ESTETIKA

Danko Grli Estetika

Predmet estetike
Estetika- filozofska disciplina koja ispituje lijepo i vrijedno u umjetnosti
(prema nekima, i u prirodi), koja istrauje osnovne preduvjete za stvaranje
i doivljavanje umjetnikog, kao i smisao, vrijednosti i bit umjetnosti
- Baumgarten- imenovao disciplinu

Platon (427-347. pr.n.e.)

3 estetski relevantna problema:
1. problem odnosa ideje ljepote prema lijepim predmetima- dakle
zapravo odnos metafizike lijepoga i konkretno lijepoga.
2. odnos umjetnosti prema mimezisu (tj. oponaanju, imitiranju) i s
time povezan problem mjesta i spoznajne vrijednosti umjetnosti
3. problem tendencije u umjetnosti, odnosno odgojnog zadatka i
vrijednosti umjetnikog.
Ideja ljepote i lijepih predmeta
- Platon se ne pita koje su stvari lijepe, ve to je lijepo- to je ono to ini
lijepim (djevojku, vazu, drvo). Za razliku od lijepih predmeta, lijepih ina,
lijepih misli postoji (Gozba) ideja ljepote- lijepo samo po sebi. To lijepo
mora uvijek biti jednako samo sebi, a to god je lijepo osim ovog jednog,
lijepo je po tome to u sebi sadri dio tog opeg lijepog. Dosljedno tome,
ljepota ne moe biti nita osjetilno, ona je jedna od 3 najvie ideje: ideja
dobrog, lijepog i istinitog (etika, estetika i gnoseologija).
- samo onaj koji poznaje ideju ljepote moe ustvrditi stupanj ljepote u
pojedinim predmetima. No, da li je mogui sud bez kriterija suenja?
- kod Platona je u ideji ljepote sadrana Sokratova metoda da se samo
pojmom, a ne osjetilnim ispitivanjem fenomena, moe shvatiti bit neke
stvari. . dakle, ak i tada kada uope ne bi bilo lijepih predmeta i kada ih
nitko kao lijepe ne bi nikada doivio, i tada bi postojala vrijednost lijepoga
ili njegova ideja. Ljudski su apstraktni pojmovi dakle stavljeni na rang
samostalnih, od ljudi neovisnih bia.
- po Platonu su i sva djela umjetnika mogla da postanu lijepa samo putem
potivanja opeg standarda, ope mjere koju mogu dobiti jedino
spoznajom ideje. Ideja, je, meutim, uvijek iznad i svoje vlastite realizacije.

Gozba kada se sama bit ljepote jednom sagleda, to e sjajem

nadmaiti vae zlato i odjeu, vae lijepe djeake i momkeLjubavnik
mora vidjeti da je ljepota koja postoji u ovom ili onom tijelu srodna sa
onom koja postoji u bilo kojem drugom tijelu. Tako i lijepo tijelo voljenog,
postaje po Platonu dio i primjer svijeta univerzalne ljepote
- put spoznavanja ljepote je osjetilan. Ljepota je najesencijalnija od svih
formi svih ideja, a ujedno i najjasnija jer je uoljiva putem vida- najjasnijeg
osjetila. Ali to ne znai da je sama ljepota osjetilna. Ona je kao i mudrost,
nadosjetilna, ali ona se opaa za razliku od mudrosti, osjetilnim putem.
Zapravo se jedna te ista ideja kao istinita, spoznaje pojmovima, a kao
lijepa osjetilnou. Ljepota se razlikuje od dobrog i istinitog samo nainom
spoznaje, ali ne i sadrajem. Hegel samim time umjetnost je popularna,
jer svaki normalan ovjek ima manje ili vie razvijena osjetila, pa moe
stoga uoiti to je lijepo- ali nema mogunost apstraktnog miljenja, pa ne
moe shvatiti apsolutnu ideju pojmovno.
- osjetilnost je samo put, ali ako ne bismo prije nje znali za samu ideju koja
je nadosjetilna, kako bismo je uope mogli prepoznati u pojedinanim
stvarima?
Fedar u samom procesu spoznavanja, mi se zapravo sjeamo
(spoznaju definira kao sjeanje) one prave ideje ljepote koju smo doivjeli
u drugom svijetu, prije ove nae zemaljske egzistencije.
- Platon zastupa tezu da je lijepo u stvari samo ideja koja je i mjera i
spoznaja ljepote, dakle i njena istina i vrijednost, on zapravo ne moe
poblie odrediti tu svoju vlastitu ideju jer je dostignuta apsolutna ljepota
iznad svakog znanja, pa kategorijalno i ne moe biti odreena i
distingvirana jer je najvia kategorija.
- samo je ideja u sebi neprikosnoveno lijepa, neusporediva, pa stoga i
uvijek ista, bez razvoja, bez utjecaja prostora i vremena, dana jednom za
svagda, kao uzor i prototip, mjera svemu prolaznom, pojedinanom i
osjetilnom.
Umjetnost kao sjena sjene
Ideje, a ne materijalna zbilja, jedini su bitak svijeta, one su supstancijalni,
vjeni oblici i izraavaju ono to je zajedniko, ope, vrijedno i trajno i
identino i u samim pojedinanim stvarima. Pravi bitak stvari, izraen u
idejama, moe se spoznati samo razumom i treba ga razlikovati od pojave
koju opaamo osjetilima. Nasuprot idejama, materija je neto posve
neodreeno, nesavreno i neogranieno, to je kaotina masa koja
ispunjava prostor to samo pomou ideja moe dobiti oblik, iako daje
stalan otpor idejama kao slijepa mehanika nunost. Ta neograniena
materija u stvari je nebitak.

Ipak, postoji kod Platona izmeu te dvije sfere- posrednika djelatnost koja
e omoguiti njihovo povezivanje. Kako bi ideje bile uoene, potreban je
postupni napor cjelokupne ljudske prirode, sve zapravo od osjetilnih
osnova ljudskih do njihovog najvieg pojmovnog miljenja. To je kod
Platona prije svega eros. Povezanost erosa s idejama omoguila je da prvu
predstavu ideja dobijemo u svijetu pojava. Eros omoguuje vezu izmeu
idealnog i realnog.
Umjetnost nije direktna emanacija ideje ljepote, ve je ona mogua tek
posredstvom materijalnog svijeta. Realni svijet je sam po sebi ponaanje
svijeta ideja, a taj realni svijet oponaa umjetnik. Realni svijet je svijet
sjena, a umjetnost je sjena sjene. U osnovi takvog poimanja svijeta
umjetnosti lei teorija oponaanja, imitacije, podraavanja (mimezisa).
Umjetnici slikaju, pjevaju o onome to ne znaju.
Oponaanje tei neem fantastinom, a ne istinskom. Umjetnici
zanemaruju istinitost.
Mimezis
- kljuni problem antike filozofije umjetnosti
- Platon ima u vidu mimezis kakav je ostvario slikar Zeuksis koji je nacrtao
groe tako vjerno originalu da su ga i ptice htjele zobati. Za Aristotela,
koji misli da je openito ljudskoj prirodi svojstvena imitacija, termin
mimezis ne oznauje vie tako doslovno, slijepo oponaanje vanjske
stvarnosti. Za njega je to vie oponaanje ideja, a zatim i umjetniku
imanentnih svojstava, neega to on doivljava, shvaa i vidi u sebi.
Umjetnost oponaa razliitim sredstvma ili razliite predmete ili razliitim
nainom.
-

