Biblioteka 42

Izdava: Naklada Jesenski i Turk

Za izdavaa: Mio Nejami
Urednik biblioteke: Ognjen Strpi
Prijevod: Ljerka Vuki i Ognjen Strpi
Slog: Palatina 10.5/12 pt (15fp<"jDebian)
Dizajn naslovnice: Boesauvaj
Tisak: ZRINSKI d. d., akovec

UDK

510.6:004 164:024

DAVIS, Martin
N<l logiki pogon: podrijetlo ideje munala/
Marim Davis; <prijevod Ljerka Vuki i Ognjen Strpi>
- Z<lgreb: Nakl<ld<l Jesenski i Turk, 2003. - Biblioteka 42
Prijevod djeli!: Engines of Logic. - Bibliografija. - Kazalo

L kompjutori - log1ke osnove

Il. matematika logika- povJjest

ISBN

953-222-138-7

www.jesenski-turk.hr

Na logiki pogon
podrijetlo ideje raunala

Martin Davis

Naklada Jesenski i Turk

Zagreb, 2003.

Izvornik:
MartinDavis, Engines of Logic,

W. W.

Norton and Company, New York, 2001.

Copyright2000byMartinDavis
Copyright za hrvatsko izdanje Naklada Jesenski i Turk

Sadraj

Predgovor
13

Uvod
Leibnizov san
Leibnizova divna ideja
Pariz
Hannover .
Univerzalna karakteristika

15

17
19
26
28

Boole pretvara logiku u algebru

Teak ivot Georgea Boolea
Algebra logike Georgea Boolea
Boole i Leibnizov san .

35

Frege: od velikog otkria do beznaa

Fregeov Begriffsschrift
Frege smilja formalnu sintaksu .
Zato je pismo Bertranda Russella bilo tako razorno?

57

35
47
54

64
69
71

Frege i filozofija jezika

Frege i Leibnizov san .

73
74

Cantor: zaobilaznicom kroz beskonanost

Inenjer ili matematiar .
Beskonanih skupova ima raznih veliina
Cantorova potraga za beskonanim brojevima
Dijagonalna metoda .
Depresija i tragedija .
Presudna bitka?

77

Hilbert stie u pomo

.
Rane Hilbertove pobjede .
Ususret novom stoljeu
. . . . .
Kroneckerov d u h . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Metamatematika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . .
Konani slom

79
82
88
93
97
99
103

.
.
.
.
.

. . . 105
. . . 110
. . . 112
. . . 119
. . . 124
129

GOdel remeti planove

Povratak Kroneckerovog duha . . . . . . . . . . . . .
Neodluivi iskazi
Kurt GOde!, programer . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Konferencija u KOnigsbergu
Ljubav i mrnja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Hilbertova presuda
. . . . . .
Tuan kraj jednog udaka

. .
.
. .
.
. .
. .
.

Turing stvara svenamjensko raunalo

Dijete Imperija .
Hilbertov Entscheidungsproblem . . . . . . . . . . .
.
Turingova analiza postupka izraunavanja
.
Turingovi strojevi u pogonu
Turing primjenjuje Cantorovu dijagonalnu metodu .

.
.
.
.
.

133
137
143
145
148
154
160
163

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

164
170
172
176
182

Nerjeivi problemi . . . . . . .
Turingov univerzalni stroj
Alan Turing na Princetonu .
Rat Alana Turinga .

. . . . . .

. . . . . . . 186
189
. . 192
. . . . . . . . . . . . . . 6
.

Stvaranje prvih univerzalnih raunala

Tko je izumio raunalo? . . . . . . . . . . . . . . . .
John von Neumann i fakultet Moore . . . . . . . . .
ACE Alana Turinga .
Eckert, von Neumann i Turing .
. . . . . . . .
Zahvalna nacija nagrauje svog junaka
. . .

203

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.

203
206
215
218
221

Nakon Leibnizovog sna

227
Raunala, mozak i um . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 229
Epilog

237

Biljeke

239

Bibliografija

271

Kazalo

283

Predgovor

Temu ove knjige ine ideje koje su omoguile stvaranje moder

nih raunala i ljudi koji su te ideje razvijali. Netom nakon to
sam zavrio doktorat iz matematike logike na Sveuilitu Prince
ton, u proljee 1951. godine, predavao sam na Sveuilitu Illinois.
Predavanja su se temeljila na Turingovim zamislima. Na istom
sveuilitu radio je i sam Turing jedno desetljee prije mene. Moja
predavanja je pohaao jedan mladi matematiar koji me upozo
rio da se u ulici nasuprot uionice upravo konstruiraju dva stroja
za koja je bio uvjeren da su nastala na osnovu Turingovih za
misli. Ubrzo sam poeo pisati programe za ta prva raunala. Pola
stoljea sam se profesionalno bavio vezom izmeu apstraktnih
logikih ideja koje stoje u pozadini modernih raunala i njihove
realizacije.
Raunala su pedesetih godina bila ogromna i jedva su mogla
stati u sobu. Danas su to moni strojevi koji mogu izvesti zauu
jui broj razliitih zadataka, no logika koja stoji u njihovoj pozadini
nije se promijenila. Ona se razvila iz radova nekolicine mislilaca
kroz nekoliko stoljea. U ovoj u knjizi ispriati njihove ivotne
prie i objasniti dio njihovih razmiljanja. Prie su same po sebi

zanimljive, no nadam se da itatelji nee samo uivati u njima, ve

da e nakon to ih proitaju bolje razumjeti to se zbiva unutar
raunala, a i da e barem malo vie cijeniti apstraktno miljenje.
Puno ljudi mi je pomoglo da napiem ovu knjigu. Zaklada
John Simon mi je pruila financijsku potporu u poetku istra
ivanja. Patricia Blanchette, Michael Friedman, Andrew Hodges,
Lothar Kreiser i Benson Mates velikoduno su sa mnom podije
lili svoje struno znanje. Tony Sale je bio moj vodi u Bletchley
Parku, gdje je u Drugom svjetskom ratu Turing deifrirao tajne
njemake vojne poruke. Eloise Segal mi je pomogla da izbjegnem
neke zamke u objanjavaju odreenih problema. Ona je predano
iitavala knjigu, ali naalost nije doivjela njezino izdavanje. Su
pruga Virginia uporno mi je branila da budem nejasan. Sherman
Stein je paljivo proitao rukopis, predloio razna poboljanja i
primijetio mnoge pogreke. U prevoenju su mi pomogli Egon
BOrger, William Craig, Michael Richter, Alexis Manaster Ramer,
Wilfried Sieg i Franois Treves. Svojim komentarima pomogli su
i Harold Davis, Nathan Davis, Jack Feldman, Meyer Garber, Dick
i Peggy Kuhns i Alberto Policriti. Ed Barber, moj urednik u izda
vakoj kui W. W. Norton velikoduno je sa mnom podijelio svoje
poznavanje pripovjedakog stila u engleskom jeziku i zasluan
je za mnoga poboljanja u tom pogledu. Harold Rabinowitz me
upoznao s agentom Alexom Hoytom koji mi je puno pomogao.
Ovim elim samo zahvaliti tim ljudima, a ne umanjiti svoju od
govornost za nedostatke knjige. Ispravke i komentare itatelji mi
mogu slati na adresu davis@eipye. com.
Martin Davis
Berkeley, 2. sijenja 2000.

Napomena uz ovo izdanje. Knjiga je u tvrdom uvezu trebala izai pod

naslovom The Universal Computer i kad je bila pred tiskanjem, Julio
Gonzales Cabillion i John McCarthy su me upozorili na nekoliko
greaka koje sam jo stigao ispraviti. Zahvaljujem im i ao mi je
to je bilo prekasno da im se zahvalim u predgovoru. Kad je knjiga
izala, Connie Holmes me upozorila da je jedan ulomak, za koji
sam mislio da je savreno jasan, zapravo dvosmislen. Connie sam
upoznao na krstarenju Nilom, a greku sam stigao ispraviti. Hvala
Connie.

Uvod

Ako bi se ispostavilo da temeljna logika stroja proizvedenog za

izraunavanje diferencijalnih jednadbi odgovara logici stroja
koji radi raune u robnoj kui, smatrao bih to najudnijom koin
cidencijom s kojom sam se ikada susreo.
-Howard Aiken, 1956. 1
Vratimo se sada analogiji teoretskih raunalnih strojeva . . . Mo
gue je pokazati da samo jedan jedini osobit stroj takve vrste
moe obavljati zadatke svih njih. Zapravo, on moe sluiti kao
model bilo kojeg drugog stroja. Taj osobiti stroj moemo nazvati

univerzalnim strojem.
-Alan Turing, 1947.2
U jesen 1945, na Elektrotehnikom fakultetu Moore u Philadelp

hiji zavravalo se konstruiranje ENIAC-a, gigantskog raunskog

stroja s tisuama vakuumskih cijevi. Grupa strunjaka redovito
se sastajala kako bi raspravljala o planu za njegova nasljednika
EDVAC-a. Tjedni su prolazili, a sastanci su postajali sve zaotre
niji. Strunjaci su se dijelili u dvije grupe o kojima se poelo go
voriti kao o "inenjerima" i "logiarima". Voditelj inenjera John

Presper Eckert bio je s pravom ponosan na svoja postignua s

ENIAC-om. Smatralo se da je nemogue da 15,000 vrelih vaku
umskih cijevi radi tako dugo koliko je potrebno da postignu bilo
to upotrebljivo. Pa ipak, uz upotrebu paljivih, konzervativnih
konstrukcijskih principa, Eckertu je to genijalno uspjelo. Vrhunac
je bio kad je, na Eckertovo nezadovoljstvo, vodei logiar grupe,
eminentni matematiar John von Neumann, pustio u opticaj na
crt izvjetaja o EDVAC-u. U njemu nije bilo puno konstrukcijskih
detalja te je izlagao strukturu fundamentalnog logikog raunala.
Do dan-danas ona se zove von Neumannova arhitektura.
Iako konstrukcijski tour de force, ENIAC je logiki bio veoma
zbrkan. Von Neumannova poznavanje logike, i ono to je nauio
od engleskog logiara Alana Turinga, omoguili su mu da shvati
kako je raunalni stroj zapravo logiki stroj. On je nastao na osnovu
proienih uvida koje je znaajan broj logiara razvijao stoljeima.
Danas, kad raunalna tehnologija napreduje tako zadivljujuom
brzinom i kad se divimo istinski znaajnim dostignuima ine
njera, lako je previdjeti logiare ije ideje su to omoguile. Ovo je
knjiga o njima.

l Leibnizov san

Planinsko podruje Harz, smjeteno jugoistono od njemakog

grada Hannovera, bogato je rudnim ilama. Tamo se ruda vadila
jo od sredine desetog stoljea. esto se dogaalo da se u dubljim
dijelovima rudnika pone nakupljati voda. Iskapanje su u takvim
sluajevima omoguavale pumpe koje su tu vodu zadravale. U
sedamnaestom stoljeu pumpe su se snabdijevale vodenim kolom,
pa bi se u zimskom periodu kada rijeke smrznu unosno vaenje
rude moralo obustaviti.
Od 1680. do 1685. godine upravitelji rudnika planine Harz
bili su u estom sukobu s jednim potpuno beznadnim rudarom.
Njemu je tada bilo tridesetak godina, a zvao se Georg Wilhelm
Leibniz. Leibniz je tamo doao da uvede vjetrenjae kao dodatni
izvor energije koji bi omoguio rudnicima da rade tijekom cijele
godine. On je dotad ve bio postigao mnogo. Ne samo da je doao
do veih matematikih otkria, stekao je slavu i kao pravnik, a
mnogo je pisao i o filozofskim i teolokim pitanjima. ak je kao
diplomat doao na dvor Louisa XIV, u pokuaju da uvjeri francu
skog Kralja Sunca da je bolje provoditi vojne akcije u Egiptu nego
na podrujima Nizozemske i Njemake.1
O nezgodama koje je s vjetrenjaama imao jedan melankolini
panjolac pisao je Cervantes sedamdesetak godina prije. Za raz
liku od Don Quijotea, Leibniz je patio od neizljeivog optimizma.
Onima koji su bili ogoreni zbog oiglednih nedaa u svijetu,

N a logiki pogon

Leibniz je odgovarao da je Bog, sveznajui o svim moguim svjev

tovima, nepogreivo stvorio najbolji svijet koji je uope mogue
stvoriti i da je sve zle elemente naeg svijeta na najbolji mogui nav
in uravnoteio s dobrima. No, Leibniz je u rudarskom projektu
planine Harz na kraju doivio neuspjeh. U svom optimizmu nije
predvidio da e struni rudarski inenjeri biti neprijateljski rasv
poloeni prema novajliji koji ih eli nauiti njihovu poslu. Osim
toga, zanemario je nepouzdanost vjetra i injenicu da je potrebno
odreeno vrijeme da se novi stroj uhoda. No, najnevjerojatniji dio
njegova optimizma odnosio se na ono to je zamislio zaraditi od
toga projekta.
Leibniz je imao viziju iznenaujueg dosega i veliine. Notav
cija koju je razvio za diferencijalni i integralni raun (kojom se
jo uvijek sluimo), omoguila je da se komplicirano raunanje
izvodi bez mnogo razmiljanja. Kao da notacija sve napravi sama.
U Leibnizovoj viziji neto slino bilo je mogue napraviti za cje
lokupno ljudsko znanje. Sanjao je o enciklopedijskom, univerzal
nom umjetnom matematikom jeziku kojim bi se moglo izraziti
svako podruje znanja, o pravilima izraunavanja koja bi otkrila
sve logike veze meu izraenim iskazima. Konano, sanjao je o
strojevima koji mogu obavljati izraune i osloboditi um za kre
ativno miljenje. Uza sav svoj optimizam, Leibniz je znao da taj
san ne moe pretvoriti u zbilju sam. No, vjerovao je da bi mali broj
sposobnih ljudi, koji bi zajedno radio u znanstvenoj akademiji,
mogao za nekoliko godina dostii velik dio toga sna. Od projekta
planine Harz Leibniz je zapravo elio zaraditi novac kojim bi fi
nancirao takvu akademiju.

Voltaireov dr. Pangloss iz Candidea shvaa svijet na ovakav "leibnizovski"

nain.

Poglavlje L

leibnizov san

Leibnizova divna ideja

Leibniz je roen 1646. u Leipzigu. Njemaka je tada bila podije

ljena u valjda tisuu zasebnih, politiki poluautonomnih jedinica,
i opustoena ratom koji je trajao gotovo tri desetljea. Tridesetogo
dinji rat zavrio je tek 1648. godine. Usprkos tome to su u njemu
sudjelovale gotovo sve glavne evropske sile, voen je uglavnom
na njemakom tlu. Leibnizov otac, profesor filozofije na Sveuili
tu u Leipzigu, umro je kad je djetetu bilo svega est godina. Iako
su se njegovi uitelji tome protivili, Leibniz je u osmoj godini dobio
pristup oevoj biblioteci i ubrzo je teno itao latinske tekstove.
Predodreen da postane jedan od najveih matematiara svih
vremena, prvi uvod u matematike ideje dobio je od uitelja koji
nisu ni nasluivali da negdje drugdje u Evropi matematika za
pravo preinauje iz temelja. U Njemakoj toga doba ak je i ele
mentarna euklidska geometrija bila napredni predmet koji se uio
samo na akademskom nivou. Njegovi su ga uitelji u ranim dje
akim godinama pak uveli u Aristotelov sustav logike star dvije
tisue godina i ta je tema probudila njegov matematiki talent i
strast. Fasciniran Aristotelovom podjelom pojmova u strogo odre
ene "kategorije", Leibniz je doao do onoga to e kasnije nazvati
svojom "divnom idejom": pokuati pronai posebnu abecedu, iji
elementi ne bi predstavljali zvukove, nego pojmove. Jezik koji se
temelji na takvoj abecedi trebao bi omoguiti da se simbolikim
raunom odrei koje su reenice napisane u tom jeziku istinite, i
koje logike veze postoje meu njima. Leibniz je ostao opinjen
arima Aristotela i vrsto se drao ove vizije do kraja ivota.
Tema Leibnizovog diplomskog rada, kojeg je napisao na Sve
uilitu u Leipzigu, bila je upravo Aristotelova metafizika. Njegov
se magistarski rad na istom Sveuilitu bavio vezom izmeu filo
zofije i prava. Oito privuen i studiranjem prava, doao je i do
drugog magisterija, ovaj put iz pravne znanosti i to s radom koji

Na logiki pogon

Gottfried Wilhelm Leibniz

Poglavlje l.

Leibnizov san

je naglasak stavio na koritenje sistematske logike u pravnoj pro

blematici. Leibnizov prvi pravi doprinos matematici razvio se iz
njegovog Habilitationsschrifta (neto kao druga doktorska diserta
cija u Njemakoj) iz filozofije. Kao prvi korak prema divnoj ideji
abecede pojmova, naveo je potrebu da se pobroje razliiti naini
kombiniranja tih pojmova. To ga je dovelo do sistematine studije
problema sloenih kombinacija sastavljenih od osnovnih eleme
nata, prvo u Habilitationsschriftu, a onda i u opsenijoj monografiji
De Arte Combinatoria.2
Leibniz je nastavio studirati pravo, i doktorsku disertaciju iz
pravnog podruja obranio je na Sveuilitu u Leipzigu. Tema je
bila tipino "leibnizovska": koritenje razuma u pravnom mi
ljenju kod sluajeva koji su preteki da bi ih se rijeilo uobiaje
nim metodama. Fakultet u Leipzigu iz nejasnih je razloga odbio
prihvatiti disertaciju pa ju je Leibniz predstavio na Sveuilitu
Altdorf, blizu Niirnberga. Tamo je disertacija primljena s odobra
vanjem. U dvadeset i prvoj godini i sa zavrenim formalnim obra
zovanjem, Leibniz se suoio s uobiajenim problemom mladog
strunjaka: kako napraviti karijeru.
Pariz

Kako je bio nezainteresiran za karijeru sveuilinog profesora u

Njemakoj, Leibniz je slijedio svoju jedinu alternativu, a ona je
bila pokuati nai bogatog i plemenitog pokrovitelja. Naao ga je
u baronu Johannu von Boineburgu, neaku elektora Mainza, koji
ga je zaposlio na modernizaciji pravnog sustava zasnovanog na
rimskom graanskom pravu. Ubrzo je Leibniz imenovan sucem
Prizivnog odjela Vrhovnog suda. Okuao se i u diplomatskim
spletkama, ukljuujui i propali pokuaj da uijee na izbor novog
kralja Poljske i posebno mu povjeren zadatak na dvoru Louisa XIV.
Tridesetogodinji rat Francusku je uinio "supersilom" na

N a logiki pogon

evropskom kontinentu. Mainz, gradi smjeten na obalama Rajne,

bio je za vrijeme rata okupiran. Zato su njegovi graani jako dobro
razumjeli koliko je vano preduhitriti neprijateljske vojne akcije
i stoga su odravali dobre veze s Francuskom. Upravo su zato
Boineburg i Leibniz smislili plan da uvjere Louisa XIV i njegove
savjetnike u to kako je puno bolje da objekt njihovih vojnih nasto
janja bude Egipat. Najvaniji povijesni uinak ovog prijedloga u biti istog onog koji je Napoleona doveo do vojne katastrofe vie
od stoljea kasnije - bilo je to to je Leibniz doao u Pariz.
Leibniz je 1672. stigao u Pariz kako bi podupro plan o Egiptu i
kako bi pomogao urediti neke Boineburgove financijske poslove.
No prije kraja godine, iznenada se dogodila katastrofa. Stigla je
vijest da je Boineburg umro od sranog udara. Iako je nastavio
vriti neke usluge za obitelj Boineburg, Leibniz je ostao bez po
uzdanog izvora prihoda. Usprkos tome, uspio je ostati u Parizu
jo etiri iznimno produktivne godine. U tom periodu dvaput
je nakratko boravio u Londonu.3 Pri prvom posjetu 1673. godine
jednoglasno je izabran u londonsko Kraljevsko drutvo na osnovu
toga to je uspio izloiti raunalni stroj koji moe izvesti etiri os
novne aritmetike operacije. Iako je Pascal konstruirao stroj koji
moe zbrajati i oduzimati, Leibnizov je bio prvi koji je mogao jo
mnoiti i dijeliti: Taj stroj je zapravo bila jedna veoma domiljata
spravica koja je kasnije postala poznata kao "Leibnizov kota".
esto je koriten i u raunskim strojevima dvadesetog stoljea. O
svom stroju Leibniz je pisao:
I sada, kad konano smijemo pohvaliti stroj, moemo rei da e
on biti koristan svima koji se bave raunanjem, a to su, kao to
znamo, knjigovoe, upravnici posjeda, trgovci, nadzornici, ge"Blaise Pascal roen je 19. lipnja 1623. u Clermont-Ferrandu u Francuskoj.
Jedan je od osnivaa matematike teorije vjerojatnosti. Bio je plodan mate
matiar, fiziar i filozof religije. Oko 1643. konstruirao je i izgradio raunalni
stroj koji mu je donio poprilino slavu. Umro je 1662. godine.

Poglavlje l.

leibnizov san

ografi, pomorci, astronomi. . . No, ograniimo se na upotrebu u

znanosti. Stare geometrijske i astronomske tablice mogu se is
praviti te napraviti nove pomou kojih moemo mjeriti sve vrste
krivulja i oblika . . . isplati se proiriti velike pitagorejske tablice
to je mogue vie: tablicu kvadrata, kubova i ostalih potencija
i tablice kombinacija, varijacija i progresija svih vrsta, . . . Osim
toga, astronomi zasigurno vie nee morati vjebati strpljivost
koja im je dosad bila potrebna za raunanjem. . . . Jer nije dos
tojno vrsna ovjeka da kao rob gubi vrijeme u raunanju koje se
pouzdano moe prepustiti bilo kome tko se slui strojem. 4

Iako je njegov stroj poznavao samo jednostavnu aritmetiku, Leib

niz je shvatio ire znaenje mehanizacije izraunavanja. Godine
1674. opisao je stroj koji moe rijeiti algebarske jednadbe. Go
dinu dana kasnije usporedio je logiko rasuivanje s mehanizmom
i tako se pribliio cilju: svesti rasuivanje na neku vrstu raunanja
i na koncu izgraditi stroj koji takve izraune moe izvesti.5
Kad mu je bilo dvadeset i est godina, Leibniz je upoznao ve
likog nizozemskog znanstvenika Christiaana Huygensa, koji je
tada ivio u Parizu. To je bio presudan dogaaj u njegovu ivotu.
etrdesettrogodinji Huygens je tada ve bio otkrio Saturnove pr
stene i izmislio sat s njihalom. Jo nije uslijedio njegov najznaajniji
doprinos, valna teorija svjetlosti. Huygensova koncepcija - da se
svjetlost sastoji od valova poput onih koji se ire jezerom kad se u
nj bad kameni - direktno se suprotstavljala velikoj Newtonovoj
teoriji po kojoj je svjetlost sastavljena od roja odjelitih estica u
obliku taneta." Huygens je Leibnizu dao popis literature koji mu
je omoguio da brzo nadomjesti nedostatak znanja iz podruja
suvremenih matematikih istraivanja. Ubrzo je i Leibniz poeo
znaajnije doprinositi znanosti.
'lako je Huygensovo miljenje s vremenom postalo opeprihvaeno, dolazak
kvantne fizike u dvadesetom stoljeu pokazao je da su i Newton i Huygens
bili u pravu. Svaki je otkrio jedno bitno obiljeje svjetlosti.

