavrio. Odjednom
sam, vozei se, naila na uasnu prometnu nesreu, tijela koja su krvarila u
olupinama vozila, a ja se nisam mogla ni pomaknuti da pomognem. Prevrtala
sam se sad na jednu, sad na drugu stranu, premjetajui jastuke i pokrivae sve

58

dok se nebo nije zasivjelo i zvijezde ugasile. Ustala sam i skuhala kavu.
Vonja na posao prola je s ukljuenim radijem i sluanjem vijesti o
poaru i pronaenom tijelu u Warrentonu kojima su stalno prekidali program,
Uz sva ta neobuzdana i dramatina nagaanja o tome kako je spomenuta rtva
poznati medijski mogul, morala sam se zapitati je li Sparkesa sve ovo barem
malice zabavljalo. Zanimalo me je zato nije dao izjavu za novine i objavio
svijetu da je zapravo iv, i nato su mi se opet vratile sumnje o njemu i smraile
mi misli.
Crveni Mustang doktora Jacka Fieldinga bio je parkiran iza nae nove
zgrade, u Ulici Jackson, izmeu obnovljenih kua u nizu Jackson Warda i
kompleksa Medicinskog fakulteta Sveuilita u Virginiji. Oko nove zgrade, koja
je udomljavala i laboratorije sudske medicine, na povrini od trideset etiri jutra
brzo je izrastao institut za obradu podataka poznat pod nazivom Biotech Park.
Preselili smo se sa stare adrese na ovu, novu, prije dva mjeseca, a ja se jo
nisam potpuno navikla na njezin suvremeni izgled, staklo, ciglu i nadsvoene
prozore koji su odraavali stil nekadanjeg susjedstva. Novi su prostori bili puni
svjetla, s podovima obloenim tamnom epoksi smolom, a zidove se dalo lako
oprati mrkovima. Mnogo je stvari tek trebalo raspakirati, razvrstati i preurediti
i ja sam se, ma koliko uzbuena to konano imamo novu, suvremenu
mrtvanicu, osjeala iscrpljenijom no ikada. Dok sam parkirala, sunce je bilo
nisko i udaralo mi u oi. Ostavila sam automobil na mjestu rezerviranom za efa
na natkrivenom prilazu u Ulici Jackson, te otkljuala stranja vrata zgrade i
ula.
Hodnik je bio besprijekorno ist. Mirisao je na umjetni osvjeiva zraka,
a kutije elektrinih vodova, prekidai za struju i kante boje jo su bile odloene
uz zidove. Fielding je otkljuao hladnjake od nehrajueg elika, prostranije od
veine dnevnih soba u kojima ima ivih stanara te otvorio vrata koja su vodila
do prostorije za obdukciju. Vratila sam kljueve u torbicu i krenula prema
garderobnim ormariima. Iskliznula sam iz sakoa i objesila ga na vjealicu, a
zatim do grla zakopala laboratorijski ogrta i zamijenila salonke prilino
odurnim crnim Reebok tenisicama. Nazivala sam ih obuom za obdukciju. Bile
su poprskane krvlju, pune mrlja i u svakom su sluaju predstavljale bioloku
opasnost. No, podupirale su moje ne ba mlaahne noge i stopala i nikada nisu
izlazile iz mrtvanice.
Nova je prostorija za obdukciju bila mnogo vea od prijanje, jer je
prostor bio bolje iskoriten. iroki elini stolovi za obdukciju vie nisu bili
ugraeni u pod, pa su se mogli odgurati u stranu kad nisu bili u uporabi. Pet
novih stolova imalo je kotaie, pa su se mogli lako izvui iz hladnjaka, a
umivaonici za disekciju bili su privreni za zid i prilagoeni lijenicima i
ljevacima i denjacima. Nai novi stolovi imali su klizne ploe, pa vie nismo
trebali ugroavati vlastita lea kako bismo podigli i premjestili tijela. Zatim, tu
je bilo i aspiratora sa irokim odvodima koji se ne mogu zaepiti, kompleta prve
pomoi za ispiranje oka, kao i specijalni dvostruki odvod zraka spojen s

ventilacijskim sustavom zgrade.

Sve u svemu, drava mi je odobrila vei dio onoga to mi je trebalo da
lagano uvedem Sustav forenzike medicine u Virginiji u tree tisuljee. No,
istini za volju, prave promjene ipak nije bilo, barem ne na bolje. Svake se
godine poveavao broj rana od metaka i hladnog oruja koje bismo pregledali.
Sve je vie ljudi pokretalo neozbiljne sudske postupke protiv nas. Sudovi su
donosili krive presude jer su odvjetnici, naravno, lagali, a porotnike vie uope
nisu zanimali dokazi i injenice.
Kada sam otvorila teka vrata hladnjaka, zapuhnuo me val hladnog zraka.
Prola sam pokraj vrea s mrtvim tijelima i krvavih plastinih pokrivaa ispod
kojih su virila mrtvaki ukoena stopala. Smee papirnate vreice na akama
znaile su nasilnu smrt, a male vree za tijelo podsjetile su me na sluaj
iznenadne smrti djeteta te onaj dvogodinjeg djeteta koje se utopilo u bazenu
obiteljske kue. Moja rtva poara bila je zamotana zajedno sa slomljenim
staklom i svime ostalim, upravo kako sam je i ostavila. Odgurala sam bolnika
kolica van, pod prodorno fluorescentno svjetlo. Onda sam ponovno promijenila
cipele i odetala do drugog kraja prizemlja. Tamo su se, odvojeni od mrtvih,
nalazili nai uredi i soba za sastanke.
Bilo je skoro osam i trideset. Specijalizanti i administrativno osoblje ili
su po kavu i motali se hodnikom. Dok sam hodala prema otvorenim vratima
Fieldingove sobe, razmjenjivala sam s njima uobiajeno suzdrane jutarnje
pozdrave. Pokucala sam jedanput i ula. Fielding je razgovarao telefonom i
urno krabao informacije na obrazac za sluajeve.
- Hoete ponoviti? rekao je svojim jakim, neljubaznim glasom, drei
slualicu izmeu brade i ramena. Istovremeno je odsutnim pokretima provlaio
prste kroz neukrotivu tamnu kosu.
- Koja adresa? Kako se zove policajac? Nije me ni pogledao dok je pisao.
- Imate li broj telefona tog stana?
Brzo je proitao zapisano, da provjeri je li sve dobro razumio.
- Imate li ikakvu ideju o kakvoj se smrti radi? OK, OK. Koje je to
krianje? U patrolnim kolima ete biti vi? U redu, moete krenuti.
Fielding je poklopio slualicu. Izgledao je previe izmueno za tako rano
ujutro.
- to imamo? upitala sam ga. Dananji se posao ve oito poeo gomilati.
- Izgleda da je u pitanju mehanika asfiksija. Crnkinja s anamnezom
alkoholizma i uivanja droge. Visi s kreveta glave naslonjene na zid, vrata
savijena pod kutem nespojivim sa ivotom. Gola je. Zato mislim da bi bilo bolje
da odem pogledati o emu se tono radi, za svaki sluaj.
- Netko bi definitivno trebao pogledati, sloila sam se. Shvatio je to sam
time mislila.
- Moemo poslati Levinea, ako elite.
- Dobra ideja, zato to u poeti s obradom smrtnog sluaja iz poara i
voljela bih da mi pomogne, rekla sam. Barem u ranim fazama.

60

- Svakako.
Ustajui od stola, Fielding je odgurnuo stolicu na kojoj je sjedio i ispravio
svoje snano tijelo. Bio je odjeven u ukastosmee hlae i bijelu koulju sa
zavrnutim rukavima. Na nogama je imao sportske cipele Rockports, a oko
vrstog, vjebom istesanog struka opasao je stari pleteni koni remen. Iako je
preao etrdesetu, nije nita manje radio na svojem tijelu. Izgledao je izvrsno,
kao i u vrijeme kada sam ga primila na posao, nedugo nakon to sam preuzela
sadanju funkciju. Da se barem isto toliko brinuo oko svojih sluajeva. No, sa
mnom se uvijek ophodio s potovanjem. Bio mi je odan. Premda spor i
rutiniran, nije donosio zakljuke na brzinu, niti grijeio. Za ono za to sam ga ja
trebala, bio je posluan, pouzdan i ugodan suradnik, pa ga ne bih mijenjala ni za
kojeg drugog zamjenika.
Zajedno smo uli u sobu za sastanke i ja sam zauzela mjesto na elu
dugog ulatenog stola. Karte i modeli miia i organa, te anatomski kostur bili
su jedini ukras u prostoriji, osim istih prastarih fotografija prethodnih efova,
odreda mukaraca, koji su nas nadgledali i u nekadanjim prostorijama. Svakog
jutra, prisutni na sastanku iznosili su kratka izvjea o poslu. Danas su bili
nazoni specijalizant, postdiplomant, moja tri zamjenika i asistenta, toksikolog
te administratori. Imali smo i studenticu medicine s MCV-a koja je izabrala
sudsku medicinu kao izborni predmet, a tu je bio i sudski patolog iz Londona.
On je obilazio amerike mrtvanice elei nauiti vie o serijskim ubojstvima i
ozljedama nanesenim vatrenim orujem.
- Dobro jutro, rekla sam. Prvo da ujemo to sve imamo, a onda emo
priati o rtvi poara i implikacijama te smrti.
Fielding je otvorio sastanak izvjeem o sluaju s moguom mehanikom
asfiksijom a zatim je Jones brzo proitao ostale. Jones je bio administrator
sredinjeg okruga, to jest ureda gdje smo bili fiziki smjeteni. Imali smo sluaj
u kojem je mukarac, bijelac, ispalio pet metaka u svoju djevojku, a potom
prosvirao vlastiti zastranjeni mozak. Zatim su tu bili sluajevi iznenadne smrti i
utapanja djeteta, te mladog mukarca koji se zabio svojom crvenom Miataom u
stablo. Vjerojatno je presvlaio koulju i kravatu dok je vozio, zbog ega je i
skrenuo s ceste.
- O-ho, ree Sanfordova, studentica medicine. Kako ste zakljuili da je
ba to radio?
- Potkoulja napola navuena, a koulja i kravata zguvane na suvozaevu
sjeditu, Jones je objasnio. ini se da je iao s posla na sastanak s nekim
prijateljima u kafiu. Imali smo ovakvih sluajeva i prije - jedni bi se
presvlaili, drugi brijali, a neki i minkali za vrijeme vonje.
- Tada poeli malu rubriku na smrtovnici u kojoj bi pod nain smrti
pisalo: glup'; rekao je Fielding.
- Vjerojatno ste svi svjesni injenice da je Carrie Grethen sino pobjegla
iz Kirbyja, nastavila sam. Iako to nema izravnog utjecaja na ovaj ured, imamo
razloga za zabrinutost.

Pokuala sam se to vie drati injenica. Oekujem da e zvati iz javnih

glasila, rekla sam.
- Ve jesu, rekao je Jones, kiljei u mene preko ruba svojih naoala za
itanje. Automatska sekretarica primila je pet poziva od sino.
- O Carrie Grethen. Provjerila sam, jer sam htjela biti sigurna da govori o
njoj.
- Da, efice, rekao je. I jo etiri poziva glede sluaja Warrenton.
- Prijeimo na tu temu, rekla sam. Na ured za sada nee davati nikakve
informacije, ni o bijegu iz Kirbyja, ni o smrtnom sluaju u Warrentonu. Fielding
i ja bit emo dolje vei dio dana i ne elim da nas se prekida, osim ako to nije
apsolutno neophodno. Ovo je vrlo osjetljiv sluaj.
Zaokruila sam pogledom po licima, koja su, premda smrknuta,
pokazivala ivo zanimanje.
- Za sada ne znam radi li se o nesretnom sluaju, samoubojstvu ili
ubojstvu. Osim toga, ni ostaci jo nisu identificirani. Tim, obratila sam se
toksikologu, treba je testirati na alkohol i ugljini monoksid. Ta je dama moda
uivala drogu, pa elim testiranje na opijate, amfetamine i metamfetamine,
barbiturate i kanabinoide, to bre.
Kimao je glavom, zapisujui to sam mu govorila. Napravila sam
dovoljno dugu stanku da preletim pogledom preko novinskih lanaka koje mi je
Jones izrezao, a zatim otila niz hodnik natrag do mrtvanice. U enskoj
svlaionici skinula sam bluzu i suknju i otila do kabineta po pojas s
odailjaem i mikrofon, koje je Lanier dizajnirao specijalno za moje potrebe.
Pojas je iao oko mojih prsa ispod plave kirurke kute dugih rukava, kako puce
za ukljuivanje mikrofona ne bi dolo u kontakt s krvlju na rukama. Na kraju
sam prikvaila beini mikrofon za ovratnik, zavezala tenisice i preko njih
navukla kaljae te stavila titnik i kirurku masku na lice.
Fielding se pojavio u prostoriji za obdukciju u istom trenutku kad i ja.
- Odvezimo je na rendgen, rekla sam.
Odgurali smo elini stol preko hodnika do sobe za rendgen. Drei
plahte za kuteve, podigli smo tijelo s pridruenim krhotinama iz poara i sve
zajedno prenijeli do stola ispod poluprstenastog okvira MDIS-a, rendgenskog
aparata i fluoroskopa spojenih u jednu kompjuterski kontroliranu jedinicu.
Provela sam razne postupke za podizanje sistema, prikljuila razne spojne
kabele i ukljuila terminal okretom kljua. Svjetlei odsjeci i vremenska crta
pojavili su se na kontrolnoj ploi. Ubacila sam kasetu s filmom u otvor i
pritisnula pedalu na podu za ukljuivanje videomonitora.
- Pregae, rekla sam Fieldingu.
Pruila sam mu olovnu pregau svijetloplave boje. Veui vlastitu na
leima, osjetila sam kako je teka, inila se prepuna pijeska. Mislim da smo
spremni, objavila sam i pritisnula dugme. Pokretanjem poluprstenastog okvira
mogli smo istovremeno gledati i snimati ostatke iz mnogo razliitih kuteva. No,
za razliku od obrade bolnikih pacijenata, ono to smo mi pregledavali nije ni

62

disalo, ni pulsiralo, ni gutalo. Na ekranu videa vidjele su se statine crno-bijele

snimke mrtvih organa i kostiju, no prisutnost nekakvih projektila ili anomalija
nisam otkrila. Kad smo jo malo zakrenuli poluprsten, primijetili smo nekoliko
rendgenski nepropusnijih oblika za koje sam pretpostavila da su metalni
predmeti pomijeani s krhotinama poara. Promatrajui sliku na ekranu, polako
smo napredovali, kopajui i prepipavajui krhotine rukama u rukavicama, sve
dok se moji prsti nisu konano spojili oko dva tvrda predmeta. Jedan je bio
veliine i oblika polovice dolara, a drugi manji i etvrtast. Poela sam ih istiti
nad umivaonikom.
- Ostaci male srebrne metalne kope remena, rekla sam ispustivi
komadie u plastificiranu kutiju, ranije oznaenu vodootpornim flomasterom.
Drugo otkrie bilo je lake odgonetnuti. Nije mi trebalo puno da shvatim
kako se radi o runom satu. Remen je izgorio, a aavi kristal bio je zdrobljen.
No, fascinirao me je izgled sata za koji se, nakon daljnjeg ispiranja, pokazalo da
je svijetlonaranaste boje i izrezbaren, s vrlo neobinim apstraktnim dizajnom.
- Izgleda mi poput mukog sata, primijetio je Fielding.
- ene nose ovako velike satove, rekla sam. Ja ga nosim. Tako da vidim
koliko je sati.
- Neka vrsta sportskog sata, moda? Moda.
I dok su rendgenske zrake prolazile kroz tijelo te prljavu masu i
pougljenjeni materijal oko njega, mi smo uporno kopali po ostacima, rotirajui
povremeno poluprstenasti okvir. Primijetila sam neto nalik na prstenast oblik
negdje ispod desne natkoljenice. Pokuala sam ga dohvatiti, ali na tom mjestu
nisam nala nita. S obzirom na to da je tijelo lealo na leima, vei dio
stranjih regija bio je poteen vatre, te ukljuujui i odjeu. Zato sam provukla
ruke ispod natkoljenice i prstima ula u stranje depove traperica. Otkrila sam
pola mrkve i neto to je izgledalo poput vjenanog prstena. Na prvi pogled mi
se uinilo da je napravljen od elika, a zatim sam shvatila da se radi o platini.
- I to izgleda kao muki prsten, rekao je Fielding. Osim ako nije imala
stvarno debele prste.
Uzeo mi je prsten iz ruke da ga bolje pogleda. Zadah izgorenog,
raspadajueg mesa podizao se sa stola. Otkrila sam jo znakova koji su
ukazivali na to to je ova ena radila prije smrti. Tamne; otre ivotinjske dlake
prianjale su uz mokru prljavu koulju pa iako nisam mogla biti potpuno sigurna
da su konjskog porijekla, bila sam prilino uvjerena da je tako.
- Nita nije ugravirano na prstenu, rekao je, stavivi prsten u plastinu
vreicu i zalijepivi je.
- Ne, potvrdila sam. Postajala sam sve znatieljnija.
- Pitam se zato ga je nosila u stranjem depu umjesto na ruci. Dobro
pitanje.
- Osim ako nije radila neto zbog ega bi ga skinula, nastavio je misliti na
glas. Znate, kao to ljudi skinu nakit kada peru ruke.
- Moda je hranila konje.

Hvataljkama sam prikupila nekoliko dlaka.

- Moda crno drijebe koje je pobjeglo? pretpostavljala sam. OK, rekao
je, zvuei vrlo dubokoumno. I to s tim? Bila je zabavljena tim stvorenjcem,
hranila ga mrkvama i onda ga nije vratila u staju? Neto kasnije, sve izgori,
ukljuujui staje i konje u njima, ali drijebe uspije pobjei?
Pogledao me preko stola.
- Samoubojstvo? nastavio je s nagaanjima. A ona nije imala srca ubiti
drijepca? Kako se zove, Pjesma Vjetra?
Ali odgovora na ova pitanja u ovom trenutku nije bilo. Nastavili smo
rendgenski pregledavati osobne sitnice i patoloke promjene tako da dobijemo
trajni filmski zapis ovog sluaja. No, uglavnom smo istraivali, pratei
istovremeno na ekranu gdje smo. Otkrili smo zakovice s traperica i intrauterni
uloak za kontracepciju, to je sugeriralo da je bila seksualno aktivna s
mukarcima.
Nai nalazi ukljuivali su metalni zatvara na trapericama i pocrnjelu
hrpicu veliine loptice za baseball. Uskoro se ispostavilo da se radi o metalnoj
narukvici s malim privjescima i srebrnom zmijolikom prstenu na kojem su bila
tri bakrena kljua. Osim konfiguracije sinusa glave, koji su kod svakog ovjeka
karakteristini jednako kao i otisci prstiju, te jedne porculanske krune na prvom
desnom gornjem sjekutiu, nismo otkrili nita drugo po emu bismo mogli
identificirati rtvu.
Blizu podneva odgurali smo je natrag preko hodnika do sobe za
obdukciju i prikvaili njezin stol za najdalji umivaonik za disekciju, u kutu
postorije, izvan prometnog dijela. Ostali umivaonici bili su zauzeti. ulo se
glasno bubnjanje vode po nehrajuem eliku i valjanje metalnih ljestava amotamo. Dok su ostali doktori vagali i secirali organe, diktirajui nalaze u male
mikrofone, detektivi su motrili sa strane. Razgovor je obino bio neuvijen, pun
izlomljenih reenica; naa je komunikacija bila poput ivota naih rtava,
nesuvisla i preputena sluaju.
- Oprostite, treba mi mjesto na kojem vi stojite. Prokletstvo, treba mi
baterija.
- Kakva? Kakva god ide u ovu kameru.
- Dvadeset dolara, u prednjem desnom depu.
- Vjerojatno nije pljaka.
- Tko e izbrojiti pilule. Ima ih na vagone.
- Doktorice Scarpetta, upravo nam je stigao jo jedan sluaj. Sumnja na
ubojstvo, rekao je glasno specijalizant, sputajui slualicu telefona
rezerviranog samo za iste ruke.
- Moda e morati priekati do sutra, odgovorila sam. Gomila posla, koji
tek treba obaviti, neumoljivo se poveavala.
- Imamo pitolj iz sluaja ubojstva sa samoubojstvom, povikao je jedan
od mojih asistenata.
- Napunjen? uzvratila sam pitanjem.

64

- Ne. Otila sam preko da provjerim, jer nikad nita nisam uzimala zdravo
za gotovo u sluajevima u kojima bi oruje stiglo s tijelom rtve. Mrtvi ovjek
krupnog tijela leao je jo odjeven u izlizane traperice, depova izvrnutih od
policijskog pregleda. ake su mu bile zatiene smeim papirnatim vreicama,
zbog eventualnih znakova pucanja. Kada smo mu pod glavu postavili drveni
podmeta, iz nosa je procurila krv.
- Imate li to protiv da ja pogledam pitolj? upitala sam detektiva kroz
cvile pile marke Stryker.
- Samo izvolite. Ve sam uzeo otiske.
Podigla sam pitolj marke Smith & Wesson i povukla kliza da provjerim
je li napunjen, no leita za metke bila su prazna. Nekoliko sam puta runikom
pritisnula prostrijelnu ranu na glavi ovjeka, dok je Chuck Ruffin, nadglednik
mrtvanice, otrio no povlaei ga dugim pokretima po kamenu za otrenje.
- Vidite li crno oko ulazne rane i otisak otvora cijevi? upitala sam.
Detektiv i specijalizant nagnuli su se blie. Bacite pogled na ovo. Nain na koji
je cijev bila priljubljena govori da se radi o denjaku. Izlazna rana je ovdje, a po
kapanju krvi vidite da je leao na desnoj strani.
- Upravo smo ga tako i nali, rekao je detektiv, dok je pila nastavljala
cviljeti i dizati prainu, prolazei kroz kost.
- Obavezno utvrdite kalibar, vrstu i model oruja, rekla sam, vrativi se
svom tunom zadatku. I je li municija zrno ili metak upljeg vrha?
- Zrno. Remington, devet milimetara.
Fielding je dovezao drugi stol, smjestio ga paralelno uz onaj na kojem je
leao na sluaj i pokrio ga plahtom. Zatim je na taj stol poeo slagati izgorene
ostatke koje smo ranije detaljno pregledali. Za to vrijeme, ja sam mjerila duinu
duboko nagorjelih natkoljeninih kostiju, nadajui se da u po tom podatku
moi procijeniti visinu rtve. Dio nogu, od neto iznad koljena do lanaka,
potpuno je nestao, ali stopala su bila poteena zahvaljujui izmama. Osim
toga, vatra joj je potpuno unitila obje ruke. Prikupili smo komadie tkanine i
nacrtali dijagrame te uzeli jo uzoraka ivotinjskih dlaka. Napravili smo sve to
smo mogli prije mukotrpnog zadatka uklanjanja stakla.
- Pustimo toplu vodu iz slavine, rekla sam Fieldingu. Moda moemo
odlijepiti staklo a da ne razderemo kou.
- Ovo je poput prokletog peenja koje se zalijepilo za tavu.
- Zato vi deki uvijek povlaite paralele s hranom? zauo se dubok,
samouvjeren glas koji sam prepoznala istog trena.
Teun McGovern prilazila je naem stolu, u punoj zatitnoj opremi za
mrtvanicu, s izrazom napetosti u oima iza titnika za lice. Na trenutak smo
zurile izravno jedna u drugu. Nije me ni najmanje iznenadilo da je ATF poslao
istraitelja za palee da promatra postmortalni pregled, ali da e se pojaviti
McGovernova, to uope nisam oekivala.
- Kako napredujete u Warrentonu? upitala sam je.
- I dalje marljivo radimo, odgovorila je. Nismo pronali Sparkesovo

tijelo, to je dobro, s obzirom da nije mrtav.

- Zgodna ala, ree Fielding.
McGovernova se zaustavila meni nasuprot. Kako je ostala stajati dosta
daleko od stola, zakljuila sam da vjerojatno nikad prije nije vidjela obdukciju.
- Dakle, to tono radite? pitala je, kad sam uzela mrk u ruke. Pustit
emo da voda tee izmeu koe i stakla u nadi da emo ih moi razdvojiti bez
daljnjih oteenja, odgovorila sam.
- A to ako ne uspije?
- Onda smo u tekoj gabuli, rekao je Fielding. Onda emo upotrijebiti
skalpel, objasnila sam.
No, skalpel nije bio potreban. Nakon nekoliko minuta neprekidne tople
kupke, poela sam vrlo polako i paljivo odvajati komad debelog stakla s lica
mrtve ene. Dok sam podizala staklo, koa joj se natezala i izobliavala, zbog
ega je izgledala jo uasnije. Fielding i ja smo neko vrijeme radili u tiini,
paljivo odlaui krhotine i komadie stakla popucalog od vruine u plastinu
posudu. Za ovo nam je trebalo sat vremena. Kada smo zavrili, smrad je bio jo
jai. Ostaci nesretnice sada su izgledali jo jadnije i manje, a ozljede njezine
glave jo upadljivije.
- Boe moj, ree McGovernova, pribliivi se. Ovo je neto najstranije
to sam ikad vidjela u ivotu.
Donji dio lica bio je bijel poput krede. Pred nama je, otvorenih eljusti i
mjestimino poispadalih zuba, lealo neto to se jedva moglo prepoznati kao
ljudska lubanja. Vei dio uki je nedostajao, ali od oiju navie meso je bilo
skuhano i zapanjujue dobro ouvano. Mogla sam vidjeti svijetle dlaice uz
liniju vlasita. elo je bilo nedirnuto, iako lagano izbrazdano i ne ba potpuno
glatko, zbog uklanjanja stakla. Ako je i imala bore, vie ih se nije moglo
pronai.
- Ne mogu shvatiti koji je pak ovo vrag, rekao je Fielding, prouavajui
komadie materijala upletenog u kosu. Ima ga posvuda, sve do koe vlasita.
Neki su izgledali poput komadia izgorenog papira, dok su ostali
komadii bili besprijekorno ouvani i fluorescentno ruiasti. Sastrugala sam ih
nekoliko skalpelom i odloila u drugu kutijicu.
- Ovo emo ostaviti labosima, da pokuaju odrediti o emu se radi, rekla
sam McGovernovoj.
- Apsolutno, odgovorila je.
Kosa je bila duga tridesetest i pol centimetara. Jednu sam vlas sauvala
za DNA analizu, radi usporedbe, u sluaju da ikada doemo do uzorka kose dok
je bila iva.
- Ako je pronaemo meu osobama prijavljenim kao nestale, rekla sam
McGovernovoj, a vi se doepate njezine etkice za zube, moemo na dlaicama
etkice potraiti bukalne stanice. Te stanice oblau sluznicu usta i mogu se
iskoristiti za usporedbu analizom DNA. etka za kosu takoer bi dobro
posluila.

66

Zapisala je to sam rekla. Pomaknula sam kirurku lampu blie lijevoj

sljepoonoj regiji i povealom pomno pregledala onu ozljedu slinu krvarenju iz
tkiva poteenog vatre.
- Izgleda da tu imamo nekakvu ozljedu, rekla sam. Definitivno se ne radi
o pucanju koe, ni o artefaktu vatre. Vjerojatno je u pitanju posjekotina s
nekakvim sjajnim krhotinicama u zidu rane.
- Je li se mogla onesvijestiti od ugljinog monoksida, pasti i udariti
glavom? McGovernova je izrekla na glas pitanje koje nas je sve muilo.
- Samo ako je udarila o neto vrlo otro, rekla sam, fotografirajui tijelo.
- Dajte da pogledam, rekao je Fielding. Prepustila sam mu povealo. Ne
vidim znakove kidanja, ni da su rubovi rane razderani, primijetio je, kiljei
kroz povealo.
- Ne, nema laceracije, sloila sam se. Vie izgleda kao ozljeda nanesena
otrim predmetom.
Vratio mi je povealo i upotrijebio plastine hvataljke da paljivo istrue
sjajne ostatke iz rane. Ja sam obrisala hvataljke o komadi istog pamunog
platna i prila oblinjem stolu na kojem se nalazio obdukcijski mikroskop.
Poloila sam tkaninu na postolje mikroskopa i namjestila izvor svjetlosti tako da
se odbija od uzorka. Pogledala sam kroz okular, izotravajui sliku okretanjem
makrovijka i mikrovijka.
U krugu reflektirane svjetlosti vidjelo se nekoliko srebrnkastih komadia,
isprugane ravne povrine. Nalikovali su na metalne strugotine, poput onih od
tokarskog stroja. Namjestila sam Polaroidovu MicroCam kameru na mikroskop
i napravila brzorazvijajue fotografije visoke rezolucije i u boji.
- Pogledajte, rekla sam.
Nad mikroskop se prvo nagnuo Fielding, a zatim McGovernova. Jeste li
ikada vidjeli neto takvo? pitala sam.
Odlijepila sam zatitni papir s ve razvijene fotografije i provjerila je li
dobro ispala.
- Podsjea me na vilinu kosu za boino drvce, kada postane smeurana
od starosti i uporabe, rekao je Fielding.
- Preneseno s predmeta kojim je posjeena, bilo je sve to je
McGovernova rekla.
- To i ja mislim, sloila sam se.
Uklonila sam komadi bijele tkanine s postolja mikroskopa i sauvala
strugotine izmeu dviju kuglica pamuka, koje sam spremila u posudicu za
uvanje dokaza od metala.
- Jo neto za labose, rekla sam McGovernovoj.
- Koliko e im vremena trebati? upitala je McGovernova. Pitam jer, ako
bude problema, moemo obaviti analize u naim labosima u Rockvilleu.
- Nee biti problema. Pogledala sam Fieldinga i rekla: Mislim da dalje
mogu sama.
- OK, rekao je. Prelazim na sljedei sluaj.

Otvorila sam vrat rtve da potraim znakove traume na organima i

miiima u njegovoj unutranjosti, izvadivi prvo jezik. McGovernova je sve to
stoiki promatrala. Postupak je bio grozan za gledanje, pravi test za odvajanje
jakih od slabih.
- Nita ovdje, rekla sam, ispirui jezik. Osuila sam ga runikom. Nema
znakova ugriza koji bi ukazivali na epileptiki napad. Drugih ozljeda nema.
Pogledala sam u dunik blistavih glatkih stijenki. ak nisam nala, to
znai da rtva vie nije disala kada su vruina i plamen doli do nje. No, nala
sam krv i to je bio sljedei zlokobni znak.
- Jo jedna ozljeda nastala premortem; rekla sam.
- Moda je neto palo na nju nakon smrti, a ne prije? rekla je
McGovernova.
- Nije se dogodilo tim redom.
Unijela sam ozljedu na dijagram i izdiktirala nalaz u mikrofon. Krv u
dinim putevima znai da ju je aspirirala, ili udahnula, objasnila sam. Znai da
je oito disala u trenutku nastupa traume.
- Traume kakve vrste? pitala je onda.
- Penetrirajue ozljede. Grlo je ili ubodeno ili presjeeno. Ne vidim
znakova traume baze lubanje, plua ili vrata. Nema kontuzija ni slomljenih
kostiju. Jezina kost joj je itava. S obzirom na to da su veliki rog i trup jezine
kosti srasli, rtva je vjerojatno starija od dvadeset godina i najvjerojatnije nije
bila zadavljena ni rukama, ni nekakvim povezom.
Ponovno sam poela diktirati.
- Koa pod bradom i povrni miii potpuno su izgorjeli, rekla sam u mali
mikrofon na svojoj odori. Krv koagulirana od vruine u distalnom dijelu
dunika, primarnim, sekundarnim i tercijarnim bronhima. Hemoaspiracija i krv
u jednjaku.
Nainila sam rez u obliku slova Y da otvorim dehidrirano, uniteno tijelo.
Ostatak obdukcije veim se dijelom pokazao kao rutinski posao. Iako ispeeni,
svi su unutarnji organi bili u okviru normalnih dimenzija, a organi za
reprodukciju potvrdili su da je enskoga spola. Neto krvi nalazilo se i u elucu;
inae je bio prazan.
No, nekakvih znakova bolesti ili ozljeda, bilo starih ili svjeih, nisam
nala.
Visinu nisam mogla utvrditi sa stopostotnom sigurnou, ali sam mogla
dobiti priblinu vrijednost preko Trotter-Gleserovih tablica i regresijske formule
za usporedbu duine natkoljenine kosti s graom rtve. Sjedila sam oko sat
vremena za stolom i listala Bassov Kotani sustav ovjeka, sve dok nisam
pronala odgovarajuu tablicu za amerike bjelkinje. Na temelju duine
natkoljenine kosti od 50.2 centimetara, predviena visina ene iznosila je sto
sedamdeset sedam centimetara.
Teinu nije bilo lako odrediti. Nije bilo ni tablice, ni karte, ni znanstvenog
naina izraunavanja mase na temelju kojih bih to mogla saznati. Zapravo,

68

obino smo nagaali teinu rtve prema konfekcijskom broju njezine odjee. U
ovom je sluaju rtva nosila traperice broj 38. Tako sam, na temelju
prikupljenih podataka, pretpostavila da je teila izmeu pedesetpet i ezdeset
kilograma.
- Drugim rijeima, rekla sam McGovernovoj, bila je visoka i vrlo vitka.
Znamo i da je imala dugu plavu kosu, da je vjerojatno bila seksualno aktivna,
mogue je da se dobro snalazila s konjima i ve je bila mrtva u Sparkesovoj
kui kad je vatra dola do nje. Takoer znam da je zadobila teku ozljedu prije
smrti u podruju gornjeg dijela vrata i posjekotinu, tono tu, na lijevoj
slijepoonici. Pokazala sam. Kako su te ozljede nanesene, ne bih znala rei.
Ustala sam sa stolice i pokupila papire. McGovernova me promatrala
oima zastrtim mislima. Skinula je titnik za lice i masku te odvezala svoju kutu
na leima.
- Postoji li nain na koji bi mogla provjeriti da li je imala problema s
drogom? zapitala me. Telefon je uporno zvonio. Toksikologija e nam
zasigurno pokazati je li bila pod utjecajem droge, rekla sam. Mogli bi se pronai
i kristali ili granulomi oko stranog tijela u njezinim pluima, prouzroeni tekim
tvarima poput pudera ili niti pamuka to se koristi za proiavanje droge od
neistoa. Naalost, nedostaju podruja na kojima bismo s najveom
vjerojatnou mogli pronai tragove uboda igle.
- A to je s njezinim mozgom?Bi li kronino uivanje alkohola moglo
prouzroiti nekakvo oteenje koje bi ti mogla vidjeti? Na primjer, ako je imala
teke psihike probleme ili je postajala psihotina i tome slino? Sudei po
Sparkesovim rijeima, imala je neku mentalnu bolest, konstatirala je
McGovernova. Na primjer, ako je bila depresivna ili manino-depresivna, bi li ti
to mogla ustanoviti?
Lubanja je sad ve bila otvorena, a gumasti mozak, stisnut od vatre,
razrezan na ploi za disekciju.
- Prvo, odgovorila sam, mozak nam ne moe biti ni od kakve pomoi jer
je skuhan. No, ak i da nije, traenje morfolokih korelacija s odreenom
psihijatrijskom boleu jo je, u veini sluajeva, na teorijskoj razini. Proirenje
modanih brazdi, na primjer, i stanjena siva kora zbog atrofije mogli bi biti
smjerokaz, ako bismo znali prvobitnu teinu mozga dok je jo bila zdrava. U
tom sluaju, moda bismo mogli rei: s obzirom na to da joj je mozak laki za
sto grama nego prije, mogla je patiti od nekakve mentalne bolesti. Osim ako
nema kakvo oteenje ili staru ozljedu glave, koji bi mogli ukazati na uzrok
problema, odgovor na tvoje pitanje je - ne, ne bih mogla.
McGovernova je utjela. Nisu joj promakli ni moj kliniki nastup ni
neprijateljsko raspoloenje. Iako sam bila svjesna da lako planem kada sam u
njezinu drutvu, nisam mogla ublaiti svoje ponaanje. Preletjela sam pogledom
po dvorani, traei Ruffina. Nalazio se pokraj prvog umivaonika, dugim
pokretima ivajui iglom i koncem rez u obliku slova Y. Mahnula sam mu i
otila do njega. Ruffin je bio previe mlad da bi ga zabrinjavala pomisao na

tridesetu. K tome, proao je obuku i u operacijskoj dvorani i u pogrebnom

zavodu.
- Chuck, molim te, zavri ovo i vrati je u hladnjak, rekla sam mu.
- Razumijem.
Dok sam svlaila rukavice, bacajui ih zajedno s maskom u jednu od
crvenih kanti za bioloki opasan otpad, razmjetenih posvuda po sobi za
obdukciju, Chuck se vratio na svoje mjesto pokraj umivaonika da zavri svoj
zadatak ivanja lea.
- Idemo na kavu u moj ured, predloila sam McGovernovoj, pokuavajui
biti neto pristojnija. Da zakljuimo raspravu.
U svlaionici smo se oprale antibakterijskim sapunom i odjenule. Imala
sam nekoliko pitanja za McGovernovu u vezi sa sluajem, ali iskreno govorei,
zanimala me i ona osobno.
- Da se vratim na temu o vjerojatnosti mentalne bolesti kao posljedice
droge, poela je McGovernova, dok smo ile hodnikom. Mnogi su ljudi s tim
problemom autodestruktivni, zar ne?
- Na ovaj ili onaj nain.
- Umru nesretnim sluajem, ubiju se, to nas vraa na glavno pitanje,
rekla je. Je li se to dogodilo i u ovom sluaju? Je li mogue da je bila drogirana i
da se ubila?
- Sve to znam jest da ima ozljedu koja je nanesena prije smrti, ponovno
sam naglasila.
- Ali mogla si ju je sama nanijeti, ako nije bila pri istoj pameti, ree
McGovernova. Bog zna kakva se sve samosakaenja viaju kada su ljudi
psihotini.
To je bila istina. Radila sam na sluajevima u kojima su ljudi sami sebi
presjekli grkljan, proboli se noem u prsa, amputirali vlastite udove, pucali si u
genitalije ili odetali u rijeku da se utope. Popis grozota koje su radili samima
sebi bio je predug, a kad god bih mislila da sam vidjela sve to se moglo vidjeti,
u naoj bi mrtvanici osvanulo neto sasvim novo i jo uasnije.
Dok sam otkljuavala ured, telefon je ve zvonio i ja sam u posljednjem
trenutku zgrabila slualicu.
- Scarpetta, rekla sam.
- Imam neke rezultate za vas, oglasio se Tim Cooper, toksikolog. Etanol,
metanol, izopropanol i aceton - nula. Ugljini monoksid je ispod sedam posto.
Nastavljam s ostalim testovima.
- Hvala. to bih ja bez tebe, rekla sam.
Kada sam spustila slualicu, pogledala sam McGovernovu i prenijela joj
to mi je Cooper upravo rekao.
- Bila je mrtva prije poara, objasnila sam. Uzrok njezine smrti je
iskrvarenje i asfiksija prouzroena aspiracijom krvi iz otre ozljede vrata. to se
tie naina, to ostavljam otvorenim do daljnje istrage. U meuvremenu je
trebamo identificirati, Napravit u to mogu ako ponemo s tim postupkom:

70

- A ja bih toboe trebala zamisliti kako je ova ena podmetnula poar i

onda si prerezala grkljan prije no to je vatra dospjela do nje? rekla je, prtei
ljutnjom.
Nisam odgovorila, odmjeravajui koliinu kave za aparat smjeten na
oblinjem pultu.
- Tebi se ne ini da je to poprilino nategnuta pria? nastavila je.
Nalila sam vodu iz boce i ukljuila aparat.
- Kay, nitko nee htjeti uti rije: ubojstvo, rekla je. Kako zbog Kennetha
Sparkesa, tako i zbog svega to to za sobom povlai. Nadam se da shvaa pred
ime se nalazi.
- I pred ime se nalazi ATF, rekla sam, sjedajui preko puta nje za svoj
beznadno pretrpani stol.
- Gledaj, nije me briga tko je Sparkes, odgovorila je. Obavljam svaki
posao kao da u ga zakljuiti uhienjem. Ja nisam ta koja e se morati nositi s
ovdanjom politikom.
No, ja nisam razmiljala ni o medijima ni o Sparkesu. Razmiljala sam
kako me je ovaj sluaj uznemirio puno dublje, na nain koji nisam mogla
dokuiti.
- Koliko ete se jo zadrati na mjestu zloina? upitala sam je.
- Jo jedan dan. Dva, najvie, uzvratila je. Sparkes nam je dao podatke,
kao i osiguravajue drutvo, o tome to se sve nalazilo u kui. Ve su antikni
namjetaj, stari drveni podovi i drvena oplata sami po sebi bili golema koliina
gorive tvari.
- A to je s glavnom kupaonicom? pitala sam. Ako kaemo da je tu
sredite poara.
Oklijevala je. Oito, u tome i je problem.
- Tono. Ako se nije upotrijebila lakozapaljiva tekuina ili barem neki
destilat petroleja, kako se vatra zapalila?
- Deki razbijaju glavu tim pitanjem, rekla je, vidljivo frustrirana. A i ja,
takoer. Ako pokuam pretpostaviti koliko bi energije trebalo za potpuno
razvijeni poar u toj prostoriji, potrebne koliine gorive tvari u njoj nema.
Prema Sparkesovim rijeima, u kupaonici su se nalazili samo otira pred kadom
i runici. Ormarii i ugraeni elementi po mjeri bili su napravljeni od bruenog
elika. Tu je imao staklena vrata, a zavjese na prozoru su bile vrlo tanke.
Zastala je. ulo se samo grgljanje aparata za kavu.
- O emu, dakle, priamo? nastavila je. Ukupno pet, est stotina kilovata
na sobu od tri na pet metara? Jasno, postoje i druge varijable. Kao na primjer
koliko je zraka ulazilo kroz vrata.
- A to je s ostatkom kue? Upravo si rekla da je tamo bilo dovoljno
gorive tvari, tono?
- Zanima nas samo jedna prostorija, Kay. A to je prostorija nastanka
poara. Bez mjesta nastanka, ostatak gorive tvari nije vaan.
- Shvaam.

- Znam da je plamen unitio strop u toj kupaonici, znam koliko je morao

biti visok i koliko je kilovata energije bilo potrebno da se razvije potpuno
razbuktali poar. A tepih pred kadom i moda par runika te zavjese nisu mogli
ni priblino prouzroiti neto takvo.
Znala sam da su njezine inenjerske jednadbe s matematike toke
gledita bile besprijekorne, pa stoga nisam sumnjala u njezine rijei. No, to nije
bilo vano. Mene je i dalje muio isti problem. Imala sam razloga vjerovati da
se radi o ubojstvu i da je u trenutku nastanka vatre tijelo rtve bilo unutar glavne
kupaonice, njezinih nezapaljivih mramornih podova, velikih ogledala i elika.
tovie, moglo je biti ak i u kadi.
- A to je s otvorenim prozorom na stropu? upitala sam McGovernow.
Uklapa li se on u tvoju teoriju?
- Mogao bi. I to zato to je, ponavljam, plamen morao biti jako visok da
staklo pukne od vruine. Onda bi toplina suknula kroz taj otvor kao kroz
dimnjak. Svaka vatra ima poseban karakter, no odreeni obrasci uvijek su isti,
jer podlijeu zakonima fizike.
- Razumijem.
- Postoje etiri faze, nastavila je, kao da ja o tome pojma nemam. U prvoj,
poetnoj fazi poara, diu se stupovi goruih plinova, plamen i dim. To bi bio
sluaj da se, recimo, zapalio tepih pred kadom. to se plinovi diu vie iznad
vatre, to se vie hlade i postaju gui. Mijeaju se s nusproduktima izgaranja,
poinju se sputati i ciklus se ponavlja, stvarajui turbulentni dim koji se iri
horizontalno. Ono to se zatim trebalo dogoditi jest da se taj sloj dima
nastavljao sputati do nekakvog ventilacijskog otvora - pretpostavljamo da su u
naem sluaju tu ulogu odigrala vrata kupaonice. Zatim takav sloj dima istjee
kroz otvor van, ako istovremeno svjei zrak struji unutra. tako je bilo dovoljno
kisika, temperatura na stropu mogla je narasti na vie od 600
stupnjeva,Celzijevih i - bum! Imamo razbuktali poar ili potpuno razvijenu
vatru.
- Potpuno razvijena vatra u glavnoj kupaonici, rekla sam.
- A zatim se nastavila iriti u ostale prostorije gdje je zrak bogat kisikom i
gdje ima dovoljno gorive tvari da spali kuu do temelja, odgovorila je. Tako da
ono to me brine nije nain irenja vatre, nego kako je poela. Kao to rekoh,
tepih pred kadom, zavjese. to nije bilo dovoljno. Osim ako nije bilo jo neega.
- Moda i jest, rekla sam, ustajui da nam natoim kavu. S ime je pije?
upitala sam.
- Sa lagom i eerom. Pratila me pogledom.
- Nita od onih umjetnih dodataka, molim.
Ja sam svoju kavu pila istu. Dok sam stavljala velike alice na stol,
McGovernova je pogledom lutala po mojoj radnoj sobi. Svakako je bila svjetlija
i suvremenija od one koju sam imala u staroj zgradi na uglu etrnaeste i
Franklinove, ali zapravo nisam se imala vie gdje proiriti. Da sve bude gore,
poastili su me kutom s prozorima primjerenim nekom direktoru velike

72

kompanije, a svatko tko razumije lijenike zna da su im potrebniji zidovi

prekriveni policama za knjige, a ne blindirano staklo na prozorima s pogledom
na parkiralite i autocestu Petersburg. Stotine mojih medicinskih, pravnih i
sudsko-medicinskih ogleda, asopisa i golemih svezaka knjiga bili su stisnuti na
policama, u nekim sluajevima ak u dvostrukim redovima. Mojoj sekretarici
Rose nije bilo neobino da me uje kako psujem jer nikako ne uspijevam
pronai neki prirunik u trenutku kada bi mi zatrebao.
- Teun, rekla sam, pijuckajui kavu, elim iskoristiti ovu prigodu da ti
zahvalim to se brine o Lucy.
- Lucy se sama brine o sebi, rekla je. Nije uvijek bilo tako.
Nasmijeila sam se, trudei se da izgledam dobrohotnije, da sakrijem
povrijeenost i ljubomoru to su oblikovale trn u mojem srcu.
- No, u pravu si, rekla sam. Mislim da joj sada to zaista zadivljujue
polazi za rukom. Uvjerena sam da e joj rad u Philadelphiji koristiti.
McGovernova je iitavala svaki signal koji ,sam joj odailjala i bilo mi je
jasno da je shvaala i vie no to sam eljela.
- Kay, njezin put nee biti lak, izjavila je potom. Bez obzira na to to ja
napravila.
Vrtjela je alicu kave u ruci, kao da se sprema okusiti prvi gutljaj finog
vina.
- Ja sam joj mentorica, a ne majka, ree McGovernova.
Ta me je izjava strahovito iznervirala, to se moglo primijetiti kada sam
odjednom zgrabila slualicu i naloila Rose da mi ne prespaja telefonske pozive.
Ustala sam i zatvorila vrata.
- Nadam se da ne prelazi u tvoj ured zato to joj treba majka, hladno sam
odgovorila, vraajui se za svoj radni stol, koji je sluio i kao barijera izmeu
nas dviju.
- Lucy je prije svega vrhunska profesionalka. McGovernova je podigla
ruku da me zaustavi.
- Stani malo, prosvjedovala je. Naravno da je. Ja joj samo nita ne mogu
zajamiti. Ona je velika cura, ali takve su i prepreke pred njom. Neki e joj
zamjeriti to je radila za FBI i takvi e iste sekunde rei da je prepotentna i da
nema iskustva s konkretnim radom na sluajevima.
- Taj stereotip ne bi trebao dugo potrajati, rekla sam. Bilo mi je vrlo teko
objektivno s njom raspravljati o mojoj neakinji.
- Ah, potrajat e otprilike onoliko koliko treba da je vide kako sputa
helikopter ili programira robota koji e ukloniti podmetnutu bombu, duhovito je
komentirala. Ili izrauna napamet Q-toke koje mi ostali ne znamo rijeiti ni na
kalkulatoru.
Q-toka je u argonu oznaavala matematike jednadbe u znanstvenim
proraunima pri procjenjivanju fizikalnih i kemijskih svojstava vatre na temelju
onog to je istraitelj primijetio na mjestu poara ili to mu je priopio svjedok.
Nisam ba bila sigurna da e Lucy stei puno prijatelja svojom sposobnou da

takve ezoterine formule izraunava napamet.

- Teun, rekla sam, ublaavajui ton glasa. Lucy je drugaija, a to nije
uvijek dobro. Zapravo, na mnogo naina isti je hendikep biti genij kao i biti
retardiran.
- Apsolutno. Svjesnija sam toga no to misli.
- Sve dok razumije. rekla sam, kao da joj nevoljko predajem tafetnu
palicu Lucyina tekog odrastanja.
- I dok god ti razumije da se prema njoj postupalo i postupat e se kao i
prema svakome drugome. to ukljuuje i reakcije drugih agenata na teret
njezine prolosti, kao i glasine o njezinim razlozima, naputanja FBI-a i
navodnom privatnom ivotu, iskreno je izjavila.
Uputila sam joj dug i vrst pogled, pitajui se koliko li je zaista znala o
Lucy. Izuzmemo li mogunost da je moda dobila informacije od nekoga iz
Ureda, nije mi na pamet padao ni jedan razlog zbog kojeg bi ona trebala znati
ita o ljubavnoj vezi moje neakinje s Carrie Grethen te svih implikacija koje bi
to moglo imati tijekom suenja, pod uvjetom da Carrie uope bude uhvaena.
Puka pomisao na to bila je dovoljna da baci sjenu na ionako mraan dan, a moja
nelagodna utnja natjerala je McGovernovu da ispuni tiinu.
- Ja imam sina, rekla je tiho, buljei u kavu. Znam kako je to kada djeca
odrastu i odjednom nestanu. Odu svojim putem, prezaposleni su da te posjete ili
nazovu telefonom.
- Lucy je odavno odrasla, brzo sam rekla. Nisam eljela njezino
suosjeanje. I nikada nije ivjela sa mnom, barem ne stalno. Na neki nain,
nikada nije bila tu.
No McGovernova se samo nasmijeila, ustajui sa stolice. Moram
provjeriti svoje trupe, rekla je. Bolje da krenem.

74

6
U ETIRI SATA TOG ISTOG POSLIJEPODNEVA ULA SAM U
DVORANU
za obdukcije, gdje je moje osoblje jo imalo pune ruke posla. Pozvala sam
Chucka koji je radio s jo dvojicom mojih specijalizanta na izgorjelom tijelu
ene. Plastinim su patulama skidali meso sa njezinih kostiju to su bolje mogli
s obzirom na to da bi ih svaki instrument od tvreg materijala mogao izgrepsti.
Gulei tkivo s lubanje, Chuck se znojio pod kirurkom kapom maskom,
blago staklastog pogleda u smeim oima iza titnika lice. Bio je visok i ilav, s
kratkom kosom boje pijeska, koja je pokazivala sklonost stranju u svim
smjerovima bez obzira na to koliko gela upotrijebio, to je samo pridonosilo
njegovoj djeakoj privlanosti. Iako je ovdje radio ve godinu dana, jo me se
bojao.
- Chuck? ponovila sam, paljivo promatrajui izvoenje jednog od
mnogih leinarskih zadataka u sudskoj medicini.
- Da, efice.
Prestao je sa struganjem i pogledao me ispod oka. Kako tijelo nije bilo
uvano u hladnjaku, proces raspadanja mesa se nastavio i smrad je iz minute u
minutu postajao sve gori. Nisam se ba veselila poslu koji me ekao.
- Samo da provjerim jo jedanput, rekla sam Ruffinu, koji se savijao
koliko je bio visok i svaki put kada bi pogledao osobu sa kojom je priao, vrat
bi mu se izvio kao u kornjae. Nai stari poklopci nisu preivjeli selidbu.
- Ne, rekao je. Mislim da smo ih bacili.
- To se vjerojatno i trebalo uiniti, odgovorila sam mu. znai da sada ti i
ja moramo u nabavu.
- Da?
- Sada.
Nije tratio vrijeme. Odmah je odjurio u muku svlaionicu da se izvue iz
prljavog, smrdljivog zelenog kirurkog odijela i otuira se koliko je trebalo da
ispere ampon iz kose. Kada smo se susreli na hodniku, gdje sam mu uruila
sveanj kljueva, jo se znojio i lice mu je bilo rumeno od ribanja. Tamnocrveni
slubeni auto marke Tahoe nalazio se na parkiralitu i ja sam sjela na
suvozaevo sjedite, preputajui Ruffinu da vozi.
- Idemo u Coleovu prodavaonicu posua za restorane, rekla sam mu, kad
je veliki motor auta oivio. Nalazi se dva bloka kua zapadno od Parhama, na
Broadu. Samo izai na cestu broj 64 i skreni na izlaz za West Broad, a zatim u
ti pokazati kojim putem dalje.
Pritisnuo je gumb daljinskog upravljaa prikvaenog na titniku za sunce
i teka vrata parkiralita poela su se dizati, putajui k nama sunevu svjetlost
koju nisam primijetila cijeli dan. Prometna pica tek je zapoela i sljedeih pola
sata bit e strana guva. Ruffin se za volanom drao poput stare gospoe. S
tamnim naoalama na oima i nagnut prema naprijed, vozio je brzinom od

desetak kilometara na sat manjom od propisane.

- Moe voziti malo bre, mirno sam mu rekla. Prodavaonica se zatvara u
pet sati, pa bismo trebali malo pouriti.
Nagazio je na papuicu te smo poletjeli naprijed. Prtljao je po pepeljari u
potrazi za kovanicama da plati cestarinu.
- Smijem li vas neto upitati, doktorice Scarpetta? prozborio je.
- Naravno.
- Stvar je malo bizarna.
Ponovno je bacio pogled na retrovizor. U redu.
- Znate, vidio sam svata, i u bolnici i u pogrebnom zavodu i tako to,
zapoeo je nervozno. I nita me nije stvarno uznemirilo, znate?
Usporio je kod naplatnih kuica i ubacio kovanicu u aparat. Rampa s
crvenim prugama se podigla i mi smo krenuli dalje, dok su ljudi u urbi brzo
promicali pokraj nas. Ruffin je zatvorio prozor.
- Prirodno je da te ovaj sluaj uznemiruje, zavrila sam misao umjesto
njega, odnosno, barem sam mislila da jesam.
No, nije mi to elio rei.
- Vidite, ja ujutro stiem u mrtvanicu uglavnom prije vas, rekao je
umjesto toga, oiju prikovanih uz cestu ispred nas. Tako da sam ja onaj koji
odgovara na telefonske pozive i priprema sve za vas, je 1' da? Znate, zato to
sam tamo sam.
Kimnula sam glavom, nemajui blagog pojma to e sljedee rei.
- Dakle, prije otprilike dva mjeseca, dok smo jo bili u staroj zgradi, im
bih ujutro uao u sobu, poeo bi zvoniti telefon. I kada bih se javio, s druge
strane ne bi bilo nikoga.
- Koliko se esto to dogaalo? pitala sam.
- Moda tri puta na tjedan. Katkad svaki dan. Jo uvijek se dogaa.
Sada je privukao moju pozornost.
- Dogaa se i nakon to smo se preselili? provjerila sam. Naravno, imamo
isti broj telefona, podsjetio me. Ali, da, efice. Zapravo, dogodilo se opet danas
ujutro. Sada se ve pomalo bojim. Samo sam mislio, ne bismo li trebali pokuati
pronai odakle dolaze ti pozivi, da vidimo to se to zbiva.
- Reci mi tono to se dogaa kada digne slualicu, rekla sam. Vozili
smo se saveznom cestom brzinom koja je tono odgovarala ogranienju.
- Kaem 'mrtvanica', rekao je. I tko god je taj koji zove, ne izusti ni rije.
uje se samo tiina, gotovo kao da je veza mrtva. Zato po nekoliko puta
ponovim 'halo?' i konano spustim slualicu. Uvjeren sam da netko slua s
druge strane. Jednostavno to osjeam.
- Zato mi to nisi prije rekao?
- Htio sam biti siguran da ne reagiram pretjerano ili da moda previe ne
umiljam, Zato to je najranije ujutro atmosfera u mrtvanici, to vam moram
rei, nekako jezovita. Jo je mrak i nema nikoga u blizini.
- Kae da su pozivi poeli prije otprilike dva mjeseca? Otprilike,

76

odgovorio je' Prvih nekoliko puta nisam brojio, znate.

Iivciralo me zato je ekao sve do sada da mi to kae, ali nije imalo
smisla objanjavati se oko toga.
- Prenijet u ovu priu kapetanu Marinu, rekla sam. U meuvremenu,
Chuck, mora mi rei ako se to ponovi. U redu? Kimnuo je u znak slaganja,
steui volan tako jako da su mu zglobovi na prstima pobijeljeli.
- Traimo veliku zgradu boje bijele kave, tono poslije sljedeeg
semafora. Vidjet emo je s lijeve strane, na kunom broju oko devet tisua,
odmah poslije Jona's.
Coleova prodavaonica zatvarala se za petnaest minuta i kad smo stigli,
osim naeg, na parkiralitu su se nalazila jo samo dva automobila. Izali smo iz
auta i uli u golemi prostor hladnog klimatiziranog zraka s prolazima izmeu
redova metalnih polica to su se pruale do stropa. Na policama se nalazilo
natrpano sve od restoranskih kutlaa i lica, preko termos-posua i toplih
stolova za restorane sa samoposluivanjem, do divovskih aparata za kavu i
miksera. No, mene je zanimalo metalno posue. Nakon kratkog pregledavanja,
pronala sam odjeljak koji sam traila na pola puta prema kraju prodavaonice,
pokraj elektrinih lonaca i alica za mjere.
Poela sam dizati aluminijske tave i lonce kadli se odjednom pojavio
prodava. Bio je proelav s velikim trbuhom, a na desnoj je nadlaktici imao
tetovau gole ene koja igra karte.
- Mogu li vam pomoi? obratio se Ruffinu.
- Treba mi najvei lonac za kuhanje koji imate, odgovorila sam. Taj ima
etrdeset litara.
Posegnuo je gore prema polici koja je bila previsoka za mene i uruio
Ruffinu udovini lonac.
- Treba mi poklopac, rekla sam. Morat e ga se naruiti.
- Imate li neto duboko i pravokutnog oblika, rekla sam zatim, mislei na
duge kosti.
- Imam pleh od dvadeset litara.
Posegnuo je prema drugoj polici i uz zveket metala izvukao pleh koji je
vjerojatno bio namijenjen za dranje pire krumpira, povra ili kompota.
- Pretpostavljam da za ovo nemate poklopac, rekla sam.
- Imam. Izvukao je jednog uz klepetanje ostalih.
- Ovdje na poklopcu je urez za kutlau. Pretpostavljam da ete htjeti i
kutlau.
- Ne, hvala, rekla sam. elim samo neto dugako za mijeanje, drveno ili
plastino. I dva para kuhinjskih rukavica. to jo?
Pogledala sam u Ruffina, razmiljajui.
- Moda bismo trebali uzeti i lonac od dvadeset litara, za manje poslove?
mislila sam na glas.
- To je dobra ideja, sloio se. Taj e veliki lonac biti jako teak kada se
napuni vodom. A nema ga smisla upotrijebiti ako nam moe posluiti i neka

manja posuda umjesto njega. No, mislim da e vam ovaj put trebati vei lonac,
inae nee stati. Znate?
Prodava je sluao na nedokuivi razgovor, postajui sve zbunjeniji.
- Recite mi to planirate pripremiti. Moda vam mogu dati kakav savjet,
ponudio je pomo, ponovno se obrativi Ruffinu.
- Razne stvari, odgovorila sam. Uglavnom emo ih kuhati u vodi.
- Oh, razumijem, rekao je, iako nije nita shvatio. Pa, elite li jo neto?
- To je sve, odgovorila sam mu sa smijekom.
Dok je na blagajni utipkavao sto sedamdeset i sedam dolara za
restoransko posue, ja sam izvadila svoju lisnicu i potraila MasterCard.
- Nudite li kojim sluajem popust na robu za dravne potrebe? upitala
sam, kad mi je uzeo karticu.
- Ne, rekao je, trljajui podbradak i s mrtenjem gledao moju karticu.
Mislim da sam ve uo vae ime na vijestima.
Sumnjiavo me promatrao.
- Znam. Pucnuo je prstima.
- Vi ste ona dama koja se kandidirala za Senat prije nekoliko godina. I
moda za zamjenika guvernera? rekao je zadovoljno.
- To nisam ja, odgovorila sam, Trudim se ostati izvan politike,
- Ba kao i ja, glasno je izjavio dok smo Ruffin i ja iznosili kupljenu robu
kroz vrata. Svi su oni lopovi, do jednoga!
Kada smo se vratili u mrtvanicu, dala sam Ruffinu upute da izvue
ostatke izgorjele rtve iz hladnjaka i doveze ih s novim posudama u sobu za
razgradnju tkiva. Na brzinu sam presluala telefonske poruke koje su mi
uglavnom ostavili novinari i shvatila kako nervozno upkam kosu tek kada se
Rose pojavila na vratima koja su spajala naa dva ureda.
- Izgledate kao da ste imali lo dan, rekla je. Nita gori no obino.
- elite li alicu aja od cimeta?
- Mislim da ne, odgovorila sam. Ali, hvala na pitanju.
Rose je odloila snop potvrdi o smrti na moj radni stol, poveavajui tako
beskrajnu hrpu papira koje sam trebala parafirati ili potpisati. Danas je bila
odjevena u lijep kostim s hlaama mornarsko plave boje i svijetloljubiastu
bluzu. Na nogama je, kao i obino, imala crne kone cipele na vezanje u kojima
je lake hodala.
Rose je s obzirom na svoju dob ve odavno trebala otii u mirovinu. Iako
joj lice, kraljevskih crta i diskretno naminkano, nije odavalo prave godine, kosa
joj se prorijedila i postala potpuno sijeda, a artritis vidljivo nagrizao zglobove
prstiju, kria i kukova. Zbog te bolesti bilo joj je sve tee sjediti za radnim
stolom i brinuti se za mene, kao to je to radila od mojeg prvog dana na ovom
poslu.
- Skoro e est sati, rekla je, gledajui me blagim pogledom. Bacila sam
pogled na sat i poela s pregledavanjem papirologije i potpisivanjem
dokumenata.

78

- Pozvana sam na veeru u crkvu, diplomatski me je obavijestila.

- To je lijepo, rekla sam i namrtila se, itajui. Koliko puta, k vragu,
moram rei doktoru Charmichaelu da se pod uzrok smrti ne upisuje srani arest.
Isuse, pa svi umiru u sranom arestu. Umre i srce ti stane, zar ne? A ponovio je
i greku s respiratornim arestom, bez obzira na to koliko sam mu to ve puta
ispravila na potvrdama.
Ozlovoljeno sam uzdahnula.
- Koliko je ve godina mrtvozornik u okrugu Halifax? nastavila
- Najmanje tridesetpet godina.
- Doktorice Scarpetta, ne zaboravite da je ,on porodniar. K tome jo i
jako star, Rose me podsjetila. On je jedan dragi ovjek nesposoban da naui ita
novo. Jo tipka svoje nalaze na starom mehanikom pisaem stroju marke
Royal, pie vitiasta velika slova i tome slino. A razlog zbog kojeg sam
spomenula veeru u crkvi jest taj to za deset minuta moram biti tamo.
Napravila je stanku, promatrajui me preko ruba naoala za itanje.
- Ali mogu i ostati, ako elite, dodala je.
- Moram obaviti neke stvari, rekla sam joj. I ne pada mi na pamet da
ometam crkvenu veeru. Vau ili bilo iju. Ve i ovako imam dovoljno
problema s Bogom.
- U tom sluaju vam elim laku no, ree Rose. Moji diktati su vam u
koarici. Vidimo se ujutro.
Nakon to su njezini koraci utihnuli niz hodnik, obavila me potpuna tiina
naruavana jedino ukanjem papira koje sam premetala po stolu. Nekoliko sam
puta pomislila na Bentona, ali nisam popustila elji da ga nazovem, zato to jo
nisam bila spremna opustiti se. Ili se moda jednostavno jo nisam eljela
osjetiti kao ljudsko bie. Na kraju krajeva, ovjek se teko moe osjeati
normalnom osobom, koja ima normalne emocije, kada se sprema skuhati
ljudske ostatke u neemu to je u biti veliki lonac za juhu. Nekoliko minuta
poslije sedam, otila sam kroz hodnik do sobe za razgradnju tkiva koja se
nalazila dvoja vrata dalje, preko puta hladnjaka.
Otkljuala sam vrata i ula u malu jednostavnu prostoriju za obdukciju sa
zamrzivaem i specijalnom ventilacijom. Ostaci su bili prekriveni plahtom na
pokretnom stolu, a novi lonac od dvadeset litara pun vode nalazio se na
elektrinom kuhalu smjetenom ispod otvora odvoda za kemijski opasna
isparavanja, Stavila sam masku i rukavice te smanjila jainu kuhala da se kosti
ne bi jo vie otetile od topline. Dodala sam u vodu dvije mjerice deterdenta
za pranje rublja i sadraj jedne alice izbjeljivaa, da se ubrza odvajanje
fibroznih membrana, hrskavice i masti.
Rastvorila sam plahte i otkrila kosti s kojih je vei dio mekog tkiva bio
odstranjen. Jadni udovi izgledali su poput izgorjelih tapova.
Za njima su uslijedili kraljeci i rebra. Voda se zagrijavala i pare otrog
neugodnog mirisa poele su se dizati nad posudom. Morala sam vidjeti njezine
kosti potpuno ogoljene i iste, jer bi mi mogle neto otkriti, a drugog naina da

to postignem jednostavno nije bilo.

Neko sam vrijeme sjedila tako u toj sobici. Odvod je glasno usisavao
zrak, a ja lutala u mislima, zavaljena na stolcu. Bila sam umorna. Bila sam
emocionalno iscrpljena i osjeala se potpuno naputenom. Voda se ugrijala i u
loncu je zapoela posljednja obrada ostataka ene za koju sam vjerovala da je
ubijena. Ovakav zavretak - u obinom loncu - bio je na neki nain jo jedna
uvreda i okrutno ponienje za nju kao osobu.
- O, Boe, uzdahnula sam, kao da me Bog mogao uti. Blagoslovi je, ma
gdje bila.
Bilo je teko zamisliti da se ovjek moe svesti na kosti to se kuhaju u
loncu. to sam vie o tome razmiljala, to sam padala u dublju depresiju.
Negdje je netko volio ovu enu i ona je ipak neto postigla u ovom ivotu, prije
no to je okrutno liena tijela i identiteta. Ja sam svoj ivot provela pokuavajui
zadrati mrnju izvan njega, no sada je ve bilo prekasno. Bila je istina da sam
mrzila sadistike, zle ljude ija je svrha u ivotu bila da mue i otimaju ivot,
kao da je njihovo vlasnitvo. Istina je da su me pogubljenja duboko pogaala,
ali samo zato to bi s njima uskrsnuli beutni zloini i rtve koje je drutvo ve
i zaboravilo.
Para se dizala iz lonca kao vrua, vlana izmaglica, trujui zrak munim
smradom kostiju koji e s kuhanjem postajati sve slabiji. U mislima sam vidjela
sliku nekoga vitkog, visokog i plavokosog, nekoga u trapericama i izmama na
vezanje, s platinastim prstenom uguranim u stranji dep hlaa. Ruke su joj
nestale i vjerojatno nikada neu saznati veliinu njezinih prstiju i je li im je
prsten odgovarao. Iako je vjerojatnost za to bila mala. Fielding je najvjerojatnije
bio u pravu. Znala sam da moram jo neto pitati Sparkesa.
Razmiljala sam o njezinim ozljedama. Pokuala sam rekonstruirati na
koji ih je nain dobila i zato se njezino potpuno odjeveno tijelo nalazilo u
kupaonici. Bilo je neoekivano i neobino, ako smo bili u pravu, da se le nalazi
na takvome mjestu. Traperice joj nisu bile raskopane. Kada sam otkrila
patentni zatvara, bio je potpuno zatvoren, a bedra joj sigurno nisu bila gola, Na
temelju rastavljene sintetike tkanine koja se zalijepila za njezinu kou, nisam
imala razloga posumnjati da su joj grudi bile otkrivene. Iako ni jedan od ovih
nalaza nije iskljuivao seksualni napad, ni jedan mu nije govorio u prilog.
Provjeravala sam kosti kroz veo pare, kada me prenula zvonjava telefona.
Prvo sam pomislila da zovu iz pogrebnog drutva jer moraju dopremiti neije
tijelo, ali onda sam shvatila da lampica telefona titra pokraj linije za sobu za
obdukciju. Sjetila sam se to mi je Ruffin priao o sablasnim jutarnjim pozivima
i bila napola spremna da s druge strane veze ne ujem nikoga.
- Da, iznenada sam rekla u slualicu.
- Joo, 'ko je tebi pljun'o u veeru? Marino je uzvratio.
- Ah, rekla sam s olakanjem. Oprosti, mislila sam da netko zbija obijesne
ale.
- Kako to misli obijesne ale?

80

- Objasnit u ti kasnije, rekla sam. to se zbiva?

- Sjedim na tvom parkiralitu i nadam se da e me pustiti unutra.
- Dolazim.
Zapravo, bilo mi je jako drago to u imati drutvo. Pourila sam prema
zatvorenom parkiralitu i pritisnula puce na zidu. Velika vrata poela su se
dizati uz kripu i Marino se brzo sagnuo da proe ispod njih. Na tamnoj
pozadini noi vidjele su se mrlje uline rasvjete s natrijevim aruljama.
Primijetila sam da su nebo prekrili teki oblaci, nosei kiu.
- Zato si ovdje tako kasno? Marino me upitao na svoj uobiajeni gunavi
nain, sisajui cigaretu.
- U mojem uredu se ne pui, podsjetila sam ga.
- Kao da nekoga u ovoj jazbini brine pasivno puenje.
- Nekolicina nas jo die, rekla sam.
Bacio je cigaretu na betonski pod i nervozno je zgnjeio stopalom, kao da
nikada prije nismo proli ovaj ritual, ma ni jednom u ivotu. A zapravo nam je
ovo postala uobiajena procedura kojom smo na disfunkcionalni nain nekako
uvijek ispoetka potvrivali koliko smo meusobno vezani. Bila sam prilina
sigurna da bi se Marino osjetio povrijeenim da mu nisam zbog neega
prigovarala,
- Moe mi se pridruiti u sobi za razgradnju, rekla sam mu i zatvorila
vrata koja su vodila na parkiralite. Ba sam usred jednog posla.
- Da sam bar to prije znao, poalio se. Obavio bi' ono ta trebam s tobom
preko telefona.
- Ne brini. Nije nita strano. Samo istim neke kosti.
- Moda to tebi nije strano, rekao je, al' ja se nikad nisam navik'o na
miris kuhanih ljudi.
Uli smo u sobu za razgradnju tkiva. Pruila sam mu kirurku masku i
provjerila kako ide proces obrade. Smanjila sam podgrijavanje za dvadeset
stupnjeva tako da voda ne bi provrela i poela prevrtati kosti, pa bi udarale
jedna o drugu i o zid lonca. Marino je stavio masku da mu pokriva nos i usta i
zavezao je neurednim vorovima na zatiljku. Spazio je kutiju s rukavicama za
jednokratnu uporabu, otkinuo par i navukao ih. Njegova opsesivna zabrinutost
oko vanjskih uzronika koji bi ga mogli napasti bila je ista ironija, kada se zna
da je zapravo najvea opasnost za njegovo zdravlje bio njegov nain ivota.
Znojio se odjeven u prljavosmee hlae, bijelu koulju i kravatu koji su u
nekom trenutku dananjeg dana postali rtvom ketchupa.
- Imam par zanimljivosti za tebe, doktorice, rekao je, naslonivi se na
sjajni ulateni umivaonik. Provjerili smo tablice Mercedesa koji je izgorio iza
kue Kennetha Sparkesa. Pripadale su plavom Mercedes Benzu 240D iz'81
godine. Mjera kilometrae vjerojatno se obrnuo bar dva puta. Registracija je
gadna, na doktora Newtona Joycea iz Wilmingtona u Sjevernoj Karolini. Ime
mu je u telefonskom imeniku, ali nisam mog'o do' do njega. Javljala se samo
telefonska sekretarica.