Plutarh za njega je oponaanje toliko vano, da za samu vrijednost

umjetnosti se ne uzima ljepota, nego slinost koja se postie
mimezisom i koja pobuuje u nama radost. Samim time to smo na
umjetnikom djelu postigli slinost dokazali smo- to je ve tvrdio i
Aristotel- nae poznavanje predmeta.
Srednjovjekovna estetika- uz pojam umjetnosti, stoji i pojam
oponaanja, kao konzekvecija stava o istini kao adekvatnosti stava i
razuma. Toma Akvinski inzistira na tome da lijepu proglasi samo
onu sliku koja je postigla savrenstvo u adekvatnom odraavanju
predmeta, bez obzira da li je predmet sam po sebi lijep ili ruan.
Renesansne teorije umjetnosti mimezis kao imitacija samih
predmeta prirode i kao imitacija klasinih pisaca, posebno Aristotela
i Horacija.

- Platon umjetnost ne moe biti u punom smislu rijei slobodno

stvaralatvo, ili naprosto stvaralatvo, jer je vezano ili ak odreeno
stvarnou.

Tendencija i odgojna funkcija umjetnosti

- za Platona i slikarsko i pjesniko i svako drugo umjetniko umijee nije
zasnovano na znanju, ve samo na nadahnuu, subjektivnom mnijenju, i
stoga nema objektivan karakter racionalnog miljenja, ve je suvie
racionalno, a premalo intelektualno i strogo pojmovno. Umjetnici pobuuju
strasti kojih bi se svaki pametan ovjek trebao klonit. Komedije se
podsmjehuju manama i pogrekama, to s ne pristoji u ljudskoj zajednici
voenoj po etikim principima, a tragedija omoguuje uitak u osjeajima
kojih se inae ovjek stidi. Umjetnici bi trebali proizvoditi samo didaktiki
vrijedna djela koja mogu koristiti dravi. Sve ostale, makar bili i najvei
majstori, treba izagnati ili onemoguiti. Jedina poezija koja je doputena su
pobone himne bogovima i slavopojke vrlim ljudima. Bitna je uloga
umjetnosti svedena na to da formira pravednog ovjeka kao dijela idealne
drave, bez obzira na to koliko to svojim asketizmom moe dovesti do
osiromaenja linosti.
- ipak, odreena vrsta umjetnosti trebala bi se podravati u prvom redu
kao sredstvo za druge svrhe, kao mogunost da se pomou nje doprinese
odgoju mladih generacija. Govorei o muzici i poeziji, ukazuje na to da
ritam i harmonija prodiru do dna due i snano je obuzimaju. Tako se
doista moe vriti odgajanje ukusa i mate, te taj prirodni i zapravo
podsvjestan nain moe koristiti i u odgoju, ali samo ako je koriten za
prave ciljeve, ako je pod brinom kontrolom drave. Nakon 10-godinjeg
tjelesnog obrazovanja mladia, kako bi se smanjila njihova jednostranost,
Platon preporuuje muziko obrazovanje. Jer muzika je zapravo sredstvo
da se npr. matematici, povijesti i prirodnim znanostima da privlaniji
izgled.
Od tipova muzike dozvoljenu su samo frigijski (ratoborni) i dorski (onaj koji
daje ozbiljnost), ali nikako lidijski (previe oputa). Po tome vidimo kako su
zapravo i kod muzike, koju Platon najvie cijeni jer je najduevnija od svih
umjetnosti, heterogeni, a ne autonomni njeni ciljevi i vrijednosti- tj. muzika
je vrijedna po tome to slui kao sredstvo za druge ciljeve.
Jedna od posljedica takvog etiko-pedagokog rigorizma je i apsolutna
konzervativnost Platona u odnosu na nove forme umjetnikog izraavanja
uope.
- lijepo kao ideja nije identificirano s umjetniki lijepim. No ako je ideja, a
to znai i kriterij, mjerilo, uzorako je ona vjena, tada je jasno da se
zapravo ni uzor umjetnosti ne moe u vremenu promijeniti. Ako je dua
koja je vjena, onda ona ne moe ni u doivljavanju ljepote stalno mijenjati
predmet vlastitog doivljavanja u zavisnosti od vremena. Stoga, objekt
promatranja, odnosno lijep predmet ne moe biti podloan promijeni
oblika, mijenama u tehnici radave to sliniji svom uvijek istom uzoru,
uvijek raen na isti nain. Zato je Platon, iz tih metafizikih i psiholokih
razloga, za ustaljene forme umjetnikog izraza.
Znaenje Platonove estetike

GOZBA
symposion- pijanka
u svojim dijalozima prikazuje stvarne dogaaje sa stvarnim
linostima, u suprotnosti sa tragiarima i komiarima. Ipak, nije njegov
opis u potpunosti vjeran.
416. Agaton prireuje gozbu na kojoj je i Sokrat- O gozbenim
govorima u slavu boga ili demona Erota pripovijeda Apolodar koji je bio
Platonov vrnjak i takoer nije prisustvovao gozbi, nego pria to je uo od
Aristodema
Spis ima namjeru da bude istina o ljubavi suoena s mitovima o
ljubavi, ujedno istina o Sokratu kao uzoru filozofima
Elementi preoblikovanja teatarskog u stvarno dogaanje vide se u
pristanku uesnika gozbe da u jednoj retorikoj igri svaki od uesnika
odigra samog sebe te da iz vlastitog vienja odri po jedan govor u
Erotovu slavu. Sofistika obrazovanost podrazumijevala je osposobljenost
za konceptualnu obradu sadraja poetsko-mitske mitologije, pa je takva
osposobljenost dola do svog punog izraaja u prvih 5 govornika na
Agatonovoj gozbi. Govornici se trude saopiti ad hoc sroene teorije o
Erotovoj prirodi i u ovoj prilici koriste ne samo ranije poznavanje erotologije
nego i ono to je u prethodnom govoru o toj stvari reeno (ispravljaju i
nadopunjavaju jedan drugoga). Sokratov i Alkibijadov govor se razlikuju od
prethodnih. Alkibijad je sam sebe predstavio kao ovjeka koji posjeduje
neposredno erotsko iskustvo o Sokratu. Alkibijad se kao i Sokrat bolje
snalazi u erotici, nego u retorici. Iz njegov nastupa vidimo da je erotika na
neki nain spojena s istinom, i ako ne ba sa svakom vrstom istine, onda
sa onom koja se tie postojanja, nastajanja i propadanja. Sokratova
mudrost mogla biti nespretna, podlona razliitim tumaenjima, a kao
takva ona je u neskladu sa paradnim retorikim otroumljem. Ovo
otroumlje lieno je erotske strasti i jedino je vezano za strast za
nadmetanjem. Svrha erotike nije u pobjeivanju, nego u raanju koje
ponitava prolaznost. Erotikom smrtni ljudi uestvuju u bivstvu bilo da
raaju tijelom ili duom. Ljubav spaja razliita tijela i razliite due.
Agaton je pobijedio u takmienju za titulu najboljeg meu traginim
pjesnicima. Sokrat mu estita. A on misli da mu se ruga. Duhovno
obrazovan u retorikom sofizmu, lijepo je ono koje se ulno konstruira.
Eros mu je najljepi i najsretniji bog zato to je mlad, njean, gibak oblikom
i zato to u mekim njenim duama, tamo gdje sve cvjeta i mirie. Lijep se
ne moe nametnuti silom, nego se uvijek prima dragovoljno, a rezultira
zadovoljstvom. O lijep se mora govoriti. Suprotno tomu, Sokratovo
poimanje lijepoga stavlja ono estetsko lijepo na kraj ljestvice. Poanta
Agatonovog kazivanja je stvaranje lijepog- umjetnost, dok Sokratovog
govora je otkrivanje, razotkrivanje misterije lijepog i duhovno (umno)
prisvajanje onog vrhunsko lijepog u dui besmrtnog ovjeka. shvaena i
prihvaena besmrtnost. udesno lijepo je svrha cjelokupnog zbivanja,
smisao svih ljudskih djelovanja i erotskih udnji. Vrhunski lijepo je samobivstvo, ono je prvo i vjeno, ono ne nastaje i ne propada, ono je lijepo po
sebi. Za Sokrata, otkrivenje lijepoga nemogue je postii na drugaiji nain
osim otkrivenja misterije ljubavi. Takvo posveivanje se ne moe izvesti