N a logiki pogon

Dva su otkria bila presudna za nagli razvoj matematikih is

traivanja u sedamnaestom stoljeu:
l. Sistematizirana je tehnika sluenja algebarskim izrazima

(uglavnom srednjokolska algebra). Ta je mona tehnika go

tovo jednaka onoj kojom se danas sluimo.
2. Descartes i Ferma t su pokazali da se geometrija moe svesti
na algebru ako decimalni zarez prikaemo pomou para
brojeva.
Mnogi matematiari su pomou ove nove tehnike poeli rjeavati
dotad nerjeive probleme. Velik dio te tehnike ukljuivao je limese.
To znai da su rjeavali problem koristei pribline vrijednosti za
traeni odgovor, koje se sustavno sve vie pribliavaju traenom
odgovoru. Ideja je bila ne zadovoljiti se ni sa kojom odreenom
priblinom vrijednou, nego "ii do limesa" da bi se dobilo tono
rjeenje.
Primjer koji tu ideju moe pojasniti je ovaj prikaz jednog od
Leibnizovih ranih rezultata, na kojeg je bio vrlo ponosan:

Na lijevoj strani znaka "=" je poznati broj (koji se pojavljuje u for

mulama za povrinu kruga: Na desnoj strani je ono to zovemo
beskonani niz. Pojedinani brojevi koji se naizmjenino dodaju i
oduzimaju nazivaju se lanovima niza. Tokice ( ) znae da se
niz beskonano nastavlja. Potpuni beskonani model sastoji se
od razlomaka s brojnikom l i uzastopnim neparnim brojevima
koji se naizmjenino dodaju i oduzimaju, kao nazivnicima. Kako
izgleda potpuni beskonani model trebali bismo zakljuiti na os
novu konanog dijela koji je prikazan. Nakon to oduzmemo t_,
'broj zapravo je povrina kruga radijus.: ! .

Poglavlje l.

broj lanova
10
1 00
1,000
10,000
100,000
1,000,000
10,000,000

Leibnizov san

zbroj na 8 decimalnih mjesta

0.76045990
0.78289823
0.78514816
0.78537316
0.78539566
0.78539792
0.78539816

Tablica priblinih vrijednosti za Leibnizov niz

dodat emo iJ, zatim oduzeti fs, i tako dalje. No je li zaista mo

gue izvesti neogranien broj zbrajanja i oduzimanja? Zapravo
nije. No, ako ponemo od poetka, a prekinemo u bilo kojem tre
nutku, dobit emo priblinu vrijednost do "istinitog" odgovora.
Ta priblina vrijednost postaje to preciznija to vie lanova uklju
ujemo. Zapravo, tonost pribline vrijednosti ovisi o tome koliko
lanova elimo ukljuiti. U tablici je to prikazano za Leibnizove
nizove. Ako ukljuimo 10,000,000 lanova dobivamo vrijednost
koja odgovara istinitoj vrijednosti j, to jest 0.7853981634 . . . , na
osam decimalnih mjesta.
Leibnizov niz na posebno jednostavan nain povezuje broj n
(povrina kruga) i uzastopne neparne brojeve. On pokazuje jednu
vrstu problema koji se mogu rijeiti koritenjem limesa- to su pro
blemi odreivanja povrina ispod krivulja. Druga vrsta problema
koje moemo rijeiti koristei limese je tono odreivanje brzine
odreene promjene, kao to je promjena brzine tijela koje se kree.
'Brojani podaci koji se tiu Leibnizova niza za dobiveni su pisanjem i
putanjem u pogon programa u Pascalu na PC 486 raunalu na 33 MHz. Za
rjeavanje zadatka sa 100,000 lanova trebalo je 50 sekundi, a za zadatak sa
10,000,000 lanova osam minuta. Nakon dvije godine program je ponovno
puten u pogon na stroju Pentium 200 MHz i vremena su se smanjila na 4,
odnosno 40 sekundi!

Na logiki pogon

Posljednjih mjeseci 1675. godine pa sve do kraja njegova boravka

u Parizu, Leibniz je doao do niza prijelomnih koncepcijskih i ra
unskih otkria u koritenju limesa. Ona se nazivaju Leibnizovim
"pronalaskom diferencijalnog rauna":
l. Leibniz je uvidio da su problemi odreivanja povrina i

izraunavanja brzina promjena paradigmatski, u smislu da

mnoge razliite vrste problema moemo svesti na jedan od
ova dva tipa.*
2. Primijetio je, nadalje, da su matematike operacije potrebne
za izraunavnje rjeenja za probleme ova dva tipa, zapravo
i11verzne (obrnute) jedna drugoj, isto kao to su operacije
zbrajanja i oduzimanja (ili mnoenja i dijeljenja) meusobno
inverzne. Danas su ove operacije poznate kao i11tegracija,
odnosno diferenciranje, a injenica da su one obrnute jedna
drugoj sadrana je u "osnovnom teoremu diferencijalnog
rauna".
3. Leibniz je razvio odgovarajui sustav simbola (upravo ta no
tacija se koristi i danas) za ove operacije, I za integrale i d za
diferencijale.+ Doao je i do matematikih pravila potrebnih
za izvoenje integrala i diferencijala u praksi.
Uzeta zajedno, ova su otkria upotrebu limesa pretvorila od me
tode dostupne samo nekolicini strunjaka u jasnu tehniku koju
tisue ljudi mogu nauiti iz udbenika.6 Ono to je najvanije za
temu nae knjige jest to da je ovaj uspjeh uvjerio Leibniza koliko je
vano izabrati odgovarajue simbole i pronai pravila za sluenje
njima. Simboli I i d ne predstavljaju zvukove bez znaenja poput
Tako su pronalaenje centra gravitacije i volumena problemi prvog tip<, <
izraunavanje akceler<cije i m<rginalne elastinosti (u ekonomskoj teoriji)
problemi drugog tipa.
tSimbol z< integrale je zapravo modificirano "S" od "suma", a simbol "d"
podsjea na rije "diferencija".

Poglavlje l.

Leibnizov san

slova fonetske abecede. Oni predstavljaju pojmove, te su kao takvi

zapravo model za Leibnizovu mladenaku divnu ideju abecede
svih temeljnih pojmova.
Puno je toga napisano o odvojenom i potpuno samostalnom ra
zvoju diferencijalnog rauna Newtona i Leibniza i o ljutim optu
bama za intelektualnu krau s obje strana La Manchea, prije nego
su konano svi shvatili koliko su takve optube smijene. Za nau
priu znaajna je velika nadmo Leibnizove notacije? Kljuna teh
nika koritena u integralima (metoda "supstitucije") praktiki je
automatska u Leibnizovoj notaciji, dok je u Newtonovoj prilino
komplicirana. ak se tvrdilo da su Newtonovi engleski sljedbenici
zaostajali za svojim suvremenicima s kontinenta u razvoju mate
matikih perspektiva koje je otkrio diferencijalni raun, upravo
zbog rapske odanosti metodama svog nacionalnog junaka.
Kao i toliki drugi koji su iskusili kvalitetu parikog ivota, i
Leibniz je htio tamo ostati koliko god je mogao. Nastavio je ivjeti
i raditi u tom gradu, a ipak je pokuao zadrati svoje veze iz Ma
inza. No, ubrzo je postalo jasno da mu dok je u Parizu nikakva
sredstva nee stizati iz Meinza. U meuvremenu je stigla ponuda
od hannoverskog vojvodstva, jedne od mnotva njemakih kne
evina sedamnaestog stoljea. Iako se vojvoda Johann Friedrich
iskreno zanimao za intelektualnu problematiku i unato tome to
je ponuda obeavala financijsku sigurnost, Leibniza nije privlaio
ivot u Hannoveru. Odugovlaio je koliko god su mu to finan
cije doputale, a onda je poetkom 1675. prihvatio ponudu. Uz
svoj pristanak ipak je zatraio "slobodu za nastavak istraivanja
humanistikih i prirodnih znanosti na dobrobit ovjeanstva".8 U
jesen 1676, kad je postalo jasno da nee dobiti mjesto u Parizu i
da vojvoda vie ne eli ekati, napustio je taj grad. Ostatak ivota
proveo je u slubi vojvoda od Hannovera.

Na logiki pogon

Hannover

Leibnizu je bilo savreno jasno da e usprkos njegovom zahtjevu

za "slobodom za nastavak istraivanja", njegov uspjeh na novom
mjestu traiti da radi ono to njegov pokrovitelj bude smatrao
korisnim i praktinim. Prihvatio se osuvremenjivanja vojvodske
knjinice i dao je razne ideje za poboljanje javne administracije
i poljoprivrede. Ubrzo je poeo zagovarati svoj nesueni projekt
upotrebe vjetrenjaa u rudarskim pothvatima na podruju planine
Harz. Godine 1680, samo godinu dana nakon to je projekt Harz
s Leibnizom na elu odobren, iznenadna vojvodina smrt ugrozila
je sigurnost njegovog radnog mjesta.
Sada je trebalo uvjeriti novog vojvodu Ernsta Augusta da ostavi
Leibniza na tom mjestu i da podri projekt planine Harz. Novi voj
voda je bio "praktiar". Za razliku od svojih prethodnika on nije
bio voljan izdvajati mnogo za knjinicu. Leibniz je uskoro nauio
ne ukljuivati Ernsta Augusta u uene rasprave. Kako bi osigurao
svoje radno mjesto, ponudio je napisati kratku povijest vojvodine
obitelji. Pet godina kasnije, kad je vojvoda konano zatvorio pro
jekt Harz, Leibniz je predloio proirenu verziju povijesti obitelji.
Ako se popune neke praznine, obiteljsko stablo moglo bi sezati
sve do 600. godine. Vojvoda je oito to smatrao najpogodnijim
nainom da zaposli jednog od najveih mislilaca svih vremena, a
ak nije ni krtario. Za ovaj zadatak Leibniz je redovito dobivao
plau, imao je osobnu tajnicu i novac za putovanja na kojima je
istraivao rodoslovlje. Optimistini Leibniz vjerojatno nije mogao
ni zamisliti da e biti prikovan za genealogiju preostala tri deset
ljea svog ivota. (Georg Ludwig, koji je naslijedio Ernsta Augusta
nakon njegove smrti 1698, vrlo je strogo zapovijedio Leibnizu da
zavri povijest obitelji.)
Leibniz nije imao tada uobiajene predrasude o intelektualnim
sposobnostima enskog spola. Svi uenici koje je imao u Han-

Poglavlje L

Leibnizov san

noveru bile su ene. Vojvotkinja Sophie, nadarena ena Ernsta

Augusta, esto je razgovarala s Leibnizom o filozofskim temama.
Kad bi Leibniz napustio Hannover, nastavljali su komunicirati pi
smima. Ona se pobrinula da keri Sophie Charlotte, buduoj kra
ljici Pruske, prui blagodati Leibnizove poduke. Sophie Charlotte
nije bila zadovoljna pukim prihvaanjem Leibnizove mudrosti,
ve je energino postavljala pitanja koja su i njemu pomagala
da proisti svoje ideje. Kao to objanjava suvremeni poznavalac
Leibniza, Benson Mates:
Veinu njegova ivota ove su ene bile glavni Leibnizovi zago
vornici na dvorovima u Hannoveru i Berlinu. Iznenadna smrt
Sophie Charlotte 1705. jako je pogodila Leibniza. To je za njega
bio toliki gubitak da je ak primio formalne izraze suuti od iz
aslanika stranih vlada. Kad je vojvotkinja Sophie . . . umrla 1714,
propala je mogunost da dobije bilo kakvu potporu, osim za
nastavak povijesti Brunswicka.9
Taj pojekt Leibnizu je dao izgovor da slobodno putuje, kojim se
sluio toliko da su njegovi plemeniti pokrovitelji smatrali on tu
slobodu previe koristi, i to ih je ljutilo. Razumljivo je da je Leib
niz potpuno iskoristio mogunost da uspostavi i zadri kontakte
vezane uz znanost. U Berlinu je ak uspio osnovati Drutvo za
znanosti, koje se kasnije institucionaliziralo u akademiju. Puno
se dopisivao i pisma su obuhvaala svu raznolikost njegovih inte
resa. Izgleda da mu nikada nije dosadilo objanjavati kako, budui
da je Bog stvorio najbolji mogui svijet, mora postojati prestabili
rana harmonija izmeu onoga to postoji i onoga to je mogue i
da postoji dovoljan razlog (bez obzira na to moemo li ga mi nai
ili ne) za svaku pojedinanu stvar u svijetu. U podruju diplo
macije, Leibniz je imao dva omiljena projekta: ponovno ujediniti
razne ogranke kranske crkve i pribaviti vojvodama od Hanno
vera pravo nasljedstva na britansko prijestolje. No, kad je Georg

N a logiki pogon

Ludwig zaista postao George I od Engleske, samo dvije godine

prije Leibnizove smrti 1716, energino je odbio molbu svog slu
benika da napusti hannoversko mrtvilo i ode u London, naredivi
mu da pouri zavriti povijest obitelji.
Univerzalna karakteristika

to se dogodilo s divnom idejom iz Leibnizove mladosti, njegovim

velikim snom da pronae abecedu ljudskog miljenja i odgova
rajua orua za sluenje njezinim simbolima? Iako je popustio
pred injenicom da tako neto ne moe postii sam, razmiljao je
i pisao o tom cilju cijelog ivota i nikada ga nije zaboravljao. Bilo
mu je jasno da su posebne oznake koje koristimo u aritmetici i
algebri, simboli u kemiji i astronomiji i oni simboli koje je sam
uveo za diferencijalni i integralni raun, primjeri koji pokazuju
kako odgovarajui sustav simbola moe biti presudan. Takav sus
tav oznaka Leibniz je zvao karakteristika. Za razliku od simbola
abecede koji nemaju znaenja, gore navedeni primjeri po njegovu
miljenju ine realnu karakteristiku u kojoj svaki simbol predstav
lja odreenu ideju na prirodan i odgovarajui nain. Potrebna nam
je, tvrdio je Leibniz, univerzalna karakteristika, sustav simbola koji
ne samo da je realan, ve i ukljuuje itavo ljudsko miljenje.
Leibniz to objanjava u pismu matematiaru G. F. A. L'Hospita
lu: "Dio tajne" algebre "nalazi se u karakteristici, to jest u umijeu
pravilnog sluenja" simbolikim izrazima. Ta briga za pravilno
koritenje simbola trebala bi biti "Arijadnina nit" koja bi znans
tvenika dovela do karakteristik.
Kao to objanjava poznavalac Leibniza, logiar dvadesetog sto
ljea Louis Couturat:
Upravo algebarska notacija uljelovljuje, da se tako izrazimo, ka
rakteristiku i ona treba sluiti kao model. I upravo je algebra

Poglavlje l.

Leibnizov san

ono to Leibniz dosljedno navodi kako bi pokazao da je sustav

odgovarajue izabranih simbola koristan i nuan za deduktivno
miljenje. 1 0
Moda je s najveim oduevljenjem predloenu karakteristiku
objasnio sam Leibniz u pismu Jean Galloys, s kojom se puno do
pisivao:
Sve sam vie uvjeren u korisnost i zbiljnost ove ope znanosti
i vidim da je vrlo malo ljudi shvatilo njezine razmjere. . Ta
se karakteristika sastoji od odreenog pisma ili jezika . . . koji
savreno predstavlja veze izmeu misli. Oznnke bi bile prilino
rnzliite od onoga to je dosad izmiljeno. Razlog tome je to,
to se zaboravlja naelo da oznake u ovom pismu trebaju sluiti
domiljatosti i prosuivanju upravo kao to slue u algebri i
aritmetici. Ovo pismo e imati velike prednosti. Jedna od njih mi
se ini posebno vanom. Ako se budemo sluili ovim oznakama,
neemo moi napisati himerine pojmove (chimhes), koji nam
se esto ele nametnuti. Neznalica nee moi upotrebljavati to
pismo ili e u pokuaju da se njime slui i sam postati uen.11
Kad govori o vanosti odgovarajueg sustava simbola, Leibniz u
navedenom pismu upuuje na aritmetiku i algebru. Arapski sus
tav notacije, kojim se i danas sluimo, temelji se na znamenkama
od O do 9, a za jednostavne raunske operacije ima posebne pred
nosti u odnosu na prijanje sustave (kao to su rimski brojevi),
smatrao je Leibniz. Bio je posebno oaran otkriem jednostavnog
sustava binarne notacije u kojem je bilo koji broj mogue napisati
koristei samo znamenke O i l. Vjerovao je da e se na taj nain
moi razotkriti obiljeja brojeva koja bi inae ostala skrivena. Iako
se pokazalo neutemeljenim, ovo Leibnizovo uvjerenje je izuzetno
znaajno ako imamo u vidu koliko je binarna notacija vana za
moderna raunala.
Leibnizov veliki program sastojao se od tri glavna dijela. Kao
prvo, prije nego se mogu izabrati odgovarajui simboli, potrebno

N a logiki pogon

je izraditi kompendij ili enciklopediju koja bi obuhvaala sve ljudsko

znanje. Tvrdio je da e tada moi odabrati kljune temeljne poj
move i za svaki od njih pronai odgovarajui simboL Naposljetku,
pravila dedukcije mogla bi se svesti na sluenje ovim simbolima,
to jest na ono to Leibniz naziva calculus ratiocinator, a to bismo
danas mogli zvati simbolikom logikom. Suvremenog itatelja ne
iznenauje to se Leibniz nije osjeao sposobnim sam ostvariti
takav program, pogotovo kada zna pod kolikim je pritiskom bio
da zavri povijest obitelji, to je pokrovitelj smatrao njegovim os
novnim zadatkom. Pa ipak je danas teko shvatiti kako je Leibniz
mogao ozbiljno vjerovati da se ovaj svijet u kojem ivimo, u svoj
svojoj sloenosti, moe svesti na jedan jedini simboliki raun.
Ostaje nam samo nada da emo to poeti shvaati ako pokuamo
vidjeti svijet Leibnizovim oima. Za njega nita, apsolutno nita o
svijetu ni na koji nain nije bilo nedeterminirano ili sluajno. Sve
slijedi plan, plan jasan u Bojim oima, po kojem je On stvorio
najbolji svijet koji se uope stvoriti moglo. Stoga su sve pojave
u svijetu, bile one naravne m nadnaravne, povezane vezama za
koje se moemo nadati da emo ih otkriti razumom. Samo iz takve
perspektive moemo razumjeti slavno mjesto iz Leibnizovih spisa
u kojem pie o ozbiljnim "ljudima dobre volje" koji sjedaju za
stol kako bi rijeili jedan vrlo vaan problem. Nakon to problem
zapiu u Leibnizovu jeziku, njegovoj univerzalnoj karakteristici,
mogu rei: "Izraunajmo!", izvaditi olovke i pronai rjeenje koje
bi svatko nuno smatrao ispravnim.12
Leibniz je s oduevljenjem pisao o vanosti stvaranja calculusa
ratiocinatora, algebre logike, potrebne za izvoenje tih izrauna:
Ako slavimo ljude koji su odredili broj pravilnih geometrijskih
tijela - to to je zapravo beskorisno, osim utoliko to je ugodno
o tome razmiljati- i ako matematikom genijalnou smatramo
to to smo iznijeli na svjetlo dana neka elegantnija svojstva ciso
ide i konkoide ili nekog drugog geometrijskog lika kojeg rijetko

Poglavlje L

Leibnizov san

DEFINICIJA 3. A je u L ili L sadri A, jednako je kao rei da L

odgovara skupu mnotva lanova, u kojem je A jedan lan. B< N =

L znai da je B u L i da B i N zajedno tvore ili ine L. Isto vrijedi i
za vei broj lanova.
AKSIOM l. B < N = N < B.

PosTULAT. Moemo dodati bilo koji vei broj lanova, kao to su A

i B, da bismo stvorili jedan lan A < B.
AKSIOM 2. A < A = A.

lsKAz5. Ako A je u B i A = e, onda e je u B.

Jer u iskazu A je u B supstitucijom e s A dobivamo e je u B.
lsKAz6. Akoe je u B i A = B, onda e je u A.
Jer u iskazu e je u B supstitucijom A s B dobivamo e je u A.
IsKAZ 7. A je u A.
Jer A je u A < A (prema Definiciji 3). Dakle, (prema Iskazu 6) A je
u A.
TEOREM 20. Ako A je u M i B je u N, onda A < B je u M E N.
Izvadak iz jednog Leibnizovog logikog rauna

koristimo, koliko e onda biti vrednije uspijemo li podvrgnuti

ljudsko rasuivanje matematikim zakonima, a ono je najvrsnije
i najkorisnije to imamo. I3
Za razliku od univerzalne karakteristike o kojoj je Leibniz tako
uvjereno i strastveno pisao, ali je nije potanko opisao, calculus
ratiocinator je pokuao napraviti nekoliko puta. Na ilustraciji se
nalazi jedan ulomak iz najdo*ranijeg njegovog pokuaja u tom
smjeru.14 Cijelo stoljee i pol ispred svog vremena, Leibniz je iz
nio plan algebre logike. Ona odreuje pravila za sluenje logi-

N a logiki pogon

kim pojmovima na isti nain na koji uobiajena algebra odreuje

pravila za sluenje brojevima. Uveo je novi poseban simbol EEl
koji predstavlja kombiniranje veeg broja proizvoljnih lanova.
Smisao tog simbola moemo pokuati objasniti usporedbom sa
spajanjem dviju skupina stvari u jednu cjelinu koja sadri sve
predmete obiju skupina. Znak plus potie nas da mislimo o ovoj
operaciji kao da je obino zbrajanje, ali nas krug oko njega upozo
rava da to zapravo nije obino zbrajanje jer ono to zbrajamo nisu
brojevi. Neka od Leibnizovih pravila moemo nai u srednjokol
skim udbenicima algebre. Do neke mjere, jednaka pravila vrijede
za brojeve kao i za logike pojmove. No, to jo nije sve. Postoje i
pravila koja se jako razlikuju od onih za brojeve. Najoitije takvo
pravilo, ono na kojemu e kasnije u malo drugaijem kontekstu
George Boole utemeljiti svoju algebru logike, je Leibnizov aksiom
2 koji navodi da je A EEl A = A. On izraava injenicu da kombi
niranje veeg broja lanova sa samima sobom nee donijeti nita
novo: oigledno, kombiniranjem svih predmeta iz jedne skupine
s tom istom skupinom predmeta nastaje tek ista skupina. Jasno,
to je posve drugaije nego kod zbrajanja brojeva: 2 + 2 = 4, a ne 2.
U sljedeem poglavlju vidjet emo kako je George Boole, vjero
jatno ni ne znajui za Leibnizove pokuaje, stvorio upotrebljivu
simboliku logiku na Leibnizovim zasadama. Booleova logika u
sebi je sadravala logiku koju je Aristotel uveo prije dvije tisue
godina, no ogranienja koja su postojala kako u Aristotelovu tako
i Booleovu sustavu, nadiena su tek u kasnom devetnaestom sto
ljeu u radu Gottloba Fregea.15
Iako se Leibniz puno dopisivao, ne znamo mnogo o njemu kao
osobi. Jedan njegov kroniar tvrdi da u ono malo Leibnizovih por
treta koje posjedujemo, vidi sliku umornog, nesretnog i pesimis
tinog ovjeka, ba suprotno od njegove optimistine filozofije.1 6
Drugi su primijetili da je volio darivati keksima djecu svojih su
sjeda. Pouzdano znamo da je dao jednu enidbenu ponudu u svo-

Poglavlje l.