- Claire Rawley je ila u kolu u Wilmingtonu. To je gradi blizu mjesta

gdje se nalazi Sparkesova kua na plai, podsjetila sam ga. Tono. Sve to smo
dosad pronali, pokazuje u tom smjeru. Zagledao se praznog pogleda u lonac to
se puio na kuhalu. Maka se vozi u tuem autu do Warrentona, upada nekako u
Sparkesovu kuu kad ovaj nije doma, bude ubijena i izgori u poaru, rekao je,
trljajui sljepoonice. Kaem ti, ovaj sluaj smrdi kol'ko i to ta kuha,
doktorice. Nedostaje nam vel'ki dio prie, jer ovo do sada nema nikakvog
smisla.
- ivi li na podruju Wilmingtona itko po imenu Rawley? pitala sam. Ima
li moda kakvu rodbinu tamo?
- Imaju dva prezimena Rawley na popisu i ni jedni ni drugi nikad nisu
uli za neku Rawley po imenu Claire, rekao je.
- to je sa sveuilitem?
- Do toga jo nisam stig'o, odgovorio je. Ponovno sam otila provjeriti
lonac. Mislio sam da ti to obavi.
- Ujutro. Dakle. Visit e ovdje itavu no, kuhaju' to sranje?
- Zapravo, rekla sam, ugasivi kuhalo, ostavit u da odstoji, tako da mogu
ii doma. Koliko je uope sati? O Boe, gotovo devet. A ujutro jo moram na
sud.
- Gibajmo iz ove rupe, rekao je.
Zakljuala sam vrata sobe za razgradnju tkiva te ponovno otvorila vrata
prema parkiralitu i ugledala goleme tamne oblake kako klize preko mjeseca
poput brodova pod punim jedrima. Vjetar je divlje puhao, proizvodei sablasne
zvukove, fijuui oko uglova zgrade. Marino me otpratio do auta. Izgledao je
kao da mu se ne uri, jer je izvadio kutiju cigareta i zapalio jednu.
- Ne elim ti stavljati bubu u glavu, rekao je, ali mislim da mora neta
znati.
Otkljuala sam vrata auta i sjela za volan.
- Bojim se i pitati, rekla sam, stvarno to i mislei.
- Danas popodne oko et'ri i trideset nazvao me Rex Willis, iz novina.
Pie uredniki komentar, rekao je.
- Znam tko je on. Zavezala sam pojas.
- Po svemu sudei, danas je dobio pismo formata obavijesti za javnost od
anonimnog poiljatelja. I to dosta gadno.
- O emu? pitala sam, osjeajui kako mi se uzbuna razlijeva ilama,
- Pa, pretpostavlja se da je od Carrie Grethen, koja je pobjegla iz Kirbyja
zato ta su joj federalci smjestili da tamo zavri i da je od glavnih ljudi na izradi
profila njezine linosti, Bentonom Wesleyjem, koji je radio na sluaju, i da su
svi takozvani dokazi protiv nje krivotvoreni i izmiljeni. Da je to vaa urota,
samo da bi Ured dobio pljesak.
- I pismo je poslano odakle? pitala sam, osjeajui navalu vrueg bijesa.
- Manhattan. I bilo je naslovljeno ba na Rexa Willisa? Da.
- A on, naravno, s tim pismom nee napraviti nita. Marino je oklijevao.

82

- 'Ajde, doktorice, rekao je. Kada jedan novinar nije napravio nita s
neim ta ima?
- O, za Boga miloga! uzviknula sam i upalila motor. Jesu li mediji
potpuno poludjeli? Psihopat im poalje pismo i oni e ga objaviti u novinama?
- Imam kopiju, ako je eli vidjeti.
Iskopao je presavinuti komad papira iz stranjeg depa i pruio mi ga.
- Ovo je faks, objasnio je. Original je ve u laboratoriju za analizu
dokumenata. Vidjet e ta mogu napraviti s njim.
Rastvorila sam kopiju, drhtavih ruku. Nisam mogla prepoznati uredno
otisnuta slova u crnoj tinti. Uope nije bilo slino bizarnom crvenom rukopisu s
pisma koje sam ja primila od Carrie. U ovoj su poslanici rijei bile vrlo
artikulirane i jasne. Na trenutak sam se zaitala. Preletjela sam oima preko
smijenih tvrdnji kako su joj podvalili i zaustavila pogled na posljednjem
dugakom odlomku.
to se tie specijalne agentice Lucy Farinelli, ona je uivala uspjenu
karijeru samo zato to je sveutjecajna glavna sudska patologinja, dr. Scarpetta,
njezina teta, godinama zatakavala pogreke i prekraje svoje neakinje. Kada
smo Lucy i ja bile u Quanticu, Lucy se udvarala. meni, a ne ja njoj, kao to e
zasigurno tvrditi na sudu. Istina je da smo nakratko bile ljubavnice, ali to je sve
bila njezina manipulacija, Htjela je pridobiti da zatakam greke koje je radila,
jednu za drugom, na projektu CAIN, a zatim je nastavila prisvajati zasluge za
posao koji nikada nije napravila. ,Kaem vam, ovo je prava istina. Kunem se u
to. I stoga vas molim da objavite ovo pismo, tako da ga svi mogu proitati. Ne
elim se skrivati cijeli ivot, osuena od drutva za uasna djela koja nisam
poinila. Moja jedina nada u slobodu i pravdu su ljudi koji e uvidjeti istinu i
poduzeti neto u vezi s tim.
Smilujte se, Carrie Grethen
Marino je tiho puio dok nisam zavrila s itanjem, a zatim prozborio:
Ova osoba zna previe. Uope ne sumnjam da ga je ta kuka napisala.
- Meni napie pismo koje izgleda kao djelo umno poremeene osobe, a
zatim uslijedi ova, kako se ini, potpuno racionalna poruka? rekla sam. Bila sam
toliko uzrujana da mi je bilo zlo. Gdje je tu smisao, Marino?
Slegnuo je ramenima. Poele su prve kapi kie.
- Rei' u ti ta ja mislim o tome, rekao je. Ono ti je pismo bilo signal.
eli da zna kako sve moe vui za nos. Ne bi joj bilo zabavno u ivotu da te ne
moe razbjesniti i pokvariti ti dan.
- Zna li Benton za ovo? Ne jo.
- Stvarno misli da e ovo objaviti u novinama? ponovno sam pitala,
nadajui se drugaijem odgovoru.
- Zna kako to ide.
Ispustio je ostatak cigarete. Opuak se ario do zemlje i pri udarcu o tlo
rasprio u iskrama.
- Udarni dio prie bit e da se zloglasna ena ubojica i psihopat obratila

njima, dok pola uvara zakona traga za tom kukom, rekao je. Druga loa vijest
je da po niem ne moemo zakljuiti da nije isto pismo poslala i drugima.
- Jadna Lucy, promrmljala sam. Da, pa. jadni svi, ree Marino.

84

7
KIA JE PADALA U KOSIM PLJUSKOVIMA, OBRUAVAJUI SE
OTRO
poput avala. Putujui kui, jedva sam mogla razaznati kuda vozim. Ugasila
sam radio. Danas vie nisam eljela uti nikakve novosti. Bila sam sigurna da
ovu no neu spavati, jer su mi ivci bili prenapeti. Moj je teki Mercedes
dvaput zapljusnuo u vodu poput glisera i ja sam morala usporiti na etrdeset i
pet kilometara na sat. Uleknua i rupe na kolniku West Cary ulice bile su
duboke i pune vode kao kade, a crvena i plava svjetla hitne pomoi to su arala
kroz pljusak, podsjetila su me da ne urim.
Kada sam se konano zaustavila na kolnom prilazu ispred svoje kue, bilo
je skoro deset sati. Senzor nije reagirao na pokret i upalio svjetla pred vratima
garae. U mojem se srcu oglasila nota straha. Sjedila sam u potpunoj tami, a
brujanje motora i bubnjanje kie bili su jedini orijentiri po kojima sam znala u
kojem se svijetu nalazim. Na trenutak sam razmiljala bih li otvorila vrata
garae ili odjurila odavde.
- Ovo je smijeno, rekla sam samoj sebi i pritisnula prekida na
daljinskom upravljau.
Ali, vrata nisu odgovarala na signal. Prokletstvo!
Prebacila sam mjenja u poloaj za vonju unatrag i krenula. Nisam
mogla vidjeti ni kolni put, ni cigleni zidi, pa ni ukrasno grmlje, kad smo ve
kod toga. Manevrirajui prema prednjem dijelu kue, zviznula sam u stabalce
koje je bilo premaleno da bi napravilo ikakvu tetu, ali zato sam bila sigurna da
sam prerovala dio travnjaka. Digitalni sat u kui bio je namjeten i svjetla pred
ulazom i u predvorju su se upalila, ali senzorna svjetla sa svake strane ulaznih
stuba takoer nisu radila. Pomislila sam da je to sigurno zbog nevremena, koje
je ranije veeras prouzroilo nestanak struje i tako izbacilo osigurae.
Otvorila sam vrata i kia se stutila u unutranjost mog auta. Zgrabila sam
torbicu i poslovnu torbu te jurnula uz ulazne stube. Dok sam otkljuavala vrata,
pljusak me promoio do gole koe, no nisam se najeila od hladnoe, nego od
straha zbog tiine koja me doekala unutra. Plesanje lampica na tastaturi do
vrata znailo je da protuprovalni alarm ne radi ili je moda skok u naponu i
njega pokvario. No, to se zapravo dogodilo nije bilo vano, jer sam ja do tog
trenutka ve bila obamrla od uasa. Dok sam stajala tako u predvorju, bojei se i
pomaknuti, s mene je kapala voda na pod od tvrdog drva, a misli su mi jurile
prema najbliem pitolju.
Nisam se mogla sjetiti jesam li vratila Glock u ladicu kuhinjskoga stola.
Kuhinja bi mi sigurno bila blia od radne ili spavae sobe, koje su se nalazile na
drugom kraju kue. Vjetar se oborio na kamene zidove i prozore moje kue,
kia ih je ibala, a ja sam se naprezala da ujem jo neke druge zvukove, poput
kripanja poda na gornjem katu ili uljanja neijih koraka po tepihu. U napadu
panike, iznenada sam ispustila torbicu i poslovnu torbu iz ruku i potrala kroz

blagovaonicu u kuhinju. Kako sam imala mokre noge, zamalo sam se

poskliznula. Jednim sam trzajem otvorila desnu donju ladicu stola i, zgrabivi
svoj pitolj marke Glock, gotovo zaplakala od olakanja.
Ponovno sam neko vrijeme pretraivala kuu. Kvrcnula bih po prekidau,
upalivi svjetlo u svakoj sobi i zadovoljna to nisam nala nepoeljne goste,
provjerila sam kutiju s osiguraima u garai i vratila sklopke koje su iskoile.
Red je ponovno bio uspostavljen, alarm ukljuen i ja sam natoila veliku au
irskog whiskeyja Black Busha s ledom a ekajui da mi se kao dikobrazu spuste
bodlje. Zatim sam nazvala Johnson Motel u Warrentonu. Lucy nije bila u sobi,
ja sam je pokuala dobiti u njezinu stanu u D.C.-ju. Javila se Janet.
- Bok, Kay ovdje, rekla sam. Nadam se da nisam nikoga probudila.
- Oh, dobra veer, doktorice Scarpetta, otpozdravila je Janet, koja se nije
mogla priviknuti na to da me zove imenom.
- Shvaam, rekla sam, duboko razoarana. Je li na putu kui iz
Warrentona?
- Nedavno je krenula. Trebate vidjeti ovaj stan. Kutije su posvuda. Totalni
nered.
- Kako se ti dri u svemu ovome, Janet?
- Ne znam jo, rekla je. Nazrela sam drhtaj u njezinu glasu. Trebat e se
prilagoditi, a sam Bog zna da smo ve prole razna prilagoavanja.
- Sigurna sam da ete i ovo uspjeno prebroditi.
Pijuckala sam whiskey, uope ne vjerujui u to to sam upravo rekla. No,
trenutno sam bila zahvalna to ujem topli ljudski glas.
- Kad sam bila udana - prije mnogo godina - Tony i ja smo se nali na
potpuno razliitim kolosijecima, rekla sam. No, uspijevali smo pronai vremena
jedno za drugo, kvalitetnog vremena. Na neki je nain ak bilo bolje tako.
- Ali ste se, takoer, i razveli, pristojno je istaknula. Ne odmah.
- Lucy nee doi jo najmanje sat vremena, doktorice Scarpetta. Imate li
poruku za nju?
Oklijevala sam. Nisam bila sigurna to da napravim. Je li sve u redu?
upitala je Janet.
- Zapravo, nije, rekla sam. Pretpostavljam da jo nisi ula vijest. A
vjerojatno nije ni ona, kad smo ve kod toga.
Ukratko sam joj ispriala sadraj Carrieina pisma koje je poslala
novinama. Kad sam zavrila, s druge je strane ice vladala tiina kao u katedrali.
- Ovo ti samo govorim da bude spremna, dodala sam. Mogla bi se sutra
probuditi i vidjeti to pismo u novinama. Mogla bi to uti i veeras na kasnim
vijestima.
- Bolje da ste mi vi rekli, Janet je odgovorila tako tiho da sam je jedva
ula. Rei u Lucy kada doe.
- Reci joj da me nazove, ako ne bude previe umorna. Hou.
- Laku no, Janet.
- Ne, nije. Uope nije laka no, rekla je. Ta nam kuka ve godinama

86

unitava ivot, na ovaj ili onaj nain. I sada mi je vie nego dopizdila! Oprostite
na izrazu.
- Ve sam ga upotrijebila u ivotu.
- Bila sam tamo, za Boga miloga! Poela je plakati. Carrie je stalno
plazila po Lucy, manipulativna psihotina kuka. Lucy nije imala anse. Boe
moj, pa jo je bila dijete. Genijalno dijete koje je vjerojatno trebalo ostati u
koledu, gdje joj je i bilo mjesto, a ne stairati u jebenom FBI-u. Gledajte, ja jo
radim u toj slubi, OK? Ali prepoznajem sranje kad ga vidim. Nisu bili pravedni
prema Lucy i to je sada ini puno ranjivijom u itavoj ovoj aferi koju Carrie
reira.
aa mi je ve bila napola prazna, no ni sav whiskey ovoga svijeta ne bi
mi sada mogao pomoi da se osjetim bolje.
- Osim toga, nikakvo joj uzrujavanje sad ne treba, Janet je nastavila, s
bujicom iskrenosti kakvu jo nikada prije nisam ula, priati o svojoj ljubavnici.
Ne znam je li vam rekla.
Zapravo, mislim da vam nikada i nije imala namjeru rei, ali Lucy
posjeuje psihijatra ve dvije godine, doktorice Scarpetta.
- Dobro. Drago mi je to to ujem, rekla sam, sakrivi bol. Ne, nije mi
rekla, ali to nisam ni oekivala, dodala sam sa savrenom objektivnou u glasu.
Bol u srcu postajala je sve ea.
- eljela se ubiti, rekla je. Vie puta.
- Drago mi je da ide kod nekoga, bilo je jedino to sam, uz navalu suza,
mogla izgovoriti.
Bila sam potpuno skrhana. Zato me Lucy nije pitala za pomo? Veina
velikih umova ima jako mranih kutaka, rekla sam. Samo mi je drago to neto
poduzima u vezi s tim. Uzima li to?
- Welburrin, Prozac koji je bacao iz raspoloenja u raspoloe. Jedan bi
trenutak bila kao zombi, drugi bi plakala bez prestanka.
- Oh, gotovo da nisam mogla govoriti.
- Ne treba joj nikakav stres, ni preokreti, ni odbijanja, nastavila je Janet.
Ne znate kako to izgleda. Neto je izbaci iz ravnotee i tjednima je van igre,
gore-dolje, gore-dolje; jedne minute morbidna i oajna, sljedee ve najmonija
ena na svijetu.
Pokrila je dlanom slualicu i ispuhala nos. Htjela sam znati ime Lucyina
psihijatra, ali sam se bojala pitati. Zanimalo me je li moja neakinja imala
nedijagnosticiranu bipolarnu depresiju.
- Doktorice Scarpetta, ne elim da ona. Borila se, guei se u suzama. Ne
elim da umre.
- Nee umrijeti, rekla sam. To ti obeavam.
Nakon to smo zavrile razgovor, ostala sam jo malo sjediti na krevetu,
potpuno odjevena. Bojala sam se sna zbog kaosa koji mi je vladao u glavi i neko
vrijeme plakala od bijesa i boli. Lucy me je mogla povrijediti vie od bilo koga
drugog i to je znala. Mogla me povrijediti do sri, slomiti mi srce, a ovo to mi

je Janet rekla bio je svakako najtei udarac to mi ga je zadala u ivotu. Odmah

sam se sjetila Teun McGovern i njezina ispitivakog pogleda tijekom razgovora
u mojem uredu. inilo se da zna jako mnogo o Lucynim problemima. Je li se
Lucy povjerila njoj umjesto meni?
ekala sam da nazove Lucy, meutim nije, a kako se nisam u pono
javila Bentonu, on se javio meni.
- Kay.
- Jesi li uo? zabrinuto sam ga pitala. To to je Carrie uinila? Znam za
pismo.
- K vragu, Bentone. K vragu sve.
- U New Yorku sam, iznenadio me. Pozvali su me iz Ureda. Pa, dobro. I
trebali su. Ti je poznaje.
- Na nesreu.
- Drago mi je da si tamo, glasno sam rekla, odlunim tonom. Na neki se
nain ini sigurnije. Kako je to ironino, zar ne? Otkada je New York sigurno
mjesto?
- Jako si uzrujana.
- Zna li neto vie o tome gdje se Carrie nalazi? krunim sam se
pokretima igrala aom u ruci, mijeajui led koji se u njoj topio.
- Znamo da je posljednje pismo poslala s potanskog broja 10036, a to je
na Times Sguareu. Datum na kuverti je deseti lipnja - znai juer, u utorak.
- Na dan kada je pobjegla. Da.
- Jo ne razumijem kako je to izvela.
- Za sada ne znamo, rekao je. Kao da se teleportirala na drugu stranu
rijeke.
- Nije ba tako, rekla sam, iscrpljena i zlovoljna. Netko je sigurno neto
vidio i netko joj je pomogao. Oduvijek je bila vrlo spretna u navoenju ljudi da
rade ono to ona eli.
- Jedinica za izradu profila imala je bezbroj poziva, rekao je. Izgleda da je
poslala pismo svim velikim novinama, ukljuujui Post i The New York Times.
Primili su ga u vrlo kratkom roku.
-1 to im je suvie pikantna pria da bi je bacili u ko, Kay. Lov na Carrie
je vaan koliko i onaj na Unabombera ili Cunanana. I jo, osim toga, ona pie
medijima. Objavit e priu. K vragu, tiskat e i popis namirnica koje kupuje i
putati u eter kako se podriguje. Njima je Carrie zlatna koka. Pria za
naslovnicu asopisa, a filmovi se ve snimaju.
- Ne elim vie nita uti, rekla sam. Nedostaje mi.
- Ne bi da si sada pokraj mene, Bentone.
Nakon to smo zaeljeli jedno drugome laku no, namjestila sam jastuk
iza lea i razmotrila mogunost da natoim jo jedan whiskey. No, zakljuila
sam, bolje da ne. Pokuala sam zamisliti to e Carrie sljedee uiniti i svi
putovi kojima je njezin bolesni um mogao krenuti vodili su do Lucy. To bi, na
neki nain, bio Carriein najvei pothvat, jer bila je opsjednuta zaviu. Lucy je

88

bila nadarenija, asnija, u svemu bolja od nje i Carrie se nee smiriti dok ne
prisvoji njezinu izuzetnu ljepotu i isie i posljednju kap ivota iz Lucy, Postajalo
mi je sve jasnije da Carrie ak ne treba biti prisutna da to napravi. Svi smo se
kretali prema bezdanu njezine crne rupe ija je sila privlaenja bila zapanjujue
snana.
Muili su me snovi. Sanjala sam avionske nesree i plahte natopljene
krvlju. Prvo sam se nalazila u automobilu, zatim u vlaku i netko me je progonio.
Kada sam se u est i trideset probudila, sunce je ve najavljivalo svoju skoru
pojavu na kraljevski plavom nebu, a lokvice su blijetale u travi. Uzela sam svoj
pitolj marke Glock sa sobom u kupaonicu, zakljuala vrata i na brzinu se
otuirala. Kada sam zatvorila vodu, paljivo sam osluhnula nije li se ukljuio
protuprovalni alarm, a zatim provjerila tastaturu alarma u svojoj spavaoj sobi,
tek toliko da se uvjerim da je sustav ukljuen. Cijelo sam vrijeme bila svjesna
svojeg paranoinog i apsolutno iracionalnog ponaanja, no nisam ga mogla
promijeniti. Bojala sam se.
Carrie je odjednom bila svuda uokolo. Mrava ena sa sunanim
naoalama i kapom za baseball koja hoda niz moju ulicu; voza koji na
naplatnim kuicama zaustavlja auto previe blizu iza mojeg; beskunica u
bezoblinom kaputu koja bulji u mene dok prelazim Broad Street - svi su oni
bili Carrie. Premda sam govorila samoj sebi da je nisam vidjela due od pet
godina, prepoznavala sam je u ljudima s pankerskom frizurom i naunicama po
tijelu, u osobama androgena izgleda i neobina stila odijevanja. Pojma nisam
imala kako sada izgleda i vrlo vjerojatno bih je prepoznala tek kad bi bilo
prekasno.
Vrata parkiralita bila su otvorena i ja sam parkirala auto iza svog ureda.
Blileyevo,pogrebno drutvo utovarivalo je tijelo u ulatena crna mrtvaka kola.
Ritam dovoenja i odvoenja nastavljao se kao i obino.
- Lijepo vrijeme, rekla sam slubeniku u urednom tamnom odijelu.
- Dobro, a kako ste vi? stigao je odgovor osobe koja vie nije sluala to
joj govore.
Drugi, dobro odjeveni ovjek izaao je iz auta da mu pomogne. Noge
pokretnih nosila kljocnule su pri sklapanju i stranja vrata auta s treskom su se
zatvorila.
ekala sam da se odvezu, a zatim spustila velika vrata parkiralita.
Prva mi je stanica bila Fieldingov ured. Bilo je oko osam i petnaest.
- Kako smo? pitala sam, kucajui na vrata.
- Uite, rekao je.
Pretraivao je police s knjigama, a laboratorijski mu se ogrta napinjao
preko snanih ramena. Mojem zamjeniku ivot nije bio lak. Rijetko je mogao
pronai odjeu koja bi mu tono pristajala, s obzirom na to da uope nije imao
ni trbuh ni kukove. Sjetila sam se prvog piknika u dvoritu moje kue koji sam
organizirala za ljude s posla i Fieldinga kako ljenari na suncu, odjeven samo u
traperice odrezane iznad koljena. Ja sam ga cijelo vrijeme zadivljeno

promatrala. Iako mi je bilo blago neugodno, nisam mogla skinuti pogled s njega.
Ne zato to sam mislila na krevet, nego vie zbog njegove sirove fizike ljepote
koja me je nakratko hipnotizirala. Nisam mogla shvatiti kako netko moe nai
vremena da odrava takav izgled.
- Pretpostavljam da ste vidjeli novine, rekao je.
- Pismo, rekla sam i raspoloenje mi se netom pokvarilo. Da.
Izvukao je zastarjeli PDR i spustio ga na pod.
- Vaa fotografija i njezina stara slika iz policijske arhive su na naslovnoj
stranici. ao mi je to imate posla s takvim sranjima, rekao je, tragajui za
ostalim knjigama. Telefoni na centrali su poludjeli.
- to imamo jutros? promijenila sam temu.
- Automobilsku nesreu od sino na cesti Midlothian Turnpike, poginuli
voza i putnik. Identificirani su i DeMaio je ve poeo raditi na njima. Osim
toga, nema nita drugo.
- To je dovoljno, rekla sam. Moram na sud. Mislio sam da ste na
godinjem.
I j a.
- Ozbiljno. Suenje nije odgoeno. to! Bili biste se morali vratiti iz
Hilton Heada?
- Sudac Bowls.
- Uh, odvratio je s gaenjem. Koliko vam je to ve puta priredio? Mislim
da on samo eka da sazna kad su vam slobodni dani, tako da moe odrediti
datum zasjedanja suda kojim e vam sve upropastiti. I to onda? Vi se potrgate
da se vratite, a on u pola sluajeva odgodi nastavak suenja.
- Pripravna sam.
- A moete zamisliti to u onda ja raditi.
Upro je prstom u kaskade papira na svojem stolu. Toliko kasnim da mi
treba retrovizor, naalio se. Ne mogu ti prigovarati zbog toga, rekla sam.
Zgrada suda John Marshal bila je samo deset minuta hoda od nae nove
lokacije. Mislila sam da e mi kretanje koristiti i krenula pjeke. Jutro je bilo
vedro, zrak hladan i ist. Hodala sam plonikom niz Ulicu Leigh, zatim skrenula
prema jugu na Devetu i prola pokraj glavne policijske uprave, s torbicom preko
ramena i aktovkom vrsto stisnutom pod rukom.
Sluaj ovog jutra bio je svakodnevni ishod sukoba dvojice raspaivaa
droge, u kojem je jedan ubio drugoga. Iznenadilo me to vidim najmanje
dvanaest novinara na treem katu, ispred vrata sudnice. Prvo sam pomislila da
je Rose neto pogreno upisala u moj dnevni raspored. Nije mi bilo ni na kraj
pameti da bi predstavnici medija mogli ekati mene.
im su me spazili, iste su sekunde pourili prema meni s televizijskim
kamerama na ramenu, uperenih mikrofona i bljeskajui fotoaparatima. U prvom
sam trenutku bila zateena, a zatim sam se razljutila.
- Doktorice Scarpetta, kakav je va odgovor na pismo Carrie Grethen?
upitao je televizijski izvjestitelj za Channel 6.

90

- Bez komentara, rekla sam, bijesno traei pogledom dravnog tuitelja,

koji me je pozvao na svjedoenje u ovom sluaju.
- to kaete na iskaz o uroti?
- Izmeu vas i vaeg ljubavnika iz FBI-a? Radi se o Bentonu Wesleyju?
- Kakva je reakcija vae neakinje?
Progurala sam se pokraj kamermana. ivci su mi skakali kao da su
ukljueni u struju, a srce me izdavalo. Zatvorila sam se u malu prostoriju bez
prozora, gdje svjedoci ekaju da ih se pozove u sudnicu, i sjela na drvenu
stolicu. Osjetila sam se zarobljeno i glupo, pitajui se kako sam mogla biti
toliko blesava i ne predvidjeti da bi se ovako neto moglo dogoditi nakon
posljednjeg Carriena poteza. Otvorila sam aktovku i krenula prelistavati razna
izvjea i dijagrame, predoavajui si ulazne i izlazne rane od ispaljenih metaka,
procjenjujui koje su od njih prouzroile smrt. Ostala sam u zaguljivom
prostoru gotovo pola sata, kad me konano pronaao okruni javni tuitelj.
Razgovarali smo nekoliko minuta, a zatim sam izala na svjedoenje.
Ono to je uslijedilo bilo je nadogradnja dogaaja u hodniku od prije
nekoliko trenutaka. Osjetila sam kako se odvajam od sri vlastitog bia, da bih
preivjela goli, okrutni napad.
- Doktorice Scarpetta, ree branitelj Will Lampkin, koji me ve godinama
pokuavao nadmudriti, koliko ste ve puta svjedoili na ovom sudu?
- Prigovor, javio se dravni tuitelj.
- Odbacuje se, rekao je sudac Bowls, moj oboavatelj.
- Nisam brojila, odgovorila sam.
- No, sigurno nam moete dati priblian broj. Vie od dvanaest puta? Vie
od stotinu? Milijun?
- Vie od stotinu puta, rekla sam, namirisavi da je gladan krvi.
- I uvijek ste govorili istinu pred porotom i sucima?
Lampkin je koraao polako, s pobonim izrazom na crvenom licu, drei
ruke na leima.
- Uvijek sam govorila istinu, odgovorila sam.
- Ne smatrate li donekle neasnim, doktorice Scarpetta, spavati sa lanom
FBI-a?
- Prigovor! Dravni je tuitelj skoio na noge.
- Prihvaa se, rekao je sudac, zurei dolje u Lampkina, a zapravo ga
potiui. Na to ciljate, gospodine Lampkin?
- Ciljam, asni sude, na sukob interesa. Ope je poznato da doktorica
Scarpetta ima intimni odnos s najmanje jednim uvarom zakona s kojim radi na
sluajevima, kao i da je utjecala na uvare zakona - kako na FBI, tako i na ATF
- kada je bila u pitanju karijera njezine neakinje.
- Prigovor!
- Odbacuje se. Molim vas, prijeite na stvar, gospodine Lampkin,
odgovorio je sudac, jo ga malo potaknuvi, i posegnuo za aom vode.
- Hvala, asni sude, rekao je Lampkin s nepodnoljivom pokornou.

Pokuavam vam slikovito predoiti stari obrazac.

etiri bijelca i osam crnaca pristojno je sjedilo na porotnikim klupama,
prebacujui zabezeknuti pogled s Lampkina na mene i natrag, kao da gledaju
teniski me. Neki su se mrgodili, jedan od njih je istio nokte, a jedan kao da je
zadrijemao.
- Doktorice Scarpetta, nije li istina da inae imate sklonost manipulaciji,
okretanju situacija onako kako vama odgovara?
- Prigovor! Maltretira svjedoka!
- Prigovor se odbacuje, rekao je sudac. Doktorice Scarpetta, molim vas da
odgovorite na pitanje.
- Ne. Apsolutno nemam sklonosti raditi takvo to, rekla sam s
uvjerenjem, gledajui prema porotnicima.
Lampkin je iupao list papira sa stola za kojim je sjedio njegov klijent,
devetnaestogodinji zloinac.
- Sudei po jutronjim novinama, Lampkin je urio dalje, vi manipulirate
slubama unutarnjih poslova ve godinama. asni sude! Prigovor! Ovo je
neuveno!
- Prigovor se odbacuje, hladno je izjavio sudac.
- Ovdje tono pie, crno na bijelo, da ste se urotili s FBI-em s namjerom
da poaljete nevinu enu na elektrinu stolicu! Lampkin je pristupio
porotnicima, maui im pred nosom fotokopijom novinskog lanka.
- asni sue, za Boga miloga! uzviknuo je dravni tuitelj, a znoj mu je
probio odijelo.
- Gospodine Lampkin, molim vas nastavite s unakrsnim ispitivanjem,
sudac se Bowls obratio debelom, bezvratom Lampkinu. Davanje iskaza o
udaljenosti s koje se pucalo i putanjama projektila te koji su vitalni organi bili
pogoeni mecima od deset milimetara, proteklo mi je kao u magli. urei niz
stubite zgrade suda, gotovo da se nisam sjeala nijedne izgovorene rijei.
Hodala sam brzim korakom ne gledajui nikoga. Dva uporna novinara slijedila
su me do polovice bloka kua, no na kraju su se, shvativi da bi lake
porazgovarali sa zidom nego sa mnom, ipak okrenuli i vratili. Nepravda koja se
dogodila tijekom mojega svjedoenja nije se mogla opisati rijeima. Carrie je
trebala ispaliti samo jedno malo zrno i ja sam ve bila ranjena. Znala sam da
ovome nee biti kraja.
S obzirom na to da je vani blijetalo sunce, kada sam otkljuala stranja
vrata zgrade i ula u hladno sjenovito parkiralite, na trenutak nisam gotovo
nita vidjela. Otvorila sam vrata koja su vodila u samu zgradu i odahnula
vidjevi Fieldinga u hodniku. Hodao je prema meni, u istom zelenom
kirurkom odijelu. Vjerojatno je stigao novi sluaj.
- Je li sve pod kontrolom? upitala sam, gurajui sunane naoale u
torbicu.
- Samoubojstvo iz Powhatana. Petnaestogodinjakinja si je pucala u
glavu. Izgleda da joj je tata zabranio da se ponovno vidi sa smeem od deka.

92

Izgledate uasno, Kay.

- Preivjeh napad morskih pasa.
- Opa. Kvragu i jebeni advokati. Tko je bio ovaj put? Bio je spreman da
nekoga pretue.
- Lampkin.
- Ooo, dobri stari ljamkin jegulja! Fielding me vrsto stisnuo za rame.
Sve e biti u redu. Vjerujte mi, stvarno hoe. Samo ignorirajte ta sranja i
nastavite s poslom.
- Znam. Nasmijeila sam mu se. Ako me budete trebali, bit u u sobi za
razgradnju.
Samotni zadatak strpljivog obraivanja kostiju bilo je dobrodolo
olakanje. Nisam eljela da itko od mojih suradnika primijeti moju potitenost i
strah. Upalila sam svjetla i zatvorila vrata za sobom. Privezala sam odoru preko
odjee i navukla dva para rukavica od lateksa, a zatim ukljuila elektrino
kuhalo i skinula poklopac s velikog lonca. Proces na kostima nastavio se i
nakon to sam sino otila te sam ih sada provjerila, gurajui ih drvenom
kuhaom. Rairila sam plastificirani prekriva preko stola. Lubanja je bila
otvorena pilom tijekom obdukcije, pa sam iz mlake, masne vode paljivo
podigla prvo mokri kotani svod glave, a za njim kosti lica s kalciniranim
zubima. Oba sam dijela poloila na prekriva da se osue.
Vie sam voljela guliti meso s kostiju drvenim patulama nego
plastinim. Metalni instrumenti nisu dolazili u obzir, jer su mogli prouzroiti
oteenje koje bi uklonilo mogunost otkrivanja pravih znakova nasilja. Radila
sam vrlo paljivo, oslobaajui kosti od mesa, dok su se preostali ostaci kostura
tiho nastavili kuhati u loncu vrue vode. Dva sam sata istila i ispirala, sve dok
me prsti i zapea nisu poeli boljeti. Propustila sam ruak. Zapravo, uope mi
nije palo na pamet da idem jesti. U gotovo dva sata poslijepodne, pronala sam
urez u kosti ispod sljepoone regije. Zastala sam i buljila u nevjerici.
Privukla sam blie kirurke lampe tako da svjetlost udara na stol. Rez na
kosti bio je otar i ravan poput crte, dugaak najvie dva i pol centimetra i
dovoljno plitak da ga se lako previdi. Ozljede sline ovoj vidjela sam jedino na
lubanjama skalpiranih ljudi iz devetnaestog stoljea. U tim se sluajevima urezi
ili posjekotine nisu ba uvijek nalazili na sljepoonim kostima. No, to zapravo
nije nita znailo.
Skalpiranje nije bio tono odreeni kirurki postupak, tako da je svata
bilo mogue. Iako nisam pronala nikakvih dokaza da je warenttonskoj rtvi
nedostajao dio vlasita ili kose, nisam se mogla ni zakleti da nije. Zasigurno,
kada smo je pronali, glava joj nije bila nedirnuta i premda je trofej uzet
skalpiranjem mogao zahvaati itav gornji dio glave, isto je znaenje moglo
imati i isijecanje jednog jedinog uvojka kose.
Upotrijebila sam runik da podignem slualicu telefona, jer rukama nisam
smjela dirati bilo to isto. Pozvala sam Marina preko dojavljivaa. Trebalo mu
je deset minuta da me nazove. Za to vrijeme sam se ja i dalje paljivo bavila

guljenjem, no nisam nala druge tragove nasilja. To, naravno, nije znailo da jo
nekakva dodatna ozljeda nije izgubljena, jer je barem treina od dvadeset i dvije
kosti lubanje potpuno izgorjela i nestala. Brzo sam promislila to da napravim.
Strgnula sam rukavice i bacila ih u smee. Dok sam prelistavala adresar koji
sam izvadila iz torbice, nazvao je Marino.
- Gdje si, k vragu, ti? upitala sam, a tijelom su mi od uzrujanosti ibnuli
otrovi.
- Jedem u Liberty Iialanceu.
- Hvala to si odgovorio na moj poziv tako brzo'; obrecnula sam se. E pa,
doktorice, valjda je bio izgubljen negdje u svemiru, jer sam ga tek sada dobio.
ta ima?
ula sam buku u pozadini, ljude kako piju i,uivaju u hrani koja je morala
biti koliko teka i zasitna, toliko i vrijedna te muke.
- Jesi li na telefonskoj govornici? upitala sam.
- A-ha, i radno vrijeme mi je zavrilo, tek tol'ko da zna. Progutao je
gutljaj neega, vjerojatno piva.
- Moram sutra u Washington. Iskrsnulo je neto vano. 'Opa. Mrzim kad
to kae.
- Pronala sam jo neto.
- O' mi re' il' moram probdjet' no na nogama? Pio je, pa nisam eljela s
njim sada priati o tome.
- Sluaj, moe li ii sa mnom, pod uvjetom da nas doktor Vessey moe
primiti?
- Kosturniar iz Smithsoniana?
- Nazvat u ga doma im zavrimo na razgovor.
- Sutra imam slobodan dan, pa u te vjerojatno mo' ugurat' u raspored.
Nisam odgovorila. Gledala sam u zakipjeli lonac i malo smanjila grijanje
pod njim.
- Zapravo, raunaj na mene, rekao je Marino, progutavi jo jedan gutljaj.
- Budi kod mene u devet, rekla sam. Bit u, sto posto.
Zatim sam pokuala dobiti doktora Vesseya u njegovu domu u Bethesdi,
predgrau D.C.-ja. Telefon je zazvonio samo jedanput i Vessey se javio.
- Hvala Bogu, rekla sam. Alex? Ovdje Kay Scarpetta.
- Oh pa, kako si ti?
Doktor Vessey bio je jedan od najboljih forenzikih antropologa na
svijetu i pomogao mi je ve nebrojeno puta.
- Bit u puno bolje ako mi kae da si sutra u gradu, rekla sam.
- Radit u, kao i obino.
- Imam trag posjekotine na jednoj lubanji. Treba mi tvoja pomo. Jesi li
upoznat s poarom u Warrentonu?
- Tko moe biti iv a da ne zna.
- OK. Onda shvaa.
- Neu doi tamo do otprilike deset sati, a i nema mjesta za parkiranje,

94

rekao je. Neki dan sam dobio zub svinje za koji je zapeo komad aluminijske
folije, odsutno je priao o onome to je radio u zadnje vrijeme. Pretpostavljam
da potjee iz svinjskog peenja, bio je zakopan u neijem stranjem dvoritu.
Mrtvozornik iz Mississippija mislio je da se radi o umorstvu, da je neki tip
ustrijeljen u usta.
Nakaljao se i glasno proistio grlo. ula sam kako neto pije. Jo tu i
tamo naiem na medvjee ape, nastavio je, a veina mrtvozornika misli da su u
pitanju ljudske ake.
- Znam, Alex, rekla sam. Nita se nije promijenilo.

8
MARINO SE PARKIRAO NA KOLNOM PRILAZU MOJE KUE
RANIJE OD
dogovorenog, u petnaest minuta do devet sati, jer je elio popiti kavu i pojesti
neto za doruak. Slubeno nije radio, pa je odjenuo plave traperice, majicu
kratkih rukava richmondske policije i kaubojske izme, koje su ve odsluile
svoje, a zalizao je i ono malo kose to je uspjeno odolijevalo godinama. Sve u
svemu, izgledao je poput starog neenje s trbuinom od piva koji upravo
namjerava izvesti svoju ensku na plesnjak.
- Zar idemo na rodeo? upitala sam ga dok je ulazio, otvorivi mu vrata.
- Zna, uvijek mi zna dii ivac.
Uputio mi je mrzovoljan pogled, meutim, nije me ni najmanje smeo.
Nije mislio ozbiljno.
- Pa, mislim da izgleda prilino cool, kako bi Lucy rekla. Imam kavu i
zobene pahuljice.
- Koliko ti puta moram rei da ne jedem jebenu hranu za ptice, gunao je,
slijedei me kroz kuu.
- A ja ne peem nicle i jaja za doruak.
- Pa, moda da pee, ne bi tol'ke veeri provodila sama. To mi nije palo
na pamet.
- Je 1' ti Smithsonijanac rek'o gdje emo se sparkati tamo gore? Zato to u
D.C. ju nema mjesta za parkiranje.
- Nigdje u itavom gradu? Predsjednik bi trebao poduzeti neto u vezi sa
tim.
Nalazili smo se u kuhinji. Sunce je bilo poput zlata na prozorima
okrenutima na istok, dok se s june strane kroz drvee vidjelo bljeskanje rijeke.
Bolje sam spavala prolu no, iako pojma nisam imala zato. Jedino ako mi
mozak nije bio toliko preoptereen da se jednostavno ugasio. Hvala Bogu,
nisam se sjeala nikakvih snova.
- Ostalo mi je par slubenih propusnica za parkiranje, otkad je Clinton bio
zadnji put u gradu, rekao je Marino, posluujui se kavom. Izd'o ih je ured
gradonaelnika.
Natoio je kavu i za mene i gurnuo veliku alicu prema meni, kao kriglu
piva niz bar.
- Raun'o sam da e murjaci, kad vide tvoju meku i te propusnice,
moda zakljuiti da imamo diplomatski imunitet il' tako neto, govorio je.
- Pretpostavljam da si ve vidio kakve tamo lisice stavljaju na kotae auta
kod krivog parkiranja?
Izrezala sam pecivo s makom i otvorila hladnjak da pogledam to ima
tamo.
- Ima vicarca, vermontskog sira i pruta. Otvorila sam sljedeu plastinu
ladicu.

96

- Parmezan - to ba ne bi bilo dobro. Nema sira za mazanje. ao mi je.

Ali mislim da ima meda, ako bi radije to.
- A ta je s vidalijskim lukom? pitao je, navirujui se preko mog ramena.
- Toga imam.
- vicarac, prut i komad luka, ba k'o po lijenikoj preporuci, rekao je
Marino. To ja zovem dorukom.
- Bez maslaca, rekla sam mu. Negdje moram povui granicu, tako da se
ne osjetim odgovornom za tvoju iznenadnu smrt.
- Dobro bi i'o delikatesni senf ', rekao je.
Namazala sam pikantni uti senf, stavila prut i luk te dodala sir na vrh i
dok se toster- penica ugrijala, meni su ve naveliko potekle sline. Napravila
sam istu kombinaciju i za sebe te nasula svoje pahuljice natrag u limenku.
Sjedili smo za kuhinjskim stolom, pili kolumbijsku kavu i jeli. Cvijee u vrtu
prelijevalo se u ivim bojama pod jutarnjom sunevom svjetlou, a nebo je
postalo plavo poput briljanta. U devet i trideset ve smo se vozili saveznom
cestom broj 95 prema sjeveru. Promet do Quantica bio je rijedak.
Provezli smo se pokraj izlaza za Akademiju FBI-a i baze amerikih
marinaca i moje su misli otile za sjeanjima na prole dane. Pogled na put
prema Akademiji pobudio je uspomene na sam poetak moje veze s Bentonom i
na tjeskobni ponos oko Lucynih uspjeha u toj saveznoj agenciji, koja je ostala
jednako politiki korektan muki klub kao to je bila i u doba Hoovera, jedino
to je sada bolje prikrivala predrasude i demonstrirala svoju mo na podmukliji
nain. Ured je marirao naprijed poput vojske pod okriljem noi, prisvajajui
nadlenosti i zasluge kad god je bilo mogue, gurajui se da postane jedina
slubena policijska snaga na saveznoj razini u Americi.
Takve spoznaje su me strahovito pogaale. Uglavnom nisam govorila o
njima, jer nisam eljela povrijediti odreene pojedince u agenciji, koji su davali
sve od sebe i ulagali itavo svoje srce u ono to su smatrali plemenitim
pozivom. Mogla sam osjetiti Marinov pogled na sebi, dok je tresao pepeo kroz
prozor automobila.
- Zna, doktorice, rekao je. Moda bi trebala dati ostavku. Mislio je na
moje dugogodinje mjesto sudskog patologa - savjetnika za Ured.
- Znam da ovih dana koriste usluge drugih sudskih patologa u rjeavanju
sluajeva, nastavio je. Zovu njih, umjesto tebe. Pogledaj injenicama u oi, nisi
se pojavila na Akademiji vie od godinu dana, a to nije sluajno. Ne ele imati
posla s tobom, zbog onog to su napravili Lucy.
- Ne mogu se povui, rekla sam, zato to ja ne radim za njih, Marino.
Radim za policajce kojima treba pomo na rjeavanju sluajeva i koji se u
takvim situacijama obraaju Uredu. Nema anse da ja budem ta koja e se
povui. A i tako sve ide u krug. Direktori i javni pravobranitelji dolaze i odlaze.
Moda e jednoga dana stvari opet krenuti na bolje. Osim toga, ti jo radi kao
savjetnik za njih, a kako se ini, ni tebe ne zovu.
- M'da. Pa, valjda mislim o tome isto to i ti.

Bacio je opuak, koji je odjedrio niz vjetar od brzine mojeg automobila.

- Nita ne valja, a? Idem gore, radim s dobrim ljudima, pijem pivo u
prostoriji za sastanak upravnog odbora policije, Nije mi svejedno zbog toga, ako
ba 'oe znati. Ljudi mrze murjake, murjaci im vraaju istom mjerom. Kada
sam tek poinjao, starci, djeca, roditelji - svima je bilo drago da me vide. Svaki
dan sam s ponosom oblaio uniformu i glancao cipele. A sada me, nakon
dva'es't godina, gaaju ciglom po radnikim kvartovima, ljudi vie i ne
odgovaraju na moje 'dobro jutro'. Radim k'o konj dva'est est godina, a oni me
unaprijede u kapetana i postave za voditelja odsjeka za obuku.
- Na tom mjestu vjerojatno moe najvie ponuditi, podsjetila sam ga.
- Da, ali to nije razlog zato su me tamo bacili.
Zurio je sa strane kroz prozor, promatrajui zelene znakove na autocesti
kako promiu pokraj nas.
- ele me penzionirati, nadaju se da u bre-bolje prihvatit' il' umrijet'. I
moram ti re', doktorice, dosta razmiljam o tome. Izvuk'o bi' barku, oti'o na
pecanje, stavio na cestu kamp-vozilo i moda se otisnuo na zapad da vidim
Grand Canyon, Yosemite, jezero Tahoe, sva ta mjesta o kojima sam slu'o pria
i pria. Ali kada bi stvarno dolo do toga, ne bih znao ta sa sobom. Tako da
mislim da bi' radije odapeo dok sam jo u sedlu.
- To se nee tako skoro dogoditi, rekla sam. I ako ode u mirovinu,
Marino, moe napraviti isto to i Benton.
- Uz sve duno potovanje, nisam ba savjetniki tip, rekao je. Pravosudni
Institut i IBM nee zaposliti dripca poput mene. Bez obzira kol'ko znanja im'o.
Nisam se suprotstavila niti ita komentirala, kao obino, jer je to bila
istina. Benton je bio naoit i uglaen ovjek i kad bi uao u sobu samom je
svojom pojavom izazivao potovanje, a to je zapravo bila jedina razlika izmeu
njega i Petea Marina. Obojica su bili asni, suutni ljudi i vrhunski strunjaci na
svom podruju.
- U redu, uskoro bismo trebali vidjeti 395 i tim putem krenuti prema
Aveniji Constitution, mislila sam na glas, pratei znakove i ignorirajui
uurbane vozae koji bi mi se navalili na stranji branik auta a zatim prozujali
pored mene, jer vonja brzinom koja pie na ogranienju nije bila dovoljno
brza. Ne bismo htjeli otii predaleko i zavriti na aveniji Maine. To sam ve
jednom uinila.
Ukljuila sam desni migavac.
- Jednog petka uveer, kada sam ila posjetiti Lucy. Dobar nain da te
napadnu huligani, ree Marino. Zamalo su i uspjeli.
- Nemoj zezat'? Pogledao me je. I ta si napravila?
- Ve su mi bili okruili auto, pa sam dala gas do daske. Si zgazila nekog?
- Zamalo.
- Da li bi nastavila voziti, doktorice? Mislim, da si zgazila jednog od njih?
- S obzirom na to da bi ostalo jo dvanaest kompanjona iza njega, moe
se kladiti u svoje izme da bih.

98

- Pa, pravo da ti kaem, rekao je, gledajui dolje u svoje noge. Ne vrijede
ba puno.
Petnaest minuta kasnije vozili smo se niz Aveniju Constitution, prolazei
pokraj Ministarstva unutarnjih poslova. Washington Monument dizao se nad
zelenim perivojima The Malla, du kojih su bili postavljeni atori u kojima su
veliali afriko-ameriku umjetnost, a prodavai su s malih kamioneta prodavali
marylandske rakove i majice kratkih rukava. Sloj jueranjeg smea to je
prekrivao travu meu kioscima bio je depresivan prizor, a svakih nekoliko
minuta ulo bi se zavijanje sirena kola hitne pomoi koja bi nekamo jurila. The
Smithsonian je lelujao u daljini poput tamnocrvenog zmaja, a mi smo se vozili u
krug, nekoliko puta. Nije bilo ni jednog mjesta za parkiranje, a ulice su, tipino,
bile ili jednosmjerne ili su prestajale usred bloka kua ili su pak bile
zabarikadirane, a problemima pritisnuti putnici u gradskom prijevozu nisu te
proputali ak ni kad bi to znailo da e se zabiti u parkirani autobus.
- Zna to bismo trebali napraviti, rekla sam, skreui u Aveniju Virginia.
Ostavit emo auto na uvanom parkiralitu kod Watergatea i uzeti taksi.
- 'Ko bi, k vragu, elio ivjet' u ovakvom gradu? Marino je grintao.
- Mnogi, na alost.
- Koje sjebano mjesto, nastavljao je. Dobro doli u Ameriku.
Uniformirani uvar parkiralita bio je izuzetno velikoduan i uope ga nije
zaudilo kada sam ga zamolila da mi pozove taksi. Moj dragocjeni teret nalazio
se zapakiran u vrstu kartonsku kutiju ispunjenu kuglicama stiropora.
Marino i ja smo izali iz taksija na uglu Dvanaeste i Avenije Constitution
oko podneva i probijajui se kroz guvu na stubama, popeli se u National
Museum of Natural History. Otkako se u Oklahomi zbio onaj bombaki napad,
pojaali su osiguranje i uvar nas je obavijestio da e doktor Vessey morati sii
po nas i otpratiti nas gore.
Dok smo ga ekali, razgledali smo izlobu pod nazivom Dragulji mora i
pregledali kolekciju atlantskih bodljikavih ostriga i pacifikih koljki. Sa zida
nas je motrila lubanja dinosaura Parasaurolophusa, jegulje, ribe i rakovi nalazili
su se u staklenkama, a izloili su i slatkovodne pueve, te mosasaurskog
morskog gutera iz mezozoika, pronaenog u sloju krede u Kansasu. Marino se
ve poeo dosaivati kad su se otvorila sjajna mjedena vrata dizala i iz njega
izaao doktor Alex Vessey. Nije se mnogo promijenio otkad sam ga zadnji put
vidjela. Bio je ovjek sitne grae, sijede kose i nemirnog pogleda genijalca, s
izrazom u oima koji je odavao neprestanu zaokupljenost uma.
Lice mu je bilo preplanulo i moda malo vie izborano. Jo je nosio iste
naoale s debelim staklima i crnim okvirima.
- Izgleda pun snage, rekla sam mu dok smo se rukovali. Upravo sam se
vratio s odmora. Iz Charlestona. Vjerujem da si bila tamo? rekao je. Nas smo
troje uli u dizalo.
- Da, odgovorila sam. Poznajem tamo efa, i to jako dobro. Sjea li se
kapetana Marina?

- Naravno.
Popeli smo se tri kata iznad afrikog slona od osam tona smjetenog u
rotondi iz koje su se poput pramenova dima dizali nejasni glasovi djece. Muzej
se, istini za volju, svodio na golemo granitno skladite. Tridesetak tisua
ljudskih kostura bilo je pohranjeno u zelenim drvenim ladicama, naslaganima
od poda do stropa i ta je rijetka kolekcija sluila za prouavanje ljudi iz daleke
prolosti, osobito Indijanaca, iji potomci odnedavna odluno zahtijevaju da se
kosti njihovih predaka vrate gdje su i bile. Kongres je donio zakone kojima se to
regulira, a Vessey je to se toga tie proao kroz pakao. ivotno mu se djelo
sada nalazi na pola puta kroz vrata, odlazei na nekad Divlji zapad.
- Zaposlili smo osoblje za rjeavanje pitanja repatrijacije, koje prikuplja
podatke i prosljeuje ih raznim indijanskim grupama, govorio je, dok smo ga
slijedili kroz mrani hodnik prepun ljudi. Svako pojedino pleme mora biti
obavijeteno o tome to imamo u muzeju i treba odrediti to da se dalje s tim
ini. Za koju godinu sva naa indijanska graa mogla bi opet zavriti pod
zemljom, pa e je u sljedeem stoljeu iskopavati neki novi arheolozi. To ti je
moje predvianje.
Dok je hodao, neprestano je govorio.
- Svaka je grupa Indijanaca ovih dana toliko ljuta da ne shvaa da najvie
teti samoj sebi. Ako ne nauimo od mrtvih, od koga emo?
- Alex, meni govori, rekla sam.
- Je, da, ovaj, da je moj prapradjed u jednoj od ovih ladica, Marino je
duhovito otpovrnuo, nisam siguran da bi' se sloio s tim.
- Ali stvar i je u tome to ne znamo tko lei u ovim ladicama, niti to znaju
oni koji su digli galamu, rekao je Vessey. Znamo samo da su nam ti uzorci
pomogli da saznamo puno vie o bolestima indijanske populacije, to sigurno
moe biti samo od koristi onima koji se sada osjeaju ugroenima. Uh, ne vucite
me za jezik.
Laboratorij u kojem je Vessey radio sastojao se od niza prostorija,
nagomilanih crnim pultovima, umivaonicima, tisuama knjiga, kutija s
dijapozitivima i strunim asopisima. Tu i tamo bile su izloene uobiajene
osuene glave i komadii lubanja te raznovrsne ivotinjske kosti, koje su se
zabunom nale meu ljudskima. Na plou od preanog pluta pribili su velike,
potresne fotografije rezultata masakra u Wacou, gdje je Vessey proveo tjedne
pronalazei i identificirajui raspadnute izgorjele ostatke pripadnika vjerske
sekte Davida Koresha.
- Da vidimo to si mi to donijela, rekao je Vessey.
Stavila sam paket na pult i Vessey je depnim noiem razrezao
samoljepivu traku na kutiji. Izvukla sam svod lubanje uz utanje kuglica od
stiropora, a za njim krhkiji donji dio koji je ukljuivao kosti lica. Poloila sam
ih na komad iste plave tkanine, a Vessey je upalio svjetiljke i dohvatio
povealo.
- Tono tu, pokazala sam na fini urez na kosti. Odgovara mjestu krvarenja

100

na sljepoonoj regiji. No, oko tog je mjesta meso bilo toliko spaljeno da nisam
mogla prepoznati s kakvom vrstom rane imamo posla. Nisam imala pojma dok
nisam pronala ovo na kosti.
- Izrazito pravocrtna posjekotina, rekao je, polako okreui lubanju da je
pogleda iz razliitih kutova. Sigurni smo da ovo moda nije sluajno naneseno
tijekom obdukcije, kada se, primjerice, tjeme zabacilo natrag da bi se odvojio
meki oglavak?
- Sigurni, rekla sam. I kao to moe i sam vidjeti, ako zbroji dva i dva,
spojila sam oba dijela lubanje, urez je oko tri i pol centimetra ispod mjesta
otvaranja lubanje kod obdukcije. A i sam kut pod kojim je nanesen ne bi imao
smisla da je nastao prilikom zabacivanja tjemena unatrag. Vidi?
Kako sam istovremeno pokazala i pogledala kroz povealo, moj je
kaiprst odjednom bio uasno velik.
- U pravu si, rekao je, a na licu mu se vidjelo ivo zanimanje. Kao
artefakt obdukcije, ne bi imao smisla, osim ako tvoj pomonik u mrtvanici nije
bio pijan.
- Bi li to mogla biti neka vrsta ozljede dobivene u samoobrani? Marino je
predloio. Znate, ako ju je ne'ko nap'o noem, pa su se hrvali i onda ju je
posjek'o po licu?
- To je sigurno mogue, Vessey je rekao, nastavljajui pregledavati svaki
milimetar kosti. Ali udno mi je to je ta posjekotina tako tanka i ista. ini se
da je iste dubine od poetka do kraja, to nije uobiajeno kada netko zamahne
noem i poree rtvu. Openito bi posjekotina bila dublja u podruju gdje je
otrica prvo zarezala, a zatim sve plia kako je otrica putovala dolje.
Pokazao je drei zamiljeni no u ruci kako ree prema dolje kroz zrak.
- Takoer, moramo imati na umu i da mnogo toga ovisi o poloaju
napadaa u odnosu na rtvu kada ju je posjekao, komentirala sam. Je li rtva
stajala ili leala? Je li napada bio ispred ili iza rtve, sa strane ili iznad nje?
- Istina, rekao je Vessey.
Otiao je do tamnog ormara od hrastovine sa staklenim vratima i podigao
jednu staru smeu lubanju s police. Donio ju je do nas i pruio je meni,
pokazujui prstom na dobro vidljivu grubu posjekotinu u lijevom parijetookcipitalnom podruju ili visoko iznad uha na lijevoj strani glave.
- Pitala si za skalpiranje, obratio mi se. Osmogodinje ili devetogodinje
dijete, skalpirano, a zatim spaljeno. Ne mogu odrediti spol, ali znam da je jadno
dijete imalo infekciju stopala. Zato nije moglo bjeati. Posjekotine i okrhnua
kosti poput ovih su prilino tipian nalaz kod skalpiranja.
Drala sam lubanju i na trenutak zamislila sliku koju je Vessey upravo
opisao. U mislima sam vidjela obogaljeno i zgureno dijete, krv koja natapa
zemlju i logor u plamenu, a njegove roditelje kako vrite dok ih masakriraju.
- Sranje, Marino je ljutito promrmljao. Kako se takvo neto moe
napravit' djetetu?
- Kako se takvo neto uope moe ikome napraviti? rekla sam, a zatim

dodala obrativi se Vesseyu, Ovakva posjekotina , pokazala sam prstom na

lubanju koju sam donijela, ne bi se oekivala kod skalpiranja.
Vessey je duboko udahnuo i sporo izdahnuo zrak iz plua. Zna, Kay,
rekao je, slika nikad nije potpuno ista. Odraava ono to se dogaalo u tom
trenutku. Indijanci su skalpirali neprijatelja na mnogo naina. Obino bi zarezali
kou u krug oko lubanje sve do galee i pokosnice, tako da se lako moe ukloniti
s kotanog svoda lubanje. Neka skalpiranja bila su jednostavna, druga su
ukljuivala i ui, oi, lice, vrat. U nekim sluajevima uzimani su viestruki
skalpovi s iste rtve, u drugim bi se uzeo samo uvojak kose ili uklonila samo
mala zona s krune glave. Na kraju, a to se obino vidi u starim kaubojcima,
rtvu bi silovito zgrabili za kosu i odrezali kou noem ili sabljom u jednom
potezu.
- Trofeji, ree Marino.
- To, kao i krajnji macho simbol vjetine i hrabrosti, odgovorio je Vessey.
Naravno, postojali su i kulturalni, vjerski, pa i medicinski motivi, takoer. U
vaem sluaju, dodao je okrenuvi se meni, znamo da nije bila uspjeno
skalpirana, zato to je, kad ste je pronali, jo imala kosu. Gotovo sam potpuno
siguran da je ozljeda nanesena vrlo paljivo i to jako otrim instrumentom.
Moda vrlo otrim noem, britvom ili skalpelom. Ili neim poput skalpela.
rtva je jo bila iva kad su je ozlijedili i rana nije bila smrtonosna.
- Ne, posjekotina vrata ju je ubila, sloila sam se.
- Ne mogu pronai vie nijednu, osim moda ovdje.
Primaknuo je povealo blie podruju luka lijeve zigomatine, odnosno
jagodine kosti. Jedva se vidi, promrmljao je. Preslabo da bih bio siguran. Vidi
li?
Nagnula sam se blie njemu.
- Moda, rekla sam. Poput paukove niti?
- Tono. Toliko je tanka. Moda nije nita, ali je zanimljivo. Zarezana je
pod gotovo istim kutem kao i druga posjekotina. Okomito, umjesto vodoravno
ili koso.
- Ovo postaje bolesno, zloslutno ree Marino. Mislim, gdje je glava, a
gdje rep - oprostite na izboru rijei, nije namjerno. O emu se tu radi? O tome
da je neka zvjerka presjekla ovoj eni vrat, a zatim joj unakazila lice? I na kraju
zapalila kuu?
- Mislim da je to jedna od mogunosti, rekao je Vessey.
- Pa, unakaziti nekome lice ve ulazi u osobnu motivaciju, Marino je
nastavio. Ubojice obino ne rezbare lice rtvama s kojima nemaju nikakve
osobne veze, osim ako se ne radi o nekom luaku.
- To je, u pravilu, tono, sloila sam se. Prema mojem iskustvu, to se nije
pokazalo tonim jedino u sluajevima kada je napada bio izrazito
neorganiziran, a na kraju se uvijek ispostavilo da je psihotian.
- Ako se mene pita, 'ko god da je zapalio Sparkesovu farmu i te kako je
organiziran, rekao je Marino.

102

- Znai, razmiljate o mogunosti da se tu radi o ubojstvu osobne prirode,

Vessey je rekao, polako prouavajui lubanju povealom. Moramo sve uzeti u
obzir, rekla sam. Ali, ako nita drugo, kada pokuam zamisliti Sparkesa kako
ubija sve te konje, to mi jednostavno ne izgleda mogue.
- Moda ih je mor'o ubit' da se izvue s ubojstvom, rekao je Marino. Tako
da ljudi zakljue isto to i ti sada.
- Alex, rekla sam, tko god da joj je to napravio, uinio je sve da nikada ne
pronaemo ovaj trag posjekotine. I da nisu staklena vrata tua pala na nju, od
nje vjerojatno ne bi ostalo gotovo nita i ne bi bilo nikakva traga na temelju
kojeg bismo mogli nazrijeti to se dogodilo. Da nismo otkrili neto preostalog
tkiva ne bismo, na primjer, znali da je bila mrtva prije izbijanja poara, jer ne
bismo mogli dobiti razinu ugljinog monoksida u krvi. Dakle, to bi se
dogodilo? Otpisali bismo je kao nesretni sluaj, osim ako bismo dokazali da se
radi o paleu, a do sada to nismo uspjeli.
- Ja uope ne sumnjam da se ovdje radi o tipinom sluaju palea zbog
prikrivanja ubojstva, rekao je Vessey.
- Zato se, k vragu, zadravao da je isjecka? pitao je Marino. ta je nije
ubio, potpalio jazbinu i dao petama vjetra? A obino kada takvi opaljeni tipovi
unakauju rtvu, svravaju na pomisao da ljudi vide njihove rukotvorine.
Prokletstvo, izlau leeve u parku, na padini breuljka pokraj ceste, na stazi za
tranje, u sredini dnevne sobe, na oitom mjestu, tako da ih svi mogu vidjeti.
- Moda ova osoba ne eli da vidimo to je uinila, rekla sam. Vrlo je
vano da ne saznamo kako je ovoga puta ostavio potpis. Mislim da moramo
provesti to iscrpniju kompjutersku istragu, da vidimo je li se ita slino ovome
ve dogodilo negdje drugdje.
- Ako to napravi, upetljat e jo vie ljudi u rjeavanje ovog sluaja,
rekao je Marino. Programere, analitiare, deke koji rade na kompjuterima u
FBI-u i velikim policijama, kao to su ti one u Hustonu, L.A.-u ili New Yorku.
Jamim ti, ne'ko e se izlajat' i sljedee sekunde ovo e se na' na svim
vijestima.
- Ne obavezno, rekla sam. Ovisi o tome koga pita.
Uhvatili smo taksi na Aveniji Constitution i rekli taksistu da krene u
smjeru Bijele kue, a zatim presijee prema bloku kua u Petnaestoj ulici oko
kunog broja esto. Namjeravala sam poastiti Marina u restoranu The Old
Ebbit Grill. Bilo je tek pola est, pa nismo morali ekati u redu, nego smo
odmah dobili zeleni barunasti separe. Mutno staklo restorana, ogledala i
mjedene plinske svjetiljke to titraju pod svjetlou plamena oduvijek su mi
pruale osobit uitak. Na zidu iznad bara visjeli su trofeji kornjaa, divljih
svinja i antilopa, a barmeni su stalno bili u urbi, bez obzira na to koje doba
dana bilo.
Brani par otmjene vanjtine, koji je sjedio iza nas, razgovarao je o
ulaznicama za Kennedy Center i njihovu sinu koji najesen kree na Harvard.
Dva mlada mukarca raspravljala su bi li raun za ruak mogao ii pod slubene

trokove. Na sjedalo pokraj sebe parkirala sam svoju kartonsku kutiju, koju je
Vessey oblijepio kilometrima ljepljive vrpce.
- Mislim da smo trebali traiti stol za troje, rekao je Marino, gledajui
kutiju. 'Si sigurna da ne smrdi? ta ak' ne'ko ipak nanjui lahor njene svjeine?
- Ne smrdi, rekla sam, otvarajui jelovnik. Osim toga, mislim da bi bilo
poeljno promijeniti temu, tako da moemo jesti. Pljeskavice su ovdje tako
dobre da i ja ponekad pokleknem i naruim ih.
- Ja razmiljam o ribi, rekao je prenemaui se. Da li si ovdje ikada jela
ribu?
- Idi k vragu, Marino.
- U redu, ti si me nagovorila na to, doktorice. Bit e pljeskavica. Htio bih
da je dan zavrio pa da mogu popit' pivo. Pravo je muenje do' u ovakvu rupu a
ne popit' Jack Black ili dugo tamno iz smrznute krigle. Kladim se da ovdje rade
zaslaeni burbon s mentolom. Nisam ga pio od kada sam prestao izlazit' s onom
curom iz Kentuckyja. Sabrinom. Sjea se nje?
- Moda, ako bi je opisao, odsutno sam rekla, ogledajui se oko sebe i
pokuavajui se opustiti.
- Obino sam je izvodio u policijsko bratstvo. Ti si bila tamo jednom, s
Bentonom, a ja sam vam priao i predstavio je. Imala je kratku
svijetlonaranastu kosu, plave oi i lijepi ten. Pobjeivala je na koturaljkakim
natjecanjima?
Nisam imala blagog pojma o kome je priao.
- Pa, jo uvijek je prouavao jelovnik, nije dugo trajalo. Mislim da me ne
bi ljivila ni pet posto da nisam im'o onaj kamionet. Dok bi tako sjedila na
povienom sjeditu u toj kraljevskoj koiji, pomislio bi mae okolo gledateljima
s pokretnog postolja u Rose Bowlz paradi.
Poela sam se smijati, a zabezeknuti izraz na njegovu licu samo je
pogorao stvar. Toliko sam se jako smijala da su mi suze curile, a konobar je
malo ekao i zatim odluio da se vrati malo kasnije. Marino je izgledao ljut.
- ta je tebi? rekao je.
- Mislim da sam samo umorna, rekla sam, hvatajui dah. Ako eli pivo,
samo naprijed. Danas ti je slobodan dan i ja vozim.
To mu je uvelike popravilo raspoloenje. Ubrzo je, dok su nam servirali
pljeskavice - njemu sa vicarskim sirom, meni sa Cezarovom salatom od
piletine - ve trusio prvu kriglu Samuel Adamsa. Neko smo vrijeme jeli utei,
razgovarajui samo povremeno, dok su ljudi oko nas neprestano glasno
razgovarali.
- Pitam, eli li otii nekamo za svoj roendan? jedan je poslovni ovjek
govorio drugomu. Navikao si otii nekamo, kamo ve zaeli.
- I moja ena je takva, drugi je poslovni ovjek odgovorio, vaui.
Ponaa se kao da je nikada nikamo ne izvodim. K vragu, pa idemo van na
veeru gotovo svaki tjedan.
- Vidjela sam na Oprah showu da jedan od deset ljudi duguje vie novaca

104

no to moe vratiti, jedna je postarija ena povjerila ovu informaciju susjedu za

stolom, iji je slamnati eir visio na stalku za eire do njihova separea. Nije li
to ludo?
- Uope me ne iznenauje. To je sasvim u skladu sa svime to se danas
dogaa.
- Ovdje imaju uslugu dovoenja automobila s parkiralita, rekao je jedan
od poslovnih ljudi. Ali ja obino proetam.
- A nou?
- Uf. ali se? U D.C.-ju? Samo ako eli umrijeti.
Ispriala sam se i otila dolje do enskog toaleta, velike prostorije
obloene svijetlosivim mramorom. Nije bilo nikoga osim mene. Posluila sam
se WC-om za invalide, ugodno iskoristivi njegovu prostranost i mogunost da
operem ruke i umijem se u privatnosti tog odjeljka. Pokuala sam nazvati Lucy
preko mobitela, ali signal se izgleda odbijao od zidova i vraao odmah natrag,
pa sam otila do telefonske govornice. Bila sam oduevljena kad sam je zatekla
kod kue.
- Sprema stvari? pitala sam. Moe li ve uti jeku? rekla je.
- A'a, moda,
- Pa, ja je ujem. Trebala bi vidjeti ovo mjesto.
- Kad ve govorimo o tome, jesi li raspoloena za posjetitelje?
- Gdje si? Ton glasa postao joj je sumnjiav.
- U The Old Ebbit Grillu. Na telefonskoj govornici dolje pokraj toaleta,
da budem tonija. Marino i ja smo jutros bili u Smithsonianu i posjetili
Vesseyja. Htjela bih svratiti do tebe. Ne samo da te vidim, nego i da popriamo
o nekim sasvim profesionalnim stvarima.
- Naravno, rekla je. Ne idemo nikamo. Da donesem neto?
- Da. Hranu.
Nije imalo smisla uzimati auto s parkiralita, jer je Lucy ivjela u
sjeverozapadnom dijelu grada, odmah do Duppont Circlea, gdje je bilo jednako
nemogue parkirati auto kao i igdje drugdje. Marino je, stojei pred restoranom,
zvidukom pozvao taksi. Jedan je nagazio na konice i mi smo se ukrcali.
Poslijepodne je bilo mirno. Zastave su uvelo visjele nad krovovima i tratinama.
Odnekud se ulo neprestano pitanje automobilskog alarma. Morali smo se
provesti kroz sveuilite George Washington, pokraj Ritz and Blackie's
Steakhousea da bismo dospjeli u etvrt gdje su ivjele Lucy i Jenet.
To je bio boemski dio grada, s uglavnom homoseksualno orijentiranim
stanovnicima, mranim barovima kao to su The Fireplace i Mr. P's, koji su
uvijek bili prepuni dobro graenih mukaraca istetoviranih tijela. Znala sam sve
ovo jer sam bila tu ve puno puta u posjetu svojoj neakinji, a primijetila sam i
da se lezbijska knjiara preselila, a na njezinu mjestu otvorila se nova
prodavaonica zdrave hrane, nedaleko od Burger Kinga.
- Moete nas ostaviti ovdje, rekla sam taksistu.
Ponovno je nagazio na konicu i naglo skrenuo zaustavivi se do ruba

plonika.
- Sranje, rekao je Marino, kad je plavi taksi odjurio dalje. ta misli, je 1'
ima Amerikanaca u ovom gradu?
- Da nije bilo drugih osim Amerikanaca u gradovima kao to je ovaj, ti i
ja ne bismo sada bili ovdje, podsjetila sam ga.
- Bit' Talijan je drukije.
- Zaista? Drugaije od ega? pitala sam. Doli smo do dvijetisuitog
kunog broja u P ulici i tu uli u D. C. cafe.
- Od njih, rekao je. Kao prvo, kad su se nai iskrcali s broda na otoku
Ellis, nauili su govorit' engleski. I nisu vozili taksi a da pojma, k vragu, nemaju
kuda idu, Ej, ovo mjesto izgleda dosta dobro.
Kafi je radio dvadesetetiri sata dnevno. U zraku se osjeao teak miris
pirjanog luka i junetine. Na zidovima su visjeli posteri sa slikama pite gyros,
zelenog aja i libanonskog piva te uokvireni novinski lanak koji je vano
objavljivao da su Rolling Stonesi jednom jeli na tom mjestu. Jedna je ena
polako mela pod kao da joj je to najvanija stvar u ivotu. Nije nas ni
primijetila.
- Opusti se, rekla sam Marinu, To nee potrajati due od minute.
Smjestio se za stol i zapalio cigaretu, a ja sam otila gore do anka i
prouila jelovnik obasjan utim svjetlom koje je visjelo iznad rotilja.
- Da, ree kuhar, pritisnuvi itavi komad junetine, dok je pljuskao, rezao
i bacao poutjeli isjeckani luk.
- Jednu grku salatu, rekla sam. Jednu pitu gyros od piletine i, da vidim,
paljivo sam itala. Mislim Kefte Kabob Sandwesh. Pretpostavljam da to tako
izgovarate.
- Za van?
- Da. Pozvat u vas, rekao je. ena je i dalje mela.
Sjela sam do Marina. Imali su televizor, pa je gledao Zvjezdane staze
kroz guste pucketave smetnje na ekranu.
- Kad ode u Philadelphiju, vie nee bit' isto. Pa i nee.
Tupo sam buljila u nejasni oblik kapetana Kirka koji je uperio svoj fejzer
na Klingonca ili kako li se ve zovu.
- Ne znam, rekao je, podboivi rukom bradu i otpuhujui dim. Nekako
mi se ne ini pravedno, doktorice. Sve je smislila i namuila se da doe do toga.
Nije me briga ta ona kae o svom premjetaju, ali ja mislim da zapravo ne eli
otii, samo misli da nema izbora.
- Ako eli ostati u struci koju je izabrala, nisam sigurna ni da ga ima.
- Prokletstvo, ja mislim da uvijek ima izbora. Vidi negdje pepeljaru?
Spazila sam jednu na anku i donijela mu je.
- Sada sam, pretpostavljam, sukrivac, rekla sam. Gnjavi me samo da bi
imala ta radit'.
- Zapravo, voljela bih da jo neko vrijeme hoda po ovom svijetu, ako
moe to prihvatiti, rekla sam. ini mi se da polovicu svog vremena provodim

106

pokuavajui te odrati na ivotu.