retorikom, nego jedino dijalektikom, koja se od retorike razlikuje upravo u

tome to u sebi sadri ljubav prema istini. Dijalektika je methodos put i
nain ispitivanja koji smrtno bie prolazi iz tame neznanja ili kao izlaz iz
svijeta obmanjujue percepcije. Sama po sebi, ljubav nije znanje, ali
erotika se kao znanost odnosi na ljubav. Sokrat (u Fedru) otkriva da je
zaljubljenost jedna vrsta manije, jedan zanos koji smrtnicima dolazi kao
boanski dar. 4 dara: dar proricanja,telestika (zanos u bakanalijamaDionizijev dar), muziki dar- poetika, erotski dar. Erotski dar je najbolji i
najvredniji zato to jedini omoguuje spoznaju i samospoznaju vrhunski
lijepog.
Diotima ui Sokrata erotici. Sokrat o tome govori u alegoriji. Mit je
koriten kao pretekst, koji trpi logiku i retoriku obradu kojima se u mitske
sadraje unosi konceptualna struktura te oni postaju tema , zadatak koji se
rjeava razumijevanjem- sastavljanjem rasutih i nejasnih nagovjetaja. Na
tim nagovjetajima gradi se sistem, konceptualna cjelina u kojoj su
ukljuena tvrenja i razlozi zato se o mitskom Erosu tvrdi ba to, a ne
neto drugo. U toj pojmovnoj nadgradnji, koja izvire iz mitskih sadraja i
koja mitske sadraje pojmovno oblikuje kao kakav materijal, dodano je
neto ega nema u samom sadraju, a to je ideja univerzalno shvatljiv
oblik. Oni stvaraju alegoriju- u kojima je ideja otkrivena, ali priopena
mitskim jezikom. Oni na gozbi prihvaaju ljubav kao temu, kao zadatak
koji e svaki od njih rijeiti na nain to e uiniti svoj logos o ljubavi.
Heleni- ljubav je sveprisutna, univerzalna. Philia i eros jedno te isto
za Platona.
Prijateljstvo i ljubav kod Platona nisu jasno distingvirani. Afinitet se
uspostavlja izmeu slinih ili srodnih bia.
Objekt kontemplacije u vijek je neto lijepo, a ono je opet uvijek
neto dobro. Stoga je usavravanje u erotici, oplemenjivanje ljubavi za
Platona isto to i napredovanje u saznavanju i razumijevanju bivstvovanja.
Od kontemplacije i razumijevanja tjelesne ljepote kao takve napreduje se
ka kontemplaciji i razumijevanju lijepe prakse, a nakon toga lijepih nauka.
Kontemplacija i razumijevanje lijepih nauka nosi sa sobom i jae
zadovoljstvo, ravno uivanju u lijepim umjetnostima. Dospijevamo do
saznavanja lijepo kao takvog lijepog po sebi. Saznavanje lijepog,
podrazumijeva da ovo vrhunsko lijepo nije vie atribut ili predikat neeg
drugog, nego se samo bivstvovanje poistovjeuje s tim. Diotima otkriva
Sokratu da su svi nabrojeni stupnjevi oplemenjivanja ljubavi, usavravanja
u erotici, u stvari mogue etape uspona na ivotnom putu smrtnika. Etape
se mogu imenovati kao estetska, praktino-etika, teorijsko saznajna i
filozofska. Ljubav kao kontemplacija lijepog, poslije svega se otkriva i kao
ivotno uestvovanje u stupnjevima lijepog. Smrtnicima, dok ive svoj
ivot, ljubav je jedina mogunost da uestvuju u besmrtnom.
Ljubav- odnos prema neemu
Eros nije bog, jer tei neemu, a bogovima nita ne fali, oni ve
posjeduju ljepot, mudrost, slavu i besmrtnost. On je demon- posrednik
izmeu bogova i ljudi
Platonova Gozba predoava nam u Sokratovom biu i ponaanju
paradigmu erotiara, ljubavnika znanja i dijalektiara, paradigmu smrtna
ovjeka koji udi za znanjem ba zbog toga to ga ne posjeduje.

IJON (ili o Ilijadi)