Leibnizov san

joj pedesetoj, no dok je dama oklijevala on se predomislioY Lako

moemo zamisliti Leibniza kako provodi duge dane i esto cijele
noi za radnim stolom i zadivljujue uredno vodi svoju golemu
korespondenciju, a sluge mu donose obroke iz oblinje gostionice.'
to bi bilo da Leibniz nije bio sputan povijeu obitelji svog
pokrovitelja i da je bio slobodan posvetiti vie vremena calculusu
ratiocinatoru? Nije li ve on mogao postii ono to je mnogo kas
nije uinio Boole? No, naravno, takva su nagaanja beskorisna.
Leibniz nam je zapravo ostavio samo svoj san, ali i on nas moe
ispuniti divljenjem moi ljudskog teorijskog miljenja i sluiti nam
kao mjerilo za ocjenu vrijednosti kasnijih otkria.

'Ovo miljenje djelomino proizlazi iz biografije (vidi !Huber] u Bibliogra

fiji) koju je napisao profesor Kurt Huber dok je u zatvoru ekao da ga po
gube nacisti. On je podravao nastojanja svojih studenata koji su na Sveui
litu u MUnchenu osnovali tajnu grupu zvanu "Bijela rua". Studentima su
odrubljene glave zbog irenja antinacistikih letaka. Danas na Sveuilitu u
MUnchenu postoji trg koji nosi ime profesora Hubera. (Ovu informaciju o
profesorovoj hrabrosti dugujem Bensonu Matesu).

Baale pretvara logiku u

algebru

Teak ivot Georgea Boolea

Lijepa i inteligentna princeza Karolina von Ansbach, budua ena

Georgea II i kraljica Engleske, upoznala je Leibniza u Berlinu 1704,
u osamnaestoj godini ivota. Nakon to je otila na engleski dvor,
esto se dopisivala s Leibnizom i tako se odravalo njihovo prija
teljstvo. Ona je pokuavala uvjeriti svog tasta Georgea I da dovede
Leibniza u Englesku, no kao to znamo, kralj je uporno zahtijevao
da on ostane u Njemakoj i zavri povijest hannoverske obitelji.
Karolina se nala usred smijene prepirke izmedu Leibniza i
Newtona i njegovih sljedbenika, u kojoj je svaka strana neprestano
optuivala onu drugu za krau otkria diferencijalnog rauna.
Pokuavala je uvjeriti Leibniza koliko je to nevano, no to joj nije
uspijevalo. Leibniz je traio da ona utjee na kralja da ga imenuje
historiografom Engleske, kako bi mogao parirati Newtonu koji
je bio upravitelj dravne kovnice novaca. Samo se tako, tvrdio je
Leibniz, ast Njemake mogla obraniti od Engleske. U pismu Ka
rolini Leibniz tumai da se Newton, smatrajui da pjeana zrno
koristi gravitacijsku silu, bez ikakva objanjenja kako se ta sila pre
nosi, zapravo poziva na nadnaravne pojave u pokuaju da objasni
jedan prirodni fenomen, to je, uvjeravao ju je, neprihvatljivo. Ka-

N a log1k1 pogon

rolina je pokuala prevesti Leibnizove spise na engleski jezik i

pritom se susrela sa Samuelom Clarkeom, kojeg su joj preporuili
kao mogueg prevoditelja.
Clarke je bio filozof i teolog, ali i uvjereni Newtonov sljedbenik.
U djelu Being and Attributes ofGod (1704) iznio je dokaz o postoja
nju Boga. Karolina mu je pokazala pismo u kojem Leibniz napada
neke Newtonove ideje. Zamolila ga je da na to pismo odgovori.
To je bio poetak dopisivanja koje je potrajalo sve do nekoliko
dana pred Leibnizovu smrt. Ova se dva uma nisu slagala i to nas
zapravo ne iznenauje. S naeg stajalita, najzanimljivija injenica
o Samuelu Clarkeu jest to da je gotovo stoljee i pol nakon Leib
nizove smrti, George Boole pokazao valjanost svojih metoda na
primjeru Clarkeovog dokaza o postojanju Boga. Tim je metodama
Boole zapravo uspio oivjeti dio Leibnizovog sna. Clarkeove slo
ene dedukcije mogue je svesti na jednostavan skup jednadbi.1
Leibnizov svijet je bio svijet evropskog plemstva sedamnaestog
stoljea. Da bismo doli u svijet Georgea Boolea, moramo se po
maknuti ne samo dva stoljea unaprijed, ve i nekoliko drutvenih
klasa nie. George je roen 2. studenog 1815. u gradiu Lincolnu u
istonoj Engleskoj, kao prvo od etvero djece Jolma i Mary Boole.
U prvih devet godina brakaJolm i Mary nisu imali djece. John Bo
ole, postolar koji je jedva sastavljao kraj s krajem, gajio je strast za
znanjem, i to posebno za znanstvenim instrumentima. Naalost,
nije bio dobar trgovac pa je njegov nadareni i savjesni sin ubrzo
ponio teret uzdravanja djele obitelji.2
U lipnju 1830. graani Lincolna bili su poaeni budalastom
polemikom u lokalnim novinama o izvornosti engleskog prije
voda jedne Meleagerove pjesme, pisane na grkom jeziku. Prije
vod se pojavio u Lincoln Hera/du, kao rad "G. B. Lincolna, 14 g."
Stanoviti P. W. B. se potrudio optuiti G. B-a za knjievnu krau.
P. W. B. je priznao da ne moe nai izvor na temelju kojeg je op
tuio G. B.-a za prepisivanje, ali je jednostavno smatrao da takvo

Poglavlje 2.

Boole pretvara logiku u algebru

to ne moe napisati etrnaestogodinjak. Uslijedila je polemika

G. B.a i P. W. B.a, a Herald je uredno objavio cijelu prepisku.
Georgeova je obitelj rano prepoznala njegove sposobnosti, ali
je bila siromana i nije mu mogla omoguiti odgovarajue for
malno kolovanje. Stoga se George, uz neizostavnu pomo svog
oca, uglavnom obrazovao sam. Boole je prouavao ne samo latin
ski i grki, ve i francuski i njemaki, te je (mnogo kasnije, dakako)
pisao svoja matematika djela na tim jezicima. Nije bio pripadnik
nijedne odreene konfesije i zakljuio je da mu je nemogue vje
rovati u boanstvo Krista, ali je cijeli ivot imao vrsta vjerska
uvjerenja. Ubrzo je odustao od prvotne namjere da se pridrui
sveenstvu anglikanske crkve, djelomino zbog uvjerenja, a prije
svega zato to je obitelji trebala financijska pomo zbog propasti
oeva posla. S nepunih esnaest godina, George je poeo raditi
kao uitelj u maloj metodistikoj koli, udaljenoj ezdesetak ki
lometara od njegova doma. Dobio je otkaz nakon dvije godine,
najvjerojatnije zbog pritubi na njegovo bezbono ponaanje: ne
djeljom se bavio matematikom, ak i u crkvi! U ovom periodu
Boole se zaista poeo sve vie i vie baviti matematikom. Kas
nije je, sjeajui se tog razdoblja svog ivota objasnio da je, kako
nije imao mnogo novca za kupovinu knjiga, shvatio da mu se
matematike knjige najvie isplate jer mu je trebalo vie vremena
da ih shvati nego knjige iz drugih podruja. Volio je govoriti i
o iznenadnom nadahnuu kojeg je iskusio za vrijeme boravka u
metodistikoj koli. Dok je hodao poljem, palo mu je na pamet da
bi moralo biti mogue logike veze izraziti u algebarskom obliku.
Ovo iskustvo, koje jedan Booleov biograf usporeuje s iskustvom
svetog Pavla na putu u Damask, mnogo godina kasnije urodilo je
plodom.3
Poslije metodistikekole, Boole se zaposlio u Liverpoolu. Tamo
je ivio i predavao est mjeseci, a onda je osjetio da mora otii.
Prema rijeima Booleove sestre, otiao je zato to je esto morao

Na logiki pogon

,.,

George Boole

Poglavlje 2.

Boole pretvara logiku u algebru

gledati "prizore velikih apetita i neobuzdanih strasti" vjerojatno

od strane ravnatelja kole.4 I sljedee je zaposlenje trajalo kratko.
U devetnaestoj godini ivota George Baale odluuje osnovati vlas
titu kolu u rodnom gradu Lincolnu. Na taj nain stavio bi obi
teljske financije na zdrave temelje. Petnaest godina bio je direktor
svoje kole, a onda je prihvatio profesorsko mjesto na Sveuilitu
Cork u Irskoj. Njegove kole (njih tri zaredom) bile su jedini izvor
prihoda za njegove roditelje, brau i sestre; dodue sestra Mary
Ann i brat William su mu pomagali u poslu.
Iako se voenje kole i internata, uz mnogo odranih predava
nja, moe smatrati zaposlenjem s punim radnim vremenom, Baale
se u tom periodu od osobe koja prouava matematiku uspio pre
tvoriti u kreativnog matematiara. Osim toga, nekako je pronaao
vremena i za aktivnosti vezane uz pokuaj stvaranja kvalitetnijeg
drutva. Bio je osniva i upravitelj enskog doma pokajnica u Lin
colnu, ija je svrha bila "osigurati privremeni dom u kojem bi se
enama koje su skrenule s puta vrlina, pomou moralnog i religij
skog poduavanja i stvaranja radnih navika, vratilo asno mjesto
u drutvu". Booleov biograf pie o prostitutkama (kojih je oito
bilo puno u viktorijanskom Lincolnu) kojima je kao pokajnicama
pomagala ova ustanova.5 No, puno je vjerojatnije da im je tipini
klijent bila mlada slukinja koja bi ostala u drugom stanju jer joj
je ljubavnik (pripadnik istog socijalnog stalea) obeao brak: Po
neto o Booleovim osobnim stavovima o pitanjima seksualnosti,
moemo naslutiti iz onoga to je rekao na dva predavanja na ne
matematike teme. U predavanju o obrazovanju upozorava:
Veliki dio postojee grke i rimske literature . . duboko je okaljan
preestim aluzijama na poganske poroke . . . A ja ne vjerujem da
nije opasno trovati nevinu mladost. 6
Istraivanje [Barret-Ducrocq] jedne sline institucije u Londonu, ustanovilo
je da je bilo puno takvih pria o tamonjim nedaama.

N a logiki pogon

Nakon uspjene kampanje za skraivanje radnog vremena na de

set sati, koju je vodila Lincolnska udruga za skraivanje radnog
vremena, odrao je predavanje o ispravnom koritenju slobodnog
vremena. Ono je sadravalo i sljedee stroge rijei:
Nema opravdanja za traenje nagrade za one ciljeve kojih se
krepost kloni?
Boole je iao oevim stopama; i on je suraivao s Lincolnskim
institutom za mehaniku. Slini su instituti nikli na cijelom podru
ju viktorijanske Engleske, a bavili su se dodatnim obrazovanjem
mehaniara i drugih radnika. Baale je bio lan odbora Instituta
te je predlagao kako osuvremeniti knjinicu, drao predavanja i
poduavao mnoge predmete, bez da mu je to bilo plaeno.
Uza sve to, nekako je ipak stigao prouavati najvanije engleske
i evropske matematike rasprave, a poeo ih je i sam pisati. Mnogo
Booleovih ranih radova svjedoi u prilog Leibnizovom uvjerenju
u mo odgovarajueg odabira matematikih simbola i ukazuje to
kako simboli, ini se gotovo arobno, samostalno a tono, rjeavaju
probleme. Leibniz je ukazao na primjer algebre. U Engleskoj se
ba u vrijeme kad je Baale poeo sa svojim istraivanjima poelo
shvaati da je algebra toliko uspjena zato to simboli za koliine i
operacije podlijeu malom broju osnovnih pravila ili zakona. To je
znailo da bi najrazliitiji objekti i operacije koje podlijeu nekima
od tih zakona, jednako tako mogli postati uspjeni.8
Baale je u svojim ranim radovima primijenio algebarske me
tode na ono to matematiari nazivaju operatori. Oni "operiraju"
tako to uobiajene algebarske izraze pretvaraju u nove. Boolea su
posebno zanimali diferencijalni operatori, nazvani tako zato to po
drazumijevaju operaciju diferenciranja u diferencijalnom raunu
o kojem smo govorili u prolom poglavlju.9 Smatralo se da su oni
posebno vani jer su mnogi osnovni fizikalni zakoni izraeni u
obliku diferencijalnih jednadbi, odnosno jednadbi koje sadre

Poglavlje 2.

Boole pretvara logiku u algebru

diferencijalne operatore. Boole je pokazao da pojedine diferenci

jalne jednadbe moemo rijeiti ako metode algebre primijenimo
na diferencijalne operatore. Dananji studenti strojarstva i prirod
nih znanosti ue neke od tih metoda iz kolegija o diferencijalnim
jednadbama na prvoj ili drugoj godini studija.
Dok je bio direktor kole, Boole je objavio desetak radova u aso
pisu Cambridge Mathematical Journal. Osim toga, predao je vrlo dug
rad u Philosophical Transactions of the Royal Society. U poetku se
Kraljevsko drutvo nekalo prihvatiti rad takvog "nestrunjaka",
no kasnije su ga prihvatili da bi ga na koncu nagradili zlatnom me
daljom.10 Booleu nije traio bolji dolmz ispravnosti svojih metoda
od injenice da se njegovi primjeri tako mogu rjeiti.11
U to doba Boole je komunicirao s puno vodeih mladih matema
tiara Engleske kako profesionalno, tako i prijateljski. I upravo je
prepirka izmeu kotskog filozofa sir Williama Hamiltona i Boole
ovog prijatelja Augustusa De Morgana podsjetila Boolea na staru
misao da se logike veze moda mogu izraziti kao jedna vrsta
algebre. Hamilton je bio dobar poznavatelj metafizike, ali i ovjek
sklon svaama. ak je i objavio protest protiv matematike kao
znanstvenog podruja; oito u kolosalnom neznanju o toj temi.
Razljutilo ga je to je De Morgan objavio neto to je Hamilton
smatrao plagijatom vlastitog velikog logikog otkria koje je bio
nazvao "kvantifikacija predikata". Neemo gubiti vrijeme poku
avajui shvatiti taj pojam ili estoku prepirku koju je on izazvao
- to je vano zbog poticaja to ga je dalo Georgeu Booleu.12
Klasina Aristotelova logika koja je toliko fascinirala Leibniza
sadri reenice poput sljedeih:
l. Sve biljke su ive.

2. Nijedan vodenkonj nije inteligentan.

3. Neki ljudi govore engleski.

Na logiki pogon

Boole je doao do zakljuka da je za logiko razmiljanje o takvim

rijeima, kao to su "ive", "vodenkonj" ili "ljudi", vana klasa ili
skup svih pojedinanih bia opisanih dotinom rijeju: klasa ivih
bia, klasa vodenkonja, klasa ljudi. tovie, uvidio je da se ovakvo
razmiljanje moe izraziti u vidu algebre takvih klasa. Boole je
pomou slova simboliki prikazao klase. Slovima su se tako ve
prikazivali brojevi ili operatori. Ako su slova xi y oznaavala dvije
odreene klase, Boole je pisao xy za klasu stvari koje su i x i y.
Kako je sam napisao:
. . . Ako neki pridjev, kao npr. "dobar" upotrijebimo kao opisni
pojam, prikaimo onda npr. slovom y sva ona bia kojima se
"dobar" moe pripisati, to jest "sva dobra bia", ili klasa "dobra
bia". Uzmimo da emo kombinacijom xy prikazati onu klasu
bia na koje se imena ili opisi prikazani s x ili y odnose u isto
vrijeme. Dakle, ako x prikazuje "bijela bia", a y "ovce", neka
onda xy prikazuje "bijele ovce ". Ako z prikazuje "rogata bia"
. . . neka zxy prikazuje "rogate bijele ovce" .13
Booleje primjenu ove operacije na klase, smatrao slinom primjeni
operacije mnoenja na brojeve. Ipak, primijetio je i jednu bitnu
razliku: Ako je y jo jednom klasa ovaca, to je onda yy? To bi
onda morala biti klasa bia koja su ovce i koja su jo i . . . ovce. To
je upravo ono to je i klasa ovaca. Dakle, yy = y. Ne bismo puno
preljerali ako bismo tvrdili da je Boole itav svoj sustav logike
zasnovao na injenici da ako x prikazuje klasu, onda je jednadba
xx = x uvijek istinita. Kasnije emo se vratiti na to pitanje."
Boole je objavio revolucionarnu monografiju o logici kao vrsti
matematike u trideseti drugoj godini ivota. Dotjeraniji prikaz iste
problematike, knjiga The Laws ofThought, pojavio se sedam godina
'Booleova jednadba xx = x usporediva je s Leibnizovom Af:A = A. l u jednoj
i u drugoj, operacija koja bi se trebala primijeniti na parove lanova, kad se
primijeni na jedan lan i na samoga sebe, kao rezultat daje taj isti lan.

Poglavlje 2.

Boole pretvara logiku u algebru

kasnije. U tim se godinama Booleova ivota dogaalo mnogo toga.

ini se da su njegova klasna pripadnost i neformalno obrazovanje
potpuno iskljuili mogunost da dobije mjesto na engleskom Sve
uilitu. Neobino je da mu je upravo "irsko pitanje" otvorilo sve
uilino mjesto. Meu mnotvom jakih optubi koje su se javljale u
Irskoj na raun engleske vladavine, bila je i ona o protestantskom
karakteru Trinity Collegea u Dublinu, jedinog irskog sveuilita.
Kao odgovor na to, Britanska vlada je predloila osnivanje triju
novih sveuilita u Corku, Belfastu i Galwayu pod nazivom Que
en's College. Oni su bili nekonfesionalni, to je za ono doba bilo
neobino. Planovi su napredovali usprkos javnim optubama od
strane irskih politiara i osoba iz vjerskog ivota koji su zahtijevali
katolike institucije. Boole se odluio prijaviti za mjesto na jednom
od tih sveuilita i nakon tri godine, 1849. je konano imenovan
profesorom matematike na Queen's Collegeu u Corku.
Sve do 1849. godine Irskom je harala glad i bolesti. Uzrok je bila
tetna krumpirova gljivica koja je unitila veinu usjeva krum
pira, osnove prehrane irskih siromaha. Velikom broju onih koji
nisu umrli od gladi oslabio je imunitet pa su podlijegali epidemiji
dizenterije, tifusa, kolere ili groznice. Engleski vladari su sporo
shvaali da su ui uzrok katastrofe i za sve su krivili navodni ir
ski nemar. Takvom se analizom drutva opravdavala injenica da
se hrana izvozila, dok su milijuni Iraca gladovali. U razdoblju od
1845. do 1852. godine, od osam milijuna Iraca umrlo ih je najmanje
milijun, dok ih je oko milijun i pol napustilo zemlju.14
Boole o tome nije mnogo govorio: on se za to vrijeme zgraao
nad okrutnou prema ivotinjama. Njegov stav prema Ircima
uistinu je bio veoma neodreen, kao to se vidi iz stihova Soneta
Irskoj koji je napisao netom nakon otvaranja fakulteta u Corku:
Iako mlada u mudrosti,
Stara si u bijedi i suzama. O, kad bi iz tvojih grudi

Na logiki pogon

Barem bile iscrpljene i izbrisane

Bolne misli koje lebde nad tvojom prolou.15
Cork svakako nije bio veliko intelektualno ili kulturno sredite.
No, to je mjesto ipak omoguavalo ivot koji je donekle odgova
rao jednom od najveih matematiara stoljea. Nakon to mu je
umro otac, Baale je zbrinuo majku i napokon se oslobodio tereta
uzdravanja obitelji pa je mogao je poeti razmiljati o svom pri
vatnom ivotu. Na Corku se uila vrlo jednostavna matematika.
Program je poinjao "razlomanom i decimalnom aritmetikom",
a zatim se uilo dananje srednjokolsko gradivo. Booleova godi
nja plaa iznosila je 250f, uz dodatnih 2 semestralno kao naknade
za poduavanje od svakog studenta. Budui nije imao asistenta,
sam je ocjenjivao radove studenata.
Prepirke oko Queen's Collegea su se nastavljale. Iako je pred
sjednik Corka bio uvaeni katoliki znanstvenik sir Robert Kane,
neki su smatrali da je katolika ipak bilo premalo. Od dvadeset
i jednog lana akademskog zbora, samo je jo jedan bio katolik.
Katolika crkvena hijerarhija ila je toliko daleko da je zabranila
sveenstvu sudjelovanje u radu Fakulteta. Neki su vjerovali da
osrednji Englezi i koti uzimaju mjesta kandidatima irske naci
onalnosti. Ni predsjednik se nije pretjerano trudio oko Fakulteta.
Njegova ena nije htjela ivjeti u Corku, pa je on Fakultet pokua
vao voditi iz Dublina. Upravo je to, uz predsjednikovu svadljivost,
dovodio do estih razmirica izmeu njega i Fakulteta, a u njih je
najee bio umijean i Boole.1 6
Mary Everest, budua Booleova supruga, kasnije je ispriala
kako su je se u poetku dojmiti stavovi koje su neki itelji Corka
imali o njezinom buduem suprugu. Na pitanje o tome kakav je
profesor matematike, jedna je gospoa odgovorila: "Oh, pa on
je - ovjek kakvom biste povjerili svoju ker." Druga gospoa je
objanjavajui gdje su joj djeca, rekla gospoici Everest da su u

Poglavlje 2.

Boole pretvara logiku u algebru

etnji s gospodinom Booleom. Dodala je i da joj je drago su joj

djeca s njim u etnji.
Na primjedbu o tome da Boolea oito vole svi, gospoa je okli
jevala:
Meni nije tako drag, . . . odnosno, ja ba i ne uivam u njegovu
drutvu. Ne volim biti s tako jako dobrim ljudima . . . nikad ne
pokazuje da misli da ste zloesti, no kad ste blizu nekog tako
istog i svetog, imate dojam da ga zapravo okirate. Kad sam s
Georgeom osjeam da sam zloesta, ali mi je uvijek drago kad su
djeca s njim, jer znam da ipak dobivaju barem malo dobrote Y

Mary Everest je bila ker ekscentrinog sveenika i neakinja

potpukovnika sir Georga Everesta, ije ime nosi najvii vrh svijeta.
Bila je i neakinja Booleova prijatelja i kolege Johna Ryalla, profe
sora grkog i potpredsjednika Falulteta Cork. On ih je i upoznao.
Mary je pokazivala sklonost matematici jo u ranom djetinjstvu.
George ju je poduavao, a kasnije su postali prijatelji i esto su se
dopisivali. Izgleda da je Boole vjerovao da razlika od sedamnaest
godina ne doputa da se neto vie razvije meu njima, no pet
godina nakon to su se upoznali stvari su se promijenile. Umro je
Maryn otac i ona je osiromaila. George ju je zaprosio i vjenali su
se prije kraja godine.
Njihov brak je trajao svega devet godina. Baale je umro u 49.
godini ivota, nakon to je usred hladne listopadske oluje hodao
oko pet kilometara da bi stigao na nastavu. Dobio je bronhitis koji
je ubrzo preao u upalu plua. Umro je za dva tjedna. Tragino
je to su njegovu smrt moda ubrzali i vrlo udni pogledi na
medicinu njegove ene - upalu plua mu je lijeila oma tanjem u
mokre, hladne plahte.18
ini se da su imali sretan brak.19 Mary Boole ga pamti kao "us
pomenu na sunan dan". Booleova je udovica poivjela jo dugo.
Umrla je u osamdeset etvrtoj godini ivota dok je La Mancheom

Na logiki pogon

bjesnio Prvi svjetski rat. Mary je bila sljedbenica raznih sustava

mistinih vjerovanja i napisala je mnogo besmislica. Njihovih pet
djevojica imalo je zanimljive ivote. Trea ki, Alida, imala je
vrlo neobine geometrijske sposobnosti. Mogla je jasno vizualizi
rati geometrijska tijela u etiri dimenzije. To joj je omoguilo da
doe do niza vanih matematikih otkria. Ipak je najneobinija
bila najmlaa ker Ethel Lilian. Kad joj je umro otac imala je svega
est mjeseci, a ipak se sjeala da joj je djetinjstvo bilo veoma si
romano. Lily (kako su je zvali) se povezala sa skupinom ruskih
revolucionara u Londonu kasnog devetnaestog stoljea. Dok je
bila u posjeti Ruskom Carstvu (koje je tada obuhvaalo velik dio
Poljske) radi pomoi svojim prijateljima revolucionarima, iz za
tvorske elije ju je promatrao Wilfred Voynich dok je prouavala
varavsku citadelu. Voynich ju je prepoznao mnogo godina kas
nije, kad je ve bio pobjegao u London. Ovaj romantini poetak
zavrio je brakom.
Lily se kasnije proslavila kao autorica knjige The Gadfly. To je
roman nadahnut njezinom kratkom, ali strastvenom ljubavnom
vezom s ovjekom koji je postao poznat kao Sidney Riley. Televi
zijska mini-serija Riley: Ace ofSpies snimljena je upravo na temelju
njegovog nevjerojatnog ivota.
Ironija je tim vea jer su Rileyja u Rusiji pogubili boljevici kao
gorljivog antikomunista, a roman njegove ljubavnice postao je
obavezna lektira ruskim kolarcima. Nitko nije znao to je bilo
pravo nadahnue za roman. Godine 1955. Pravda je obavijestila
svoje itateljstvo u Moskvi da je autorica Gadflyja iva i zdrava i
da se nalazi u New Yorku. Od Rusije je tada dobila tantijeme u
iznosu od 15,000$. Umrla je pet godina kasnije u devedeset i estoj
godini ivota.20

Poglavlje 2.