- To je malo ironino, doktorice, s obzirom na to kako provodi drugu
polovicu.
- Vaa narudba! kuhar je povikao.
- ta kae na to da mi donese par komada baklave. One s pistacijama.
- Ne, rekla sam.

9
LUCY I JANET IVJELE SU U STANU U DESETEROKATNICI
ZVANOJ
The Westparl koja se nalazila u P ulici, na kunom broju dvije tisue, nekoliko
minuta hoda odavde. Zgrada je bila sagraena od ukastosmee opeke. U
suterenu se nalazila kemijska istionica, a Embassy Mobile station prva vrata do
ulaza zgrade. Na malim balkonima vidjeli su se bicikli, a mladi stanari sjedili su
vani, uivajui u blagoj noi, pijui i puei. Netko je vjebao ljestvice na flauti.
ovjek bez koulje ispruio je ruku kroz prozor da ga zatvori. Pozvonila sam na
zvonce stana broj 503.
- Tko ide? oglasio se Lucyn glas preko portafona. Mi smo, rekla sam.
- Tko mi?
- Mi s tvojom veerom, koja se hladi, rekla sam.
Brava je kljocnula i vrata su bila otvorena. Uli smo u stubite i pozvali
dizalo.
- Vjerojatno bi mogla imati penthouse u Richmondu za to kol'ko plaa
ovaj ovdje, komentirao je Marino.
- Oko tisuu i pol dolara na mjesec za dvosobni stan.
- Bog te maz'o. Kako e to Janet sama? U Uredu ne moe imat' plau
veu od etrdeset somova godinje.
- Dolazi iz bogate obitelji - rekla sam. Ako joj oni ne pomognu, ne znam.
- Kaem ti, ne bi' volio poinjat' u ivotu u dananje doba. Odmahivao je
glavom, dok su se vrata dizala otvarala.
Luksuzno ureeni stan na vrhu nebodera, s terasom.
- Ali nekad u Jerseyju, kad mi se ivotna maina tek zagrijavala, s
petnaest tisuica mog'o sam ivjet' k'o bubreg u loju itavu godinu. Kriminal
nije bio k'o danas, ljudi su bili bolji, ak i u mom temerskom kvartu. A gle nas
sad', tebe i moje malenkosti. Radimo na nekoj nesretnoj dami, cijeloj
izrezbarenoj i spaljenoj u poaru, a kad zavrimo s njom, doi e ne'ko drugi na
red. Kao onaj, kako se zove, to gura vel'ki kamen uz brijeg i svaki put kad doe
blizu vrha, otkotrlja mu se opet dolje. Najiskrenije, pitam se zato se uope
trudimo, doktorice.
- Zato to bi bilo jo gore da se ne trudimo, rekla sam, zaustavivi se pred
poznatim blijedonaranastim vratima i pozvonivi.
ula sam otvaranje automatske brave i Janet nas je pustila unutra. Bila je
znojna, u FBI- evim hlaicama za tranje i staroj majci kratkih rukava sa slikom
grupe Grateful Dead, koja je izgledala kao da je ima jo od koleda.
- Uite, pozvala nas je sa smijekom. Annie Lennox glasno je pjevala u
pozadini. Neto dobro mirie.
Stan je imao dvije spavae sobe i dvije kupaonice stisnute na vrlo uskom
prostoru koji je gledao na njihovu ulicu. Svaki komad namjetaja bio je pretrpan
knjigama i slojevima odjee, a deseci kutija nalazili su se posvuda po podu.

108

Lucy je u kuhinji zveketala posuem po ormariima i ladicama. Traila je

tanjure i pribor za jelo, kao i papirnate maramice umjesto salveta. Oslobodila je
prostor na stoliu za kavu i preuzela vreice s hranom iz mojih ruku.
- Upravo si nam spasila ivot, rekla mi je. Ve sam poela upadati u
hipoglikemiju. Usput, Pete, drago mi je to te vidim.
- K vragu, ta je vrue ovdje, rekao je.
- Nije tako strano, odgovorila je Lucy. I ona je bila oznojena. Lucy i
Janet natrpale su svoje tanjure, sjele na pod i poele jesti.
Ja sam se ustoboila na naslonu kaua, a Marino je unio plastinu stolicu
s balkona. Lucy je, odjevena u Nike hlaice za tranje i potkoulju, bila prljava
od glave do pete. Obje su djevojke izgledale iscrpljeno. Nisam mogla ni
zamisliti kako se osjeaju. To je sigurno bio uasan period za njih. Svaka
ispranjena ladica i sljedea kutija zalijepljena samoljepivom trakom morale su
biti novi udarac srcu. Smrt. Kraj osobe s kojom si bio u tom dijelu svog ivota.
- Vas dvije ste ivjele ovdje. koliko? Tri godine? zapitala sam.
- Skoro, Janet je odgovorila, nabadajui vilicom bogatu grku salatu.
- Ostat e u ovom stanu? pitala sam je.
- Za sada. Nema razloga da se odselim, a i Lucy e tako imati mjesta kad
doe.
- ao mi je ta moram naet' jednu neugodnu temu, Marino je poeo. Al',
postoji li ikakav razlog zbog kojeg bi Carrie znala gdje vi, cure, ivite?
Zavladao je trenutak tiine. Obje su djevojke nastavile jesti. Posegnula
sam prema CD playeru da stiam glazbu.
- Razlog? Lucy je konano progovorila. Zato bi ona trebala znati ita o
mojem ivotu danas?
- Nadajmo se da ne zna, odgovorio joj je Marino. Al' moramo mislit' o toj
mogunosti, svialo se to vama, curke, ili ne. Ovo je ba tip kvarta po kakvom
bi se ona motala i odlino uklopila u okolinu, pa se pitam, da sam ja Carrie i
opet na slobodi, bi' li htio saznat' gdje je Lucy?
Nitko nije prozborio ni rijei.
- Mislim da svi znamo odgovor na to pitanje, nastavio je. Pronai gdje
doktorica ivi, nije neki problem. Izalo je u novinama vie puta. Ako pronae
nju, pronala je i Bentona. Ali tebe?
Uperio je prst u Lucy.
- Ti si izazov, zato ta je Carrie bila iza reetaka ve nekoliko godina prije
nego ta si se ti doselila ovamo. A sada odlazi u Philadelphiju i Janet ostaje
sama. Iskreno reeno, to je jo jedna stvar koja mi se uope ne svia.
- Vaa imena nisu u telefonskom imeniku, zar ne? ja sam pitala. Nisu,
nikako, rekla je Janet, bezvoljno bockajui svoju salatu. to ako bi netko nazvao
portu ove zgrade i traio jednu od vas dvije?
- Ne bi trebali davati takve informacije, odgovorila je Janet. Ne bi trebali';
Marino je sarkastino ponovio. Ma da, uvjeren sam da ova jazbina ima najnoviji
sustav osiguranja. Ovdje sigurno ive razni istaknuti ljudi, ha?

- Ne moemo samo sjediti i brinuti o, tome cijelo vrijeme, rekla je Lucy.

Poela se ljutiti. Moemo li priati o emu drugom?
- 'Ajmo popriati o poaru u Warrentonu, javila sam se.
- 'Ajde.
- Idem u drugu sobu pakirati stvari. Janet je primjereno postupila, s
obzirom na to da je radila u FBI-u i nije bila ukljuena u rjeavanje ovog
sluaja.
Pratila sam pogledom kako nestaje u spavaoj sobi, a zatim rekla:
Tijekom obdukcije naili smo na neke neobine i uznemirujue tragove. rtva je
ubijena. Bila je mrtva prije poetka poara, to nesumnjivo upuuje na to da je
poar bio podmetnut. Znamo li sada neto vie o tome kako je vatra krenula?
- Samo algebarskim metodama'; odgovorila je Lucy. Jedinu nam nadu
prua modeliranje poara, s obzirom na to da ne postoji nikakav fiziki dokaz
da je poar podmetnut, nego samo indicije. Ja sam se dosta igrala sa
Simulatorom poara na svojem kompjuteru i sva predvianja ukazuju na isto.
- ta je, k vragu, Simulator poara? Marino je elio znati. Jedna od
rutinskih metoda u FPE toolu, to je software koji koristimo za modeliranje
poara, Lucy je strpljivo objasnila. Na primjer, pretpostavljamo da se poar
potpuno razvio kod temperature od esto Celzijevih stupnjeva - ili tisuu sto
dvanaest stupnjeva Fahrenheita. Onda unesemo poznate podatke kao to su
ventilacijski otvor, veliina povrine, raspoloiva energija iz gorive mase,
virtualno ishodite poara, materijali od kojih je napravljena sobna obloga, zidni
materijali i tako dalje i tako dalje. I na kraju dana, trebali bismo imati tona
predvianja to se tie osumnjienog ili samog poara. I pogodi to? Bez obzira
na broj algoritama, procedura ili kompjuterskih programa kojima moe
analizirati ovaj sluaj, odgovor je uvijek isti. Nema loginog objanjenja kako je
poar takve brzine mogao poeti u glavnoj kupaonici.
- A potpuno smo sigurni da jest, dodala sam.
- O da, rekla je Lucy. Kao to vjerojatno zna, ta je kupaonica bila
relativno nova, napravljena pregradnjom dijela glavne spavae sobe. Ako
pogleda mramorne zidove, visoki strop u obliku svoda katedrale, koji smo
otkopali, moe sloiti komadie slike koja pokazuje zaista uzak, otro
oblikovani obrazac u obliku slova V, iji vrh pokazuje nekamo u sredinu poda,
najvjerojatnije tamo gdje se nalazio tepih pred kadom, to znai da se na samom
tom mjestu razvila stvarno brza i vrua vatra.
- Da popriamo o tom slavnom upavcu, rekao je Marino. Potpali ga i
kakvu vrstu vatre dobije?
- Lijeni plamen, Lucy je odgovorila. Visok moda ezdeset centimetara.
- Dakle, to otpada, rekla sam.
- A takoer je vrlo dojmljiva, objanjavala je, destrukcija krova tono
iznad tog mjesta. Tu se pak radi o plamenu visokom najmanje dva i pol metra
iznad sredita vatre, ija je temperatura dosegla oko tisuuosamsto stupnjeva jer
se staklo prozora na krovu rastalilo. Oko osamdeset i osam posto podmetnutih

110

poara die se s poda, drugim rijeima, fluks toplinske radijacije.

- ta je, k vragu, fluks radijacije?
- Toplinsko zraenje je oblik elektromagnetskog vala i emitira se iz
plamena gotovo jednolino u svim smjerovima, tristo ezdeset stupnjeva u krug.
Moe li pratiti to sam rekla do sada?
- OK, odgovorila sam.
- Plamen takoer oslobaa toplinu u obliku vrelih plinova, koji su laki od
zraka i zato se diu u vis, Lucy, prava fiziarka, nastavila je objanjavati. To je,
drugim rijeima, prijenos topline konvekcijom. U ranim fazama poara toplina
se najveim dijelom prenosi konvekcijom. Podie se iz svojeg sredita - u ovom
sluaju - s poda. No, nakon to je vatra neko vrijeme gorjela i stvorili su se vrui
slojevi od plinova i dima, preteni oblik prijenosa topline postaje radijacija. Po
mojem miljenju, upravo su u ovoj fazi vrata tua popustila i pala preko tijela.
- A to se dogaalo s tijelom? pitala sam. Gdje je ono trebalo biti tijekom
svega toga to si sad ispriala?
Lucy je zgrabila slubeni blok s podlokom s vrha neke kutije i kljocnula
kemijskom olovkom. Nacrtala je skicu prostorije s tuem i kadom, a u sredini
poda visoku usku vatru koja se sudarala sa stropom.
- Ako je vatra imala dovoljno energije da joj plamen lie do stropa, onda
govorimo o fluksu visoke radijacije, U tom sluaju tijelo je trebalo biti teko
oteeno, osim ako nije postojala prepreka izmeu njega i vatre, neto to bi
apsorbiralo toplinsko zraenje i energiju, kao to su kada i vrata tua, koji su
mogli zatititi neka podruja tijela. Takoer mislim da je tijelo bilo barem malo
udaljeno od sredita poara. Recimo, tridesetak centimetara do moda metar ili
dva.
- Ni ja ne vidim drugog naina na koji se to moglo dogoditi, sloila sam
se. Jasno je da je neto zatitilo vei dio tijela.
- Tono.
- Kako, k vragu, moe zapalit' takvu lomau a da ne upotrijebi
lakozapaljive tekuine? pitao je Marino.
- Nadamo da e barem laboratoriji neto otkriti, rekla je moja neakinja.
Znate, s obzirom na to da sama goriva masa nije mogla izazvati obrazac poara
koji smo primijetili, znai da je neto bilo dodano ili izmijenjeno, to govori u
prilog tome da je poar bio podmetnut.
- A vi, deki, radite reviziju financija i rauna, rekao je Marino.
- Naravno da je veina Sparkesovih knjiga evidencije izgorjela u poaru.
Ali ljudi koji mu vode financije i njegov raunovoa bili su od dosta velike
pomoi. Momku se moe vjerovati. Do sada nema naznaka da je problem bio u
novcu.
Laknulo mi je kada sam to ula. Sve to sam do sada saznala u vezi s
ovim sluajem govorilo je u prilog tome da je Kenneth Sparkes rtva. Ali veina
drugih nije imala isto miljenje, u to sam bila sigurna.
- Lucy, rekla sam joj, dok je dovravala svoju pitu gyros. Mislim da se svi

slaemo u tome da je modus operandi ovog zloina specifian.

- Definitivno.
- Pretpostavimo, samo pretpostavimo, nastavila sam, rasprave radi, da se
neto slino ve dogodilo negdje drugdje. Da je warrentonski poar jednostavno
jedan u nizu poara s istim obrascem kojima se prikrivaju ubojstva koja je
poinio isti pojedinac.
- To je svakako mogue, rekla je Lucy. Sve je mogue.
- Moemo li to istraiti? upitala sam je. Postoji li ikakva baza podataka
koja bi mogla povezati sline moduse operandi u poarima?
Ustala je i bacila kutijice od hrane u veliku vreu za smee u kuhinji.
- Ako ti to eli, moemo, rekla je. Uz pomo sustava podataka o
paleima ili SPP-a.
Sustav mi je bio i te kako poznat, kao i nova ATF-ova superbrza
kompjuterska mrea za pokrivanje irokog podruja pod nazivom ESA, to je
bio akronim za Enterprise System Architecture? Kongres je opunomoio ATF
da stvori nacionalni repozitorij podataka o paleima i eksplozivima i ESA je
bila rezultat tog rada. Dvjesto dvadeset siteova bilo je vezano s ESA-om i bilo
koji agent, bez obzira na to gdje se nalazio, mogao je ui u sredinju bazu
podataka, tj. mogao se ubaciti u SPP uz pomo svog laptopa. Jedino to mu je
jo trebalo bio je modem ili sigurna veza preko mobitela. Jedan od tih agenata
bila je i moja neakinja.
Odvela nas je do svoje majune spavae sobe, koja je sada bila
depresivno prazna. Jedino je bilo pauine u uglovima i velikih pahulja praine
na izgrebenom podu od tvrdog drva. Opruge u okviru kreveta bile su prazne, a
madrac je, jo prekriven plahtama boje breskve, stajao naslonjen na zid.
Zamotan u kutu sobe nalazio se areni svileni tepih koji sam joj poklonila za
proli roendan, prazne ladice komode bile su sloene na hrpu na podu, a
Panasonicov laptop poloen na jednu od kartonskih kutija. To je bio njezin ured.
Prenosivi kompjuter sive boje poput koe morskog psa, imao je kuite od
magnezija koje je zadovoljavalo vojne specifikacije izdrljivosti, to znai da je
bio otporan na vodu, na prainu, ukratko - na sve. Mogao je, navodno, pasti i
pod kotae vojnog transportera i preivjeti.
Lucy je sjela u indijanskom stilu na pod ispred dotinog ureaja, kao da
se sprema za ritual tovanja velikog boga tehnologije. Udarila je tipku enter i
screen saver se izgubio da bi odmah zasvijetlili redovi piksela u elektrino
plavoj boji, a zatim se na oivjelom ekranu pojavila bljetava karta Sjedinjenih
Drava. Kad je raunalo to zatrailo, utipkala je svoje ime pod ime korisnika,
kao i lozinku te odgovorila na sva ostala pitanja koja su sluila kao osiguranje
od nepoeljnih posjetitelja. Ula je u sustav nevidljivo krstarei tajnim
prolazima u mrei i prelazei s jedne razine na drugu. Kada se logirala u
repozitorij sluajeva, pokretom mi je dala znak da sjednem do nje.
- Mogu ti donijeti stolicu, ako hoe, rekla je. Ne, ovako je dobro.
Pod je bio okrutno tvrd prema mojim kriima, ali kao svaki dobar timski

112

igra, nisam prigovarala. Prozori to se pojavio na ekranu zatraio je od Lucy

da unese rije, rijei ili frazu za koje eli da ih sustav potrai u bazi podataka.
- Ne brini za oblik, rekla je Lucy. Pretraivai teksta mogu se nositi s
itavim tokom svijesti. Moemo isprobati sve, od veliine upotrijebljenih
vatrogasnih crijeva do materijala od kojih je kua bila sagraena - sve te
informativne obavijesti o poarima i ostale izraze iz tvojih obrazaca koje
ispunjavaju vatrogasne slube. Ili moe traiti s pomou vlastitih kljunih
rijei.
- Pokuajmo sa smrt, ubojstvo, sumnja na pale, rekla sam. ensko';
Marino je dodao. I bogatstvo.
- Posjekotina, incizija, krvarenje, brzo, vrue'; nastavila sam misliti.
- to kaete na neidentificiran'; Lucy je predloila, tipkajui. Dobro, rekla
sam. I kupaonica, pretpostavljam.
- K vragu, stavi tamo i konji'; ree Marino.
- Pokuajmo s ovom kombinacijom, Lucy je predloila. Uvijek moemo
dodati jo rijei, ako se sjetimo jo nekih.
Dala je naredbu za traenje, a zatim protegnula noge i zaokruila glavom
da razgiba vrat. ula sam kako Janet u kuhinji pere sue. Za manje od minute,
kompjuter je izbacio 11873 pretraenih zapisa i 453 kljune rijei koje je naao.
- Ovo je od 1988. godine'; Lucy nas je obavijestila. Takoer ukljuuje i
sve prekomorske sluajeve na koje je ATF bio pozvan kao pomo.
- Moemo li ispisati etiristo pedeset tri zapisnika? upitala sam. Zna, teta
Kay, moj pisa je zapakiran. Lucy me pogledala pogledom isprike.
- to misli da 'skinemo' zapisnike na moj kompjuter? pitala sam.
Nije ba bila sigurna u to.
- Mislim da je to prihvatljivo rjeenje, rekla je, sve, dok je sigurno da
nitko. . . Ah, nema veze.
- Ne brini, navikla sam raspolagati s povjerljivim informacijama. Pazit u
da ih se nitko drugi ne doepa.
Tek kad sam zavrila reenicu, shvatila sam kakvu sam glupost rekla.
Lucy je eznutljivo buljila u ekran kompjutera.
- Cijela stvar radi preko SQL-a pod UNIX-om. inilo se da razgovara
sama sa sobom. Izluuje me.
- Pa da su imali malo mozga u glavi, sada bi im ti sreivala kompjuterska
sranja, komentirao je Marino.
- Nisam radila problem oko toga, Lucy je odgovorila. Pokuavam iskupiti
svoje grijehe. Poslat u ti te fileove, teta Kay.
Otila je iz sobe u kuhinju, gdje je Janet zamatala ae u novinski papir i
paljivo ih slagala u kutiju. Slijedili smo je.
- Prije no to odem, obratila sam se svojoj neakinji, bismo li mogle
proetati po kvartu ili neto slino? I samo malo porazgovarati?
Uputila mi je pogled koji odavao blago nepovjerenje. to?
- Moda te neu vidjeti neko vrijeme, rekla sam. Moemo sjesti van na

balkon.
- To bi bilo dobro.
Izabrale smo opciju s bijelim plastinim stolicama na otvorenom zraku,
iznad ulice. Povukla sam klizna vrata iza nas i gledala gomilu koja oivi nou.
Taksiji se nisu zaustavljali, a iza prozorskih stakala The Flamea plesala je vatra
u kaminu, dok su mukarci zajedno pili u mraku.
- Samo me zanima kako si, rekla sam joj, Osjeam da ne razgovaramo
dovoljno.
I ja.
Buljila je van s ironinim smijekom na licu, otrog i dojmljivog profila.
- Ja sam dobro, Lucy. Mislim, ni bolje, ni gore no obino. Previe posla.
Nita novo, zar ne?
- Uvijek se brine za mene. To radim otkad si se rodila.
- Zato? Netko je trebao.
- Jesam li ti rekla da mama ide na zatezanje koe lica? Sama pomisao na
moju sestru pretvorila mi je srce u kamen. Prole je godine stavila krune na
polovicu zubala, a sada ovo, nastavila je Lucy. Njezin trenutni deko, Bo,
izdrao je s njom godinu i pol dana. Ma to kae? Koliko se puta moe jebati,
prije nego to ponovno mora neto zategnuti ili podii?
- Lucy. Ne pravi se velikom istunkom, teta Kay. I ti osjea prema njoj
isto to i ja. Kako li sam samo zavrila s takvim govnom od majke? Idem si po
pivo. Hoe ti?
- Samo naprijed.
ekala sam je u mraku koji je bivao sve gui, promatrajui obrise ljudi
koji su promicali ispred zgrade. Neki su bili glasni i drali jedan drugoga, dok
su drugi ili sami svojim putem. eljela sam pitati Lucy o onome to mi je Janet
rekla, ali sam se bojala naeti tu temu. Lucy bi mi trebala rei sama, podsjetila
sam se, a glas lijenika u meni naredio mi je da se kontroliram. Lucy se vratila
na balkon i otvorila bocu Miller Litea.
- Porazgovarajmo o Carrie, tek toliko da prestane brinuti, rekla je suho,
otpivi gutljaj. Imam Browning High-Power, svoj Sig iz ATF-a i samaricu dvanaest-kalibarsku, sedam punjenja. Imam sve to poeli. Ali zna to? Da se
usudi doi ovamo, mislim da bi mi gole ruke bile dovoljne. Ve mi je nje preko
glave, zna?
Ponovno je podigla bocu. Na kraju se mora donijeti odluka i nastaviti
dalje.
- Kakva odluka? pitala sam.
Slegnula je ramenima.
- Odlui da ne moe nekome dati vie moi no to si mu ve dao. Ne
moe provoditi dane u strahu od te osobe ili u mrnji prema njoj, objasnila je
kako ona vidi stvari. Onda odustane, u nekom smislu. Nastavi sa svojim
poslom, znajui da ako ti se ikada to udovite pojavi na putu, bolje joj je da
bude spremna za borbu na ivot ili smrt.

114

- Mislim da je to jako dobar stav, rekla sam. Moda i jedini dobar stav.
Jedino to nisam sigurna da stvarno tako misli, iako se nadam.
Zurila je gore u nepravilan mjesec. Mislim da je treptanjem tjerala suze,
ali nisam mogla biti sigurna.
- injenica je, teta Kay, da bih mogla raditi na njihovim kompjuterima
lijevom rukom. Zna?
- Vjerojatno bi mogla raditi lijevom rukom i na svim kompjuterima
Pentagona, rekla sam njeno, osjeajui bol pri srcu.
- Ne elim nita na silu.
Nisam znala to da joj odgovorim.
- Naljutila sam dovoljno ljudi time to znam letjeti helikopterom zna.
- Znam to sve moe raditi i znam da e se popis toga samo poveavati,
Lucy. Osoba poput tebe sigurno se mora osjeati osamljenom.
- Jesi li se ti ikada tako osjeala? proaptala je.
- Samo tijekom cijelog ivota, uzvratila sam apatom. I sada zna zato
sam te uvijek tako jako voljela. Moda zato to razumijem.
Pogledala me je, ispruila ruku i njeno dotaknula moje zapee. Radije
kreni, rekla je. Ne elim da vozi umorna.

10
BILA JE GOTOVO PONO, KADA SAM USPORILA PROLAZEI
POKRAJ
straareve kuice u svojoj etvrti, a uvar koji je veeras bio na dunosti, izaao
je iz kuice da bi me zaustavio. To je bilo vrlo neobino. Bojala sam se da e
me obavijestiti kako je protuprovalni alarm u mojoj kui zavijao gotovo pola
noi ili da se neki udak pokuao provozati kroz etvrt da vidi jesam li kod
kue. Marino je drijemao zadnjih sat i pol i razbudio se kad sam poela sputati
prozor.
- Dobra veer, rekla sam uvaru. Kako ste inae, Tom? Dobro, doktorice
Scarpetta, rekao je, saginjui se blie mojem prozoru. Ali vama se dogodilo
nekoliko neobinih stvari u zadnjih otprilike sat vremena. Uporno sam vas
pokuavao dobiti, ali niste bili kod kue, pa sam mislio da neto nije u redu.
- to se dogaalo? pitala sam, ve zamiljajui bezbroj prijeteih stvari.
- U gotovo istom trenutku pojavila su se dva deka koji dostavljaju pizze.
Zatim je tri taksija stiglo da vas odveze na aerodrom, jedan za drugim. I netko je
pokuao dostaviti veliki rasklopni kontejner za smee u vae dvorite. Kad
nisam mogao doi do vas, svakog od njih sam vratio. Svi su rekli da ste ih zvali.
- Pa, sigurno nisam, rekla sam suosjeajno, sve vie se udei. Kada se
sve to poelo dogaati?
- Pa, mislim da je kamion s kontejnerom bio ovdje oko pet poslije podne.
Ostalo se dogaalo kasnije.
Tom je bio postariji ovjek koji vjerojatno ne bi pojma imao kako
obraniti susjedstvo ako bi se ikada iznenada pojavila prava opasnost. No, bio je
uljudan i smatrao se pravim uvarom zakona te o sebi vjerojatno mislio da je
dobro naoruan i iskusan u okrajima. Prema meni se uvijek ponaao osobito
zatitniki.
- Jeste li zapamtili nazive odakle su se deki pojavili? Marino je glasno
upitao sa suvozaeva sjedita.
- Pizzerije Domino's i Pizza Hut.
Tomovo lice, prekriveno sjenom ilta njegove baseball kape, odavalo je
ivo zanimanje.
- A taksiji su bili Colonial, Metro i Yellow Cab. Kompanija za
postavljanje kontejnera zvala se Frick. Ja sam bio toliko slobodan i obavio
nekoliko telefonskih razgovora. Svi su imali zapisane narudbe na vae ime,
doktorice Scarpetta, ukljuujui i vrijeme u koje ste zvali. Zapisao sam.
Tom nije mogao sakriti svoje zadovoljstvo kad je izvukao i pruio mi
presavijeni komad papira iz stranjeg depa. Veeras je imao veu ulogu no
obino i bio je opijen tom injenicom. Upalila sam svjetlo na stropu kabine
automobila, pa smo Marino i ja mogli pregledati popis. Narudbe za taksi i
pizze stigle su im izmeu deset i jedanaest, a narudba za kontejner primljena je
u rano poslijepodne s uputama da se dostavi kasno poslije podne.

116

- Znam da su mi rekli, barem u Domino's, da je zvala ena. Razgovarao

sam osobno s dispeerom. Mladac. Prema njegovim rijeima, nazvali ste i rekli
samo da donesu veliku debelu hrskavu pizzu SUPREME do vrata dvorita i da
ete je preuzeti tamo. Zapisao sam i njegovo ime. Tom je izvjetavao s velikim
ponosom. Znai, ni jedan od tih poziva niste vi uputili? elio je utvrditi je li
dobro razumio.
- Ne, nikako, odgovorila sam. I ako noas jo neto iskrsne, elim da me
odmah pozovete.
- Ej, zovi i mene, rekao je Marino i navrljao svoj broj telefona na
posjetnicu. Nije vano koliko je sati.
Pruila sam Marinovu posjetnicu kroz prozor i Tom ju je paljivo
pogledao, mada je Marino proao kroz ova vrata vie puta no to se mogu sjetiti.
- Vrijedi, kapetane, Tom je odgovorio dubokim naklonom glave.
Razumijem, ako se jo netko pojavi, odmah zovem telefonom, a mogu ih i
zadrati ovdje dok ne doete, ako elite.
- To ba ne, rekao je Marino. Neki obini malac s pizzom nee znati nita,
k vragu. A ako je taj neki prava frka, ne elim da se s tim petlja.
Odmah sam pogodila da misli na Carrie. Prilino sam spretan, ali vrijedi,
kapetane.
- Izvrsno obavljeno, Tome pohvalila sam ga. Ne mogu vam dovoljno
zahvaliti.
- Zato sam ovdje.
Uperio je svoj daljinski upravlja i podigao ruku da nas propusti. Sluam,
rekla sam Marinu.
- Neki seronja te gnjavi, rekao je, smrknuta izraza lica koje bi na mahove
okupala svjetlost uline rasvjete. Pokuava te uznemiriti, preplaiti, raspizditi. I
ide mu jako dobro, mogu ti re'.
- Ne misli da Carrie... zapoela sam reenicu i vozila dalje. Ne znam,
presjekao me Marino. Al' ne bi me iznenadilo. Kvart ti se pojavljiv'o u
novinama dovoljno puta.
- Mislim da bi bilo dobro da saznamo jesu li narudbe dole s telefona u
ovom gradu, rekla sam.
- Isuse, poeo je, dok sam skretala na kolni ulaz i parkirala iza njegova
auta. Prokleto se nadam da nisu. Osim ako se ne radi o nekom drugom ko te
zajebava.
- Tu je red podui. Ugasila sam motor.
- Mogu spavati na tvojem kauu, ako eli, Marino je rekao, otvarajui
vrata auta.
- Naravno da ne, rekla sam. Bit u dobro. Samo da se ne pojave s
rasklopnim kontejnerom. To bi bila kap koja bi prelila au mojim susjedima.
- Ne znam zato uope ivi ovdje. Zna.
Izvadio je cigaretu i oito nije elio otii nikamo.
- Tono. uvareva kuica. Sranje, priaj mi malo o placebu. Ako se ne

osjea sposobnim za vonju, bit e mi jako drago da ostane spavati na mojem

kauu, rekla sam.
- 'Ko, ja?
Kresnuo je upalja i otpuhnuo dim kroz otvorena vrata auta. Ne brinem se
ja za sebe, doktorice.
Izala sam iz auta i ostala stajati na kolnom prilazu, ekajui ga. Vidjevi
njegov veliki i umorni obris u mraku, odjednom me je ispunila golema tuga i
ljubav prema tom ovjeku. Marino je bio sam i vjerojatno mu je bilo vraki
teko. Izmeu nasilja na poslu i loih ljubavnih odnosa u privatnom ivotu, nije
mu ostalo mnogo mjesta za lijepe uspomene, pa ih nije ni imao. Mislim da sam
bila jedina stalna toka u njegovu ivotu. Iako sam obino bila ljubazna, nisam
uvijek bila i topla. To jednostavno nije bilo mogue.
- Hajde, pozvala sam ga. Smijeat u ti whiskey s neim i moe prenoiti
ovdje. Ima pravo. Moda ne elim biti sama, niti elim da mi se dostavi jo pet
pizza ili pojave neki taksiji.
- To i ja mislim, rekao je hinei hladnu profesionalnost.
Otkljuala sam ulazna vrata i iskljuila alarm. Marino se ubrzo naao na
sklopivom kauu u mojoj velikoj sobi s Bookers burbonom u ai s ledom.
Pripremila sam mu gnjezdace s mirisnim plahtama i mekim pokrivaem. Neko
smo vrijeme sjedili u mraku i razgovarali.
- Misli ponekad da bi' mogli izgubit' na kraju? pospano je mumljao.
- Izgubiti? upitala sam.
- Zna, dobri deki uvijek pobjeuju. Kol'ko je to realistino? Za druge
ba i nije, kao za onu damu koja je izgorjela u Sparkesovoj kui. Dobri deki ne
pobjeuju uvijek. A-a, doktorice. Nema jebene anse.
Uspravio se napola poput bolesnika i potegnuo gutljaj burbona, borei se
da doe do daha.
- Carrie takoer misli da e pobijediti, u sluaju da ti to jo nije palo
napamet, dodao je. Mislila je to pet jebenih godina u Kirbiju.
Kadgod je bio umoran ili napola pijan, Marino je jako esto govorio
jebati. Istini za volju, to je bila velianstvena rije koja je izraavala neije
osjeaje samim inom svojeg izgovaranja, ali, nebrojeno sam mu puta objasnila
da vulgarnost te rijei nije svakome prihvatljiva i da, to se toga tie, neki
uzimaju njezino znaenje moda previe doslovno. Osobno nikad nisam mislila
o jebati kao o rijei koja oznaava seksualni odnos, nego vie kao oznaci elje
da se neto istakne.
- Ne mogu podnijeti misao da e ljudi poput nje pobijediti, tiho sam rekla,
pijuckajui crveni burgundac. To nikad neu misliti. ekaj magare dok trava
naraste.
- Ne, Marino. To nije naivnost, nego vjera.
- Ej. Progutao je jo burbona. Jebena vjera. Zna li kol'ko je deki koje
sam poznavao odjednom umrlo od sranog napada ili poginulo na poslu? ta
misli kol'ko ih je imalo vjere? Vjerojatno svaki prokleti pojedini od njih. Ni'ko

118

ne misli da e poginut', doktorice. Ni ti ni ja to ne mislimo, bez obzira kol'ko

znamo. Moje zdravlje nije dobro, OK? Misli da ne znam da svaki dan gutam
komad otrovnog kolaa? Mogu li to promijeniti? Ma kakvi. Ja sam samo jedan
stari dripac koji mora dobiti svoj obrok mesne pite, whiskeyja i piva. Vie me
boli briga za to ta kau doktori. Zato u se vrlo skoro pognut' u sedlu i oti' s
ovog svijeta, zna? .
Glas mu je postajao promukao, a on pijano sentimentalan. Tako e horda
murjaka doi na moj pogreb, a ti e sljedeem detektivu re' kako nije bilo loe
radit' sa mnom, nastavio je.
- Marino, hajde spavati, rekla sam mu. Osim toga, zna da to ne oslikava
moje osjeaje. Ne mogu ni zamisliti da ti se neto dogodi, ti veliki idiote.
- Stvarno to misli? Malo se razvedrio.
- Zna to prokleto dobro, rekla sam. I ja sam bila iscrpljena. Zavrio je
svoj burbon i lagano zveckao ledom u ai. Nisam reagirala, jer mi je bilo dosta.
- Zna ta, doktorice? muklo je rekao. Ti si meni jako draga, iako si
prokleto nemogua.
- Hvala, rekla sam. Vidimo se ujutro. Jutro je.
Jo je malo zazveckao ledom. Spavaj, rekla sam.
Nisam ugasila svjetiljku pokraj kreveta do dva sata ujutro. Hvala Bogu da
je bio Fieldingov red da provede subotu u mrtvanici. Bilo je gotovo devet, kad
sam osjetila elju da spustim stopala na pod. Ptice su buale u mojem vrtu, a
svjetlost sunca odbijala se od svijeta kao lopta u rukama neobuzdanog djeteta.
Moja je kuhinja bila preplavljena svjetlom do gotovo potpune bjeline, a
besprijekorno isti elik kuhinjskih pomagala zrcalio se poput ogledala.
Napravila sam kavu i potrudila se razbistriti glavu, pripremajui se za skinute
fileove u svom kompjutoru. Razmiljala sam da otvorim prozore i uivam u
proljetnom zraku, a onda se opet preda mnom pojavilo Carrieino lice.
Otila sam u veliku sobu da provjerim kako je Marino. Spavao je onako
kako je i ivio, borei se sa svojom fizikom egzistencijom kao da mu je
neprijatelj. Pokriva je ritnuo praktiki do sredine poda, zgnjeio jastuke, a
plahte su mu bile smotane oko nogu.
- Dobro jutro, rekla sam. Ne jo, promumljao je.
Okrenuo se na drugu stranu i udarcima ake ukrotio jastuk pod glavom.
Na sebi je imao plave bokserice i potkoulju kojoj je nedostajalo petnaest
centimetara da pokrije njegov oteeni trbuh. Uvijek sam se divila tome kako se
mukarci, za razliku od ena, ne stide svoje debljine. Na svoj sam nain i ja
vodila veliku brigu o vlastitom izgledu i kada bih osjetila da me odjea poinje
stiskati oko struka, moje ope raspoloenje, kao i libido, postali bi manje
ugodni.
- Moe odspavati jo nekoliko minuta, rekla sam mu.
Pokupila sam pokriva s poda i prebacila ga preko njega. Nastavio je
hrkati poput ranjenog vepra, a ja sam otila do kuhinjskog stola i nazvala
Bentona u hotel u New Yorku.

- Nadam se da te nisam probudila, rekla sam. Zapravo, ve sam bio na

odlasku. Kako si? Glas mu je bio topao, ali rastresen.
- Problem je u tome to ja poznajem obrasce njezina ponaanja i ona zna
da ih poznajem. Tako da mi to nee biti ni od kakve koristi, ako razumije to
mislim, rekao je onim svojim kontroliranim glasom, koji je znaio da je ljut,
Prole se noi nekoliko nas preruilo u beskunike, otilo do centra i spustilo
dolje u tunele u Boweryju.
Divan nain da se provede veer, ako smijem dodati. Ponovno smo
posjetili mjesto gdje je Gault poginuo.
Benton je uvijek bio vrlo paljiv i govorio mjesto gdje je Gault poginuo
umjesto mjesto gdje si ubila Gaulta.
- Uvjeren sam da je ve bila tamo i da e ponoviti posjet, nastavio je. No,
ne zato to joj nedostaje, nego zato to je uzbuuje svaka sitnica koja je
podsjea na okrutne zloine to su ih zajedno poinili. Za nju je to seksualni
uzlet, navala moi o kojoj je ovisna, a i ti i ja znamo to to znai, Kay. Uskoro
e joj zatrebati novi fiks, ako ga ve nije dobila, samo to mi za to jo nismo
saznali. ao mi je to sam zloguka ptica, ali imam neobino jak osjeaj da e
ovaj put napraviti neto mnogo gore od svega do sada.
- Teko da se moe zamisliti ita gore, rekla sam, iako to nisam stvarno
mislila.
Kad god sam pretpostavljala da ljudi ne mogu postati gori no to jesu, oni
bi potvrdili suprotno. Moda je, jednostavno, primitivno zlo izgledalo stranije u
kontekstu civilizacije visoko razvijenih ljudi koji su putovali na Mars i
komunicirali kroz cyberspace.
- Do sada, od nje ni traga, rekla sam. Ni glasa.
- Imamo stotine tragova koji nikamo ne vode. Njujorka je policija
organizirala specijalnu terensku jedinicu, kao to zna, a imaju i komandno
sredite gdje deki primaju pozive dvadeset i etiri sata dnevno.
- Koliko dugo ete ostati tamo? Ne znam.
- Pa, sigurna sam da ona, ako je jo u blizini, prokleto dobro zna gdje se ti
nalazi. U The New York Athletic Clubu, gdje uvijek odsjeda. A to je samo
dvije zgrade dalje od one u kojoj su ona i Gault u ono doba imali sobu. Opet
sam se uzrujala. Pretpostavljam da je Uredova ideja da te strpaju u kavez za
zatitu od morskih pasa i ekaju da ona dopliva i napadne.
- Dobra analogija, rekao je. Nadajmo se da e uspjeti.
- A to ako uspije? rekla sam. Strah mi je rezao ile i inio me jo ljuom.
Voljela bih da doe kui, a da FBI sam obavi svoj posao. Ne mogu se pomiriti
s tim da te, otkad si u mirovini, nisu ni pogledali sve dok im sada nisi zatrebao
kao mamac. . . !
- Kay.. ,
- Kako moe dopustiti da te iskoritavaju.
- Nije ba tako. To je moj izbor, posao koji moram dovriti. Ona je bila
moj sluaj od poetka i, to se mene tie, to je jo uvijek. Ne mogu se

120

jednostavno opustiti na plai, znajui da je ona na slobodi i da namjerava

ponovno ubiti. Kako da okrenem glavu na drugu stranu kada smo ti, Lucy,
Marino - svi, vrlo vjerojatno u opasnosti?
- Bentone, nemoj se pretvoriti u kapetana Ahaba, OK? Nemoj da ti
postane opsesijom. Molim te.
Nasmijao se.
- Shvati me ozbiljno, k vragu.
- Obeavam da u se drati podalje od bijelih kitova. Ve krvniki
progoni jednog.
- Volim te, Kay.
Hodajui niz hodnik prema svojoj radnoj sobi, pitala sam se zato sam mu
uope rekla te iste, ve izlizane, rijei. Poznavala sam njegovo ponaanje koliko
i svoje vlastito, a mogunost da ne radi tono to to sada radi bila je jednako
nezamisliva kao i da ja sada prepustim warrentonski sluaj nekom drugom
sudskom patologu zato to imam pravo usporiti tempo u sadanjoj fazi svog
ivota.
Upalila sam svjetlo u svojoj prostranoj, drvom obloenoj radnoj sobi,
razgrnula zastore i dopustila jutru da ue. Radni mi se prostor nalazio odmah do
spavae sobe i ak ni moja domaica nije znala da su svi prozori u tim privatnim
odajama bili napravljeni od blindiranog stakla. Nisu me zabrinjavale samo razne
Carrie na ovom svijetu. Na nesreu, bilo je jo nebrojeno mnogo drugih ubojica
koji su bili osueni i smatrali da sam ja kriva za njihove osude, a veina ih nije
ostajala u zatvoru zauvijek. Dobila sam svoj dio pisama u ivotu koje su slali
nasilni kriminalci, obeavajui mi u njima da e me posjetiti kad izau. Svialo
im se kako izgledam ili kako govorim, ili kako se odijevam. Htjeli su uiniti
neto u vezi s tim.
Poraavajua je istina, meutim, bila da ovjek ne mora biti detektiv ili
ekspert za izradu profila, pa ni glavni sudski patolog da bi bio potencijalna rtva
takvih lovaca. Veina je rtava u trenutku napada bila ranjiva. Nalazili bi se u
svojim automobilima ili bi se vraali iz kupovine ih hodali parkiralitem,
jednostavno bi se nali, kako se kae, na krivom mjestu u krivo vrijeme.
Logirala sam se na America Online i u svojem elektronskom potanskom
sanduiu nala fileove iz ATF-ova repozitorija, koji je Lucy pretraila. Dala
sam naredbu za ispis dokumenta i vratila se u kuhinju po jo kave.
Dok sam razmiljala to bih mogla pojesti, uetao je Marino. Bio je
potpuno odjeven, kraj koulje virio mu je iz hlaa, a lice izgledalo neuredno
zbog izrasle brade.
- Gibam odavde, rekao je, zijevajui. Jesi li za kavu?
- Ne. Usput u. Vjerojatno u stat' u Liberty Yalanceu'; rekao je, kao da se
naa rasprava o njegovim prehrambenim navikama nikada nije ni vodila.
- Hvala to si prenoio ovdje, rekla sam. Nema problema.
Mahnuo mi je izlazei iz kue, a ja sam zatim ukljuila alarm i vratila se u
radnu sobu. Hrpa papira to se neprestano poveavala bila je prilino

obeshrabrujua. Nakon petsto stranica, morala sam ponovno napuniti pretinac

za papir, nakon ega je pisa nastavio s radom jo sljedeih trideset minuta.
Otisnute informacije ukljuivale su oekivana imena, datume i mjesta, kao i
prie istraitelja. U dodatku su se nalazili crtei mjesta zloina i laboratorijski
rezultati, a u nekim sluajevima i skenirane fotografije. Znala sam da e mi, u
najbolju ruku, trebati cijeli dan da pregledam naslaganu gomilu izvjetaja. Ve
mi je postajalo jasno da je ovo bila ideja vjenog optimista u meni, koja e se
pokazati istim gubitkom vremena.
Prola sam kroz najvie dvanaest sluajeva, kada me je prenulo zvonce na
vratima. Nisam nikoga oekivala, a pogotovo ne nenajavljene posjetitelje u
svojoj privatnoj, ograenoj etvrti. Pretpostavljala sam da bi to moglo biti neko
dijete iz susjedstva koje prodaje sreke ili pretplatu na neki asopis, ili moda
slatkie, ali pogledavi na ekran kamere kunog videosustava, zapanjila sam se
kad sam vidjela da pred vratima stoji Kenneth Sparkes.
- Kenneth? upitno sam pozvala njegovo ime preko interfona, ne
uspijevajui prikriti iznenaenje u svojem glasu.
- Doktorice Scarpetta, ispriavam se, rekao je gledajui u kameru. Ali
zaista moram razgovarati s vama.
- Dolazim.
Pourila sam kroz kuu do ulaznih vrata i otvorila ih. Sparkes je izgledao
iscrpljeno, u zguvanim sivosmeim sportskim hlaama i zelenoj polo koulji s
mrljama od znoja. Nosio je mobitel i dojavljiva zakvaene o pojas, a u ruci
portfelj od aligatorske koe, zatvoren patentnim zatvaraem.
- Izvolite, uite, pozvala sam ga.
- Poznajem veinu vaih susjeda, rekao je. U sluaju da se pitate kako
sam uspio proi uvarevu kuicu.
- Ima skuhane kave.
Dok smo ulazili u kuhinju, miris njegove kolonjske vode dopro mi je do
nosa.
- Opet, nadam se da mi opratate to sam se samo tako pojavio kod vas,
rekao je, iskazujui - kako je izgledalo - iskrenu zabrinutost. Jednostavno ne
znam s kim drugim da porazgovaram, doktorice Scarpetta, a bojao sam se, ako
vas prvo pitam mogu li doi, da ete me odbiti.
- Vjerojatno i bih.
Izvadila sam veliku alicu iz ormaria za posude. Kakvu je pijete?
- Takvu kakva izlazi iz lonia, odgovorio je. Jeste li za toast ili neto
drugo?
- O, ne, hvala.
Sjeli smo za stol pokraj prozora, a ja sam otvorila vanjska vrata jer mi se
zrak u kui odjednom uinio toplim i zaguljivim. Zle slutnje projurile su mi
glavom, kad sam se prisjetila da je Sparkes osumnjien za ubojstvo, a ja duboko
upletena u rjeavanje sluaja i sada se nalazim sama s njim, u vlastitoj kui, u
subotu ujutro. Odloio je portfelj na stol i otvorio ga.

122

- Pretpostavljam da znate sve to se dogaa u nekoj istrazi, rekao je.

- Zapravo, nikada ni o emu ne znam sve, Otpila sam gutljaj kave.
- Nisam naivna, Kenneth, rekla sam. Na primjer, da nemate utjecaja,
nikada ne biste uli u moju etvrt i ne biste sada sjedili na tom mjestu.
Izvukao je kuvertu od tvrdog svijetlosmeeg papira iz portfelja i gurnuo
je preko stola prema meni.
- Fotografije, tiho je rekao. Slike Claire. Oklijevala sam.
- Proveo sam nekoliko zadnjih noi u svojoj kui na plai, nastavio je
objanjavati.
- U Wrightsville Beachu? pitala sam.
- Da. I sjetio sam se da se u ladici metalnog ormara s kartotekom nalaze
ove fotografije. Nisam ih pogledao, ma ni pomislio na njih otkad smo prekinuli.
Slike su s nekog studijskog fotosnimanja. Ne sjeam se detalja, ali kopije mi je
dala kada smo se tek poeli viati. Pretpostavljam da sam vam rekao da je bila
nekakav foto model.
Istresla sam iz kuverte dvadesetak fotografija u boji, veliine oko
dvadeset na dvadeset pet centimetara. Slika koja se nala na vrhu bila je
zapanjujua. Sparkes mi je zaista rekao istinu na Hootowl farmi - Claire Rawley
bila je fiziki velianstvena. Kosa joj je, savreno ravna i kao ispredena od zlata,
dosezala do polovice lea, a na ovoj je fotografiji stajala na plai u hlaicama za
tranje i oskudnoj majici s naramenicama, koja joj je jedva pokrivala grudi. Oko
desnog zapea nosila je neto nalik, kako se inilo, na veliki ronilaki sat s
crnim plastinim remenom i naranastom podlogom za kazaljke. Claire Rawley
izgledala je poput skandinavske boice, pravilnih i otrih crta lica, preplanula
atletskog i senzualnog tijela. Iza nje se na pijesku vidjela uta daska za jahanje
na valovima, a u daljini blistavi ocean.
Ostale fotografije nastale su u drugaijim dramatinim okruenjima. Na
nekima je sjedila na trijemu propale gotike junjake kue, na drugima na
kamenoj klupi na korovom zaraslom groblju ili vrtu, a na treima je igrala ulogu
marljive pomonice okruene ribarima, lica iibanih vremenom, na jednoj od
Wilmingtonovih koa. Neke su poze bile prilino jeftine i isforsirane, ali to nije
imalo veze. Sve u svemu, Claire Rawley bila je remek-djelo ljudskog mesa,
umjetniki rad s oima u kojima se ogledala neizmjerna tuga.
- Nisam znao bi li vam mogle ikako posluiti, progovorio je Sparkes,
nakon podue utnje. Ipak, ne znam to ste vi vidjeli, mislim to je je 1'...
Nervozno je lupkao kaiprstom po stolu.
- U sluajevima poput ovoga, mirno sam mu objasnila, vizualna
identifikacija jednostavno nije mogua. Ali nikada se ne zna kada bi neto
ovakvo moglo pomoi. U najmanju ruku, na ovim fotografijama nema niega
to bi govorilo da tijelo ne pripada Claire Rawley.
Ponovno sam paljivo prouavala fotografije, da vidim mogu li na njima
pronai kakav nakit.
- Nosila je zanimljiv sat, rekla sam, prebirui po fotografijama.

Nasmijeio se i zurio pred sebe, a zatim uzdahnuo.

- Ja sam joj ga dao. Jedan od onih trendovskih sportskih satova kakvi su
bili vrlo popularni meu daskaima. Imao je neko otkaeno ime. ivotinja?
Jesam li dobro rekao?
- Mislim da je moja neakinja imala takav, ali davno, prisjetila sam se.
Relativno jeftin? Osamdeset, devedeset dolara?
- Ne sjeam se koliko sam ga platio. Ali kupio sam ga u trgovini
proizvodima za daskanje, gdje je voljela provoditi vrijeme. Sweetwater Surf
Shop na South Lumina, tamo gdje su hito's, Reddog's i Buddy's Crab. ivjela je
u blizini, dijelei stan s jo nekoliko djevojaka, u runoj velikoj stambenoj
zgradi u privatnom vlasnitvu, u ulici Stone.
Zapisivala sam te podatke.
- Ali ivjela je na moru, gdje je i eljela biti.
- to je s nakitom? Sjeate li se je li nosila neto neobino? Morao je
razmisliti.
- Moda narukvicu? Ne sjeam se. Privjesak za kljueve? Zatresao je
glavom.
- A prsten? onda sam upitala.
- Ponekad je nosila nekakve otkaene. Znate, one srebrne, koji ne kotaju
mnogo.
- Moda prsten od platine?
Oklijevao je. To ga je pitanje izbacilo iz ravnotee. Rekli ste od platine?
pitao je.
- Da. I to poprilino velik. Buljila sam u njegove ruke.
- Zapravo, odgovarao bi vaim prstima. Naslonio se natrag na stolicu i
pogledao u strop.
- Boe moj, rekao je. Mora da ga je ona uzela. Imam jednostavni
platinasti prsten koji sam obiavao nositi dok smo Claire i ja bili zajedno. alila
se kako je to znailo da sam bio oenjen samim sobom.
- Dakle, uzela ga je iz vae spavae sobe? Iz kone kutije. Mora da jest.
- Znate li nedostaje li jo neto iz vae kue? nastavila sam s pitanjima.
- Jedan primjerak iz moje kolekcije je nestao. ATF je pronaao sve ostalo
oruje. Naravno, sve je uniteno.
Pao je u jo dublju depresiju. Kakva vrsta oruja?
- Calico.
- Nadam se da nije kod nekoga negdje na ulici, rekla sam zabrinuto.
Calico je bila vrsta osobito gadne automatske puke s velikim cilindrom
pripojenim s gornje strane, koja je jako nalikovala uziju. To je bilo devetmilimetarsko oruje koje je moglo ispaliti i do sto projektila.
- Morate to prijaviti policiji, a i ATF-u, takoer, rekla sam mu. Neto od
toga ve jesam.
- Ne neto, Kenneth. Sve.
- Razumijem, odgovorio je. Uinit u to. Ali elim znati radi li se o njoj,

124

doktorice Scarpetta. Molim vas, shvatite da mi trenutno nije mnogo stalo do

ostalih stvari. Priznat u vam da sam nazvao u stan gdje je ivjela. Ni jedna od
djevojaka s kojima je stanovala nije je vidjela vie od tjedan dana. Posljednja
no koju je provela u tom stanu bila je u petak, no prije poara. Drugim
rijeima, prethodni dan. Mlada dama s kojom sam razgovarao rekla je da joj se
Claire uinila rastresenom i depresivnom kad je naletjela na nju u kuhinji i da
joj nije spomenula da e izai u grad.
- Vidim, pravi ste istraitelj, komentirala sam. Ne biste li i vi bili na
mojem mjestu?
- Bih.
Pogledi su nam se sreli i u njegovim oima mogla sam proitati bol.
Siune kapljice znoja nanizale su mu se uz rub kose na elu, a govorio je kao
da ima suha usta.
- Vratimo se fotografijama, rekla sam. Za to su tono bile snimljene?
Bila je model kome? Znate li?
- Neto mjesno, ne mogu se tono sjetiti, odgovorio je, zurei mimo mene
kroz prozor. Mislim da mi je rekla da se radilo o Trgovakoj komori, neto za
promidbu plae.
- I dala vam ih je iz kojeg razloga?
Nastavila sam polako gledati fotografije, jednu po jednu.
- Samo zato to ste joj se sviali? Moda vas je htjela impresionirati?
Skrueno se nasmijao.
- Volio bih kada bi to bili jedini razlozi, odgovorio je. Ona zna da sam
utjecajan ovjek, da poznajem ljude u filmskoj industriji i tako dalje. I volio bih
da zadrite te fotografije, molim vas.
- Znai, nadala se da biste joj mogli pomoi u karijeri, rekla sam,
podigavi pogled prema njemu.
- Naravno.
- I jeste li?
- Doktorice Scarpetta, to da moram paziti koga i to promiem,
jednostavna je ivotna injenica, iskreno je priznao. I ne bi izgledalo osobito
primjereno dijeliti uokolo fotografije moje lijepe, mlade, bijele ljubavnice u
nadi da bi to moglo pomoi njezinoj karijeri. Trudim se odrati svoje ljubavne
odnose u okviru privatnoga, koliko je god to mogue.
Ogorenje je blistalo iz njegovih oiju, dok se igrao prstima svojom
alicom kave,
- Ne objavljujem u eteru svoj privatan ivot. Nikada i nisam. A vi ne biste
trebali vjerovati svemu to proitate, ako mogu dodati.
- Nikada to i ne inim, rekla sam. Znam bolje od svih drugih kako je to.
Iskreno, ne zanima me toliko va privatni ivot, koliko zato ste izabrali dati ove
fotografije meni, a ne istraiteljima okruga Faquier ili ATF-u.
Uputio mi je dug pogled, a zatim odgovorio: Zbog identifikacije, kao to
sam ve izjavio. Ali i zato to vam vjerujem, a to je vaniji element rjeenja ove

jednadbe. Bez obzira na nae razlike u miljenjima, znam da ne biste na brzinu

nekoga spremili u zatvor, niti ga lano optuili.
- Razumijem.
Svakim sam se trenutkom osjeala sve neugodnije i iskreno eljela da
sam odlui otii, tako da ja to ne trebam uiniti umjesto njega.
- Vidite, bilo bi mnogo zgodnije svaliti krivnju na mene. A postoji jako
puno ljudi koji me godinama proganjaju, ljudi koji bi me voljeli vidjeti
unitenog, u zatvoru, ili mrtvog.
- Ni jedan od istraitelja s kojima ja radim ne misli tako, rekla sam.
- Ne brinete me vi, Marino ili ATF, brzo je odgovorio. Nego stranke s
politikom moi. Bijeli rasisti, policijski tipovi, koji uruju s ljudima ija imena
znate. Vjerujte mi.
Samo je zurio pred sebe, a miii eljusti su mu poigravali. Karte su
podijeljene protiv mene, nastavio je. Ako netko ne dopre do prave istine i ne
sazna o emu se tu radi, moji su dani odbrojeni. To znam. A netko tko moe
masakrirati nevine bespomone konje, kadar je uiniti sve.
Usnice su mu se tresle, a oi zasjale suzama.
- ive ih spaliti! uzviknuo je. Kakvo udovite moe napraviti takvo to!
- Krajnje uasno udovite, odgovorila sam. A ini se da danas na svijetu
ima jako puno uasnih udovita. Moete li mi neto rei o drebetu? Onom
koje sam vidjela na mjestu zloina? Pretpostavila sam da je jedan od vaih konja
koji je nekako umakao?
- Pjesma Vjetra, potvrdio je, kako sam i oekivala, briui oi ubrusom.
Prekrasno malo stvorenje. On je zapravo jednogodinjak, bio je roen na mojoj
farmi, oba roditelja su mu bila vrlo vrijedni konji. Poginuli su u poaru. Grlo mu
se opet stisnulo. Kako je Pjesma Vjetra izaao, nemam pojma. To je potpuno
bizarno.
- Osim ako ga je Claire - ako je u pitanju Claire - moda izvela van i onda
nije imala prilike vratiti ga u staju? predloila sam. Moda je upoznala Pjesmu
Vjetra tijekom jednog od posjeta vaoj farmi?
Sparkes je duboko uzdahnuo, otirui oi. Ne, mislim da Pjesma Vjetra jo
nije bio roen. U biti, sjeam se da je Vjetar, njegova majka, bila skotna tijekom
Claireinih posjeta.
- Onda je Claire mogla pretpostaviti da je Pjesma Vjetra jednogodinji
potomak kobile Vjetar.
- Mogla je to zakljuiti.
- Gdje se sada nalazi Pjesma Vjetra? upitala sam.
- Na svu sreu, uhvatili su ga i sada je na Hootowl farmi. Tamo je na
sigurnom i zbrinut.
Njegovi konji bili su mu strano teka tema i vjerovala sam da nije
glumio. Usprkos vjetinama koje je imao kao javna linost, Sparkes ne bi
mogao biti tako dobar glumac. Njegova samokontrola bila je pred kolapsom.
Teko se borio da je zadri i bio je na rubu da popusti. Odgurnuo je svoju

126

stolicu i ustao od stola.

- Moram vam rei jo jednu stvar, poeo je, dok sam ga pratila do vrata.
Da je Claire iva, vjerujem da bi pokuala stupiti sa mnom u kontakt, na neki
nain. Ako nita drugo, putem pisma. Pod uvjetom da zna za poar, a ne vidim
kako ne bi znala. Bila je vrlo paljiva i topla osoba, usprkos svojim tekoama.
- Kada ste je posljednji put vidjeli? Otvorila sam ulazna vrata. Sparkes me
pogledao u oi i ja sam jo jedanput osjetila snagu njegove linosti, koja je bila
jednako zanimljiva koliko i uznemirujua. Smetala mi je pomisao da me jo
uvijek na neki nain plaio.
- Pretpostavljam prije godinu dana ili tako neto.
Njegov srebrni dip marke Cherokee bio je parkiran na prilazu. Priekala
sam da ue u auto, a onda zatvorila vrata. Nisam mogla a da se ne zapitam to
su moji susjedi mislili, ako su ga prepoznali na mojem kolnom prilazu. Drugom
prilikom moda bih se smijala, ali sada nisam vidjela nita smijeno u njegovom
posjetu. Zato je doao osobno umjesto da mi je dostavio fotografije, bilo je
prvo vano pitanje koje mi je palo na pamet.
No, njegovo znatieljno ponaanje u vezi sa sluajem nije bilo
neprimjereno. Nije upotrijebio svoju mo ili utjecaj i tako pokuao manipulirati
mnome. Nije pokuao utjecati na moje miljenje, ni na moje osjeaje prema
njemu, barem ne tako da bih ja to mogla prepoznati.

11
PODGRIJALA SAM KAVU I VRATILA SE U SVOJU RADNU SOBU.
NEKO
sam vrijeme sjedila u svojoj ergonomiki napravljenoj stolici i stalno ispoetka
pregledavala fotografije Claire Rawley. Ako je ubijena s predumiljajem, zato
se to dogodilo onda kada se nalazila negdje gdje se nije trebala nalaziti?
ak i ako su krivci bili Sparkesovi neprijatelji, nije li sluajnost bila
prevelika da napadnu upravo onda kada se ona, nepozvana, pojavila u njegovoj
kui? Bi li i najhladnokrvniji rasisti spalili ive konje, samo zato da kazne
njihova vlasnika?
Nudila su se dva odgovora i ja sam ponovno poela pregledavati
sluajeve ATF-a, prouavajui paljivo stranicu za stranicom. Vrijeme je
letjelo, a oi me povremeno izdavale. Bilo je sluajeva u kojima su gorjele
crkve, zatim poara u stambenim i poslovnim etvrtima, a pojavila se i serija
kuglana u kojima je sredite poara uvijek bilo na istoj traci. Stanovi i
destilerije, kemijske kompanije i rafinerije plamtjele su do potpunog nestanka s
lica zemlje i u svim su tim sluajevima uzroci bili sumnjivi, ak i onda kada se
nije moglo dokazati da se radi o paleu.
to se tie ubojstava, ona su bila jo neobinija. Uglavnom bi ih poinio
relativno nevjet pljaka ili suprunik, koji nije shvaao da e ako nestane
cijela njegova obitelj, a dijelovi se kostiju pojave u jami iza kue gdje se pali
smee, netko najvjerojatnije nazvati policiju. Isto tako, ljudi koji su ve mrtvi ne
udiu CO2 i u svom tijelu nemaju metke, koje vidimo na rendgenu. Meutim, do
deset sati te veeri naila sam na dva smrtna sluaja koji su mi privukli
pozornost. Jedan se dogodio u oujku ove godine, a drugi est mjeseci prije
toga. Noviji sluaj dogodio se u Baltimoreu. rtva je bio dvadesetpetogodinji
mukarac po imenu Austin Hart, student etvrte godine medicine u bolnici John
Hopkins. Umro je u poaru, u kui nedaleko od kampusa. Bio je sam kod kue,
jer su ba bili proljetni praznici.
Prema navodima iz kratkog policijskog izvjea, vatra je poela u
nedjelju naveer i dok su vatrogasci stigli, zahvatila itavu kuu. Hart je bio
toliko izgorio, da su ga uspjeli identificirati samo po slikama korjenova zubi i
trabekularnih izdanaka zubnog grebena eljusti na rendgenskim snimkama
nainjenima prije i poslije smrti. Sredite poara bilo je u kupaonici na prvom
katu i nije se radilo ni o elektrinoj iskri, niti se pronaao trag neke
lakozapaljive tekuine.
ATF se ukljuio u sluaj na poziv baltimorskog vatrogasnog odjela.
Zanimljivo je bilo to to je iz Philadelphije bila pozvana Teun McGovern da
ponudi svoju ekspertizu i to su nakon tjedana i tjedana minucioznog
pregledavanja itavog zgarita, intervjuiranja svjedoka i ispitivanja u ATF-ovim
laboratorijima u Rockvilleu, nalazi ukazivali na to da je vatra podmetnuta, a
smrtni sluaj u tom poaru - ubojstvo. No ni jedno ni drugo nije se moglo

128

dokazati. Modeliranje poara nije moglo razjasniti kako je takva vatra, koja se
toliko brzo irila, mogla zapoeti u majunoj kupaonici obloenoj keramikim
ploicama, u kojoj se nije nalazilo nita doli porculanski umivaonik i nunik,
prozorski zastor i plastine zavjese u zatvorenoj tu-kadi.
Poar prije ovoga dogodio se u listopadu u Venice Beachu, u Californiji,
takoder nou, u kui pokraj oceana deset blokova zgrada dalje od legendarne
vjebaonice Muscle Beach. Marlene Farber bila je dvadeset i trogodinja
glumica ija se karijera uglavnom sastojala od malih uloga u sapunicama i
humoristinim serijalima, a vei dio njezinih prihoda dolazio je od televizijskih
reklama. Detalji o poaru koji je do temelja spalio njezinu rasklimanu kuu od
cedrovine, bili su jednako nepotpuni i neobjanjivi kao i oni u sluaju Austina
Harta.
Adrenalin mi je skoio kada sam proitala kako se vjeruje da je poar
krenuo iz glavne kupaonice njezina prostranog doma. I ova je rtva bila strano
izgorjela, zapravo se svela na bijele, kalcinirane komadie. Rendgenske slike
njezinih posmrtnih ostataka usporeene su sa snimkama plua napravljenima
dvije godine ranije pri rutinskom lijenikom pregledu. Identificirana je, u
osnovi, po rebrima. Lakozapaljive tekuine nisu bile detektirane, a nije bilo ni
objanjenja to je to u kupaonici moglo zapaliti vatru iji je plamen dosezao dva
i pol metra u vis te uspio izazvati poar na drugom katu. Nunik, kada,
umivaonik i ormari na kojemu se nalazila kozmetika nisu, naravno, bili
dovoljni. Sudei prema satelitskim snimkama Nacionalnog meteorolokog
servisa, nije se radilo ni o gromu, jer tijekom etrdeset osam sati prije poara,
nikakav grom nije udario nigdje na podruju od sto trideset kilometara oko
mjesta njezina boravka.
Mozgala sam o ovome s aom crnog pinota u ruci, kada me nazvao
Marino. Bilo je skoro jedan sat ujutro.
- 'Si budna? pitao je. Zar je to vano?
Morala sam se nasmijeiti, jer me uvijek to pitao kada bi zvao u
nepristojno vrijeme.
- Sparkes je imao etiri Mac desetke s priguivaima koje je navodno
kupio za otprilike tisuu esto dolara po komadu. Imao je protutenkovsku minu
koju je kupio za tisuu sto i MP40 automat. I pazi ovo, devedeset praznih
granata.
- Sluam, rekla sam.
- Kae da su ga zanimala sva ta sranja iz Drugoga svjetskog rata i da ih je
skupljao usput, kao i one svoje bavice burbona, koje su dole iz pecare koja je
crkla prije pet godina. ta se tie burbona, dobit e malo po prstima, jer u
odnosu na sve drugo, to je sitnica. Fuka nam se. A ta se tie oruja, sve je
registrirano i na sve je platio porez, tako da je u tom smislu ist. Iako onaj
kiljavi istraitelj iz Warrentona ima ideju da se Sparkes potajno bavi prodajom
oruja grupicama u junoj Floridi koje se bore protiv Castra.
- Na temelju ega to sumnja? eljela sam znati.