- lica: Ijon, Sokrat
Dijalog se moe obiljeiti kao satira, u njemu Platon ustaje protiv
diletantskih tipova kakav je Ijon, hvalisavi rapsod iz Efesa koji je na svim
utakmicama i nadmetanjima stekao glas. On ne samo da recitira
Homerove pjesme, ve ih i objanjava, te se hvali da o njima nitko ne
moe govoriti kao on, i kako ima pravo na zlatni vijenac homerida. Ba je iz
Epidaura, gdje je dobio 1. nagradu, stigao u Atinu da i tu u vrijeme
Panatinskog praznika dobije nove lovorike. Na Sokratov upit, Ijon
objanjava kako ne moe i ne zna tumaiti druge pjesnike ve samo
Homera. Time Sokrat odbacuje njegovo besmisleno strunjatvo i dokazuje
kako rapsod koji zna tumaiti samo jednog pjesnika i nije pravi strunjak,
jer strunjak obuhvaa cijelo podruje svoje struke, te stoga ne moe
tvrditi da je neto umjetniko uspjelo/neuspjelo ako poznaje samo jednog
pjesnika. Ispada da Ijon nema ni smisla ni razumijevanja za pjesnike oje
recitira.
U daljnjim dijalokim pretresanju Sokrat tvrdi da rapsodici i ne trebaju
dublje razumijevanje, i priznaje joj, kao i pjesnitvu, samo boansko
nadahnue i zanos. Jer svi epski pjesnici svoje lijepe pjesme ne pjevaju
svojim umijeem, ve zanosom, u stanju boanskog nadahnua. To vrijedi i
za lirske pjesnike, oni padaju u zanos, kad su se predali moi harmonije i
ritma.
- Pjesnici usisavaju pjesme s medonosnih izvora i muzinih vrtova i
dolova
- Pjesnik je posebno bie lagan, krilat, ne moe pjevati prije nego
bude zanesen, prije nego bude izvan sebe i svog mirnog razuma
- Dokle god ima mirni razum, kao svaki ovjek, ne moe pjevati ni
proricati
Boanski zanos ima svoje porijeklo u samom boanstvu, zatim se s
boanstva prenosi na pjesnika, s pjesnika na rapsoda, a s rapsoda na
sluatelje. I pjesnik, i glumac, i rapsod, i sluatelji svi su pod utjecajem
neeg stranog, boanskog, ime je pjesniko djelo nadahnuto. Pjesnik ne
stvara svjesno, nego boanska snaga ulazi u njega za razliku od ovjeka
stroge znanosti koji stvara u svijetlosti razuma. Ta snaga koja ulazi u
njega pretvara se u pjesmu, ovladava onim koji recitira pjesmu, i preko
njega zanosi ostale sluatelje. Taj odnos osvjetljava se slika magneta u
kojem se nalazi nevidljiva mo i snaga, za njega se dri cijeli lanac
prstenova: kao to s prirodnog magneta dri prsten koji privlai dalje
prstenove, tako Muza privlai pjesnika, pjesnik snagom koju je dobio od
Muze privlai rapsode i glumce, a ovi snagom koju su dobili od pjesnika
privlae sluaoce. Pjesnik i mislilac pojavljuju se ovdje kao suprotnosti, ali
Platon ne odbacuje poeziju kao stvaralatvo koje nema veze sa filozofijom.
Dijalektika i mit se kod Platona uzajamno proimaju, oni nemaju odreenih
granica i pjesnika snaga i metafizika spekulacija nalaze se u punoj

harmoniji. Kada se filozof umori od stalnog ralanjivanja pojmova u

logikom dokazivanju i kada se zbuni od kontradiktornosti, on se povjerava
mati i predaje se atmosferi mita.
On ne odbacuje boansko nadahnue kod Ijona, ve njegovu drskost,
uobraenost, koja oneiuje. Kada Ijon pone tvrditi da zna sve to je
Homer rekao te da moe o tome suiti bolje nego oni koji su kao strunjaci
pozvani da o tim stvarima kau pravu rije, Sokrat ga postepeno prikazuje
kao varalicu, jer svojim recitiranjem ne slui poeziji, ve novcu. Na kraju
zakljuuje da u Ijona ne postoji boansko nadahnue jer efeki rapsod
razmilja o tome koliko e novca zaraditi. Ovaj cijeli razgovor ima svrhu
izazvati smijeh na kraju Sokrat primorava Ijona da tvrdi kako dobar
pjesnik mora biti i dobar vojskovoa
U ovom razgovoru Platom razotkriva Ijona kao diletanta i arlatana, kakav
se pojavljuje i dan danas. Spis usmjeren protiv nadriglumaca, deklamatora
Homera i drugih pjesnika... napisan da potakne na temeljno i solidno
prouavanje starih pjesnikih djela, na njihovo dublje i pravilnije
razumijevanje
IJON
- Ijon je inae iz Efesa, ali dolazi iz Epidaura sa Asklepijevih igara gdje je
bio na nadmetanju rapsoda i osvojio 1. nagradu. Sokrat se oduvijek divio
rapsodima, ne samo da se pokazuju u punom sjaju ljepote, nego imaju za
dunost i da se bave mnogim drugim odlinim pjesnicima, pa i Homerom
te prodiru u duh njegova pjesnitva (ne tuve samo rijei). Rapsod mora
razumijeti pjesnika jer on sluaocima tumai pjesnikove misli. Ijon se sloi
s njim, i smatra da on najbolje govori Homera. Ne govori ni Hesoida ni
Arhiloha. Sokrat ga pita, kako bi tumaio iste stvari koje govore i Hesiod i
Homer kada govore o istim stvarima, a kako kada govore o razliitim. Ijon
kae da bi razliito tumaio druge pjesnike jer loije pjevaju od Homera.
Sokrat ga pitanjima navodi a zakljuak, da onaj koji u aritmetici govori
najbolje, bit e prepoznat od onoga koji e prepoznati i dobrog i loeg- i to
e biti onaj koji se razumije u aritmetiku. Dakle, kada mnogi raspravljaju o
istom predmetu, uvijek e isti ovjek poznati koji od njih govori najbolje,
koji dobro, a koji loe. Sokrat kae Ijonu da mu za raspravljanje o Homeru
fali umjetniko i znanstveno obrazovanje, jer da to ima on bi mogao
govoriti o svim drugim pjesnicima, jer na neki nain postoji pjesnika
umjetnost u opem smislu.
- okree priu na slikare, slikarstvo, Polignota
Ali, Ijon i dalje tvrdi da on najbolje govori o Homeru, ali ne i o drugim
pjesnicima. Sokrat mu govori da on nema znanja o Homeru, nego da ga
samo vodi boanska snaga - Heraklov kamen-privlai prstenje, te im daje
snagu da mogu uiniti ono isto to ini i on sam, tj. da privlai druge
prstenove. Dobri lirski pjesnici ne pjevaju pri razumu, nego kada se
predaju moi harmonije i ritma, obuzme ih bahantska mahnitost.
Bahantkinje samo u stanju zanosa crpu med i mlijeko iz rijeke. Pjesnik
moe pjevati samo kada bude ponesen van razuma u zanos. Oni zato
mogu samo pjevati, a ne govoriti zanatski o sluaju, jer kada bi o svem
predmetu mogli lijepo govoriti, onda bi mogli i o svemu drugome. Oni su
boje sluge, jer bog putem njih u nama sluaocima stvara utisak da te
rijei ne govore oni, nego sam bog. Pjesnici su tumai bogova. Svaki

pjesnik ima svog boga kojeg tumai. E, a rapsodi su pak tumai pjesnika,
tumai tumaa. Prstene- objanjava kako on pobudi iste osjeaje i u
publici.
Sokrat ga uvjerava da dobro ne govori Homera u trenutku kada ga ne
razumije, npr kada govori o vonji, vozau. E sada, to on kao rapsod mora
znati i ocjenjivati za razliku od ostalih ljudi? Ijon tvrdi sve. Onaj tko je
odlian rapsod, odlian je i vojskovoa, jer je to nauio biti iz Homera. Na
kraju ga Sokrat kritizira, govori mu da je nepravian i da ne zna niti o
svojoj raspodskoj struci sve, te da je on tek ponesen bogom. Sloe se da je
on u boanskom nadahnuu te da ne slavi Homera zanatski.