Boole pretvara logiku u algebru

Algebra logike Georgea Boolea

Vratimo li se Booleovoj novoj algebri primijenjenoj na logiku, sje

tit emo se da ako x i y predstvljaju dvije klase, Boole pie xy za
klasu onih bia koja pripadaju i klasi x i klasi y, a notacijom eli
podsjetiti na analogiju s mnoenjem u obinoj algebri. U suvre
menoj terminologiji xy nazivamo presjek x i y.21 Vidjeli srno i da je
jednakost xx :::: x uvijek istinita za sluajeve u kojima x predstavlja
klasu. To je Boolea dovelo do sljedeeg pitanja: Knd u obinoj algebri
x predstavlja neki broj, za koje sluajeve vrijedi jednakost xx == x? Od
govor je jednostavan: jednakost vrijedi iskljuivo za sluajeve kad
x predstavlja O ili l. Na osnovu toga, Boole je doao do temeljnog
pravila da je algebra logike upravo ono to bi bila i obina algebra
ograniena na dvije vrijednosti, O i l. No da bi to imalo smisla,
moramo simbole O i l tumaiti kao klase. Uporite za takvo raz
miljanje nalazimo u ponaanju brojeva O i l u obinom rnnoenju:
O pomnoeno bilo kojim brojem daje O, l pomnoeno bilo kojim brojem
daje upravo taj broj. Simboliki:
Ox :::: O,

lx :::: x.

Za klase vrijedi: Ox je identino s O za svaki x ako O interpretiramo kao

klasu kojoj ne pripada nita, ili u suvremenoj terminologiji, O je prazni
skup. Slino, lx je identino s x za svaki x ako l sadri svaki razma
trani predmet, ili, kako se jo kae, ako je l univerzum diskursa.
Obina algebra se bavi kako mnoenjem i dijeljenjem, tako i
zbrajanjem i oduzimanjem. Stoga, ako je Boole elio prikazati al
gebru logike kao obinu algebru s posebnim pravilom xx == x,
morao je nai i objanjenje za + i -. Dakle, za x i y koji predstav
ljaju dvije klase, Boole je uzeo da x + y predstavlja klasu svih bia
koja postoje kako u x-u tako i u y-u, a to danas nazivamo unijom
x i y. To znai, da se posluimo Booleovim primjerom, da ako je
x klasa mukaraca, a y ena, onda je x + y klasa svih mukaraca i

Na logiki pogon

ena. Boole je pisao x - y za klasu onih bia klase x koja ne pripa

daju klasi y.22 Ako x oznaava klasu svih ljudi, a y klasu sve djece,
onda x - y oznaava klasu odraslih. Napose, 1 - x bila bi klasa bia
koja nisu u x-u, tako da imamo
x + (1 - x) = l .
Pogledajmo sada kako raunati u Booleovoj algebri. Napiimo,
u obinoj algebarskoj notaciji, x2 za xx. Dakle, Booleovo temeljno
pravilo moemo pisati kao ;il = x ili x - x2 = O . Ralanimo li ovu
jednakost pomou pravila obine algebre dobit emo:
x(l - x)

O.

Rijeima: Nita ne moe istovremeno pripadati i ne pripadati danoj klasi

x. To je za Boolea bio poticajan rezultat koji mu je pomogao da se
uvjeri da se doista kree u pravom smjeru. I sam je rekao, citirajui
Aristotelovu Metafiziku, da ova jednakost izraava upravo
. . . onaj "princip proturjeja" koji je Aristotel opisao kao temeljni
aksiom itave filozofije. "Nemogue je da neka oznaka i pripada
i ne pripada istoj stvari . . . To je najizvjesnije od svih naela . .
I upravo zato oni koji neto dokazuju ukazuju na ovo kao na
temeljno naelo. Jer ono je po prirodi izvor sviju aksioma.''23
Boole je sigurno bio oduevljen to je doao do potvrde svoga
rada kakvu prieljkuje svaki znanstvenik kad uvodi nove i ope
nite ideje: spoznaje da je neko znaajno otkrie iz prolosti zapravo
tek pojedinana primjena novih ideja, u ovom sluaju Aristotelova
principa proturjeja. Tada je ak bilo uobiajeno da logiari uspo
reuju svoje radove s onim to je napravio Aristotel toliko stoljea
ranije. Kako je to objasnio sam Boole, to inimo kako bismo doka
zali da "znanost logike ne pati od onih nesavrenosti i onakvog
napretka kakvom podlijeu sve ostale znanosti". Dio logike koju je

Poglavlje 2.

Boole pretvara logiku u algebru

prouavao Aristotel bavi se jednom posebnom vrstom zakljuka,

zvanim silogizam. Ti se zakljuci sastoje od dva iskaza koja zovemo
premise i treeg iskaza koji zovemo konkluzija. Premise i konkluziju
prikazujemo reenicama jedne od sljedee etiri vrste:
vrsta reenice

primjer

Svi X su Y.
Nijedan X nije Y.
Neki X su Y.
Neki X su Y.

Svi konji su ivotinje

Nijedno stablo nije ivotinja.
Neki konji su istokrvni.
Neki konji nisu istokrvni.

Slijedi primjer valjanog silogizma:

Svi X su Y
Svi Y su Z
Svi X su Z
Da je ovaj silogizam valjan znai da kojim god svojstvima za
mijenili X, Y i Z, ako su dvije dane premise istinite, bit e istinita i
konkluzija. Pogledajmo dva primjera takvog silogizma:
Svi konji su sisavci.
Svi sisavci su kraljenjaci.
Svi konji su kraljenjaci.

Svi boojumi su snarkovi.

Svi snarkovi su ljubiasti.
Svi boojumi su ljubiasti.

Pomou Booleovih algebarskih metoda lako moemo dokazati

valjanost ovog silogizma. Rei da sve u X pripada i u Y, isto je kao
i rei da ne postoji nita to pripada u X, a da ne bi pripadalo i u Y,
to jest X(l - Y) = O ili X = XY. I drugu premisu moemo napisati
u obliku Y = YZ. Koristei ove jednakosti dobivamo
X XY X(YZ) (XY)Z XZ

a to je traeni zakljuak.24

Na logiki pogon

Jasno, nije svaki silogizam valjan. Primjer nevaljanog silogizma

moemo dobiti ako zamijenimo drugu premisu konkluzijom iz
prethodnog primjera:
Svi X su Y
Svi X su Z
Svi Y su Z
Ovaj put pomou premisa X = XY i X = YZ ne moemo doi do
tobonje konkluzije Y = YZ.
Iz dananje perspektive teko je razumjeti tada raireno vjerova
nje da se djela logiku sastoji samo od silogistikog zakljuivanja.
Boole se, i to vrlo otro, javno suprotstavljao takvom miljenju.
Isticao je da uobiajeno zakljuivanje esto ukljuuje ono to on
naziva sekundarnim iskazima, a to su oni iskazi koje izraavaju veze
izmedu drugih iskaza. Takvo zakljuivanje nije silogistiko.
Kao primjer takvog zakljuivanja posluajmo razgovor Joea i
Susan. Joe ne moe nai ekove i Susan mu pomae.
SusAN: Jesi li ih ostavio u duanu dok si kupovao?

JoE: Ne, zvao sam i nisu ih nali. Da sam ekove ostavio tamo oni
bi ih sigurno nali.
SusAN: Samo malo! Ti si sino u restoranu ispisao ek i vidjela sam
da si stavljao ekove u dep od jakne. Ako ih otad nisi koristio,
sigurno su jo tamo.

JOE: Ima pravo. Nisam ih koristio. ekovi su u depu od jakne.

Joe trai i (ako je dobar dan za logiku) nalazi izgubljene ekove. Da
vidimo kako bismo mogli iskoristiti Booleovu algebru za analizu
zakljuivanja Joea i Susan.

Poglavlje 2.

Boole pretvara logiku u algebru

Joe i Susan su se pri zakljuivanju koristili sljedeim iskazima

(svaki smo oznaili njegovim slovom)
I = Joe je izgubio ekove u doanu,
N = Joeovi ekovi su naeni u duanu,
= Joe je sino u doanu ispisao ek,
S = Nakon to je ispisao ek, Joe je

spremio ekove u dep od jakne,

K = Joe od sino nije koristio ekove,

J = Joeovi ekovi su jo u depu od jakne.

Koristili su sljedei model:
Premise:

Ako J onda N.
Ne N.
& S.

Ako & S & K, onda ).

K.
Kon kluzije:

Ne i.
J.
Kao i Aristotelovi silogizmi, i ovaj model omoguuje valjano za
kljuivanje. Jednako kao i kod bilo kog drugog valjanog zakljui
vanja, istinitost reenica zvanih konkluzije izvedena je iz istinitosti
drugih reenica zvanih premise.
Baale je shvatio da ista algebra koja vrijedi za klase, vrijedi i
za zakljuke ovakve vrste.25 Jednakosti kao to su X = l upotreb
ljavao je u znaenju "iskaz X je istinit", a nejednakost X = O u
znaenju "X je neistinit" Tako bi za "Ne X" napisao jednakost

Na logiki pogon

X = O. Za "X & Y" pisao je jednakost XY = l. To je mogue zato

to je iskaz X & Y istinit uvijek kad su i X i Y istiniti. Algebarski
pak imamo XY = l za X = Y = l, ali XY = O ako je ili X = O ili
Y = O ili oboje.
Konano, reenicu "Ako X onda Y" moemo prikazati pomou

jednakosti
X(1 - Y) = O.

Da bismo to bolje shvatili, zamislimo da ova reenica tvrdi

ako X = l onda Y = l .
Supstihtcijom X = l u gornjoj jednakosti dobivamo l - Y = O, to
jest Y = l .
Ako primijenimo ove pretpostavke, premise Susan i Joea mo
emo izraziti pomou sljedeih jednakosti:
1(1 - N) = O
N=O
S = 1
SK(1 - J) = O
K=l

Supstihtcijom druge jednakosti u prvoj dobivamo l = O, prvu

traenu konkluziju. Supstitucijom tree i pete jednakosti u etvrtoj
dobivamo l - J = O, to jest J = l, drugu traenu konkluziju.
Naravno da ova algebra nije bila potrebna Joeu i Susan. Me
utim, injenica da je Booleova algebra uspjela obuhvatiti neko
neformalno zakljuivanje iz obinog ljudskog razgovora, potak
nula je nadu da emo njome moda moi raditi i s kompliciranijim
zakljucima. Ako matematiku shvatimo kao disciplinu koja sus-

Poglavlje 2.

Boole pretvara logiku u algebru

tavno obuhvaa vrlo komplicirane logike zakljuke, najvei ispit

logike teorije koja eli biti potpuna je upravo da li obuhvaa
svo matematiko zakljuivanje. Tom problemu emo se vratiti u
sljedeem poglavlju.
Posljednji primjer Booleovih metoda neka bude dokaz o pos
tojanju Boga Samuela Clarkea, koji smo spomenuli na poetku
poglavlja. Neemo pokuavati slijediti Clarkeovu dugu i kompli
ciranu dedukciju, ali nam je zanimljivo vidjeti to dalje ini Boole.
Citirat emo manji dio: 26
Premise su:1. Netojest.

2. Ako neto jest, ili je to oduvijek bilo ili je ono to sada jest

nastalo ni iz ega.

3. Ako neto jest, to postoji ili zbog nunosti vlastite prirode

ili po elji nekog drugog bia.

4. Ako to postoji zbog nunosti vlastite prirode, neto je odu
vijek bilo.
5. Ako to postoji po elji nekog drugog bia, onda je pretpos
tavka, da je ono to sada jest nastalo ni iz ega, neistinita.
Sada moramo gornje iskaze izraziti simboliki.
x ::::

Neto jest,

y = Neto je oduvijek bilo,

z = Ono to sada jest nastalo je ni iz ega,

p = To postoji zbog nunosti vlastite prirode,
q

(lj. to gore spomenuto).

To postoji po elji nekog drugog bia.

Boole iz premisa dobiva sljedee jednakosti:

N a logiki pogon

1-x=O
x{yz + (l - y)(l - z)} = O
x{pq + (! - p)(! - q)) = O
p(! - y) = o
qz = O
Pitanje je to bi Clarke mislio o ovom svoenju njegovog zamre
nog metafizikog razmiljanja na obine jednakosti. Kao Newto
nowu ueniku vjerojatno bi mu bilo drago. S druge strane, svad
ljivi metafiziar sir William Hamilton koji je toliko mrzio matema
tiku, mora da bi se bio zgrozio.

Boole i leibnizov san

Booleov logiki sustav u sebi sadri Aristotelov, ali je od njega

puno iri. Ipak, i to je bilo daleko od ispunjenja Leibnizovog sna.
Pogledajmo sljedeu reenicu: Svi propali studenti su ili glupi ili
lijeni. Mogli bismo pomisliti da ta reenica pripada ovoj vrsti:
Svi X su Y.
No, onda bismo klasu uenika koji su ili glupi ili lijeni nuno mo
rali shvatiti kao jednu jedinicu, a to ne bi dozvoljavalo bilo kakvo
zakljuivanje koje bi razlikovalo one koji su neuspjeni zato to su
glupi od onih koji su neuspjeni zato to su lijeni. U sljedeem po
glavlju emo vidjeti da logiki sustav Gottloba Fregea obuhvaa
ovakvo suptilnije zakljuivanje.
Upotrebljavati Booleovu algebru kao sustav pravila izraunava
nja prilino je jednostavno i mogli bismo rei da je njome ostvaren
calculus ratiocinator koji je traio Leibniz. Leibniz je o toj proble
matici pisao u svojim pismima i drugim neobjavljenim dokumen-

Poglavlje 2.

Boole pretvara logiku u algebru

tima, koji su prikupljeni i izdani tek krajem devetnaestog stoljea.

Stoga je jasno da Boole nikako nije mogao znati nita o nastoja
njima svog prethodnika. Bez obzira na to, zanimljivo je usporediti
Booleov bogati sustav s Leibnizovim nepotpunim pokuajima.
U Leibnizovom ulomku koji smo naveli u prvom poglavlju, kao
drugi aksiom navodi se A f A = A. Dakle, operacija o kojoj je
razmiljao Leibniz potuje Booleovo temeljno pravilo xx = x. to
vie, Leibniz je svoju logiku htio prikazati kao potpun deduktivni
sustav u kojem su sva pravila izvedena iz malog skupa aksioma.
To je u skladu s modernom praksom i pokazuje da je Leibniz u
tome bio ispred Boolea.
Veliko Booleovo dostignue je to to je jednom zauvijek poka
zao da se logika dedukcija moe razviti kao grana matematike.
Iako se logika nakon Aristotela jest razvijala (stoici u helenizmu i
evropski skolastiari u dvanaestom stoljeu), ona je do Boolea bila
gotovo jednaka Aristotelovoj logici od prije dva tisuljea. Nakon
Boolea matematika logika se razvija bez prekida.*

Medunarodna organizacija Association for Symbolic Logic objavljuje dva kvar

talna asopisa i ima redovite sastanke na kojima se iznose i ire nova istraiva
nja. Evropski logiari imaju svoje godinje sastanke. Novi radovi iz podruja
veze izmeu logike i raunala predstavljaju se na godinjim medunarodnim
konferencijama Logika u raunarstvu i Logika raunarstva.

Frege : od velikog otkria

do bezna a

U srednjovjekovni gradi Jenu, koji e kasnije postati dijelom ko

munistike Istone Njemake, u svibnju 1902. godine stiglo je pi
smo mladog britanskog filozofa Bertranda Russella. Bilo je nas
lovljeno na etrdesettrogodinjeg Gottloba Fregea. Iako je Frege
vjerovao da je doao do vanih otkria, njegov je rad bio gotovo u
potpunost zanemaren. Vjerojatno je sa zadovoljstvom itao: "Sla
em se s Vama u svemu bitnom. . U vaem sam radu naao
rasprave, distinkcije i definicije koje uzalud traimo u radovima
drugih logiara." Ali, nastavlja pismo, "Postoji samo jedno mjesto
gdje sam naiao na potekou". Frege je ubrzo shvatio da e ta
"potekoa" vjerojatno uzrokovati propast njegova ivotnog djela.
Nije pomagalo ni to to je Russell dalje pisao: "pravilan odnos
prema bitnim pitanjima logike vrlo se teko probija, a Vai radovi
su neto najbolje to sam ikada vidio i stoga Vam izraavam svoje
duboko tovanje".
Frege je odmah odgovorio Russellu potvrujui da problem
doista postoji. Iako je drugi svezak njegove rasprave u kojoj je
primijenio svoje logike metode na osnove aritmetike ve bio u
tisku, na brzinu je umetnuo dodatak koji poinje rijeima: "Nita
se gore ne moe dogoditi znanstveniku, nego da mu se urue

Na logiki pogon

temelji tek to dovri svoj rad. Ja sam se naao u toj situaciji nakon
pisma koje sam primio od gospodina Bertranda Russella."
Mnogo godina kasnije, vie od etiri desetljea nakon Fregeove
smrti, Bertrand Russell je jednom prilikom napisao:
Razmiljajui o estitim i kreposnim djelima, dolazim do za
kljuka da ne znam ni za ta to bi se moglo usporeivati s
Fregeovom predanou istini. Bio je korak do zavretka svog
ivotnog djela, a velik dio njegova rada bio je zanemarivan, a
istodobno su se uvaavali neizmjerno manje sposobni ljudi. lako
mu je drugi svezak bio pred tiskanjem, shvativi da mu je jedna
temeljna pretpostavka kriva, reagirao je intelektualnim zadovolj
stvom koje je potisnulo bilo kakve osjeaje osobnog razoaranja.
To je bilo gotovo nadljudski i vrlo jasan pokazatelj toga za to je
sposoban ovjek odan kreativnom radu i znanju, umjesto pukom
tenjom za prevlau i slavom.1
Velik dio rada suvremenog filozofa Michaela Dummetta nadahnut
je Fregeovim idejama. No, on o Fregeovoj estitosti pie drugaije:
Ima poneto ironije u injenici da je ovjek, ijim sam filozofskim
idejama klanjao gotovo cijelo vrijeme, potkraj ivota bio es
toki rasist i antisemit. . . [Njegovi dnevnik pokazuje da je Frege
bio ekstremni desniar i da se estoko protivio parlamentarnom
sustavu, demokraciji, liberalima, katolicima, Francuzima i naj
vie idovima, za koje je mislio da ih treba istjerati iz Njemake
i oduzeti im politika prava. Bio sam jako okiran jer sam Fregea
doivljavao kao sasvim racionalnog ovjeka.2
Fregeove zasluge su goleme. Stvorio je prvi potpuno razvijen
sustav logike koji obuhvaa sve deduktivno zakljuivanje uobi
ajene matematike, a u njegovi radovi prvi put se upotrebljava
logika analiza u prouavanju jezika, to je osiguralo temelje za
velika dostignua na podruju filozofije. Danas emo u prosjenoj
fakultetskoj knjinici pod natuknicom "Frege, Gottlob" nai pe
desetak naslova. Usprkos tome, Frege je 1925. godine umro kao

Poglavlje 3.

Frege: od velikog otkria do beznaa

tuan ovjek, u uvjerenju da je njegovo ivotno djelo beskorisno.

Znanstvena zajednica nije ni primijetila da je umro. I danas imamo
jako malo podataka o njegovu osobnom ivotu.3
Gottlob Frege roen je 8. prosinca 1848. u Wismaru, kome je
sudbina odredila da kasnije postane dio komunistike Istone Nje
make. Otac mu je bio evangeliki teolog i ravnatelj enske srednje
kole u kojoj je radila i Fregeova majka. U trideset osmoj godini
oenio se tridesetpetogodinjom Margarete Lieseberg. ena mu je
umrla nakon sedamnaest godina braka u kojem nisu imali djece.
Frege je 1908. usvojio petogodinje siroe, na zahev svog roaka
sveenika. Fregeov posinak Albert je objelodanio poznati dnev
nik iz 1924. godine, koji je njegov otac napisao godinu dana prije
smrti. Upravo je taj dnevnik jako razljutio i razoarao Michaela
Dummetta. Sam Alfred Frege sudjelovao je u vojnoj okupaciji Pa
riza i poginuo je u borbi u svibnju 1944, neto vie od edan dana
nakon saveznikog iskrcavanja u Normandiji i samo dva mjeseca
prije osloboenja Pariza. Alfred je pretipkao oev dnevnik te ga je
godine 1938, pet godina nakon to je Hitler preuzeo vlast, poslao
Heinrichu Scholzu koji je odravao Fregeov arhiv. U to je vrijeme
u Njemakoj bilo uobiajeno gajiti osjeaje poput onih koji su raz
ljutili Dummetta. Rukopis dnevnika, kao i Alfredova biografija
njegova oca, izgubljeni su.
Frege je doao na sveuilite u dvadeset prvoj godini. Nakon
dvije godine u Jeni preselio se u GOttingen, gdje je tri godine kas
nije postigao doktorat iz matematike. Zatim je postao neplaeni
predava (Privatdozent) na Sveuilitu u Jeni. Vjerojatno ga je tada
uzdravala majka koja je nakon oeve smrti preuzela voenje en
ske kole. Pet godina kasnije postao je izvanredni profesor u Jeni,
gdje je ostao do umirovljenja 1918. godine. Kolege nisu uistinu
cijenile njegov rad i Frege nikada nije postao redoviti profesor.
Njemaka je nakon ujedinjenja 1873. bila u euforinom stanju.
Rat protiv Francuske Napoleona III zavrio je velikom pobjedom.

Na logiki pogon

Gottlob Frege

Poglavlje 3.