- Sranje, ba ja znam. Ali istraitelji u Warrentonu tre za tim k'o psi za

potarom. Imaju teoriju da je cura koja je izgorila neto znala, pa Sparkes nije
imao drugog izbora nego da je se rijei, ak i pod cijenu da spali sve to ima.
Ukljuujui i konje.
- Da trguje orujem, nestrpljivo sam rekla, onda bi ga imao puno vie, a
ne nekoliko starih automata i gomilu praznih granata. Odluili su ga epati,
doktorice. Moda e malo potrajati, zbog toga 'ko je on.
- to je s onim nestalim Calicom?
- Kako, k vragu, zna za to? .
- Nije razjanjeno gdje je Calico, jesam li u pravu? Tako on kae, ali kako
ti...
- Doao me danas posjetiti. Nastupila je duga stanka.
- O emu pria? pitao je. Bio je jako zbunjen. Gdje te doao posjetiti?
- K meni, u moju kuu. Nepozvan. Donio je fotografije Claire Rawley.
Marino je ovaj put utio tako dugo da sam ve pomislila da se veza
prekinula.
- Bez uvrede, konano je izustio. 'Si sigurna da mu nisi nasjela s obzirom
tko...
- Ne, presjekla sam ga.
- Pa, si mogla saznati neto iz onog to si pogledala? Povukao se. Jedino
da je njegova navodna biva djevojka bila iznimno lijepa. Kosa izgledom
odgovara kosi rtve, a i visina i teina se podudaraju. Nosila je sat koji nalikuje
na onaj koji sam pronala, a njezine su je sustanarke posljednji put vidjele dan
prije poara. To je nekakav poetak, ali sigurno nije dovoljno da bi na temelju
toga i nastavili.
- A jedini podatak koji je wilmingtonska policija mogla izvu' iz
sveuilita je da Claire Rawley postoji. Malo je studirala, malo ne, ali nije
dolazila od jeseni.
- to bi otprilike odgovaralo vremenu kada je Sparkes prekinuo s njom.
- Ako je istina to je rek'o, Marino je istaknuo. to je s njezinim
roditeljima?
- Sveuilite nam ne daje nikakve druge informacije o njoj. Tipino.
Morat emo dobit' sudski nalog, a zna kako to ide. Razmiljam bi li ti mogla
razgovarat' s dekanom il' nekim i malo ih smekat'. Ljudi radije imaju posla s
doktorima nego murjacima.
- A vlasnik Mercedesa? Pretpostavljam da se jo nije pojavio?
- Wilmingtonska policija mu nadzire kuu, odgovorio je Marino. Gledali
su kroz prozore, njukali kroz prozori za potu da vide da li se neko unutra
raspada. Ali do sada, nita. K'o da se rasplinuo, a nemamo opravdani razlog da
mu provalimo vrata.
- Koliko ima godina?
- etrdeset i dvije. I smeu kosu i smee oi. Visok metar i osamdeset,
teak sedamdeset tri.

130

- Pa netko mora znati gdje je ili barem kada je vien zadnji put. Nitko ne
odeta od uhodane prakse a da o tome nikome ne ostavi obavijest.
- Trenutno izgleda da je napravio ba to. Ljudi mu bez veze dolaze na
dogovorene posjete. Nit' ih je zvao, nit' nita. Ne pojavljuje se. Susjedi mu nisu
vidjeli ni auto, ni njega bar tjedan dana. Nitko nije vidio kad se odvezao, ni da li
je bio sam ili s nekim. Navodno je neka starica, prva susjeda, razgovarala s njim
petog lipnja, etvrtak ujutro prije poara. Izali su pokupiti novine pred vratima
u istom trenutku. Mahnuo joj je i rek'o dobro jutro. Prema njenim rijeima,
urio je i nije ba bio prijateljski raspoloen, k'o obino. To je sve to imamo za
sada.
- Pitam se nije li moda Claire Rawley bila njegova pacijentica. Samo se
nadam da je jo iv.
- Da, rekla sam zabrinuto. I ja.
Mrtvozornik nije pripadnik snaga uvara zakona, nego osoba koja mora
objektivno predoiti dokaze, intelektualni detektiv iji su svjedoci mrtvi. Ali
nekada nisam toliko drala do statuta ili definicija.
Pravda je bila iznad kodeksa, osobito kad sam vjerovala da nitko ne slua
injenice. Kada sam za dorukom u nedjelju ujutro odluila posjetiti Hugheya
Dorra, potkivaa koji je potkivao Sparkesove konje dva dana prije poara, ta se
moja odluka temeljila gotovo potpuno na istoj intuiciji.
Isprala sam svoju alicu kave u sudoperu, uz zvonjavu zvona crkve Grace
Baptist i Prve prezbiterijanske crkve, a zatim prokopala po biljekama traei
telefonski broj koji mi je dao jedan od ATF-ovih istraitelja. Kada sam nazvala,
potkiva - to je bio moderan naziv za negdanjeg kovaa - nije bio kod kue,
ali njegova ena jest. Predstavila sam se.
- On je u Crozieru, rekla je. Ostat e cijeli dan na Red Feather Pointu. To
vam je odmah kod Lee Roada, na sjevernoj strani rijeke. Ne moete promaiti.
Znala sam da mogu, i to vrlo lako. Opisivala je predio Virginije u kojem
su se nalazile samo farme konja i, iskreno reeno, veina mi ih je izgledala
potpuno jednako. Zatraila sam da mi da nekoliko putokaza.
- Dakle, to vam je tono na rijeci, preko puta dravne kaznionice. Tamo
gdje zatvorenici rade na mljekarskim farmama, i ostalo, dodala je. Eto, sada
vjerojatno znate gdje je to.
Da, znala sam, na alost. Ve sam bila tamo, u sluajevima kada bi
zatvorenik poinio samoubojstvo vjeanjem u svojoj eliji ili kad bi se
meusobno poubijali. Dobila sam broj telefona farme, pa sam nazvala da
provjerim mogu li doi. to se tie naravi ljudi koji su imali privilegiju da
posjeduju konje, inilo se da ih ni najmanje ne zanima zbog ega zovem. Samo
su mi rekli da u potkivaa pronai u staji, koja je bila zelena. Vratila sam se u
spavau sobu da odjenem sportsku majicu, traperice i izme na vezanje, a zatim
sam nazvala Marina.
- Moe ii sa mnom ili to mogu obaviti sama, rekla sam mu. Gledao je
baseball utakmicu na televizoru, vrlo glasno. ula sam kako je telefon tupo

udario kada ga je odloio i njegovo disanje u slualici.

- Sranje, rekao je.
- Znam, sloila sam se. I ja sam umorna. Daj mi pola sata.
- Pokupit u te da ti utedim malo vremena, ponudila sam. Da, to mi
odgovara.
ivio je juno od rijeke James, u etvrti s poumljenim parcelama odmah
do gusto naseljene zone naikane trgovakim centrima koja se zvala
Midlothian Thurnpike. Tu se moglo kupiti runo vatreno oruje, motocikle i
ubojite hamburgere, ili si priutiti runo pranje automobila s voskom ili bez
njega. Marinova bijela kuica, obloena aluminijskim ploama nalazila se na
Ruthers Roadu, odmah iza ugla nakon kemijske istionice i duana s voem i
povrem. U prednjem je dvoritu visjela velika amerika zastava, dok je stranje
opasivala ograda od lanaca. Posjedovao je i natkriveno parkiralite za svoju
kamp-kuicu.
Odbljesci suneva svjetla treptali su na neupaljenim nizovima boinih
lampica koje su ukraavale svaki rub i ugao Marinova obitavalita. Raznobojne
su aruljice bile umetnute u grmlje i zapletene u kronje drvea. Bilo ih je na
tisue.
- I dalje mislim da ne bi trebao ostavljati tu rasvjetu vani, opet sam mu
rekla, kada je otvorio vrata.
- Ej. Onda je ti skini i vrati natrag na Dan zahvalnosti, odgovorio je kao i
obino. Ima li pojma koliko bi to trajalo, osobito sad kad im svake godine
dodajem nove?
Njegova je opsesija dostigla vrhunac kada je instalirao posebnu kutiju s
osiguraima za svoje boine dekoracije koje su, u punom svjetlu, ukljuivale
Djeda Mraza kojeg je vuklo osam sobova, Snjeka bijelia, eerne tapie,
igrake i Elvisa u sredini dvorita koji je pjevuckao boine pjesme preko
razglasa. Marinovi izloci postali su toliko bljetavi da se svjetlost mogla vidjeti
miljama daleko. Rezidencija mu je ula u izbor slubenih richmondskih
turistikih atrakcija, koje su se mogle vidjeti na Tacky touru. Jo me uvijek
udilo kako nekome tko je toliko antisocijalan ne smetaju nepregledne kolone
automobila, limuzina i pripitih ljudi koji zbijaju ale na njegov raun.
- Jo ne shvaam to te spopalo, rekla sam mu, dok je ulazio u auto. Prije
dvije godine ne bi ni u snu napravio neto takvo, a onda si odjednom, kao grom
iz vedra neba, pretvorio svoje mjesto boravka u lunapark. To me brine. A da ne
spominjem opasnost od elektrinog poara. Znam da sam ti ve rekla to mislim
o svemu tome, ali zaista smatram...
- Moda i ja zaista smatram.
Prikopao je pojas i izvadio cigaretu.
- Kako bi ti reagirao da ja ponem ukraavati svoju kuu na taj nain i
ostavljati lampice da vise uokolo cijele godine?
- Jednako kao da kupi vozilo za kampiranje, postavi nadzemni bazen u
vrt i pone jesti slane tapie svaki dan. Mislio bi' da si jebeno skrenula.

132

- I bio bi u pravu, odgovorila sam mu. Gledaj.

Igrao se nezapaljenom cigaretom.
- Moda sam doao do one sada ili nikada toke u ivotu, rekao je. K
vragu i to ljudi misle. ivim samo jedanput i, sranje, tko zna koliko dugo u se
jo uope motati po ovom svijetu.
- Marino, postaje previe morbidan. To se zove stvarnost.
- A stvarnost je i da e, ako umre, doi meni u ruke i zavriti na jednom
od mojih stolova. Ovo bi ti trebalo dati i vie no dovoljno poticaja da se mota
po ovom svijetu jo dugo vremena.
Uutio je, buljei kroz prozor. Vozila sam niz Route 6 kroz okrug
Goochland, proet gustim umama, tako pust da miljama ne bih vidjela drugi
automobil. Jutro je bilo vedro, ali s naznakama da postane vlano i toplo.
Prolazili smo pokraj skromnih kuica s limenim krovovima i ljupkim
trijemovima, koje su u svojim dvoritima imale posude s vodom za ptice.
Kvrgave grane jabuke povijale su se do zemlje pod zelenim plodovima, a
suncokreti su svoje glave objesili kao da su pri molitvi.
- U biti, doktorice, Marino je opet progovorio, to je kao neki predosjeaj
ili neto tako. Stalno vidim kako mi vrijeme curi. Razmiljam o svom ivotu i
uglavnom sam napravio sve to se dalo napraviti. I da vie ne napravim nita
drugo, opet sam napravio dovoljno, zna? Tako ti ja zamiljam kako dolazim
pred zid iza kojeg za mene nema niega. Moj put tu prestaje. Odlazim odavde.
Samo je pitanje naina i trenutka. Zato na neki nain i radim to god me volja, k
vragu. Tako svejedno, tono?
Nisam bila sigurna to da mu kaem i slika njegove bljetavo rasvijetljene
kue u vrijeme Boia natjerala mi je suze na oi. Bilo mi je drago to imam
sunane naoale na nosu.
- Ne radi od toga samoispunjavajue proroanstvo, Marino, tiho sam mu
rekla. Ljudi o neemu previe misle i onda postanu toliko napeti i koncentrirani
na to da sami to izazovu.
- Kao Sparkes, odgovorio je.
- Zaista ne vidim kakve to veze ima sa Sparkesom.
- Moda je previe mislio o neemu i sam to izazvao. Kao kad si crnac
kojeg mnogo ljudi mrzi iz dna due, pa se toliko brine da ti upci ne uzmu to
to ima, da na kraju spali sam sebe. Usput ubije sve svoje konje i bjeloputu
djevojku. I zavri s niim. K vragu, lova od osiguranja nee nadomjestiti to je
izgubio. Nema anse. U biti, Sparkes je sjeban kako god okrene. Ili je izgubio
sve to je volio u svom ivotu ili e umrijeti u zatvoru.
- Da se radi samo o podmetnutom poaru, bila bih sklonija vjerovati da je
on palikua, rekla sam. Ali radi se i o mladoj eni koja je ubijena. I o svim
njegovim konjima koji su ubijeni. Tu, za mene, slika postaje iskrivljena.
- Zvui kao ponovljena pria o O.J.-u, ako mene pita. Bogat, moan i
crnac. Njegova biva bijela djevojka zavri presjeenog grla. Ne mue li te
paralele? Bar malo? Sluaj, moram zapalit'. Puhat u dim kroz prozor.

- Ako je Kenneth Sparkes ubio svoju bivu djevojku, zato onda nije to
uinio negdje gdje ga nitko ne bi povezao s time? istaknula sam. Zato tijekom
toga unititi sve to ima i ostaviti za sobom sve mogue znakove koji upuuju
ravno na tebe?
- Ne znam, doktorice. Moda su stvari izmakle kontroli, pa je sve zasrao.
Moda nikad nije planir'o ni koknuti nju, ni potpaliti vlastitu gajbu.
- Meni se ni jedan detalj u vezi s ovom vatrom ne ini kao da je uinjen
bez razmiljanja, rekla sam. Mislim da je netko odreeni jako dobro znao to
radi.
- Ili to, ili je imao sree.
Uska je cesta bila prekrivena mrljama suneva svjetla i sjene, a ptice na
telefonskim icama podsjetile su me na glazbu. Kad sam nas dovezla do
restorana North Pole sa znakom u obliku polarnog medvjeda, sjetila sam se
rukova nakon suenja u Goochlandu, svih onih detektiva i sudskih vjetaka
koji su se do sada ve povukli u mirovinu. Stari sluajevi ubojstava dobivali su
nejasne konture u mojem pamenju, jer ih se do sada tamo nagomilalo ve jako
mnogo, a pomisao na njih i kolege koji su mi nedostajali, rastuila me u
sekundi. Red Feather Point nalazio se na kraju duge kaldrmaste ceste koja je
vodila do impresivne farme nad rijekom James. Praina je bujala iza mojeg auta
dok sam vijugala izmeu bijelih ograda to su okruivale barunaste zelene
panjake mjestimino prekrivene zaostalim sijenom.
Trokatna bijela drvena kua imala je nesavreni, nakoeni izgled
graevine iz nekog od prolih stoljea, a silosi ogrnuti lozom penjaicom
takoer su preostali iz davnine. Nekoliko konja lutalo je udaljenim poljem.
Kada smo se zaustavili i parkirali auto, krug za jahanje s tlom od crvene zemlje
bio je prazan. Marino i ja uli smo u veliku zelenu staju i krenuli prema izvoru
buke eljeza koje je zvonilo pod udarcima ekia. Plemeniti konji istezali su
svoje velianstvene vratove iz boksova i nisam mogla odoljeti a da ne pogladim
barunaste njuke lovaca na lisice, punokrvnih i arapskih konja. Zastala sam da
protepam par rijei drebetu i njegovoj majci, a njih me dvoje za to vrijeme
netremice promatralo velikim smeim oima. Marino se drao na distanci,
rukom tjerajui muhe.
- Jedno je dok ih gleda, komentirao je. Ali kad te ugrize... jednom mi je
bilo dosta.
Prostorije za potkivanje i hranjenje konja bile su prazne, a grablje i
smotana gumena crijeva visjela su sa drvenih zidova. Pokrivai su bili prebaeni
preko vrata. Nisam susrela nikoga osim neke ene u jahaoj odjei s kacigom na
glavi, koja je nosila englesko sedlo.
- Dobro jutro, rekla sam. Udaljeno udaranje ekia postupno se utialo.
Traim potkivaa. Ja sam doktorica Scarpetta, dodala sam. Zvala sam ranije.
- Tamo je.
Pokazala je, ne usporavajui korak.
- I dok ste tu, izgleda da se Black Lace ne osjea ba najbolje, dodala je.

134

Shvatila sam da je mislila da sam veterinarka.

Marino i ja skrenuli smo za ugao i pronali Dorra kako sjedi na stolcu bez
naslona i meu koljenima vrsto dri desno prednje kopito velike bijele kobile.
Bio je elav, snanih ramena i ruku. Nosio je konu kovaku pregau koja je
nalikovala na iroke kaubojske kone nogavice.
Obilno se znojio, prekriven prainom, i izvlaio avle iz aluminijske
potkove.
- Zdravo, pozdravio nas je, a kobila je povila ui prema natrag.
- Dobar dan, gospodine Dorr. Ja sam doktorica Scarpetta, a ovo je
kapetan Pete Marino, rekla sam. Vaa ena mi je rekla da vas mogu ovdje
pronai.
Kratko nas je pogledao.
- Ljudi me zovu Hughey, zato to se tako zovem. Vi ste veterinar?
- Ne, ne, ja sam mrtvozornik. Kapetan Marino i ja ukljueni smo u istragu
na sluaju Warrenton.
Pogled mu se smrknuo. Bacio je staru potkovu na stranu i zgrabio savijeni
no iz depa svoje pregae te poeo istiti abicu konjskog kopita, dok mu se
pod noem nije pojavio mramorno bijeli dio. S kamenia to se uklijetio,
frcnula je iskra.
- Tko god da je to uinio trebao bi biti ustrijeljen, rekao je, grabei
klijeta iz drugog depa i istei uokrug stjenku kopita. Radimo to je u naoj
moi da saznamo to se dogodilo, Marino ga je obavijestio.
- Moj je dio zadatka identificirati enu koja je poginula u poaru,
objasnila sam mu, i shvatiti to joj se tono dogodilo.
- Kao prvo, Marino je poeo, zato je ta dama bila u njegovoj kui.
- uo sam za to. udno, odgovorio je Dorr .
Sada je koristio rapu, a kobila je uznemireno kesila zube. Ne znam zato
je itko trebao biti u njegovoj kui, rekao je. Kako sam ja shvatio, bili ste na
njegovoj farmi par dana ranije?
Marino je nastavio, rkajui po bloku.
- Poar se dogodio u subotu na veer, rekao je Dorr. Poeo je istiti dno
kopita elinom etkom.
- Bio sam tamo vei dio dana u etvrtak. Sve je bilo k'o i obino.
Potkovao sam osam konja i pobrinuo se za jednog koji je imao bolest bijelog
kopita. To je bolest kod koje bakterije ulaze u stijenku kopita. Premazao sam
mu kopito formaldehidom - o kojem vi vjerojatno znate sve, obratio se meni.
Spustio je desnu nogu kobile i podigao lijevu, a ona se malo trznula i
zamahnula repom. Dorr ju je vrsto potapao po nosu.
- Da ima o emu misliti, objasnio nam je. Nije njezin dan. Konji su k'o
mala djeca, isprobavaju vas na sve mogue naine. Vi mislite da vas vole, a sve
to ele od vas je hrana.
Kobila je zakolutala oima i pokazala zubalo, dok je potkiva nastavio
izvlaiti avle, radei nevjerojatnom brzinom i priajui s nama, a da nijednom

nije usporio.
- Jeste li ikada bili na farmi kad je kod Sparkesa u posjetu bila mlada
ena? upitala sam. Bila je visoka i jako lijepa, s dugom plavom kosom.
- Ne. Obino kad bi' se ja pojavio, bili bismo s konjima. Pomagao mi je
koliko god je mogao. Bio je potpuno lud za svojim konjima.
Ponovno je uzeo no za kopita u ruku.
- Sve te prie kako vrlja uokolo, Dorr je nastavio, ja to nikad nisam
vidio. Uvijek mi se inio tipom samotnjaka, to me isprva iznenadilo, s obzirom
na to tko je.
- Kako ste dugo radili za njega? pitao je Marino, mijenjajui svoje dranje
na nain koji je signalizirao da sada on preuzima rije. Trajalo je est godina,
Dorr je rekao, zgrabivi rapu. Nekoliko puta na mjesec.
- Kada ste ga vidjeli u etvrtak, je li vam spomenuo da e otputovati izvan
zemlje?
- O, naravno. Zato sam i doao kad sam doao. Putovao je sljedei dan u
London, a s obzirom da mu je pomonik otkazao, Sparkes nije imao koga
ostaviti da me doeka kad doem.
- ini se da je rtva vozila stari plavi Mercedes. Jeste li ikada vidjeli
takav auto na njegovom ranu?
Dorr se odgurnuo prema natrag na svojem drvenom stolcu, vukui sa
sobom kutiju s potkovama. Podigao je stranju nogu kobile.
- Ne sjeam se da sam ikada vidio takav auto. Bacio je drugu potkovu na
stranu.
- No, da. Ne mogu rei da se sjeam takvog kakvog ste upravo opisali.
Ooooo, mir!
Smirio je konja poloivi mu ruku na stegno. Ima bolesna kopita,
obavijestio nas je. Kako se zove? pitala sam.
- Molly Brown.
- Po naglasku ne bih rekla da ste iz ovih krajeva, dodala sam. Roen i
odrastao u junoj Floridi.
- Kao i ja. U Miamiju, rekla sam.
- Dakle, to je ve Juna Amerika, koliko je juno.

136

12
PAS VRSTE BEAGLE UETAO JE BRZIM KORAKOM,
NJUKAJUI
uokolo po podu posutim slamom u potrazi za strugotinama s kopita. Molly
Brown ljupko je smjestila svoju drugu stranju nogu na postolje za kopita, kao
da eka manikiranje u salonu za uljepavanje.
- Hughey, obratila sam mu se, neke okolnosti ovog poara povlae za
sobom jako puno pitanja. Iako se nitko nije trebao nalaziti u Sparkesovoj kui,
tamo je pronaeno mrtvo tijelo. ena koja je poginula u mojoj je nadlenosti i ja
elim uiniti apsolutno sve to mogu ne bi li saznala zato se tamo nala i zato
nije izala kad je poeo poar. Molim vas da se pokuate sjetiti jeste li toga dana
primijetili neto, bilo to, to vam se moglo uiniti neobinim.
- Upravo tako, rekao je Marino. Na primjer, je 1' se inilo da Sparkes vodi
nekakav privatni, osobni razgovor preko telefona? Znate li je 1' oekivao kakvo
drutvo? Jeste 1' ikada uli da spominje ime Claire Rawley?
Dorr je ustao i ponovno potapao kobilu po stegnu, a mene je instinkt
zadrao daleko izvan dosega njezinih snanih stranjih nogu. Pas je zalajao na
mene kao da sam odjednom postala potpuno nepoznata osoba.
- Doi, maleni.
Sagnula sam se i ispruila ruku.
- Doktorice Scarpetta, vidim da vjerujete Molly Brown, a i ona to zna. to
se vas tie, glavom je pokazao prema Marinu, vi ih se bojite i konji to osjete.
Tek toliko da znate.
Dorr je izaao, a mi za njim. Marino se drao zida, hodajui iza konja koji
je bio visok najmanje etrnaest dlanova. Potkiva je skrenuo za ugao do mjesta
gdje mu je bio parkiran kamion. Radilo se o crvenom kamionetu, koji je
odostraga bio opremljen plinskom talionicom na principu sagorijevanja
propana. Okrenuo je ventil i plavi je plamen buknuo uvis.
- Kako joj kopita ba nisu zdrava, moram iz potkove izvui kvaice, tako
da joj odgovara. Slino ortopedskim ulocima kod ljudi, komentirao je, grabei
aluminijsku potkovu velikim klijetima i drei je u vatri.
- Ako se talionica jo nije zagrijala, brojim do pedeset, nastavio je. Miris
uarenog metala dopro mi je do nosnica. Inae do trideset. Kod aluminija nema
promjene boje, tako da ga moram samo malo ugrijati da postane savitljiv.
Odnio je potkovu do nakovnja i probuio rupe. Oblikovao je kvaice i
zaravnao ih ekiem. Za skidanje otrih rubova upotrijebio je brusilicu, to je
zvualo poput glasne Stryker pile. inilo se da Dorr koristi svoju kovaku
vjetinu da nas zadri, da dobije na vremenu kako bi razmislio ili moda naao
nain da nam izbjegne rei ono to smo htjeli znati. Uope nisam sumnjala u
njegovu veliku odanost Kennethu Sparkesu.
- Ako nita drugo, rekla sam mu, obitelj te ene ima pravo znati. Trebam
ih obavijestiti o njezinoj smrti, a to ne mogu uiniti dok ne utvrdim da je

sigurno rije o njoj. I pitat e me to joj se dogodilo, a to moram znati.

No, nije rekao nita i mi smo ga slijedili natrag do Molly Brown.
Defecirala je i stala u balegu, a on je istroenom metlom, malo nervozno, pomeo
stajsko gnojivo. Beagle se jo motao uokolo.
- Znate, konjima je bijeg najbolja obrana, Dorr je konano ponovno
progovorio namjetajui prednju nogu kobile da mu lei vrsto meu koljenima.
Sve to eli je pobjei, ma koliko vi mislili da vas voli.
Provukao je avle kroz potkovu, savijajui vrke prema dolje kako su
prolazili kroz vanjski zid kopita.
- Ljudi nisu puno drugaiji kad ih stjerate u kut, dodao je. Nadam se da se
ne osjeate kao da sam vas stjerala u kut, odgovorila sam, ekajui beaglea iza
uha.
Dorr je savio otre vrhove avala pomou klinera i izbrusio ih da budu
glatki, jo jedanput oteui s odgovorom na moj komentar.
- Ooooo, umirivao je Molly Brown, a teki je miris metala i balege visio u
zraku. Stvar je u tome, nastavio je lupkajui ekiem uokrug, to ste vas dvoje
uetali ovamo mislei da u vam vjerovati tek tako, to je isto kao da ste mislili
da moete potkovati ovog konja.
- Ne krivim vas to se tako osjeate, rekla sam.
- Nema anse da bi' ja mog'o potkovat' tog konja, rekao je Marino. Ma ni
da bi' elio.
- Konji vas mogu zgrabiti zubima i baciti. Kopkaju kopitom, plae vas da
e vas ritnuti, pljusnu vas repom po oima. Treba biti jasno k'o suza tko je
glavni, inae ste u problemima preko glave.
Dorr se ispravio, trljajui kria. Vratio se talionici da ugrije sljedeu
potkovu.
- Gledajte, Hughey, Marino je poeo govoriti, dok smo ga slijedili. Molim
vas da nam pomognete zato to mislim da vi to i elite. Bilo vam je stalo do
onih konja. Mora vam biti stalo i ta je ne'ko mrtav.
Potkiva je kopao rukom po pretincu sa strane u svojem kamionetu.
Izwkao je novu potkovu i zgrabio je klijetima.
- Jedino vam mogu ponuditi vlastitu teoriju. Drao je potkovu u plamenu
talionice. Pretvorio sam se u uho, rekao je Marino.
- Mislio sam da su to uinili profesionalci i da je ena bila jedna od njih,
samo se iz nekog razloga nije uspjela izvui.
- Dakle, vi tvrdite da je ona palikua.
- Moda jedna od njih. Ali izvukla je krai kraj. Zato to mislite? pitala
sam.
Dorr je pritegnuo toplu potkovu u krip.
- Znate, nain ivota gospodina Sparkesa ljuti mnoge ljude, osobito one
naci tipove, odgovorio je.
- Jo mi ba nije jasno zato mislite da je ta ena imala neke veze s tim,
Marino je i dalje ispitivao.

138

Dorr je napravio stanku, proteui lea. Zaokruio je glavom i ulo se

pucketanje zglobova u vratu.
- Moda ti koji su to uinili nisu znali da Spakes odlazi iz grada. Cura im
je trebala da bi im on otvorio vrata - po mogunosti cura iz njegove prolosti.
Marino i ja pustili smo ga da govori.
- On nije tip koji bi nekoga odbio s kunog praga. Zapravo, po mojem
miljenju, uvijek je bio previe leeran i ljubazan, stvarno previe za svoje
dobro.
Bruenje i ekianje naglaavalo je ljutnju potkivaa, a itanje potkove
kad ju je Dorr uronio u vedro vode zvualo je poput tihog upozorenja. Vratio se
do Molly ne rekavi nam ni rijei i ponovno sjeo na stolac. Poeo je isprobavati
odgovara li nova potkova, brusei joj rub te izvlaei eki. Kobila se
provrpoljila, ali uglavnom je izgledala kao da se dosauje.
- Mogu vam rei jo neto to se, po mojem miljenju, uklapa u moju
teoriju, rekao nam je, radei. Kada sam bio na njegovoj farmi tog etvrtka, jedan
te isti helikopter je prelijetao iznad nas. Nije ba izgledalo kao da prae usjeve u
okolici, pa gospodin Sparkes i ja nismo mogli shvatiti je 1' bio izgubljen il' je
imao problema i traio mjesto da sleti. Zujao je uokolo moda petnaest minuta i
onda odletio na sjever.
- Kakve je bio boje? pitala sam, prisjeajui se jednog koji je kruio nad
poaritem kada sam bila tamo.
- Bijeli. Izgledao je kao vilin konjic.
- Kao mali heli na klipni pogon? pitao je Marino.
- Ne znam puno o helikopterima, ali da, bio je malen. Nekako izaziva
sumnju, zar ne? Kao da netko moda malo nadgleda iz zraka?
Beaglove su oi bile napola sklopljene, a glava poloena na moju cipelu.
- I nikad prije niste vidjeli taj helikopter u blizini njegove kue? Marino je
pitao. Znala sam da se i on sjeao bijelog helikoptera, ali nije elio izgledati
osobito zainteresiran za njega.
- Ne, efe. Warrenton nije ljubitelj helikoptera. Plae konje. U okolnom
podruju ima zrani park, letei cirkus, gomila privatnih pisti za polijetanje i
slijetanje, Marino je dodao.
Dorr je ponovno ustao.
- Zbrojio sam vam dva i dva kako sam najbolje mogao, rekao je. Zgrabio
je maramu iz stranjeg depa i obrisao njome lice. Rekao sam vam sve to
znam. Prokletstvo. Sve me boli.
- I zadnja stvar, rekao je Marino. Sparkes je jedan vaan, poslovni ovjek.
Sigurno je povremeno koristio helikoptere. Da doe do aerodroma, na primjer, s
obzirom da mu je farma, na neki nain, u vukojebini.
- Naravno, slijetali su na njegovu farmu, odgovorio je Dorr.
Uputio je Marinu dug pogled prepun sumnje.
- Neki od njih slian onom bijelom koji ste vidjeli? pitao je zatim Marino.
- Ve sam vam rekao da ga nikada prije nisam vidio.

Dorr je zurio u nas, dok je Molly Brown cimala povodac i pokazivala

duge prljave zube.
- A rei u vam jo jednu stvar, rekao je Dorr. Ako namjeravate ovo
smjestiti gospodinu Sparkesu, nemojte ponovno dolaziti njukati kod mene.
- Ne namjeravamo smjestiti nikome, rekao je Marino, koji je takoer
postao prkosan. Samo traimo istinu. Kako kau, istina govori sama za sebe.
- To bi bila lijepa promjena, odgovorio je Dorr.
Vozila sam kui duboko zabrinuta, pokuavajui razluiti to sam znala
od onog to se reklo. Marino je imao malo komentara i kako smo se pribliavali
Richmondu, raspoloenje mu je bivalo sve mranije. Kad smo se zaustavili na
kolnom prilazu njegove kue, oglasio se njegov dojavljiva.
- Helikopter se ne uklapa u nita, rekao je, dok sam parkirala auto iza
njegova kamioneta. A moda i nema veze s niim.
Ta je mogunost uvijek postojala. ta je, k vragu, sad ovo?
Podigao je dojavljiva i proitao poruku na zaslonu.
- Sranje. Izgleda da je neta iskrsnulo. Moda bi bilo bolje da ue.
Nisam ba esto bila u Marinovoj kui. Posljednji put, inilo se, tijekom
praznika kada sam svratila s domaim kruhom i posudom punom mojeg
specijalnog umaka od mljevenog mesa. Naravno, u to su vrijeme njegove
egzotine dekoracije ve bile postavljene. Razapeo je nizove svjetiljki ak i kroz
unutranjost kue te nagurao i pretjerano okieno boino drvce. Sjetila sam se
elektrinog vlaka to je zujao po tranicama, vozei neprestano u krug oko
boinog grada prekrivenog snijegom. Marino je tada napravio pun s jajima od
stopostotnog domaeg whiskeyja Irrginia Lightning i, iskreno govorei, tada
nisam trebala voziti doma.
Sada mu je dom izgledao tmuran i prazan, s upavcem u dnevnoj sobi
nasred koje se nalazio njegov omiljeni naslonja s naslonom na sputanje i
osloncem za noge. Istina, na polici nad kaminom bili su poredani razliiti trofeji
s kuglanja koje je osvojio tijekom godina, i da, tu je bio i televizor s velikim
ekranom - najljepi komad namjetaja u kui. Otpratila sam ga do kuhinje i
primijetila masnu plou tednjaka, kao i gomilu sua u sudoperu te prepunu
kantu za smee. Otvorila sam slavinu i provukla spuvu ispod mlaza tople vode,
a zatim zapoela ribati to se dalo, dok je Marino okretao broj telefona.
- Ne treba to raditi, aptom mi je dobacio. Netko mora.
- Ej, rekao je u slualicu. Marino ovdje. ta ima?
Dosta je dugo napeto sluao, mrtei obrve, a crvenilo njegova lica
postajalo je sve tamnije. Ja sam se bacila na pranje sua kojeg je bio u izobilju.
- Pa koliko paljivo provjeravaju? pitao je. Ne, mislim, da 1' sigurno
provjeravaju je 1' ne'ko sjedi na svom mjestu? O, naravno? I znamo da su to
napravili i ovaj put? Da, sigurno. Ni'ko se ne sjea. itav jebeni svijet pun je
ljudi koji se ne sjeaju ni palca. I nisu vidjeli nita, tono?
Paljivo sam isprala ae i odloila ih na kuhinjsku krpu da se osue.
- Slaem se da se postavlja pitanje prtljage, nastavio je.

140

Potroila sam mu zadnju kap deterdenta za pranje sua, pa sam morala

posegnuti za osuenim komadom sapuna koji sam pronala ispod sudopera.
- Dok ste na tome, govorio je, kako bi bilo da pogledate ima li ta o
bijelom helikopteru koji je letio oko Sparkesove farme. Napravio je stanku, a
zatim nastavio: Moda prije i definitivno nakon, jer sam ga vidio vlastitim
oima kad smo bili na mjestu poara.
Marino je dalje sluao, a ja sam poela s priborom za jelo. Na moje
iznenaenje, izjavio je prije nego prekinemo, eli pozdraviti svoju tetu?
Ruke su mi zastale usred pokreta, kad sam se zabuljila u njega. Evo.
Pruio mi je slualicu. Teta Kay?
Lucy je bila jednako iznenaena, kao i ja. to ti radi u Marinovoj kui?
pitala je. istim.
- Molim? Je li sve u redu? pitala sam je.
- Marino e ti sve prenijeti. Provjerit u bijelu ptiicu. Morao je negdje
uzeti gorivo. Moda je dao plan leta FSS-u Leesburgu, premda sumnjam.
Moram ii.
Spustila sam slualicu i odjednom se osjetila preduhitrenom i ljutom, a
nisam tono znala zato.
- Mislim da je Sparkes u velikoj nevolji, doktorice, rekao je Marino.
- to se dogodilo? eljela sam znati.
- Ispada da se dan prije poara, u petak, pojavio na Dullesu za let u devet i
trideset naveer. Predao je prtljagu, ali je nije pokupio na drugom kraju puta, u
Londonu. Znai, mogue je da je mogao ekirati torbe i dati stjuardesi kartu na
ulazu, a zatim se okrenuti i napustiti aerodrom.
- Na meunarodnim letovima broje putnike, proturjeila sam. Sigurno bi
se primijetilo da ga nema.
- Moda. Al' ne bi dogurao do tu gdje je sad da nije pametan kol'ko je.
- Marino.
- ekaj. Daj da ti zavrim s izvjetajem. Sparkes kae da ga je osiguranje
doekalo iste minute kad mu je avion sletio na Heathrow, u devet i etrdeset pet
sljedeeg jutra - u subotu. Pazi, radi se o engleskom vremenu. Ovdje je to etiri
etrdeset pet ujutro. Kad su mu rekli za poar, okrenuo se na peti i ulovio let
Unitedom natrag u Washington. Za torbe ga nije bilo briga.
- Pretpostavljam da ovjek to moe napraviti, ako je dovoljno uzrujan,
rekla sam.
Marino je zastao, gledajui me tekim pogledom, dok sam odlagala sapun
na sudoper i brisala ruke.
- Doktorice, ne odustaje od toga da mu dri tangu, rekao je.
- Ne. Samo pokuavam biti objektivnija nego to su moda neki drugi
ljudi. I sigurno se u osiguranju na Heathrowu trebaju sjetiti da su ga obavijestili
kada je izaao iz aviona? '
- Do sada, ne. I ne moemo tono skuiti kako je osiguranje uope
saznalo za poar. Naravno, Sparkes ima objanjenje za sve. Kae da se

osiguranje uvijek posebno brine za njega kad putuje i susree ga na ulaznim

vratima. Navodno je poar ve bio udarna vijest na ranojutarnjim vijestima u
Londonu, a poslovni ovjek kojega je Sparkes trebao susresti zvao je British Air
da ih alarmira da obavijeste Sparkesa o tome iste sekunde kad se nae na zemlji.
- Netko je razgovarao s tim poslovnim ovjekom?
- Ne jo. Zapamti, to je Sparkesova pria. A mrzim ta ti moram re',
doktorice, al' nemoj mislit' da ljudi ne bi lagali za njega. Ako on stoji iza svega
ovoga, garantiram da je isplanirao sve do u detalj detalja. I mogu dodati jo
neto. Kad je stigao na Dulles, da uhvati let za London, poar je ve trajao i
ena je ve bila mrtva. Tko moe tvrditi da je on nije ubio i onda upotrijebio
nekakav timer da izazove poar, nakon to je napustio farmu?
- Nitko, sloila sam se. I nema niega to to dokazuje. A izgleda da nema
ni puno anse da to saznamo, osim ako ne iskrsne nekakav materijal u
forenzikim testovima koji bi mogao ukazivati na neku vrstu eksplozivne
naprave koja se aktivirala iz daljine i iskoristila kao upalja.
- Danas se pola stvari u kui moe upotrijebiti kao timer. Budilice,
videorekorderi, kompjuteri, digitalni runi sat.
- To je istina. Ali neto treba inicirati niskoeksplozivno sredstvo, neto
poput rasprskavajue ahure, iskre, fitilja, vatre, rekla sam. Ako nema jo neto
za ienje, dodala sam suho, idem odavde.
- Nemoj se ljutiti na mene, Marino je rekao. Zna, nije ova prokleta stvar
moja greka.
Zastala sam na ulaznim vratima i pogledala ga. uperci rijetke sijede kose
zalijepili su mu se za znojnu glavu. Vjerojatno mu je prljava odjea bila
razbacana po itavoj spavaoj sobi i za njim nikada ne bi bilo dovoljno ienja
i pospremanja. Sjetila sam se Doris, njegove supruge. Mogla sam zamisliti
njezinu poslunu servilnost do dana kad je jednostavno otila, zaljubivi se u
drugog ovjeka.
Marino kao da je dobio transfuziju krive krvne grupe. Bez obzira na to
koliko dobro mislio ili briljantno obavljao svoj posao, bio je u uasnom sukobu
s okolinom. I to ga je polako ubijalo.
- Samo mi uini jednu uslugu, rekla sam drei ruku na vratima.
Obrisao je lice rukavom koulje i izvadio cigarete.
- Ne ohrabruj Lucy da na brzinu stvara zakljuke, rekla sam. Zna kao i ja
da je problem u lokalnim uvarima zakona, lokalnoj politici. Marino, ne
vjerujem da smo se imalo pribliili rjeenjima, pa nemojmo jo nikoga razapeti
na kri.
- Zadivljen sam, rekao je. Nakon svega to je kukin sin napravio da te
makne s funkcije. I sada je odjednom svetac?
- Nisam rekla da je svetac. Iskreno, ne poznajem ni jednog. Sparkes ljubimac ena, Marino je nastavljao. Da ne znam kako stvari stoje, pomislio bi'
da si se zagrijala za njega.
- Ovo nije vrijedno odgovora.

142

Izala sam na trijem, napola u iskuenju da mu tresnem vrata u lice.

- Da. To svi kau kad su krivi.
Izaao je za mnom.
- Nemoj misliti da ne kuim kada se ti i Wesley ne slaete.
Okrenula sam se prema njemu i uperila prst u njega kao pitolj. Ni rijei
vie, upozorila sam ga. Ne petljaj se u moja posla i da se nisi usudio dovoditi u
pitanje moju profesionalnost, Marino. Ti bi bar trebao to znati, k vragu.
Sila sam niz ulazne stube i sjela u auto. Izvezla sam se unatrag polako i s
napetom panjom. Nisam ga pogledala dok sam odlazila.

13
JUTRO JE U PONEDJELJAK DONIJELO OLUJU KOJA JE
DIVLJALA
gradom uz silovito puhanje vjetra i ibanje kie. Vozila sam na posao s
brisaima ukljuenim na najveu brzinu i upaljenom klimatizacijom da mi se ne
magle stakla. Kad sam otvorila prozor da ubacim kovanicu u kutiju za cestarinu,
kia mi je potpuno natopila rukav kostima, a zatim su, i to ba na dananji dan,
automobili dvaju pogrebnih poduzea bili parkirani unutar natkrivenog prilaza i
ja sam morala svoj auto ostaviti vani. Petnaest sekundi, koliko mi je trebalo da
projurim preko parkiralita i otkljuam stranja vrata zgrade, bilo je dovoljno da
me kazni do kraja. Bila sam potpuno mokra. Dok sam hodala kroz prilaz, voda
mi je kapala s kose, a cipele su ljapkale.
Provjerila sam radni zapisnik u jutarnjem uredu da vidim to je pristiglo
tijekom noi. Dijete umrlo u postelji svojih roditelja; starija ena iji je sluaj
izgledao kao samoubojstvo prevelikom dozom; i, naravno, ubojstvo povezano s
drogom, poinjeno tijekom pucnjave koja se dogodila u jednoj novogradnji na
rubu dijela grada koji se pretvorio u civiliziraniji i zdraviji centar. Posljednjih
nekoliko godina Richmond se ubrajao meu gradove s najvie nasilja u
Sjedinjenim Dravama, s ni vie ni manje nego sto ezdeset ubojstava na godinu
na manje od dvjesto pedeset tisua stanovnika.
Krivili su policiju. Krivili su ak i mene, ako politiarima nisu odgovarali
statistiki pokazatelji prikupljeni u mojem uredu ili ako su osuenici sporo
privoeni pred lice pravde. Iracionalnost svega toga uvijek bi me ponovno
zapanjila, jer onima na vlasti, ini se, nikada nije palo na pamet da postoji neto
poput preventivne medicine, to je, nakon svega, jedini nain da se zaustavi
smrtonosna bolest. Zaista je bolje, na primjer, cijepiti ljude protiv polia, nego se
nositi s virusom nakon to izazove bolest. Zatvorila sam radni dnevnik i izala
iz ureda. Cipele su mi odzvanjale niz prazan hodnik.
Ula sam u svlaionicu jer mi je ve postajalo hladno. urno sam svukla
svoj uprljani kostim i bluzu te navukla na sebe zeleno kirurko odijelo, koje se
uvijek tee oblailo to sam se ja vie urila. Obukla sam laboratorijski ogrta i
osuila kosu runikom, prolazei kroz nju prstima i miui je s oiju. Lice koje
je zurilo u mene iz ogledala izgledalo je tjeskobno i umorno. Nisam dobro ni
spavala ni jela. Pretjerivala sam s kavom i alkoholom. Sve se to vidjelo oko
mojih oiju. Vei je dio bio posljedica moje dubinske bespomone ljutnje i
straha koje je izazvala Carrie. Pojma nismo imali gdje se nalazi, ali u mojim
oima bila je svuda.
Otila sam u sobu za odmor, gdje si je Fielding pripremao zeleni aj.
Izbjegavao je kofein. Od njegove se opsesije zdravim stvarima nisam osjetila
nita bolje. Nisam vjebala vie od tjedan dana.
- Dobro jutro, doktorice Scarpetta, vedro je pozdravio.
- Nadajmo se, odgovorila sam, posegnuvi za loniem s kavom. ini se

144

da nemamo previe sluajeva za sada. To preputam tebi, kao i voenje sastanka

osoblja. Ja imam puno posla.
Fielding je izgledao jedro i svjee u utoj koulji s francuskim
manetama, kravati plamtee boje i paljivo izglaanim crnim hlaama. Bio je
svjee obrijan i lijepo je mirisao. ak su mu i cipele bile ulatene, jer, za razliku
od mene, nikada nije doputao da mu ivotne okolnosti utjeu na brigu o
vlastitom izgledu.
- Ne razumijem kako uspijeva, rekla sam, motrei ga od glave do pete.
Jack, zar nikada ne pati od normalnih stvari, poput depresije, stresa, ne vapi za
okoladom, cigaretom, piem?
- Ja sam sklon pretjeranom vjebanju, kada se osjeam iscrpljeno, rekao
je, pijuckajui aj i gledajui me kroz paru. U takvim se prilikama ozlijedim.
Na trenutak se zamislio.
- Mislim da je najgora stvar koju inim, kad ve sad razmiljam o tome,
to to iskljuim svoju suprugu i djecu. Nalazim isprike da ne budem kod kue.
Ja sam bezosjeajni gad i neko me vrijeme mrze zbog toga. Tako da - da, i ja
sam autodestruktivan. Ali obeavam ti, rekao mi je, kada bi nala samo malo
vremena za brzo hodanje, vonju biciklom, napravila nekoliko sklekova i
trbunjaka, kunem ti se, bila bi zapanjena uinkom.
Odlazei, dodao je: Prirodni tjelesni morfini, tono? Hvala, viknula sam
za njim. Bilo mi je ao to sam pitala.
Tek to sam se smjestila za svoj radni stol, pojavila se Rose s kosom
dignutom u punu i u svojem elegantnom, tamnoplavom kostimu, izgledajui
kao direktorica neke velike tvrtke.
- Nisam znala da ste tu, rekla je, odlaui izdiktirane protokole na vrh
gomile naslaganih papira. Upravo su zvali iz ATF-a. McGovernova.
- Da? upitala sam sa zanimanjem. Znate li u vezi s im? Rekla je da je
bila u D.C.-ju tijekom vikenda i da vas treba vidjeti.
- Kada i u vezi s im?
Poela sam potpisivati pisma.
- Uskoro bi trebala biti ovdje, rekla je Rose. Iznenaeno sam je pogledala.
- Nazvala je iz svojeg auta i rekla da vam kaem da je blizu Kings
Dominiona i da bi trebala stii ovamo za dvadeset do trideset minuta, nastavila
je Rose.
- Onda je sigurno vano, promrmljala sam, otvarajui kartonski dosje s
preparatima tkiva na objektnim stakalcima.
Okrenula sam se i skinula plastino pokrivalo s mikroskopa te upalila
ureaj za rasvjetljavanje.
- Ne trebate sad ba ostaviti sav posao, rekla je Rose, zatitniki kao i
uvijek. Nije dogovorila sastanak, nije ak ni pitala moete li je ugurati u svoj
dnevni raspored.
Stavila sam stakalce na postolje mikroskopa i zirnula kroz leu okulara,
gledajui preparat tkiva guterae, ruiaste zgusnute stanice koje su izgledale

hijalinizirano, kao stanice oiljkastog tkiva.

- Toksikoloki mu se vratio uredan, rekla sam, stavljajui sljedei
preparat na postolje mikroskopa. Osim za aceton, dodala sam. Nusproizvod
neodgovarajueg metaboliziranja glukoze. A bubrezi pokazuju hiperosmolarnu
vakuolizaciju stanica proksimalnih zavijenih kanalia. Znai da stanice nisu
etvrtaste i ruiaste, nego svijetle, poveane i nagurane jedna na drugu.
- Ponovno Sonny Quinn, komentirala je Rose neveselo.
- Uz to, u klinikoj slici imamo dah vonog mirisa, gubitak na teini,
eanje, esto mokrenje. Nita to inzulin ne bi izlijeio. Nije da ne vjerujem u
molitvu, kao to je novinar prenio obitelji.
Sonny Quinn bio je jedanaestogodinji sin branog para pripadnika
vjerske sekte Christian Science, koji je umro prije osam tjedana. Iako uzrok
njegove smrti uope nije bio upitan, barem ne meni, nisam dala konanu
dijagnozu sve dok se nisu provele daljnje analize i dobili rezultati testova.
Ukratko, djeak je umro zato to mu nije pruena odgovarajua medicinska
pomo. Njegovi su se roditelji silovito protivili obdukciji. Otili su na televiziju
i optuili me za vjersku netrpeljivost i unakazivanje tijela njihova djeteta.
Rose je ve mnogo puta do sada imala priliku sluati o osjeajima koje je
u meni budio taj sluaj, pa je upitala: elite li ih nazvati?
- elja s time nema nikakve veze. Stoga, da.
Prolistala je debeli dosje sluaja Sonnyja Quinna i brzo mi pribiljeila
njihov broj telefona.
- Sretno, rekla je dok je prolazila kroz vrata koja su spajala nae sobe.
- Gospoa Quinn? upitala sam, kada se ena javila na telefon. Da.
- Ovdje doktorica Kay Scarpetta. Imam rezultate Sonnyjevih. Niste li nas
dovoljno povrijedili?
- Mislila sam da biste eljeli znati zato je va sin umro. Vi mi ne trebate
nita govoriti o mojem sinu, odsjekla je. ula sam kako joj netko oduzima
slualicu. Srce mi je bubnjalo, Ovdje gospodin Quinn, rekao je ovjek, koji se
branio vjerskom slobodom i iji je sin, kao rezultat toga, bio mrtav.
- Uzrok smrti Sonnyja Quinna je akutna upala plua izazvana akutnom
dijabetikom ketoacidozom koja je bila posljedica akutnog pogoranja eerne
bolesti. Suosjeam s vama, gospodine Quinn.
- To je sve zabuna. Pogreka.
- Nema zabune, gospodine Quinn. Nema pogreke, rekla sam, jedva
uspijevajui da mi se ne uje ljutnja u glasu. Jedino vam mogu predloiti da
ukoliko vam ostala djeca pokau simptome kakve je imao Sonny, odmah im
omoguite pruanje medicinske pomoi. Tako ete se potedjeti ponovne boli.
- Ne treba mi nekakva mrtvozornica da me poduava kako da podiem
svoju djecu, hladno je odgovorio. Gospoo, vidimo se na sudu.
To sigurno, pomislila sam, jer sam znala da e drava optuiti njega i
njegovu suprugu za zloin, za zlostavljanje i nemar prema djetetu.
- Ne zovite nas vie, rekao je gospodin Quinn i prekinuo vezu. Teka srca

146

vratila sam slualicu na njezino mjesto i podigavi pogled, ugledala Teun

McGovern kako stoji na hodniku, odmah ispred mojih vrata. Mogla sam vidjeti
po izrazu njezina lica da je ula svaku rije.
- Teun, ui, pozvala sam je.
- A ja sam mislila da je moj posao teak. Gledala me ravno u oi,
uzimajui stolicu i dovukavi je ravno preko puta meni. Znam da to stalno radi,
ali pretpostavljam da nikada nisam ula kako to zapravo zvui. Nije da ja ne
razgovaram s obiteljima, ali na sreu, objanjavati im to je tono udisanje dima
napravilo dunicima i pluima njihovih ljubljenih, nije dio mog posla.
- To je najtee, jednostavno sam odgovorila, a teina koja me pritiskala
nije poputala.
- Pretpostavljam da si ti glasnik kojeg ele ubiti.
- Ne uvijek, rekla sam, znajui da u u samoi svog ranjivog unutarnjeg
bia uti Quinnove optuujue, otre rijei, stalno ispoetka, do posljednjeg
dana ivota.
Do sada se nakupilo toliko mnogo glasova, krikova i bijesnih molitvi,
boli, i ponekad osude, zato to sam se usudila dodirnuti rane i zato to sam ih
bila voljna sluati. Nisam eljela razgovarati o tome s McGovernovom. Nisam
je eljela pustiti blizu.
- Moram obaviti jo jedan telefonski razgovor, rekla sam joj. Pa, ako eli
otii po kavu? Ili, zapravo se samo malo opusti. Sigurna sam da e te zanimati
to u otkriti,
Nazvala sam Sveuilite u Wilmingtonu, u , Sjevernoj Carolini. Premda
jo nije bilo devet, tajnik fakulteta ve se nalazio na svom radnom mjestu. Bio
je strano ljubazan, ali nimalo od pomoi.
- Potpuno razumijem zato zovete i zaista vam iskreno elimo pomoi,
govorio je, ali ne bez sudskog naloga. Mi ne moemo jednostavno odluiti da
vam otkrijemo osobne podatke o bilo kojem naem studentu. Zasigurno ne
preko telefona.
- Gospodine Shedd, govorimo o ubojstvu, podsjetila sam ga, potaknuta
vlastitom nestrpljivou.
- Razumijem, ponovio je.
To se razvuklo i nije me dovelo nikamo. Na kraju sam odustala i spustila
slualicu. Kad sam svoju pozornost vratila natrag na McGovernovu, bila sam
potitena.
- Samo pokuavaju zatititi vlastito dupe, u sluaju da se kasnije obitelj
okomi na njih, McGovernova mi je rekla ono to sam ve znala. Moramo ih
dovesti pred gotov in, pa pretpostavljam da emo morati dobiti nalog.
- Tako je, rekla sam tupo. Onda, to tebe dovodi ovamo? pitala sam.
- Koliko sam shvatila, stigli su rezultati laboratorija, ili barem neki.
Nazvala sam u petak kasno poslije podne, rekla je.
- Meni je to novost.
Bila sam blago uzrujana. Ako je strunjak za analizu dokaza u tragovima

nazvao McGovernovu prije mene, bit e vrue. Podigla sam slualicu telefona i
nazvala Mary Chan, mladu znanstvenicu koja je tek poela raditi u laboratoriju.
- Dobro jutro, rekla sam. ula sam da imate neke izvjetaje za mene?
- Upravo se spremam donijeti ih dolje.
- Radi se o onima koje ste poslali u ATF.
- Da, ba o njima. Mogu ih faksirati ili ih donijeti osobno.
Dala sam joj broj faksa u svojem uredu, ali joj nisam pokazala koliko me
to zasmetalo. Samo sam joj dala mali znak.
- Moda, u budue, najbolje je da me obavijesti o mojim sluajevima
prije no to pone drugima slati rezultate laboratorija, rekla sam mirnim
glasom,
- ao mi je, a po njezinu sam glasu mogla rei da joj je zaista bilo ao.
Istraitelj je nazvao u pet, kad sam ve bila na vratima.
Dvije minute kasnije imala sam izvjetaje u rukama, a McGovernova je
otvorila svoju pohabanu aktovku i izvukla vlastite kopije. Prva je na redu bila
analiza strugotina, slinih metalnima, koje sam izvukla iz posjekotine na lijevoj
sljepoonoj regiji mrtve ene. Prema rezultatima elektronskog mikroskopa i na
temelju rasapa energije rendgenskih zraka, odnosno SEM/RER-a, saznali smo
od kojeg je elementa taj materijal bio izraen. Radilo se o magneziju.
to se tie ostataka rastaljenog materijala otkrivenog u kosi rtve, ti su
rezultati bili jednako neobjanjivi. Nakon to su vlakna bila izloena
infracrvenoj svjetlosti, koju su selektivno apsorbirala, FTIR ili Fourierov
transformacijski infracrveni spektrofotometar otkrio je obrazac karakteristian
za kemijski polimer polisiloksan, ili silikon.
- Malo neobino, ne misli li? McGovernova me upitala. Krenimo od
magnezija, rekla sam. Ono to prvo pada na pamet je morska voda. Ona sadri
velike koliine magnezija. Ili rudnik. Osoba je ili industrijski kemiar ili je
moda radila u istraivakom laboratoriju? to je s eksplozivima?
- Ako se pronaao kalijev klorid, onda je nalaz pozitivan. Mogao bi biti u
pitanju barut, odgovorila je. Ili RDX, olovni stifnat, olovni azid iz ivinog
fulminata, ako se, na primjer, radilo o rasprskavajuim ahurama. Zatim,
duina kiselina, sumporna kiselina, glicerin, amonijev nitrat, natrijev nitrat,
nitroglicerin, dinamit i tako dalje i tako dalje. Moram dodati da bi Pepper
nanjuio visokoeksplozivne tvari kao to su ove.
- A magnezij? upitala sam.
- Pirotehnika sredstva ili petarde za vatromet, rekla je. Za stvaranje
savreno bijele svjetlosti. Ili raketa. Slegnula je ramenima. Iako se tu radije
upotrebljava aluminijev prah, jer je trajniji, osim ako estice magnezija nisu
prevuene neim poput lanenog ulja.
- Rakete, razmiljala sam naglas. Zapali rakete, strateki ih postavi i
ostavi? To bi ti moglo priskrbiti u najmanju ruku nekoliko minuta.
- Uz odgovarajuu koliinu gorive mase, da bi moglo gorjeti.
- No, to ne objanjava neizgorjele strugotine ili njihove komadie, koji su

148

leali u stijenkama rane i koji su, kako se ini, tamo bili preneseni otrim
instrumentom kojim je posjeena.
- Ne proizvode se noevi od magnezija, primijetila je McGovernova.
- Ne. Premekan je. A zrakoplovna industrija, s obzirom na to da je lagan
metal?
- Sigurno. Ali u tom bi se sluaju kao rezultat testiranja pojavile legure
magnezija.
- Tono. Hajdemo dalje na silikon, koji se nikako ne uklapa u priu, osim
ako si nije dala ugraditi silikonske umetke u grudi prije no to su ih zabranili to oito nije.
- Znam da se silikonska guma koristi za elektrinu izolaciju, hidraulike
tekuine i kao vodootporan materijal. Nita od toga ne objanjava prisutnost
silikona, osim ako se neto nije nalazilo u kupaonici, moda u tu-kadi. Neto
ruiasto. Ne znam to.
- Znamo li je li Sparkes imao podmeta za kadu - uope, neto gumeno i
ruiasto u kupaonici? upitala sam.
- Tek smo poeli pretresati sadraj njegove kue s njim, rekla je. Ali, do
sada tvrdi da je sav dekor u glavnoj kupaonici uglavnom bio crno-bijeli.
Mramorni pod i zidovi bili su crni. Umivaonik, ormarii i kada - bijeli. Vrata
tua bila su europska i nisu bila napravljena od temperiranog stakla, odnosno
stakla koje se raspada u mali milijun staklenih kuglica kada temperatura premai
etiristo stupnjeva Fahrenheita.
- to objanjava zato se, u osnovi, rastalilo preko tijela, rekla sam.
- Da, obloilo ga je kao plastika vakuumirani proizvod. Ne ba, nisam se
sloila.
- Vrata su imala mjedene arke i nisu imala okvir. Ono to smo pronali
slae se s ovim. Tako pamenje tvojeg prijateljskog medijskog tajkuna odgovara
istini, barem to se ovoga tie.
- A ostaloga?
- Sam Bog zna, Kay.
Otkopala je sako, kao da se odjednom sjetila da bi se mogla raskomotiti
i, paradoksalno, pogledala na sat.
- Imamo posla s jako lukavim ovjekom, rekla je. Toliko znamo.
- A helikopter? to misli o tome, Teun? Pretpostavljam da si ula za
mali bijeli Schweizer ili Robinson, ili koje god ve marke bio. Onaj koji je
potkiva vidio dan prije poara? Moda je to bio onaj isti koji smo ti i ja vidjele
dva dana kasnije?
- Ovo je samo teorija, rekla je. Vie poput tapkanja u mraku, OK?
Pogled joj je bio prodoran.
- Moda je trebao brzo stii do aerodroma, nakon to je podmetnuo vatru,
nastavila je. Stoga dan ranije, helikopter dolazi u malo izvianje farme, jer pilot
zna da e trebati sletjeti i uzletjeti nakon mraka. Prati priu do sada?
Kimnula sam.

- Stie petak. Sparkes ubija djevojku i podmee poar u kui. Tri van na
panjak i ulazi u helikopter, koji ga prevozi nekamo blizu Dullesa, gdje je
spremio Cherokee. Dolazi na aerodrom i izvodi ono s potvrdama i moda s
prtljagom. Zatim nestaje, dok ne svane pogodan trenutak da se pojavi na
Hootowl farmi.
- A razlog zbog kojeg se helikopter pojavio u ponedjeljak, dok smo radili
na poaritu? na to sam upitala. Kako to objanjava? Pirosi vole gledati
zabavu, izjavila je. K vragu, to se nas tie, Sparkes je mogao biti gore i gledati
nas iz zraka kako rintamo k'o konji. Paranoidna reakcija s njegove strane, ako
nita drugo. Pretpostavio je kako emo pomisliti da se radi o novinarskim
ptiicama, to i jesmo.
- Na ovom stupnju istrage, sve je nagaanje, rekla sam. ula sam
dovoljno.
Poela sam preslagivati beskonanu rijeku papira koja je poinjala tamo
gdje je zavravala i zavravala tamo gdje je poinjala. McGovernova me je
ponovno paljivo promatrala. Ustala je i zatvorila vrata.
- U redu. Mislim da je vrijeme za jedan mali razgovor, rekla je. Mislim da
ti se ne sviam. I ako bi to moda otvoreno rekla, moda bismo mogle to
nekako rijeiti, na ovaj ili onaj nain.
- Nisam sigurna to tono mislim o tebi, ako , ba hoe znati. Zurila sam
u nju.
- Najvanije je da svi radimo svoj posao, da ne bismo izgubili
perspektivu. S obzirom na to da imamo posla s nekim tko je ubijen, dodala sam.
- Sada me ljuti, rekla je. Ne namjerno, budi sigurna.
- Kao da je meni svejedno je li netko ubijen ili ne? To mi eli rei?
Misli da sam stigla dokle sam stigla u ivotu, zato to mi se ivo fukalo tko je
i zato negdje podmetnuo poar?
Zavrnula je rukave, kao da je spremna za tuu.
- Teun, rekla sam, nemam vremena za ovo, zato to mislim da nije
konstruktivno:
- Radi se o Lucy. Misli da sam zauzela tvoje mjesto, ili bogzna to. U
tome je cijela stvar, zar ne, Kay?
Sada je naljutila i ona mene.
- Ti i ja smo ve radile zajedno, zar ne? nastavila je. Nikada prije nismo
imale velikih problema, pa se ovjek onda mora zapitati, to se promijenilo?
Mislim da je odgovor prilino oit. Razlika je u tome to se u ovom trenutku,
dok razgovaramo, tvoja neakinja seli u novi stan u Philadelphiji, i prelazi u moj
ured, pod moj nadzor. Moj, ne tvoj. I tebi se to ne svia. I zna to? Da sam na
tvojem mjestu, moda se ni meni to ne bi svialo.
- Nije ni mjesto ni vrijeme za ovu raspravu, rekla sam vrstim glasom.
- Dobro.
Ustala je i prebacila sako preko ruke.
- Onda idemo negdje drugdje, odluila je. Namjeravam ovo rijeiti prije

150

no to se uputim natrag na sjever.

Na trenutak sam se nala u tekom poloaju, vladajui iz svog carstva
obavijena radnim stolom s dosjeima kao nadslednicima i lancima asopisa koji
zahtijevaju teak rad kao straarima, i poruka i dopisa kojih se nikada neu
osloboditi, Skinula sam naoale i poela masirati lice. Kada mi je lik
McGovernove postao mutan pred oima, bilo mi je lake.
- Vodit u te na ruak, rekla sam. Ako si raspoloena ekati jo tri sata. U
meuvremenu, ustala sam sa stolice, imam neke kosti u loncu koje treba
podgrijati. Moe doi sa mnom, ako ima dobar eludac.
- Nee me time preplaiti, McGovernova se inila zadovoljnom.
McGovernova nije bila tip koji e hodati za nekim. Nakon to sam upalila
kuhalo u sobi za razgradnju tkiva, zadrala se tek toliko da se s lonca pone
dizati para, a zatim se uputila u richmondski podruni ured ATF-a, da bi se
potom ponovno odjednom pojavila nakon sat vremena. Kad je ula, bila je bez
daha i napeta. Ja sam paljivo mijeala kosti, koje su se lagano krkale.
- Imamo jo jedan, brzo je rekla. Jo jedan? upitala sam.
Odloila sam dugaku plastinu kuhau na pult.
- Jo jedan poar. Jo jedan udni. Ovaj put u okrugu Lehigh, udaljenom
oko sat vremena od Philadelphije, rekla je. Ide sa mnom?
Na brzinu sam promislila to bi se sve moglo dogoditi ako sada ostavim
svoj posao i odem s njom. Prvo to me obeshrabrilo bila je pomisao na nas dvije
same u autu, tijekom pet sati vonje.
- U stanu, nastavila je. Poeo je juer rano ujutro, a otkrili su i mrtvo
tijelo. enu. U glavnoj kupaonici.
- O, ne, rekla sam.
- Jasno je da se vatrom namjeravalo zamaskirati njezino ubojstvo, rekla
je, a zatim nastavila objanjavati po emu je mogue da je sluaj povezan s
onim u Warrentonu.
Kada su otkrili tijelo, dravna policija Pennsylvanije odmah je zatraila
pomo ATF-a. Zatim su ATF-ovi poarni istraitelji s tog mjesta poara unijeli
podatke u svoja prijenosna raunala i ESA je u gotovo istom trenutku imala
sretan pogodak. Od sino je sluaj iz Lehigha poeo dobivati golemo znaenje,
FBI je ponudio svoje agente i Benton i dravna policija su to prihvatili.
- Kua je sagraena direktno na stijeni, McGovernova je objanjavala,
dok smo izlazili na cestu I-95 prema sjeveru. Tako da se ne moramo brinuti oko
podruma, jer ga, hvala Bogu, nema. Nai su deki tamo od tri sata ujutro. Ono
to je neobino u ovom sluaju jest da vatra uope nije dobro obavila posao.
Podruja glavnog stana, zatim gostinska soba tono iznad, na drugom katu i
dnevna soba u prizemlju, prilino su izgorjele, s opsenim oteenjem stropa u
kupaonici i pucanjem betonskog poda u garai.
Pukotine se stvaraju kada zbog brzog i naglog porasta topline, vlaga
vezana u betonu prokuha i raspuca povrinu.
- Gdje se nalazila garaa? pitala sam, pokuavajui zamisliti sliku koju mi

je upravo opisala.
- Na istoj strani kue gdje je i glavni stan. Ponovno, brza vrua vatra. Ali
izgaranje nije bilo potpuno. Nali su mnogo povrnog izgaranja, poput koe
aligatora. to se tie ostatka kue, radilo se najveim dijelom o teti izazvanoj
dimom i vodom. To se ne slae s nainom rada pojedinca koji je potpalio
Sparkesovu farmu, osim u jednoj vanoj stvari. Do sada se ini da se nije
upotrijebila nikakva lakozapaljiva tekuina i nije bilo dovoljne koliine gorive
mase u kupaonici, koja bi se mogla smatrati odgovornom za visinu plamena.
- Je li tijelo bilo u kadi? pitala sam. Da. Od ega mi se die kosa na glavi.
- I treba. U kakvom je stanju? postavila sam najvanije pitanje.
McGovernova je vozila brzinom dvanaest kilometara veom od doputene u
svojem Ford Exploreru, zapravo vlasnitvu vlade.
- Nije izgorjela toliko da mrtvozornik ne bi mogao vidjeti da joj je
presjeen vrat.
- Znai, ve je obducirana? pretpostavila sam.
- Iskreno reeno, ne znam koliko se toga obavilo do sada. Ali ona ne ide
nikamo. To je tvoje podruje. Moje je da vidim kojeg vraga jo moemo pronai
na mjestu poara.?
- Znai da me nee iskoritavati za kopanje po zgaritu? pitala sam.
McGorernova se nasmijala i ukljuila CD player. Nisam oekivala da u
utiAmadeusa.
- Moe kopati koliko ti srce eli, rekla je s osmijehom koji je uklonio
veliku napetost. Usput budi reeno, ne ide ti loe za nekoga tko vjerojatno
nikada ne tri, osim ako ga ne proganjaju. Ili za nekoga tko obavlja samo
intelektualne zadatke.
- Kada radi dovoljan broj obdukcija i prenosi dovoljan broj tijela, ne
treba ti dizanje utega, iskrivila sam istinu, jako.
- Isprui ruke.
Ispruila sam ih i ona je pogledala, istovremeno prelazei u drugi
prometni trak.
- Prokletstvo. Izgleda da mi nije palo na pamet koliko pile, skalpeli i
kare za obrezivanje ivice mogu napraviti za tonus miia, komentirala je.
- kare za obrezivanje ivice?
- Zna, ono to koristi za otvaranje prsnog koa. Klijeta za rebra,
molim.
- Pa, vidjela sam kare za obrezivanje ivice u nekim mrtvanicama i
pletae igle kojima se traio kanal rane od metka.
- Ne u mojoj mrtvanici. Barem ne u onoj u kojoj sam sada. Iako moram
priznati da se u ranim danima moralo improvizirati, osjetila sam potrebu da
objasnim, dok je u pozadini svirao Mozart.
- Jedna od onih tajni zanata za koju ne eli da se ikada saznaju na sudu,
McGovernova je priznala. Neto kao sakrivanje najbolje staklenke zaplijenjenog
domaeg whiskeyja u tajnoj ladici radnog stola. Ili murjaci koji uvaju suvenire

152

s mjesta zloina, poput lula za marihuanu ili neobinog oruja. Ili mrtvozornici
koji se veu za umjetne kukove i dijelove slomljenih lubanja, koji bi zapravo
trebali biti pokopani s tijelima kojima pripadaju.
- Ne poriem da neki moji kolege nisu uvijek primjereni, rekla sam. Ali
zadravanje dijelova tijela bez doputenja ne pripada istoj kategoriji kojoj i
kraa staklenke domae estice, ako mene pita.
- Uasno si moralno ispravna i stroga, zar ne, Kay? McGovernova je
ustvrdila. Za razliku od nas ostalih smrtnika, ti kao da nikada ne donosi lou
prosudbu, niti radi neto krivo. Vjerojatno se nikada ne prejede, niti previe
popije. I, da budem iskrena zbog toga se mi ostali bezveznjaci bojimo tvojega
drutva, bojimo se da e nas gledati s neodobravanjem,
- Mili Boe, kakva grozna slika, uzviknula sam. Nadam se da me ne
smatraju takvom.
Nije rekla nita.
- Ja sebe zasigurno ne doivljavam takvom, rekla sam. Upravo suprotno,
Teun. Moda sam suzdranija, zato to moram biti. Moda sam zatvorenija, zato
to sam oduvijek bila takva, i ne, nemam sklonost javnom priznavanju svojih
grijeha. Ali, isto tako ne sudim ljudima oko sebe. I mogu jamiti da sam stroa
prema sebi, no to bih ikada bila prema tebi.
- To nije bio moj dojam. Mislim da me mjeri od glave do pete, iznutra i
izvana, da bi utvrdila jesam li odgovarajui uitelj za Lucy i hoe li moj utjecaj
biti opasan za nju ili ne.
Nisam mogla odgovoriti na ovu optubu, jer je bila istinita. ak ne znam
ni gdje se nalazi, odjednom sam shvatila,
- Pa, ja ti mogu rei. U Philadelphiji je. Stalno na potezu izmeu
podrunog ureda i svojeg novog stana.
Neko vrijeme jedino se ula glazba i dok nas je obilaznica vodila oko
Baltimorea, nisam mogla a da ne pomislim na studenta medicine koji je takoer
poginuo u sumnjivom poaru.
- Teun, rekla sam. Koliko djece ima? Jedno. Sina.
Osjetila sam da ovo ba i nije vesela tema. Koliko mu je godina? upitala
sam.
- Joe ima dvadeset est godina. ivi u blizini?
Buljila sam kroz prozor u fluorescentne prometne znakove to su,
promiui pokraj nas, oznaavali izlaze prema baltimorskim ulicama koje sam
nekada, dok sam studirala medicinu na John Hopkinsu, vrlo dobro poznavala.
- Ne znam gdje ivi, da ti iskreno kaem, rekla je. Nikada nismo bili
bliski. Nisam sigurna u to da je Joe ikada i s ikim bio blizak. Nisam sigurna da
bi to netko i elio.
Nisam dalje zapitkivala, ali Teun je eljela razgovarati o tome. Znala sam
da s njim neto nije u redu kada se, kao dijete od deset godina, poeo uljati oko
ormaria s piem i piti din i votku, a zatim nadolijevati vodu u boce, mislei da
e nas tako prevariti. Do esnaeste je ve bio potpuni alkoholiar, svako malo na

lijeenju, kanjavan za vonju u pijanom stanju, za, opijanja i izgrede, krae,

jednu stvar za drugom. Otiao je od kue s devetnaest godina, selei se iz
jednog mjesta u drugo, da bi naposljetku prekinuo svaki kontakt. Da budem
iskrena, mislim da vjerojatno ivi negdje kao uliar.
- ivot ti nije bio lak, rekla sam.