FEDAR (ili o ljepoti)

- nadopunjuje tematiku Gozbe
Platon u Fedru obrauje znaaj erotskog saznanja i opisuje subjektivna
osjeanja koja izaziva ljepota
- Lica: Sokrat i Fedar
Razgovor zapoinje uvodom Sokrat se namjerio na Fedra, koji je dolazio
od govornika Lisije, zanesen njegovim erotskim pripovijedanjem. I tako oni
krenu u podne, izvan zida grada na jedan breuljak koji se nalazio u
hladovini, povjetarac, lijepi mirisi, cvrci. Tu su se nalazile i statue bogova,
Sokrat vidi da se nalazi pred svetinjom Aheloja i nekoliko nimfi. Fedar
zapoenje itanje pripovjetki (Lisijinih). U toj pripovijetci netko trai
djeaka da ga ljubi, iako taj netko nije zaljubljen u djeaka, i dokazuje da je
i za djeaka bolje da ljubi nekoga tko mu nee uzvratiti ljubav, dakle tko
nije zaljubljen u njega, nego nekoga tko jest. Nakon to je Fedar proitao
pripovijetku, oekuje od Sokrata da ju pohvali, no Sokrat nije obraao
pozornost na sadraj pripovijetke ve na njen oblik, i ne moe joj se diviti,
ak bi mogao izrei bolju pripovijetku na tu temu. Sokrat pozove muze i
pone pripovijedati o mladiu koji je veoma zaljubljen te pokuava uvjeriti
svog voljenika da neljubavnika treba zadovoljiti prije nego ljubavnika
Razlika Sokratove i Lisijine pripovijetke: u briljivom rasporedu. Sokrat
odmah na poetku istie da najprije treba odrediti pojam ljubavi, njenu bit i
mo, da treba znati da li ona donosi korist ili tetu . Jedno je jasno, ljubav
je zacijelo neka pouda. Postoje 2 vrste sila koje nama vladaju: Uroena
pouda za nasladama i Steena misao, koja tei za onim to je najbolje
Tko se upravlja prema drugoj, steenoj sili, misli, taj je razborit i zna se
obuzdavati, a onaj koji se pak upravlja prema poudi, neumjeren je i
neobuzdan. Postoji nekoliko vrsta poude, a jedna od njih je nagonska
udnja za uivanjem u ljepoti. A to se tie tete ili koristi koju voljenik ima
od ljubavnika ili neljubavnika: ljubavnik ne moe biti pravi prijatelj svome
voljeniku jer e sprjeavati razvitak njegova duha i ometati mu odnos s
ljudima koji bi mogli obrazovati za veu slobodu; on ne moe biti prijatelj ni
njegovu tijelu, jer trai slabia, mlakonju. Osim toga nee htjeti da mu
voljenik ima imovinu koja bi mu osiguravala nezavisan poloaj. A kad
prestane voljeti, uope ne zna za ranijeg ljubimca. ZATO JE BOLJE IMATI
NELJUBAVNIKA; JER ON MILUJE RAZBORITOST.
Sokrat ne eli dalje govoriti, ali ga Fedar nagovori. Sokrat poinje
palinodiju svoju drugu pripovijetku kae da je u prvoj pripovijetci dao

prednost onome tko nije bio zaljubljen, zato jer je on staloen i trijezan, a
ne zanesen. Meutim, zanos ne treba odbacivati, jer je to ljudima izvor
najvee sree, a to dokazuju pjesniko umijee, mantika, telestika. Zbog
toga se ni ljubav, zato jer je zanos, ne bi smjela osuivati. Da bi dokazao
da je ljubavni zanos izvor najveeg blaenstva, Sokrat izlae bit boanske i
ljudske due: iznad nebeskog svoda, neprolaznim i vjenim ivotom ive
prava i ista bia, VJEITE IDEJE, i zato se ne mogu dokuiti osjetilima,
nego samo umnom spoznajom. U taj nebeski svijet ideja izdie se DIV, bog
nad bogovima, kad se ee ispod nebeskog svoda, a za njim vojska bogova
i demona i povorke dua. U tome obilaenju blaene bogove prate DUE,
jer one tu postoje i prije nego to su dole na zemlju ALI samo
odabrane due mogu se na trenutak uzdii s bogovima, gdje se glEdajui
ideje nahrane istinom, pa se vraaju u svoje mjesto. One due koje se
krivicom uzdodre napuni zaboravom i zloom, one padnu na zemlju, i u
prolaznom svijetu provode svoj zemaljski ivot (svaka dua sastavljena je
od uzdodre i dva nejednaka konja dobra i loa). I kad te due na zemlji
ugledaju pojavnu ljepotu ta ljepota podsjeti ih na onu pravu ljepotu koju
je nekad u svojoj praegzistenciji promatrala u nebesima. To sjeanje
(amnesa) na nekadanju pravu ljepotu daje dui krila, ispunjava je
najplemenitijim zanosom, i tako se u ovjeku raa erotska udnja za
stvaranjem prema obrascu ideje.
Platon govori o subjektivnom utisaku koji ljepota izaziva u ovjeku, samo
ljepota izaziva utiske, pravednost i razboritost nemaju nikakvog sjaja u
zemaljskim prilikama. A ljepota je sjajna, poto smo sili na zemlju,
obuhvatili smo je svojim najotrijim osjetilom (vidom), kao ljepotu koja
najvie sja. Ljepota je u isti mah najvidljivija i ljubavi najdostojnija. Tko nije
posveen, ili tko je pokvaren taj ne razaznaje tako brzo ljepotu kad je
promatra na zemlji, zato on ljepotu ne potuje kad je gleda, nego se oda
nasladi i eli se sparivati kao etveronona ivotinja. A onaj tko je
posveen kad primijeti bogoliko lice ili tijelo koje je slika i prilika ljepote,
protrne, obuzme ga strah, gleda to lice i odaje mu ast kao bogu, ugrije se
kad kroz svoje oi primi odbljeske ljepote. Dui onoga tko promatra ljepotu
pone rasti perje, a kad se dua udalji od ljepote, puna je nemira, pati i
vene. U duevnom ivotu ljubav ima najvei znaaj. Strasno stanje,
koje duu uzdie u oblast ljepote, izaziva etvrtu i najblagorodniju vrstu
zanosa erotsku pomamu. Na kraju se Sokrat obraa Erosu da primi
palinodiju.
Fedar izraava svoje divljenje Sokratovom govoru, smatra da Lisija ne bi
bio sposoban napisati takvu priu, kraj prve polovice dijaloga.
Druga polovica dijaloga: oivljuje se borba u Gorgiji voena borba protiv
neznanstvene retorike rutine. Retorika filozofija govornitva doivjela je
najvei uzlet u Ateni, duhovnoj Olimpiji, ona je postala filozofija pojedinca
koji se hoe istaknuti, pokazati, postati vaan, i zato se za nju zalijepilo
mnogo tatine i pohlepe za efektom i reklamom. Retorika je glavni sadraj
sofistikog uenja. Grci oduvijek imali nevjerojatnu mo razlikovanja za
svaku rije, za dikciju, za lijepo i pravilno izraavanje rijei i reenica, za
glasovnu harmoniju i ritam u rijei i tonu. Sadraj sofistikih govora