Frege: od velikog otkria do beznaa

Industrija se razvijala velikom brzinom. Sve do smrti cara Wil

helma I, njegov kancelar Bismarck nastavio je svoju lukavu poli
tiku odravanja sigurnosti Njemake dobrim vezama sa savezni
cima. Bismarcka i cara Wilhelma Frege je cijeloga ivota smatrao
herojima. Meutim, Bismarck je bio ekstremni revolucionar koji
se pobrinuo da car zadri potpunu vojnu kontrolu kao i kontrolu
nad vanjskim poslovima. Smatrao je demokraciju prokletstvom i
podupirao je donoenje zakona koji su mnoge aktivnosti Socijal
demokratske stranke proglasili nezakonitima.
Ubrzo nakon to je postao car, Wilhelm II se rijeio Bismarcka.
Novi car bio je astohlepan i nesiguran i nije primjeivao da je
njegova vanjska politika zapravo katastrofalna. Stalno je imao po
grene procjene posljedica svojih poteza i time je toliko uznemirio
ostale evropske sile da su Francuska, Rusija i Engleska stvorile sa
vez protiv Njemake. Suoen s ratnom opasnou na dva fronta,
protiv Rusije na istoku i Francuske na zapadu, glavni tab Nje
make donio je pametan, ali na kraju katastrofalan Schlieffenov
plan, po kojem je trebalo brzo poraziti Francusku prije nego Ru
sija izvri potpunu mobilizaciju.4
U ljeto 1914, kao odgovor na atentat na nadvojvodu Ferdinanda
a uz ohrabrenje Njemake, Austrijanci zapoinju Prvi svjetski rat
napadom na Srbiju. Kako bi pokazali svoju odlunost u tome da
Austrija ne smije unititi njihove slavenske prijatelje, Rusi pro
glaavaju mobilizaciju. Njemaki su generali objasnili Kaiseru da
mora hitno odgovoriti primjenom Schlieffenovog plana po ko
jemu Njemaka mora napasti preko Belgije. Ugroavanje belgijske
neutralnosti uvelo je i Englesku u katastrofalan rat ije posljedice
bacajusjenuna itavo dvadeseto stoljee. Kako se rat rijetko odvija
po planu, tako se i Schlieffenov plan raspao, a bitke su se pretvo
rBe u smrtonosnu pat-poziciju koja je u rovovskom ratu unitila
najbolji dio cijele jedne generacije Evropljana. Mnogi njemaki
znanstvenici nisu znali da rat ne napreduje u skladu s njihovim

Na logiki pogon

oekivanjima i zahtijevali su mir u kojem bi Njemaka pripojila

velik dio novih teritorija, ukljuujui i Belgiju.
Nijemci nikako nisu pobjeivali, a engleska opsada je poela do
nositi ploda. Zato je vojnu komandu preuzeo general Ludendorff.
Taj hiroviti kockar (koji je kasnije sudjelovao u Hitlerovom Putschu
u studenom) nije htio ni uti za kompromisni mir sve dok britan
ski proboj na Balkanu nije zaprijetio njemakom boku. Suoen s
porazom, Ludendorff je rekao caru da je primirje neizbjeno. Tako
je zavrio rat, a s njim i njemaka monarhija.
Vlast u novoj Njemakoj republici preuzela je socijaldemokrat
ska vlada. Mnogi su Nijemci (ukljuujui Fregea) prihvaali priu
o tome da je Njemaka naljerana u rat protiv svoje volje i da u
ratu nije poraena, ve su je izdali socijalisti i, mnogi su doda
vali, idovi. Ovakvo zatrovana okruenje omoguilo je Hitleru
da napokon preuzme vlast.
Velika poslijeratna inflacija 1923. u Njemakoj je izbrisala vri
jednost osobnih uteevina pa tako i Fregeove mirovine. Frege je
tako osiromaio da je sve do smrti 1925. godine morao ivjeti u
zajednikom domainstvu s roacima u Bad Kleinenu, nedaleko
Wismara. U tim je okolnostima Frege pisao svoj otuni dnevnik.
Traio je velikog vodu koji bi Njemaku spasio iz tekog poloaja
u koji je gurnuta. Velike nade polagao je u Ludendorffa i razo
aralo ga je to se on pridruio Hitlerovu prevratu. Nadao se da
bi general Hindenburg mogao biti voda, ali se bojao da je pres
tar; Frege nije poivio dovoljno dugo da vidi kako Hindenburg
predaje kljueve Republike Adolfu Hitleru.
U svom dnevnikom zapisu od 22. travnja 1924. prisjea se jed
nog dogaaja kad su u njegovu rodnom gradu ispravno postupili
prema idovima, koji nam otkriva njegove stavove prema Fran
cuzima i njihovom pogubnom utjecaju:
U to vrijeme postojao je zakon koji je idovima doputao da

Poglavlje 3.

Frege: od velikog otkria do beznaa

preko noi ostanu u Wismaru samo za vrijeme odreenih go

dinjih sajmova. . . Pretpostavljam da je to stara odredba. Stari
itelji Wismara imali su iskustva sa idovima pa su zato donijeli
takav zakon.
Vjerojatno je tome razlog nain na koji su idovi poslovali, a i
neke osobine njihova naroda, to je usko povezano s nainom na
koji posluju . . . Svi su dobili pravo glasa, ak i idovi. Stiglo je i
pravo slobode kretanja, ak i za idove. To su pokloni iz Francu
ske. Francuzi nas lako usreuju poklonima. Kada bismo se barem
okrenuli plemenitim i rodoljubivim Nijemcima . . Francuzi su
se dovoljno loe odnosili prema nama i prije 1913, a mi se ipak
slijepo divimo svemu francuskom. . . Tek sam u nekoliko zad
njih godina poeo shvaati to je to antisemitizam. Ako elimo
napraviti zakone protiv idova, morali bismo nekako pronai
znak raspoznavanja po kojem bismo sigurno mogli prepoznati
idova. Oduvijek sam mislio da je to problern.5
Za Fregea je problem bio kako definirati idove dovoljno precizno
da se protiv njih mogu napraviti zakoni. Njemu je to bio isto te
orijsko pitanje, no za vrijeme Nacista postalo je itekako praktino.
Ludwig Wittgenstein, jedan od najveih mislilaca dvadesetog sto
ljea, Fregeov tovatelj i uenik, prema nacistikim bi pravilima
bio klasificiran kao idov.
U drugim dnevnikim zapisima Frege se ograuje od socijalde
mokrata i katolika:
Reich je 1914. godine bolovao od raka, naime socijaldemokracije.
(24. travnja)
Sigurno je da sam ja ultramontanizam i njegovo uljelovljenje u
Zentrumu smatrao krajnje tetnim za na Reich i narod, no uspr
kos torne, ono to je u svom [nedavno objavljenom] lanku otkrio
Ludendorff o pokuajima i makinacijama ultramontanaca, dalo
mi je nove spoznaje koje su me duboko uznemirile. Molim sve
one koji jo ne vjeruju da je duh Zentruma potpuno nenjemaki,
da proitaju lanak njegove ekselencije Ludendorffa i razmisle o

Na logiki pogon

njemu. . . To je opaki neprijatelj koji je potkopao Bismarckov Re

ich . . . [Ultramontanci] e svoje upute uvijek dobivati od Pape."
(26. travnja)6
Fregeove ekstremno desniarske ideje nisu bile rijetkost u Njema
koj nakon Prvog svjetskog rata. Ipak, moemo se pitati predstav
lja li dnevnik samo misli ogorenog (i moda senilnog) starca iz
godine u kojoj je i umro. Na alost, gotovo je sigurno da je neko
vrijeme imao desniarske ideje. Fregeov kolega, profesor filozo
fije u Jeni Bruno Bauch, osnovao je za vrijeme rata Desniarsko
filozofsko drutvo (DPG) i izdavao njegov asopis. Frege je bio
jedan od prvih pristaa DPG-a i objavljivao je u asopisu Dru
tva. Bauchovi spisi o pojmu nacije tvrdili su da nijedan idov ne
moe stvarno biti Nijemac. Njegova je grupa dala punu podrku
Nacistima kad su 1933. preuzeli vlast?
Fregeov Begriffsschrift
S Fregeovih groznih uvjerenja koje je izraavao potkraj ivota s
olakanjem prelazimo na sjajne radove iz njegove mladosti. Go
dine 1879.t objavio je knjiicu od stotinjak stranica naslovljenu
Begriffsschrift. To je rije koju je teko prevesti, a Frege ju je sastavio
od njemakih rijei Begriff ("pojam") i Schrift (otprilike "pismo" ili
nain pisanja").* Djelo je imalo podnaslov "formalni jezik za isto
miljenje, po uzoru na jezik aritmetike". Proglaeno je "vjerojatno
najvanijim logikim djelom ikada napisanim".8
'Stranka Zentrum b1la je bliska katolikoj crkvi. Njezin "ultramontanizam"
odnosio se na uljecaj "preko planina" (eng. mountain), to jest na Rim.
'Na znanstvenoj konferenciji u povodu stote godinjice Begriffsschrifta 1979.
godine bio s<m pozvan odrati izlag<nje o posljedicama Begriffsschrifta Zil
raunarstvo. To je bio poetak mog bavljenja povijesmm porijeklom raunar
stva u logici i poetak istraivanja koje je rezultiralo ovom knjigom.
fNa hrv<tski se obino prevodi kao PoJmovno pismo - op. ur.

Poglavlje 3.

Frege: od velikog otkria do beznaa

Frege je nastojao pronai sustav logike koji bi ukljuivao sve

deduktivno zakljuivanje u matematikoj praksi. Baale je kao po
lazite uzeo obinu algebru a logike veze je predstavljao sim
bolima. Budui da je Frege htio da algebra, kao i drugi dijelovi
matematike, bude izgraena kao superstruktura u ijem bi terne
Iju bila logika, smatrao je da je vano uvesti posebne simbole za
logike veze kako bi se izbjegla mogua zabuna. Osim toga, Baale
je iskaze koje izraavaju veze izmeu drugih iskaza smatrao se
kundamima, a Frege je uvidio da se iste veze koje povezuju iskaze
mogu koristiti za analizu strukture pojedinanih iskaza. Te su veze
bile osnovom njegove logike. Ova presudna spoznaja postala je
opeprihvaena i ona ini osnovu modeme logike.
Na primjer, Frege bi reenicu
Svi konji su sisavci
analizirao pomou logike veze ako. . . onda . .
Ako x je konj onda x je sisavac.
Slino bi i reenicu
Neki konji su istokrvni
analizirao pomou logike veze . . i .
x

je konj i x je istokrvan.

Ipak, slovo x se u ovim primjerima koristi na razliite naine. U

prvom primjeru eli se rei da je ono to tvrdimo istinito za bilo
koji x, to jest za svaki x. No, u drugom primjeru trai se potvrda
samo za neki x. Simbolima koje danas koristimo, za svaki piemo
V, a za neki piemo 3. Nae dvije reenice, dakle, moemo napisati
na sljedei nain:

Na logiki pogon

(Vx)(Ako x je konj onda x je sisavac).

(3x)(x je konj i x je istokrvan).
Simbol V, obrnuto A, sugerira englesku rije "all" (svi) i zove se
univerzalni lroantifiko.tor. Slino, simbol 3, naopako E, naziva se
egzistencijalni kvantifiko.tor i trebao bi podsjeati na englesku rije
"exists" (postoji). To znai da drugu reenicu moemo itati
Postoji takav x koji x je konj i x je istokrvan.
Logika veza ako. . . onda. . obino se oznauje simbolom a
veza . . . i . . simbolom A. Uz upotrebu ovih simbola te reenice
postaju9
(Vx)(x je konj x je sisavac),
(3x)(x je konj A x je istokrvan).
To moemo skratiti na sljedei nain
(Vx)(konj(x) :> sisavac (x)),
(3x)(konj(x) A istokrvan (x)).
Ili jo krae,
(Vx)(k(x) ::> s(x))
(3x)(k(x) A (x)).
U prethodnom poglavlju koristili smo primjer pokuaja Joea i
Susan da nau novanik. U tom smo primjeru skraivaH reenice
ovim slovima:

Poglavlje 3.

Frege; od velikog otkria do beznaa

I = Joe je izgubio ekove u duanu,

N = Joeovi ekovi su naeni u duanu,
= Joe je sino u duanu ispisao ek,
S = Nakon to je sino ispisao ek, Joe je spremio ekove
u dep od jakne,
K = Joe od sino vie nije koristio ekove,
J = Joeovi ekovi su jo u depu od jakne.
Pri zakljuivanju oni koriste sljedei model:
Premise:

Ako ! onda N.
Ne N.
& S.
Ako & S & K, onda J.
K.
Konkluzije:

Ne l.
J.
Ako koristimo simbol za "ne", uza sve ostale simbole koje smo
uveli, sada dobivamo
J :o N

,N
AS
A S A K :> J
K
,J

N a logiki pogon

Konano, treba spomenuti i simbol v koji predstavlja

Evo saetog prikaza dosad uvedenih simbola:
A
v

. ili

...i .
. . . ili . .
ako . . onda .
svaki
neki

Na kraju prethodnog poglavlja susreli smo reenicu

Svi propali studenti su ili glupi ili lijeni
kao primjer iju logiku strukturu Booleova analiza ne bi uspjela
obuhvatiti. U Fregeovoj logici to je lako. Ako napiemo
P(x)
G(x)
L(x)

za x je propali student
za x je glup
za x je lijen

tu reenicu moemo izraziti ko

(Vx)(Px) G(x) v L(x)
Sada nam je ve jasno da Frege nije tek proirio matematiki
pristup logici, nego je zapravo stvorio novi jezik Pritom ga je vo
dila Leibnizova ideja o univerzalnom jeziku iji bi uspjeh leao
u razboritom izboru simbola.1 Koliko je izraavanje ovim jezi
kom uspjeno, moemo procijeniti na sljedeem primjeru u kojem
koristimo V(x, y) za x voli y:
Svatko voli nekoga.
Svatko voli svakoga.
Svakoga voli netko.
Nekoga voli svatko.

(Vx)(3y) x voli y
(3y)(Vy) x voli y
(Vy)(3x) x voli y
(3y)(Vx) x voli y

(Vx)(3y)V(x, y)
(3x)(Vy)V(x, y)
(Vy)(3x)V(x, y)
(3y)(Vx)V(x, y)

Poglavlje 3.

Frege: od velikog otkria do beznaa

Evo jo jednog primjera:

Svatko voli ljubavnika.
U prvom koraku piemo
(Vx)(Vy) [y je ljubavnik ::> V(x, y)

Ako biti ljubavnik jednostavno protumaimo kao voljeti koga,

moemo zamijeniti y je ljubavnik sa (3z)V(y, z), i na kraju dobiti
(Vx)(Vy)[(3z)V(y, z) ::> V(x, y)]
Frege smilja formalnu sintaksu

Booleova je logika bila samojo jedna grana matematike, razvijana

pomou uobiajenih matematikih metoda. Jasno je da to ukljuuje
i koritenje logikog zakljuivanja. No, koristiti se logikom kako
bismo razvijali logiku, zapravo je cirkulamo. To je za Fregea bilo
neprihvatljivo. On je namjeravao pokazati da je cijelu matematiku
mogue utemeljiti na logici. Da bi to bilo uvjerljivo, Frege je morao
nai nain da svoju logiku razvije a da se pritom ne slui logikom.
Njegovo je rjeenje bilo razviti Begriffsschrift kao umjetni jezik s
nemilosrdno preciznim gramatikim pravilima, odnosno sintak
som. To je omoguilo da se logiki zakljuci prikau kao potpuno
mehanike operacije, takozvana pravila izvoenja, koje se odnose
samo na nain na koji se rasporeuju simboli. To je ujedno i prvi
primjer formalnog umjetnog jezika s preciznom sintaksom. S te
toke gledita, Begriffsschrift je pretea svih programskih jezika
koje danas koristimo.
Temeljno Fregeovo pravilo izvoenja je: ako su <> i n bilo koje
dvije reenice Fregeovog Begriffsschrifta i ako se tvrdi i <> i (<> :> n),
onda smijemo izjaviti i reenicu 1::.. . Kod ove operacije vano je

Na logiki pogon

primijetiti da za njenu provedbu nije nuno znati to znai - Na

ravno, vidimo da nas to pravilo ne moe dovesti do pogreke zato
to nam ono omoguuje jedino da od <> i (Ako O onda .t.) doemo
do 1::. . Da bismo to pravilo zaista i upotrijebili potrebno je samo
pojedinane simbole iz reenice <> jedan po jedan pridruiti simbo
lima prvog dijela dulje reenice.1 1 U naem primjeru pronalaenja
Joeovog novanika, imali smo premisu:
A S A K :J f.
Ako smo mogli tvrditi da 1\ S 1\ K, pravilo nam omoguuje da
tvrdimo jedan od traenih zakljuaka, to jest J. Evo kako bismo
izvrili povezivanje simbola:
A S A K :J f,
A S A K.
Fregeova logika postala je uobiajeno gradivo za studente koji
pohaaju kolegij logike na matematikom i filozofskom fakultetu,
kao i na studiju raunarstva.1 2 Na njoj se temelji ogroman broj
istraivanja i upravo je ona indirektno dovela Alana Turinga do
ideje o svenamjenskom raunalu. No, o tome kasnije.
Fregeova logika je neizmjerno naprednija od Booleove. Po prvi
puta jedan pravi sustav matematike logike obuhvaao je, barem
teoretski, sve uobiajeno matematiko zakljuivanje. No, neega
smo se ipak morali odrei da bismo postigli taj cilj. Polazimo od
odreenih premisa u Fregeovoj logici. Da bismo doli do traene
konkluzije, moemo primijeniti odreena pravila. Ali, ako u tom
pokuaju ne uspijemo, Frege nam ne omoguuje da znamo je li
razlog tomu to to nismo bili dovoljno pametni ili uporni, ili to
to traena konkluzija jednostavno ne slijedi iz danih premisa.
Ovaj nedostatak zapravo znai da Fregeova logika nije ispunila

Poglavlje 3.

Frege: od velikog otkria do beznaa

Leibnizov san da e, kad uzviknu "Izraunajmo!", poznavaoci

pravila logike moi bez greke odrediti stoji li odreeni zakljuak.
Zato je pismo Bertranda Russella bilo tako razorno?

Ako je Fregeova logika bila tako veliko dostignue, zato je onda

Russellovo pismo bacilo njezina tvorca u oaj? Frege je svoju lo
giku smatrao samo korakom u stvaranju potpunih temelja za arit
metiku. Iako su Leibnizov i Newtonov diferencijalni i integralni
raun doveli do vrlo plodnih otkria, postojali su odreeni ozbiljni
problemi u opravdavanju nekih zakljuivanja koja su matemati
ari esto koristili. TI su se problemi postupno rjeavali u devet
naestom stoljeu, veinom zbog razvoja nove i temeljne teorije
sustava brojeva u matematici. Ipak, sve se temeljilo na takozva
nim prirodnim brojevima:
1, 2, 3, . . . .

Frege je htio izvesti iskljuivo logiku teoriju prirodnih brojeva i

tako pokazati da aritmetika, pa tako i cijela matematika, uklju
ujui i postignua koja proizlaze iz diferencijalnog i integralnog
rauna, moe biti shvaena kao grana logike. Takav stav;. kasnije
nazvan logicizam, dijelio je i Bertrand Russell. Ameriki logiar
Alonzo Church, logicizam je objanjavao kao shvaanje u kojem
je veza izmeu logike i matematike zapravo veza izmeu osnova
i naprednog dijela jedne te iste materije."
Frege je prirodne brojeve htio definirati iskljuivo u terminima
logike, a zatim pomou logike izvesti svojstva tih brojeva. Na pri
mjer broj 3 bismo objasnili kao dio logike. Kako je to mogue?
Danas je prihvaeno miljenje da se uz pomo numerikih koordinata ge
ometrija moe svesti na aritmetiku. No, Frege je uvijek smatrao da geome
triju treba smatrati zasebnim podrujem. Ovo Fregeovo miljenje, kao i neke
druge komentare koji su mi bili od pomoi u ovom poglavlju, dugujem Pa
triciji Blanchette.

Na logiki pogon

Prirodni broj je svojstvo skupa, naime broj njegovih elemenata.

Broj 3 je neto to je zajedniko svemu to emo navesti: Sveto
trojstvo, skup konja koji vuku tropreg, skup listova na (obinoj)
djetelini, skup slova {a, b, e!. Bez da ita kaemo o broju 3, jasno je
da bilo koja dva navedena skupa imaju isti broj elemenata. Mo
emo ih jednostavno pridruiti. Fregeova ideja je bila poistovjetiti
broj 3 s brojem elemenata svih tih skupova. To znai da je broj 3
skup svih trojki. Openito, broj elemenata danog skupa moemo
definirati kao niz svih onih skupova kod kojih je mogue izvesti
pridruivanje jedan na jedan s danim skupom.13
Fregeova rasprava o temeljima aritmetike u dva sveska poka
zala je kako razviti arihnetiku prirodnih brojeva pomou logike ra
zvijene u Begriffsschriftu. Pismo Bertranda Russella iz 1902. godine
omoguilo je Fregeu da uvidi da je ona nekonzistentna, odnosno
da proturijei sama sebi. U Fregeovoj arihnetici zapravo se koristi
skup skupova. Russell je u svom pismu pokazao da zakljuivanje
s tim skupom skupova lako moe dovesti do proturjeja. Russel
lov paradoks moemo objasniti ovako: Nazovimo skup neobinim"
ako je sam svoj lan a ako nije, nazovimo ga obinim. Kako je mo
gue da postoje neobini skupovi? Russellov primjer neobinog
skupa je skup svih stvari koje moemo definirati s manje od 19 rijei.
Budui smo upravo definirali ovaj skup koristei samo 13 rijei,
on pripada sam sebi i zato je neobian. Drugi primjer je skup svih
stvari koje nisu vrapci. Dakle, i ovaj je skup neobian.
Russell je pred Fregea postavio skup 8 svih obinih skupova. Je
li skup 8 obian ili neobian? Mora biti jedno od toga, a ini se da
nije. Je li 8 obian skup? Ako jest, budui da je 8 klasa svih obinih
skupova, onda pripada sam sebi. No, to znai da je neobian. U
redu. Skup O, dakle, mora biti neobian. To znai da ne pripada
sam sebi, jer je skup obinih skupova. No, upravo to bi ga inilo
'Russellov termin za "neobini" skup je impredikativni skup - op. ur.

Poglavlje 3.