154

14
ATLANTA BRAVESI, ZVIJEZDE BASEBALLA, ODSJELI SU U
HOTELU
Sheraton na Society Hillu, gdje me je McGovernova ostavila u gotovo sedam
sati naveer. Navijai, stari i mladi, odjeveni u baseball kape i jakne, vrebali su
po hodnicima i barovima svoje junake da im potpiu goleme fotografije koje su
nosili sa sobom. Pozvano je osiguranje hotela, a mene je, dok sam ulazila u
hotel kroz rotirajua vrata, zaustavio neki oajni ovjek.
- Jeste li ih vidjeli? upitao me ibajui uokolo nemirnim pogledom.
- Vidjela koga? uzvratila sam pitanjem. Bravese!
- Kako izgledaju? ponovno sam pitala.
Zanimalo me jedino dugo namakanje u kadi i samo sam o tome i mislila,
ekajui u redu da se prijavim kao goa hotela. Bile smo zapele u prometnom
zastoju neto junije od Philadelphije i ekale dva sata u koloni, zato to se
sudarilo pet osobnih automobila i jedan kombi, tako da su komadi stakla i
ulubljenog metala letjeli preko est prometnih trakova. S obzirom na to da bi
vonja do mrtvanice okruga Lehigh trajala jo sat vremena, odluile smo to
ostaviti za sutra ujutro. Sada je ve bilo prekasno, Ula sam u dizalo, otila na
etvrti kat i gurnula plastinu karticu u elektronsku bravu da otvorim vrata.
Razmaknula sam zavjese i pogledala van prema rijeci Delaware i jarbolima
Moshulua usidrenom na Penn's Landingu. Odjednom sam se nalazila u
Philadelphiji, sa svojom sportskom torbom, aluminijskim koveiem i
torbicom.
Treperenje svjetla na telefonu signaliziralo mi je da imam poruku. Sluala
sam snimku Bentonova glasa, koji mi je rekao da je rezervirao sobu u istom
hotelu kao i ja, te da e doi im se probije iz New Yorka i tamonje prometne
guve. Trebala bih ga oekivati oko devet. Lucy mi je ostavila novi broj
telefona i nije znala hoe li me uspjeti vidjeti ili ne. Marino je imao novosti koje
e mi prenijeti kada ga nazovem, a Fielding me obavijestio da se neto ranije
veeras Quinn pojavio na televizijskim vijestima i objavio da tui ured
mrtvozornika i mene osobno, zbog nepotivanja odvojenosti crkve od drave i
nanoenja nenadoknadive duevne boli.
Sjela sam na rub kreveta i izula cipele. Otila mi je oica na
hulahupkama, pa sam ih smotala i bacila u smee. Odjea mi se urezala u kou,
jer sam je predugo nosila, a osjetila sam i miris kuhanih ljudskih kostiju, koji mi
se zadrao u kosi.
- Sranje! opsovala sam u pol glasa. Kakav je ovo prokleti ivot?
Odrjeitim pokretima svukla sam kostim i bluzu te ih preokrenute bacila
preko kreveta. Provjerila sam je li automatska brava zakljuana i otila napuniti
kadu onoliko vruom vodom koliko sam mogla podnijeti. um ulijevanja vode
u kadu poeo me oputati. Dodala sam pjenu za kupanje s mirisom zrelih malina
i pomislila na Bentona. Zbunjivala me injenica da u ga vidjeti. Kako li smo

doli do ovoga? Ljubavnici, kolege, prijatelji, to god bismo ve trebali biti,

stopilo se u jednu mjeavinu, poput slika u pijesku. Na je odnos bio uzorak
delikatnih boja, fino ispreden, suh i vrlo osjetljiv. Nazvao me, dok sam se
brisala.
- ao mi je to je ovako kasno, rekao je. Kako si? pitala sam.
- Jesi li raspoloena za pie na baru?
- Ne, ako su Bravesi tamo. Nisam raspoloena za guvu i galamu.
- Bravesi? upitao je.
- Zato ne doe u moju sobu? Ovdje ima minibar. Za dvije minute.
Pojavio se u svojoj uobiajenoj uniformi-tamnom odijelu i bijeloj koulji.
Na oba se odijevna predmeta vidjelo koliko mu je dan bio teak, a trebao se i
obrijati. Privukao me u zagrljaj. Ostali smo tako dugo vremena, drei se bez
rijei.
- Mirie na voe, prozborio mi je u kosu.
- Trebali smo biti u Hilton Headu. Kako smo se odjednom nali u
Philadelphiji?
- Prokleta zbrka, rekao je.
Benton se njeno odvojio od mene i skinuo sako. Prebacio ga je preko
kreveta i otkljuao minibar.
- Kao i obino? upitao je. Samo malo mineralne.
- Pa, meni treba neto ee. Otvorio je boicu Johnnie Walkera.
- U biti, napravit u dupli whiskey, k vragu i led, obavijestio me je.
Pruio mi je Evian. Gledala sam ga kako vue stolicu od stola i sjeda.
Dok smo se tako promatrali s distance, naslagala sam jastuke na krevetu jedan
na drugi i ugodno se smjestila.
- to ne valja? upitala sam. Osim to nita ne valja.
- Uobiajeni problem koji nastaje kada se ATF i Ured istovremeno nau
na istom sluaju, odgovorio je, pijuckajui svoje pie. Zbog toga mi je drago to
sam u mirovini.
- Ne izgleda ba previe umirovljeno, suho sam komentirala. To je istina,
k vragu. Kao da mi Carrie nije dovoljna briga. Onda me jo pozovu na
rjeavanje ovog ubojstva, a da budem iskren, Kay, ATF ima vlastite ljude za
izradu profila i mislim da Ured uope ne bi trebao gurati svoj nos u ovaj sluaj.
- Reci mi neto novo, Bentone. I kad smo ve kod toga, ne vidim ime
opravdavaju svoje mijeanje, osim ako nisu smrt ove ene proglasili
posljedicom teroristikog ina.
- Potencijalna veza s warrentonskim ubojstvom, rekao mi je. Kao to ve
zna. Voditelju jedinice nije bilo teko nazvati istraitelje dravne policije i
obavijestiti ih da e Ured uiniti sve to moe da im pomogne. Tako je FBI
pozvan da se ukljui, i evo me. Danas su se dva agenta pojavila na mjestu
poara i ve su svi nadrkani.
- Zna, Bentone, navodno smo svi na istoj strani, rekla sam, a ta ista stara
tema ponovno me razljutila.

156

- Navodno je jedan od dekiju iz FBI-a, koji radi u philadelphijskom

podrunom uredu, sakrio devetmilimetarski metak na zgaritu, da vidi hoe li ga
Pepper nanjuiti.
Benton je polako vrtio scotch u svojoj ai.
- Naravno da ga Pepper nije pronaao jer jo nije bio ni dobio naredbu da
krene na posao, nastavio je. I agent je pomislio kako je to zabavno,
komentirajui neto o njegovu nosu, da ga treba servisirati.
- Koja bi budala napravila tako neto? upitala sam, razbjenjena. Imao je
sreu to ga dreser nije pretukao na mrtvo ime.
- I eto nas, tako, ovdje, nastavio je s uzdahom. Isto staro sranje. U dobra
stara vremena agenti FBI-a imali su vie mozga no danas. Nisu stalno bljeskali
znakama pred kamerama i oduzimali drugima istrage za koje nisu kvalificirani
da ih rijee. Neugodno mi je. I vie nego neugodno. Ogoren sam to ti idioti
tamo unitavaju moju i svoju reputaciju, i to nakon to sam dvadeset pet godina
radio. Dakle, jednostavno ne znam to da uinim, Kay.
Pogledao me u oi i ispio gutljaj.
- Samo obavi svoj posao dobro, kao i uvijek, Bentone, tiho sam mu
odgovorila. Ma koliko banalno zvualo, to je jedino to itko od nas moe
uiniti. Ne radimo to za Ured, ni za ATF, niti pensilvanijsku dravnu policiju.
inimo to za rtve i potencijalne rtve. Uvijek za njih.
Iskapio je pie i odloio au na stol. Svjetla Penn's Landinga stvarala su
slavljeniki dojam s vanjske strane prozora, a na drugoj obali rijeke svjetlucao
je Camden u New Jerseyju.
- Mislim da Carrie vie nije u New Yorku, rekao je, zurei van u no.
- Utjena pomisao.
- Nemam dokaza za to, osim to nema nikakvog vidljiva traga, niega to
ukazuje na to da bi mogla biti u gradu. Odakle joj novac, na primjer? Tako trag
esto zapoinje, pljaka, ukradene kreditne kartice. Do sada nije iskrsnulo nita
na temelju ega bismo zakljuili da je uinila tako neto. Naravno, to ne znai
da i nije. Ali, Carrie ima svoj plan i prilino sam siguran da radi onako kako je i
isplanirala.
I dalje je zurio prema rijeci, a profil mu se otro ocrtavao u polumraku.
Bio je utuen. Zvuao je iscrpljeno i potiteno. Ustala sam i prila mu.
- Trebali bismo otii u krevet, rekla sam, masirajui mu ramena. Oboje
smo umorni i sve izgleda gore kad smo iscrpljeni, zar ne? Blago se nasmijeio i
sklopio oi, a ja sam mu trljala sljepoonice i ljubila stranji dio vrata.
- Koliko naplauje po satu? promrmljao je. Mene si ne moe priutiti,
rekla sam.
Nismo spavali zajedno. Sobe su bile premalene i oboje smo trebali
odmor. Voljela sam se ujutro tuirati na miru, kao i on, i to je bila razlika
izmeu onoga kada ste novi par i oputenosti koju sada osjeamo. Nekada smo
ostajali budni po cijele noi da bismo uivali jedno u drugom, jer zajedno smo
radili, on je bio oenjen i nismo mogli nikako utaiti glad za onim drugim.

Nedostajalo mi je to, osjeati se toliko ivom. Sada je u naim zajednikim

trenucima moje srce esto bilo tupo ili ga je ispunjavala slatka bol, i osjetila sam
kako starim.
Malo poslije sedam sati sljedeega jutra Benton i ja vozili smo se kroz
centar prema Walnut Streetu. Nebo je bilo sivo, ulice mokre od pranja, a para se
dizala s reetki kanala i kanalizacijskih okna na kolniku. Jutro je bilo vlano i
hladno. Beskunici su spavali na plonicima ili pod prljavim pokrivaima u
parkovima, a za jednog se ovjeka inilo da mrtav lei ispod znaka Zabranjeno
zadravanje, preko puta policijske postaje. Ja sam vozila, dok je Benton
pretraivao svoju poslovnu torbu. Pravio je biljeke na utom slubenom bloku i
razmiljao o problemima o kojima nisam nita znala. Skrenula sam na
meudravnu cestu broj 76 prema zapadu, po kojoj su se, dokle pogled see,
pruala stranja svjetla automobila poput ogrlica od crvenih staklenih kuglica.
Sunce nam je sjalo za leima.
- Zato bi netko izabrao kupaonicu kao sredite poara? upitala sam.
Zato ne neki drugi dio kue?
- Oito da to za njega ima neko znaenje, ako govorimo o seriji zloina,
odgovorio je, okreui stranicu. Neto simboliko, vjerojatno. A moda mu je
zgodno iz nekih drugih razloga. Ako imamo posla s jednim te istim zloincem, a
svim je, poarima zajedniko to da imaju sredite u kupaonici, onda se radi o
simbolu. To mu neto predstavlja, moda njegovo vlastito sredite iz kojeg
proizlaze ti zloini. Neto mu se, na primjer, dogodilo u kupaonici dok je bio
malo dijete, neto kao seksualno zlostavljanje ili svjedoenje nekom uasno
traumatinom dogaaju.
- teta to ne moemo pregledati zatvorske spise i potraiti takve podatke.
- Problem je u tome to bi ih nala kod polovice zatvorenika. Veina je tih
ljudi iskusila zlostavljanje. Koje onda provode nad drugima.
- Provode i gore nad drugima, rekla sam. Njih nisu ubili. Jesu, na neki
nain. Kada te tuku i siluju kao dijete, ubiju ti ivot, iako ti tijelo nije mrtvo.
Nije da ovo stvarno objanjava psihopatiju. Nita je ne objanjava, barem koliko
ja znam, osim ako ne vjeruje u postojanje zla i to da ljudi imaju mo izbora.
- Tono to vjerujem. Pogledao me i rekao: Znam.
- A to kae na Carreino djetinjstvo? Koliko znamo o uzrocima i
razlozima njezinih izbora do sada? upitala sam.
- Nikada nam nije dopustila da je intervjuiramo, podsjetio me je. U
psihijatrijskim procjenama njezine linosti nema mnogo toga, osim
manipulacija koje bi izvodila u nekom trenutku. Danas luda, sutra ne. Rasap
linosti. Ili depresivna i nepokorna, ili uzor od pacijenta. Te zvjerke imaju vie
graanskih prava od nas, Kay. A zatvori i centri forenzike psihijatrije esto su
toliko zatitniki naklonjeni prema svojim tienicima da bi ovjek pomislio da
smo mi loi momci.
Jutro je postajalo svjetlije i nebo se proaralo ljubiastim i bijelim,
savreno vodoravnim, prugama. Vozili smo se kroz obraena polja, prolazei

158

povremeno izmeu stijena od ruiastog granita, narebranih od rupa izbuenih

za postavljanje dinamita kojim se probijao put za ceste. Sumaglica to se dizala
s lokvi podsjetila me na lonce vrele vode, a kada smo proli visoke dimnjake s
perjanicama od pare, pomislila sam na poar. U daljini, planine su bile sjena, a
horizont istokan vodotornjevima kao svijetlim balonima.
Trebalo nam je sat vremena da stignemo do bolnice Lehigh Valley,
kompleksa ratrkanih betonskih zgrada, jo pod skelama, s hangarom za
helikopter i traumatolokim centrom prve razine. Ostavila sam auto na
parkiralitu za posjetitelje, a doktor Abraham Gerde doekao nas je u novom
svijetlom predvorju.
- Kay, toplo me pozdravio, tresui mi ruku. Tko bi pomislio da e me ti
jednog dana posjetiti? A vi ste sigurno Benton? Imamo vrlo dobru kafateriju,
ako elite popiti kavu ili neto pojesti prije toga?
Benton i ja smo ljubazno odbili ponudu. Gerde je bio mladi sudski
patolog, tamne kose i zapanjujue plavih oiju. Proao je obuku u mojem uredu
prije tri godine, a kako je jo imao premalo iskustva u svojoj profesiji, rijetko su
ga pozivali da svjedoi kao ekspert na sudu. Ali, bio je skroman i marljiv, a
meni su ti atributi znaili puno vie od iskustva, osobito u ovom sluaju.
Vjerojatnost da je Gerde dirao tijelo nakon to je saznao da ja dolazim, bila je
mala, osim ako se nije poprilino promijenio.
- Reci mi na emu smo u ovom sluaju, rekla sam, dok smo hodali niz
irok, uglaan, sivi hodnik.
- Izmjerio sam joj teinu, uzeo mjere i obavio vanjski pregled, kada je
nazvao mrtvozornik. im je rekao da je ATF na ovom zadatku i da ste vi na
putu ovamo, prestao sam sa svakom obradom.
Okrug Lehigh imao je izabranog mrtvozornika, koji je odluivao koji
sluajevi e ii na obdukciju da bi se potom ustanovio nain smrti. Sreom za
Gerdea, mrtvozornik je bio bivi policajac i nije se mijeao u posao sudskih
patologa, nego se obino pokoravao njihovim odlukama. Ali, to nije bilo tako i
u drugim dravama ili drugim okruzima u Pensilvaniji, gdje su se obdukcije
ponekad izvodile na stolovima za balzamiranje mrtvaca u pogrebnim drutvima,
a neki mrtvozornici bili su vatreni politiari, koji nisu razlikovali ulaznu ranu od
izlazne. Ili nisu marili.
Nai su koraci odjekivali stubitem na ijem je dnu Gerde gurnuo
dvokrilna vrata i mi smo se nali u skladitu natrpanom rasklopljenim
kartonskim kutijama po kojem su ljudi u zatitnim plastinim kacigama
uurbano radili. Proli smo kroz skladite prema drugom dijelu zgrade, te kroz
drugi hodnik prema mrtvanici. To je bila malena prostorija, s podom od
ruiastih ploica i dva fiksirana stola od nehrajueg elika. Gerde je otvorio
ormar i pruio nam sterilne kirurke odore za jednokratnu uporabu, plastine
pregae i visoke izme za jednokratnu uporabu. Navukli smo sve to preko nae
odjee i obue, a zatim stavili gumene rukavice i maske.
Mrtva je ena bila identificirana kao Kellie Shephard.

Tridesetdvogodinja crnkinja, koja je radila kao medicinska sestra upravo u ovoj

bolnici u kojoj je sada bila spremljena s ostalim mrtvacima. Nalazila se u crnoj
vrei poloena na leea bolnika kolica u malom hladnjaku u koji se moglo ui
i u kojem nije bilo vie gostiju osim nje i svijetlonaranastih paketia kirurkih
uzoraka i mrtvoroenadi koja su ekala na kremaciju. Odgurali smo kolica s
mrtvom enom u sobu za obdukciju i otvorili patentni zatvara na vrei.
- Jeste li napravili rendgenske snimke? upitala sam Gerdea. Jesmo i dobili
smo otiske njezinih prstiju. Zubar ju je, takoer, juer pregledao i upisao opis
zubi u karton te ih usporedio s premortalnim zapisima.
Gerde i ja smo povukli patentni zatvara i otvorili vreu. Razmotali smo
krvave plahte, izlaui unakaeno tijelo okrutnoj svjetlosti kirurkih lampi. Bila
je ukoena i hladna, s napola otvorenim slijepim oima na krvlju zamrljanom
licu. Gerde je jo nije oprao, pa joj je koa bila puna krvi to se skorila u obliku
crvenkasto-crnih krasti i ukrutila kosu kao da je iana spuva. Ozljede su joj
bile toliko brojne i nanesene takvom silinom da je iz njih zraila aura bijesa.
Mogla sam osjetiti bijes i mrnju ubojice i slika njezina estokog hrvanja s
njime pojavila mi se pred oima.
Prsti i dlanovi obiju aka bili su porezani do kosti - ozljede koje je dobila
kad se pokuala zatititi zgrabivi otricu noa. Imala je duboke posjekotine na
stranjoj strani podlaktica i runih zglobova, nastale ponovno u pokuaju da se
zatiti, a duge posjekotine na nogama dobila je vjerojatno kada se nala na podu
i pokuavala udarcima nogu skrenuti zamahe noa. Ubodne rane bile su
grupirane u divljoj konstelaciji po njezinim grudima, trbuhu i ramenima, a
takoer i stranjici i leima.
Mnoge rane bile su velike i nepravilnog oblika, nanesene noem koji se
uvijao i okretao kako bi se rtva micala ili pri izvlaenju otrice. Obrazac
konfiguracije pojedinanih rana ukazivao je na to da se radi o nou s jednom
otricom i titnikom prema drku, koji je u sudaru s koom ostavio ogrebotine.
Neto povrnija rana protezala se od desne strane eljusti prema gore do obraza,
a posjekotina vrata zjapila je u smjeru koji je poinjao ispod desnog uha i
pruao se prema dolje, a zatim preko sredinje crte vrata.
- Ovo ukazuje da joj je vrat presjeen s lea, rekla sam, dok je Benton sve
utke promatrao i pravio biljeke. Glava povuena prema natrag, vrat izloen.
- Pretpostavljam da je presijecanje grkljana bio za njega veliki finale,
rekao je Gerde.
- Da je primila takvu ozljedu na poetku, prebrzo bi iskrvarila i ne bi
mogla zapoeti nikakvu borbu. Tako da da, vrlo je vjerojatno da joj je presjekao
vrat na kraju, moda kada je bila licem prema podu. to je s odjeom?
- Donijet u je, rekao je Gerde. Znate, ovamo mi stiu najneobiniji
sluajevi. Sve te automobilske nesree za koje se ispostavi da su bile
prouzroene time to je, na primjer, neki tip dobio infarkt dok je vozio. Onda ne
sleti s ceste samo on, nego povue za sobom jo troje ili etvero ljudi. Nedavno
smo imali i ubojstvo preko Interneta. Osim toga, muevi tu ne mogu

160

jednostavno pucati u svoje ene, nego ih dave i tuku toljagom ili dekapitiraju.
Nije prestajao priati, dok je iao prema udaljenom kutu prostorije u
kojem se iznad plitkog bazena suila odjea stavljena na vjealice. Odjevni
predmeti bili su odvojeni plastinim prekrivaima, da se dokazi u tragovima i
tjelesne tekuine s jednog komada odjee ne bi nehotice prenijeli na drugi. Dok
sam prostirala sterilni prekriva preko drugog stola za obdukciju, asistent je u
mrtvanicu uveo Teun McGovern.
- Pomislih da bih mogla svratiti ovamo prije no to krenem na mjesto
poara, rekla je.
Bila je u slubenoj radnoj uniformi i izmama, a u ruci je nosila kuvertu
od svijetlosmeeg tvrdog papira. Oito nije namjeravala staviti odoru i rukavice,
i sporim je pogledom prouavala rezultat pokolja.
- Dragi Boe, rekla je.
Pomogla sam Gerdeu da rairi par pidama na stolu koji sam upravo
pokrila. Gornji i donji dijelovi zaudarali su po prljavom dimu i bili toliko aavi
i natopljeni krvlju da nisam mogla raspoznati koje su boje. Pamuna tkanina
bila je razrezana i probuena, kako sprijeda tako i straga.
- Stigla je odjevena u ovo? provjeravala sam.
- Da, odgovorio je Gerde. Sve je bilo zakopano i prikopano. Pitam se
ima li i njegove krvi. U borbi poput ove, ne bi me iznenadilo da se posjekao.
Nasmijeila sam mu se. Imao si dobrog uitelja, rekla sam. Neku gospou
iz Richmonda, odgovorio je.
- Na prvi bi pogled ovo izgledalo kao kuna svaa, Benton je progovorio.
Ona je kod kue, u svojoj pidami, moda kasno na veer. Klasino ubojstvo s
pretjeranim mutilacijama, kakvo se esto vidi u sluajevima u kojima je dvoje
ljudi imalo nekakav odnos. Ali ono to je malo neobino, zakoraio je blie
stolu, je njezino lice. Osim ove posjekotine ovdje, pokazao je prstom, ini se da
nema nikakve druge ozljede. U pravilu, kada napada ima nekakav odnos sa
rtvom, usmjerava najvei dio svojeg nasilja na lice, zato to lice predstavlja
osobu.
- Posjekotina na licu plia je od ostalih, primijetila sam, njeno rairivi
rubove rane prstima zatienim rukavicama. Najdublja je u podruju eljusti, a
zatim se suava kako putuje gore prema obrazu.
Odmaknula sam se i ponovno pogledala pidame.
- Zanimljivo je da ne nedostaje ni jedno puce, ni kopa, rekla sam. I nema
poderotina, kakve bi mogao oekivati nakon takvog hrvanja za ivot kad
napada zgrabi rtvu i pokua dobiti kontrolu nad njom.
- Mislim da je kontrola tu vrlo vana rije, rekao je Benton. Ili nedostatak
kontrole, McGovernova se umijeala. Tono, sloio se Benton. To je bio napad
na brzinu. Neto ga je razjarilo i on je podivljao od bijesa. Ozbiljno sumnjam da
je imao namjeru izvesti neto takvo od poetka do kraja, emu u prilog govori i
poar. Izgleda da je i nad time izgubio kontrolu.
- Po mojem miljenju, tip se nije predugo zadravao na mjestu zloina

nakon to ju je ubio, rekla je McGovernova. Potpalio je kuu na izlasku, mislei

da e time prikriti svoje prljavo djelo. No, apsolutno ste u pravu kada kaete da
svoj posao nije obavio dobro.
Uz to, kada se aktivirao protupoarni alarm, u jedan sat i pedeset osam
minuta ujutro, vatrogasci su stigli do mjesta dogaaja za manje od pet minuta.
Zato je teta bila minimalna.
Kellie Shephard imala je opekline drugog stupnja na leima i stopalima, i
to je bilo sve.
- to je s protuprovalnim alarmom? upitala sam. Nije ga ukljuila,
McGovernova je odgovorila.
Otvorila je svijetlosmeu tvrdu kuvertu i rairila fotografije zgarita po
stolu. Benton, Gerde i ja nismo urili s prouavanjem. rtva je u svojoj krvavoj
pidami leala licem nadolje na dovratku kupaonice, s jednom rukom pod
tijelom, drugom ispruenom ravno ispred sebe kao da pokuava neto
dosegnuti. Noge su joj bile ispruene i skupljene jedna uz drugu, a stopala su joj
dosezala gotovo do zahodske koljke. Ako je i bilo krvavih tragova od
povlaenja tijela, sada se nisu mogli razaznati, jer je pod bio pokriven aavom,
crnom vodom. No, na fotografijama dovratka i zida oko vrata, snimljenim iz
male udaljenosti, vidjele su se rezotine drveta, koje su izgledale kao da su
svjee.
- Sredite je poara, rekla je McGovernova, tono tu.
Uprla je prstom na fotografiju koja je pokazivala unutranjost spaljene
kupaonice.
- Ovaj kut blizu kade, gdje je otvoren prozor sa zavjesom, rekla je. Tu se,
kako moete vidjeti, nalaze izgorjeli ostaci drvenog namjetaja i jastuka s kaua.
Kucnula je vrcima prstiju po fotografiji.
- Dakle; imamo otvorena vrata i otvoreni prozor, odnosno ventilacijsku
cijev i dimnjak, da tako kaem. Ba poput kamina, priala je. Vatra je poela tu
na podu, s ploica, i zahvatila zavjese. Ali ovaj put plamen nije imao dovoljno
snage da potpuno zahvati strop.
- to misli, zato se to dogodilo? upitala sam.
- Moe postojati samo jedan valjani razlog, odgovorila je. Prokleta
lomaa nije bila dobro sloena. Mislim, jasno je k'o suza da je ubojica naslagao
na hrpu dijelove namjetaja, jastuke s kaua i sve to je pronaao u kupaonici,
tako da napravi vatru. Ali nije polo onako kako je trebalo. Poetna vatra nije
imala snage zahvatiti naslaganu gorivu masu, jer se plamen savijao prema
otvorenom prozoru. Osim toga, dotini se nije zadravao i promatrao to se
zbiva, inae bi shvatio da se zajebao. Ovaj je put njegova vatra samo liznula
tijelo, poput jezika zmaja.
Benton je bio tih i miran. Izgledao je poput kipa i samo je oima klizio
preko fotografija. Znala sam da ga mnogo toga brine, no kao i uvijek, bio je krt
na rijeima. Nikada prije nije radio s McGovernovom, a nije poznavao ni
doktora Abrahama Gerdea.

162

- Ovo e nam uzeti mnogo vremena, rekla sam mu. Idem do zgarita,
odgovorio je.
Lice mu je bilo kameno. Takvo bi postalo uvijek kada bi osjetio zlo poput
struje hladnog zraka. Pogledala sam ga i oi su nam se srele.
- Moete voziti za mnom, ponudila mu je McGovernova.
- Hvala.
- Jo jedna stvar, ree McGovernova. Stranja vrata nisu bila zakljuana,
a pokraj stuba u travi nalazio se prazni pleh u koji maka obavlja nudu.
- to mislite da je izala van da isprazni pleh? Gerde ih je oboje upitao. A
ovaj ju je tip doekao?
- To je samo teorija, rekla je McGovernova. Ne znam, odvratio je Wesley.
- Onda je ubojica znao da je imala maku? rekla sam zamiljeno. I da e
je u neko doba noi pustiti van ili oistiti njezinu posudu s pijeskom?
- To ne znamo. Moda je ispraznila pleh s pijeskom ranije te veeri i
ostavila ga u dvoritu da se prozrai, Wesley je istaknuo, trgajui sa sebe odoru.
Mogla je iskljuiti alarm i otvoriti vrata kasno te veeri ili u ranim jutarnjim
satima iz nekog drugog razloga.
- A maka? upitala sam. Je li se pojavila? Ne jo, odgovorila je
McGovernova.
Ona i Benton su otili.
- Poet u s uzimanjem briseva i uzoraka, rekla sam Gerdeu. Posegnuo je
za kamerom i poeo snimati, dok sam ja namjetala svjetlo. Prouavala sam
posjekotinu na njezinu licu i prikupila iz nje nekoliko vlakana i jednu valovitu
smeu vlas, dugu jedanaest i pol centimetara, za koju sam pretpostavila da je
njezina. Ali bilo je i drugih vlasi, kratkih crvenih, za koje sam mogla rei da su
bile nedavno obojene jer je jedna esnaestina od dva i pol centimetra vlasi pri
korijenu bila tamne boje. Naravno, majih dlaka bilo je posvuda. Najvjerojatnije
su se zalijepile za krvave povrine dok je rtva leala na podu.
- Perzijska, moda? Gerde je upitao. Ima dugo, vrlo njeno krzno?
- Slaem se, rekla sam.

15
ZADATAK PRIKUPLJANJA DOKAZA U TRAGOVIMA BIO JE
NADASVE
zahtjevan i morao se obaviti prije ostalih. Ljudi uglavnom nemaju blagog pojma
kakav mikroskopski svinjac nose sa sobom sve dok netko poput mene ne pone
temeljito pretraivati odjeu i tijelo u potrazi za jedva vidljivim ostacima. Nala
sam krhotine drveta, vjerojatno s poda i zidova, izmet make, zemlju, komadie
i djelie kukaca i biljaka, te kao to sam i oekivala - pepeo i smee iz poara.
Ali najdojmljivije otkrie skrivalo se zapravo u golemoj ozljedi vrata. Gledajui
kroz povealo, nala sam dvije sjajne, metalne trunke. Prikupila sam ih vrkom
malog prsta i paljivo ih prenijela na kvadratni komadi iste bijele pamune
tkanine.
Na jednom starom metalnom stolu nalazio se disekcijski mikroskop i ja
sam postavila poveanje na dvadeset i namjestila izvor svjetlosti. Kad sam u
svijetlom krugu ugledala majune plosnate i uvijene srebrnaste strugotine, jedva
sam mogla povjerovati vlastitim oima.
- Ovo je vrlo vano, poela sam brzo govoriti. Zamotat u ih u pamunu
tkaninu i spremiti u kutijicu za dokaze. Moramo paljivo provjeriti ima li
ostataka poput ovih u nekoj od ostalih rana. Golo ih oko vidi kao blijetanje
komadia srebrnog sjaja.
- Preneseni su s oruja?
I Gerde je bio uzbuen, te je doao do mene da pogleda.
- Nalazili su se duboko u zidu rane na njezinu vratu. Tako da bih rekla da
se radi o prijenosu, slino kao ono to sam pronala u warrentonskom sluaju,
odgovorila sam mu.
- A to znamo o tome?
- Strugotine magnezija, odgovorila sam. O ovome neemo nikome rei ni
rijei. Ne elimo da ova informacija procuri u javnost. Javit u Bentonu i
McGovernovoj.
- U redu, rekao je s razumijevanjem.
Bilo je dvadeset sedam rana i tijekom mukotrpnog, paljivog
pregledavanja svake od njih, nismo naili na druge komadie sjajnog metala, to
mi se uinilo malo zbunjujuim s obzirom na to da joj je, kako sam
pretpostavljala, vrat bio prerezan na kraju. No, ako je to tako, zato onda
strugotine s oruja nisu bile prenesene u neke od prethodno nanijetih rana? Bila
sam uvjerena da bi se upravo to dogodilo, osobito u onim sluajevima kada je
no prodro u meso do drka i otrica bi mu pri izvlaenju bila potpuno ista od
krvi, jer se obrisala o miino i elastino tkivo.
- Nije nemogue, ali ne odgovara kontekstu, rekla sam Gerdeu i poela
mjeriti posjekotinu vrata. Sedamnaest centimetara i petnaest milimetra duga,
rekla sam, biljeei brojke na dijagram. Plitka gore oko desnog uha, zatim
duboka, prodire kroz potkone miie i dunik, a onda opet postaje plitka, neto

164

vie na suprotnoj strani vrata. Odgovara povlaenju noa preko vrata kada
ljevoruki ubojica stoji rtvi iza lea.
Bilo je skoro dva sata poslije podne kada smo konano poeli prati tijelo i
voda to se slijevala kroz elinu plou stola bila je dugo svijetlocrvena.
Velikom sam mekanom spuvom ribala krv koja se tvrdoglavo odbijala oprati.
Kada je njezina zategnuta crna koa bila oiena, rane su joj izgledale jo vee
i stranije. Kellie Shephard bila je prelijepa ena, visokih jagodica i
besprijekorna tena, glatka poput ispoliranog drveta. Bila je visoka metar i
sedamdeset dva centimetra, vitke atletske figure. Nije imala nalakirane nokte i
kada su je pronali, nije nosila nikakav nakit.
Kada smo je otvorili, izbodeni prsni ko bio je ispunjen gotovo litrom
krvi, koja je istekla iz velikih krvnih ila koje vode krv iz srca u plua i obratno.
Nakon takvih bi ozljeda umrla od iskrvarenja nakon nekoliko minuta, pa sam
zakljuila da su nastale kasnije tijekom borbe, kada je ve bivala sve slabija i
sporija. Na temelju jedva zamjetne razlike u kutevima pod kojima su ozljede
bile zadane, pretpostavila sam da se jedva micala, leei na podu, dok su joj bile
zadavane odozgo. Nakon toga se uspjela okrenuti, moda u posljednjem
samrtnom pokuaju da se zatiti i ja,sam nagaala da joj je tada grlo bilo
presjeeno.
- Netko je trebao biti dobrano prekriven krvlju, komentirala sam, poevi
s mjerenjem posjekotina na akama.
- Nemoj zezat'.
- Morao se negdje oprati. Ne ulazi se u predvorje motela s takvim
izgledom.
- Osim ako ne ivi u blizini.
- Ili ako nije sjeo u svoje vozilo i otiao, nadajui se da ga nitko nee, iz
nekog razloga, zaustaviti.
- Ima neto malo smekaste tekuine u elucu.
- Znai da prethodno nije nita jela, u svakom sluaju, vjerojatno ne od
ruka, rekla sam. Morali bismo vidjeti je li joj krevet bio raspremljen.
Pred oima mi se pojavio prizor usnule ene, kad se neto dogodilo, ili u
subotu kasno nou, ili u nedjelju u ranim jutarnjim satima. Iz nekog je razloga
ustala i iskljuila alarm te otkljuala stranja vrata kue. Gerde i ja upotrijebili
smo kirurke staplere za zatvaranje reza u obliku slova Y malo poslije etiri
sata. Oprala sam se u maloj svlaionici mrtvanice, gdje se nalazila lutka anatomski model ljudskog tijela za insceniranje nasilnih smrti u sudnici. Bila je
potpuno raerupana i leala je gola na podu tu-kade.
Ne raunajui tinejdere koji pale stare farmerske kue, u Lehighu su
podmetnuti poari bili rijetkost. Za nasilje se u urednom graanskom dijelu
etvrti Wescosville, gdje je Shephardova ivjela, nikada nije ni ulo.
Najozbiljniji zloin bile su provale s kraom, i to kada bi lopov spazio torbicu
ili novanik kako lee na vidljivom mjestu u kui, te bi provalio i zgrabio svoj
plijen. S obzirom na to da u Lehighu nije bilo policijske postaje, do trenutka

kada bi pripadnici dravne policije odgovorili na zvonjavu protuprovalnog

alarma, lopov bi ve bio daleko.
Izvadila sam radnu uniformu i elikom pojaane izme iz svoje torbe s
opremom i presvukla se u nijemoj prisutnosti lutke. Gerde je bio tako ljubazan
da me prebacio do mjesta poara. Dojmile su me se raskone jele i cvjetni vrtovi
uz cestu, a tu i tamo bi se vidjela dobro odravana, skromna crkva. Skrenuli smo
na Hanover Drive uz koji su se nanizale dvokatne, prostrane obiteljske kue,
izgraene od suvremene opeke i drveta, a okolo su se mogli vidjeti obrui za
koarku, bicikli i ostali znakovi da su djeca u blizini.
- Znate li kako se kreu cijene? pitala sam, gledajui kue koje su
promicale pokraj nas.
- U rasponu od dvjesto do tristo tisua, rekao je. Tu ivi mnogo inenjera,
medicinskih sestara, burzovnih meetara i viih slubenika. Usto, I-78 je glavna
prometnica kroz Lehigh Valley, i moete jednostavno izai na nju i biti u New
Yorku za sat i pol. Tako neki ljudi svakodnevno putuju na posao.
- ega jo ima ovdje? upitala sam.
- Mnogo industrijskih zona, na samo deset ili petnaest minuta odavde.
Coca-Cola, Air Products, skladita Nestlea, Perriere. Samo birajte. I obradiva
zemlja.
- Ali, ona je radila u bolnici.
- Tono. Bolnica je deset minuta vonje, kao to moete primijetiti.
- Moete li se sjetiti jeste li je ve vidjeli?
Gerde je kratko razmiljao. Rijedak dim dizao se iza drvea na kraju
ulice.
- Siguran sam da sam je vidio u kafeteriji, odgovorio je. Teko je ne
primijetiti nekoga tko izgleda kao ona. Mislim da je sjedila za stolom s drugim
medicinskim sestrama, ne sjeam se tono. Ali mislim da nikada nismo
razgovarali.
Kua Shephardove imala je oplatu od utih dasaka i bijeli obrub. Iako
moda nije bilo teko obuzdati vatru, teta od vode i sjekira koje su iscijepale
velike otvore na krovu da naprave oduak za vatru, bila je strana. Sve to je
ostalo od kue bilo je tuno aavo lice sa upljom glavom i razbijenim
prozorima, poput tunih beivotnih oiju. Gredice divljeg cvijea bile su
izgaene, uredno pokoena trava pretvorena u blato, a noviji model auta marke
Camry, parkiran na kolnom prilazu, bio je pokriven pepelom. Vatrogasna sluba
i istraitelji ATF-a radili su u kui, dok su je dva agenta FBI-a u pancirkama
paljivo pregledavali s vanjske strane.
Pronala sam McGovernovu u stranjem dvoritu kako pria s jednom
napetom mladom enom, odjevenom u odrezane traperice, sandale i majicu
kratkih rukava.
- I to je bilo kada? Oko est? McGovernova ju je ispitivala. Tako je.
Pripremala sam ruak i vidjela je kako parkira auto na svojem kolnom prilazu,
tono tamo gdje joj se auto sada nalazi, uzbuena je ena potanko priala. Ula

166

je u kuu, zatim izala moda trideset minuta kasnije i poela upati korov.
Voljela je raditi u vrtu, sama kositi travu i sve to.
McGovernova me je promatrala, dok sam im prilazila. Ovo je gospoa
Harvey, rekla mi je. Prva susjeda.
- Zdravo, pozdravila sam gospodu Harvey, ije su oi sjajile od uzbuenja
koje je graniilo sa strahom.
- Doktorica Scarpetta je mrtvozornica, objasnila je McGovernova.
- Oh, rekla je gospoa Harvey.
- Jeste li ponovno vidjeli Kellie te noi? McGovernova je nastavila s
pitanjima.
ena je zatresla glavom.
- Ula je unutra, rekla je, i mislim da je to bilo to. Znam da je zaista teko
radila i obino nije bila naveer dugo budna.
- A to je s ljubavnim odnosom? Je li postojao netko koga je viala?
- Ah, bilo je toga, rekla je gospoa Harvey. Doktor tu i tamo, razni ljudi
iz bolnice. Sjeam se, prole se godine poela viati s mukarcem koji joj je bio
pacijent. Nita nije dugo trajalo, kako mi se ini. Bila je jako lijepa, u tome je
problem. Mukarci su htjeli jedno, a ona je imala drugo na umu. Znam, jer je
imala obiaj to komentirati.
- Ali nije nikoga vidala u zadnje vrijeme? upitala je McGovernova.
Gospoa Harvey je morala razmisliti.
- Samo svoje prijateljice, odgovorila je. Ima nekoliko ljudi s kojima radi i
koji ponekad svrate k njoj ili svi zajedno nekamo odu. Ali ne sjeam se da se
ita dogaalo te noi. Mislim, ne kaem da bih ja sigurno ula da je ita bilo.
Netko je mogao biti kod nje a da ja nita ne ujem.
- Jesmo li pronali njezinu maku? ja sam upitala.
McGovernova nije odgovorila.
- Taj prokleti maak, rekla je gospoa Harvey. Bucko. Strano, strano
razmaen.
Nasmijeila se i oi su joj se napunile suzama. Bio joj je poput djeteta,
rekla je Harvey.
Kuni maak? na to sam upitala.
- Oh, potpuno. Kellie ga nikada nije putala iz kue, pazila je na njega
kao da je mimoza.
- Njegova posuda za obavljanje nude naena je u stranjem dvoritu,
McGovernova joj je rekla. Kad smo ve kod toga, je li je Kellie samo ponekad
znala isprazniti nou i ostaviti vani ili je imala naviku prazniti posudu po noi?
Izai van nakon to padne mrak i ostaviti vrata otkljuana i alarm iskljuen?
Harveyjeva je izgledala zbunjeno i ja sam shvatila da nije imala pojma da
joj je susjeda ubijena.
- Pa, rekla je, viala sam je prije kako prazni pleh, ali uvijek, uvijek u
vreu za smee koja je ila u veliku kantu. Tako da nije imalo smisla to raditi
nou. Pretpostavljam da ju je juer ispraznila i ostavila vani da se prozrai,

znate? Ili je moda jednostavno nije imala vremena isprati vodom iz mrka i
namjeravala je to napraviti ujutro. Ali togod bilo, taj je maak znao koristiti
nunik, tako da mu ba ne bi bio neki problem provesti no bez posude za
nudu.
Zabuljila se u auto dravne policije koji se provezao pokraj nas. Nitko
nije rekao kako je poar izbio, Harveyjeva je nastavila. Znate li?
- Radimo na tome, odgovorila je McGovernova. Nije umrla., je 1' - bilo je
brzo, zar ne?
Zakiljila je prema suncu i ugrizla se za donju usnicu. Ne bih eljela da se
muila, rekla je.
- Veina se ljudi koja pogiba u poaru ne mui, paljivo sam joj
odgovorila, izbjegavajui pitanje. Obino ih svlada ugljini monoksid, pa
izgube svijest.
- Oh, hvala Bogu, rekla je.
- Bit u unutra, rekla mi je McGovernova.
- Gospoo Harvey, obratila sam joj se; jeste li dobro poznavali Kellie?
- Bile smo susjede gotovo pet godina. Nismo ba imale mnogo toga
zajednikog, ali sam je sigurno poznavala.
- Pitam se imate li koju nedavno snimljenu fotografiju Kellie ili moda
znate nekoga tko bi ih mogao imati?
- Mogla bih imati neke.
- Trebaju mi da potvrdim identifikaciju, rekla sam, iako je motiv mog
pitanja bio posve drugaiji.
Htjela sam vidjeti kako je Shephardova izgledala za ivota.
- I ako ima jo neto to biste mi mogli rei o njoj, bila bih vam zahvalna,
nastavila sam. Na primjer, ivi li joj obitelj ovdje?
- O, ne, odgovorila je Harveyjeva, buljei u ruevine kue svoje susjede.
Razasuta je na sve strane. Otac joj je bio vojno lice, znate, i mislim da sada on i
njezina majka ive negdje u Sjevernoj Karolini. Kellie je bila svjetska ena, zato
to se toliko selila. Znala sam joj rei kako bih voljela da sam tako snana i
pametna kao ona. Bila je vrlo samostalna, to vam sigurno mogu potvrditi.
Jednom mi se pojavila zmija na trijemu i ja sam je, histerina, pozvala u pomo.
Dola je, istjerala zmiju u dvorite i ubila je lopatom. Mislim da je morala biti
takva, jer je mukarci jednostavno nisu putali na miru. Uvijek sam joj govorila
da bi mogla biti filmska zvijezda, a ona bi odgovorila: Ali, Sandra, ja ne znam
glumiti. A ja bih rekla: Ali, veina ih ne zna!
- Znai, znala se brinuti za sebe, rekla sam.
- U to se moete kladiti. Zato i je postavila taj protuprovalni alarm.
Borbena i samostalna, to je Kellie. Ako elite, moete ui sa mnom u kuu, da
vidim gdje su mi te fotografije.
- Ako vam nije teko, rekla sam. To je vrlo ljubazno od vas. Presjekle
smo put kroz ivicu. Slijedila sam je uz stube njezine kue u veliku, svijetlu
kuhinju. Bilo je oito da je Harveyjeva voljela kuhati, s obzirom na savreno

168

opskrbljenu smonicu i sva mogua kuhinjska pomagala. Posue je visjelo s

kuka na stropu i to god da se krkalo na tednjaku mirisalo je bogato na
govedinu i luk. Moda stroganoff ili pirjano mljeveno meso.
- Molim vas, sjednite tamo do prozora, dok ja odem u radnu sobu po to
to ve imam, rekla je.
Sjela sam za kuhinjski stol i pogledala van kroz prozor prema kui Kellie
Shephard. Vidjela sam ljude koji su prolazili iza razbijenih prozora, a netko je
postavio svjetla, jer je sunce ve bilo nisko i polako se gasilo. Pitala sam se
koliko ju je puta njezina susjeda gledala tako, kako dolazi i odlazi.
Zasigurno je Harveyjevu zanimao ivot te ene, koja je izgledala
dovoljno egzotino da bude filmska zvijezda i pitala sam se je li netko mogao
doekati Shephardovu u zasjedi, a da njezina susjeda uope ne primijeti
neobini automobil, ili osobu, u blizini. Ali morala sam biti oprezna s pitanjima
koja postavljam, jer javnost nije znala da je Shephardova umrla nasilnom smru.
- Dakle, ne mogu vjerovati, Harveyjeva mi je uzviknula, vraajui se u
kuhinju. Imam neto jo bolje. Znate, nekakva je televizijska ekipa bila u bolnici
prolog tjedna i snimala kratki film o traumatolokom centru. Pokazali su prilog
na veernjim vijestima i Kellie je bila u njemu, pa sam ga snimila. Ne mogu
vjerovati da mi je ovoliko trebalo da se sjetim filma, ali mozak mi ne radi ba
najbolje, ako znate to mislim.
Drala je videovrpcu u ruci. Pratila sam je u dnevnu sobu, gdje je ubacila
kasetu u svoj videorekorder. Sjela sam u plavi visoki naslonja usred mora
plavog saga, dok je ona premotavala vrpcu, a zatim pritisnula play. Nekoliko
prvih kadrova prikazivalo je bolnicu u Lehigh Valleyju iz perspektive
helikoptera, koji se sputa s visine s novim hitnim sluajem. Tek sam tada
shvatila da je Kellie bila bolniarka helikopterske hitne slube, a ne samo
medicinska sestra na odjelu.
Film je pokazao Kellie u kombinezonu kako juri niz hodnik s ostalim
lanovima posade koji su upravo bili pozvani.
- Samo malo, samo malo, govorila je u kameru, odgurujui ljude koji su
im se nali na putu.
Bila je spektakularan primjerak ljudskog genoma bez greke. Imala je
blistave zube, fine crte i kosti lica, koje je kamera oboavala iz svakog ugla.
Nije bilo teko zamisliti kako se pacijenti zaljubljuju u nju do uiju. Nakon toga
su je pokazali u kafeteriji, poslije jo jedne uspjeno obavljene nemogue
misije.
- To je uvijek trka s vremenom, Shephardova je govorila novinaru. Kada
znate da ak i jedna minuta zakanjenja moe ovjeka kotati ivota. Kakva je
to navala adrenalina!
Dok je nastavljala svoj prilino banalan intervju, kut snimanja kamere se
promijenio.
- Ne mogu vjerovati da sam to snimila, ali nije esto na televiziji netko
koga znam, Harveyjeva je govorila.

Nisam odmah shvatila.

- Zaustavite vrpcu! uzviknula sam. Premotajte. Da, tono tamo.
Zaustavite sliku.
Kadar je pokazivao nekoga u pozadini, kako jede svoj ruak. Ne, rekla
sam u pol glasa. Nikako.
Carrie Grethen, odjevena u traperice i 'batik' obojenu koulju, jela je
sendvi, sjedei za stolom s ostalim osobljem. Nisam je odmah prepoznala, jer
je sada imala crveno kaniranu kosu koja joj je dosezala do ispod uiju, a kada
sam je ja posljednji puta vidjela, kosa joj je bila kratka i potpuno izbijeljena. No,
na kraju su se njezine oi zaustavile ispred mene poput crne rupe. Buljila je
ravno u kameru i vakala, oiju hladnih, otrih i zlih, kakvih ih se i sjeam.
Izvukla sam se iz naslonjaa, otila ravno do videorekordera i izvukla
kasetu.
- Moram ovo uzeti, rekla sam glasom na rubu panike. Obeavam da u
vam je vratiti.
- U redu, ako ne zaboravite. To mi je jedina kopija. Sandra Harvey
takoer je ustala. Jeste li dobro? Izgledate kao da ste vidjeli duha.
- Moram ii. Hvala vam jo jedanput, rekla sam.
Otrala sam natrag, te uz stube u stranji dio Kellieine kue. Dva i pol
centimetra hladne vode, koja je polako kapala s krova, prekrivalo je pod. Agenti
su se motali uokolo, fotografirali i meusobno razgovarali.
- Teun! povikala sam.
Oprezno sam ulazila sve dublje u kuu, koraajui preko rupa na podu i
pazei, koliko je to bilo mogue, da se ne spotaknem.
Jedva da sam bila svjesna kako jedan od agenta stavlja le izgorjele
make u plastinu vreu.
- Teun! ponovno sam viknula.
ula sam odlune korake kako pljuskaju kroz vodu, prekoraujui
sruenu krovnu konstrukciju i uruene zidove. Odjednom se nala na nekoliko
centimetara od mene i uhvatila me za ruku, da me umiri.
- Hopa. Paljivo, poela je govoriti. Moramo pronai Lucy, rekla sam.
to se dogaa?
Odluila me je paljivo otpratiti van.
- Gdje je ona? zahtijevala sam da mi kae.
- Izbio je velik poar u centru. Trgovina mjeovitom robom, vjerojatno
pale. Kay, kojeg vraga.?
Izale smo van na travnjak, a ja sam stiskala videovrpcu u rukama, kao da
mi je to jedina nada u ivotu.
- Teun, molim te, izdrala sam njezin pogled. Vozi me u Philadelphiju.
- Doi, rekla je.

170

16
MCGOVERNOVOJ JE TREBALO ETRDESET I PET MINUTA DA
NAS
doveze natrag do Philadelphije. Jurila je. Nazvala je putem radija svoj podruni
ured i govorila preko sigurnog kanala za davanje taktikih naredbi putem etera.
Premda je i dalje vrlo oprezno formulirala poruke koje je slala, objasnila je da
eli svakog raspoloivog agenta na ulici, u potrazi za Carrie. Za to sam vrijeme
ja nazvala Marina preko mobitela i rekla mu da uhvati prvi avion i odmah doe.
- Ona je tu, rekla sam.
- Uh, sranje. Znaju li Benton i Lucy? Znat e im ih naem.
- Kreem, rekao je.
Nisam mogla vjerovati, kao ni McGovernova, da se Carrie jo zadravala
u okrugu Lehigh. Htjela je biti tamo gdje moe izazvati najvie nesree i bila
sam uvjerena da je nekako saznala da se Lucy preselila u Philadelphiju.
Zapravo, mogla je neopaeno slijediti Lucy cijelo vrijeme. Bila sam uvjerena,
iako to nisam mogla dokazati, da je cilj ubojstva u Warrentonu, i sada ovih
ovdje, bio da nas namami. Mi smo bili ljudi koji su je porazili.
- Ali Warrenton se dogodio prije nego to je pobjegla iz Kirbyja,
podsjetila me McGovernova, skreui u ulicu Chestnut.
- Znam, rekla sam, a strah mi je zaledio bilo. Ne razumijem nita, osim da
je ona nekako upletena. Nije se sluajno pojavila na tim vijestima, Teun. Znala
je da emo nakon ubojstva Kellie Shephard pregledati sve to naemo. Carrie je
prokleto dobro znala da emo vidjeti tu snimku.
Poar je planuo u oronuloj ulici na zapadnom rubu sveuilita u
Pennsylvaniji. Spustila se tama i bljeskava rotirajua svjetla vidjela su se
miljama daleko. Policijska kola izolirala su dva bloka kua. Bilo je najmanje
osam vatrogasnih kola i etiri kamiona s pokretnim ljestvama iz ijih su koara
vatrogasci, s visine vee od dvadeset metara, gaali zadimljeni krov vodenim
topovima. No je ispunilo brujanje diesel motora, udari vode pod visokim
tlakom bubnjali su po drvetu, drobei stakla na prozorima. Nabrekli mrkovi
vijugali su poput zmija preko ulice. Voda je dosezala do kapa kotaa parkiranih
vozila, koja e jo neko vrijeme ostati na mjestu.
Fotografi i novinarske ekipe uljali su se plonicima i kada smo
McGovernova i ja izale iz njezina auta, odjednom su se uzbunili. Je li ATF
umijean u ovaj sluaj? pitala je TV izvjestiteljica. Samo smo doli baciti
pogled, McGovernova je odgovorila, dok smo hodale bez zastajkivanja.
- Znai, sumnja se na pale, kao i u ostalim sluajevima poara u
trgovinama mjeovitom robom?
Mikrofon nas je slijedio, uz zvuk ljapkanja naih izama. Mjesto je pod
istragom, rekla je McGovernova. I vi nemate pravo pristupa, gospoo.
Izvjestiteljica je zastala kod haube vatrogasnih kola, dok smo
McGovernova i ja nastavile hodati prema prodavaonici. Plamen je zahvatio i

susjednu brijanicu, na ijem su krovu vatrogasci sjekirama i krampovima

otvarali etvrtaste rupe. Agenti u ATF-ovim pancirkama intervjuirali su
potencijalne svjedoke, a istraitelji u uniformama i ljemovima ulazili su i
izlazili iz podruma. Naula sam neto o polunim prekidaima i mjerau i krai
struje. Crni dim sukljao je van i inilo se da je vatra tvrdoglavo gorjela na samo
jednom mjestu zadimljene prostorije, povremeno izbacujui plamen.
- Mogla bi biti unutra, McGovernova mi je rekla na uho.
Ula je unutra, u prodavaonicu, a ja sam je slijedila. Debelo ravno staklo
izloga bilo je irom otvoreno, a dio inventara otplovio je van, noen rijekom
hladne vode. Konzerve tunjevine, pocrnjele banane, toaletni papir, vreice ipsa
i boce s preljevima za salatu, plovile su mimo nas, a neki je vatrogasac spasio
konzervu kave, i slegnuvi ramenima, ubacio je u kamion. Snani snopovi
svjetla iz baterijskih svjetiljki pretraivali su zadimljenu, crnu unutranjost
opustoene prodavaonice, rasvjetljavajui glavne grede, koje su se iskrivile od
topline kao da su od karamela, i ogoljene ice to su visjele u klupcima iz
pregradnih greda.
- Je li Lucy Farinelli unutra? McGovernova je viknula unutra. Zadnji put
kad sam je vidio bila je vani, iza, i razgovarala s vlasnikom, uzvratio je muki
glas.
- Budite oprezni tamo unutra, McGovernova je glasno rekla. Da, pa,
imamo velikih problema s iskljuivanjem struje. Sigurno ima podzemno
napajanje. Ako biste vi mogli to pogledati? Hou.
- Znai, to radi moja neakinja, rekla sam, dok smo McGovernova i ja
gacale natrag prema ulici, a uniteni proizvodi i konzervirana hrana plutali
pokraj nas.
- Kad ima sree. Mislim da je broj njezine jedinice 718. Da vidim mogu li
je dobiti.
McGovernova je prinijela runi radio do usta i potraila Lucy preko etera.
- to je? uzvratio je glas moje neakinje.
- Jesi li usred posla? Zavravam. Moe li doi sprijeda do nas? Evo me.
Moje je olakanje bilo oito i McGovernova mi se nasmijeila kroz
bljeskanje svjetiljki i slapova vode to se slijevala oko nas. Vatrogasci su bili
znojni i crni od ai. Promatrala sam ih kako se polako kreu u izmama,
vukui preko ramena vatrogasna crijeva i ispijajui alice zelenog napitka, koji
su pripremili u plastinim vrevima. U kamion su postavili snane svjetiljke,
ije je blijetanje bilo prodorno i zbunjujue, pa je cijeli prizor postao nestvaran.
Oboavatelji poara, ili opaljeni, kako su ih nazivali agenti ATF-a, ispuzali su iz
mraka i snimali fotografskim aparatima za jednokratnu uporabu, a samostalni
poduzetnici su na ulici prodavali mirise i jeftine imitacije satova, nudei robu na
sav glas.
Kad je Lucy stigla do nas, dim se ve malo raziao i postao bijel, to
znai da je sadravao veliku koliinu pare. Voda je doprla do izvora.
- Dobro, McGovernova je komentirala, primijetivi istu stvar. Mislim da

172

smo skoro tamo.

- takori su pregrizli ice, bilo je prvo to je Lucy rekla. To je vlasnikova
teorija.
Uputila mi je zauen pogled. to je tebe dovelo? upitala je.
- ini se da je Carrie umijeana u pale s ubojstvom u Lehighu,
McGovernova joj je odgovorila umjesto mene. I mogue je da se jo nalazi u
ovom podruju, moda ak tu u Philadelphiji.
- to? Lucy je bila zaprepatena. Kako? A to je s Warrentonom?
- Znam, odgovorila sam. Izgleda neobjanjivo, ali definitivno postoje
paralele.
- Znai, ovaj bi mogao biti imitacija, rekla je zatim moja neakinja. itala
je o poaru i sada nas zajebava.
Ponovno sam pomislila na metalne strugotine i na sredite poara. Na
vijestima se nisu spominjali takvi detalji, niti se ikada objavilo da je Claire
Rawley bila ubijena otrim instrumentom poput noa. Osim toga, proganjao me
jo jedan zajedniki detalj. I Rawleyjeva i Shephardova bile su ljepotice.
- Mnogo je agenata u potrazi za njom, McGovernova je rekla Lucy.
Mora biti svjesna opasnosti i stalno biti na oprezu, u redu? Kay, pogledala je u
mene. Ovo moda nije najbolje mjesto na kojem bi mogla biti.
Umjesto odgovora, upitala sam Lucy: Je li ti se javio Benton? Ne.
- Jednostavno ne razumijem, promrmljala sam. Pitam se gdje bi mogao
biti.
- Kad si ga vidjela ili ula zadnji put? upitala je Lucy.
- Kad smo bili u mrtvanici. Otiao je rekavi da ide na mjesto poara.
Bio je tamo s nama, ne znam, moda sat vremena? obratila sam McGovernovoj.
- Ako i toliko. Misli li da se vratio u New York ili Richmond? upitala
me.
- Sigurna sam da bi mi rekao. Nastavit u ga zvati preko dojavljivaa.
Moda e Marino znati neto kada stigne, dodala sam, dok su vatrogasna crijeva
radila, a na nas se spustila fina vodena praina.
Marino se pojavio u mojoj hotelskoj sobi malo prije ponoi. Nije znao
nita.
- Mislim da ne bi trebala biti ovdje sama, rekao je im je uao. Bio je
napet i raupan.
- Hoe li mi rei gdje bih mogla biti sigurnija? Ne znam to se dogaa.
Benton nije ostavio nikakvu poruku. Ne odgovara na pozive.
- Vas dvoje se niste posvaali ili neto tako, zar ne? Za Boga miloga,
rekla sam u ogorenju.
- Gle, sama si me pitala, samo pokuavam pomoi. Znam.
Duboko sam udahnula i pokuala se smiriti. Gdje je Lucy?
Sjeo je na kut mojeg kreveta.
- Izbio je dosta velik poar blizu sveuilita. Vjerojatno je jo tamo,
odgovorila sam.

- Podmetnut?
- Mislim da jo nisu sigurni.
utjeli smo na trenutak, a ja sam postajala sve napetijom. Gledaj, rekla
sam. Moemo ostati tu i ekati bogzna to, ili moemo izai. Ja ne mogu
spavati.
Poela sam etati po sobi.
- Neu sjediti tu cijelu no i brinuti o tome eka li Carrie negdje u zasjedi,
k vragu.
Suze su mi napunile oi.
- Benton je negdje vani. Moda na zgaritu s Lucy. Ne znam. Okrenula
sam mu lea i zurila van u luku. Dah mi je drhtao u prsima, a ruke su mi bile
tako hladne da su mi nokti poplavjeli.
Marino je ustao. Znala sam da me promatra. 'Ajde, rekao je. 'Ajmo
provjeriti.
Kada smo stigli na mjesto poara u ulici Walnut, bilo je dosta mirnije.
Veina vatrogasnih kola je otila, a oni malobrojni vatrogasci koji su jo radili,
iscrpljeno su namotavali mrkove. Dim pun pare dizao se iz zgarita
prodavaonice, ali plamen se vie nije vidio. Unutranjost je odzvanjala
glasovima i koracima, a snani snopovi svjetlosti iz baterijskih svjetiljki rezali
su tamu i hvatali se za krhotine slomljenog stakla. ljapkala sam kroz vodu,
kroz gomilu plutajuih namirnica i izgorenog materijala, a kada sam dola do
ulaza, zaula sam glas McGovernove. Govorila je neto u vezi s
mrtvozornikom.
- Dovedite ga ovamo odmah, nareivala je, viui. I pazite tamo, OK? Ne
moe se odrediti dokle se rasprilo i ne elim da stanete na neto.
- Ima li netko fotoaparat?
- OK, naao sam runi sat, od nehrajueg elika, muki. Staklo je
smrskano. I par lisica?
- to si rekao?
- uli ste me. Lisice, marke Smith&Wesson, autentini primjerak.
Zatvorene i zakljuane, kao da ih je netko imao na rukama. Zapravo, dvostruko
su zakljuane.
- Sere.
Dok sam se probijala unutra, velike kapi hladne vode pljuskale su po
mojem ljemu i kapale mi za vrat. Prepoznala sam Lucyn glas, ali nisam mogla
razaznati to govori. Zvuala je gotovo histerino, a zatim se odjednom ulo
mnogo pljuskanja vode i komeanja.
- Stani, stani! Nareivala je McGovernova. Lucy! Neka je netko izvede
odavde!
- Ne! vritala je Lucy.
- Hajde, hajde, govorila je McGovernova. Drim te ispod ruke. Samo
polako, OK?
- Ne! Lucy je vritala. NE!NE!NE!

174

Zatim se zauo glasni pljusak i iznenaeni povik. Boe moj! Jesi li

dobro? pitala je McGovernova.
Bila sam ve napola ula u prostoriju, kada sam vidjela McGovernovu
kako pomae Lucy da se osovi na noge. Moja je neakinja bila histerina i ruka
joj je krvarila, ali kao da to nije ni primjeivala. Dok sam im prilazila, srce mi se
sve vie stezalo, a krv postajala hladna poput vode kroz koju sam gazila.
- Daj da vidim, rekla sam njeno, uzimajui Lucynu ruku u svoju i
osvjetljavajui je svojom baterijskom lampom.
Cijela se tresla.
- Kada si zadnji put dobila injekciju protiv tetanusa? upitala sam je.
- Teta Kay, zajecala je. Teta Kay.
Obavila je ruke oko moga vrata i obje smo zamalo pale. Plakala je toliko
da nije mogla govoriti, a zagrljaj joj je bio poput eljeznog stiska oko mojih
prsa.
- to se dogodilo? traila sam odgovor od McGovernove.
- Prvo emo vas obje izvesti odavde, rekla je. Reci mi to se dogodilo!
Nisam namjeravala otii nikamo, dok mi ne kae. Ponovno je oklijevala.
- Nali smo neke ostatke. Izgorjelu rtvu. Kay, molim te.
Uzela me za ruku, no ja sam se istrgla. Moramo izai van, rekla je.
Odmakla sam se od nje, gledajui prema stranjem kutu prostorije, gdje
su bili istraitelji. Razgovarali su, pljuskajui i gacajui po vodi, a snopovi
svjetla pretraivali su mjesto poput prstiju.
- Ovdje ima jo kostiju, netko je rekao. Ne, ieprkaj to. Izgoreno drvo.
- Dakle, ovo nije.
- Sranje. Gdje je jebeni mrtvozornik?
- Ja u se pobrinuti za ovo, rekla sam McGovernovoj, kao da je ovo moj
teren. Izvedi Lucy van i zamotaj joj ruku u isti runik. Odmah u se pobrinuti
za nju. Lucy, obratila sam se zatim svojoj neakinji. S tobom e biti sve u redu.
Skinula sam joj ruke s moga vrata i poela se tresti. Znala sam, nekako
sam znala.
- Kay, nemoj ii tamo, McGovernova je podigla glas. Nemoj!
No, sada sam ve morala pogledati. Iznenada, sam se odvojila od njih i
krenula prema tom uglu, pljuskajui po vodi, dok su mi koljena klecala. Gotovo
sam se spotaknula. Kad sam se pribliila, istraitelji su zautjeli. Pogled mi se,
pratei pruge svjetla iz njihovih svjetiljki, zaustavio na neemu pougljenjenom i
pomijeanom s raskvaenim papirom i izolacijom. Neemu to je lealo na
otpaloj buki i komadima pocrnjelog drveta. Isprva nisam znala u to gledam.
Zatim sam ugledala obris remena i kope, i natkoljeninu kost koja je
strala van poput debelog izgorenog tapa. Srce mi je htjelo iskoiti iz grudi,
dok se oblik pred mojim oima pretvarao u izgorjele ostatke tijela spojenog s
pocrnjelom glavom koja nije imala lica, samo aavu srebrnastu kosu.
- Dajte da vidim runi sat, rekla sam, zurei divljakim pogledom u
istraitelje.

Jedan mi ga je pruio i ja sam ga istrgla iz njegove ruke. Sat je bio muki,

od nehrajueg elika marke Breitling. Aerospace sat.
- Ne, promucala sam, kleknuvi u vodu. Molim te, ne.
Pokrila sam lice rukama. U glavi mi je nastupio kratki spoj i smrailo mi
se pred oima. Zaljuljala sam se, a neka me je ruka vrsto prihvatila. Osjetila
sam kako mi se u die uz grlo.
- Doite, doktorice, rekao je blago muki glas, dok su me neije ruke
podizale na noge.
- To ne moe biti on, kriknula sam. O, Boe, molim te, ne daj da to bude
on. Molim te, molim te, molim te.
Nikako nisam mogla zadrati ravnoteu i dva su me istraitelja morala
izvesti van. Pokuavala sam se sabrati koliko sam mogla, prikupiti komadie u
koje sam se raspala. Kad sam se nala na ulici, nisam razgovarala ni s kim.
udno sam hodala. Bila sam odrvenjela. Ila sam prema Exploreru, u kojem se
nalazila McGovernova s mojom neakinjom i drala krvlju natopljeni runik
oko Lucyne lijeve ake.
- Trebam komplet prve pomoi, ula sam se kako govorim
McGovernovoj.
- Moda bi bilo bolje odvesti je u bolnicu, njezin je glas dopro natrag do
mene. Promatrala me netreminim pogledom iz kojeg su se oitavali strah i
saaljenje.
- Donesi ga, rekla sam.
McGovernova je posegnula iza svojih lea, preko sjedala, da neto
dohvati. Poloila je naranasti koveg marke Pelican na sjedalo i otvorila ga.
Lucy je bila gotovo u oku. Problijedjela lica, divljaki se tresla.
- Treba joj pokriva, rekla sam.
Uklonila sam runik i oprala joj ruku vodom iz boce. Debeli komad koe
na palcu bio je gotovo potpuno zguljen i ja sam ga temeljito oistila tupferom
namoenim u betadine. Otar miris te otopine joda probadao mi je sinuse, a sve
to sam upravo vidjela pretvaralo u ruan san. To nije bila istina.
- Trebalo bi zaiti ranu, rekla je McGovernova.
To se nije dogodilo. San.
- Trebali bi otii u bolnicu, tako da joj mogu zaiti palac.
Ali ja sam ve izvadila sterilne trakice i benzoinsko ljepilo jer sam znala
da avovi nee biti najbolje rjeenje za ovakvu ranu. Suze su mi se u potocima
slijevale niz obraze, dok sam odlunim potezima stavljala debeli sloj gaze na
kraju. Kada sam digla glavu i pogledala van kroz prozor, shvatila sam da
Marino stoji pokraj vrata. Lice mu je bilo izoblieno od bola i bijesa. Izgledao je
kao da e svakog trena povratiti. Izala sam iz Explorera.
- Lucy, mora poi sa mnom, rekla sam, uzimajui je za ruku. Uvijek sam
mogla bolje funkcionirati kada sam morala voditi brigu o nekom drugom.
Hajde.
Svjetla hitne pomoi bljeskala su nam u lice, a slike noi i ljudi bile su

176

isprekidane i udne. Marino je iao s nama i upravo smo kretali, kad se

mrtvozorniki kombi parkirao sa strane. Napravit e rendgenske snimke, opis
zubala, moda ak DNA analizu, koja se koristi za potvrdu identifikacije. Cijeli
e postupak trajati. Ali nije bilo vano. Ja sam ve znala. Benton je bio mrtav.