ovjek sa svojim tenjama (Protagora ovjek je mjerilo svih stvari- to je

pravi program sofistike i njezine retorike kao duhovne agnostke. Nagon za
nadmetanjem. Nedostaci sofistike retorike sve je kudila, i ono
najplemenitije i sve je hvalila i ono najgore. O svakoj stvari mogla je
govoriti pohvalno i prekorno i time je sve logike i etike vrijednosti
stavljala u pitanje. Politiki virtuozi i demagozi rjeiti sluili se
sofistikom retorikom da bi zadobili povjerenje narodne mase i dobili put
do vlasti. Uenici sofistike retorike oni su (Za retoriku stvari vae samo
u perspektivi samo onako kako se ovjeku pojavljuju) se vie oslanjali na
svoj osobni sud, nego na ope prihvaena stajalita i glavna stvar im je
bila osobna srea i uivanje (politikim virtuozima) laskavci. Svoje govore
stavljali su iznad istine. Platon u ovom govoru odbacuje demagoke
tendencije sofistike retorike (demagog obmanjuje lanim izjavama i
obeanjima). Govori kako filozofska obrazovanost vrijedi vie od sofistike,
i kako se sofistika moe samo u drutvu s filozofijom uzdii do pravog
govornitva i nove umjetnosti. Dakle, BEZ FILOZOFIJE (tj. znanstvenog
obrazovanja) NE MOE SE RAZVITI PRAVO GOVORNITVO.
Sokrat
primjeuje da pri rijeima eljezo i srebro, svi imamo isto miljenje, ali o
smislu rije pravedno/dobro- miljenja su podijeljena. Eros je tako ponekad
prikazan kao tetan, a ponekad kao izvor najvee sree, ovisno o tome
kako ga je Sokrat definirao. Lisija ga nije definirao.
Ako se eli da govornitvo bude umjetnika stvar, svi dijelovi trebaju
sadravati organsko jedinstvo i drati se jedni drugih. U tome e govorniku
pomoi dijalektika, tj metodiki postupak koji se sastoji od induktivne
metode kojom se nau pojedini pojmovi i da podjelom pojmova odrede
logiki odnosi meu njima.
Govornika umjetnost govornik mora poznavati duu sluatelja da bi
mogao isticati one motive kojima e pravilno utjecati na duu i pridobiti je.
(kao to lijenik mora poznavati prirodu tijela)Dakle: dijalektika
obrazovanost ukljuivala bi: Znanstveno poznavanje stvari, Poznavanje
osobine due na koju se eli utjecati- psihologija
Jako nadahnue i znanost

GOVORNIKA UMJETNOST, pravi govornik

snaga govornitva u psihologiji upravljanje voljom i uvjerenjem sluatelja
Erotska udnja tenja za sreom. A znao je da pored prave erotske
postoji i njezina nakaradna slika, morao je izloiti razliku izmeu prave i
lane ljubavi. Zato je bilo potrebno da najprije osvijetli ivot ljudske due u
kozmikoj perspektivi i da psiholoku analizu ljubavne udnje. Time je
svom skiciranom sistemu retorike u 2. dijelu dijaloga dao i nunu teorijsku
osnovu.
Dakle, ono to ini dobra pisca nije gola rutina, nego bogata inteligencija,
veliki pregled stvari, dubok pogled u prirodu ljudske due i jako
nadahnue. Bez nadahnua i zanosa i plemenite erotske vatre, nema
prave filozofske obrazovanosti, a bez filozofske obrazovanosti nema
istinske rjeitosti, ni prave knjievne umjetnosti.
- UMJETNIK SE NI U JEDNOM TRENU NE ODVAJA OD ZNANSTVENIKA

(za razliku od Aristotelove tvrdnje)

FEDAR
.SOKRAT ide rijetko van zidina jer smatra da ga drvee nee niemu
nauiti, nego ljudi u gradu.
Prvi glavni dio: Tri prie o Erosu
1. Lisijina pria i njezina ocjena
Ljubavnici se kaju za svoje milote, im je zadovoljena njihova pouda, a
nezaljubljenici nemaju razloga za kajanje. Ljubavnici uzimjau u
razmatranje to su sve morali dati (novci, imanje) za ljubav, pa jo i muku
koju su proli te misle da su onima koje ljube odavno vratili ljubav. Oni koji
ne ljube, ne mogu se izgovarati zanemarivanjem imanja, pa oni
dobrovoljno ine sve to uine. Ako su ljubavnici dostojni dubokog
potovanja zato to tvrde da su imanjmiliji oni koje ljube, onda se moe
oeiati da budu i zli prema bivim ljubavnicima kako bi to dokazali. Ako
meu svojim ljubavnicima odabire najboljeg, izbor ti je ogranien, a ko
bira izmeu ostalih ima veu ansu da izabere najprikladnijeg.
Ljubavnici prate svoje ljubavnike i to smatraju kao posao i onda kada ljudi
vide da se sastaju, smatraju da to ine ako bi zadovoljili poudu, to
izaziva prijekore. Kod ne ljubavnika, nitko ne prekorava njihovo sastajanje,
jer svatko zna da je nuno razgovarati. Zato esto zaljubljeni i brane
susrete ljubljenih s drugima, kako ih ne bi drugi nadmaili u pameti,
bogatstvu i sl. Sv oni koji nisu zaljubljeni, nego su svojom vrijednou
zadobili ono za im su udjeli, nee osjetiti nikakvu zavist protiv onih koji s
tobom govore, nego e prekoriti one koji ti ne ele. Pa kada i zadovolje
svoju poudu, vee je vjerojatnost da ostanu prijatelji.
Ljubavnici hvale ono to ini iako i nije najbolje, bilo zato to se boje tvoje
prijateljstvo izgubiti ili zbog poude ne mogu pravo rasuivati.
Dobro treba initi najmilijima, ali i onima kojima je najpotrebnije- na
zabavu pozvati prosjake jer oni e biti odani. Takoer, treba dobro initi i
onima koji mogu pokazati najvie zahvalnosti
KOMENTARI: Sokrat, Lisija je djelomino u pravu (poziva se na Sapfu i
Anakreonta).
2. prva Sokratova pria i razgovor
Sokrat zaziva muze.
Bio jednom jedan lijep deko koji je imao mnogo ljubavnika, a jedn od njih
je bio lukav. On ga je uvjerio da ga ne voli i da neljubavniku treba ugoditi
vie nego ljubavniku. Po emu razlikovati ljubavnika od neljubavnika? Nas
vode dvije sile, uroena- pouda za nasladama i steena-misao (tei za
najboljim). Misao je razborita i nju treba slijediti jer se vodi za najboljim.
Bezumna pouda koja je svladala misao i navukla nas na uivanje u
nasladama to ih daje ljepota, pa je opet od njoj srodnih pouda dvedena
tjelesnoj ljepoti, te je tako ojaala do razvitka snage i nazvala se ljubav.

Sokrat u zanosu govori ditirambe, oaran je mjestom.