Frege: od velikog otkria do beznaa

obinim! Bez obzira za koje se rjeenje odluimo, doi emo do

proturjeja!
Russellov paradoks je prvi roak brojnim zabavnim zagonet
kama. No, Fregu nije bilo zabavno kad je primio Russellovo pismo.
Odmah mu je postalo jasno da se unutar sustava u kojem je razvio
aritmetiku lako moe izvesti proturjeje. Matematiki dokaz koji
vodi u proturjeje pokazuje da je jedna od premisa u zakljuku
neistinita. To pravilo stalno se koristi kao metoda u dokazivanju.
Da bismo dokazali iskaz, pokazujemo da negacija tog iskaza vodi
u proturjeje. No kod jadnog Fregea, proturjeje je pokazalo da su
same premise na kojima je izgraen njegov sustav neodrive. Od
tog udarca Frege se nikad nije oporavio.14
Frege i filozofija jezika

Godine 1892. Frege je u jednom filozofskom asopisu objavio rad

pod naslovom O smislu i znaenju.15 Filozofima je Frege toliko
zanimljiv ne samo zbog logike, nego i zbog nekih pitanja koja se
otvaraju u tom radu.
Istaknuo je da razliite rijei moemo koristiti kako bismo ime
novali ili oznaili iste tono odreene predmete, iako one mogu
imati prilino razliit smisao, odnosno znaenje. U njegovom poz
natom primjeru koriste se izrazi "zvijezda Danica" i "zvijezda Ve
ernjaa". Njihov smisao je sasvim razliit: jedna je sjajna zvijezda
koju vidimo nakon zalaska sunca, a druga je ona koju vidimo prije
izlaska sunca. No, i jedan i drugi izraz oznauje isti predmet, istu
planetu Veneru. injenica da se oba izraza odnose na isti predmet
nije oigledna, to je svojedobno bilo pravo astronomsko otkrie.
Frege se bavio i problemima supstitutivnosti: pogledajmo reenicu
Venera je zvijezda Danica.
To je jako razliito od

N a logiki pogon

Venera je Venera.
to jest sluaj, iako je zapravo ovdje jedna reenica izvedena iz
druge zamjenom jednog izraza drugim izrazom, koji oznauje isti
predmet.
Te su ideje poetak jedne velike grane filozofije dvadesetog sto
ljea, filozofije jezika.16 Moe se rei da neki kljuni pojmovi su
vremenog raunarstva potjeu upravo iz tog eseja.17
Frege i Leibnizov san

Frege je vjerovao da njegov Begriffsschrift sadri univerzalni jezik

logike koji je traio Leibniz. Njegova logika se zaista moe baviti
najrazliitijim podrujima. No, to bi Leibniza vjerojatno razoa
ralo. Ona nije ispunjavala njegove elje u barem dva bitna aspekta.
Leibniz je zamislio jezik kojim se ne izvode samo logike deduk
cije, nego jezik koji u sebi automatski sadrava i sve znanstvene
i filozofske istine. Ovo je naivno oekivanje bilo zamislivo samo
prije golemog razvoja znanosti u osamnaestom i devetnaestom
stoljeu koji se, osim na na teoretskim promiljanjima, temeljio i
na strogim eksperimentima.
Za nas je vanije ukazati na razna ogranienja Fregeove lo
gike. Leibniz je traio jezik koji bi istodobno bio i djelotvoran
raunski instrument, jezik koji bi omoguio da se logiko zaklju
ivanje izvodi sustavno, izravnom manipulacijom simbolima. U
Fregeovoj logici sve su dedukcije, osim najjednostavnijih, gotovo
nesnosno komplicirane. Ne samo da su takve dedukcije zamorno
dugake: Fregeova pravila ne sadre raunske postupke za utvr
ivanje moe li se traena konkluzija deducirati iz danih premisa
u logici njegova Begriffsschrifta.
Begriffsschrift potpuno obuhvaa logiku koja se koristi u obinoj
matematici i to je omoguilo da se i sama matematiku aktivnost

Poglavlje 3.

Frege: od velikog otkria do beznaa

istrauje matematikim metodama. Kao to emo vidjeti, ova su is

traivanja dovela do vrlo znaajnih i neoekivanih otkria. Potraga
za takvom raunskom metodom, koja bi pokazala je li odreeni
zakljuak u Fregeovoj logici ispravan, kulminirala je 1936. godine
dokazom da ne postoji takva openita metoda. To je bila loa vijest
za Leibnizov san. No, dok je dokazivao taj negativni rezultat, Alan
Turing je otkrio neto to bi oduevilo Leibniza. Shvatio je da je na
elno mogue izraditi rmiverzalni stroj koji potpuno samostalno
moe izvesti svaki mogui izraun.

4 Cantor : zaob ilazn i co m kroz

beskona nost

Slijed brojeva 1, 2, 3, . . . , takozvanih prirodnih brojeva, nastavlja

se u beskonanost. Bez obzira na to koliki je poetni broj, uvijek
moemo dobiti vei dodavanjem broja l. Moemo zamisliti pri
rodne brojeve koji nastaju tako da ih, poinjui od l, uzastopno
zbrajamo s 1 :
l, l + l = 2 , 2 + l = 3 ,

.. ' l

9 9 + l = 100, .

Takav postupak, koji se nastavlja preko neke konane granice,

Aristotel je zvao potencijalna beskonanost. Meutim, Aristotel
nij htio prihvatiti kulminaciju tog postupka, a to je beskonaan
skup svih prirodnih brojeva. To bi bila "dovrena" ili "stvarna"
beskonanost, a Aristotel ju je proglasio neopravdanom.1 Aristo
telova je miljenje jako u*calo na skolastike religijske filozofe
dvanaestog stoljea, posebno na Tomu Akvinskog. Problem pri
rode beskonanog bio je muan kako za matematiare, tako i za
filozofe i teologe. Teolozi su tako smatrali da je dovrena besko
nanost zapravo jedan aspekt Boga te su zakljuili da za ljude ona
mora ostati tajnom. Leibniz nije bio obeshrabren takvim milje
njima. Pisao je:

Na logiki pogon

Ja se toliko zalaem za stvarnu beskonanost da umjesto da se

sloim s uobiajenim miljenjem kako Priroda prezire beskona
nost, ja smatram da se Priroda njome esto slui kako bi djelo
tvornije pokazala savrenost svoga Tvorca.2
Limesi diferencijalnog rauna, koji su postali tako vani za mate
matiku u osamnaestom i devetnaestom stoljeu, primjeri su poten
cijalne beskonanosti. U vezi s tim, veliki njemaki matematiar
Friedrich Gauss (1777-1855) upozorava:
Prosvjedujem protiv upotrebe beskonanih veliina kao dovre
nih. To u matematici nije doputeno. Beskonano je samo izraz
koji rabimo kad zapravo mislimo na limese.3
Za precizno formuliranje matematikih problema koji su nikli
iz napora druge polovice devetnaestog stoljea, trebalo je koristiti
dovrene beskonanosti u njihovoj preciznoj formulaciji. Meu
matematiarima koji su se bavili tim problemom, Georg Cantor se
jedini ogluio o Gaussove upozorenje te je prihvatio izazov stva
ranja temeljite i koherentne matematike teorije stvarne beskona
nosti. Cantorovje rad izazvao buru kritika. Ne samo matematiari,
ve i filozofi i teolozi, napali su drskost onoga koji je metode iz ma
tematike znanosti prenio u dotad sveto podruje beskonanog.
Frege je podravao Cantora, uvidjevi vanost stvarno beskona
nog za budunost matematike. Njemu je bilo prilino jasno da
e doi do velikih borbi izmeu matematiara koji su prihvatili
Cantorovu beskonanost i onih koji su je smatrali anatemom:
Jer beskonano e na kraju odbiti da ga se izdvoji iz aritmetike. .
Dakle, moemo predvidjeti da e ovo pitanje biti povod za teku
i presudnu bitku.4
Ono to Frege nije mogao predvidjeti dok je pisao ove redove,
bilo je da e upravo temelji aritmetike koju je sam razvio pasti kao

Poglavlje 4. Cantor: zaobilaznicom kroz beskonanost

prva rtva te bitke, rtva paradoksa na kojeg e ga jedno deset

ljee kasnije upozoriti Bertrand Russell u svom poznatom pismu,
istog onog paradoksa koji je otkrio dok je istraivao implikacije
Cantorovog beskonanog. Frege svakako nije mogao ni zamisliti
da e uslijediti estoke rasprave, istraivanja i razmirice oko Can
torovog beskonanog i da e upravo one jednog dana omoguiti
kljune uvide koji e dovesti do razvoja svenamjenskih digitalnih
raunala.
Inenjer ili matematiar

Georg Cantor roen je 1854. godine u Petrogradu u Rusiji, u neo

binom okruenju za budueg profesora matematike na njema
kom Sveuilitu. Cantorova majka Marie BOhm dola je iz uvaene
glazbene obitelji i bila je uspjena glazbenica. Njegov otac Georg
Waldemar Cantor roen je u Kopenhagenu, ali je kao dijete doao
u Petrograd. Pretpostavlja se da je Georg odrastao u Petrogradu
i da se tamo i kolovao u jednoj evangelikoj luteranskoj misiji.
Iako je Marie primila rimokatolika krtenje, i ona je nakon udaje
pristupila Evangelikoj crkvi, u kojoj su odgojeni Georg Cantor i
njegova braa i sestre.5
Georg Waldemar Cantor bio je uspjean poslovni ovjek. Radio
je kao komercijalist veleprodaje u Petrogradu, a kasnije je postao
broker na burzi u istom gradu. Jedan je autor, potaknut pismima
koja je Cantor dobivao za vrijeme studija, napisao:
Ovaj irok, kulturan, zreo i uljudan ovjek oduevljava. Ona [pi
sma] odiu duhom koji ne nalazimo esto meu uspjenim pos
lovnim ljudima.6
[ako tuberkuloza, ta kuga devetnaestog stoljea, osobito esto na
pada siromane etvrti, od nje nisu bili sigurni ni bogati. Cantorov

Na logiki pogon

Georg Cantor

Pog!av!je 4.

Cantor: zaobi!aznicom kroz beskonanost

otac dobio je ovu stranu bolest i na kraju je od nje i umro. Uspr

kos tome to mu je bilo tek etrdesetak godina, Georg Waldemar je
zbog bolesti prestao raditi i obitelj se preselila u Njemaku. Njegov
sin je tada imao jedanaest godina. No, oev je uspjeh bio takav da
je poslije njegove smrti i ak sedam godina nakon selidbe, njegovo
etvero djece bilo dobro zbrinuto.
Georg Waldemar je vjerovao da je struka koja najbolje odovara
talentima njegova sina strojarstvo, ali je na Georgovu veliku radost
na kraju popustio pred djeakovom eljom da postane matema
tiar. U Berlinu je mladi Georg Cantor imao mogunost studirati
kod trojice velikih matematiara: Karla Weierstrassa, Ernsta Kum
mera i Leopolda Kroneckera. Cantora su u poetku tanimala tra
dicionalna podruja matematike i prema poetku njegove karijere
bilo bi teko predvidjeti da je predodreen revolucionarno proi
riti horizonte matematike misli ili da e njegov uitelj Kronecker
postati Cantorov veliki nemeza koji e napadati njegovo ivotno
djelo kao besmislicu.
Cantor je svoje prvo sveuilino mjesto dobio u Halleu, indus
trijskom gradiu udaljenom oko 60 km uzvodno rijekom Saale od
Fregeova doma u Jeni. U Njemakoj toga doba bilo je za poetnike
u sveuilinoj karijeri uobiajeno da dobiju mjesto Privatdozenta,
predavaa bez plae. Jasno je da su u takvim uvjetima za zapoinja
nje akademske karijere nuni bili nezavisni financijski izvori. Vo
dei matematiar Hallea, Eduard Heine, prepoznao je velike Can
torove matematike sposobnosti i nagovorio ga je da radi na nekim
problemima koji ukljuuju beskonane nizove. U prvom poglavlju
susreli smo beskonane nizove, to jest Leibnizov poznati niz
n
l
1 1 l
l
=1--+---+---+
4
3 5 7 9 11
"Beskonanosti" koje susreemo u takvim nizovima su samo po
tencijalne beskonanosti, upravo onakve kakve je imao u vidu ve

N a logiki pogon

spomenuti Gauss. Za beskonane nizove traimo limes kojem se

sve vie pribliavamo ako dodajemo vie lanova (u sluaju Le
ibnizovog niza taj limes je ). Za niz kaemo da tei limesu. Tu
nije u pitanju dovrena beskonanost zato to u bilo kojoj toki
postupka jednostavno dodajemo konano mnogo brojeva.
Jasno je da je problematika beskonanih nizova znaajno na
predovala u dva stoljea nakon Leibnizovog doba. Cantor je pro
uavao trigonometrijske nizove7 (nazvane tako jer lanovi ukljuuju
sinus i kosinus iz trigonometrije). Htio je doznati pod kojim se
okolnostima dva razliita niza ove vrste mogu pribliiti istome i
dokazati da bi takve okolnosti trebale biti veoma neobine. To ga je
istraivanje odvelo vrlo daleko: shvatio je da se, ako eli dobiti tra
ene rezultate, prema beskonanim skupovima mora odnositi kao
prema zaokruenim cjelinama i na njima obavljati sloene opera
cije. Uskoro je poeo razvijati teoriju skupova (njem. Mengenlehre)
kao zasebno podruje.
Beskonanih skupova ima raznih veliina

Ako ima smisla baviti se skupom svih prirodnih brojeva, l, 2,

3 . . . , kao primjerom dovrene, stvarne beskonanosti, ima li onda
smisla pitati i koliko u tom skupu ima brojeva? Postoje li be
skonani brojevi kojima moemo izbrojiti beskonane skupove?
Leibniz nije imao primjedbi na dovreno beskonane veliine kao
takve. Tim se pitanjem bavio u pismu katolikom sveeniku, te
alagu i filozofu Nicolasu Malebrancheu. Zakljuio je da takvi be
skonani brojevi ne postoje. Njegovo razmiljanje moemo objas
niti na sljedei nain. Moemo rei da dva skupa imaju isti broj
lanova, bez da znamo taj broj, ako elemente jednog od ovih sku
pova pridruimo elementima drugog skupa, i to pridruivanjem
jedan na jedan: Na primjer, primijetimo li da u publici nema prazIstu ideju imao je i Frege dok je bezuspjeno pokuavao definirati broj.

Poglavlje 4.

Cantor: zaobilaznicom kroz beskonanost

nih mjesta i da nitko ne stoji, moemo (bez da brojimo) zakljuiti

da je broj ljudi u publici i broj mjesta u gledalitu jednak, ako
samo poveemo svako mjesto s osobom koja ga je zauzela. Leib
niz je smatrao da, ako postoji neto kao beskonani brojevi, onda
bi se isto naelo trebalo primijeniti i na njih. Ako se pridruivanje
jedan na jedan moe definirati izmeu dva beskonana skupa,
onda bismo morali moi zakljuiti da ta dva skupa imaju jednak
broj lanova. Zatim je predloio primjenu ovog naela na sljedea
dva skupa: skup svih prirodnih brojeva l , 2, 3, . . . i skup svih
parnih prirodnih brojeva 2, 4, 6, . . . Lako je izvesti pridruivanje
jedan na jedan izmeu ova dva skupa. Svakom prirodnom broju
pridruujemo dvostruko vei broj, na primjer

Treba primijetiti da, iako su skupovi beskonani, naznaeno pri

druivanje izmeu skupa svih prirodnih brojeva i skupa parnih
brojeva je savreno eksplicitno. Na primjer, prirodnom broju 1 1 7
odgovara parni broj 234, prirodnom broju 4228 odgovara parni
broj 8456, itd. Leibniz je razmiljao ovako: ako postoji neto takvo
kao beskonaan broj, onda nas postojanje ovakvog pridruivanja
tjera na zakljuak da je broj prirodnih brojeva jednak broju par
nih brojeva. Ali, kako je to mogue? Meu prirodnim brojevima
nisu samo parni brojevi, ve i svi neparni brojevi, koji i sami ine
jedan beskonaan skup. Jedno od osnovnih matematikih naela,
vratimo li se Euklidu, jest da je cjelina vea od bilo kojeg njenog
dijela.8 Stoga je Leibniz zakljuio da je sam pojam broja svih pri
rodnih brojeva nekoherentan, to jest da nema smisla govoriti o
broju elemenata u beskonanom skupu. Kako je sam rekao:

Na logiki pogon

Za bilo koji broj postoji njemu odgovarajui parni broj koji mu

je parnjak. Broj svih brojeva, dakle, nije vei od broja parnih
brojeva, to jest cjelina nije vea od njezina dijela.9
Cantor je razmiljao slino Leibnizu i suoio se s istom dilemom:
ili nema smisla govoriti o broju elemenata u beskonanom skupu
ili e neki beskonani skupovi imati isti broj elemenata kao jedan
od njegovih podskupova. No, Leibniz je odabrao jedan rog ove
dileme, a Cantor drugi. Nadalje, pokuao je razviti teoriju bro
jeva koju bi primijenio na beskonane skupove i time je prihvatio
posljedice zakljuka da beskonaan skup moe imati isti broj ele
menata kao jedan njegov dio.
Cantor je poeo tamo gdje je stao Leibniz. Prouavanje je zapo
eo u podruju u kojem je bilo mogue uspostaviti pridruivanje
jedan na jedan izmeu dva beskonana skupa. Dok je Leibniz ot
krio da se pridruivanje jedan na jedan moe uspostaviti izmeu
skupa prirodnih brojeva i jednog od njegovih podskupova (par
nih brojeva), Cantor je prouavao skupove koji su, kako se ini,
vei od skupa prirodnih brojeva. Primjer o kojem je razmiljao bio
je skup brojeva koji se mogu prikazati kao (pozitivni) razlomci,10
kao to su t ili - Budui da prirodne brojeve moemo prikazati
kao razlomke s nazivnikom l (kao to je t), skup prirodnih bro
jeva moemo smatrati podskupom ovog skupa. No, kad je malo
razmislio, Cantor je shvatio da se lanovi skupa tih razlomaka i
skupa prirodnih brojeva mogu pridruiti jedan na jedan. Razlomci
se mogu rasporediti u ovakav slijed

I!IHIHfiHHIHHtl
Grupirani su prema zbroju brojnika i nazivnika svakog razlomka:
prvo razlomci sa sumom 2 (postoji samo jedan takav), onda oni
sa sumom 3 (postoje dva), zatim oni sa sumom 4 (postoje tri),

Poglavlje 4.

Cantor: zaobila zn icom kroz beskonanost

zatim oni sa sumom 5 (postoje etiri) itd. Sada je lako napraviti

pridruivanje jedan na jedan s prirodnim brojevima:

10 l l

12 13 14 15

Budui da nam se intuitivno ini da razlomaka ima puno vie nego

prirodnih brojeva, ova demonstracija bi nas lako mogla navesti da
mislimo da se svaki beskonaan skup moe pridruiti jedan na
jedan sa skupom prirodnih brojeva. Cantorovo veliko dostignue
je to je pokazao da nije tako. Brojevi prikazani kao razlomci na
zivaju se racionalni. Ako racionalni broj prikaemo kao decimalni,
raspored znamenki na kraju e se poeti ponavljati. Evo nekoliko
primjera:

0.3333333333333333333333

0.2500000000000000000000

1.6666666666666666666666

1.1818181818181818181818

1.2857142857142857142857 . . . .

Brojevi koje moemo prikazati kao decimalne, bez obzira hoe li

se poeti ponavljati, zovemo realni brojevi. One iji se decimalni
prikazi nikada ne ponavljaju zovemo iracionalni. Evo nekoliko
primjera brojeva za koje je dokazano da su iracionalni:

Na logiki pogon

..fi = 1.414213562373095050
'fi = 1.259921049894873160
n = 3.141592653589793240
2V'i = 2.665144142690225190 . .

Brojevi poput 12. i 0, kao i svi racionalni brojevi nazivaju se

algebarskima, jer mogu biti rjeenja algebarskih jednadbi. (Tako je
12. rjeenje jednadbe x2 = 2, a {fi je rjeenje jednadbe .x3 = 2.)
Brojevi n i 2 ..fi dokazano ne zadovoljavaju nijednu algebarsku
jednadbu. Takvi brojevi zovu se transcendentalni.
Nakon to je pokazao da se razlomci mogu pridruiti jedan na
jedan s prirodnim brojevima, Cantor se okrenuo skupu svih al
gebarskih brojeva. Ni ovaj put nije bilo teko pronai nain da se
algebarske brojeve pridrui s prirodnim brojevima jedan na je
dan. Naravno upitao se vrijedi li to i za skup svih realnih brojeva.
Kako si je dvadesetosmogodinji Cantor time razbijao glavu, mo
emo pratiti u pismima koja je 1873. pisao Richardu Dedekindu,
mladom matematiaru kojeg je Cantor posve sluajno susreo go
dinu dana prije na odmoru u vicarskoj. Cantor, koji je tek bio
postao profesor u Halleu, pisao je Dedekindu da je (kao to smo
vidjeli) mogue izvesti pridruivanje jedan na jedan izmeu pri
rodnih brojeva i manjeg skupa svih pozitivnih razlomaka. ak
je pokazao da isto vrijedi i za skup svih algebarskih brojeva. U
jednom pismu Cantor postavlja pitanje o mogunosti pridruiva
nja jedan na jedan izmeu skupa svih prirodnih brojeva i skupa
svih realnih brojeva. Iz Dedekindova odgovora nasluuje se da
mu to pitanje nije bilo odvie zanimljivo. Nakon tjedan dana, u
sljedeem pismu, Cantor je Dedekindu uspio dokazati znaajnu
injenicu da skup realnih brojeva ne moemo pridruiti sa skupom
prirodnih brojeva jedan na jedan i da postoje barem dvije veliine
beskonanih skupova.

Poglavlje 4.

Cantor: zaobilaznicom kroz beskonanost

Oito ni sam Cantor nije bio siguran je li vrijedno objaviti to

otkrie. Objavio ga je tek poto ga je njegov bivi uitelj Karl We
ierstrass potaknuo da to uini. Revolucionarne implikacije toga
to je uinio Cantor bile su jedva vidljive u ovom radu od etiri
stranice. Teite rada nije bilo na injenici da beskonani skupovi
nisu svi jednako veliki, ve je u vidu korolara Cantor doao do
novog dokaza da postoje transcendentalni realni brojevi. Canta
rov dokaz je obratio panju na injenicu da budui se algebarski
brojevi mogu pridruiti jedan na jedan s prirodnim brojevima,
a realni ne mogu, znai da je skup realnih brojeva drugaiji od
skupa algebarskih brojeva. Dakle, mora postojati realan broj koji
nije algebarski, ve transcendentalan.1 1
U meuvremenu, Cantorov privatni ivot je cvjetao. Godine
1874. oenio se s Vally Guttman, bliskom prijateljicom svoje sestre
i darovitom glazbenicom. Imali su estero djece i bili su u svakom
pogledu obitelj puna ljubavi i odanosti. Iako je Cantor u profesi
onalnim krugovima imao reputaciju osomog, ak problematinog
ovjeka, kod kue je ini se bio veoma blag. Jedan opis objeda kod
Cantorovih kae:
Za vrijeme objeda on bi mimo sjedio i putao djeci da vode
razgovor, a zatim bi ustao i zahvalio eni za objed rijeima: "Jesi
li zadovoljna sa mnom i voli li me?" 12
No, kako je sve vie radio na razvoju teorije skupova, nailazio je na
sve vee protivljenje svojim uznemirujuim novim idejama. Nje
gov bivi uitelj Kronecker postao je posebno neumoran protivnik
cijelog tog smjera Cantorovih istraivanja, ak je pokuao sprije
iti objavljivanje nekih njegovih radova. U takvom okruenju nije
bilo mogue dobiti mjesto na sveuilitu, a tamo je Cantor mogao
imati kontakte sa sebi ravnim kolegama. Morao je ostati u mrtvilu
Hallea. ak je propao i pokuaj da nagovori svog prijatelja Dede-

N a logiki pogon

kinda da doe u Halle. Godine 1886. popustio je pred onim to je

bilo neizbjeno i kupio prelijepu kuu za svoju obitelj u Halleu.
Cantorova potraga za beskonanim brojevima

Cantor nije obraao panju na Gaussovo upozorenje da dovrena

beskonanost ne spada u matematiku. Privlaila ga je beskona
nost, a ona je bila podruje teologa i metafiziara. Njegovo mate
matiko istraivanje osiguralo je temelje za radikalne ideje, ali on
je iao puno dalje od onoga to je to istraivanje nalagala. Prirodni
brojevi l, 2, 3, . . . koriste se u obinom jeziku na dva razliita, ali
ipak povezana naina. Koristimo ih da bismo brojali i da bismo
redali, kao to je vidljivo iz sljedeih reenica:

U ovoj sobi ima etvero ljudi.