17
BENTON JE BIO NAMAMIJEN U UASNU SMRT. U OVOM JE
trenutku to bila najbolja rekonstrukcija dogaaja. Nismo imali blagog pojma to
ga je dovelo u malu prodavaonicu mjeovite robe u ulici Walnut. Moda je
jednostavno bio otet na nekom drugom mjestu i zatim natjeran da se popne
ljestvama u prostorije te male zgrade u runom dijelu grada. Vjerovali smo da
su mu u nekom trenutku stavili lisice na ruke. Tijekom istrage iskrsnula je i ica
zakrivljena u obliku osmice, koja mu je najvjerojatnije bila omotana oko
glenjeva koji su, poslije, potpuno izgorjeli.
Pronaeni su kljuevi njegova automobila i novanik, ali ne i njegov
devet-milimetarski pitolj marke Sauer. Nestao je i njegov zlatni prsten
peatnjak. U hotelskoj je sobi ostavio odjeu za nekoliko dana i svoju poslovnu
torbu, koju su nakon pregleda, predali meni. Prenoila sam u kui Teun
McGovern. Dovela je agente da nas uvaju, jer Carrie je jo bila tu negdje i bilo
je samo pitanje vremena kad emo se sresti.
Dovrit e to je zapoela. Zapravo, vano je pitanje bilo tko e biti
sljedei i hoe li Carrie uspjeti. Marino se doselio u Lucyin majuni stani i
drao je strau na njezinu kauu. Nas troje nismo imali nita rei jedno drugom,
jer se zapravo i nije imalo nita rei. to je uinjeno, uinjeno je.
McGovernova je pokuala doprijeti do mene. Nekoliko je puta prethodne
noi donosila aj ili hranu u moju sobu s plavim zastorima na prozorima, koji su
gledali na stare lanterne od opeke i mjedi pred nizom kua Society Hilla. Bila je
dovoljno mudra da me ne sili ni na to, a ja sam bila previe skrhana da radim
ita drugo doli da spavam. Stalno sam se budila s muninom i onda bih se sjetila
zato.
Nisam se sjeala snova. Plakala sam dok mi oi nisu postale toliko
oteene da ih nisam mogla otvoriti. U etvrtak kasno ujutro, dugo sam se
tuirala, a zatim ula u kuhinju. McGovernova je, odjevena u tamni zelenoplavi
kostim, pila kavu i itala novine.
- Dobro jutro, rekla je iznenaeno. Bilo joj je drago to vidi da sam se
prestala skrivati iza svojih zatvorenih vrata. Kako si?
- Reci mi to se dogaa, rekla sam.
Sjela sam preko puta nje. Spustila je svoju alicu kave na stol i odgurnula
se na stolici.
- Da ti donesem kavu, rekla je.
- Reci mi to se dogaa, ponovila sam. elim znati, Teun. Jesu li ve to
pronali? Mislim, u mrtvanici.
Na trenutak je bila izgubljena. Zurila je van kroz prozor u jednu staru
magnoliju, otealu od smeih cvjetova to su mlitavo visjeli. Jo rade na njemu,
konano je izustila. Ali na temelju nekih indicija, ini se da su mu prerezali vrat.
Naene su posjekotine na kostima lica. Tu i tu.
Pokazala je na sebi, uprijevi prstom na lijevu stranu eljusti i podruje

178

izmeu oiju.
- Nije bilo ai u duniku, ni opeklina, ni ugljinog monoksida. Znai da
je u trenutku poara ve bio mrtav, rekla mi je. ao mi je, Kay. Ja. dakle, ne
znam to da ti kaem.
- Kako to da ga nitko nije vidio da ulazi u zgradu? Pitala sam, kao da ne
razumijem uas toga to je upravo opisala. Netko ga je prisilio da ue u
prodavaonicu, uperivi vjerojatno revolver u njega i drei ga na nianu, i nitko
nita nije vidio?
- Prodavaonica se zatvorila u pet sati poslije podne, odgovorila je. Nema
tragova nasilnog ulaska i iz nekog razloga protuprovalni alarm nije bio
ukljuen, pa se nije ni aktivirao. Ve smo imali problema s takvim mjestima.
Potpalili bi ih zbog novca od osiguranja. Uvijek je, na ovaj ili onaj nain, u to
upletena nekakva pakistanska obitelj.
Ispila je gutljaj kave.
- Isti modus operandi'; nastavila je. Oskudan popis robe, poar je poeo
ubrzo nakon zavretka radnog vremena i nitko nije vidio nita.
- Ovo nema veze s novcem od osiguranja! odjednom sam je bijesno
prekinula.
- Naravno da nema, tiho je odgovorila. Ili barem ne izravno. Ali, ako bi te
zanimalo da uje moju teoriju, rei u ti je.
- Reci. Moda je Carrie podmetnula poar. Naravno!
- Kaem, moda se mogla dogovoriti s vlasnikom da zapali njegovu
prodavaonicu umjesto njega. Moda joj je ak i platio za to, nemajui blagog
pojma koje su njezine stvarne namjere. U tom sluaju, stvar bi zahtijevala
nekakvo planiranje.
- Godinama nije imala to raditi, nego planirati.
Ponovno mi se steglo u grudima, a suze su mi oblikovale knedlu u grlu i
napunile oi.
- Idem kui, rekla sam joj. Moram neto poduzeti. Ne mogu ostati ovdje.
- Mislim da je bolje da ne radi. poela je prosvjedovati. Moram saznati
koji e joj biti sljedei potez, rekla sam, kao da je to bilo mogue. Moram
saznati kako radi to to radi. Postoji nekakav grubi plan, rutina, nekakva via
ideja u svemu ovome. Jesu li pronali kakve metalne strugotine?
- Nije mnogo ostalo. Bio je u plenumu, u samom sreditu poara. Tamo
se nalazila nekakva velika koliina gorive mase, ali ne znamo tono o emu se
radi, osim to smo nali mnogo kuglica od stiropora kako plutaju uokolo. A
takve stvari stvarno gore. Za sada, nisu otkriveni tragovi lakozapaljivih
tekuina.
- Teun, metalne strugotine iz sluaja Shephardove. Dopusti mi da ih
odnesem u Richmond i usporedim s onim to imamo. Tvoji ih istraitelji mogu
izdati Marinu, uz potvrdu primitka.
Pogledala me sumnjiavo, umornim i tunim oima.
- Mora se nositi s ovim to se dogodilo, Kay, rekla je. Dopusti da mi

obavimo ostalo.
- Nosim se s time, Teun.
Ustala sam sa stolice i spustila pogled prema njoj. Na jedini mogui
nain, rekla sam. Molim te.
- Zaista ne bi trebala vie raditi na ovom,sluaju. Lucy sam poslala na
preporueni odmor od najmanje tjedan dana.
- Nee me skinuti s ovog sluaja, rekla sam joj. Dok sam iva, nee.
- Sada nisi u stanju da bude objektivna.
- A to bi ti napravila na mojem mjestu? pitala sam je. Bi li otila kui i
ne radila nita?
- Ali ja nisam na tvojem mjestu.
- Odgovori mi, rekla sam.
- Nitko me ne bi mogao sprijeiti da radim na sluaju. Bila bih
opsjednuta. Radila bih isto to ti radi, rekla je i takoer ustala. Napravit u to
bude u mojoj moi da pomognem.
- Hvala ti, rekla sam. Hvala Bogu to te poslao, Teun. Nakratko me je
prouavala, naslonjena na radni kuhinjski stol, s rukama u depovima svojih
sportskih hlaa.
- Kay, ne krivi sebe za ovo, rekla je.
- Krivim Carrie, odgovorila sam uz iznenadni nalet gorkih suza. Krivim
nju i nikoga drugoga.

180

18
NEKOLIKO SATT KASNIJE, MARINO JE VOZIO LUCY I MENE
NATRAG
u Richmond. Bila je to najgora vonja u cijelom mom ivotu. Nas smo troje
zurili kroz prozore, ne govorei nita, a u zraku se osjeala teina nepodnoljive
depresije. Bentonova smrt nije izgledala mogua i svaki ponovni susret s
istinom osjetio bi se kao teak udarac ake u prsa. Slike Bentona bile su ive.
Nismo proveli nau posljednju zajedniku no u istom krevetu, no nisam znala
bih li to smatrala milou ili samo jo veom tragedijom.
Nekako nisam bila sigurna da bih mogla podnijeti svjee sjeanje na
njegov dodir, njegov dah, osjeaj njegova tijela u svom zagrljaju. A onda sam
ga, u sljedeem trenutku, opet poeljela zagrliti i voditi ljubav s njim. Misli su
mi se kotrljale niz razliite padine u mrana podruja uma, a tamo bi se uhvatile
za komadie stvarnosti, kao to je njegova imovina u mojoj kui, ukljuujui
odjeu.
Bentonovi e se ostaci trebati prebaciti u Richmond, i usprkos svemu to
sam znala o smrti, ni jedno od nas dvoje nije nikada posveivalo previe
pozornosti vlastitom kraju ili pogrebu kakav bismo voljeli imati te gdje bismo
eljeli da nas se pokopa. Nismo eljeli razmiljati o vlastitoj smrti, nismo na nju
bili spremni.
Meudravna cesta I-95 prema jugu bila je samo mutna autocesta koja se
prua u beskonanost kroz zaustavljeno vrijeme. Kada bi mi se oi napunile
suzama, okrenula bih glavu prema prozoru i sakrila lice. Na zadnjem sjeditu,
Lucy je bila tiha. Njezina ljutnja, bol zbog gubitka i strah, bili su opipljivi poput
betonskog zida.
- Dat u otkaz, konano je progovorila, kad smo prolazili kroz
Fredericksburg. Za mene je to kraj. Nai u negdje neto drugo. Moda u vezi s
kompjuterima.
- Sere na veliko, javio se Marino, motrei je preko retrovizora. Ona
kuka upravo to i eli da napravi. Da ostavi saveznu agenciju. Bude gubitnik
i totalno sjebana.
- Ja jesam gubitnik i totalno sjebana. Stvarno jebeno sere, rekao je.
- Ubila ga je zbog mene, nastavljala je jednako monotonim i emocionalno
praznim glasom.
- Ubila ga je zbog toga ta je to htjela. A mi moemo ovdje sjedit' i
plakat', ili moemo smislit' ta da napravimo, prije nego sredi sljedeeg od nas.
No, moja se neakinja nije dala utjeiti. Smatrala se krivom, to je
neizravno sve nas, davno ranije, izloila opasnosti od Carrie.
- Carrie i eli da okrivi sebe za ovo, rekla sam joj.
Lucy nije odgovorila, pa sam se okrenula da je pogledam. Bila je u
prljavoj radnoj uniformi i izmama. Kosa joj je bila u neredu, a kako se nije
okupala, jo je mirisala na vatru. Nije ni jela ni spavala, bar koliko je meni bilo

poznato. Oi su joj bile prazne i tvrde. Hladno su svjetlucale odraavajui

odluku koju je donijela, a ja sam taj izraz vidjela i prije, u situacijama kada bi je
beznae i neprijateljstvo gurnulo u autodestrukciju. Dio nje elio je umrijeti ili
je moda dio nje ve bio mrtav.
Stigli smo do moje kue u pola est. Kose zrake sunca jo su bile vrue i
bljetave, a nebo magliasto plavo, iako bez oblaka. Unijela sam novine s
ulaznih stuba u kuu i ponovno osjetila muninu, vidjevi na naslovnoj stranici
jutarnjeg izdanja vijest o Bentonovoj smrti. Iako identifikacija nije bila sigurna,
vjerovalo se da je poginuo u poaru pod vrlo sumnjivim okolnostima, pomaui
FBI-u u velikoj potjeri za odbjeglom zatvorenicom i ubojicom, Carrie Grethen.
Istraitelji nisu otkrili zato se Benton naao u maloj trgovini mjeovitom robom
koja je izgorjela, ni je li bio namamljen u to mjesto.
- ta hoe da se s ovim napravi? pitao je Marino.
Otvorio je prtljanik auta u kojem su se nalazile tri velike smee
papirnate vree s Bentonovim osobnim stvarima iz hotelske sobe. Nisam mogla
odluiti.
- 'O da ih samo ostavim u tvojem uredu? upitao je. Mogu ih i ja
pregledati, ako eli, doktorice.
- Ne, ne, samo ih ostavi, rekla sam.
Unio je vree u kuu i niz hodnik, uz pucketanje krutog papira. Koraci su
mu bili teki i spori. Kad se vratio, ja sam jo stajala na ulazu u kuu, pokraj
otvorenih vrata.
- Priat emo poslije, rekao je. I nemoj ostavit' vrata otvorena, si me ula?
Nek' alarm ostane ukljuen, a ti i Lucy nemojte nigdje izlazit'.
- Ne treba se brinuti oko toga.
Lucy je ostavila prtljagu u svojoj spavaoj sobi, pokraj kuhinje, i ostala
zuriti kroz prozor, promatrajui Marina kako odmie u svom automobilu. Prila
sam joj s lea i stavila ruke na ramena.
- Nemoj odustati, rekla sam joj i naslonila se elom na njezin zatiljak.
Nije se okrenula. Osjetila sam kako je zadrhtala od navale boli. Zajedno
smo u ovome, Lucy, tiho sam nastavila. Mi smo, zapravo, jedine i preostale.
Samo ti i ja. Benton bi elio da smo slone u ovome. Ne bi elio da da otkaz.
to bih ja, u tom sluaju, ha? Ako odustane od posla, odustat e i od mene.
Poela je ridati.
- Trebam te. Jedva sam mogla govoriti. Vie no ikada.
Okrenula se i pripila uz mene, kao nekada kada je bila malo preplaeno
dijete, koje je vapilo za nekim tko mari za njega. Vrat mi je bio mokar od
njezinih suza. Neko smo vrijeme stajale tako usred sobe u kojoj se jo nalazila
njezina kompjuterska oprema i kolske knjige i iji su zidovi jo bili oblijepljeni
posterima njezinih idola iz kolskih dana.
- Ja sam kriva, teta Kay. Za sve sam ja kriva. Ja sam ga ubila! zaplakala
je.
- Ne, rekla sam, vrsto je grlei, dok su mi i samoj suze tekle. Kako e

182

mi ikada oprostiti? Oduzela sam ti ga!

- Nije tako, Lucy. Nisi ti nita kriva. Ne mogu ivjeti s tim.
- Moe i hoe. Moramo jedna drugoj pomoi da ivimo s tim.
- Ja sam ga isto voljela. to sve nije napravio za mene? Omoguio mi je
da ponem u Uredu, dao mi je priliku. Podravao me. U svemu.
- Bit e dobro, rekla sam.
Izvukla se iz mojeg zagrljaja i sruila na rub kreveta, briui lice krajem
svoje aave plave koulje. Naslonila se laktovima na koljena i spustila glavu,
gledajui kako joj vlastite suze padaju poput kinih kapi na pod od tvrdog
drveta.
- Govorim ti, mora me sasluati, rekla je dubokim, tvrdim glasom.
Nisam sigurna da mogu dalje, teta Kay. U svima postoji ona toka u kojoj sve
poinje i zavrava. Grevito je udahnula. Nakon koje ne mogu dalje. Voljela bih
da je ubila mene umjesto njega. Moda bi mi napravila uslugu.
Gledala sam je, postajui sve odlunija, dok se ona pred mojim oima
osuivala na smrt.
- Ako ne mogu dalje, teta Kay, mora me shvatiti i ne kriviti sebe ili
misliti neto tako, promrmljala je, briui lice rukavom.
Prila sam i podigla joj bradu. Bila je vrua i sva od dima, i oko nje se
irio neugodan miris.
- Sad ti mene sluaj, rekla sam sa estinom koja ju je nekada mogla
prestraiti. Da si odmah izbila tu prokletu ideju iz glave. Drago ti je to nisi
umrla i nee poiniti samoubojstvo, ako si na to mislila, a vjerujem da jesi.
Zna u emu je stvar kod samoubojstva, Lucy? Stvar je u ljutnji, u osveti. To je
konano jebite se. Napravila bi to Bentonu? Napravila bi to Marinu? Napravila
bi to meni?
Drala sam joj lice u svojim dlanovima, dok me nije pogledala. Dopustit
e tom zadnjem smeu od Carrie da ti to uini? traila sam da mi odgovori.
Gdje je nestao tvoj borbeni duh, koji ja tako dobro poznajem?
- Ne znam, proaptala je s uzdahom.
- O, zna, rekla sam. Da se nisi usudila unititi mi ivot, Lucy. Ve je
dovoljno upropaten. Da se nisi usudila priutiti mi da do posljednjega dana
svog ivota u glavi neprestano ujem jeku pucnja. Mislila sam da nisi kukavica.
- Nisam. Oi su joj se zaustavile na meni.
- Sutra uzvraamo udarac, rekla sam. Kimnula je, teko gutajui.
- Hajde se otuiraj, rekla sam joj.
ekala sam da ujem vodu kako curi u kupaonici, a zatim otila u
kuhinju. Trebale smo neto pojesti, premda se nijednoj nije jelo. Otopila sam
pilea prsa i skuhala ih s koncentratom juhe i svim povrem to sam ga mogla
pronai u kui. Dodala sam puno rumarina, lovorovog lista i erija, ali nisam
stavila nikakav jai zain, ak ni papar. Ovaj nas je obrok trebao umiriti. Dok
smo jele, Marino je dvaput nazvao, da provjeri jesmo li dobro.
- Moe doi do nas, pozvala sam ga. Skuhala sam juhu, iako bi mogla

biti malo pretanka za tvoj ukus.

- Dobro sam, rekao je, a ja sam znala da ne misli tako.
- Ako bi elio prenoiti kod mene, slobodno. Zna da ovdje ima dovoljno
mjesta. Trebala sam se sjetiti i pitati te ranije.
- Ne, doktorice. Imam nekog posla. Ujutro idem odmah u ured, rekla sam.
- Ne znam kako moe, odgovorio je osuujuim tonom, kao da je to to
sam mislila na posao znailo da ne pokazujem ono to sam u ovom trenutku
trebala pokazivati.
- Imam plan. I provest u ga, pa kud puklo, da puklo, rekla sam.
- Mrzim kada ti pone planirati.
Spustila sam slualicu i pokupila prazne zdjelice od juhe s kuhinjskoga
stola. to sam vie razmiljala o tome to uiniti, to sam se vie manino
ponaala.
- Koliko bi ti bio velik problem nabaviti helikopter? pitala sam svoju
neakinju.
- Molim? inila se zapanjena. ula si me.
- Smijem li pitati zato? Zna, ne mogu ga samo naruiti, kao taksi.
- Zovi Teun, rekla sam. Reci joj da preuzimam stvari u svoje ruke i da mi
treba sva mogua suradnja. Reci joj da e mi, ako sve bude po planu, trebati ona
i njezina ekipa, da se sastanemo u Wilmingtonu, u Sjevernoj Karolini. Jo ne
znam kada. Moda odmah. Trebaju mi odrjeene ruke. Morat e mi vjerovati na
rije.
Lucy je ustala i otila do sudopera da si natoi jo vode u au.
- Ovo je ludo, rekla je.
- Moe li nabaviti helikopter ili ne?
- Ako dobijem dozvolu, onda da. Granina patrola ih ima. Obino
koristimo njihove. Vjerojatno mogu nabaviti jednog iz D.C.-ja.
- Dobro, rekla sam. Nabavi ga to bre. Sutra u od laboratorija zatraiti
rezultate, koji e sigurno samo potvrditi ono to ve znam. Zatim emo moda
ii u New York.
- Zato? Izgledala je zainteresirano, ali sumnjiavo.
- Sletjet emo u Kirby. Imam namjeru prodrijeti do sri svega ovoga,
odgovorila sam joj.
Marino je ponovno nazvao oko deset i ja sam ga ponovno umirila da smo
Lucy i ja dobro, koliko se to moe oekivati, i da se osjeamo sigurne unutar
kue opremljene sofisticiranim alarmnim sustavom, rasvjetom i orujem.
Zvuao je smueno i odebljalog jezika, pa sam zakljuila da je pio. Televizor
mu je bio glasno ukljuen.
- Treba se nai sa mnom u laboratoriju u osam, rekla sam.
- Znam, znam.
- Jako je vano, Marino.
- Ne treba mi napominjat', doktorice. Odspavaj malo, rekla sam.
Takoer.

184

Ali ja nisam mogla spavati. Sjela sam za stol u svojoj radnoj sobi i
prolazila kroz sumnjive smrtne sluajeve u poarima, podatke koje smo dobili iz
ESA-e. Prouila sam ubojstvo iz Venice Beacha, a zatim ono iz Baltimorea.
Trudila sam uoiti to je jo, ako je uope ita, bilo zajedniko tim sluajevima i
rtvama, osim sredita poara i injenice da, iako se sumnjalo na pale,
istraitelji nisu mogli pronai nita ime bi to i dokazali. Prvo sam nazvala
policiju u Baltimoreu. Naila sam na detektiva koji je bio voljan govoriti.
- Johnny Montgomery je radio na tom sluaju, rekao je detektiv. ula
sam ga kako pui.
- Znate li vi ita o tome? upitala sam.
- Najbolje da porazgovarate s njim. No, vjerojatno e trebati potvrditi na
neki nain da ste vi osoba za koju se izdajete.
- Moe me ujutro nazvati u ured, kao dokaz. Dala sam mu telefonski broj.
Trebala bih doi do osam. A to je s elektronskom potom? Ima li inspektor
Montgomery adresu na koju bih mu mogla poslati poruku?
- E, to vam mogu dati.
ula sam kako je otvorio ladicu, a zatim mi je proitao to sam traila.
- ini mi se da sam ve uo za vas, rekao je detektiv zamiljeno. Ako ste
vi sudski patolog na kojeg mislim. Znam da je ena. I jo k tome zgodna, sudei
po onome to sam vidio na TV-u. Hmmmm. Dolazite li kada u Baltimore?
- Studirala sam medicinu u vaem krasnom gradu. Dakle, znao sam da ste
pametni.
- Austin Hart, mladi koji je poginuo u poaru, takoer je bio student
medicine na John Hopkinsu. Pokuala sam ga potaknuti na razgovor.
- Bio je takoer i homoseksualac. Moje je osobno miljenje da se tu radilo
o zloinu iz mrnje.
- Treba mi njegova fotografija i neto informacija o njegovu ivotu,
navikama, hobijima. Iskoristila sam trenutak slabosti kod detektiva.
- Hm, da. Povukao je dim. Bio je jedan od onih zgodnih mladia. uo
sam da je radio kao model kako bi si mogao platiti studij. Reklame za donje
rublje kreatora Calvina Kleina i takve stvari. Vjerojatno se radilo o nekom
ljubomornom ljubavniku. Kad sljedei put doete u Baltimore, doktorice,
morate otii na Camden Yards. uli ste za novi stadion, zar ne?
- Apsolutno, odgovorila sam, uzbueno razmiljajui o tome to je upravo
rekao.
- Mogu vam nabaviti karte, ako elite.
- To bi bilo krasno. Stupit u u vezu s istraiteljem Montgomeryjem, a
vama velika hvala na pomoi.
Prekinula sam telefonsku vezu prije nego to me uspio upitati koji je moj
omiljeni baseball klub. Montgomeryju sam odmah poslala e-mail, u kojem sam
u grubim crtama iznijela to mi treba, iako sam osjeala da ve sada znam
dovoljno. Zatim sam pokuala nazvati Obalni odjel policije u Los Angelesu,
koji je pokrivao podruje Venice Beacha.

Posreilo mi se. Istraitelj koji je vodio sluaj Marlene Farber radio je

veernju smjenu i upravo je stigao na posao. Zvao se Stuckey i njemu ini se
nije trebala dodatna potvrda da sam ja doista ta koja tvrdim da jesam.
- Kad bi barem netko rijeio ovaj sluaj za mene, odmah je ispalio. est
mjeseci i jo nita. Svaki trag se pokazao potpuno bezvrijednim.
- to mi moete rei o Marlene Farber?upitala sam. Pojavljivala se
povremeno u Opoj bolnici. I ivotu na sjeveru. Pretpostavljam da ste vidjeli tu
seriju?
- Ne gledam puno televiziju. PBS i to bi bilo to.
- to jo, to jo? Ah, da. Ellen. Nije imala velikih uloga, ali tko zna
dokle je mogla dogurati. Najljepe stvorenje koje se moglo vidjeti. Izlazila je s
nekim producentom, za kojeg smo gotovo potpuno sigurni da nema nikakve
veze s tim to se dogodilo. Jedino ime se frajer bavio bilo je mrkanje koke i
tucanje mladih televizijskih zvijezda kojima bi nabavio ulogu. Znate, kada sam
dobio sluaj, pregledao sam snimke hrpetine emisija u kojima je nastupala. Nije
bila loa. teta.
- Neto neobino u vezi s mjestom zloina? zapitala sam.
- Sve je bilo neobino u vezi s mjestom zloina. Blage veze nemam kako
je takav poar mogao poeti u glavnoj kupaonici u prizemlju. Ni ATF to nije
mogao skuiti. Osim toaletnog papira i runika, u toj kupaonici nije bilo niega
to bi moglo gorjeti. Nije bilo nikakva znaka provale, a ni protuprovalni alarm
se nije aktivirao.
- Istraitelju Stuckey, jesu li njezini ostaci kojim sluajem pronaeni u
kadi?
- Da, to je jo jedna udna stvar. Jedino ako nije izvrila samoubojstvo.
Moda je zapalila vatru i zatim si prerezala ile ili tako neto. Mnogo ljudi si
preree ile u kadi.
- Moete li mi rei je li se pronalo kakvih dokaza u tragovima? Gospoo,
od nje je ostala samo kreda. Izgledala je kao da je bila u krematoriju. Preostao je
dovoljno velik dio prsnog koa, da smo je mogli identificirati pomou
rendgenskih slika, ali osim toga, imali smo jo samo nekoliko zuba, komadia
raznih kostiju i neto kose.
- Je li kojim sluajem radila kao model?
- I to, i radila je televizijske reklame, reklame u asopisima... Dosta je
dobro zaraivala. Vozila je crni Viper i ivjela u vraki lijepoj kui, odmah uz
obalu oceana.
- Biste li mi mogli poslati njezinu fotografiju i neki izvjetaj o sluaju
putem eIektronske pote?
- Dajte mi svoju adresu i pokuat u neto napraviti za vas.
- Trebaju mi hitno, istraitelju Stuckey, rekla sam.
Spustila sam slualicu, a misli su mi se uskovitlale. Sve su rtve bile
fiziki lijepe i imale veze s fotografijom ili televizijom. To je bio zajedniki
nazivnik koji se nije mogao previdjeti i vjerovala sam da su Marlene Farber,

186

Austin Hart, Claire Rawley i Nellie Shephard, bili izabrani iz nekog ubojici vrlo
vanog razloga. Put do rjeenja kretao je iz te toke. Obrazac ubijanja odgovara
serijskom ubojici, kao to je bio Bundy, koji je birao ene s dugom ravnom
kosom koje su sliile njegovoj bivoj djevojci. Ono to se nije uklapalo, bila je
Carrie Grethen. Prvo, u vrijeme kada su se dogodila prva tri ubojstva, bila je
zatvorena u Kirbyju, a osim toga, njezin modus operandi bio je potpuno razliit.
Bila sam zbunjena. Carrie nije bila na tim mjestima zloina, a opet je bila.
Nakratko sam odrijemala u svojoj stolici i u est sati ujutro prenula se iz sna.
Vrat mi je gorio, jer je satima bio savijen u krivom poloaju, a lea su mi se
ukoila i boljela me. Polako sam ustala i ispravila se, sjetivi se to me sada
eka. Znala sam da to moram uiniti, ali nisam bila sigurna mogu li, jer i sama
me pomisao ispunjavala uasom i tjerala mi srce da udara silovitom snagom.
ula sam vlastito bilo poput bubnjanja ake o vrata. Zurila sam u smee vree
to ih je Marino ostavio ispred police s pravnim asopisima. Bile su zatvorene
vrpcom i oznaene naljepnicama. Podigla sam ih i otila niz hodnik do
Bentonove sobe.
Iako smo obino spavali u mojem krevetu, suprotno krilo kue pripadalo
je Bentonu. Tu je radio i drao svoje osobne stvari i dnevne potreptine. Naime,
kako smo postajali stariji, shvaali smo da nam je prostor najpouzdaniji prijatelj.
Kad bi naa svaa prijetila da izmakne kontroli, imali smo se gdje povui, a
zajednike su noi izgledale privlanije, ako se ne bismo vidjeli cijeli dan. Vrata
njegove sobe bila su irom otvorena, kako sam ih i ostavila. Svjetla su bila
ugaena, a zastori navueni. Na trenutak sam ostala stajati, kao zaleena, zurei
unutra. Sjene su polako postajale otrije. Trebalo je prikupiti svu hrabrost, veu
no ikada u ivotu, da bih upalila veliko svjetlo.
Njegov krevet s plavim poplunom i plahtama bio je uredno pospremljen.
Benton je uvijek bio vrlo pedantan, bez obzira na to koliko se urio. Nikada nije
ekao da mu ja promijenim posteljinu ili operem rublje. Takvo je ponaanje bilo
djelomino posljedica Bentonove neovisnosti i snanog osjeaja samosvijesti,
koji nikada nisu oslabili, pa ni u vezi sa mnom. Morao je sve initi na svoj
nain. U tom smo aspektu bili toliko slini da sam se udila kako li smo samo
uspjeli zavriti zajedno. Uzela sam njegovu etku s toaletnog stolia, jer sam
znala da moe posluiti za analizu i usporedbu DNA, u sluaju da identifikacija
ne bude mogua na neki drugi nain. Zatim sam otila do malog krevetnog
stolia od trenjina drveta da pogledam knjige i debele dosjee koji su na njemu
bili naslagani.
itao je Studengoru Charlesa Fraziera i otkinutim komadiem kuverte
oznaio gdje je stao. Nije doao ni do polovice knjige. Naravno, nala sam i
stranice zadnjeg izdanja prirunika za klasifikaciju zloina, koji je ureivao, a
pogled na njegov rkav rukopis potpuno me je skrhao. Njeno sam okrenula
stranice rukopisa i prela vrcima prstiju preko jedva itljivih rijei, koje je
napisao kemijskom olovkom i suze su mi iznenada navrle na oi. Onda sam
stavila vree na krevet i rastrgala njihov vrsti papir da ih otvorim.

Policija je na brzinu pregledala njegov ormar i ladice. Stvari koje su

spremili u vree nisu bile uredno sloene, nego nagurane i smotane. Jednu po
jednu, njeno sam rairila pamune koulje, kravate smjelih dezena i dva para
naramenica za hlae. Spremio je dva para laganih odijela i oba su bila zguvana
poput krep, papira. Zatim sam izvadila elegantne cipele uz odijelo, odjeu za
tranje, arape i bokserice i zastala kod njegova kompleta za brijanje.
Neije su ga ruke metodino prekopale. Zatvara na boici Givenchyja
nije bio dobro zatvoren i kolonjska voda je kapala van. Poznati otri, muki
miris pobudio je snane osjeaje. Mogla sam osjetiti njegove glatko obrijane
obraze. Odjednom sam ga vidjela za stolom u njegovu bivem uredu na FBI
akademiji. Sjetila sam se njegova iznimno zgodnog lica, utirkanih koulja i
mirisa, vremena kada sam se ve zaljubila, ali toga jo nisam bila svjesna.
Uredno sam sloila njegovu robu na hrpu i poela prtljati, parati i trgati sljedeu
vreu. Poloila sam crnu konu aktovku na krevet i otvorila je pritiskom na
brave s oprugom.
Bilo je oito da nedostaje njegov pitolj marke Colt Mustang .380, koji je
ponekad nosio vezan oko glenja. injenica da ga je uzeo sa sobom te noi kada
je izgubio ivot, bila je vrlo vana. Svoj devetmilimetarski pitolj uvijek je imao
u futroli pod pazuhom, ali Colt mu je bio rezervna podrka u situacijama koje je
smatrao opasnijima od ostalih. Ovo je bio pravi trag, onaj jedinstveni potez na
osnovi kojeg sam shvatila da se u neko doba, nakon to je napustio Lehigh
poarite, uputio na smrtonosan zadatak. Vjerovala sam da se otiao s nekim
sastati, ali nisam razumjela zato o tome nije nikoga obavijestio. Sumnjala sam
da je odjednom mogao postati tako neoprezan.
Izvadila sam njegov rokovnik od smee koe i poela ga prelistavati, u
potrazi za bilo kakvim nedavnim sastankom koji bi mi mogao izgledati
sumnjivo. Nala sam termine za ianje, posjet zubaru i putovanja koja su se
bliila, ali za dan njegove smrti nije bilo upisano nita osim roendana njegove
kerke Michelle, sredinom sljedeeg tjedna. PretpostaviIa sam da je sada
zajedno sa svojim sestrama pokraj svoje majke Connie, Bentonove bive
supruge. Grozila sam se pomisli da na kraju moram dijeliti njihovu bol, bez
obzira na to to one osjeaju prema meni.
Nakrabao je komentare i pitanja o Carrieinu profilu, profilu udovita
koje je ubrzo zatim prouzroilo njegovu smrt. Kakve li nezamislive ironije,
pomislila sam, sjetivi ga se kako pokuava razloiti Carrieino ponaanje u nadi
da e uspjeti predvidjeti njezin sljedei potez. Sumnjala sam da mu je ikada palo
na pamet kako je ona najvjerojatnije bila jednako usredotoena na njega, koliko
i on na nju.
Okrug Lehigh i videosnimka bili su dio njezina plana i sada je ve,
sigurno, paradirala negdje kao lan filmske ekipe.
Pogled mi je zapeo za zapisane fraze kao to su zloinac-rtva
odnoslfiksacija i fuzija identiteta/erotomanija i rtva viena kao osoba vieg
statusa. S druge strane ovog lista, narkao je ivot prema obrascu poslije. Kako

188

odgovara Carrieina viktimologija? Kirby. Kako je dola do Claire Rawley?

Naoigled nikako. Ne slae se. Ukazuje na drugog zloinca? Suradnika? Gault.
Bonnie i Clyde. Njezin originalni modus operandi. Moda ovdje neemu na
tragu. Carrie nije sama. W/M 28-45? Bijeli helikopter?
Hladne srsi prole su mi tijelom kada sam shvatila o emu je Benton
mislio, stojei u mrtvanici, pravei biljeke i promatrajui Gerdea i mene kako
radimo. Benton je razmiljao o onome to je iznenada izgledalo toliko oito.
Carrie u ovome nije bila sama. Nekako se udruila sa zlim partnerom, moda
ak dok je bila zatoena u Kirbyju. U biti, bila sam sigurna da je ta meusobna
podrka prethodila njezinom bijegu i pitala sam se je li tijekom pet godina koje
je tamo provela moda susrela nekog drugog pacijenta psihopata, kojeg su
poslije oslobodili. Moda se s njim dopisivala jednako slobodno i
samouvjereno, kao s medijima i sa mnom.
Bilo je, takoer, bitno da je Bentonova aktovka bila pronaena u njegovoj
hotelskoj sobi, a ja sam znala da ju je prije toga imao sa sobom u mrtvanici.
Jasno, nakon to je otiao sa zgarita u Lehighu, vratio se u sobu. Kamo je
nakon toga otiao, i zato, ostalo je zagonetkom. Proitala sam jo neke biljeke
o ubojstvu Kellie Shephard. Benton je naglasio ubojstvo s pretjeranim
mutilacijama, mahnito i neorganizirano. Narkao je izgubljena kontrola i
odgovor rtve nije bio po planu. Naruavanje rituala. Nije se trebalo dogoditi na
taj nain. Bijes. Ubit e ponovno, uskoro.
Brave su kljocnule kad sam zatvorila aktovku i ostavila je na krevetu,
osjeajui bol u srcu. Izala sam iz spavae sobe, ugasila svjetlo i zatvorila
vrata, znajui da u sljedei put tamo ui da ispraznim Bentonov ormar i ladice,
i prihvatim ivot kojim e odzvanjati njegova odsutnost. Tiho sam provjerila
Lucy i nala je kako spava s pitoljem na stoliu do kreveta. U nemirnom
lutanju kuom, dola sam do predsoblja, gdje sam iskljuila alarm tek toliko da
pokupim novine s trijema. Zatim sam otila u kuhinju da skuham kavu. Do
sedam i trideset bila sam spremna krenuti u ured. Kako Lucy jo nije dala ni
znaka od sebe, ja sam opet tiho ula u njezinu sobu. Sunce je blistalo blijedim
sjajem oko rolete na prozoru, dirajui joj lice mekim zrakama svjetla.
- Lucy? njeno sam joj dodirnula rame.
Skoila je, probudivi se i napola sjela u krevetu. Odlazim, rekla sam.
- I ja moram ustati. Odgurnula je pokrivae.
- eli li popiti kavu sa mnom? upitala sam je. Naravno.
Spavala je u kratkim hlaicama za tranje i majici kratkih rukava i do
kuhinje me slijedila tiho, poput make.
- to kae na malo itarica? pitala sam, vadei veliku alicu iz kredenca.
Nije odgovorila, samo me je promatrala kako otvaram limenku domaih
zobenih pahuljica, koje je Benton obino jeo ujutro sa svjeim bananama ili
bobicama. Sama hrskava aroma pahuljica bila je dovoljna da me ponovno slomi.
Grlo mi se stislo, a eludac zgrio. Jedan beskrajni trenutak bespomono sam
stajala, nesposobna da podignem lopaticu za pahuljice, da posegnem za

zdjelicom, da ita napravim, ma kako lagano bilo.

- Nemoj, teta Kay, rekla je Lucy, koja je tono znala to se dogaa. Ba i
nisam gladna.
Ruke su mi se tresle dok sam pritiskala poklopac na limenci. Ne znam
kako e ostati ovdje, rekla je.
Natoila si je sama kavu. Ovdje ivim, Lucy.
Otvorila sam hladnjak i pruila joj tetrapak s mlijekom. Gdje mu je auto?
upitala je, pripravljajui si bijelu kavu. Pretpostavljam na aerodromu u Hilton
Headu. Otamo je letio za New York.
- to e napraviti s tim? Ne znam.
Jako sam se uzrujala.
- Trenutno je Bentonov auto nisko na toj listi prioriteta, s obzirom na sve
njegove stvari u kui, rekla sam joj.
Duboko sam udahnula.
- Ne mogu odluivati o svemu istovremeno, rekla sam. Trebala bi
maknuti stvari, sve do jedne, jo danas.
Lucy se naslonila na kuhinjsku radnu plohu, pijui kavu i promatrajui
me onim istim izrazom praznine u oima.
- Ozbiljno to mislim, nastavila je tonom koji nije odavao nikakvu
emociju.
- Pa, neu nita dirati, dok ne dovezu njegove ostatke. Mogu ti pomoi,
ako eli.
Ponovno je ispila gutljaj kave. Poela me ljutiti.
- Uinit u to na svoj nain, Lucy, rekla sam, dok se inilo da bol prodire
u svaku stanicu mojeg tijela. Konano ovaj put neu zalupiti vratima i pobjei.
To sam radila vei dio svog ivota, poevi od smrti moga oca. Zatim je otiao
Toni. Mark je poginuo, a ja sam postajala sve iskusnija u naputanju odnosa.
Kao da se radilo o ruevinama starih kua. Odlazila bih, a da u njima nikada
nisam ni ivjela. I pogodi to? Ne funkcionira.
Buljila je prema dolje, u svoje noge.
- Jesi li razgovarala sa Janet? pitala sam.
- Ona zna. Sada je izvan sebe, jer je ne elim vidjeti. Ne elim nikoga
vidjeti.
- to vie bjei, to vie stoji na istom mjestu, rekla sam joj. Ako nisi
nauila nita drugo od mene, Lucy, barem naui to. Nemoj ekati da ti proe
pola ivota.
- Nauila sam mnogo od tebe, rekla je moja neakinja. Jutro se uhvatilo u
prozorskim staklima i rasvijetlilo kuhinju. I vie no to misli.
Dugo je zurila u prazna vrata to su vodila prema velikoj dnevnoj sobi.
- Stalno oekujem da e se pojaviti, promrmljala je. Znam, rekla sam. I ja,
takoer.
- Nazvat u Teun. im neto saznam, javit u ti na dojavljiva, rekla je.
Ranojutarnje sunce arko je prilo i ljudi koji su vozili prema istoku

190

kiljili su zbog blijetanja koje je obeavalo vedar, vru dan. Rijeka prometa
nosila me je na Devetu ulicu, pokraj Capitol Squarea opasanog kovanim
eljezom, s dobro ouvanim bijelim zgradama iz vremena Jeffersona i
spomenicima Stonewall Jacksonu i Georgeu Washingtonu. Sjetila sam se
Kennetha Sparkesa i njegova politikog utjecaja. Sjetila sam se svog straha i
oaranosti njegovim nastupom, kada bi nazvao sa zahtjevima i albama. Bilo mi
ga je strano ao.
Sve to se dogodilo u zadnje vrijeme nije mu oistilo ime od sumnje iz
jednostavnog razloga to ak i mi, koji smo znali da vjerojatno imamo posla sa
serijskim ubojicom, nismo imali slobodu da takvu informaciju pustimo u
javnost. Bila sam sigurna da Sparkes nije za to znao. Oajniki sam eljela
razgovarati s njim da mu nekako olakam patnju, kao da u time olakati i
svoju. Dok sam skretala s ulice Jackson prema natkrivenom prilazu moje
zgrade, depresija mi je drobila duu hladnim, elinim stiskom, a pogled na
mrtvaka kola kako iskrcavaju tijelo u crnoj vrei uzdrmao me kao nikada prije.
Pokuala sam ne misliti na Bentonove ostatke umotane kao to su bili ovi,
ni na tamu hladnog, metalnog prostora u kojem e ostati nakon to se zatvore
vrata hladnjaka. Bilo je uasno znati sve to sam znala. Smrt nije bila
apstraktna, a ja sam mogla zamisliti svaki postupak, svaki zvuk i miris u
prostorijama u kojima nije bilo voljenog dodira, gdje je postojao samo objekt
klinikog istraivanja i zloin koji se mora rijeiti. Upravo sam izlazila iz auta,
kad se dovezao Marino.
- Ima ta protiv da ostavim svoj auto ovdje? pitao je, iako je znao da
parkiralini prilaz nije bilo namijenjen policijskim automobilima.
Marino je uvijek krio pravila.
- Samo naprijed, odgovorila sam mu. Jedan od kombija je na servisu. Ili
barem mislim da jest. Ti i tako nee biti dugo ovdje.
- Kako ti to, k vragu, zna?
Zakljuao je vrata auta i otresao pepeo. Marino je ponovno bio onaj stari
grubijan i to mi je ulilo nevjerojatnu sigurnost.
- Ide prvo u svoj ured? upitao je, dok smo hodali rampom do vrata koja
su vodila u mrtvanicu.
- Ne. Ravno gore.
- Onda u ti re' to te, vjerojatno, ve eka na stolu, rekao je. Claire
Rawley je identificirana. Na temelju kose s njezine etke.
Nisam bila iznenaena, ali tuga me je ponovno pritisnula zbog ove
potvrde.
- Hvala, rekla sam mu. Sada barem sigurno znamo.

19
LABORATORIJI ZA DOKAZE U TRAGOVIMA NALAZILI SU SE
NA
treem katu. Moja prva stanica bila je prostorija sa skenirajuim elektronskim
mikroskopom ili SEM-om. SEM je analizirao uzorke, kao to su bile, na
primjer, metalne strugotine iz sluaja Shephard, tako to bi ih izloio snopu
elektrona. Kemijski elementi od kojih je uzorak bio graen emitirali bi
elektrone, koji bi onda na videoekranu oblikovali odgovarajue slike.
Ukratko, SEM je prepoznavao gotovo sva sto tri elementa, bilo da se
radilo o ugljiku, bakru ili cinku, a zbog dubine fokusa, visoke rezolucije i velike
moi poveanja, dokazi u tragovima poput tragova od pucnja ili dlaica na listu
marihuane, mogli su se vidjeti zapanjujue, ako ne i sablasno, detaljno.
Zeiss SEM ustoliio se unutar sobe bez prozora, opremljene zidnim
ormarima i policama zelenkaste i be boje, radnom plohom i umivaonicima. S
obzirom na to da je ovaj krajnje skup instrument bio vrlo osjetljiv na mehanike
vibracije, magnetska polja te elektrine i toplinske promjene, uvjete okoline
trebalo je precizno kontrolirati.
Ventilacija i klimatizacijski sustav bili su neovisni o ostatku zgrade, a
rasvjetu povoljnu za fotografiranje osiguravale su lampe sa arnom niti koje
nisu izazivale elektrinu interferenciju, a bile su usmjerene prema stropu tako da
je soba bila mutno rasvijetljena refleksijom svjetlosti. Podovi i zidovi bili su
nainjeni od debelog armiranog betona, tako da je prostorija bila zvuno
potpuno izolirana od buke ljudi ili prometa na autocesti.
Mary Chan bila je sitna ena, blijedog tena i prvoklasni strunjak na
spomenutom mikroskopu. Trenutno je razgovarala preko telefona, okruena
svojim sloenim aparatom. S komandnom ploom, izvorima struje, elekronskim
topom i sustavom lea te rendgenskim analizatorom i vakuumskom komorom
pripojenom na duini cilindar, SEM je izgledao poput komandnog mosta
svemirskog broda. Chanova je zakopala laboratorijski ogrta do brade i
prijateljskom mi gestom dala do znanja da nee priati due od minute.
- Izmjeri joj ponovno temperaturu i pokuaj s tapiokom. Ako i to povrati,
nazovi me opet, OK? Chan je nekome davala upute. Moram ii.
- Moja ki, rekla mi je, kao da se ispriava. Pokvarila je eludac,
najvjerojatnije zato to je sino pojela previe sladoleda. Doepala se Chunky
Monkeyja dok nisam gledala.
Hrabro se, iako umorno, nasmijeila, pa sam pretpostavila da je vei dio
prethodne noi bila budna.
- ovjee, ja ga oboavam, rekao je Marino, predajui joj paketi s naim
dokazom.
- Jo jedna metalna strugotina, objasnila sam joj. Stvarno mi je ao to ti
nisam ovo najavila, Mary, ali molim te da to sada pogleda. Hitno je.
- Drugi sluaj ili onaj isti?

192

- Poar u Lehighu, Pennsylvania, odgovorila sam.

- Bez ale? izgledala je iznenaeno, dok je skalpelom rezala trakom
oblijepljeni smei papir. Boe, rekla je, taj je bio jako ruan, sudei po onome
to sam ula na vijestima, u svakom sluaju. Pa i onaj FBI-evac. udno, udno,
udno.
Nije bilo razloga da zna za moj odnos s Bentonom.
- Izmeu tih sluajeva i onog u Warrentonu, trebalo bi se zapitati nije li
kakav opaljeni piroman na slobodi, nastavila je.
- To pokuavamo utvrditi, rekla sam.
Chan je skinula poklopac s male metalne kutijice za dokaze i pincetom
uklonila sloj snjeno bijelog pamuka, otkrivi dvije siune strugotine.
Odgurnula se na svojoj pokretnoj stolici prema pultu iza sebe i, kao sljedee,
stavila etvrtasti komadi dvostrano ljepljive crne vrpce na maleno aluminijsko
postolje. Na taj je kvadrati stavila strugotinu za koju joj se inilo da ima
najveu povrinu. Bila je moda velika kao polovica prosjeno duge trepavice.
Ukljuila je stereooptiki mikroskop, pozicionirala uzorak na postolju i
namjestila uski snop svjetlosti tako da pogleda strugotinu pri manjem
poveanju, prije no to upotrijebi moniji SEM.
- Vidim dvije razliite povrine, rekla je, traei arite. Jednu zaista
sjajnu, drugu nekako mat sivu.
- To se razlikuje od nalaza u sluaju Warrenton, rekla sam. Tamo su obje
povrine bile sjajne, zar ne?
- Tono. Moja bi pretpostavka u ovom sluaju bila da je jedna povrina iz
nekog razloga oksidirala na zraku.
- Smijem li? upitala sam.
Uklonila mi se s puta i ja sam kiljei pogledala kroz lee. Pri poveanju
od etiri puta, metalna strugotina izgledala je poput vrpce zguvane metalne
folije i jedva se mogla razaznati fina izbrazdanost koju je ostavilo orue to ju je
sastrugalo s metala. Mary je napravila nekoliko Polaroid fotografija i zatim se
odgurnula na stolici natrag prema postolju sa SEM-om. Pritisnula je puce da
provjetri komoru, odnosno smanji vakuum.
- Ovo e trajati nekoliko minuta, obavijestila nas je. Moete ekati ovdje
ili otii, pa se vratiti neto kasnije.
- Idem po kavu, rekao je Marino, koji nikada nije bio veliki poklonik
sofisticirane tehnologije, a i vjerojatno je elio zapaliti cigaretu.
Chan je otvorila ventil da napuni komoru duikom i tako sprijei
kontaminaciju, na primjer, ulaskom vlage. Zatim je pritisnula tipku na konzoli i
smjestila na uzorak na elektronski optiki stoli.
- Sada ga moramo dovesti na deset na minus estu milimetara ive. To je
razina vakuuma potrebna da bi se dobio snop elektrona. Postupak obino traje
dvije do tri minute. Ali ja ga volim malo vie ispumpati tako da dobijem stvarno
dobar vakuum, objanjavala je, posegnuvi za kavom. Mislim da su izvjetaji u
vijestima vrlo zbunjujui, rekla je nakon toga. Mnogo aluzija.

- Ba neobino, suho sam komentirala.

- Da, grozni su. Kad god proitam izvjetaj svojeg svjedoenja na sudu,
uvijek se pitam nije li netko drugi svjedoio umjesto mene. Mislim, prvo su
uvukli Sparkesa u to i, da budem iskrena, skoro sam pomislila da je zaista
moda on sam potpalio svoje imanje, zajedno s nekom djevojkom. Vjerojatno
zbog novca i da se rijei nje, jer je neto znala. Onda, vidi vraga, izbiju jo dva
poara u Pennsylvaniji i jo dvoje ljudi strada, neto govori da su svi ti zloini
povezani? A gdje je bio Sparkes za to vrijeme?
Posegnula je za svojom kavom.
- Oprostite, doktorice Scarpetta. Nisam vas ni pitala. Da vam donesem
kavu?
- Ne, hvala, rekla sam.
Promatrala sam zeleno svjetlo kalibratora kako se pomie, dok se razina
ive polako uspinjala.
- Neobino mi je i to je ta psihotina ena - kako se ono zove? Carrie
neto? - pobjegla iz ludnice u New Yorku. I da je FBI-evac koji je vodio taj
sluaj odjednom osvanuo mrtav. Mislim da smo spremni, rekla je.
Ukljuila je zraku snopa elektrona i videoekran. Smanjila je poveanje
koje je bilo postavljeno na petsto, pa se na ekranu poela pojavljivati slika struje
katodne niti. Isprva je izgledala poput vala, a zatim se poela izravnavati. Mary
je ispritiskala jo neke tipke, ponovno smanjujui poveanje, ovoga puta na
dvadeset i mi smo poeli dobivati sliku signala koji su dolazili s uzorka.
- Promijenit u povrinu presjeka zrake, da dobijemo malo vie energije.
Namjestila je tipke i skale, dok je radila.
- Izgleda kao naa metalna strugotina, gotovo poput kovave vrpce,
objavila je.
Topografija je bila, jednostavno, uveana verzija onoga to smo vidjeli
pod optikim mikroskopom nekoliko trenutaka ranije. Slika nije bila
najsvjetlija, to je ukazivalo na prisutnost elementa s niim atomskim brojem.
Mary je prilagodila brzinu skeniranja ive slike i malo smanjila um, koji se
vidio na ekranu poput snjene oluje.
- Ovdje moete jasno vidjeti sjajnu stranu strugotine, za razliku od one
sive, rekla je.
- I ti misli da je to zbog oksidacije, rekla sam, pribliavajui stolac.
- Dakle, imate dvije povrine istog materijala. ,Usudila bih se rei da je
sjajna strana ona koja je bila nedavno ostrugana, dok druga nije.
- Meni to nema nikakva smisla..
Zguvani je metal izgledao poput rapnela koji visi u zraku.
- Prole smo godine imali sluaj, Chan je zapoela priu, pritiui tipku
za memoriranje slike da mi napravi fotografije, tipa premlaenog ipkom iz
mehanike radionice. U koi s glave pronala se metalna piljevina s tokarskog
stroja. Bila je prenesena ravno u ranu. OK, promijenimo sada sliku pozadinskog
rasapa, da vidimo kakvu emo vrstu zraenja dobiti iz toga.

194

Ekran videa postao je siv i zapoelo je odbrojavanje u digitalnim

sekundama. Mary je namjestila druge tipke na kontrolnoj ploi ispred sebe i
odjednom se na pozadini ekrana jarko plave boje pojavio svijetlonaranasti
spektar. Pomaknula je kursor i poveala neto to je izgledalo poput
psihodelinog stalagmita.
- Da vidimo ima li drugih metala.
Traila je sliku, prilagoavajui tipke.
- Ne, rekla je. Uzorak je vrlo ist. Mislim da ponovno imamo istog
sumnjivca. Izvui emo obrazac magnezija i vidjeti postoji li preklapanje linija.
Preklopila je spektar za magnezij preko spektra naeg uzorka i bili su isti.
Otvorila je tablicu elemenata na ekranu videa na kojoj smo vidjeli da kvadrat sa
znakom za magnezij svijetli u crvenoj boji. Potvrdili smo identitet naeg
elementa i premda sam oekivala odgovor koji smo dobili, ipak sam bila
zateena.
- Moe li mi ikako objasniti na koji bi se nain isti magnezij mogao
prenijeti u ranu? upitala sam Chanovu, kad se Marino vratio.
- Pa, ispriala sam vam priu sa ipkom, odgovorila je. Kakvom ipkom?
upitao je Marino.
- Jedino to mi pada na pamet je radionica za obradu metala, Chanova je
nastavila. Ali mislim da strojna obrada magnezija nije uobiajena. Mislim, ne
mogu zamisliti emu bi to sluilo.
- Hvala, Mary. Moramo otii na jo jedno mjesto, ali trebala bi mi
strugotina iz warrentonskog sluaja, da je odnesem prijeko do labosa za oruje.
Bacila je pogled na sat i telefon je ponovno zazvonio. Mogla sam
zamisliti koja ju je koliina posla ekala.
- Odmah, velikoduno mi je rekla.
Laboratoriji za ispitivanje vatrenog oruja i analizu tragova orua nalazili
su se na istom katu i pripadali su, zapravo, istoj znanosti, s obzirom na to da su
izboine i brazde te utisnua koja bi igla okidaa ostavila na ahuri ili metku
bili, u stvari, tragovi koje je ostavilo oruje kao orue. Prostor u novoj zgradi
bio je veliine stadiona u usporedbi s onim u staroj zgradi, to je na svoj tuan
nain govorilo o neprekidnom propadanju drutva s vanjske strane naih vrata.
Nije bilo neuobiajeno da kolarci skrivaju vatreno oruje u svojim
kolskim ormariima, da se time prave vani po kupaonicama ili ga unose u
kolski autobus. inilo se da injenica to su ti nasilni zloinci bili stari
jedanaest ili dvanaest godina zaista nije znaila nita. Vatreno je oruje
samoubojicama jo bilo prvi izbor, a njime su se ubijali i suprunici i susjedi iji
pas neprestano laje. Jo vie straha ulijevali su ogoreni i ludi tipovi, koji bi uli
na javno mjesto i zatim raznijeli sve oko sebe, to je objanjavalo zato su moj
ured i predvorje bili zatieni blindiranim staklom.
Radni prostor Richa Sinclaira bio je pokriven sagom i dobro osvijetljen, a
gledao je na veliku dvoranu koja me je oduvijek podsjeala na metalnu gljivu
koja e svakog trena uzletjeti. Koristio je utege za testiranje otpora okidaa na

pitolju marke Taurus, pa smo Marino i ja uetali uz zvuk metalnog udarca

ekia o iglu otponca. Nisam bila raspoloena za brbljanje i jako sam se trudila
da ne budem osorna prema Sinclairu, kojem sam odmah rekla to mi treba i da
mi to treba odmah.
- Ovo je metalna strugotina iz Warrentona, rekla sam, otvarajui kutijicu
za dokaze. A ovo je strugotina otkrivena na tijelu iz poara u Lehighu.
Otvorila sam potom tu drugu kutijicu za dokaze.
- Obje imaju izbrazdanost koja se na SEM-u jasno vidi, objasnila sam.
Cilj je bio da se vidi slau li se izbrazdanosti, odnosno tragovi orua, iz
oba sluaja. Time bi se dokazalo da su do sada otkrivene strugotine magnezija
bile napravljene istim instrumentom. Kako su komadii metala bili jako krhki i
tanki, Sinclair je morao upotrijebiti usku plastinu patulu da ih podigne. No,
nisu se ba dali, ve su odskakivali na sve strane, kao da se nikako ne ele
nagovoriti da izau iz mora pamuka u koje su bili uronjeni. Uzeo je etvrtaste
komadie crnog kartona te stavio strugotinu iz warrentonskog sluaja u sredite
jednog, a strugotinu iz sluaja u Lehighu u sredite drugog kartonia. Zatim ih
je postavio na postolja mikroskopa za usporedbu uzoraka.
- Oh, da, rekao je Sinclair u jednom dahu. Tu imamo neto zanimljivo.
Manipulirao je strugotinama pomou patule i malo ih izravnao,
pritisnuvi ih objektivom kad je promijenio poveanje na etrdeset. Moda neka
vrsta otrice, rekao je. Izbrazdanosti su vjerojatno posljedica nekog zavrnog
postupka dotjerivanja metala, ali na kraju su to oteenja, jer nijedan zavrni
proces ne moe napraviti metal savreno glatkim. Mislim, proizvoa bude
sretan, ali on to ne vidi iz nae perspektive. Evo, mislim da je ovdje jo bolja
zona.
Pomaknuo se sa strane tako da smo mogli pogledati. Marino se prvi
nagnuo nad okular.
- Lii na tragove skija na snijegu, bio je njegov komentar. To je od
otrice, je 1'? Il' ega ono?
- Da, oteenja ili tragovi orua, nainjeni instrumentom kojim se strugao
ovaj metal. Vidite li poklapanje, kada se jedna strugotina postavi uz drugu?
Marino ih nije vidio.
- Evo, doktorice, pogledajte vi. Sinclair mi se sklonio s puta. Ono to sam
ja vidjela kroz mikroskop, sud bi prihvatio kao dokaz. Izbrazdanost
warrentonske strugotine koja se nalazila u jednom svijetlom polju odgovarala je
izbrazdanosti strugotine iz sluaja Lehigh u drugom polju. Jasno, isto je orue u
oba ubojstva strugalo po nekom predmetu nainjenom od magnezija. Pitanje je
bilo o kakvom se to oruu moglo raditi. Moralo se sumnjati na tip orua s vrlo
tankom otricom, jer su strugotine bile strano tanke. Sinclair je napravio
nekoliko Polaroidnih fotografija za mene i ubacio ih u kuverte.
- OK, ta sada? Marino je pitao, slijedei me kroz sredinu laboratorija za
ispitivanje vatrenog oruja, pokraj znanstvenika u zatitnim odijelima koji su
obraivali krvavu odjeu, koja je bila bioloki opasni materijal, te ostalog

196

osoblja zaposlenog ispitivanjem odvijaa proizvoaa Phillips i maete na

velikom pultu u obliku slova U.
- Sada idem u kupovinu, odgovorila sam mu.
Odgovarajui na njegovo pitanje, nisam usporila korak, nego sam zapravo
postajala sve mahnitija, jer sam znala da se pribliavam tonoj rekonstrukciji
onoga to su Carrie ili njezin suuesnik, ili netko trei, radili.
- Kako to misli, kupovinu?
Kroz zid sam mogla uti priguene pucnjeve kod ispitivanja dometa
oruja.
- Zato ne pogleda kako je Lucy? rekla sam. A ja u vam se poslije
oboma javiti.
- Ne svia mi se kad pone srat' s tim poslije'; Marino je rekao, dok su se
otvarala vrata dizala. To znai da tri uokolo sama i gura nos tamo gdje mu
moda nije mjesto. A ovo ba i nije vrijeme da bude sama na ulici i bez ikakve
pratnje. Nemamo blagog pojma gdje je Carrie.
- Tako je, o tome pojma nemamo, rekla sam. Ali nadam se da e se to
promijeniti.
Izali smo na prvom katu i ja sam se zaputila, odluna u svojoj namjeri,
prema vratima koja su vodila na natkriveni prilaz, gdje sam otkljuala svoj auto.
Marino je izgledao toliko frustriran, da sam mislila da e svakog trena dobiti
napad bijesa.
- 'O mi re' gdje, k vragu, ide? zahtijevao je, gotovo vritei. U
prodavaonicu sportske opreme, rekla sam, palei motor auta. Najveu koju
mogu pronai.
Bila je to prodavaonica Jumbo Sports, juno od Jamesa i vrlo blizu etvrti
u kojoj je ivio Marino, zbog ega sam jedino i znala da postoji, s obzirom na to
da mi je lov na koarkake lopte, frizbije, slobodne utege i palice za golf rijetko
padao na pamet.
Odluila sam ii preko Powhite Parkwaya, pa sam dvije naplatne kuice
dalje ve izala na Midlothian Turnpike i vozila se prema centru. Prodavaonica
sportske opreme bila je velika zgrada od crvene opeke na ijim su vanjskim
zidovima bile nalijepljene crvene siluete sportaa uokvirene u bijelo.
Parkiralite je bilo neoekivano puno za ovo doba dana i pitala sam se koliko je
ljudi dobro utegnutog tijela tu provodilo svoju stanku za ruak.
Pojma nisam imala gdje se to nalazi i trebalo mi je nekoliko trenutaka da
prouim znakove iznad kilometarskih redova robe. Boksake su rukavice bile na
rasprodaji, a bilo je i sprava za vjebanje namijenjenih muenjima kakva ja
nisam poznavala. Na beskrajnim policama nalazila se naslagana sportska odjea
za sve sportove i u dreavim bojama. Pitala sam se to se dogodilo s
civiliziranom bijelom bojom, koju sam ja jo nosila u vrlo dragocjenim
prilikama kada bih nala vremena za tenis. Zakljuila sam da bi se noevi mogli
nai gdje i oprema za lov i kampiranje - bogato opremljen odjel u stranjem
dijelu prodavaonice. Tamo je bilo lukova i strijela, meta, atora, kanua,

vojnikog pribora za jelo i maskirnih pomagala, a u ovo sam doba dana ja bila
jedina ena koja je izgledala zainteresirana za te stvari. Strpljivo sam stajala
ispred staklenog ormara s noevima, no inilo se da me nitko nije imao namjeru
usluiti.
Suncem opaljeni mukarac traio je zranu puku za sinov deseti
roendan, dok se neki postariji mukarac u bijelom odijelu raspitivao za
komplete prve pomoi kod ugriza zmije i sredstva protiv komaraca. Kad me je
strpljenje napustilo, umijeala sam se u razgovor.
- Oprostite, rekla sam.
Prodava, student po godinama, kao da me nije odmah uo. Ma radi se o
tome da biste se morali posavjetovati sa svojim lijenikom, prije no to
upotrijebite komplet prve pomoi kod ugriza zmija, prodava je govorio
starijem ovjeku u bijelom.
- Kako u se, k vragu, posavjetovati s lijenikom kad se naem negdje
usred neke ume i upravo me ugrize riovka?
- Mislio sam da se posavjetujete s njime prije no to odete u umu,
gospodine.
Sluala sam tu njihovu uzaludnu logiku i vie je nisam mogla podnijeti.
- Kompleti kod ugriza zmija ne da su beskorisni, nego su ak i tetni,
rekla sam. Podvezivanje krvnih ila, lokalne incizije, isisavanje otrova i sve to,
samo pogorava stvar. Kada vas ugrize zmija, rekla sam ovjeku u bijelom,
morate odmah imobilizirati taj dio svojega tijela, izbjegavati prvu pomo koja
vam moe samo natetiti i to prije stii do bolnice.
Dvojica mukaraca bili su zabezeknuti.
- Znai nema smisla ita nositi sa sobom? upitao me ovjek u bijelom.
Nema smisla ita kupiti, kaete?
- Nita osim para dobrih izama i tap za hodanje kojim moete eljati
grmlje oko sebe, odgovorila sam. Drite se podalje od duboke trave i ne gurajte
ruke u otvore i rupe. Kako se otrov prenosi kroz tijelo limfnim sustavom, dobri
su kompresivni zavoji - kao to je Ace zavoj - i udlaga, tako da ekstremitet bude
potpuno imobiliziran.
- Jeste li vi doktorica? upitao je prodava. Ve sam imala posla s ugrizima
zmija.
Nisam dodala da u tim sluajevima rtve ugriza vie nisu bile ive.
- Samo da pitam, imate li ovdje kakvih otrila za noeve, obratila sam se
prodavau.
- Kuhinjska otrila ili ona za kampiranje? Ponimo s onima za
kampiranje, rekla sam.
Pokazao je prstom prema zidu gdje je s kukica visjelo aroliko mnotvo
brusova i ostalih vrsta otrila. Neka su bila metalna, druga keramika. Svi su
proizvoai titili svoju marku i nisu otkrivali sastav brusa na omotima.
Pregledavala sam ih, dok mi se oi nisu zaustavile na malom paketu na dnu
reda. Ispod prozirne plastike vidio se jednostavni etvrtasti komad sivo-

198

srebrnastog metala. Zvao se fire starter i bio je od magnezija. Dok sam itala
upute, osjetila sam kako mi uzbuenje raste. Da bi se zapalilo vatru, samo je
trebalo strugati noem po povrini magnezija i od strugotina napraviti hrpicu
veliine kovanice od etvrt dolara. ibice nisu bile neophodne, jer je fire starter
ukljuivao kresivo za iskre.
Pourila sam natrag kroz prodavaonicu sa est magnezijevih startera u
ruci i u urbi sam se prvo zagubila u jednom, a zatim u drugom dijelu prodajnog
centra. Vrludala sam kroz odjel s kuglama i obuom za kuglanje, pokraj
rukavica za baseball i na kraju zavrila meu plivakom opremom, gdje su mi
pozornost trenutno zarobile izloene kape za plivanje neonske boje. Jedna od
njih bila je jarko ruiasta. Sjetila sam se ostataka pronaenih u kosi Claire
Rawley. Od poetka sam bila uvjerena da je nosila neto na glavi u trenutku
kada je bila ubijena ili barem kada ju je zahvatio poar.
Razgledavala sam kapu za tuiranje, ali kratko, jer tanki plastini
materijal od kojeg je bila nainjena ne bi izdrao ni pet sekundi u onoj vrelini.
Ono to mi uope nije palo na pamet bila je kapa za plivanje i dok sam brzo
prekopavala po policama prepunjenim kapama, otkrila sam da su sve bile
nainjene ili od likre ili od lateksa ili od silikona.
Ruiasta je bila od silikona. Znala sam da taj materijal moe izdrati
ekstremne temperature mnogo bolje od ostalih. Kupila sam nekoliko kapa i
odvezla se natrag u svoj ured. Imala sam sreu to me nisu kaznili, jer sam
pretjecala bez obzira na prometne trakove. Slike to su mi zaokupile misli bile
su previe bolne i uasne da bih se zaista sada njima bavila. Ovo je bilo jedini
put da sam se nadala da moja teorija nije tona. Jurila sam natrag u laboratorije,
jer sam morala znati.
- Oh, Bentone, promrmljala sam, kao da je pokraj mene. Molim te, ne daj
da ovo bude istina.

20
U JEDAN I TRIDESET PONOVNO SAM PARHIRALA UNUTAR
natkrivenog prilaza i izala iz auta. Brzo sam dola do dizala i pritisnuvi puce,
popela se ponovno na trei kat. Traila sam Jerri Garmon, koja je ispitivala one
prve ruiaste ostatke i ona me izvijestila da se radi o silikonu.
Provirujui kroz svaka vrata, nala sam je u sobi kako sprema
instrumentarij za analizu irokog spektra organskih tvari, od heroina do
razrjeivaa. Iglom je ubrizgavala uzorak u zagrijanu komoru plinskog
kromatografa i dok nisam progovorila, nije me primijetila.
- Jerri, rekla sam. Bila sam bez daha. Jako mi je ao to te uznemiravam,
ali imam za tebe neto to mislim da bi htjela pogledati. Pruila sam joj
ruiastu kapu za plivanje, na to me ona blijedo pogledala.
- Silikon, rekla sam. Oi su joj zasvijetlile.
- Opa! Kapa za plivanje? Ma hajde. Tko bi na to pomislio? rekla je. Ovo
vam samo ukazuje na injenicu da se danas ne moe sa svime odrati korak.
- Moemo li je zapaliti? pitala sam.
- Ovo ionako mora neko vrijeme raditi. Doite. Sada sam se i ja
zainteresirala.
Sam laboratorij za dokaze u tragovima, gdje su se dokazi obraivali prije
nego to bi ih analizirali kompliciranim instrumentima kao to su SEM i maseni
spektrometar, smjestili su u veliku prostoriju, ali i u njoj vie nije bilo preostalo
mnogo mjesta. Deseci hermetiki zatvorenih aluminijskih limenki za boju, koje
su se upotrebljavale za uzimanje ostataka s mjesta poara te zapaljivih ostataka,
bile su sloene u piramidama na policama. Bilo je i velikih staklenki ispunjenih
zrnatim plavim Drieriteom, petrijevki, aa s kljunom za nalijevanje, tubi s
drvenim ugljenom i uobiajenih dokaznih vreica od smeeg papira. Test koji
sam ja imala na umu bio je lagan i brz.
Specijalna pe nalazila se u kutu sobe, izgledala je kao mali keramiki
krematorij boje bijele kave i veliine tono kao minibar u hotelskoj sobi, koja se
mogla zagrijati ak do 1250 C. Ukljuila ju je i toplomjer je vrlo brzo
registrirao da se poela zagrijavati. Jerri je stavila kapu u posudu od bijelog
porculana, vrlo slinu zdjelici za itarice, i otvorila ladicu da izvue debelu
azbestnu rukavicu koja e joj zatititi ruku do lakta. Stajala je, drei klijeta u
zraku, dok se temperatura polako dizala do 38 C. Na 120 C provjerila je kako
stoji naa kapa. Temperatura na nju nije ni najmanje utjecala.
- Budite sigurni da bi pri ovoj temperaturi lateks i likra napravili oblak
dima i poeli se taliti, objasnila mi je Jerri. Ali ovaj materijal se jo nije poeo
ni lijepiti i boja se uope nije promijenila.
Silikonska kapa nije se poela dimiti sve dok temperatura nije porasla na
260 C. Na 400 C poela je pri rubovima mijenjati boju u sivu. Postala je
ljepljiva i poela se taliti. Pri neto manje od 538 C, zapalila se i Jerri je trebala
potraiti deblju rukavicu.