Onaj kojega je ljubav svladala, mora svog ljubavnika pripremati da mu
budu to prijatniji. Bolesnu ovjeku prijatno je sve to se s njim ne takmii,
a to je bolje od njega i jednako s njim, to mu je mrsko. Dakle, gradi
ljubavnika koji je slabiji i nesamostalniji. Udaljuje ljubavnika od drugih
korisnih veza, on ne razvija svoj um. Ljubljenik neznalica, ljubavnik sve
zna. esto se dogodi da ljubavnici postaju priljatelji po muci, kao jelo zbog
zasiivanja.
Komentari: da ih je sluao kakav plemeniti ovjek blage udi koji isto
takvog ljubi, da govore o tome kako ljubavnici zbog malih stvari zameu
ljuta prijateljstva, te iz ljubavi sumnjaju na svoje ljubavnike i nanose im
tetu, on bi mislio da su uvjeli negdje meu mornarima i nikakve
blagordne ljubavi nisu osjetili. Sokrat se dakle stidi i boji erosa, i sada e
ponovnom priom pokuati osvijetliti obraz
3. druga sokratova pria
a) Zanos ne treba odmah osuivati
Prvu priu je govorio Fedar, drugu Stesihor
- nije istina da mladi mora vie ugaati neljubavniku, zato to je ovaj
zanesen, a ovaj razborit. Jer ipak do najdragocjenijih bogatstva dolazimo
zanosom, ukoliko nam se ono daje kao boji poklon. (primjeri: proroica u
Delfima inila u zanosu mnoga dobra djela. Zanos omoguava proricanjemanikamantika. Razumni ljudi vre ispitivanje budunosti na temelju
ptijeg leta- ojonistika. Ukoliko je mantika savrenija i potovanija nego
ojonastika, onda je naravno ljepi onaj zanos koji dolazi od boga, nego
razboritost koja dolazi od ljudi. Trei oblik zanosa je onaj koji dolazi od
Muza. Tko se bez nadahnua Muza priblii pjesnikom stvaralatvu, taj
ostaje eprtlja i nikada ne bude dobar. Nema poezije od razuma.)
-

Dokaz da je ljubavni zanos izvor najvee sree:

A) PRIRODA BOANSKE I LJUDSKE DUE- sve to je dua je besmrtno, jer

ono to se samo sobom kree jest besmrtno. A ono to druga stvar
pokree, s prestankom kretnja prestaje postojati. Dua je ono to se stalno
kree, nema poetka. Dua je neroena i besmrtna. to se tie pojavnog
oblika due, ona lii na sraslu snagu krilate zaprege i uzdodre. Konji
bogova i njihovi uzdodre svi su plemeniti i plemenita roda, a u ostalih je
mjeovito. Dua ako je savrena i krilata die se u nebesa, a ona kojoj
perje polako otpada pada dok se ne uhvati za neko tvrdo mjesto. Onda se
tamo nastani i zauzme zemaljsko tijelo, koje kao da samo sebe kree
njenom snagom. Krilo ima prirodnu snagu da die u visine ono to je teko
i vodi onamo gdje stanuje rod bogova. Due se hrane lijepim i dobrim
perjem, a propadaju runim i zlim.
Niti jedan pjesnik nikada nije opisao boga po istini. Jer bog moe da se
ugleda samo kormilarom due- razumom. Ona dua koja se nekakvom
nezgodom napuni zaboravom i zloom i otea, pogubi perje i padne na
zemlju, tada je zakon da se ona koja je najvie ugledala boanskog usadi u
zametak ovjeka koji treba da postane kakav filozof ili prijatelj ljepote;

druga dua je ratnik, vojskovoe; trea onaj koji e znati upravljati

dravom ili privrednik; etvrti gimnastiar; peti vra ili sveenik; 6. pjesnik;
7. zanatlija; 8. sofist; 9. tiranin.
ovjek treba saznavati prema ideji, a ona proizlazi iz mnogih pojedinanih
opaanja pa se umovanjem sklapa u smisleno djelo. A to saznavanje je
sjeanje onoga to je naa dua vidjela kada je ila zajedno sa svojim
bogom.
B) OBJANJAVANJE LJUBAVNIH POJAVA IZ UENJA O DUI I CRTANJE SREE
KOJA SE POJAVLJUJE POSREDSTVOM LJUBAVI- obino zaljubljene kore da su
poludjeli, ali to je najplemenitiji zanos.
Ljepota, nju primamo putem najotrijeg osjetila vida. Ali, vidom se mudrost
ne vidi. Samo posveeni.
Dua ima 2 konja i vozaa. Jedan konj je dobar, a drugi nije.
iznad nebeskog svoda neprolaznim i vjenim ivotom ive
vjene ideje:
prava i ista bia
ista istinska bivstva
istinsko znanje:
episteme
nevidljive:
dokuiti se mogu:
ne osjetilima
nego
samo
umnim
razmatranjem
Platonov umjetniki opis subjektivnog utiska koji u ovjeku izaziva ljepota.
Prednost ideje lijepoga pred ostalima je ta to se u velikoj se mjeri
pojavljuje u svijetu osjetilnog, ona je najoitija ideja u osjetilnom svijetu
promjenljivosti, ljepota najlake pomiruje neizbrisive razlike izmeu svijeta
realnog i idealnog. Samo je njoj od svih zemaljskih vrlina omogueno da
istovremeno bude: najvidljivija putem naeg najotrijeg osjetila-vida i
ljubavi najdostojnijom
-pravednost i razboritost nemaju nikakva sjaja u zemaljskim prilikama
- kad na zemlji neto lijepo gleda: onaj tko je neposveen ili pokvaren, on
ne potuje ljepotu i odaje se nasladi. Due koje imaju veu sklonost pre-ma
uivanju osjetilne, tjelesne ljepo-te spreavaju sebi put povratka u sferu
idealnog .A kada ljepotu gleda netko posveen, on odaje ljepoti tovanje
kao bogu, a kada se udalji od ljepote dua mu pati puna nemira. Sama
uspomena o ljepoti donosi spokoj i olakanje.
- pri susretu s lijepom osobom, zloudni se konj nae due ponaa
nasrtljivo, vodi ga elja za osjetilnim uitkom. Zadaa upravitelja nae
due je da sprijei u tome te da enju usmjeri prema ideji lijepog.
Plemeniti konj nae due se ponaa suzdrano.
- u duevnom ivotu nita nema takav znaaj kao ljubav, radi ljepote dua
zaboravlja sve drugo: samo da bude blizu voljenoj osobi
-zaljubljenik u stanju izbezumljenosti:

- mania: novi pojam- posebna vrst inspirativnog oduevljenja:

- zanesenost- 3 vrste:mantik- proroka zanesenost, ojonistika- ritualna
zanesenost, onda koja dolazi od muza i ona koja dolazi od samog Erosa
ZAKLJUAK:
Sokrat moli Erosa da primi njegov govor i neka Lisiju potakne na filozofiju
Fedar zadovoljan ovom palinodijom:
- vrijednost govora prosuuje: na osnovi iskazane sposobnosti uvjeravanja
i na osnovi znanja kojim raspolae
- kriterijem bi po Sokratu trebala biti istina
- Lisija bi bio nesposobnim napisati takav govor, uope bi trebao napustiti
pisanje govora, neki mu se dravnik nedavno podsmjevao zbog takvog
posla
Drugi dio: raspravljanje o valjanom nainu govorenja i pisanja
- otra Platonova polemika protiv ondanje retorike:
-mona u tadanjoj Ateni
-eli ju postaviti na nove osnove
1.to se iziskuje od pisanja pria
- kad je pisanje pria sramotno- dokaz da se retorika, da bi imala umjetniko obiljeje, mora osnivati na
istini i filozofiji- pisanje pria je sramotno, samo ako se pie sramotno i
runo.
- rasprava o priama u prvom djelu s obzirom na njihov umjetniki sklop