Joeov konj je stigao etvrti.

Tu razliku prepoznaje svakodnevni jezik razlikovanjem glavnih,

ili kardinalnih, i rednih brojeva. Za njih postoje razliite rijei:
jedan, dva, tri, . . . ali prvi, drugi, trei,. . . Kardinalnim brojevima
odreujemo koliko predmeta ima u nekom skupu, a rednima kako
su ti predmeti poredani. Cantorov pronalazak, da se medu prirod
nim i realnim brojevima ne moe napraviti pridruivanje jedan na
jedan, navela ga je na razmiljanje o beskonanim kardinalnim
brojevima, a rad na trigonometrijskim nizovima sugerirao mu je
kako pojmiti beskonane redne brojeve.
Cantor je pretpostavio da svaki skup (konaan ili beskonaan)
ima svoj jedinstveni kardinalni broj. Smatrao je da emo kardinalni
broj nekog skupa dobiti ako zanemarimo narav pojedinih eleme
nata koji ine taj skup, tako da dobijemo samo jedinice bez ikakvih
posebnih obiljeja. Ako na dva skupa moemo izvesti pridruiva
nje jedan na jedan, oni imaju isti kardinalni broj. Neka M bude neki

Poglavlje 4. Cantor: zaobilaznicom kroz beskonanost

potpuno proizvoljni skup. Cantor je uveo notaciju M za kardinalni

broj toga skupa MP Na primjer; ako

onda

Naravno, lako je izvesti pridruivanje jedan na jedan izmeu A

i B:

7 8
to ako dva skupa nemaju isti rdialni broj? Simboliki, rije
je o skupovima M i N takvim da M * N. U takvom sluaju, jedan
od dva kardinalna broja je vei, a drugi manji. Ako se posluimo
standarim bolima < ("je manE:_ od'li > ("je vei od") i na

piemo M < N (ili, ekvivalentno, N > M), naznaili smo da N

ima vei kardinalni broj. Da bismo dokazali da je to doista tako,
trebamo izvriti pridruivanje jedan na jedan izmeu skupa M i
!!:ko:[Podskupa skupa N.14 Dakle, za gornji primjer u kojem imamo
A > e (jer je 4 > 2), podskup {9) od A moemo pridruiti skupu
C na sljedei nain:

obratite panju na vitiaste zagrade { . . ) koje oznauju da nabrojani elementi

ine skup.

N logiki pogon

Dok smo u podruju konanih skupova, ovo moe izgledati

samo kao pokuaj da neto to je jednostavno i poznato izrazimo
na teko razumljiv nain. Korist koju moemo imati od Cantorovih
ideja dolazi do izraaja tek ako ih ponemo koristiti za beskonane
skupove. Cantor je kardinalne brojeve beskonanih skupova zvao
transfinitnima. Njegov prvi primjer transfinib:log broja bio je kar
dinalni broj skupa prirodnih brojeva za koji je uveo simbol N0, koji
obino itamo "alef-nula". X je prvo slovo hebrejske abecede:
Cantor je za kardinalni broj skupa realnih brojeva koristio sim
bol e i to zato to se skup realnih brojeva ponekad naziva konti
nuumom. Bio je uvjeren da je upravo e transfinib:li kardinalni broj
koji slijedi nakon N0 Tvrdnja da je to istina, dakle da izmeu X0 i
e nema drugih kardinalnih brojeva poznata je pod nazivom Can
torova hipoteza o kontinuumu. Iako se time bavio godinama, nikako
nije mogao ni dokazati ni opovrgnuti tu hipotezu. Taj neuspjeh uz
nemirio je Cantora preko svake mjere. Iz onoga to danas znamo,
jasno je da jadni Cantor naletio na tvrd orah. Znaajna otkria
do kojih su doli Kurt GOde! (1938) i Paul Cohen (1963), otkrila
su da je hipotezu o kontinuumu nije mogue rijeiti samo po
mou uobiajenih matematikih metoda. ako ju je uope mogue
razrijeiti. Stoga ne iznenauje to Cantor nije mogao razrijeiti
to pitanje. Strunjaci su ak i danas podijeljeni oko pitanja jesu
li GOdel-Cohenovi negativni rezultati ono najbolje to moemo
"Mnogi su vjerovali da je Cantor idov, moda ba zato to je koristio he
brejsku abecedu. Zapravo su njegovi roditelji bili krani i on je odrastao u
luteranskoj vjeri. Kad se u nacistikoj Njemakoj odluivalo o prihvatljivosti
Cantorove matematike, bilo je vano znati je li njezin autor idovskoga podri
jetla. Neki razlozi nas navode da vjerujemo kako je po oevoj strani postojao
neki predak idov, kojeg su istjerali iz Portugala u zadnjem desetljeu petna
estog stoljea. U pismu od 30. travnja siim Cantor daje objanjenje upotrebe
hebrejske abecede (u mom prijevodu): "inilo mi se da su za ovu namjenu
druge abecede (ve} previe iskoritene." (Primjerak toga pisma dugujem
Shermanu Steinu.)

Poglavlje 4.

Cantor: zaobilaznicom kroz beskonanost

oekivati ili e moda nove, uspjenije metode dati bolje rezultate.

Rad na podruju trigonometrijskih nizova naveo je Cantora da
razmilja o odreenom postupku koji uvijek iznova moemo pri
mjenjivati postupno: prvi korak, drugi korak, trei korak itd. No,
ono to je Cantora odvelo preko granice u transfinitno, bila je spoz
naja da ak i nakon toliko puno koraka, uvijek postoji sljedei.
Ubrzo je poeo govoriti o cv-tom koraku i o (cv + 1)-tom koraku
i dalje, te o razvoju aritmetike onoga to je on zvao transfinitnim
rednim brojevima. Pogledajmo prvo konaan skup {oo}. Njegove
lanove moemo poredati na est razliitih naina:

Svi ti naini imaju istu strukturu: prvi element, drugi element, trei
element. To vrijedi za svaki konani skup. Svi naini na koji se
lanovi konanih skupova mogu poredati imaju istu strukturu.
Ako se skup sastoji od n elemenata, bilo koji raspored tih ele
menata imat e prvi element, drugi element,. . i konano n-ti
element. Cantor je primijetio da je kod beskonanih skupova situ
acija potpuno drugaija. Beskonani skupovi mogu biti poredani
na razliite naine i njihovi elementi mogu biti razliito raspore
eni. Pretpostavimo, na primjer, da su prirodni brojevi l, 2, 3, . .
rasporeeni tako da svi parni brojevi prethode neparnima:
2, 4, 6,

. .

1, 3, 5 . .

Ako pokuamo koristiti redne brojeve da bismo pokazali pozi

ciju svakog elementa u nizu, vidjet emo da smo sve uobiajene
konane redne brojeve iskoristili za oznaavanje parnih brojeva:
"w

je posljednje slovo grkog alfabeta, a ita se "omega".

Na logiki pogon

l. 2. 3.

? ? ?

t t

l 3
Cantor je za rjeavanje ove potekoe upotrijebio transftnitne
redne brojeve. Tako je nakon svih konanih rednih brojeva postavio
prvi transfinitni redni broj koji je oznaio grkim slovom w. Zatim
slijede w + l, w + 2, itd. Sada je lako mogao osigurati pozicije za
neparne brojeve iz gornjeg primjera:
l. 2. 3.
t t t

w-ti (w + 1)-ti (w + 2)-ti

t

Cantor je shvatio da prirodne brojeve moemo poredati na puno

razliitih naina, ako koristimo sve vee transfinitne redne brojeve.
Konane (redne) brojeve, tj. prirodne brojeve l, 2, 3, . . . , nazvao je
prva klasa brojeva, a transfinitne redne brojeve potrebne za odre
ivanje pozicija razliito poredanih prirodnih brojeva, druga klasa
brojeva. Kad je rije o skupu transfinitnih rednih brojeva, Cantor
je njihov kardinalni broj oznaio simbolom 1'\1. Znaajno je da je
uspio dokazati da je upravo N1 prvi sljedei kardinalni broj nakon
najmanjeg transfinitnog kardinalnog broja N0 Tako je N1 > N0 i
nema kardinalnih brojeva koji bi bili vei od No i manji od N1 .
Nadalje, hipoteza o kontinuumu koju je Cantor tako uporno
pokuavao dokazati zapravo je tvrdnja da je e prvi sljedei kardi
nalni broj nakon N0. Kako je znao da je N1 zaista sljedei kardinalni
broj nakon N0, hipoteza o kontinuumu svela se na sljedee kratko
pitanje:

Na alost, to to je uspio napisati ovu jednakost nije ga pribliilo

dokazu o njezinoj istinitosti.

Poglavlje 4.

Cantor: zaobilaznicom kroz beskonanost

Postoji prva i druga klasa brojeva. Postoji li i trea klasa brojeva?

Naravno da postoji! Da bismo rasporedili skupove s kardinalnim
brojem t-\1, nisu nam dovoljni brojevi prve i druge klase. Cantor
je uveo cu1 kao transfinitni redni broj koji e zapoeti treu klasu
brojeva, a kardinalni broj skupa svih rednih brojeva u ovoj treoj
klasi brojeva oznaio je s X2. Zatim se pokazalo da je X2 prvi
sljedei broj iza X1. Cantor je uvidio da ovom nizu nema kraja:
nakon X2 dolazi X3 pa X4 itd. Nakon svih takvih brojeva dolazi Xw
i tako dalje.
Dok je razvijao ove ideje, Cantor je zapravo istraivao potpuno
novo podruje. Nije bilo matematikih pravila na koja se mogao
osloniti. Morao ih je sam izmisliti, odnosno morao se pouzdati u
vlastitu intuiciju. Ako uzmemo u obzir prirodu podruja koje je
istraivao, zadivljujue je da se veina njegova djela dobro odrala.
No, od samog poetka bilo je onih koji su se protivili Cantorovu
pothvatu. Kroneckerovo protivljenje ve smo spomenuli. Pria
koja krui medu matematiarima i u koju mnogi vjeruju, kae da
je utjecajni francuski matematiar Henri Poincare rekao da e se
jednog dana Cantorova teorija skupova "smatrati boleu od koje
smo se oporavili" Iako nam se ta pria danas ini sumnjivom,
sama injenica da postoji dovoljno govori o tome s ime se Cantor
suoavao.
Dijagonalna metoda

Ako dananji studenti ue o ijednom Cantorovom dostignuu, to

je gotovo sigurno njegova takozvana dijagonalna metoda. Ona je
objavljena 1891. godine u radu od svega etiri stranice, nakon Can
torovih upornih matematikih istraivanja i nakon objavljivanja,
ak i pponovnog tiskanja, njegovih zavrnih radova o transfinit
nim brojevima. Godine 1874. Cantor je objavio dokaz da izmeu
prirodnih i realnih brojeva ne postoji pridruivanje jedan na je-

N a logiki pogon

dan, ili kako se Cantor kasnije izraavao, Xo < G. U dokazu se

posluio metodama posuenim iz Weierstrassove osnovne teorije
limesa. Do istog zakljuka moemo doi iz temeljnih principa lo
gike, uz pomo dijagonalne metode. Ta metoda e se neprestano
pojavljivati u naoj prii.
Pri objanjavanju dijagonalne metode korisno se posluiti me
taforom oznake na paketu. Ono to je zanimljivo je da su predmeti
koje koristimo kao oznake isti kao predmeti u paketu. Uzmimo,
kao primjer, etiri boje jednog pila igraih karata: oo. Koristit
emo svaku od njih kao "oznaku" na "paketu" koja sadri neke
od ovih boja, na sljedei nain:

{oo}

{oJ

{oo}

10/

Iste informacije moemo prikazati pomou tablice u kojoj emo

koristiti znak + kada elimo rei da je predmet u paketu, a znak
- kada elimo rei da nije:
..

"" e + + -

- $ - +
9 - + $ +
+ + - e

U ovoj tablici, okomiti stupac na lijevoj strani sadri etiri oz

nake, a sadraj paketa prikazan je u vodoravnim stupcima. Dija
gonalno rasporeeni plusevi i minusi zaokrueni su da bi ih se
naglasilo. Dijagonalna metoda je tehnika povezivanja iste vrste
predmeta u novi paket. Sadraj novog paketa je razliit od sa
draja bilo kojeg oznaenog paketa. Evo kako se pravilo koristi:
napravimo novu tablicu u koju emo za svaki znak umetnuti su
protni znak od onog u dijagonali. Budui da je - znak koji ide s 4,

Poglavlje 4. Cantor: zaobilaznicom kroz beskonanost

u naoj e novoj tablici dobiti znak +. I dalje, <> dobiva znak -, 'V'
dobiva - i konano dobiva +. Ovako

. <> o .
+
+

Dakle, na novi paket je !). Kako moemo biti sigurni da je on

razliit od bilo kojeg drugog oznaenog paketa? Vrlo jednostavno.
On ne moe biti paket oznaen s zato to nije u tom paketu, a
jest u naem novom paketu. Ne moe biti ni paket oznaen s <>, jer
<> jest u tom paketu, a nije u naem novom paketu, i tako dalje.
Jasno je da su paketi zapravo skupovi. Oznaavanje je nain
uspostavljanja pridruivanja jedan na jedan izmeu skupova i nji
hovih lanova. Metoda je savreno openita: nije vano poinjemo
li s konanim ili beskonanim skupovima. Ako svaki pojedini ele
ment tog skupa koristimo za oznaavanje odreenog skupa nai
njenog od nekih od tih elemenata, dijagonalnu metodu moemo
koristiti za dobivanje novog skupa tih elemenata, razliitog od
svih skupova koje smo ranije oznaili.
Pogledajmo to bi se dogodilo ako ponemo sa skupom prirod
nih brojeva l, 2, 3, . . . Zamislimo da smo neke elemente stavili u
paket. Jedan se paket moe sastojati samo od brojeva (7, ll, 17).
Drugi se moe sastojati od svih parnih brojeva. Zamislimo da
same prirodne brojeve koristimo kao oznake, kao u sljedeoj be
skonanoj matrici:

gdje su M1, M2,M3 , M4, paketi prirodnih brojeva. Sada emo,

koristei sljedeu tablicu, proizvesti na novi skup M, razliit od
svih takvih skupova:

Na logiki pogon

- ako je l u M1
- ako je 2 u M2
- ako je 3 u M3
- ako je 4 u M4

inae +
inae +
inae +
inae +

Drugim rijeima, broj l je pripadnik skupa M samo u sluaju da

l nije pripadnik skupa M1 ; broj 2 je pripadnik skupa M samo ako
nije pripadnik M2 ; i tako dalje. Stoga je M skup prirodnih brojeva
razliitih od M1 , razliitih od M2 i tako dalje. Nadalje, budui
M1 , M2 , M3 , M4 , . . . predstavljaju bilo koje mogue pridruivanje
jedan na jedan izmeu brojeva l, 2, 3,. . . i skupova prirodnih
brojeva, vidimo da nijedno takvo pridruivanje ne moe ukljuivati sve
skupove prirodnih brojeva. Drugim rijeima, kardinalni broj skupa
svih skupova prirodnih brojeva je vei od t-<0 Zapravo, mogue
je dokazati da je ovaj kardinalni broj upravo C, kardinalni broj
skupa realnih brojeva.15 Tako je dijagonalna metoda zapravo novi
nain da se vidi kako realnih brojeva ima vie nego prirodnih.
Ova metoda je toliko openita da nam omoguuje da na nov na
in (drugaiji od slijeda Cantorovih brojeva N) stvaramo jo puno
transfinitnih kardinalnih brojeva. Moemo, na primjer, zamisliti
paket realnih brojeva oznaenih realnim brojevima. Dijagonalna
metoda otkriva da nema oznaavanja koje moe ukljuivati sve
sl-:upove realnih brojeva. Dakle, kardinalni broj skupa svih tak
vih skupova mora biti vei od G, kardinalnog broja skupa realnih
brojeva.16 Nema potrebe da se ovdje zaustavimo. Pitanje o tome
kako se ovako dobiveni kardinalni brojevi isprepliu s Cantoro
vim N0 , N 1 , N2 , . . . ostaje izvorom potekoa i nesuglasica sve do
dananjeg dana.

Poglavlje 4.

Cantor: zaobilaznicom kroz beskonanost

Depresija i tragedija

Cantor je od poetka svog rada nailazio na otpor zbog same ideje

da konana ljudska bia koja ive u konanom svijetu mogu davati
smislene iskaze o beskonanom. I upravo oko kraja stoljea stvari
su se jako pogorale, jer se otkrilo da miljenje osloboeno Canto
rovim transfinitnim moe dovesti do paradoksalnih, ak smijenih
rezultata. Nevolje su poele s pokuajima da se svi Cantorovi tran
sfinitni kardinalni ili redni brojevi skupe u jedan skup. Ako postoji
skup svih kardinalnih brojeva, koji bi bio njegov kardinalni broj?
Ispostavilo se da bi on morao biti vei od bilo kojeg kardinalnog
broja. Kako je to mogue? Kako jedan kardinalni broj moe biti
vei od svih ostalih kardinalnih brojeva?
Ubrzo nakon to je Cantor postao svjestan ovog uznemirujueg
paradoksa, talijanski matematiar Burali-Forti doao je do sline
potekoe dok se bavio skupom svih transfinitnih rednih brojeva.
Pokazao je da bi takav skup vodio do transfinitnog rednog broja
veeg od bilo kojeg drugog rednog broja, to je oito besmislen
zakljuak. A onda je na scenu stupio Bertrand Russell i zadao naj
okantniji udarac od svih. On je razmiljao o pitanju: Je li mogue
da postoji skup svih skupova? Ako takav skup postoji, to bi se dogo
dilo ako bismo na njega primijenili dijagonalno metodu? Drugim
rijeima, to bi se dogodilo ako bismo se sjetili pakirati proizvoljne
skupove tako da koritene skupove upotrijebimo za oznaavanje
skupova? Naravno da bismo dobili skup drugaiji od svih onih
koje smo oznaili. Upravo dok je razmiljao o takvoj mogunosti,
Bertrand Russell je doao do poznatog paradoksa skupa svih sku
pova koji nisu lanovi samih sebe. To je onaj paradoks o kojem
smo razmiljali u prolom poglavlju, a kojeg je Russell saopio
potresenom Fregeu.
Iako ga je Russell otkrio dok je razmiljao o Cantorovim ide
jama, sam paradoks uope nije vezan za razmiljanja koja se tiu

N a logiki pogon

transfinitnih brojeva. Mnogim se matematiarima inilo da je i naj

osnovnije logiko zakljuivanje postalo nepouzdano, ispunjeno
zamkama. Ne iznenauje to je veina matematiara nastavila
normalno raditi daleko od ovih pitanja. No, za one koji su se ba
vili temeljnim pitanjima same prirode matematike, situacija je bila
krizna u temeljima matematike. TI matematiari i filozofi uskoro
su se poeli dijeliti u dva oprena usmjerenja. Jedni su smatrali te
oriju skupova integralnim dijelom matematike koji se pod svaku
cijenu mora sauvati, a drugi su traili da se matematiku izolira
od zagaenja Cantorovim transfinitnim. Radovi logiara tijekom
prva tri desetljea dvadesetog stoljea uglavnom su se bavili tim
pitanjima.
Cantor je prvi u nizu ozbiljnih ivanih slomova dobio 1884.
godine i patio je od jake depresije koja je trajala oko dva mjeseca.
Kad se oporavio, svoje je mentalne probleme pripisao injenici
da je vrlo intenzivno radio na hipotezi o kontinuumu i svojim
potekoama s Kroneckerom. U to je vrijeme ak pisao Kronec
keru i ponudio mu da obnove prijateljstvo, na to je Kronecker
srdano odgovorio. Objanjenje koje je Cantor dao za svoje pro
bleme bilo je iroko prihvaeno dugi niz godina, unato tome to
je imao nekoliko epizoda onoga to danas smatramo boleu ma
nine depresije. Danas je opeprihvaeno da je osnovni uzrok tak
vog poremeaja ukorijenjen u manjkavoj kemiji mozga, uz faktore
okoline poput Cantorovih problema s Kroneckerom i hipotezom
o kontinuumu, koji ubrzavaju, a ne uzrokuju vee poremeaje.17
Ova epizoda uglavnom je znaila kraj Cantorovog pionirskog
rada na podruju teorije skupova, osim ve spomenutog rada na
dijagonalnoj metodi. Cantor se izmeu epizoda svoje teke men
talne bolesti sve vie bavio filozofijom, teologijom, i niim drugim
nego pitanjem autorstva Shakespeareovih drama. Imao je vlastiti
stav o znaaju tih radova i o onima koji ga ele umanjiti, koji je
graniio s paranojom. Godina 1899. bila je godina krize i tragedije

Poglavlje 4. Cantor: zaobilaznicom kroz beskonanost

za Cantora. U njoj se prvo suoio s paradoksima teorije skupova,

a nakon toga je doivio i uasan gubitak zbog smrti svog voljenog
trinaestogodinjeg sina.
Diletantski pristup ne bi bio svojstven Cantoru: postao je stru
njak za elizabetanska doba openito i posebno za Shakespeareove
drame. Objavio je nekoliko monografija koje ukazuju na to da je
drame zapravo napisao Francis Bacon. To, naravno, nema veze s
teorijom skupova ili s transfinitnim. Cantor je ipak smatrao da rad
o beskonanosti definitivno povezuje njegova filozofska i teoloka
istraivanja. Vjerovao je da onkraj transfinitnog postoji apsolutna
beskonanost i da je puko ljudsko shvaanje nikada nee moi
potpuno obuhvatiti. Iz te je perspektive shvaao ak i izluujue
paradokse koji su se pojavili u teoriji skupova. Na primjer, mno
tvo transfinitnih kardinalnih brojeva trebamo smatrati apsolutno
beskonanima, a proturjeja su se i pojavila zato to su se oni
shvaali tek transfinitnim.
Presudna bitka?

Immanuel Kant je vrlo znaajna osoba njemake filozofske misli.

Njegova kritika filozofija temelji se na dva kljuna pitanja:

Kako je mogua ista matematika?

Kako je mogua ista prirodna znanost?