200

- Ovo je nevjerojatno, rekla je Jerri.

- Pretpostavljam da sada vidimo zato se silikon koristi za izolaciju, ja
sam se, takoer, udila.
- Radije se odmaknite. Ne brini.
Udaljila sam se dovoljno daleko da se sluajno ne ozlijedim, a ona je
klijetima privukla zdjelu i odnijela na plamtei eksperiment u svojoj
azbestnom rukavicom zatienoj ruci. Izloenost svjeem zraku jo je vie
razbuktala vatru i kad je spustila zdjelicu ispod odvoda za kemijska isparavanja
i ukljuila odvodnu ventilaciju, vanjska povrina kape plamtjela je bez kontrole,
prisilivi Jerri da je pokrije poklopcem.
Na kraju, plamen je bio uguen i Jerri je skinula poklopac da vidi to je
ostalo. Srce mi je zabubnjalo kad sam ugledala papirnato bijeli pepeo i podruja
poteenog silikona koja su bila jo vidljivo ruiasta. Kapa za plivanje uope
nije postala nekakva ljepljiva masa, niti se pretvorila u tekuinu. Jednostavno se
raspadala i proces je zaustavilo ili hlaenje ili nedostatak kisika, a moda i to to
se smoila. Konani rezultat naeg eksperimenta slagao se u potpunosti s onim
to sam otkrila u dugoj plavoj kosi Claire Rawley.
Slika njezina tijela u kadi s ruiastom kapom za plivanje na glavi bila je
jezovita i jedva sam mogla shvatiti implikacije tog prizora. Kada je kupaonicu
zahvatio potpuno razvijeni poar, vrata tua su se uruila. Dijelovi stakla i
zidovi kade zatitili su tijelo, dok je plamen iz sredita poara neobuzdano lizao
prema gore, zahvaajui strop. Temperatura u kadi nije se popela iznad tisuu
stupnjeva i mali izdajniki komadii silikonske kape za plivanje bili su sauvani
iz jednostavnog bizarnog razloga to su vrata tua bila stara i napravljena od
jednostruke debele plohe stakla.
Dok sam se vozila kui, zapela sam u prometnoj pici i to se meni vie
urilo, to me je guva vie guila. Nekoliko sam puta zamalo posegnula za
telefonom, oajniki elei nazvati Bentona da mu kaem to sam otkrila. Zatim
su mi se pred oima pojavile slike vode i ostataka od poara u stranjem kutu
izgorjele prodavaonice mjeovite robe u Philadelphiji. Vidjela sam to je ostalo
od sata od nehrajueg elika, koji sam mu poklonila za Boi. Vidjela sam to
je ostalo od njega. Zamislila sam icu kojom su mu zavezali lanke i lisice
zakljuane kljuem. Sada sam znala to se dogodilo i zato. Benton je bio ubijen
kao i ostali, ali ovaj je put to bilo uinjeno iz pakosti, iz osvete, zato da bi se
zadovoljila Carrieina dijabolina elja da ga pretvori u svoj trofej.
Zaustavljajui auto na kolnom prilazu ispred kue, bila sam potpuno
slijepa od suza. Potrala sam, a ivotinjski krik probio se iz mene kad sam iza
sebe tresnula ulaznim vratima. Lucy se pojavila iz kuhinje. Bila je u
smeezelenim vojnikim hlaama i crnoj majici kratkih rukava, a u ruci je
drala bocu preljeva za salatu.
- Teta Kay! uskliknula je, pourivi prema meni. to se dogodilo, teta
Kay? Gdje je Marino? Boe moj, je li dobro?
- Nije Marino, rekla sam, guei se.

Provukla je ruku oko mene i pomogla mi da doem do kaua u velikoj

dnevnoj sobi.
- Benton, rekla sam. Isto, kao i ostali, ,zavijala sam. Kao Claire Rawley.
Kapa za plivanje, da joj makne kosu, da ne smeta. Tu kada. Kao operacija.
- to?Lucy je bila zbunjena. Htjeli su njezino lice!
Skoila sam s kaua.
- Zar ne shvaa? vikala sam na nju. Posjekotine na kosti sljepoonice, na
eljusti. Kao skalpiranje, samo jo gore! On ne postavlja poare da sakrije
ubojstvo! On sve pali, jer ne eli da saznamo to im je napravio! Krade im
njihovu ljepotu, sve to imaju lijepo, time to im izrezuje lice!
Lucy je u oku otvorila usta.
Zatim je promucala -Ali Carrie? Zar sada radi takve stvari? O, ne, rekla
sam. Ne ba.
Hodala sam gore-dolje, lomei prste.
- To je kao s Gaultom, rekla sam. Ona voli promatrati. Moda pomae.
Moda je zajebala stvar s Kellie Shephard ili joj je Kellie jednostavno pruila
otpor, jer je Carrie ena. Zatim su se borile, bilo je rezanja i ubadanja, dok se
nije umijeao Carriein partner i konano prerezao Kellie vrat, jer u toj su rani
pronaene metalne strugotine. Strugotine su iz njegova noa, ne Carrieina. On
je palikua, on podmee poar, ne Carrie. Nije uzeo Kellieino lice jer je bilo
porezano, oteeno tijekom borbe.
- Ne misli da su to napravili i njemu.? Lucy je zapoela govoriti, vrsto
stisnuvi ake u krilu.
- Bentonu? podigla sam svoj glas. Mislim li da su i njemu uzeli lice?
Udarila sam zid od brodskog poda i naslonila se na njega. Umirila sam se.
Moj je um bio mraan i mrtav.
- Carrie je znala da mu je jasno to bi mu sve mogla uiniti, rekla sam
polako, tihim glasom. Uivala je u svakoj minuti, dok je tamo sjedio, onako
sputan. Dok ga je muila noem. Da. Mislim da su to napravili i njemu.
Zapravo, znam da jesu.
Posljednju mi je misao bilo gotovo nemogue dovriti. Samo se nadam da
je ve bio mrtav, rekla sam.
- Naravno da je, teta Kay.
Lucy je takoer plakala kad je dola do mene i obavila mi ruke oko vrata.
- Ne bi riskirali da ga netko uje kako vriti, rekla je.
U roku od jednog sata, obavijestila sam Teun McGovern o najnovijem
razvoju situacije i ona se sloila da nam je iznimno vano da saznamo tko je
Carriein partner, ako je to mogue, i kako ga je mogla upoznati. McGovernova
je bila ljua no to je htjela pokazati, kada sam objasnila to vjerujem i znam da
se dogodilo. Kirby nam je mogao biti jedina nada i sloila se da, s obzirom na
moj profesionalni poloaj, ja imam veu ansu da uspjeno obavim taj posjet od
nje. Ona je bila uvar zakona. Ja sam bila lijenik.
Granina patrola dovela je narueni Bell Jet Ranger do Helo Aira pokraj

202

richmondskog meunarodnog aerodroma i Lucy je htjela poletjeti iste minute i

voziti nou. Rekla sam joj da to ne dolazi u obzir, ako ni zbog ega drugog,
onda zbog toga to kad bismo stigle u New York, ne bismo imale gdje odsjesti,
a sigurno ne bismo mogle prespavati na Ward's Islandu. Trebala sam javiti u
Kirby da smo na putu prema njima, a to sam mogla ujutro. Nisam ih
namjeravala pitati moemo li doi, nego ih obavijestiti da dolazimo. Marino je
mislio da bi trebao ii s nama, ali ja za to nisam htjela ni uti.
- Bez murjaka, rekla sam mu, kad se u skoro deset sati naveer, zaletio do
moje kue.
- Ti si van jebene pameti, rekao je. Bi li me krivio da jesam?
Zurio je dolje u svoje iznoene tenisice, koje nikada nisu imale priliku
ispuniti svoju prvobitnu namjenu.
- Lucy je uvar zakona, rekao je. Za njih, ona je moj pilot.
- Ha. Moram ovo napraviti na svoj nain, Marino.
- Eh, doktorice, ne znam ta da kaem. Ne znam kako ima snage za sve
ovo.
Tamno crvenilo oblilo mu je lice i kada je podigao pogled prema meni,
oi su mu bile podlivene krvlju i prepune boli.
- elim ii zato to elim pronai te kurvin sinove, rekao je. Smjestili su
mu. To zna, zar ne? Ured je dobio snimku da je neki tip zvao u utorak poslije
podne u tri sata i etrnaest minuta. Rekao je da ima informaciju o sluaju
Shephard i da e je dati samo Bentonu Wesleyju. Ovi su mu uzvratili ve
spremnom priom, da naravno, svatko kae istu stvar. Oni su neto drugo.
Moraju razgovarati s dotinim ovjekom direktno. Ali ovaj je dounik bio pravi.
Rekao je, citiram: Recite mu da se radi o nekoj luakinji koju sam vidio u
bolnici okruga Lehigh. Sjedila je jedan stol dalje od Kellie Shephard.
- Prokletstvo! uzviknula sam, dok mi je bijes tutnjao u sljepoonicama.
- Tako da, koliko znamo, Benton je nazvao broj koji je to govno ostavilo.
Ispalo je da je to broj telefonske govornice blizu prodavaonice koja je izgorila,
nastavio je. Moja je pretpostavka da se Benton sastao s tipom - Carrieinim
psiho-kompanjonom, i nije imao pojma s kime razgovara sve dok buum!
Skoila sam.
- Bentonu su pritisnuli pitolj, moda no, pod grlo. Stavili su mu lisice i
zakljuali ih dva puta kljuem. I zato su to napravili? Zato to je on uvar
zakona i za razliku od prosjenog dripca s ulice, zna to znai dvostruko
zakljuavanje. Obino murjaci samo kljocnu prsten lisice oko zapea tipa
kojeg privode. Zatvorenik se vrpolji, lisice se zateu. Ako mu uspije da se
doepa ukosnice ili neeg slinog da pritisne zapore, onda bi se ak mogao
osloboditi. Ali s dvostrukim zakljuavanjem, nema anse. Ne moe iz njih bez
kljua ili neeg to tono odgovara kljuu. Benton je to sigurno znao, kad su mu
to priredili. Jako lo znak da ima posla s nekim tko zna kojeg vraga radi.
- ula sam dovoljno, rekla sam mu. Idi kui. Molim te. Osjeala sam da
mi poinje migrena. Uvijek sam je mogla predvidjeti. Poeli bi me boljeti itav

vrat i glava, a eludac bi mi postao jako osjetljiv. Otpratila sam Marina do vrata.
Znala sam da sam ga povrijedila. Bol se gomilala u njemu i nije znao kako je
izbaciti iz sebe, jer nije znao kako pokazati to to osjea.
- On nije oti'o, zna, rekao mi je, kad sam otvorila vrata. Ne vjerujem u
to. Nisam to vidio i ne vjerujem u to.
- Uskoro e ga poslati kui, rekla sam, uz svirku cvraka u mraku. Moljci
su se rojili pod arom svjetiljke na trijemu moje kue. Nemoj ga umanjivati
time to ne prihvaa njegovu smrt.
- Ve e se on pojavit' ovih dana, Marino je govorio povienim tonom
glasa. Samo ekaj. Znam ja tog zajebanog starog lisca. Ne da se on maknut'
samo tako.
Ali Bentona jesu maknuli, samo tako. To se esto dogaalo upravo na
ovaj nain - Versace, dok se vraao svojoj kui iz kupovine, s kavom i
asopisima pod mikom, ili princeza Diana, koja nije bila vezana za vrijeme
vonje.
Kad se Marino odvezao, zatvorila sam vrata za njim i ukljuila alarm. To
je do sada ve postala refleksna radnja, zbog koje sam ponekad znala imati i
nevolja, kada bih, na primjer, otvorila klizna vrata balkona, zaboravivi da sam
aktivirala zatitni sustav. Lucy se ispruila na kauu u velikoj sobi i gledala
program o umjetnosti i zabavi na televiziji. Svjetla su bila pogaena. Sjela sam
do nje i stavila joj ruku na rame.
Gledale smo dokumentarni film o gangsterima iz ranih dana Las Vegasa,
u tiini. Pomilovala sam je po kosi i osjetila kako joj koa gori. Pitala sam se to
se dogaa u njezinoj glavi, to me je duboko brinulo. Lucy je razmiljala na
drugaiji nain od ostalih, nain koji je bio izrazito njezin i nije se mogao
interpretirati ni deifrirati psihoanalizom ili intuicijom. Ali koliko sam je ja
upoznala do sada, a poznajem je cijeli njezin ivot, najvanije je bilo ono o
emu nije govorila, a Janetino ime vie nije spominjala.
- Hajdemo u krevet, tako da moemo rano ujutro krenuti na put,
gospoice pilotu, rekla sam.
- Mislim da u spavati ovdje.
Usmjerila je daljinski upravlja prema TV-u i stiala. Odjevena?
Slegnula je ramenima.
- Ako moemo stii do Helo Aira oko devet, nazvat u Kirby od tamo.
- to ako kau da ne doemo? upitala je moja neakinja.
- Rei u im da sam ve na putu. New York Cityjem trenutno vladaju
republikanci. Ako bude potrebno, nazvat u svojeg prijatelja senatora Lorda i
zamoliti ga da intervenira. Moe nahukati na njih vladinog povjerenika za
zdravstvo i gradonaelnika, a mislim da u Kirbyju to ba ne bi eljeli.
Jednostavnije da nam dopuste da sletimo, ne misli li?
- Oni tamo nemaju nikakvih projektila zemlja-zrak, zar ne? Imaju, zovu
se pacijenti, rekla sam i na to smo se prvi put nasmijale posljednjih dana.
Zato sam spavala tako dobro kako jesam, nisam mogla objasniti, ali kada

204

mi je zazvonila budilica u est sati ujutro, okrenula sam se u krevetu. Shvatila

sam da nisam ni jednom ustala otkad sam legla, malo prije ponoi, i ovo je bila
prva naznaka izljeenja, obnavljanja koje mi je oajniki trebalo. Depresija je
bila veo koji se ve polako poinjao prozirati. Poela sam osjeati nadu. inila
sam ono to bi Benton i oekivao od mene da uinim, ne da osvetim njegovu
smrt, zapravo, jer ne bi elio osvetu.
Njegova bi elja bila da sprijeim da Marino, Lucy ili ja budemo
ozlijeeni. elio bi da zatitim druge ivote koje nisam poznavala, ostale
nesvjesne pojedince koji su radili u bolnicama ili kao modeli i bili osueni na
groznu smrt u djeliu sekunde, koliko je trebalo onom udovitu da ih spazi
svojim zlim oima to gore zaviu.
Dok se sunce dizalo na nebu, Lucy je otila trati i premda me uzrujalo to
to ide van sama, znala sam da ima pitolj u futroli oko bedra i da ne moemo
dopustiti da nam ivoti stanu zbog Carrie. inilo se da je u golemoj prednosti.
Ako nastavimo po starom, mogle bismo umrijeti. Ako odbacimo svoj ivot zbog
straha, opet bismo umrle, samo na gori nain, u biti.
- Pretpostavljam da je sve bilo mirno vani? pitala sam je, kad se vratila
kui i nala me u kuhinji.
Stavila sam kavu na kuhinjski stol, na mjesto za kojim je sjedila Lucy.
Znoj joj se slijevao niz ramena i lice, pa sam joj dobacila kuhinjsku krpu da se
obrie. Izuvala je tenisice i skidala arape, i ja sam zastala, okirana slikom
Bentona, kako sjedi tamo gdje i ona i ini istu stvar. Nakon to bi se vratio s
tranja, uvijek bi se neko vrijeme motao po kuhinji. Tu se volio ohladiti i priati
sa mnom, prije nego to se ode otuirati i zakopati u svoje uredno odijelo i
duboke misli.
- Par ljudi vani eta sa svojim psima pa Windsor Farmama, rekla je. U
naem kvartu nema ni ive due na ulici. Pitala sam tipa kod straarskih vrata
dogaa li se neto, kao, dolaze li taksiji ili pizze za tebe, je li bilo kakvih
neobinih telefonskila poziva ili neoekivanih posjetitelja koji pokuavaju ui u
kvart. Rekao je da nije.
- Drago mi je to to ujem.
- To je sitno sranje. Mislim da nije ona to uinila. Nego tko? iznenaeno
sam upitala.
- ao mi je to ti to moram rei, ali ima jo ljudi na ovom svijetu kojima
ba nisi draga.
- Velikom dijelu zatvorske populacije.
- I ljudima koji nisu u zatvoru, barem ne jo. Kao oni pripadnici Christian
Sciencea, ijeg si sina obradila. to misli, je li njima moglo pasti na pamet da
te maltretiraju? Tako da alju taksije, rasklopni kontejner ili nazivaju
mrtvanicu rano ujutro i sputaju slualicu jadnom Chucku? To je sve to ti
treba, asistent u mrtvanici, previe prestraen da i dalje bude sam u toj zgradi.
Ili jo gore, da da otkaz. Sitno sranje, ponovila je. Sitno, pakosno, tanko sranje
koje je stvorio zatucani, sitni um.

Nita mi od ovoga nije prije palo na pamet. Sputaju li mu jo uvijek

slualicu? upitala je.
Promatrala me iskosa, ispijajui svoju kavu. Iza sudopera se, kroz prozor,
vidjelo sunce kao mandarina na sumranom plavom horizontu.
- Saznat u, odgovorila sam.
Uzela sam slualicu u ruku i nazvala broj mrtvanice. Chuck se odmah
javio.
- Mrtvanica, nervozno je rekao.
Jo nije bilo sedam i pretpostavila sam da je sam. Ovdje doktorica
Scarpetta, rekla sam.
- Oh! Laknulo mu je. Dobro jutro.
- Chuck? to je sa sputanjima slualice? Jo dobiva takve pozive?
- Da, efice.
- Nita se ne kae? ak se ne uje ni zvuk disanja s druge strane?
- Ponekad mislim da ujem prometnu buku u pozadini, kao da je osoba
negdje u telefonskoj govornici.
- Imam ideju. OK.
- Kada se to dogodi sljedei put, elim da kae: Dobro jutro, gospodine i
gospoo Quinn.
- to? Chuck je bio zabezeknut.
- Samo uini to, rekla sam. Imam predosjeaj da e pozivi prestati.
Lucy se smijala kada sam prekinula. Gotovi su, rekla je.

206

21
POSLIJE DORUKA LUTALA SAM IZ SPAVAE U RADNU SOBU
I
obrnuto, razmiljajui to da ponesem na put. Ii e moj aluminijski kovei,
jer sam imala naviku da ga ovih dana svuda nosim sa sobom. Takoer sam
spakirala rezervni par sportskih hlaa i koulju, kao i toaletni pribor za jednu
no, a svoj sam 0.38-milimetarski pitolj marke Colt stavila u torbicu. Premda
sam bila navikla nositi oruje, nikada mi prije nije palo na pamet da ga ponesem
u New York, gdje je ovjek zbog takvih stvari mogao zavriti u zatvoru bez
ikakvih prethodnih pitanja. Kada smo se Lucy i ja nale u autu, rekla sam joj to
sam uinila.
- To se zove etika prilagoena situaciji, rekla je. Radije bih da me uhite,
nego da poginem.
- To je jedan od naina na koji to moe gledati, rekla sam, ja graanka
koja je nekada potivala zakon.
Helo Air, arter servis koji je iznajmljivao helikoptere, nalazio se na
zapadnom rubu richmondskog aerodroma, gdje su neke podrune kompanije iz
Fortuneovog popisa 500 najveih imale svoje vlastite terminale za helikoptere
marki King Air, Lear Jet i Sikorsky. Bell Jet Ranger nalazio se u hangaru, i dok
je Lucy otila srediti stvari oko iznajmljivanja, ja sam nala pilota koji mi je
ljubazno dopustio da se posluim telefonom u njegovu uredu. Kopala sam po
svojem novaniku traei AT&T telefonsku karticu i nazvala broj administracije
Centra za forenziku psihijatriju Kirby.
Direktor centra bila je ena, psihijatrica po imenu Lydia Ensor, koja mi se
vrlo sumnjiavo javila na telefon. Pokuala sam joj detaljnije objasniti tko sam,
ali me je prekinula.
- Znam tono tko ste, rekla je, naglaskom nekoga sa srednjeg zapada.
Sasvim sam svjesna trenutne situacije i suraivat u koliko mogu. Meutim, nije
mi jasno, doktorice Scarpetta, to vas tono zanima. Vi ste glavni sudski patolog
u Virginiji? Tono?
- Tono. I radim kao sudski patolog - savjetnik za ATF i FBI Naravno,
oni su me, takoer, zvali. Zvuala je iskreno zbunjena. Traite, dakle,
informaciju u vezi s jednim od vaih sluajeva? Neke mrtve osobe?
- Doktorice Ensor, trenutno pokuavam povezati velik broj sluajeva,
odgovorila sam. Imam razloga sumnjati da je Carrie Grethen, bilo izravno, bilo
neizravno, upletena u sve te sluajeve, a postoji i mogunost da je ve bila
upletena i dok je boravila u Kirbyju.
- Nemogue.
- Oito, vi ne poznajete tu enu, rekla sam vrstim glasom. Ja sam, s
druge strane, polovicu svog radnog vijeka obraivala sluajeve nasilno
prouzroenih smrti za koje je ona bila kriva, poevi od perioda kada je s
Temple Gaultom bila na ubilakom pohodu po Virginiji, do New Yorka, gdje je

Gault ubijen. I sada ovo. Postoji mogunost da je bilo jo pet, a moda i vie,
ubojstava.
- Poznata mi je povijest gospoice Grethen. ak predobro, rekla je
doktorica Ensor. Nije bila neprijateljski raspoloena, ali sada se obrambeni ton
uvukao u njezin glas. Moete biti sigurni da je Kirby s njom postupao kao sa
svim drugim pacijentima na strogo uvanom zatvorenom odjelu.
- U njezinim psihijatrijskim procjenama nema gotovo nikakvih korisnih
podataka, prekinula sam je.
- Otkud biste vi mogli znati za njezine zdravstvene nalaze.? Zato to sam
lan ATF- ove nacionalne intervencijske ekipe koja istrauje sva ta ubojstva
povezana s poarima, odmjeravala sam rijei. A radim i s FBI-em, kao to sam
ve napomenula. Svi sluajevi o kojima govorim pod mojom su nadlenou,
zato to sam savjetnik pri slubi uvanja zakona na federalnoj razini. Ali moja
dunost nije da nekoga uhitim, niti da oblatim instituciju kao to je vaa. Moj je
posao da dovedem pravdu pred mrtve i pruim mir, koliko je to mogue, onima
koje su ti mrtvi za sobom ostavili. Da bih u tome uspjela, prisiljena sam uiniti
sve to je u mojoj moi da sprijeim jo neiju smrt. Carrie e ponovno ubiti.
Moda ve i je.
Upraviteljica je na trenutak zautjela. Pogledala sam kroz prozor i vidjela
kako se tamnoplavi helikopter na platformi izvlai iz hangara van na asfaltiranu
pistu.
- Doktorice Scarpetta, to elite da uinimo? doktorica Ensor konano je
progovorila, napetim i uzrujanim glasom.
- Je li Carrie imala socijalnog radnika? Nekakvu dodijeljenu zakonsku
pomo? Nekoga s kime je zaista razgovarala? upitala sam. Sigurno. Provodila je
velik dio vremena s forenzikim psihologom, ali on nije lan naeg osoblja,
nego uglavnom dolazi ovamo da procijeni pacijenta i da ga preporui sudu.
- Onda ga je vjerojatno izmanipulirala, rekla sam, promatrajui Lucy kako
se penje u helikopter i zapoinje s pregledavanjem komandi prije polijetanja.
Tko jo? Postoji li jo netko kome se mogla pribliiti?
- Njezina odvjetnica. Da, dodijeljena zakonska pomo. Ako elite
razgovarati s njom, to se moe urediti.
- Ja sada kreem s aerodroma, rekla sam. Trebali bismo sletjeti za
priblino tri sata. Imate li platformu za slijetanje helikoptera? Ne sjeam se da je
itko ikada ovdje sletio, ali ima nekoliko parkova u blizini. Bit e mi drago da
doem po vas.
- Mislim da to nee biti potrebno. Pretpostavljam da emo sletjeti vrlo
blizu.
- Onda u vas priekati i odvesti do njezine odvjetnice ili kamo li ete ve
trebati ii.
- eljela bih vidjeti uvaricu Carrie Grethen i mjesta na kojima je
provodila vrijeme.
- to god vam treba.

208

- Vrlo ste ljubazni, rekla sam.

Lucy je otvarala razne poklopce, da provjeri razinu goriva, instalacije i
sve drugo to bi moglo poi po zlu, prije no to se dignemo. Bila je okretna i
znala je to radi, a kada se uspentrala na vrh trupa helikoptera da provjeri glavni
rotor, upitala sam se koliko se helikopterskih nesrea dogodilo na tlu. Tek kada
sam se popela na sjedite za kopilota, primijetila sam vojni automat AR-15 u
stalku iza njezinih lea, i istovremeno sam shvatila da komande preda mnom
nisu bile uklonjene. Putnici nisu smjeli imati pristup palicama skupnog i
ciklikog koraka, a none pedale za antirotaciju trebale su biti dovoljno udaljene
da ih neupueni ne bi sluajno nagazili.
- to je ovo? upitala sam Lucy, dok sam zakopavala svoj sigurnosni
pojas.
- Pred nama je dug let.
Nagazila je nekoliko puta na gas da provjeri klizi li sve i hvata li dobro.
- To shvaam, rekla sam.
- Let preko itave drave je dobra prilika da se oproba u tome. Podigla je
polugu skupnog koraka i izvodila pokrete u obliku velikih slova X polugom
ciklikog koraka.
- Da se oprobam u emu? upitala sam, dok je uzbuna u meni rasla.
- U letenju, s obzirom na to da treba samo drati visinu i brzinu i
odravati helikopter u ravnini, i to je sve.
- Nikako. Pritisnula je tipku za pokretanje motora i on je zabrujao.
Dakako.
Lopatice su se poele okretati, a rika se vjetra pojaavala.
- Ako bude letjela sa mnom, rekla je moja neakinja, pilot i slubeni
instruktor letenja, nadglasavajui buku, onda bih voljela da znam moe li
pomoi, ako bude ikakvih problema, OK?
Nisam vie nita rekla, a ona je okretala polugu za gas, poveavajui broj
okretaja u sekundi. Kvrcnula je prekidae i isprobala upozoravajua svjetla, a
zatim ukljuila radio. Stavile smo slualice s mikrofonom na glavu i Lucy nas je
podigla s platforme. Kao da je gravitacija odjednom odustala od nas. Lucy nas
je okrenula u vjetar i poveavala brzinu kretanja, sve dok se nije inilo da
helikopter lebdi sam od sebe. Popele smo se iznad drvea, a kada smo odmakle
od tornja i grada, sunce na istoku ve je bilo visoko i Lucy je zapoela s prvom
lekcijom.
Veina mi je komandi ve bila poznata i znala sam koja emu slui, ali
moje znanje glede toga kako se njima upravlja bilo je vrlo ogranieno. Nisam
znala, na primjer, da kada podigne polugu skupnog koraka i povea snagu,
helikopter skree desno, to znai da mora spustiti lijevu antirotacijsku pedalu
da poniti zakretni moment glavnog rotora i zadri letjelicu na kursu. Ako ti
se pak poveava visina, zahvaljujui povlaenju poluge skupnog koraka prema
gore, gubi na brzini, to znai da mora pritisnuti polugu ciklikog koraka
prema naprijed. I tako dalje. To je bilo kao da sviram bubnjeve najbolje to

znam, samo sam u ovom trenutku morala paziti na to da se ne sudarimo s

tupavim pticama, tornjevima, antenama i ostalim letjelicama.
Lucy je bila vrlo strpljiva i vrijeme je brzo prolazilo. Vozile smo brzinom
od sto deset vorova. Do vremena kada smo stigli sjeverno od Washingtona,
bila sam u stanju odravati helikopter relativno ujednaeno i istovremeno
usklaivati smjer na iroskopu s onim na kompasu. Kurs nam je bio O50
stupnjeva, i premda nisam mogla paziti ni na to vie, kao na primjer, na Global
Positioning System ili GPS, Lucy je rekla da nas sasvim dobro odravam na
kursu.
- Imamo mali avion na tri sata od nas, rekla je u mikrofon. Vidi ga?
- Da. Onda kai, tally-ho. I avion je iznad horizonta. To vidi, zar ne?
- Tally-ho.
Lucy se nasmijala. Ne tako. Tally-ho ne znai poruka primljena. I ako je
neto iznad horizonta, onda to znai i da je iznad nas. To je vano, jer ako su
obje letjelice na horizontu i ona koju gledamo ne izgleda kao da se mie, onda
to znai da je na naoj visini i da leti od nas, ili ravno prema nama. Bilo bi
pametno posvetiti pozornost tome i skuiti koje je od toga dvoga, zar ne?
Njezine su se poduke nastavile sve dok se na vidiku nisu pojavile siluete
nebodera New Yorka. Nakon toga nisam imala vie to traiti s komandama.
Lucy nas je prevezla tik iznad Kipa slobode i otoka Ellis, gdje su se davno
okupili moji talijanski preci da ponu od niega u svijetu mogunosti. Grad se
okupljao oko nas; zgrade u financijskom dijelu bile su zastraujue velike.
Letjele smo na stopedeset metara visine, a sjena naeg helikoptera, klizila je
ispod nas po povrini vode. Bio je vru, vedar dan i turistiki helikopteri
odraivali su svoje rute dok su drugi prevozili razne direktore koji su imali sve
osim vremena.
Lucy je imala pune ruke posla s radijem i kontrola leta kao da nas nije
htjela priznati jer je zrani promet bio toliko gust i kontrolori nisu bili jako
zainteresirani za letjelicu koja leti ispod dvjesto deset metara. Na ovoj visini u
ovom gradu, vrijedilo je pravilo: ugledaj i izbjegni i to je otprilike bilo sve.
Slijedile smo East River preko mostova Brooklyna, Manhattana i
Williamsburga, kreui se brzinom od devedeset vorova iznad puzeih lepera
smea, tankera s gorivom i bijelih turistikih brodica to su kruile du obale.
Dok smo prolazili pokraj propalih zgrada i starih bolnica Roosevelt Islanda,
Lucy je obavijestila La Guardiu to radimo. Sada se Ward's Island nalazio ravno
ispred nas. Naziv Hell Gate sasvim je odgovarao dijelu rijeke kod jugozapadnog
vrha otoka. Ono to sam znala o Ward's Islandu bilo je rezultat mojeg trajnog
zanimanja za povijest medicine. Za taj je otok vrijedilo isto to i za mnoge
druge otoke New Yorka u ranijim danima, a to je da su bili mjesta egzila za
zatvorenike, bolesnike i mentalno oboljele. Koliko sam se mogla prisjetiti,
prolost Ward's Islanda bila je osobito nesretna, jer je polovicom osamnaestoga
stoljea to bila ustanova bez grijanja i tekue vode, gdje su stavljali u karantenu
ljude s tifusom, a idove, izbjeglice iz Rusije, smjetali u velika skladita. Na

210

prijelazu stoljea, na otok su premjestili gradski azil za luake. Uvjeti su tu

danas sigurno bili bolji, iako su stanovnici postali maniniji od onih iz
prethodnog stoljea. Bolesnici su imali klimatizaciju, odvjetnike i hobije. Imali
su pristup stomatolokoj i zdravstvenoj njezi, psihoterapiji, grupama za psihiku
potporu i organiziranim sportskim aktivnostima.
Uli smo u zrani prostor B klase iznad Ward's Islanda na naizgled
civiliziran nain, letei nisko iznad zelenih parkova osjenanima drveem, dok
su se rune, ukastosmee ciglene visokokatnice Psihijatrijskog centra
Manhattan, Djejeg psihijatrijskog centra i Kirbyja, nazirale ravno ispred nas.
Triborough Bridge Parkway protezao se preko sredine otoka i na njemu se
smjestio, potpuno neprimjereno, mali otvoreni cirkus s bijelo ispruganim
atorima, ponijima i artistima na uniciklima. Gledala ih je jedna grupica ljudi.
Mogla sam prepoznati djecu kako jedu eernu vatu i pitala sam se zato nisu u
koli. Malo dalje na sjeveru nalazilo se postrojenje za odlaganje otpadnih voda i
vatrogasna akademija New York Cityja, gdje je kamion s ljestvama vjebao
okretanje na parkiralitu.
Centar za forenziku psihijatriju smjestio se u zgradi od dvanaest katova s
prozorima neprozirnih stakala zatienima elinim reetkama i naikan
jedinicama za klimatizaciju. Neuredni navoji otre ice savijali su se u lukovima
preko staza i prostora za rekreaciju, da bi sprijeili bijeg bolesnika, no Carrie se
ipak oito vrlo lako snala. Rijeka je ovdje bila iroka oko kilometar i pol,
namrekana i zloslutna, brze struje, pa sam pretpostavljala da nije vjerojatno da
je itko prepliva. No, tu je bio mali drveni most, kako su mi rekli. Bio je obojen
zelenkastim preljevom oksidiranog bakra i nalazio se moda kilometar i dvjesto
metara junije od Kirbyja. Rekla sam Lucy da preleti iznad njega. Iz zraka sam
mogla vidjeti ljude kako prelaze preko njega u oba smjera, ulazei i izlazei iz
Harlemove stambene etvrti na East Riveru.
- Ne vidim kako je mogla prijei prijeko usred bijela dana, rekla sam
Lucy kroz mikrofon. Netko ju je sigurno vidio. Ali, ak i da je mogla prijei i
uspjeti u tome, to je mogla uiniti kao sljedee? Policija je vrlo brzo preplavila
itavo ovo mjesto, osobito zonu s druge strane mosta. I kako li je samo dola do
okruga Lehigh?
Lucy je polagano kruila na sto pedeset metara visine, a lopatice rotora
glasno su udarale. Vidjeli su se ostaci trajekta koji je u jednom povijesnom
trenutku omoguio prolaz iz East River Drivea na 106. ulicu, te ruevine
stupova mosta, koji se sveo na gomilu trulog, kreozotom premazanog drveta to
stri s malog otvorenog polja na zapadnoj strani Kirbyja u neprijateljsku rijeku.
Polje je izgledalo pogodno za slijetanje, jedino to smo se morali drati blie
rijeci, nego ianom mreom natkrivenim puteljcima i klupama bolnice.
Dok je Lucy obavljala visoko izvianje, ja sam gledala ljude na tlu. Svi su
bili odjeveni u civilnu odjeu. Neki su se protezali i leali na travi, drugi na
klupama, a neki etali niz puteljke izmeu zahralih bavi za smee. ak i s
visine od sto pedeset metara, prepoznala sam one specifino neuredne

bolesnike, u neprikladnoj odjei i neobina naina hoda, kako ve izgledaju i

hodaju neizljeivo slomljeni ljudi. Oni su, kao skamenjeni, buljili prema gore u
nas koje smo letjele iznad tog podruja, gledajui gdje bi nas mogli doekati
problemi kao to su kabeli struje, iana uad i mekano, neravno tlo. Nisko
izvianje potvrdilo je da je nae sputanje sigurno, a do tada je iz zgrada izalo
jo vie ljudi. Oni koji su ostali unutra, gledali su kroz prozore ili stajali na
dovracima da mogu vidjeti to se dogaa.
- Moda smo trebale pokuati sletjeti na jednom od parkova, rekla sam.
Nadam se da neemo izazvati nemire.
Lucy je lebdjela na metar i pol od tla, a korov i visoka trava silovito su se
povijali. enka fazana sa svojim potomstvom bila je primjereno prestraena te
su svi zajedno zbrisali niz obalu, meu rogoz, izvan vidnog polja. Bilo je teko
zamisliti da neto tako nevino i ranjivo ivi tako blizu poremeenog
ovjeanstva. Odjednom sam se sjetila Carriena pisma, njezina neobinog opisa
Kirbyjeve adrese kao Trga fazana. to mi je htjela time rei? Da je i ona vidjela
fazane? Ako je, zato bi to bilo vano?
Helikopter se graciozno spustio na zemlju i Lucy je povukla ruicu gasa u
prazan hod. Trebalo je ekati dvije vrlo duge minute da se ugasi motor. Lopatice
su se vrtjele kao digitalne sekunde, a bolesnici i bolniko osoblje i dalje su
mirno zurili. Neki su stajali savreno mirni, pribijajui nas ukoenim pogledima,
dok su drugi, nesvjesni stvarnosti, tresli ogradu ili hodali uz nagle nevoljne
trzaje tijela, zurei u zemlju. Starac koji je motao cigaretu je mahnuo, ena u
vitlerima je mrmljala, a mladi sa slualicama na glavi poeo je plesati na
ploniku uvijajui koljena. U nae ime, kako se inilo.
Lucy je okrenula polugu gasa u ler do prestanka rada motora i zakoila
glavni rotor, potpuno sve ugasivi. Kad su se lopatice konano zaustavile, a mi
izale van, iz okupljene gomile mentalno poremeenih i onih koji su se o njima
brinuli, pojavila se jedna ena. Usprkos vruini, bila je u elegantnom kostimu
uzorka riblja kost i sakou. Tamna joj je kosa bila kratko oiana i elegantnog
stila. Odmah sam znala da je to doktorica Lydia Ensor, a inilo se da je i ona za
mene tono pretpostavila tko sam, jer dok se predstavljala, prvo je stisnula ruku
meni, a zatim Lucy.
- Moram primijetiti da ste izazvale mnogo uzbuenja, rekla je s blagim
osmijehom.
- Ispriavam se zbog toga, rekla sam. Ne brinite.
- Ja ostajem uz helikopter, javila se Lucy. Jesi li sigurna? upitala sam je.
- Sigurna sam, odgovorila je, promatrajui prijeteu guvu oko nas.
- Veina njih su vanjski pacijenti iz psihijatrijskog centra tamo prijeko,
doktorica Ensor je pokazala na drugu visokokatnicu. iz Odisejeve Kue.
Kimnula je prema mnogo manjoj zgradi od opeke, to se nalazila izvan
Kirbyja, za koju se inilo da ima vrt i izrovani asfaltirani teniski teren s
oteenom mreom to se ljuljala na vjetru.
- Droga, droga i samo droga, dodala je. Ulaze unutra na savjetovanje i

212

onda ih uhvatimo kako, na izlasku, motaju joint.

- Bit u tono tu, rekla je Lucy. Ili mogu otii po gorivo i onda se vratiti,
dodala je, gledajui me.
- Radije bih da prieka, rekla sam.
Doktorica Ensor i ja krenule smo na nau kratku etnju do Kirbyja,
opkoljene uarenim oima koje su se prelijevale crnom, neopisivom boli i
mrnjom. Mukarac s raupanom bradom vikao nam je da se eli provozati,
gestikulirajui neto prema nebesima, maui rukama kao ptica i skaui na
jednoj nozi. Bijesna lica bila su u nekim drugim carstvima, ili praznim, ili
ispunjenim gorkim prijezirom koji je mogao doi jedino iz toga to su oni bili
unutra i gledali van na ljude poput nas koji nisu bili porobljeni drogama ili
demencijom. Mi smo bili privilegirani. Mi smo bili oni koji ive. Mi smo bili
bogovi u oima onih koji su nemoni da uine ita drugo, osim da unite sebe i
druge. I mi smo na kraju dana ili svojim kuama.
Ulaz u Centar za forenziku psihijatriju Kirby bio je obian ulaz, kao u
svim dravnim institucijama, sa zidovima obojenim u istu zelenkastu boju kao i
mosti preko rijeke. Doktorica Ensor odvela me iza ugla do gumba u zidu, koji
je pritisnula.
- Pribliite se interfonu. Odjednom se zauo glas kao da pripada
arobnjaku iz Oza.
Nastavila je bez dodatnih uputa i progovorila u interfon. Doktorica Ensor,
rekla je.
- Da, efice. Glas je postao ljudski. Samo naprijed.
Ulaz u srce Kirbyja izgledao je uobiajeno za kaznionicu, s hermetiki
zatvorenim vratima, koja nikada nisu doputala da dvoja od njih budu otvorena
u isto vrijeme, te s objeenim upozorenjima o unoenju zabranjenih predmeta,
kao to su vatreno oruje, eksplozivi, municija, alkohol ili predmeti od stakla.
Bez obzira na to koliko politiari, zdravstveni radnici i ACLU bili neumoljivi,
ovo nije bila bolnica. Bolesnici su bili zatvorenici, nasilni zloinci koji su se
nali u strogo uvanoj ustanovi, jer su silovali i tukli. Jedni su izreetali svoju
obitelj, drugi zapalili vlastitu majku, trei rasporili svoje susjede i raskomadali
ljubavnika. Oni su bili udovita koja su postala zvijezde, poput Roberta
Chambersa iz uvenog Yuppie ubojstva ili Rakowitza koji je ubio i skuhao
svoju djevojku te navodno dijelovima njezinog tijela hranio skitnice, ili Carrie
Grethen koja je bila puno gora od svih njih.
Zeleno obojena vrata od ipki otkljuala su se uz elektroniki kljocaj i
uvari javnog reda u plavim uniformama bili su vrlo ljubazni prema doktorici
Ensor, a i prema meni takoer, s obzirom na to da je bilo oito da sam njezina
goa. Meutim, morale smo proi kroz detektor za metal i nae su torbice bile
temeljito pregledane. Bilo mi je neugodno kada su me podsjetili da se smije ui
s lijekom samo u koliini dovoljnoj za jednu dozu, a ja sam imala Motrina,
Immodiuma, Tumsa i aspirina dovoljno da opskrbim itav odjel.
- Gospoo, vi se sigurno ne osjeate dobro, rekao je dobrohotno jedan od

uvara.
- Nakupi se, rekla sam, zahvalna to sam zakljuala svoj pitolj u
kovei, koji je ostao sigurno pohranjen u prtljaniku helikoptera. Pa, morat u
sve to zadrati, dok ne izaete. ekat e vas tono tu, OK? Ne zaboravite uzeti.
- Hvala, rekla sam, kao da mi je upravo uinio uslugu.
Bilo nam je doputeno da proemo kroz sljedea vrata na kojima je pisalo
upozorenje: Ne drite se rukama za reetke. Zatim smo se nale u golim,
bezbojnim hodnicima, zaokreui oko uglova, prolazei pokraj zatvorenih vrata
iza kojih su se obavljala sasluavanja.
- Trebate shvatiti da su zakonski dodijeljeni odvjetnici zaposleni u
Druvu za zakonsku pomo, koja je neprofitna, privatna organizacija pod
ugovorom s gradom New Yorkom. Jasno, osoblje koje im radi ovdje dio je
njihova odjela za kriminal. Oni ne pripadaju zaposlenicima Kirbyja.
Htjela je biti sigurna da razumijem.
- Premda, nakon to provedu ovdje odreeni broj godina, sigurno se mogu
sprijateljiti s mojim osobljem, nastavila je govoriti, dok smo hodale, a nae pete
kuckale po keramikim ploicama. Dotina odvjetnica, koja je radila s
gospoicom Grethen otpoetka, najvjerojatnije e se opirati odgovoriti na naa
pitanja.
Letimino me pogledala.
- Nad time nemam kontrolu, rekla je.
- Potpuno razumijem, odgovorila sam. Da se neki javni branitelj ili
zakonski zastupnik meni ne opire, pomislila bih da se svijet promijenio.
Zakonska pomo za mentalnu higijenu nalazila se zagubljena negdje u
unutranjosti Kirbyja i ja sam se samo mogla zakleti da se nalazila na prvom
katu. Upraviteljica mi je otvorila drvena vrata i zatim me uvela u mali ured koji
je bio toliko nakrcan papirima da su stotine dosjea sa sluajevima bile naslagane
u hrpama na podu. Odvjetnica iza stola izgledala je katastrofalno, u lampavoj
odjei i s divljaki sitno nakovranom crnom kosom. Bila je debela, velikih
grudi kojima bi grudnjak dobro doao.
- Susan, ovo je doktorica Kay Scarpetta, glavna sudska patologinja u
Virginiji, rekla je doktorica Ensor. Tu je zbog Carrie Grethen, kao to znate.
Doktorice Scarpetta, ovo je Susan Blaustein.
- Dobro, rekla je gospoica Blaustein, koja nije imala namjeru ni ustati,
niti se rukovati sa mnom. Jednostavno je nastavila paljivo listati debeli saetak
zakonskog predmeta.
- Onda, ostavljam vas. Susan, vjerujem da ete vi doktorici Scarpetti
pokazati odjel, u protivnom, nai u nekoga od osoblja da to uini, rekla je
doktorica Ensor, i ja sam mogla proitati iz pogleda koji mi je uputila kako zna
da sam pred paklenim obilaskom.
- Nema problema.
Aneo uvar zloinaca imala je bruklinski naglasak, toliko grub i zgusnut,
da ovjek odmah pomisli na teglenjak smea.

214

- Sjednite, rekla mi je, kada je upraviteljica nestala. Kada je Carrie stigla

ovamo? upitala sam.
- Prije pet godina.
Nije htjela podii pogled sa svojih papira.
- Svjesni ste njezine povijesti, sluajeva ubojstava koji tek trebaju doi na
sud u Virginiji?
- Svjesna sam ja svega i svaega.
- Carrie je pobjegla odavde prije deset dana, desetoga lipnja, nastavila
sam. Je li netko dokuio kako se to dogodilo?
Blausteinova je okrenula stranicu i dohvatila svoju alicu kave. Nije se
pojavila na veeri. To je sve, odgovorila je. Bila sam okirana, kao i svi, kada je
nestala.
- Kladim se da jeste, rekla sam.
Okrenula je drugi list, ali ipak me morala pogledati. Sada mi je bilo dosta.
- Gospoice Blaustein, rekla sam vrstim glasom, naslonivi se na njezin
stol. Uza sve duno potovanje prema vaim klijentima, biste li eljeli uti neto
o mojim? Biste li eljeli uti o mukarcima, enama i djeci koji su bili
iskasapljeni rukom Carrie Grethen? Malom djeaku otetom iz prodavaonice 7Eleven, kamo ga je majka poslala po konzervu juhe od gljiva? Bio je ustrijeljen
u glavu, a dijelovi njegova mesa bili su uklonjeni da bi se sakrili tragovi ugriza,
njegovo jadno tijelo ostavljeno samo u gaicama i naslonjeno na kontejner pod
ledenom kiom?
- Rekla sam vam, znam za sluajeve. Nastavila je raditi.
- Predlaem vam da odloite taj saetak i posvetite pozornost meni,
upozorila sam je. Moda sam ja sudska patologinja, ali sam takoer i odvjetnica
i vai trikovi vas kod mene nee nikamo dovesti. Vas je jednostavno zadesilo da
zastupate enu psihopata koja je, dok sada razgovaramo, vani i ubija ljude.
Nemojte da na kraju saznam da ste imali informaciju koja je mogla spasiti neiji
ivot, a niste mi je rekli.
Pogledala me hladnim i arogantnim oima, jer jedina mo koju je imala u
ivotu bila je da brani gubitnike i zavlai ljude poput mene.
- Samo da vam osvjeim pamenje, nastavila sam. Otkad je vaa
klijentica pobjegla iz Kirbyja, vjeruje se da je ili ubila ili sudjelovala u ubojstvu
u dva sluaja, koja su se dogodila u razmaku od nekoliko dana. Okrutna,
brutalna ubojstva koja su se pokuala zamaskirati podmetanjem poara. Tim su
poarima prethodili drugi sluajevi ubojstava s poarom za koja sada vjerujemo
da su povezani, premda je u to vrijeme vaa klijentica jo bila zatoena ovdje.
Susan Blaustein je utjela, zurei u mene. Moete li mi pomoi oko toga?
- Svi moji razgovori s Carrie su povjerljivi. Sigurna sam da to znate, dala
je primjedbu, no ipak sam vidjela da ju je zanimalo to to govorim.
- Vjerojatno se povezala s nekim izvana? nastavila sam. Ako je to tono,
kako i s kime?
- Recite vi meni.

- Je li vam ikada priala o Templeu Gaultu? Povjerljivo.

- Znai da jest, rekla sam. Naravno, da jest. Nije vam mogla ne rei. Jeste
li znali da mi je pisala, gospoice Blaustein, traei da je doem posjetiti i da joj
donesem fotografije s Gaultove obdukcije?
Nije rekla nita, ali oi su joj se vratile u ivot.
- Pregazio ga je vlak u Boweryju. Raznio ga du tranica. Jeste li vi
obavili njegovu obdukciju? upitala je.
- Ne. Zato bi onda Carrie od vas traila fotografije, doktorice Scarpetta?
- Zato to je znala da ih mogu nabaviti. Carrie ih je eljela vidjeti, krv i
meso, i sve zajedno. To se dogodilo ni tjedan dana prije no to je pobjegla.
Samo se pitam jeste li vi znali da je slala takva pisma? Jasna indikacija, po
mojem miljenju, da je unaprijed smislila sve to je trebalo poslije napraviti.
- Ne.
Blausteinova je uperila prst u mene.
- Carrie je razmiljala samo o tome kako su njoj natovarili krivicu za
zloine, jer se FBI zapetljao kao pile u kuine i trebao je sve to nekome priiti,
izbacila je optubu.
- Vidim da itate novine.
Lice joj je postalo ljutito.
- Razgovarala sam s Carrie pet godina, rekla je. Nije ona spavala s FBIem, zar ne?
- Na neki nain je. Pomislila sam na Lucy. I iskreno reeno, gospoice
Blaustein, nisam ovdje da mijenjam vae miljenje o vaoj klijentici. Tu sam
zato da istraim brojne smrti i uinim to mogu da sprijeim nove.
Carriena po zakonu dodijeljena odvjetnica ponovno je poela kopati po
papirima.
- ini mi se da je razlog Carrieina tako dugog boravka ovdje bio taj to
svaki put kada bi se napravila evaluacija njezina mentalnog statusa, vi biste se
pobrinuli da svima bude jasno kako jo nije uspostavila kompetenciju, nastavila
sam. to bi znailo da je ona bila toliko duevno bolesna da nije bila ni svjesna
optubi kojima je terete? A opet je morala biti nekako svjesna svoje situacije,
jer kako bi drugaije izmislila sve ono o FBI-evoj namjetaljki? Ili ste to
izmislili vi?
- Ovaj sastanak je upravo zavrio, objavila je Blausteinova, i da je bila
sudac, tresnula bi ekiem o stol.
- Carrie nije nita drugo doli simulant, rekla sam. Ona je to odigrala,
izmanipulirala. Da pogodim. Bila je vrlo deprimirana, nije se mogla sjetiti
niega u trenutku kada bi to bilo vano. Vjerojatno je bila na Ativanu, koji na
nju nije djelovao. Ona je oito imala energije pisati pisma. I koje je jo
privilegije mogla uivati? Telefon? Fotokopiranje?
- Bolesnici imaju graanska prava, Blausteinova je rekla jednolinim
glasom. Bila je vrlo tiha. esto je igrala ah i karte. Voljela je itati. Postojale su
olakavajue i oteavajue okolnosti u vrijeme tih zloina i ona nije bila

216

odgovorna za svoja djela. Strano se kajala.

- Carrie je uvijek bila odlina kad je trebala prodati priu, rekla sam.
Uvijek majstor u tome da dobije to eli, a eljela je biti ovdje dovoljno dugo da
povue sljedei potez. I sada ga je povukla.
Otvorila sam svoju torbicu i izvadila kopiju Carrieina pisma koje mi je
napisala. Bacila sam ga pred Blausteinovu.
- Obratite osobitu pozornost na povratnu adresu na vrhu pisma. Trg
fazana br. 1, enski odjel Kirby'; rekla sam.
- Imate li kakvu ideju to je pod time mislila? Ili biste eljeli riskirati da
pogaam?
- Nemam pojma. itala je pismo, zbunjena izraza lica.
- Vjerojatno je ovaj dio Trg fazana br.1. igra rijei na Trg Hogana br. 1.
ili je to adresa dravnog tuioca koji bi je na kraju sudski gonio.
- Nemam blagog pojma to se dogaalo u njezinoj glavi. Vratimo se na
fazane'; rekla sam zatim. Imate fazane uz obalu rijeke odmah izvan vaih vrata.
- Nisam primijetila.
- Ja jesam, jer smo sletjeli tamo na polje. I tono, ne biste ih primijetili
ako niste pregazili pola jutra prerasle trave i korova i doli do ruba vode, pokraj
starog potpornja.
Nije rekla nita, ali mogla sam vidjeti da postaje uznemirena. Moje
pitanje je kako je Carrie, ili bilo tko od zatvorenika, znao za fazane?
Jo je utjela.
- Znate vrlo dobro zato, zar ne? pritiskala sam je. Zurila je u mene.
- Strogo uvani bolesnik nikada ne bi trebao doi na to polje, ak mu se ni
pribliiti, gospoice Blaustein. Ako ne elite sa mnom o tome razgovarati, onda
u jednostavno prepustiti policiji da se pozabavi vama, s obzirom na to da je
Carriein bijeg ovih dana jedan od prioriteta slubama uvanja zakona. Uistinu,
sigurna sam da va tovani gradonaelnik nije sretan glede nastavljanja loeg
publiciteta koji Carrie donosi gradu, koji je postao ponosan na to da pobjeuje
kriminal.
- Ne znam kako je Carrie znala, gospoica Blaustein je konano
prozborila. Sada prvi put ujem za jebene fazane. Moda joj je netko od osoblja
neto rekao. Moda tko od dostavljaa iz trgovine, netko izvana, drugim
rijeima, poput vas.
- Kakve prodavaonice?
- Programi privilegija bolesnika doputaju im da zarade kredite ili novac
za troenje u prodavaonici. Uglavnom grickalice. Imaju dostavu jedanput na
tjedan i moraju troiti vlastiti novac.
- Odakle je Carrie dobivala novac? Blausteinova nije eljela rei. Kojim
su danom bile dostave?
- Ovisi. Obino rano u tjednu, ponedjeljkom ili utorkom, uglavnom kasno
poslije podne.
- Pobjegla je kasno poslije podne, u utorak, rekla sam. Tono. Oi su joj

postale tvrde.
- to je s dostavljaem? potom sam zapitala. Je li se itko potrudio
provjeriti imaju li on ili ona kakve veze s tim?
- Dostavlja je bio on, rekla je Blausteinova bez ikakva osjeaja. Nitko ga
do sada nije uspio locirati. Bio je zamjena za radnika, koji je vjerojatno bio na
bolovanju.
- Zamjena? Tako je. Carrie je zanimalo vie od prenih krumpiria! Glas
mi se povisio. Dajte da pogodim. Dostavljai nose uniforme i voze kombi.
Carrie odjene uniformu i ieta ravno van sa svojim dostavljaem. Ulazi u kombi
i izlazi iz ove ustanove.
- pekulacije. Ne znamo kako je izala.
- Oh, mislim da znate, gospoice Blaustein. I pitam se niste li pomogli
Carrie novano, takoer, s obzirom na to da vam je bila tako posebna tienica.
Ustala je i ponovno uprla prstom u mene.
- Ako me optuujete da sam joj pomogla pri bijegu. Pomogli ste joj na
ovaj ili onaj nain, presjekla sam je.
Borila sam se sa suzama, mislei na Carrie kako slobodno eta ulicama,
mislei na Bentona.
- udovite jedno, rekla sam joj, gledajui je u oi vrelim pogledom.
Voljela bih da provedete samo jedan dan sa rtvama. Samo jedan prokleti dan,
da stavljate svoje ruke u njihovu krv i dodirujete njihove rane. Nevini ljudi koje
Carrie ovog svijeta mesare iz zabave. Mislim da ima jo nekih ljudi koji ba ne
bi bili sretni kad bi saznali za Carrie, njezine privilegije i nerazjanjen izvor
prihoda, rekla sam. Osim mene.
Prekinulo nas je kucanje na vratima i ula je doktorica Ensor. Pomislila
sam da bih vas ja mogla povesti u razgledanje, rekla mi je. Izgleda da je Susan
prezaposlena. Jeste li zavrile? upitala je zakonski dodijeljenu odvjetnicu.
- Skoro. Vrlo dobro, rekla je uz hladan osmijeh.
Tada sam shvatila da je upraviteljici bilo savreno jasno koliko je Susan
Blaustein zlorabila svoju mo, povjerenje i obinu pristojnost drugih ljudi. Na
kraju, Blausteinova je manipulirala bolnicom koliko i Carrie.
- Hvala, rekla sam upraviteljici.
Otila sam, okrenuvi lea Carrieinoj braniteljici. Da Bog da se pekla u
paklu, pomislila sam.
Slijedila sam ponovno doktoricu Ensor, ovaj put u prostrano dizalo od
nehrajueg elika koje se otvorilo prema praznom hodniku be boje,
zatvorenom tekim crvenim vratima kroz koja se moglo ui samo uz ifru. Sve
se snimalo zatvorenim krugom TV kamera. Carrie je navodno uivala raditi na
programu o kunim ljubimcima, to je ukljuivalo dnevne posjete jedanaestom
katu, gdje su se ivotinje drale u kavezima u maloj sobi s pogledom na otru
icu.
Menaerija je bila prigueno osvijetljena i vlana, ispunjena mousnim
mirisom ivotinja i drvenim iverjem i zvukovima kandica koje jurcaju po podu

218

kaveza. Bilo je papigica, zamoraca i ruskih patuljastih hraka. Na stolu se

nalazila kutija zemlje s bogato izraslim njenim izdancima mladica.
- Ovdje uzgajamo vlastito sjemenje za ptice, objasnila je doktorica Ensor.
Ohrabrujemo bolesnike da ga uzgajaju i prodaju. Naravno, ne govorimo o
masovnoj produkciji. Ovo jedva da dostaje za nae vlastite potrebe, a kao to
vidite po ovome to se nalazi u nekim kavezima i na podu, bolesnici su skloni
hraniti svoje ljubimce kuglicama sira i prenim krumpiriima.
- Carrie je bila ovdje gore svaki dan? upitala sam.
- Tako sam saznala, provjeravajui to je sve radila dok je bila ovdje...
Napravila je stanku, traei pogledom po kavezima, dok su se ivotinjice s
ruiastim nosiima trzale i grebale.
- Oito nisam znala sve u to doba. Na primjer, sluajno, tijekom est
mjeseci dok je Carrie nadgledala program kunih ljubimaca, imali smo neobian
broj smrtnih sluajeva i neobjanjivih nestanaka. Papigica ovdje, hrak ondje.
Bolesnici bi uli i nali svoje ljubimce mrtve u kavezima ili bi vrata kaveza bila
otvorena a ptica se nigdje ne bi mogla pronai.
Vratila se u hodnik, vrsto stisnutih usnica.
- Velika teta to niste bili tu u tim prilikama, suho je rekla. Moda ste mi
mogli rei od ega umiru. Ili od koga.
Na kraju hodnika nalazila su se jo jedna vrata, a ta su vodila u malu,
prigueno osvijetljenu sobu gdje se na obinom drvenom stolu nalazio relativno
suvremen kompjuter s pisaem. Takoer sam primijetila utinicu za telefon u
zidu. Zle slutnje smraile su mi misli jo prije no to je doktorica Ensor
progovorila.
- Ovdje je Carrie provodila moda najvei dio svoga slobodnog vremena,
rekla je. Kao to nesumnjivo znate, ima iroko znanje o kompjuterima. Bila je
izuzetno dobra u poticanju drugih bolesnika da naue raditi na kompjuteru i PC
je bio njezina ideja. Predloila je da naemo donatore za rabljenu opremu i sada
imamo po jedan kompjuter i pisa na svakom katu.
Prila sam terminalu i sjela ispred njega. Udarivi tipku, iskljuila sam
screen saver i na ekranu pogledala sliice raspoloivih programa.
- Dok su bolesnici ovdje radili, upitala sam, jesu li bili pod nadzorom?
- Ne. Uveli bi ih unutra, a vrata bi se zatvorila i zakljuala za njima. Jedan
sat kasnije, odveli bi ih natrag na njihov odjel. Zamislila se. Prva bih priznala da
sam bila impresionirana brojem bolesnika koji su poeli uiti koritenje
programa za obradu teksta i u nekim sluajevima tabline kalkulatore.
Otila sam na ameriku mreu America Online i prozori na ekranu
zatraio je da unesem korisniko ime i lozinku. Upraviteljica je promatrala to
radim.
- Naravno da nisu imali pristup Internetu, rekla je. Kako znamo?
- Kompjutori nisu spojeni na Internet, odgovorila je.
- Ali imaju modeme, rekla sam. Odnosno, barem ovaj ima. Ne spaja se s
Internetom samo zato to nema telefonske ice uvedene u telefonsku utinicu.

Pokazala sam u malenu utinicu u zidu, a zatim se okrenula licem prema

njoj.
- Je li kojim sluajem odnekud nestala telefonska ica? upitala sam.
Moda iz jednog od ureda? Iz ureda Susan Blaustein, na primjer?
Upraviteljica je skrenula pogled, lica ljutita i potresena, jer je poela
uviati na to sam ciljala.
- Boe, promrmljala je.
- Naravno, mogla je to dobiti i izvana. Moda od onoga tko joj je
dostavljao grickalice iz prodavaonice.
- Ne znam.
- Stvar je u tome to ne znamo mnogo, doktorice Ensor. Ne znamo, na
primjer, kojeg je vraga Carrie radila dok je bila u ovoj sobi. Mogla se
ukljuivati i iskljuivati iz raznih razgovora putem Interneta, ispitivati teren
preko osobnih oglasa, nalaziti prijatelje dopisivanjem. Sigurna sam da ste
dovoljno pratili vijesti da znate koliko se zloina poini preko Interneta?
Pedofilija, silovanje, ubojstvo, djeja pornografija.
- Zato se ovo strogo nadgledalo, rekla je. Ili se trebalo nadgledati.
- Carrie je ovim putem mogla planirati svoj bijeg. I vi kaete da je poela
raditi s kompjuterima prije koliko vremena?
- Prije otprilike godinu dana. Nakon dugoronog uzornog ponaanja.
- Uzornog ponaanja'; ponovila sam.
Mislila sam na sluajeve u Baltimoreu, Venice Beachu i onom
najnovijem, u Warrentonu. Pitala sam se je li bilo mogue da je Carrie upoznala
svojeg ortaka putem elektronike pote, preko web stranice ili kroz chat na
Internetu. Je li mogue da je mogla poiniti zloine preko kompjutera, dok je
bila zatoena ovdje? Je li mogla raditi iza kulisa, savjetujui i ohrabrujui
psihopate koji su krali ljudska lica, a zatim pobjei i od tog trenutka svoje
zloine poiniti osobno, vlastitom rukom.
- Je li tijekom protekle godine iz Kirbyja bio otputen netko tko je bio
palikua, osobito netko s povijeu ubojice? Netko koga je Carrie mogla
upoznati? Moda na satovima poduke koje je drala? upitala sam da budem
sigurna.
Doktorica Ensor ugasila je svjetlo iznad nas i mi smo se vratile u hodnik.
- Nitko mi ne pada na pamet, rekla je. Nitko tko bi odgovarao tom opisu.
Moram dodati da je uvar javnog reda bio uvijek prisutan.
- A muki se i enski pacijenti nisu mijeali za vrijeme rekreacije?
- Ne. Nikada. Mukarci i ene su potpuno odvojeni.
Iako nisam sigurno znala da je Carrie imala mukog ortaka, vjerovala sam
da je tako, i sjetila sam se to je Benton napisao u svojim biljekama na kraju, o
mukarcu, bijelcu, ivotne dobi izmeu dvadeset osam i etrdeset pet godina.
uvari javnog reda, koji su bili samo uvari bez oruja, mogli su osigurati
odravanje reda u uionicama, ali duboko sam sumnjala da su imali ikakvog
pojma o Carrieinu koritenju Interneta za kontaktiranje. Ponovno smo uli u

220

dizalo, ovaj put spustivi se na trei kat.

- enski odjel, objasnila je doktorica Ensor. Trenutno imamo dvadeset i
est pacijentica, od ukupno sto sedamdeset pacijenata. Ovo je soba za
posjetitelje.
Pokazala je kroz staklo na prostrani, nepregraeni prostor s udobnim
stolicama i televizorima. Sada tamo nije bilo nikoga.
- Je li je ikada itko posjetio? zapitala sam, dok samo nastavile hodati.
- Ne izvana, ni jednom. To je izazvalo samo jo vie saaljenja prema
njoj, pretpostavljam. Gorko se osmjehnula. ene, zapravo, ostaju tamo unutra.
Pokazala je u drugi prostor namjeten krevetima.
- Spavala je tamo, pokraj prozora, rekla je doktorica Ensor.
Izvukla sam Carrieno pismo iz svoje torbice i poela ga ponovno itati,
zastajui kod petog odlomka:
L UCY BOO na Thu. Leti kroz prozor. Doi Sa mnom
Pod pokrivae. Doi do zore. Smij se i pjevaj istu staru pjesmu.
LUCY LUCY LUCY i mi!
Odjednom sam se sjetila videosnimke Kellie Shephard i glumice iz
Venice Beacha koje su igrale sporedne male uloge u televizijskim emisijama.
Sjetila sam se fotografskih snimanja i filmskih ekipa i bila sam sve uvjerenija da
postoji veza. Ali kakve je veze Lucy imala sa svime time? Zato bi Carrie
vidjela Lucy na televiziji? Ili je jednostavno nekako saznala da Lucy zna letjeti,
da zna voziti helikoptere?
Iza ugla je nastalo nekakvo komeanje. uvarice javnog reda pratile su s
rekreacije skupinu bolesnica. Bile su znojne i glasne, s izmuenim licima, a
jednu su vodili u remenju za prevenciju agresije, ili SPA, to je bio politiki
korektan izraz za sputavanje lancima koji su spajali lanke aka i glenjeve za
koni remen oko struka. Bolesnica je bila mlada bjelkinja, s oima koje su se
rairile poput zvijezda kada su se zalijepile za mene, a usta joj se iskrivila u
priglupi, iskrivljeni osmijeh. Sa svojom izblajhanom kosom i blijedim
androginim tijelom, mogla je biti Carrie i na trenutak, u mojoj mati, ona je to i
bila. Tijelom mi je proao neugodan gr. inilo se da se njezine arenice okreu
kao virovi, usisavajui me. Ostale su se pacijentice gurale, prolazei pokraj nas,
a nekoliko ih je dalo do znanja to misle, bubnuvi u mene.
- 'Si ti odvjetnica? jedna me debela crnkinja gotovo pljunula, privi me
oima.
- Da, rekla sam nepokolebljivo, uzvraajui pogled, jer su me ljudi koji
mrze odavno prestali plaiti.
- Doite. Upraviteljica me povukla za sobom. Zaboravila sam da su po
rasporedu gotove u ovo vrijeme. Ispriavam se.
Ali meni je bilo drago to se to dogodilo. U izvjesnom sam smislu
pogledala Carrie u oi, a da pritom nisam okrenula glavu.
- Recite mi, molim vas, to se tono dogodilo te noi kada je nestala.
Doktorica Ensor je otipkala ifru na sljedeoj tastaturi i gurnula sljedei

par arkocrvenih vrata.

- Koliko smo uspjeli rekonstruirati, odgovorila je, Carrie je otila s
ostalim bolesnicama na ovaj isti sat rekreacije. Dostavljene su joj grickalice i na
veeri se nije pojavila.
Spustile smo se dizalom.
- Odmah je zapoela potraga i obavijestilo se policiju. Od nje nikakva
znaka i to me je stalno muilo, nastavila je. Kako je uspjela otii s otoka usred
bijela dana a da je nitko nije vidio? Imali smo policiju, imali smo pse, imali smo
helikoptere.
Tu sam je zaustavila, usred hodnika na prvom katu. Helikoptere? upitala
sam. Vie od jednog? O, da.
- Vidjeli ste ih?
- Bilo bi ih teko ne vidjeti, rekla je. Kruili su i zujali satima, itava je
bolnica bila uzbunjena.
- Opiite mi helikoptere, rekla sam joj, a srce mi je poelo bubnjati.
- Eh, dakle, poela je. U poetku tri policijska, a zatim su doletjeli i iz
medija, kao roj strljenova.
- Jeste li kojim sluajem vidjeli je li jedan od njih bio malen i bijel? Kao
vilin konjic?
Izgledala je iznenaeno.
- Sjeam se da sam vidjela jednog takvog, rekla je. Mislila sam da je to
samo neki znatieljni pilot kojeg je privukla sva ta gungula.