- retorika najvii uzlet doivjela u Ateni kao filozofija govornitva i

univerzalno sredstvo utjecaja postala filozofijom pojedinca koji sebi hoe
pribaviti vanost. Uz nju se zalijepilo mnogo: tatine, pohlepe za uinkom,
reklame
- glavni sadraj sofistikoga uenja je taj da revno njeguju rije. U tadanjoj
Heladi rije zauzimala sredinji poloaj u ivotu i nastavi. U demokratskoj
Ateni posebice. Svatko je, tko je imao to rei, svoje morao zbiti u dui
govor. Socijalno-politiki ivot dao mo retorici te joj odredio :
SADRAJ: sadraj sofistikih govora bio ovjek sa svojim tenjama, jedino
istinsko mjerilo i naelo. Dolo je do izraavanja nagona za nadmetanjem.
No, sofistika i retorika imale su negativnih strana. Sofistika retorika je sve
kudila i sve hvalila. O svakoj stvari je mogla govoriti i pohvalno i prijekorno
2. DOKAZ DA SE RETORIKA, DA BI IMALA UMJETNIKO OBILJEJE, MORA
TEMELJITI NA ISTINI I FILOZOFIJI :
-

Platon odbacuje demagoke tendencije sofistike retorike te izlae

koliko filozofsko kolovanje vrijedi vie od sofistike. Pokazuje da se

sofistiko kolovanje do pravog govornitva i prave umjetnosti moe

uzdii samo u drutvu s filozofijombez znanstvene se kolovanosti
(= filozofije) ne moe razviti pravo govorniko umijee
RASPRAVA O GOVORIMA IZ PRVOG DIJELA OBZIROM NA NJIHOV UMJETNIKI
SKLOP:
Eros pripada rijeima o kojima su miljenja podijeljena, moe se
prikazati i kao tetan i kao izvor sree. ovisno samo o tome kako ga
je Sokrat definirao. Lisija Erosa nije nikako definirao, on je na
poetku govora primorao sluatelja/itatelja da pod time razumije
neto odreeno, a pri tome postupio proizvoljno. Proizvoljan je bio i
sklop govora, on nema dijela koji bi bio nunom posljedicom
drugoga. Valjani govor treba biti poput organizma: mora imati glavu,
tijelo i udove.
- Kod valjanog retorikog umjea, najprije treba definirati odreeni
pojam, tek potom treba govoriti o njegov primjeni
- svaki govor treba biti oblikovan kao organska cjelina, njegovi se
dijelovi moraju proporcionalno uklapati u harmonijsku cjelinu. Logos
retorike utemeljen u logosu dijalektike jer dijalektiar sagledava
posvuda razasuto i saima ga u jednu ideju, a isto tako mora biti
sposobnim provoditi razdiobu ideja prema lancima
- Platon je suzdran pri osvrtu na pravila retorike zbog upitnosti njezine
uloge u kolovanju. Da bi se ovladalo odreenim umijeem potrebno je
posjedovati: Prirodnu nadarenost, solidno znanje i stalno vjebati
-

MAJSTORIJE U KOJE SE RETORI

GOVORNIKE UMJETNOSTI:

I PREVIE UZDAJU

NE INE BITI

Retorika: Lisijas, Teodor, Gorgija, Protagora sluili su se retorikom

metodom. Sokrat dokazuje da njihovi govori ne predstavljaju biti, nego
samo nune prethodne uvjete govornikog umijea. Prava govornika
vjetina mora znati kada to treba primijeniti
Dijalektika: ako se govor eli uiniti umjetnikim, svi njegovi dijelovi
moraju initi organsko jedinstvo. U govoru su ti dijelovi misli od kojih se
on treba sastaviti. Govornik mora shvatiti njihov meusobni odnos, a to
e postii znanjem dijalektike:
metodiki postupak: induktivnom se metodom nalaze pojedini
pojmovi
podjelom se pojmova od-rede logiki odnosi meu njima
OSNOVE GOVORNIKOG UMIJEA:
paralela izmeu: doktorskog umijea i govornikog umjea. Doktor
mora poznavati prirodu tijela, on tijelu lijekove radi ozdravljenja daje ne
samo na temelju iskustva, nego i na osnovu pouzdanog znanja.
Govornik, on mora poznavati prirodu due te na osnovi pouzdana
znanja o dui on mora isticati one motive kojima e pravilno utjecati na
nju, zadobiti ju da ostvari svoje planove. Govornik mora posjedovati
dijalektiku kolovanost. Mora znanstveno poznavati stvari o kojima

govori i logike operacie. Mora poznavati osobine due na koju hoe

utjecati, dakle ne moe se odvojiti od poznavanja kozmike cjeline.
Snaga se govorenja sastoji u psihologiji, etiko voenje due i
upravljanje uvjerenjem i voljom sluatelja. Retorika bi trebala biti
usmjerenom na spoznaju same naravi due jer proces spoznaje due
rezultira upoznavanjem cjelokupnog sustava znanja (logos koji se
odnosi na vjerojatnost: smisao- prihvatljiv samo ako je utemeljen na
istini)
TO SE TRAI OD PISANJA OBZIROM NA PRIKLADNOST:
pretresanje vrijednosti pismenih znakova, razmatranje vanosti
napisanog: razmatra legendu o Teutu izumitelju pisma
Smatra da e sposobnost zapisivanja ljude uiniti mudrijima i ojaati
njihovu sposobnost pamenja slova predaje kralju Amonu. Misli kako e
sposobnost zapisivanja upravo oslabiti pamenje
Platon
pisani logos
slika (eidolon)
ivi
usmeni=
njezin uzor
logos
-tekst ima znaenje za prokuane u strunim razgovorima:
raspolau znanjem o: pravednom, lijepom i dobrom
- pisac teksta: ratar koji sije sjeme
RJEENJE PITANJA KAD JE PISANJE PRIJEKORNIM:
Sokrat navodi uvjete koje mora ispunjavati odreeno umjetniko djelo:
- autor treba kompetentno i istinski poznavati ono o emu govori i pie
- treba to znati tono definirati, treba to razumjeti, pa u odgovarajuem
kontekstu provesti razdiobu po vrstama sve do nedjeljivog. Potrebno je
razlikovati razliite tipove, odnosno naravi ljudske due. Potrebno je
izabrati naine izricanja koji mu odgovaraju
- autor mora ostati svjesnim temeljne slabosti pisanog:
nije nita ozbiljno
nego obina igrarija
- ak i najbolja pisana ostvarenja slue samo za podsjeanje onima koji su
upueni u pravo znanje
- naziv se filozofa zasluuje ne pisanim djelima, nego uspjenim
objanjenjima i razmiljanjima u ivim razgovorima
- hermeneutika interpretacija Platona tvrdi da je upravo zato Platon
izabrao dijalog kao svoj literarni oblik:, da bi se to vie pribliio govoru:
ivom logosu
ZAKLJUAK:
pisac i filozof
kratka, ali sadrajna molitva Panui mjesnim boanstvima za unutranju
ljepotu:
kalokapathia