222

22
LUCY I JA SMO UZLETJELE S WARD'S ISLANDA U VRELINU
VJETRA
I niski barometarski tlak, zbog kojeg je Bell Jet Ranger bio spor. Slijedile smo
East River i nastavile letjeti kroz zrani prostor B klase oko La Guardie. Tamo
smo sletjele samo da napunimo rezervoar i kupimo krekere sa sirom i sodu iz
automata , te da ja nazovem Sveuilite u Sjevernoj Karolini u Wilmingtonu.
Ovog su me puta spojili s direktoricom savjetovalita za studente. To sam
shvatila kao dobar znak.
- Razumijem da se trebate zatititi, rekla sam joj, stojei iza zatvorenih
vrata telefonske govornice u terminalu Signatures. Ali molim vas da ponovno
razmotrite ovaj sluaj. Jo je dvoje ljudi ubijeno nakon Claire Rawley.
Nastupila je duga tiina.
Zatim je doktorica Chris Booth rekla: Moete li doi osobno? To sam i
planirala, rekla sam joj.
- Onda u redu.
Zatim sam nazvala Teun McGovern da joj ispriam to se dogaalo.
- Mislim da je Carrie pobjegla iz Kirbyja u istom bijelom helikopteru
marke Schweizer, koji smo vidjele kako leti iznad farme Kennetha Sparkesa
dok smo obraivale zgarite, rekla sam.
- Zna li ona pilotirati? vratio mi se zbunjeni glas McGovernove.
- Ne, ne. Ne mogu to zamisliti.
- Ali....
- S kim god da je, rekla sam, ta je osoba pilot. To je taj koji joj je
pomogao u bijegu i koji ini sve ovo. Prva su dva sluaja bila samo
zagrijavanje. Baltimore i Venice Beach. Mogli smo nikada i ne saznati za njih,
Teun. Vjerujem da je Carrie ekala,da nas uvue u ovo. ekala je do
Warrentona.
- Onda, misli da je Sparkes bio namjerno odabrana meta, zamiljeno je
konstatirala.
- Da nam privue pozornost. Da bude sigurna da emo doi. Da, to
mislim, rekla sam.
- A kako se tu uklapa Claire Rawley?
- Zato i idem u Wilmington da saznam, Teun. Vjerujem da je ona na neki
nain klju svega ovoga. Ona je veza s njim. Tko god on bio. A takoer
vjerujem da Carrie zna da u to uiniti i da me oekuje. Misli da je ona tamo.
- O, da. Kladim se u to. Oekivala je da e Benton doi u Philadelphiju, i
doao je. Oekuje Lucy i mene da doemo u Wilmington. Zna kako
razmiljamo, kako radimo, zna o nama u najmanju ruku onoliko koliko i mi o
njoj.
- Kae da ste joj vi sljedee na odstrelu.
Ta je pomisao bila poput hladne vode u mojem elucu. Odabrane mete.

- Ne smijemo nimalo riskirati, Kay. Bit emo tamo kada sletite.

Sveuilite sigurno ima igralite. Uredit emo to vrlo diskretno. Kad god sleti
po gorivo ili neto, dojavi mi i tako emo biti u kontaktu i pratiti to ona druga
radi.
- Carrie ne smije primijetiti da si tamo, rekla sam. To bi sve pokvarilo.
- Nee znati, vjeruj mi, rekla je McGovernova.
Odletjele smo iz La Guardie sa sedamdeset pet galona goriva i svijeu o
nepodnoljivo dugom putovanju koje je pred nama. Ve i tri sata u helikopteru
bilo mi je previe. Teina slualica s mikrofonom na glavi, buka i vibracije
skupile su se u jednu vrelu toku na mojem tjemenu i inilo mi se kao da sam
potpuno rasklimana. Podnositi takvo stanje due od etiri sata uglavnom je
rezultiralo tekom glavoboljom. Imale smo sree jer nam je vjetar velikoduno
puhao u rep i iako je brzinomjer pokazivao sto deset vorova, na GPS-u smo
oitale da nam je brzina na zemlji bila sto dvadeset.
Lucy me je ponovno natjerala da preuzmem upravljanje. Ovaj sam put
zadatak obavljala glatko. Nauila sam da ne pokuavam silom zadrati kontrolu
i da se ne borim s komandama. Kad bi nas termiki stupovi i vjetrovi poeli
tresli kao ljuta majka dijete, prepustila bih im se. Pokuavati izbjegavati nalete
vjetra i strujanje zraka u vis samo bi pogoravalo situaciju i taj mi je dio letenja
bio vrlo zahtjevan. Voljela sam mijenjati stvari na bolje. Nauila sam paziti na
ptice, a povremeno bih spazila avion istovremeno s Lucy.
Sati su monotono tekli poput mutne vode, a na je let slijedio
zakrivljenosti obale, preko Delaware rijeke i dalje prema Eastern Shore. Uzele
smo goriva pokraj Salisburyja, u Marylandu, gdje sam popila Coca-Colu i
iskoristila priliku da odem u zahod. Nastavile smo put prema Sjevernoj
Karolini, ija je topografija bila isprugana dugim aluminijskim stajama
svinjogojskih farmi i golemim jarcima za obradu gnojiva, boje krvi. Uli smo u
zrani prostor Wilmingtona malo prije dva sata. Kada sam zamislila to bi nas
tamo moglo ekati, ivci su mi poeli vritati.
- Spustimo se na sto osamdeset metara visine, rekla je Lucy. I smanji
brzinu.
- eli da ja to uinim? provjerila sam jesam li je dobro razumjela.
- Brod je tvoj.
Nije bilo lijepo, ali sam uspjela.
- Pretpostavljam da Sveuilite nije na vodi i da vjerojatno izgleda kao
gomila zgrada od opeke na jednoj hrpi.
- Hvala, Sherlock.
Gdje god sam pogledala vidjela sam samo vodu, stambene komplekse,
hidrocentrale i ostale tvornice. Ocean je bio na istoku, blijetav i namrekan,
nesvjestan tamnih, nabijenih oblaka to su se skupljali na horizontu. Spremala
se oluja. inilo se da ne uri, ali sve je prijetilo da e biti gadna.
- Gospode, ne elim se prizemljiti ovdje, rekla sam preko mikrofona, kada
se dovoljno jasno pojavio grozd georgijanskih zgrada od opeke na vidiku.

224

- Nisam ba sigurna, Lucy se ogledavala uokolo. Mislim, da je Carrie

ovdje. Gdje je, teta Kay?
- Gdje god misli da smo mi. Zvuala sam potpuno uvjerena u to.
Lucy je preuzela komande.
- Komande su moje, rekla je. Ne znam da li se nadam da si u pravu ili da
nisi.
- Nada se da sam u pravu, odgovorila sam joj. Zapravo, toliko se nada
da sam u pravu da me to plai, Lucy.
- Nisam nas ja dovela ovamo.
Carrie je pokuala unititi Lucy. Carrie je ubila Bentona. Znam tko nas je
doveo ovamo, rekla sam. Ona.
Sveuilite je bilo tik ispod nas i mi smo pronali vjebalite na kojem
nas je ekala McGovernova. ene i mukarci igrali su nogomet. Blizu teniskih
igralita nalazila se istina i tu je Lucy trebala sletjeti.
Dvaput je obletjela podruje, jednom visoko, drugi put nisko i ni jedna od
nas nije primijetila nikakve prepreke, osim tu i tamo poneko drvo. Nekoliko je
automobila bilo parkirano sa strane i dok smo slijetali u travu, primijetila sam
da je jedan od njih bio tamnoplavi Explorer u kojem je sjedio voza. Zatim sam
shvatila da je nogometnu utakmicu unutar zidina Sveuilita sudila Teun
McGovern, u gimnastikim hlaicama i sportskoj koulji. Oko vrata je nosila
zvidaljku, a u ekipama su bili atletski graeni mladii i djevojke.
Osvrnula sam se oko sebe, kao da Carrie sve ovo promatra, ali nebo je
bilo prazno i nita nije nagovijetalo njezinu blizinu. Istog trenutka kad smo se
nali na zemlji i u praznom hodu, Explorer se prevezao preko trave i zaustavio
na sigurnoj udaljenosti od lopatica naeg helikoptera. Vozila ga je nepoznata
ena i ja sam se zabezeknula, ugledavi na suvozaevu sjeditu Marina.
- Ne vjerujem vlastitim oima, rekla sam Lucy.
- Kako je on, k vragu, dospio ovamo? I ona je bila iznenaena. Dok smo
ekale da prou dvije minute da iskljuimo sve komande, Marino je buljio u nas
kroz prednje staklo automobila. Nije imao smijeak na licu i nije bio ni
najmanje prijateljski raspoloen, kada sam sjela na zadnje sjedite automobila.
Lucy je za to vrijeme vezivala lopatice glavnog rotora za tlo. McGovernova i
njezini nogometai nastavili su svoju insceniranu utakmicu, ne posveujui nam
nimalo pozornosti. No, primijetila sam sportske torbe ispod klupa uz teren i
uope nisam imala dvojbi to je u njima. Kao da smo oekivali nekakvu vojsku
koja se pribliava, nekakvu zasjedu neprijateljskih trupa, a ja sam se morala
zapitati nije li nam se Carrie jo jedanput narugala.
- Nisam oekivala da u tebe vidjeti, komentirala sam Marinu. Misli da
je mogue nekud letit' USAirwaysom a da avion ne ide preko Charlotte?
prigovorio je. Trebalo mi je dovde, kol'ko i tebi.
- Ja sam Ginny Correll. Naa se vozaica okrenula i pruila mi ruku.
Imala je najmanje etrdeset godina. Vrlo atraktivna plavua, odjevena u
svijetlozeleni kostim kao stara cura, i da nisam znala o emu se radi,

pretpostavila bih da pripada profesorskom kadru pri Sveuilitu. Ali u autu su se

nalazili skener i radio primopredajnik, a uhvatila sam okom i obris pitolja ispod
sakoa, u futroli pod njezinim pazuhom. ekala je dok Lucy ne ue u Explorer, a
zatim poela okretati auto preko tratine, dok se nogometna utakmica nastavljala.
- Evo to se dogaa, Correllova je poela objanjavati. Nismo znali bi li
vas sumnjivci mogli ekati, slijediti ili neto tree, pa smo se pripremili za to.
- Vidim da jeste, rekla sam.
- Za otprilike dvije minute svi e otii s igralita. Vano je da su nai
momci rasporeeni po itavom mjestu. Neki su odjeveni kao studenti, drugi su u
gradu, provjeravaju hotele i kafie, i takve stvari. Mi sada idemo u
savjetovalite za studente, gdje e nas doekati pomonica direktora. Ona je bila
savjetnica Claire Rawley i ima sve zapise njihovih razgovora.
- Dobro, kratko sam komentirala.
- Samo da zna, doktorice, javio se Marino, imamo policajca koji radi tu,
na Sveuilitu, i koji misli da je juer vidio Carrie u studentskom drutvenom
centru.
- Tonije, u The Hawk's Nest'; rekla je Correllova. To je kafeterija.
- Kratko oiane crveno obojene kose, udnih oiju. Kupovala je sendvi i
primijetio ju je zato to ga je prostrijelila pogledom, dok je prolazila pokraj
njegovog stola. A onda je, kad smo svima podijelili njezinu fotku, rek'o da je to
mogla biti ona. Makar se ne bi mogao zakleti.
- Bilo bi to njezinu stilu, da tako zuri u murjaka, rekla je Lucy. Zezati
uokolo ljude njezin je omiljeni sport.
- No, ja moram primijetiti da za djecu s koleda nije neobino da
izgledaju kao beskunici, rekla sam.
- Provjeravamo oblinje zalagaonice da vidimo je li netko tko odgovara
Carrieinu opisu, moda kupio kakvo oruje. Tragamo i za ukradenim
automobilima u okolici, Marino je rekao. Pretpostavljamo da ako su ona i njen
pajda ukrali aute u New Yorku ili Philadelphiji, ovdje se nee pojavit' s tim
istim tablicama.
Sveuilini je kompleks bio besprijekorna kolekcija adaptiranih
georgijanskih zgrada umotanih meu palme, magnolije, mirte, gordonije i
borove s dugim iglicama. Gardenije su bile u punom cvatu i kada smo izali iz
auta, njihov ljepljivi miris u vrelom, vlanom zraku udario mi je u glavu.
Voljela sam mirise amerikoga Juga. Na trenutak mi se uinilo kako se
ovdje jednostavno ne moe dogoditi nita loe. Zavrio je ljetni semestar i
kampus nije bio gusto naseljen. Parkiralita su bila napola puna, a veina mjesta
za bicikle prazna. Neki auti to su vozili cestom kroz Sveuilite imali su daske
za jedrenje zavezane za krov.
Savjetovalite za studente nalazilo se na drugom katu Westside Halla, a
ekaonica ambulante bila je svijetloljubiasta i puna svjetla. Slagalice od tisuu
komada nalazile su se u raznim stupnjevima dovrenosti na stoliima za kavu,
pruajui dobrodoao nain odvraanja pozornosti onima koji su imali

226

dogovorene posjete lijeniku. Recepcionar nas je oekivao i odveo niz dugaak

hodnik, pokraj soba za opservaciju, prostorija za grupnu terapiju i onih za
psiholoko testiranje studenata. Doktorica Chris Booth bila je energina ena,
toplih mudrih oiju, ezdesetih godina. Pretpostavila sam da je i ena koja voli
sunce, s obzirom na to da je bila preplanula. To je pridonosilo njezinu karakteru
- duboko potamnjela i izborana koa, kratka bijela kosa i krhko, ali vitalno
tijelo.
Bila je psihologinja i prozori njezina ureda, koji se nalazio na uglu,
gledali su na zgradu odsjeka za likovnu umjetnost i arhitekturu i na raskone
amerike crnike. Uvijek me fasciniralo kako se u izgledu ureda prepoznaje
linost kojoj pripada. Mjesto gdje je ona radila bilo je umirujue i
neprovokativno, ali otroumno namjeteno, sudei po rasporedu i izgledu stolica
koje su odgovarale vrlo razliitim linostima. Tu je bila papasans stolica za
pacijente koji su se eljeli sklupati i utonuti u meke, debele jastuke, otvoreno
traei pomo, zatim stolac za ljuljanje s naslonom od trske i tvrdi tapecirani
dvosjed. Kombinacija boja u sobi bila je njeno zelena, na zidovima su bile
slike jedrilica, a u glinenim lonanicama raslo je tropsko bilje, popularno zvano
slonovo uho'.
- Dobar dan, doktorica Booth nas je pozdravila s osmijehom, pozivajui
nas da uemo. Jako mi je drago da vas vidim.
- I meni je jako drago da vidim vas, odgovorila sam.
Izabrala sam stolicu za ljuljanje, dok se Ginny ugnijezdila na tapeciranom
dvosjedu. Marino se osvrnuo uokolo smetenim pogledom i polagano se spustio
u papasan stolicu, trudei se, koliko god je to bilo mogue, da ne utone potpuno
u nju. Doktorica Booth je sjela u svoj slubeni stolac, leima okrenuta savreno
istom stolu na kojem nije bilo niega doli limenke dijetalne Coca-Cole. Lucy je
ostala stajati kod vrata.
- Nadala sam se da e me netko doi vidjeti, doktorica Booth je zapoela
razgovor, kao da je ona sazvala ovaj sastanak. Ali zaista nisam znala s kim
kontaktirati, ni bih li to uope trebala.
Pogledala je svakoga od nas svojim vedrim sivim oima.
- Claire je bila jako posebna - znam da to svi kau za preminule, rekla je.
- Ne svi, Marino je cinino odvratio.
Doktorica Booth tuno se nasmijeila. Samo kaem da sam savjetovala
mnogo studenata tijekom ovih godina i Claire me duboko dirnula. Polagala sam
velike nade u nju. Strano me pogodila vijest o njezinoj smrti.
Zastala je, zurei kroz prozor.
- Posljednji sam je put vidjela dva tjedna prije njezine smrti. Pokuala
sam se prisjetiti bilo ega to bi moglo pruiti odgovor na ono to se moglo
dogoditi.
- Kada kaete da ste je vidjeli? pitala sam. Mislite ovdje? Na seansi?
Kimnula je. Sastale smo se na sat vremena. Lucy je postajala sve
nemirnija.

- Prije no to ponete s tom priom, rekla sam, moete li nam rei neto
vie o njoj i njezinu porijeklu?
- Apsolutno. I usput budi reeno, imam datume i vrijeme njezinih
dolazaka, ako trebate sve to. Viala sam je uz prekide tijekom tri godine.
- Uz prekide? Marino je zapitao iz duboke stolice, nagnuvi se prvo
naprijed, a zatim ponovno klizei natrag u duboke jastuke. Claire je sama
plaala svoje kolovanje. Radila je kao konobarica u kafiu Blade Runner u
Wrightsville Beachu. Samo bi radila i tedjela, a zatim bi platila semestar, pa
opet izgubila godinu, da zaradi jo novaca. Nisam je viala kad nije bila na
fakultetu i vjerujem da je odatle poteklo mnogo njezinih potekoa.
- Ostavit u vas, drutvo, da to sredite, naprasno je rekla Lucy. elim da
netko bude pokraj helikoptera.
Lucy je izala i zatvorila za sobom vrata, a mene je preplavio val straha.
Nisam znala nee li Lucy sama otii traiti Carrie po ulicama. Marino i ja
nakratko smo se pogledali i ja sam shvatila da smo pomislili na isto. Naa
agentica u pratnji, Ginny, sjedila je ukoeno u tapeciranom dvosjedu, adekvatno
nenametljiva, nudei nam samo svoju pozornost.
- Prije otprilike godinu dana, nastavila je doktorica Booth, Claire je
susrela Kennetha Sparkesa. Znam da vam govorim neto to ve znate. Bila je
jedna od najboljih surferica, a on je imao kuu na plai u Wrightsvilleu.
Ukratko, zapoeli su kratku, iznimno intenzivnu ljubavnu vezu koju je on
prekinuo.
- To se dogaalo dok je bila upisana na godinu, rekla sam.
- Da. Na drugu godinu. Prekinuli su u ljeto, a ona se nije vratila na
fakultet sve do sljedee zime. Nije me dola posjetiti sve do te veljae, kada je
njezin profesor engleskoga jezika primijetio da svaki put zaspi na satu i smrdi
na alkohol. Zabrinut, otiao je do dekana i dopustili su joj studiranje uz nadzor,
uz uvjet da me ponovno nastavi posjeivati. Bojim se da je to sve imalo veze sa
Sparkesom. Claire je bila posvojeno dijete, cijela je situacija bila vrlo nesretna.
Otila je od kue kad joj je bilo esnaest, dola je u Wrightsville i radila
svakojake poslove, samo da preivi.
- Gdje su sada njezini roditelji? upitao je Marino. Njezini pravi roditelji?
Ne znamo tko su oni. Ne. Oni koji su je posvojili.
- U Chicagu. Nisu imali nikakva kontakta s njom otkad je otila od kue.
Ali znaju da je mrtva. Ja sam razgovarala s njima.
- Doktorice Booth, zatim sam je upitala, imate li ikakvu ideju zato bi
Claire otila u Sparkesovu kuu u Warrentonu?
- Bila je potpuno nesposobna prihvatiti odbijanje. Mogu samo nagaati da
je otila tamo da ga vidi, u nadi da e moda neto rijeiti. Znam da ga je
prestala zvati prolog proljea, zato to je konano promijenio telefonski broj u
onaj koji nije u imeniku. Pretpostavljam da je jedini mogui nain da ostvari
kontakt s njim bio da se jednostavno pojavi kod njega.
- U jednom starom Mercedesu koji je pripadao psihoterapeutu Newtonu

228

Joyceu? upitao je Marino, ponovno se namjetajui u stolici.

Doktorica Booth bila je zaprepatena. Oh, pa to nisam znala, rekla je.
Vozila je Newtonov auto?
- Poznajete ga?
- Ne osobno, ali sigurno poznajem njegovu reputaciju. Claire je poela ii
kod njega zato to je osjetila potrebu za mukom perspektivom svojih problema.
To se dogaalo posljednja dva mjeseca. On zasigurno ne bi bio moj izbor.
- Zato? upitao je Marino.
Doktorica Booth se sabrala, lica stisnuta od ljutnje.
- Sve je to vrlo zbrkano, konano je progovorila. to objanjava moje
prvotno oklijevanje da razgovaram o Claire, kad ste prvi put nazvali. Newton je
razmaeni bogati deko koji nikada nije morao raditi, nego se iz dokonosti
odluio za psihoterapiju. Za njega je to, pretpostavljam, vjebanje moi.
- Nestao je bez traga, rekao je Marino.
- To nije nita neobino, kratko je odgovorila. Dolazi i odlazi kako mu se
svidi, ponekad ga nema mjesecima, jednom ga ak nije bilo godinama. Ja sam
na ovom Sveuilitu ve trideset i neto godina i sjeam ga se dok je bio djeak.
Mogao je navesti maku u vodu i nagovoriti vas na sve ivo. Ali, sve to radi,
radi zbog sebe. I ja sam se duboko zabrinula kada ga je Claire poela
posjeivati. Recimo samo da nitko nikada ne bi mogao Newtona optuiti za
etinost. On stvara svoja vlastita pravila. No, nikada ga nisu uhvatili.
- U emu? upitala sam. Uhvatili u emu?
- U kontroliranju pacijenata na najneprimjereniji mogui nain.
- Imao je seksualne odnose s njima? upitala sam.
- Nikada nisam ula dokaz tomu. Vie se radilo o mentalnom pristupu,
psihikoj dominaciji. Bilo je vrlo oito da je kompletno dominirao nad Claire.
Ona je postala potpuno ovisna o njemu, jednostavno ovako. Pucnula je prstima.
Nakon njihove prve seanse, dola je ovamo i provela cijelo vrijeme priajui
samo o njemu. Potpuno opsjednuta. Eto, to je toliko udno u injenici da je
otila vidjeti Sparkesa. Ja sam zaista mislila da ga je preboljela i bila opijena
Newtonom. Iskreno vjerujem da bi napravila sve to bi joj Newton rekao da
napravi.
- Postoji li mogunost da joj je on rekao da ode vidjeti Sparkesa? Iz
terapijskih razloga, kao to je zavretak te ljubavne prie? pitala sam.
Doktorica Booth ironino se nasmijeila.
- Moda joj je sugerirao da ga ode vidjeti, ali sumnjam da je to bilo zato
da joj pomogne, odgovorila je. ao mi je to to moram rei, ali ako je odlazak
tamo bio Newtonova ideja, onda je to najvjerojatnije bila nekakva manipulacija.
- Ja bi' ba volio znat' kako su se njih dvoje spanali, rekao je Marino,
nagnuvi se naprijed brzim pokretom iz papasan stolice. Pretpostavljam da ju je
ne'ko uputio k njemu.
- O, ne odgovorila je. Susreli su se na fotografskom snimanju. Kako to
mislite? zapitala sam je, a krv mi je prestala kolati ilama.

- On je prilino zaljubljen u sve to nalikuje Hollywoodu i nekako si je

namjestio da pone raditi sa snimateljskim ekipama, na snimanju filmova i na
fotografskim snimanjima. Znate da se studio Screen Gems nalazi tu, u gradu, a
Clairein drugi predmet zvao se filmski studiji. San joj je bio da postane glumica.
Samo nebo zna da je bila dovoljno lijepa za to. Na temelju onoga to mi je
rekla, radila je kao model na plai, za nekakav asopis o surfanju, koliko se
sjeam. A on je bio lan snimateljske ekipe, u ovom sluaju - fotograf. Navodno
- jako dobar u tome.
- Rekli ste da je esto prekid'o praksu, umijeao se Marino. Moda je
imao druge adrese boravka?
- Ne znam, zapravo, nita vie o njemu, odgovorila je.
U roku od jednog sata, policijska uprava u Wilmingtonu imala je nalog da
pretrai imanje Newtona Joycea u povijesnom dijelu grada, nekoliko ulica dalje
od obale. Njegova bijelo obrubljena kua bila je prizemnica s krovom koji se
lomio na zabatu, prekrivajui trijem pred ulazom, a nalazila se na kraju tihe
ulice s umornim devetnaestostoljetnim kuama sa strehama i verandama.
Goleme magnolije bacale su guste sjene na njegovo dvorite, tako da su
se kroz njih mogle probiti samo rijetke krpice suneva svjetla. Zrak je bio pun
kukaca. McGovernova nas je do sada ve sustigla, pa smo ekali na propalom
stranjem trijemu da detektiv, uz pomo taktikog pendreka, razbije staklo
vrata. Nakon toga je posegnuo rukom unutra i oslobodio bravu.
Marino, McGovernova i detektiv Scroggins uli su prvi, drei pitolje
blizu sebe i ciljajui, spremni pucati. Ja sam bila odmah iza njih, nenaoruana i
obeshrabrena uasom ovog mjesta koje je Joyce zvao svojim domom. Uli smo
u malu primau sobu koja je bila preureena za primanje pacijenata. Tu su se
nalazili prilino sablastan stari crveni pliani viktorijanski kau, stol s
mramornom ploom, smjeten pokraj svjetiljke od mlijenog stakla i stoli za
kavu prekriven razbacanim asopisima koji su bili mjesecima stari. Kroz vrata
se vidjela njegova radna soba, koja je bila jo udnija.
Zidovi obloeni poutjelom borovinom na kojoj su se vidjeli vorovi, bili
su gotovo potpuno prekriveni uokvirenim fotografijama ljudi za koje sam
pretpostavljala da su modeli i glumci u raznim reklamnim pozama. Bilo ih je
doslovno na stotine, pa sam pretpostavila da ih je snimio sam Joyce. Nisam
mogla zamisliti pacijenta kako izlijeva bujicu svojih problema usred tolikog
broja prekrasnih tijela i lica. Na Joyceovu radnom stolu nalazio se Rolodex,
rokovnik, papirologija i telefon. Dok je Scroggins putao poruke ostavljene na
telefonskoj sekretarici, ja sam jo malo razgledala uokolo.
Na policama za knjige nalazila su se izdanja klasika u izlizanim
platnenim i konim ukorienjima, koji su bili toliko puni praine da se sigurno
nisu godinama otvarali. Tu je bio slomljeni smei koni kau, vjerojatno
namijenjen njegovim pacijentima, a odmah pokraj njega stoli i na njemu jedna
jedina aa vode. Bila je gotovo prazna i zamrljana na rubu ruem blijedo
naranaste boje. Ravno preko puta kaua nalazio se zanimljivo izrezbaren

230

naslonja od mahagonija s visokim naslonom, koji je podsjeao na prijestolje.

Kroz razne glasove to su dopirali iz Joyceove telefonske sekretarice, ula sam
kako Marino i McGovernova provjeravaju ostale prostorije. Sve su poruke bile
ostavljene nakon veeri estog lipnja, odnosno dana prije Claireine smrti.
Pacijenti su zvali zbog dogovorenih posjeta. Putni agent je ostavio poruku o
dvjema kartama za Pariz.
- to ste rekli, kako ono izgleda onaj potpaljiva? pitao je detektiv
Scroggins, kad je otvorio sljedeu ladicu radnog stola. Tanka ploica
srebrnastog metala, odgovorila sam mu. Prepoznat ete je kada je vidite.
- Ovdje nema niega slinog. Ali tip je sigurno lud za gumenim vrpcama.
Sigurno ih ima tisue. Izgleda da je on radio ove udne loptice.
Podigao je savreno oblikovanu kuglicu nainjenu potpuno od gumenih
vrpci.
- Pa kako, k vragu, mislite da je to radio? Scroggins je bio zapanjen.
Mislite da je poeo samo s jednom i zatim nastavio motati druge oko prve, kao
to rade loptice za golf?
Nisam znala.
- Kakav li je to mozak, ha? Scroggins je nastavljao. Mislite da je sjedio
ovdje i radio kuglice, razgovarajui s pacijentima?
- U ovom bi me trenutku, odgovorila sam, malo toga iznenadilo.
- Kakav udak. Do sada sam naao trinaest, etrnaest. uh, devetnaest
loptica.
Izvlaio ih je van i slagao na stol. Marino me pozvao iz stranjeg dijela
kue.
- Doktorice, mislim da bi bilo dobro da doe ovamo.
Slijedei zvukove koje su stvarali on i McGovernova, prola sam kroz
malenu kuhinju sa starim kuanskim pomagalima koja su bila obloena
slojevima prethodnih obroka. Gomila neopranog sua bila je naslagana u
hladnoj prljavoj vodi u sudoperu, a kanta za smee prelijevala se sadrajem
uasnog smrada. Newton Joyce bio je neuredniji ovjek od Marina, iako sam ja
mislila da takav ne moe postojati. To se, uostalom, nije slagalo ni s urednou
Joyceovih loptica od gumenih vrpci, ni s onim za to sam vjerovala da su
njegovi zloini. Ali usprkos kriminalistikim tekstovima i njihovim
holivudskim izvedbama, ljudi nisu bili znanost i nisu bili dosljedni u svom
ponaanju. Vrhunski je primjer toga bilo ono to su Marino i McGovernova
pronali u garai.
Garaa je bila povezana s kuhinjom vratima koja su imala zakraunati
lokot, koji je Marino spretno uklonio klijetima za rezanje elika to ih je
McGovernova donijela iz Explorera. S druge strane tih vrata nalazio se radni
prostor, bez vrata koja vode van, jer su bila zagraena graevnim blokovima.
Zidovi su bili obojeni u bijelo, a uz jedan se zid nalazila metalna bava od
pedeset galona s avijacijskim gorivom. Tu je bio hladnjak marke Sub-Zero od
nehrajueg elika, ija su vrata takoer, zloslutno, bila zakraunata lokotom.

Betonski pod bio je vrlo ist, a u uglu se nalazilo pet aluminijskih kuita za
kamere i putni hladnjaci od Styrofoama razliitih veliina. U sredini je bio
veliki stol sa perploom, pokriven pustom na kojem su bili aranirani
instrumenti za Joyceove zloine.
est noeva, meusobno potpuno jednako udaljenih, bilo je poredano u
savrenom slijedu, jedan za drugim. Svi su se nalazili u svojim konim
futrolama, a u maloj crvenoj drvenoj kutiji bilo je spremljeno kamenje za
otrenje.
- Nek' sam proklet, rekao je Marino, pokazujui na noeve. Da ti
objasnim kakvi su ovo noevi, doktorice. Ovi s drkom od kosti su R.W.
Loveless noevi za deranje koe, proizvodi ih Beretta, za kolekcionara i pod
brojem, a kotaju oko esto dolara po komadu.
Gledao ih je s divljenjem, ali ih nije dotaknuo.
- Ove bebice od plavog elika su Chris Reeves, najmanje etiristo dolara
po komadu, a krajevi drki se mogu odvrnuti, ako hoe u njima drat' ibice,
nastavio je.
ula sam kako se zatvaraju neka udaljena vrata, a zatim su se pojavili
Scroggins i Lucy. Detektiv je bio jednako oaran noevima kao i Marino, a
zatim su njih dvojica i McGovernova nastavili otvarati ladice kutija s alatom i
zavirivati u dva kabineta, koja su sadravala dodatne jezovite znakove po
kojima smo znali da smo pronali naega ubojicu. U plastinoj torbi marke
Speedo nali smo osam silikonskih kapa za plivanje, sve odreda vritavo
ruiaste boje. Svaka je bila zatvorena u plastinu vreicu s naljepnicom, preko
koje smo saznali da je Joyce svaku od njih platio esnaest dolara. to se tie
potpaljivaa od magnezija, pronali smo ih etiri u torbi sa znakom Wal-Mart
prodavaonice.
U svojoj betonskoj peini, Joyce je imao i sklopivi stol, a Lucy smo
prepustili kompjuter. Sjela je na stolicu na rasklapanje i poela tipkati po
tipkovnici, a Marino je za to vrijeme, uzevi klijeta za rezanje, otiao do
hladnjaka. Sablasni detalj - hladnjak je bio isti model kakav sam imala kod
kue.
- Ovo je prejednostavno, rekla je Lucy. Prebacio je svoju elektronsku
potu na disk. Ni lozinke, ni nita. Tu je sva pota koju je slao i primao, staro
oko osamnaest mjeseci. Evo jednog korisnikog imena, IKIRBY. Iz Kirbyja,
pretpostavljam. No, ba se pitam s kime li se to mogao dopisivati, sarkastino je
dodala.
Pribliila sam se i pogledala preko njezina ramena kako prelistava poruke
koje je Carrie slala Newtonu Joyceu, ije je korisniko ime bilo uasavajue Dera, kao i poruke koje je on slao Carrie. Desetog svibnja napisao je:
Pronaao sam je. Veza odlina, za umrijeti. Kako ti zvui - najvei
medijski tajkun? Jesam li dobar?
A sljedeeg dana, Carrie je odgovorila:
Da, DOBRO. elim ih. Onda me odnesi odavde, krilati ovjee. Moe

232

mi pokazati kasnije. elim pogledati u njihove prazne oi i vidjeti.

- Boe moj, promucala sam. eljela je da on poini ubojstvo u Virginiji i
to na takav nain, da bude sigurno da u ja sudjelovati u rjeavanju.
Lucy je prelistala jo nekoliko poruka, nestrpljivo i ljutito pritiui tipku
sa strelicom prema dolje.
- Tako je on naletio na Claire Rawley na fotografskom snimanju, i na
kraju je ispalo da je ona mamac. Savren mamac, zapravo, zbog svoje prolosti
sa Sparkesom, nastavila sam. Joyce i Claire odlaze na njegovu farmu, ali on je
na putu, pa biva poteden. Joyce ubija i unakazuje Claire, a zatim pali kuu.
Zastala sam, itajui jo neke stare poruke. I evo nas sada, tu gdje jesmo.
- Ovdje smo, jer ona eli da budemo ovdje, rekla je Lucy. Mi smo i trebali
pronai sve ovo.
Okrenula se i pogledala me.
- Dovukla nas je ovamo, unutra, tako da bismo sve ovo vidjeli, rekla je.
Klijeta za rezanje metala odjednom su glasno kljocnula, proavi kroz
elik, i vrata hladnjaka su se otvorila uz coktaj.
- Isuse Boe, Marino je viknuo. Jebo te! zavapio je.

23
NA NAJGORNJOJ IANOJ POLICI HLADNJAKA NALAZILE SU
SE DVIJE
gole glave lutaka iz izloga, jedna muka, druga enska, s praznim licima
umrljanim sada ve pocrnjelom smrznutom krvlju. Bile su upotrebljavane kao
podloga za lica koja je Joyce krao. Sva ta, nekad iva lica, poloio bi preko lica
lutaka, da se smrznu i ukrute, tako da mu trofeji ipak imaju oblik. Zatim je
umotao te svoje maskolike uase u trostruki sloj plastinih vreica za duboko
smrzavanje, koje su sve imale naljepnicu s brojem, mjestom i datumom. Poput
dokaza.
Najsvjeije lice nalazilo se na vrhu i ja sam ga automatski uzela u ruke.
Srce mi je poelo tako jako lupati da mi se svijet na trenutak zacrnio. Poela
sam se tresti i nisam bila svjesna niega, sve dok se nisam odjednom nala u
McGoverninim rukama. Pomogla mi je da sjednem na stolac za sklopivim
stolom, na kojem je prije sjedila Lucy.
- Neka joj netko donese vode, govorila je McGovernova. Dobro je, Kay.
Sve je dobro. Fokusirala sam se na hladnjak, njegova irom otvorena vrata i
naslagane plastine vreice kroz koje su se nazirali meso i krv. Marino je hodao
po garai, provlaei prste kroz pramenove svoje prorijeene kose. Lice mu je
bilo purpurno, pred modani udar, a Lucy je nestala.
- Gdje je Lucy? pitala sam suhih usta.
- Otila je po komplet za prvu pomo, odgovorila je McGovernova
njenim glasom. Samo budi tiho, pokuaj se opustiti i odvest emo te odavde.
Ne treba gledati sve ovo.
Ali ve sam sve vidjela. Vidjela sam prazno lice, iskrivljena usta i nos bez
hrbata. Vidjela sam naranasto, smrznuto meso kako svjetluca pod mrazom.
Datum na vreici za smrzavanje bio je sedamnaesti lipnja, mjesto Philadelphija,
i to mi je doprlo do svijesti u trenutku dok sam gledala u to, u trenutku kada je
bilo prekasno. Moda bih pogledala i ovako i onako, jer sam morala znati.
- Bili su tu, rekla sam.
Borila sam se da ustanem i ponovno mi se zavrtjelo u glavi. Doli su
ovamo tek toliko da ostave svoj trofej. Tako da ga mi naemo, rekla sam.
- Prokleti kukin sin! Marino je vritao. PROKLETO KOPILE, JEBO
MAJKU SVOJU! Grubo je obrisao oi akom i nastavio poput luaka hodati
garaom. Lucy je silazila niz stube. Bila je blijeda, staklena pogleda. Izgledala
je oamueno.
- McGovernova Correllovoj, rekla je Teun u svoj primo-predajnik.
- Correllova, uzvratio je glas. Dolazite ovamo. Razumijem.
- Zovem nae forenziare, rekao je detektiv Scroggins.
I on je bio zgranut, ali ne tako kao mi. Za njega to nije bilo osobno. On
nije nikada uo za Bentona Wesleyja. Scroggins je paljivo pregledavao vreice
u hladnjaku. Usnice su mu se micale, dok ih je brojio.

234

- Dragi Boe, rekao u zaprepatenju. Tu ima dvadeset i sedam ovih

stvarica.
- Datumi i mjesta, rekla sam, skupivi posljednju rezervu snage da odem
do njega.
Pogledali smo ih zajedno.
- London, 1981. Liverpool, 1983. Dublin, 1984. i jedan-dva-tri-etiri-petest-sedam- osam-devet-deset-jedanaest. Jedanaest, ukupno, iz Irske, tijekom
1987. Izgleda da se stvarno ufurao, rekao je Scroggins. Postajao je uzbuen,
onako kako to ine ljudi kada su na rubu histerije.
Nastavili smo pregledavati to smo pronali. Joyceova ubijanja poela su
u Sjevernoj Irskoj, u Belfastu, a nastavila su se u Republici Irskoj, s devet
ubojstava u Dublinu i mjestima kao to su Ballboden, Santry i Howth a tu je
takoer bilo i ubojstvo u Halwayu. Zatim je Joyce poeo svoj grabeljivi lov po
Sjedinjenim Dravama, uglavnom po zapadu, u udaljenim podrujima drava
Utah, Nevade, Montane i Washingtona, a jednom i u gradu Natchesu, u dravi
Mississippi, zbog ega je meni odjednom postalo tota jasno. Osobito kada sam
se jo prisjetila i onoga to mi je Carrie rekla u pismu koje mi je poslala.
Spomenula je neto vrlo neobino, spomenula je prepiljenu kost.
- Trupla, rekla sam, kad me je istina pogodila poput munje. Nerijeena
ubojstva sa sakaenjima u Irskoj. Zatim je nastupilo primirje tijekom osam
godina, jer je ubijao po zapadu, a tijela nisu nikada pronaena ili barem nikad
nisu bila prijavljena u centar. Tako da nismo znali za njih. On, zapravo, nikada
nije prestao ubijati. Kad je konano doao u Virginiju, njegova je prisutnost
definitivno privukla moju pozornost i dovela me do oaja.
To je bilo 1995. godine, kada su iskrsnula dva trupla, prvo blizu Virginia
Beacha, a drugo u Norfolku. Sljedee godine pojavila su se jo dva, taj put u
zapadnom dijelu drave, jedno u Lynchburgu, a drugo u Blacksburgu, vrlo blizu
virginijskog sveuilinog kompleksa. 1997. godine, inilo se da se Joyce
pritajio. U to sam vrijeme poela sumnjati da se Carrie povezala s njim.
Publicitet oko osakaenih trupala postao je golem, a samo su dva tijela
bez glave i udova bila identificirana, i to rendgenskim snimkama koje su se
usporedile s premortalno nainjenim snimkama nestalih ljudi. Oba su bili muki
studenti s koleda. Bili su moji sluajevi i ja sam podigla uasnu galamu oko
njih, pa se FBI umijeao u istragu.
Sada sam shvatila da Joyceova prvobitna namjera nije bila da osujeti
identifikaciju, nego neto puno vanije, da sakrije kako je unakazivao tijela.
Nije elio da saznamo kako je krao ljepotu svojih rtava, kako im je u biti krao
njihov identitet, tako da bi prinio svoj no njihovim licima, a zatim ih dodavao
svojoj smrznutoj kolekciji. Moda se bojao da bi dodatni sluajevi sakaenja
mogli jo vie poveati razmjere lova na njega, pa je prebacio svoj modus
operandi na poar. A moda je i sama Carrie to predloila. Njih se dvoje nekako
povezalo preko Interneta. To mi se inilo jedinim moguim putem.
- Ne kuim, Marino je govorio.

Malo se smirio i uspio se natjerati da malo prekopa po Joyceovim

paketiima.
- Kak' ih je sve donio dovde? pitao je. Skroz iz Engleske i Irske? Iz
Venice Beacha i Salt Lake Cityja?
- Suhi led, jednostavno sam odgovorila, gledajui u metalna kuita za
kamere i putne hladnjake od Styrofoama. Mogao ih je dobro zapakirati i staviti
ih u prtljagu, a da to nitko nikada ne sazna.
Daljnje pretraivanje Joyceove kue dovelo je do drugih inkriminirajuih
dokaza, koje uope nije trebalo pomno traiti. U pismenom nalogu za pretres
bili su navedeni potpaljivai od magnezija, noevi i dijelovi tijela, a to je policiji
dalo doputenje da prekopa sve ladice, pa ak i da raskopa zidove, ako ele.
Dok je mjesni mrtvozornik vadio sadraj hladnjaka da bi ga prebacio u
mrtvanicu, ostali su pretraili kabinete i builicom otvorili sef. Unutra se
pronaao strani novac i tisue fotografija stotina i stotina ljudi, koji su imali
veliku sreu da ne osvanu negdje mrtvi.
Na nekim fotografijama bio je i Joyce, kako smo pretpostavili. Na jednoj
je sjedio na mjestu pilota u bijelom Schweizeru, a na drugoj ga se vidjelo kako
stoji naslonjen na svoj helikopter, ruku prekrienih na prsima. Buljila sam u
njegovu sliku i pokuala shvatiti iz toga to vidim, tko je on. Bio je nizak, sitan
ovjek, smee kose, ak bi bio i zgodan da nije imao uasne oiljke od akni.
Koa lica i vrata bila mu je izrovana od oiljaka, koji su se sputali nie
prema raskopanoj koulji to ju je na toj fotografiji nosio. Mogu zamisliti
koliko se samo sramio kao mladi, sve to ruganje i podrugljiv smijeh njegovih
vrnjaka. Kao djevojka, poznavala sam mladie poput njega. One koji su se
rodili unakaeni ili ih je unakazila neka bolest, koji nisu mogli uivati u svojoj
mladosti, ni biti predmetom neije ljubavi.
Tako je Joyce otimao drugima ono to sam nije imao. Unitavao je, kako
je i sam bio uniten, a sredite iz kojeg je sve kretalo, bilo je njegov jadni
drijeb u ivotu, njegovo bijedno ja. Nisam osjeala saaljenje prema njemu,
niti sam mislila da su on i Carrie jo uvijek u ovom gradu ili igdje u blizini.
Carrie je dobila to je htjela, barem za sada. U zamku koju sam postavila,
uhvatila sam se samo ja. Htjela je da naem Bentona, i pronala sam ga.
Bila sam sigurna da e njezina posljednja rije biti ono to e uiniti
meni, no u ovom sam trenutku bila previe iscrpljena da bih marila. Bila sam
mrtva. Sjela sam u tiini na jednu staru, izlizanu mramornu klupu usred
neobuzdane gutare Joyceova zaraslog vrta. Hoste, begonije i grmolike smokve
borile su se s visokom ukrasnom travom Cortaderia za svoj komad sunca, a na
rubu nemirnih sjena pod drvetom amerike crnike, gdje je rastao divlji hibiskus
jarkih utih i crvenih cvjetova, pronala sam Lucy.
- Lucy, hajdemo kui.
Sjela sam do svoje neakinje na hladan, tvrd kamen koji me podsjeao na
groblja.
- Nadam se da je bio mrtav prije no to su mu to napravili, rekla je jo

236

jedanput.
Nisam eljela misliti o tome. Samo se nadam da nije patio.
- Ona i eli da brinemo oko takvih stvari, rekla sam, dok mi je ljutnja
izvirivala ispod vela nevjerice. Uzela nam je dovoljno, ne misli li? Ne dajmo
joj vie, Lucy.
Nije mi odgovorila.
- ATF i policija vodit e dalje ovaj sluaj, nastavila sam, drei je za
ruku. Hajdemo kui, nastavit emo od tamo.
- Kako? Nisam sigurna da znam, rekla sam najiskrenije.
Zajedno smo ustale i obile kuu, te dole do njezina proelja. Ispred kue
je McGovernova, stojei pokraj svojeg auta, priala s agentom. Kad nas je
ugledala, oi su joj se smekale izrazom suosjeanja.
- Hoete li nas prebaciti natrag do helikoptera? rekla je Lucy mirnoom
koju nije osjeala. Odvest u ga do Richmonda, gdje ga moe preuzeti Granina
patrola. Ako je to u redu, mislim.
- Nisam sigurna da bi sada trebala letjeti. McGovernova je odjednom
ponovno postala Lucyn nadreeni.
- Vjerujte mi, dobro sam, odgovorila je Lucy, a glas joj je postao grublji.
Osim toga, tko bi ga drugi mogao voziti? A ne moete ga ostaviti tu na
nogometnom igralitu.
McGovernova je oklijevala, motrei Lucy netremice. Otkljuala je
Explorer.
- OK, rekla je. Penjite se.
- Prenijet u plan letenja, rekla je Lucy sjedajui naprijed. Tako da
moete u svakom trenutku provjeriti gdje smo, ako se tako budete bolje osjeali.
- Hou, rekla je McGovernova, ukljuujui motor.
Teun je uzela radio u ruku i pozvala jednog od agenata koji je bio u kui.
- Daj mi Marina, rekla je.
Nakon kratkog ekanja, kroz eter je dopro Marinov glas. Reci, rekao je.
- Drutvo polijee. Ide i ti?
- Ja se drim tla, vratio se njegov odgovor kroz eter. Prvo u pomo'
ovdje.
- Primljeno. Cijenimo tvoju odluku.
- Reci im da paze kako lete, rekao je Marino.
Kad smo stigli do helikoptera, pokraj njega je na strai stajao policajac iz
sveuilinog kompleksa, koji je bio u ophodnji biciklom. Na susjednom se
igralitu igrao estoki tenis, ulo se udaranje loptica, a nekoliko je mladia oko
jednog gola vjebalo nogomet. Nebo je bilo svijetloplavo, drvee gotovo
nepokretno, sve je izgledalo kao da se ovdje nije dogodilo nita runo. Dok je
Lucy obavljala temeljite provjere prije polijetanja, McGovernova i ja smo
ekale u autu.
- to e uiniti? upitala sam je.
- Bombardirat u medije njihovim fotografijama i svim drugim

informacijama, po kojima bi ih netko mogao prepoznati, odgovorila je. Moraju

jesti. Moraju spavati. A on mora negdje napuniti rezervoar Avgasom, ne moe
beskonano letjeti.
- Ne razumijem kako ga jo nitko nije primijetio kod uzimanja goriva,
slijetanja, letenja, ega sve ne.
- Izgleda da je imao vlastitog Avgasa upravo tu, u svojoj garai, u
izobilju. Da ne spominjem bezbroj malih slijetalita, na koja se mogao spustiti i
natankati se gorivom, rekla je. Ima ih posvuda i ne mora imati vezu s tornjem,
kada leti u nekontroliranom zranom prostoru, a Schweizeri i nisu ba rijetkost.
Osim toga, pogledala me je, bio je primijeen. Same smo ga vidjele, kao i
potkiva i upraviteljica Kirbyja. Samo nismo znali u to gledamo.
- Valjda. Raspoloenje mi je postajalo sve depresivnije iz trenutka u
trenutak. Nisam eljela ii kui. Nisam eljela nikamo ii. Vrijeme kao da je
postalo sivo, bilo mi je hladno, osjeala sam se usamljeno i nisam mogla pobjei
ni od hladnoe ni od usamljenosti. Misli bi mi se lako uzburkale od pitanja i
odgovora, zakljuaka i vriskova. Umirile bi se samo pred njegovim likom.
Vidjela bih ga u tinjajuem zgaritu. Vidjela bih njegovo lice pod tekom
plastikom.
- Kay? Shvatila sam da mi je McGovernova neto govorila.
- elim znati kako si. Al' zaista. Oi su joj se zalijepile za mene.
Udahnula sam duboko i drhtavo, a glas mi je pukao kada sam rekla: Preivjet
u, Teun. Vie od toga, ne znam kako sam. Nisam ak sigurna ni to radim. Ali
znam to sam do sada napravila. Unitila sam sve. Otplesala sam svaki takt koji
je Carrie odsvirala i Benton je mrtav. Ona i Newton Joyce jo su negdje vani,
spremni da ponove kakvu gadost. Ili moda ve jesu. Sve to sam do sada
napravila, nije nita promijenilo.
Kroz suze to su mi ispunile oi, nejasno sam vidjela kako Lucy
provjerava je li ep rezervoara dobro zatvoren. Tada je poela odvezivati
lopatice glavnog rotora. McGovernova mi je dodala papirnatu maramicu i
njeno mi stisnula ruku.
- Bila si briljantna, Kay. Iznad svega, da ti nisi pronala to to si pronala,
ne bismo imali to napisati na nalogu za pretres. Mogli smo ga i ne dobiti, gdje
bismo onda bili? Da, jo ih nismo uhvatili, ali barem znamo koga lovimo. I nai
emo ih.
- Nali smo ono to su eljeli da naemo, rekla sam joj. Lucy je zavrila
svoju inspekciju i pogledala u mojem smjeru. Mislim da bih trebala krenuti,
rekla sam McGovernovoj. Hvala ti.
Uzela sam njezinu ruku i stisnula je. Pazi na Lucy, rekla sam.
- Mislim da se sasvim dobro brine za sebe.
Izala sam i okrenula se da joj mahnem u pozdrav. Otvorila sam vrata sa
strane kopilota i popela se na sjedalo, a zatim zakopala svoju opremu i prsluk
za letenje. Lucy je izvukla i provjerila kontrolnu listu iz pretinca na vratima,
fokusirajui se na prekidae i sklopke za struju i provjeravajui je li poluga

238

skupnog koraka sputena, a ventil za gas otvoren. Moje srce nije htjelo
normalno lupati, a disanje mi je bilo plitko.
Poletjele smo i okrenuli u vjetar. McGovernova nas je promatrala kako se
uspinjemo, drei ruku iznad oiju. Lucy mi je uruila kartu podruja nad kojim
smo letjele i rekla da u joj pomoi pri navigaciji. Prebacila nas je u lebdenje i
kontaktirala s kontrolom leta.
- Toranj u Wilmingtonu, ovdje helikopter dva jedan-devetka Sierra
Bravo.
- Recite, helikopter dva jedan-devetka, ovdje toranj u Wilmingtonu.
- Traim dozvolu za let sa sportskog terena Sveuilita, ravno prema
vaoj lokaciji za ISO Aero. Gotovo.
- Kontaktirajte s tornjem kada se pribliite aerodromu. Imate dozvolu
uzlijetanja sa sadanje pozicije, na kursu, ostanite na vezi i izvjestite i provjerite
kod ISO.
- Dva Sierra Bravo, u redu.
Lucy se zatim obratila meni: Slijedit emo smjer tri-tri-nula, pa e tvoj
posao, nakon to natankamo rezervoar, biti odravanje iroskopa u skladu s
kompasom i pomaganje pri itanju karte.
Popela se na sto pedeset metara i toranj je ponovno uspostavio vezu s
nama.
- Helikopteru dva Sierra Bravo, glas je dolazio kroz eter. Neidentificirana
letjelica ti je na repu, na devedeset metara visine i pribliava se.
- Dva Sierra Bravo provjerava, ne vidim je.
- Zovemo neidentificiranu letjelicu na tri kilometra jugoistono od
aerodroma, identificirajte se, toranj je odailjao svima koji su mogli uti.
Nije stigao nikakav odgovor.
- Zovemo neidentificiranu letjelicu u wilmingtonskom zranom prostoru,
identificirajte se, ponovili su iz tornja.
Uslijedila je tiina.
Lucy je prva vidjela letjelicu, tono iza nas i ispod horizonta, to je
znailo da je letjela na visini manjoj od nae.
- Tornju u Wilmingtonu, rekla je kroz eter. Ovdje helikopter dva Sierra
Bravo. Vidim letjelicu u niskom letu. Zadrat emo razmak.
- Neto nije u redu, Lucy mi je komentirala, okreui se na sjeditu da
ponovno pogleda iza nas.

24
ISPRVA SE INILA KAO TAMNA MRLJA, LETEI ZA NAMA
TONO NA
istoj putanji i sustiui nas. Kad se pribliila, postala je bijela. Zatim se
pretvorila u Schweizera s odbljeskom sunca na kuglastom staklu. Srce mi je
poskoilo kad ga je epao strah.
- Lucy! uzviknula sam.
- Vidjela sam ih, rekla je, razbjesnivi se. Jebote. Ne mogu vjerovati.
Potegla je polugu skupnog koraka i mi smo se poele uspinjati. Schweizer
je zadrao istu visinu, letei bre od nas jer smo mi dobivale na visini, pa nam je
brzina opala na sedamdeset vorova. Lucy je gurnula polugu ciklikog koraka
naprijed. Schweizer nas je sustizao. Pribliavao nam se, krivudajui, s nae
desne strane, gdje je sjedila Lucy. Lucy je ukljuila mikrofon.
- Zovem toranj. Neidentificirana letjelica izvodi agresivne poteze, rekla
je. Izvodit emo manevre izbjegavanja. Obavijestite mjesne policijske vlasti.
Osumnjieni u neidentificiranoj letjelici poznat kao naoruan i opasan bjegunac.
Izbjegavamo naseljena podruja, poduzimamo akcije izbjegavanja prema moru.
- Primljeno, helikopteru. Zovem mjesne vlasti.
Zatim se toranj prebacio na frekvenciju za upozoravanje svih letjelica.
- Pozor svakoj letjelici, ovdje toranj u Wilmingtonu upozorava, zona
zranog prometa sada je zatvorena za sve letjelice koje dolaze. Sve letjelice jo
na zemlji, zaustavite polijetanje. Ponavljam, zona zranog prometa sada je
zatvorena za sve letjelice koje dolaze. Sve letjelice na zemlji, zaustavite
polijetanje. Sve letjelice na ovoj frekvenciji, odmah se prebacite na
wilmingtonsku kontrolu zranog prilaza na Victor 135.75 ili Uniform 343.9.
Ponavljam, sve letjelice na ovoj frekvenciji odmah se prebacite na Victot 135.75
ili Uniform 343.9. Helikopteru dva Sierra Bravo, ostanite na ovoj frekvenciji.
- Primljeno, dva Sierra Bravo, Lucy je odgovorila.
Znala sam zato se uputila prema oceanu. Ako padnemo, nije eljela da se
to dogodi u naseljenom podruju gdje bi drugi ljudi mogli biti ozlijeeni ili
smrtno nastradati. Takoer sam bila sigurna da je Carrie predvidjela da e Lucy
uiniti upravo to, jer Lucy je bila dobra osoba i uvijek je stavljala druge ispred
sebe. Krenula je na istok. Schweizer je slijedio svaki na pokret, ali je ostajao na
istoj udaljenosti iza nas, na otprilike devedeset metara, s potpunim
samopouzdanjem da ne treba uriti. Tada sam shvatila da nas je Carrie
vjerojatno pratila cijelo vrijeme.
- Ne mogu ii bre od devedeset vorova, rekla mi je Lucy, a napetost u
nama rasla je poput vruine.
- Vidjela nas je danas ranije, kako slijeemo na polje, rekla sam. Zna da
nismo uzeli gorivo.
Letjeli smo nagnuti pod kutem iznad plae i kratko je slijedili, iznad
plivaa koji su pljuskali po moru i onih koji su se sunali. Svi su prestali raditi

240

to su radili i gledali ravno gore u dva helikoptera kako jure iznad njihovih
glava prema otvorenom moru. esto metara nad oceanom, Lucy je poela
usporavati.
- Ne moemo drati ovu brzinu, rekla mi je. inilo mi se kao da je
izgovorila prokletstvo. Ako preforsiram motor, neemo se uspjeti vratiti, a i
imamo premalo goriva.
Mjera goriva oitavao je manje od dvadeset galona. Lucy je otro
zaokrenula za sto osamdeset stupnjeva. Schweizer se nalazio moda etrdeset
pet metara pod nama, napredujui. Zbog odbljeska sunca bilo je nemogue
vidjeti tko se nalazi unutra, ali ja sam znala. Nisam nimalo sumnjala, a kada
Schweizer vie nije bio sto pedeset metara od nas i dizao se s Lucyne strane,
osjetila sam nekoliko trzaja od udaraca metaka i mi smo odjednom zakrivudali.
Lucy je zgrabila svoj pitolj iz futrole pod pazuhom.
- Pucaju na nas! uzviknula je.
Pomislila sam na automatsku puku, na Calico, koji je nestao iz
Sparkesove kolekcije.
Lucy se borila da otvori vrata. Izbacila ih je u letu i ona su se prevrtala u
zraku, jezdei dolje u dubinu. Usporila je.
- Pucaju! Lucy se vratila u eter. Uzvraamo vatru! Zadrite sav promet
izvan podruja Wrightsville Beacha!
- Primljeno! Traite li daljnju asistenciju?
- Brzo poaljite ekipu za hitnu pomo, Wrightsville Beach! Oekujte
ozlijeene!
Dok je Schweizer letio tono ispod nas, vidjela sam bljeskove iz otvora
cijevi i vrak cijevi puke koji je jedva virio iz prozora sa kopilotove strane.
Osjetila sam jo nekoliko brzih trzaja.
- Mislim da su pogodili pauk glave rotora, Lucy je gotovo vritala,
pokuavajui namjestiti svoj pitolj kroz otvorena vrata i letjeti istovremeno,
pucajui preko ruke.
Odmah sam zavukla ruku u svoju torbicu i shvatila u oaju da je moj .38
pitolj jo u koveiu, koji je ostao spremljen u odjeljku za prtljagu. Zato mi je
Lucy dala svoj pitolj, a ona posegnula iza glave za AR-15 vojnom pukom.
Schweizer nas je oblijetao i tjerao nas prema kopnu, znajui da smo stjerane u
kut, jer nismo eljele riskirati sigurnost ljudi na zemlji.
- Moramo se vratiti nad more! rekla je Lucy. Ne mogu ovdje pucati na
njih. Otvori vrata udarcem noge. Skini ih sa arki i baci! Nekako sam uspjela
uiniti to je traila. Vrata su se otrgnula, a mene je zapljusnuo udar zraka. Tlo
mi se odjednom uinilo blie. Lucy je nainila jo jedan okret, Schweizer se
takoer okrenuo, a igla na mjerau goriva spustila se jo nie. inilo se da ova
igra traje beskonano, Schweizer koji nas tjera nad otvoreno more i mi koji se
nastojimo vratiti nad zemlju, tako da moemo sletjeti. Nije mogao pucati prema
gore a da ne pogodi lopatice rotora.
Onda je na visini od tristo trideset pet metara, kada smo se nalazili iznad

vodene povrine, letei brzinom od stotinu vorova, pogoen trup helikoptera.

Obje smo osjetile udarac tono iza nas, udaljen kao i lijeva stranja putnika
vrata.
- Okreem odmah, rekla mi je Lucy. Moe li nas drati ravno na ovoj
visini?
Bila sam prestravljena. Umrijet emo.
- Pokuat u, rekla sam, preuzimajui komande.
Ili smo ravno na Schweizera. Nije mogao biti dalje od petnaest metara
od nas i moda trideset metara nie, kada je Lucy povukla zatvara puke,
ubacujui metke.
- Zabij cikliku dolje! Sada! vikala je na mene, gurnuvi cijev puke kroz
otvorena vrata.
Padali smo brzinom od tristo metara u minuti i bila sam sigurna da emo
naletjeti ravno na Schweizer. Pokuala sam skrenuti s puta, ali Lucy ni da uje
za to.
- Ravno na njega! vikala je.
Nisam mogla uti pucnjeve jer smo letjeli tono iznad Schweizera i tako
blizu da sam mislila da e nas njegove lopatice progutati. Ispalila je jo nekoliko
metaka i ja sam vidjela vatrene bljeskove. Onda je Lucy uhvatila polugu
ciklikog koraka i gurnula je ulijevo do kraja, otro zaokrenuvi da se udaljimo
od Schweizera, dok se rasprskavao u plamenu loptu, pri emu smo se gotovo
prevrnule na drugu stranu. Lucy je prihvatila komande, a ja sam zauzela poloaj
u sluaju pada letjelice.
Zatim su nestali sa silovitim udarnim valom eksplozije, i ja sam ugledala
komadie plamteih ostataka kako paaju u Atlantski ocean. Zurila sam
zapanjeno u svoju neakinju, ne vjerujui.
- Jebite se, hladno je rekla, dok su se vatra i razbijeni trup Schweizera
ruili u svjetlucavo more.
Javila se u eter smirena kako je jo nikada prije nisam vidjela. Zovem
toranj, rekla je. Letjelica s bjeguncima je eksplodirala. Ostaci su dva i pol
kilometra od obale u Wrightsville Beachu. Ne vidimo da ima preivjelih.
Kruimo za znakovima ivota.
- Primljeno. Trebate li pomo? doao je mehaniki odgovor. Malo kasno.
Ali odgovor negativan. Vraamo se odmah na vau lokaciju zbog uzimanja
goriva.
- Uh. Primljeno. Svemoni toranj je mucao. Nastavite ravno. Lokalne
vlasti e vas susresti na ISO.
Ali Lucy je nainila jo dva kruga, spustivi se na petnaest metara iznad
povrine, dok su vatrogasna kola i policijski auti jurili prema plai s upaljenim
svjetlima za uzbunu.
Uspanieni plivai trali su van iz mora, udarajui nogama, padajui,
borei se s valovima i maui rukama, kao da se pojavila velika bijela morska
psina. Plutajui ostaci ljuljukali su se na valovima. Iznenada su isplutale

242

svijetlonaranaste jakne za spaavanje, ali se u njima nije nalazio nitko.

Epilog
TJEDAN DANA KASNIJE OTOK HILTON HEAD jutro je bilo
oblano, a nebo sivo poput mora. Nekolicina nas koji smo voljeli Bentona
Wesleyja okupila se na praznom, neobraenom dijelu plantae Sea Pines to se
pruao u ocean.
Parkirali smo blizu naselja i slijedili puteljak koji je vodio do pjeane
dine. Odatle je svatko nalazio svoj put kroz pjeane nabore i suhu morsku
travu. Plaa je tu bila ua, pijesak manje nabijen, a naplavine su zadravale
sjeanja na mnoge oluje.
Marino je bio u prugastom odijelu kroz koje mu je probio znoj, bijeloj
koulji i tamnoj kravati. Mislim da je ovo bilo prvi put u ivotu da sam ga
vidjela tako pristojno odjevena. Lucy je bila u crnom, ali znala sam da u je
vidjeti tek kasnije, jer je morala obaviti neto vrlo vano.
McGovernova i Kenneth Sparkes nisu doli zato to su poznavali
Bentona. Njihova je nazonost bila dar meni. Connie, Bentonova biva ena i tri
njihove odrasle keri, inile su grupicu blizu mora i sada ih je bilo neobino
vidjeti i osjeati pritom samo tugu. U nama nije preostalo ni malo ogorenja, ni
neprijateljstva, ni straha. Osjeaje koje je ivot donio, smrt je odnijela.
Tu je bilo i drugih ljudi iz Bentonove dragocjene prolosti, umirovljenih
agenata, a doao je i bivi direktor FBI Akademije, koji je prije mnogo godina
vjerovao u vrijednost Bentonova rada, njegove posjete zatvoru i istraivanje u
profiliranju linosti. Bentonova je ekspertiza sada bila iscrpljeno i umorno
podruje istraivanja, uniteno televizijom i filmovima, ali nekada, to je bio
novitet. Nekada je Benton bio pionir, stvaratelj boljeg naina razumijevanja
Ijudskih bia, koja su zaista bila psihotina, zla i bez imalo grinje savjesti.
Nije bilo predstavnika crkve, jer Benton nikada nije iao u crkvu, barem
otkad sam ga ja upoznala. Tu je bio samo kapelan prezbiterijanske crkve, koji je
savjetovao agente i razgovarao s njima, kad bi ih neto muilo. Njegovo ime je
bilo Judson Lloyd. Bio je slabaan ovjek s tankim polumjesecom bijele kose
oko glave. Veleasni Lloyd nosio je sveeniki ovratnik, a u rukama malu
Bibliju ukorienu u crnu kou. Nije nas se ni dvadeset okupilo na obali.
Nije bilo glazbe, ni cvijea, ni hvalospjeva ni smiljenih reenica u
glavama, jer Benton je jasno naveo u svojoj oporuci to eli da se uini. Ostavio
je meni u zadatak da se pobrinem za njegove posmrtne ostatke, zato to, kako je
sam napisao: To je neto u emu si ti izvrsna, Kay. Znam da e paziti da se
ispune moje elje.
Nije htio nikakvu ceremoniju. Nije elio vojni pokop na koji je imao
pravo, ni policijska kola koja bi predvodila kolonu, ni pozdravne pucnjeve, ni
lijes pokriven zastavom. Njegov je zahtjev bio jednostavan. elio je da ga se
kremira i raspe po mjestu koje je najvie volio, po uljuenoj zemlji iz snova
Hilton Heada, gdje smo se znali ograditi od svijeta kad god bismo imali priliku i
gdje smo na trenutke kratke poput snova zaboravljali ono protiv ega smo se

244

borili.
Nikada neu prealiti to je proveo svoje posljednje dane ovdje bez mene
i nikada se neu oporaviti od okrutne ironije da me je bilo zadralo krvavo djelo
Carrieinih ruku. To je bio poetak kraja, koji je bio Bentonov kraj.
Da sada elim da se nikada nisam umijeala u sluaj, bilo bi prelako. Da
nisam ja, netko bi drugi prisustvovao pokopu, negdje drugdje na ovom svijetu,
kao i mnogi ljudi do sada, a nasilje ne bi prestalo. Kia je poela lagano sipiti.
Dodirivala mi je lice poput promrzlih, tunih ruku.
- Benton nas nije okupio danas da nam kae zbogom, zapoeo je
veleasni Lloyd. elio bi da prikupimo snagu jedni iz drugih i da nastavimo
raditi ono to je on radio. Podupirui dobro i osuujui zlo, borei se za
posrnule i drei svu bol u sebi, patei kroz uase sam, zato to nije elio raniti
druge njene due. Ostavio je svijet boljim no to ga je naao. Ostavio je nas
boljima nego to nas je naao. Prijatelji, idite i inite to je on inio.
Otvorio je svoju Bibliju na Novom zavjetu.
- Neka nam ne dodija initi dobro, jer emo u svoje vrijeme eti ako sad
ne malakemo, proitao je.
Osjetila sam vruinu i pusto u sebi i nisam mogla zadrati suze. Tapkala
sam rupiem oi i zurila dolje u pijesak to mi se zadrao na vrhovima cipela
od crne antilop koe. Veleasni Lloyd dodirnuo je jagodicom prsta usnice i
izgovorio jo nekoliko stihova iz poslanice Galaanima, ili je to moda bilo iz
Timoteja?
Do mene je, kao kroz maglu, dopiralo to to je govorio. Njegove su se
rijei pretvorile u neprestani tijek, poput vode to tee u potocima, i nisam im
mogla razaznati znaenje, dok sam se borila sa slikama iz sjeanja,
pokuavajui ih suzbiti, iako potpuno bezuspjeno. Uglavnom sam pamtila sliku
Bentona odjevena u crvenu vjetrovku, kako stoji uspravan i zuri u rijeku, one
veeri kada sam ga povrijedila. Dala bih cijeli svijet da mogu povui svaku
grubu rije to sam mu je rekla. A opet, razumio je. Znam da jest.
Sjetila sam se njegova pravilna profila i kako bi mu lice postalo
nepristupano kada bi bio u drutvu s jo nekim ljudima osim mene. Njima se
moda inio hladnim, a ja sam znala da je to, zapravo, bila samo ljutura koljke
oko njenog i dragog bia. Pitala sam se bih li se sada osjeala drugaije da smo
se vjenali. Pitala sam se nije li moja neovisnost bila roena iz neke duboke,
pradavne nesigurnosti. Pitala sam se nisam li bila u krivu.
- Znajui da zakon nije stvoren za ispravnog ovjeka, nego za razuzdane i
neposlune, za bezbone i za grjenike, za nesvete i profane, za ubojice oeva i
ubojice majki, za koljae, propovijedao je veleasni.
Dok sam buljila u lijeno, depresivno more, osjetila sam daak vjetra za
leima. Zatim se pokraj mene naao Sparkes. Ruke su nam se jedva dodirivale.
Gledao je ravno naprijed, vrsto stisnute i odlune eljusti, stojei uspravan kao
svijea u tamnom odijelu. Okrenuo se prema meni i pogledao me u oi s velikim
suosjeanjem. Blago sam kimnula glavom.

- Na je prijatelj elio mir i dobro. Veleasni Lloyd okrenuo se drugoj

knjizi. elio je sklad koji rtve koje je branio nisu imale. elio je biti slobodan
od bijesa i alosti, osloboden od ljutnje i besanih noi uasa.
Zaula sam lopatice u daljini, muklu tutnjavu ija e me buka zauvijek
podsjeati na moju neakinju. Pogledala sam prema gore. Sunce je jedva sjalo
iza oblaka koji su plesali ples velova, beskonano klizei nebom, nikada
potpuno ne otkrivajui ono to bismo eljeli vidjeti. Plavetnilo se pokazivalo u
komadiima, briljantno poput obojenog stakla preko horizonta, prema zapadu.
Prethodnica loeg vremena zapoela je pobunu i dina iza naih lea je planula.
Zvuk helikoptera postajao je sve glasniji i ja sam pogledala unatrag, preko palmi
i borova, primijetivi ga kako leti nosom blago nagnutim prema naprijed, dok je
slijetao.
- Stoga elim da ljudi mole posvuda, podiui svete ruke, bez gnjeva ili
sumnje, veleasni je nastavljao.
Bentonov pepeo nalazio se u maloj mjedenoj urni, koju sam drala u
svojim rukama.
- Pomolimo se.
Lucy je glatko zaokruila preko kronji drvea, a zrak sjeen lopaticama
zagluio nam je ui. Sparkes se nagnuo blie da mi neto kae. Nisam ga ula,
ali blizina njegova lica bila je blagodatna.
Veleasni Lloyd nastavio je moliti, ali nitko od nas vie nije imao snage,
ni volje preklinjati Svemonog. Lucy je odravala Jet Ranger u lebdenju, nisko
iznad povrine vode.
Vidjela sam njezine oi kako me fiksiraju kroz okruglo staklo
helikopterske kabine i prikupila rasplinutu snagu svoga duha u jezgru. Krenula
sam naprijed, u oluju turbulentnog zraka koju je Lucy stvorila. Veleasni se
drao za ono malo kose to mu je preostalo. Zagazila sam u vodu.
- Bog te blagoslovio, Bentone. Dua ti poivala u miru. Nedostaje mi,
Bentone. Rekla sam rijei koje nitko drugi nije mogao uti. Otvorila sam urnu i
pogledala gore u svoju neakinju, koja je stvarala energiju koju je Benton elio
kada bi bilo vrijeme da krene dalje. Kimnula sam Lucy i ona mi je pokazala
podignute palce, pokret koji je rastrgao moje srce i oslobodio jo suza. Zaronila
sam rukom u urnu i uhvatila ga na dlan. Pepeo je bio poput svile, u ijoj su se
mekoi nalazili komadii spaljene, bijele kosti. Zavitlala sam ga u vjetar. Vratila
sam ga viem redu, koji bi sam stvorio, da je to bilo mogue.
KRAJ
ELEZNI
www.Crowarez.org

246

www.BosnaUnited.net