Kantov odgovor na prvo pitanje oslanjao se na ono to je nazivao

"istim zorom" prostora (za geometriju) i vremena (za aritmetiku).
Smatrao je da ti zarovi potpuno ovise o iskustvu.18 Usprkos tome
to je Kant naglaavao vanost znanosti, njemaka se postkan
tovska filozofija devetnaestog stoljea razvila u drugom smjeru,
prema apsolutnom idealizmu. U idealizmu su primarni ideje i poj
movi te se smatra da je svijet nainjen upravo od njih. Jedan od

gg-

N a logiki pogon

voa toga pokreta bio je Georg Wilhelm Friedrich Hegel, ijim

su predavanjima prisustvovale stotine revnih uenika. Hegel ih je
imao mnogo (meu kojima su poznati Karl Marx i Friedrich En
gels), a strunjaci i danas smatraju da su njegovi spisi vrlo vrijedni.
Meutim, Hegel je bio kadar koristiti se tako iskrivljenim zaklju
ivanjem da danas izaziva podsmijeh, posebno u svojoj opsenoj
Znanosti logike u dva sveska. U njoj od itatelja trai da duboko
misle o sljedeem:
Nita predstavlja obinu jednakost sa samim sobom.
Bitak je nita.
Nita je bitak.
Obje kategorije, u prijelazu s jedne na drugu, postupno prelaze
u sljedeu kategoriju: bivanje.
U meuvremenu se u Njemakoj potkraj stoljea, djelomino po
taknuta "pozitivistikim" idejama Augusta Comtea, a djelomino
razvojem znanosti, razvijala nova " empiristika" filozofija. Za em
pirista su podaci dobiveni osjetilima osnovni elementi na temelju
kojih treba razumjeti svijet. Cantor je ovaj empirizam shvaao kao
reakciju na besmislice poput Hegelovih, ali ga je smatrao primitiv
nim i suvie jednostavnim. Veliki znanstvenik Herman von Hel
mholtz, jedan od glavnih pobornika empiristike filozofije, htio je
Kantovu sredinju misao primijeniti na empirijsku znanost. Na
pisao je mali pamflet o brojanju i mjerenju koji je jako razljutio
Georga Cantora. Godine 1887. Cantor je napisao lanak koji se
bavio transfinitnim brojevima s matematikog filozofskog i teolo
kog stajalita i u njemu je napao taj pamflet. Smatrao je da on
izraava "ekstremni empirijsko-psiholoki pristup tako dogma
tina, da jedva moete vjerovati da je to mogue". Nastavio je
sljedeim prigovorima:
Tako u dananjoj Njemakoj, kao reakcija na prerazmahan
Kant-Fichte-Hegel-Schellingov idealizam, prevladava akadem-

Poglavlje 4. Cantor: zaobilaznicom kroz beskonanost

sko-pozitivistiki skepticizam. Skepticizam se proirio ak i na arit

metiku i u tom je podruju doao do sudbinskih zakljuaka. To na
kraju moda nanese najvie tete samom pozitivistikom skepti
cizmu. 19

Zbirka Cantorovih radova o transfinitnom objavljena 1890. uklju

uje taj lanak. Frege je imao zadatak recenzirati knjigu i odluio je
naglasiti gore navedenu opasku. U jednom znaajnom odlomku
(ve citiranom na poetku poglavlja), koji je tiskan samo desetljee
prije nego je primio razorno pismo Bertranda Russella, Frege je
napisao:
Da, zaista! Upravo je to greben o koji e se ova doktrina razbiti.
Naposljetku neemo moi nijekati ulogu beskonanog u aritme
tici, a s druge strane ono ne moe postojati uz ovakvu epistemo
loku tendenciju. Dakle, moemo pretpostaviti da e ovo pitanje
biti povod za znaajnu i presudnu bitku. 20

Georg Cantor umro je iznenada 6. sijenja 1918, dok je Prvi svjetski

rat jo uvijek bjesnio. Iako je bitka koju je Frege predvidio u svo
joj vojnikoj metafori donijela mnoga iznenaenja, nije donijela
nikakav presudan rezultat. Usputni proizvod te bitke koji moda
najvie iznenauje je matematiki model svenamjenskog raunala
Alana Turinga.

Hilbert stie

po mo

George II, kralj Engleske, sin Leibnizovog posljednjeg pokrovitelja

Georgea I, 1737. godine osnovao je sveuilite u srednjovjekovnom
gradiu G6ttingenu smjetenom na rijeci Leine u sredinjoj Nje
makoj. Gradske zidine, nekoliko gotikih crkava i napola drvene
kue u starim ulicama u tom draesnom gradiu preivjele su
sve do danas. Sveuilite u GOttingenu ima slavnu tradiciju vrsne
matematike jo od devetnaestog stoljea. Ono je udomila takve
matematike veliine kao to su Carl Friedrich Gauss, Bernhard
Riemann, Lejeune Dirichlet i Felix Klein. No, dani istinske slave
za matematiku doli su u dvadesetom stoljeu kad su, veinom
privueni ugledom Davida Hilberta, studenti dolazili odasvud u
neprikosnoveni svjetski matematiki centar. GOttingen je to bio
sve do egzodusa uzrokovanog dolaskom Nacista na vlast u Nje
makoj 1933. godine.
U mojim studentskim danima kasnih etrdesetih, jo su se s ge
neracije na generaciju prenosile anegdote o GOttingenu iz dvade
setih godina. Sluali smo o okrutnim psinama koje je Carl Ludwig
Siegel neprestano podvaljivao lakovjernom Bessel-Hagenu. Meni
je najdraa pria o tome kako je Hilbert iz dana u dan dolazio u
poderanim hlaama, zbog ega je mnogima bilo neugodno. Njego
vom asistentu Richardu Courantu povjeren je zadatak da taktino
obavijesti Hilberta o nastaloj situaciji. Kako je znao koliko Hilbert
uiva etati u prirodi i razgovarati o matematici, Courant ga je

Na logiki pogon

pozvao u etnju. Vodei ga kroz trnovita grmlje Courant ree Hil

bertu da je, vjerojatno na nekom grmu, poderao hlae. "Ma ne",
odgovorio je Hilbert, "takve su ve tjednima, samo nitko nije pri
mijetio". To se dogaalo istih onih dvadesetih godina u kojima je
Hilbert pokrenuo znaajne akcije kako bi se matematiku iskoristilo
za potvrivanje sebe same. Neobian slijed dogaaja vodio je od
Hilbertove kampanje do uvida Alana Turinga o prirodi raunanja.
David Hilbert roen je i odrastao u protestantskoj obitelji u KO
nigsbergu u istonom dijelu Prusije, gradiu ponosnom to je bio
dom filozofu Immanuelu Kantu. Godine 1870, dok je Bismarck po
veo rat protiv Francuske Napoleona III i iskoristio velianstvenu
njemaku pobjedu kako bi ujedinio Njemaku u carstvo s pru
skim kraljem kao Kaiserom, Hilbert je bio dijete od osam godina.
Do vremena kad se upisao na studij matematike na Sveuilitu u
KOnigsbergu, njegov izvanredni talent ve je bio prepoznat i ve
je bio izgradio svoj osebujan stil uenja matematike kroz razgo
vor. etajui s prijateljima Hermannom Minkowskim i Adolfom
Hurwitzom, cijelim putem bi razgovarao o matematici.1
U dva stoljea koja su prola otkad su Leibniz i Newton otkrili
diferencijalni raun i godina u kojima je David Hilbert postajao
matematiar, mnotvo matematiara je pronalo velik broj sjajnih
primjena limesa. Puno tih rezultata dobiveno je samo formalnom
upotrebom simbola, bez mnogo razmiljanja o njihovu dubljem
znaenju. No, sredinom devetnaestog stoljea doao je dan da se
poloe rauni. Javljali su se problemi koji su zahtijevali shvaanje
samih pojmova koje nadilazi puko razumijevanje simbola. Na elu
tih pokuaja bili su Georg Cantor, njegov uitelj Karl Weierstrass i
prijatelj Richard Dedekind.
Hilbert je 1888. otiao na put u velike matematike centre u Nje
makoj da bi stupio u kontakt s vodeim ljudima iz svog podruja.
U Berlinu je posjetio Cantorovog nemezu Leopolda Kroneckera i
obnovio poznanstvo koje je zapoelo dvije godine ranije. Kronec-

Poglavlje 5. H i lbert stie

pomo

ker je bio veliki matematiar a neki njegovi radovi su bili kljuni

i za Hilbertova dostignua. No, kako je Hermann Weyl, nekada
nji Hilbertov student, napisao u nekrologu pola stoljea kasnije:
Hilbert je smatrao da Kronecker koristi "svoju mo i autoritet
da bi matematiku smjestio u Prokrustovu postelju prizvoljnih fi
lozofskih naela". TI su principi doveli Kroneckera do izrazito
negativnog stava prema velikom dijelu matematike njegova vre
mena. Ne samo da je imao primjedbe na Cantorovo transfinitno,
ve se protivio i svim Weierstrassovim, Cantorovim i Dedekindo
vim pokuajima da uspostave vrste temelje za limese diferenci
jalnog rauna. Kronecker je te pokuaje odbacio kao beskorisne.
On je izriito zahtijevao da matematiki dokazi postojanja budu
konstruktivni. To znai da je za Kroneckera dokaz o postojanju ma
tematikih entiteta koji zadovoljavaju odreene uvjete prihvatljiv,
ako ujedno sadri i metodu po kojoj se ti entiteti mogu eksplicitno
pokazati. Hilbert je svojim radom ubrzo osporio to naelo. Mnogo
godina kasnije, objasnio je tu razliku studentima. Istaknuo je da
je sasvim izvjesno da meu studentima u predavaonici (od kojih
oito nitko nije potpuno elav), postoji jedan student s najmanjim
brojem dlaka na glavi, iako nemamo jasnu metodu pomou koje
bismo tog studenta prepoznali. 2
Rane H i lbertove pobjede

Svijet se mijenja, ali neke stvari ostaju iste. Matematiari se esto

bave onime to ostaje isto, dok se druge stvari mijenjaju. U takvim
sluajevima govore o stvarima koje su konstantne pod odree
nim transformacijama. Istraivanje onoga to se kasnije nazivalo
algebarskim konstantama zapoeo je George Boole u jednom od
svojih ranih radova.3 U zadnjoj etvrtini devetnaestog stoljea al
gebarske konstante postale su sreditem matematikih istraiva
nja. Herojski pokuaji sluenja algebrom pridonosili su problemu

iOS-

Na logiki pogon

David Hilbert

Poglavlje 5. Hi Ibert stie

pomo

pronalaenja konstanti. Njemaki matematiar Paul Gordan je bio

istinski virtuoz u takvim nastojanjima. Njegovi suvremenici su ga
ak nazivali "kraljem konstanti". Dok se provlaio kroz komplek
snosti algebre, Gordan je iznio postavku jednostavnog teorema
o strukturi algebarskih konstanti. Prema Gordanovoj postavd, u
svim konstantama odreenog algebarskog izraza, uvijek e pos
tojati tono odreen broj kljunih konstanti pomou kojih se sve
ostale mogu izraziti jednostavnom formulom. Usprkos tom veli
kom otkriu, on je svoj teorem mogao dokazati samo za posebne
sluajeve. Matematiari onog vremena ponajvie su se bavili Gor
danovom postavkom i openito se smatralo da e osoba koja ga
bude mogla dokazatJ, biti virtuoz u algebri, slian Gordanu. U
takvom ozraju, dokaz Gordanove postavke kojeg je dao David
Hilbert, bio je veliki ok. Umjesto sloenih formalnih manipula
cija, Hilbert se oslonio na mo apstraktnog miljenja.
Hilberta je Gordanov problem zaokupio nakon to se osobno
susreo s njegovim tvorcem. Rjeenje do kojeg je doao nakon est
mjeseci rada oslanjalo se na iznimno openit rezultat koji danas
poznajemo kao Hilbertov temeljni teorem, a iji je dokaz prilino
jednostavan. Uz pomo temeljnog teorema Hilbert je pokazao da
pretpostavka da je Gordanova postavka neistinita vodi u protu
rjeje. Ovaj sjajni dokaz Gordanove postavke nije mogao zado
voljiti Kroneckera zbog svoje nekonstruktivne prirode. Umjesto
da nastavi popis kljunih Hilbertovih konstanti, ovaj dokaz je tek
pokazao da bi pretpostavka po kojoj one ne postoje vodila u protu
rjeje. No, dokazavi uspjenost apstraktnog miljenja, Hilbertov
je dokaz otvorio vrata matematici novog stoljea. Openitija per
spektiva koju je otkrio Hilbertov dokaz imala je i jedan sporedni
uinak. Nestala je klasina teorija algebarskih konstanti. Danas
se Gordana uglavnom sjeamo po njegovoj reakciji na Hilbertov
dokaz. "To nije matematika", uzviknuo je, "to je teologija".

Na logiki pogon

Nakon senzacije do koje je dovelo Hilbertovo rjeenje Gorda

nove postavke koje je odmah uvrstilo meu prvoklasne matema
tiare njegova doba, Hilbert nije ivio na staroj slavi. Prije nego je
sasvim napustio teoriju konstanti, raistio je neke detalje i dao
jo jedan potpuno konstruktivan dokaz Gordanove postavke.4
Osim toga, objavio je mnotvo radova o razliitim matemati
kim temama. Jedan kratki rad napisao je u izrazito cantorovskom
stilu koji bi Kronecker sigurno prezirao. Usprkos tome to je puno
objavljivao, Hilbertova je karijera u praktinom smislu i dalje stag
nirala. Godinama je ostao Privatdozent u K6nigsbergu, ovisan o
skromnoj zaradi od naknade to je od studenata primao za svoja
predavanja. Jednom je itav semestar drao predavanja jednom
jedinom studentu, matematiaru iz Baltimorea. U pismu svom
dobrom prijatelju Minkowskom, Hilbert je ironino primijetio da
se jedanaest docenata natjecalo za isto toliko studenata.
Godina 1892. donijela je neke bitne promjene u mladom Hilber
tovu ivotu. Sve je poelo smru ezdesetosmogodinjeg Kronec
kera netom pred Novu godinu i umirovljenjem Karla Weierstrassa.
Zatvoreni svijet akademskog ivota matematke u Njemakoj po
eo se odmrzavati i to je bilo uzrok da se u njemakoj matematici
pone igrati igra koja je sliila podjeli katedri na muzikim akade
mijama. Nakon to je est godina bio Privatdozent, Hilbertje napo
kon dobio redovito akademsko mjesto u K6nigsbergu. Iste godine
oenio se s Kathe Jerosch, svojom omiljenom plesnom partneri
com. Godinu dana kasnije rodio mu se sin Franz. U meuvremenu
je Felix Klein, vodei matematiar fakulteta u GOttingenu, odluio
dovesti Hilberta na svoj Fakultet. Kleinovi su pokuaji uspjeli u
proljee 1895. i Hilbert se preselio u G6ttingen gdje je ostao do
smrti, etrdeset osam godina poslije.
Ako je Hilbertov sjajni dokaz Gordanove postavke uzrokovao
kraj klasine teorije algebarskih konstanti, njegov opseni Zahl
bericht (doslovno "izvjetaj o brojevima"), nainjen po narudbi

Poglavlje 5. H i l bert stie

pomo

Njemakog matematikog drutva, irom je otvorio nove mate

matike vidike. Drutvo je oekivalo izvjetaj o trenutnom sta
nju relativno nove matematike grane, algebarske teorije brojeva
(teme koju su mnogi matematiari smatrali zbunjujuom)5, a do
bili su kritiki promiljenu preradu tog podruja od temeljnih
naela. Pola stoljea kasnije, dok sam ja bio student, jo uvijek smo
sa zadovoljstvom prouavali to djelo i ono nam je bilo od koristi.
Kad je doao u GOttingen, Hilbertje imao pripremljena predava
nja za kolegije iz razliitih matematikih tema, jer je ve predavao
kao docent u KOnigsbergu. Otto Blumenthal, prvi od ezdeset de
vetoro studenata ijoj je doktorskoj disertaciji Hilbert bio mentor,
etrdeset godina poslije opisao je svoja iva sjeanja o dojmu koji
je na njega ostavio Hilbert kad je doao u Gottingen: "Taj bistri
ovjek srednjeg rasta, iroke crvenkaste brade, odjeven u posve
svakodnevnu odjeu, izgledao je prilino neprofesorski. [u us
poredbi s drugim profesorima]." Blumenthal opisuje Hilbertova
predavanja kao
vrlo jezgrovita, no prilino dosadno izlagana, s estim ponavlja
njima vanih tvrdnji. No, zbog bogatog sadraja i jednostavne
jasnoe izlaganja zaboravljali smo formu predavanja. HUbert bi
uvodio nove stvari koje je sam napravio, bez da to posebno nagla
ava. Bilo je oito da se jako trudio da ga svi razumiju. Predavao
je studentima, a ne sebi.6
Studenti su bili zapanjeni kad su saznali da u zimskom semes
tru 1898. Hilbert namjerava drati kolegij pod naslovom "Ele
menti euklidske geometrije". Mislili su da je potpuno zaokupljen
algebarskom teorijom broja i nisu imali pojma da bi ga mogle
zanimati teme iz geometrije. Najavljena tema doimala se posebno
udnom zato to je euklidska geometrija ipak bila dio srednjokol
skog programa. Iznenaenje je raslo kad je kolegij otpoeo, gdje
su studentima na potpuno nov nain izloeni temelji geometrije.

Na logiki pogon

To je bila prva naznaka Hilbertova dubokog interesa za temelje

matematike. Upravo emo na taj interes posebno obratiti panju.
U svojim je predavanjima Hilbert ponudio skup aksioma za ge
ometriju, koji je popunio neke praznine u klasinom Euklidovu
pristupu. Naglaavao je apstraktnu prirodu te teme: iskljuivo uz
pomo logike moramo pokazati da teoremi slijede iz aksioma,
bez da na nas utjee ono to moemo "vidjeti" gledanjem dija
grama. Jedna slavna anegdota kae da je Hilbert navodno rekao
da teoremi moraju vaiti i ako umjesto toaka, linija i ravnina go
vorimo o "stolovima, stolicama i pivskim kriglama", dok god za
te predmete pretpostavljamo da potuju aksiome. I da konano
zavrimo s nabrajanjem njegovih uspjeha, Hilbert je dao dokaz za
konzistentnost svojih dokaza, dakle dokaz da se poavi od njih
ne moe stii do proturjeja. Taj je dokaz pokazao da bi bilo koja
nekonzistentnost u njegovom sustavu aksioma za geometriju, do
vela do nekonzistentnosti aritmetike realnih brojeva. Tako je Hil
bert sveo konzistentnost euklidske geometrije na konzistentnost
aritmetike, a problem konzistentnosti aritmetike ostavio za neka
budua vremena!

Ususret novom stoljeu

Matematiari koji su bili prisutni na meunarodnoj konferenciji

u Parizu kolovoza 1900. godine morali su se pitati to li e novo
stoljee donijeti njihovu podruju. Jednog je vrueg dana tridese
tosmogodinji David Hilbert, kojeg su njegovi sjajni uspjesi doveli
u vrh profesije, odrao zatraeni govor u kojem je predstavio iz
azov matematiarima dvadesetog stoljea. To su bila dvadeset tri
problema koja su se uz tadanje metode, inila potpuno nerjei
vima? U provali njemu svojstvena optimizma Hilbert je obznanio
kako svaki matematiar dijeli uvjerenje "da svaki tono odreeni

Poglavlje 5. Hi Ibert stie

pomo

matematiki problem mora nuno biti podloan tono odree

nom rjeenju . . . . Ovo uvjerenje . . . je snaan poticaj naem radu.
U sebi ujemo neprestani poziv: Postoji problem. Trai njegovo rjee
nje. Moe ga nai istim razumom". Prvi problem na Hilbertovom
popisu bio je odluiti je li istinita Cantorova hipoteza o kontinu
umu (tvrdnja da ne postoje skupovi iji se kardinalni broj nalazi
izmeu kardinalnog broja skupa prirodnih brojeva i kardinalnog
broja skupa svih skupova prirodnih brojeva). To je bila snana po
tvrda Cantorovog transfinitnog u vremenu u kojemu su paradoksi
prijetili da e opravdati Kroneckerov negativizam.
Drugi problem bio je upravo ono to je Hilbertov dokaz o kon
zistentnosti aksioma euklidske geometrije ostavio nerijeenim
pokuati uspostaviti konzistentnost aksioma aritmetike realnih
brojeva. Prethodni dokazi o konzistentnosti bili su dokazi rela
tivne konzistentnosti, a to znai da su oni zapravo svodili konzis
tentnost jednog skupa aksioma na konzistentnost drugog. No,
Hilbert je shvaao da je s aritmetikom dosegnuo temelj logike i
znao je da mu trebaju direktne metode. Taj mu je problem omogu
io da objasni svoje stavove o znaenju egzistencije u matematici.
Dok je Kronecker obznanio kako dokazivanje matematikih enti
teta zahtijeva metodu za stvaranje ili izlaganje dotinih predmeta,
za Hilberta je postojanje zahtijevalo samo dokaz da ako pretpos
tavimo postojanje takvih predmeta neemo doi do proturjeja:
"ako primjenom konanog broja logikih procesa moemo doka
zati da oznake koje pripisujemo nekom pojmu nikako ne mogu
dovesti do proturjeja, onda smatram da je matematiko postoja
nje tog pojma . . . time dokazano". Hilbert smatra da proturjeje
koje nastaje ako pretpostavimo postojanje skupa svih Cantorovih
transfinitnih kardinalnih brojeva, samo pokazuje da takav skup ne
postoji. Potekoe s temeljima matematike poele su se shvaati
kao neto vano, a problem konzistentnosti aritmetike postajao je
sve tei, posebno nakon to se proulo za paradoks koji je Ber-

Na logiki pogon

trand Russell saopio Fregeu u svom razornom pismu iz 1902.

Tek su se dvadesetih godina Hilbert i njegovi studenti i sljedbe
nici otvoreno suprotstavili ovom problemu, to je dovelo do posve
nepredvidljivih posljedica.
Skup problema koje je Hilbert iznio 1900. godine fascinirao je
generacije matematiara. TI su problemi obuhvaali veoma raz
liite teme iz iste i primijenjene matematike i najavili su opseg
Hilbertovih buduih doprinosa. Hermann Weyl je u nekrologu
o Hilbertu rekao da je svatko tko je rijeio jedan od problema s
Hilbertova popisa, samim time uao u "poasnu skupinu mate
matike zajednice". Godine 1974. Ameriko matematiko drutvo
sponzorirala je poseban simpozij (imao sam ast sudjelovati na
njemu) na koji su strunjaci pozvani da govore o matematikim
otkriima koja su proteklih godina nikla iz tih problema. Plodnost
Hilbertovih problema vidljiva je iz injenice da su izvjetaji s tog
simpozija objavljeni u zborniku od preko est stotina stranica.8

Kroneckerov duh

Nelagoda koju su osjeali mnogi matematiari prema Cantorovom

transfinitnom i prema itavom smjeru istraivanja temelja, dola
je do vrhunca objavljivanjem proturjeja koje je pronaao Bertrand
Russell u onome to se inilo jednostavnim zakljuivanjem. Kao
to smo ve vidjeli, Frege je jednostavno odustao od svog ivotnog
djela nakon to je primio pismo koje je sadravalo Russellov pa
radoks. Moemo samo nagaati da li se sjeao proroanstva koje
je bio izrekao deset godina prije:
Jer, ne moemo nijekati ulogu beskonanog u arihnetici; .
Dakle, moemo predvidjeti da e ovo pitanje biti povod za zna
ajnu i presudnu bitku.9

Poglavlje 5.

Hi Ibert stie

pomo

Iako su se Frege i Cantorov prijatelj Dedekind povukli iz bitke, nije

nedostajalo ratnika koji bi bilo voljni uli u sukob. Poetkom dva
desetog stoljea Hilbert i Henri Poincare smatrali su se dvojicom
najveih ivuih matematiara i obojica su se sa zadovoljstvom ba
vila tim podrujem, ali sa suprotnih stajalita. Nakon 1900. godine,
sljedei Meunarodni kongres matematiara odrao se 1904, dvije
godine nakon to je Russell objavio svoj paradoks. Obraajui se
skupu, on je jasno iznio svoj pristup krizi. Iznio je plan za mogui
dokaz konzistentnosti aritmetike.1 0 Nije zanemario dodati da bi
se taj dokaz mogao proiriti tako da obuhvati i Cantorovo tran
sfinitno. Poincare je brzo primijetio da je Hilbertov zakljuak bio
cirkularan: iste metode koje je dokaz trebao opravdati, koritene
su u navodnom dokazu po kojem te metode ne mogu voditi u
proturjeje. Prolo je nekoliko godina prije nego to e se Hilbert
sloiti s tom primjedbom. Poincare je smatrao da je ono to je
zvao "kantorizam" donekle korisno, ali je ipak ustrajao na tome
da "[n]ema stvarne (dakle, dovrene) beskonanosti [Poincareov kur
ziv]. Kantorovci su to zaboravili i zavrili su u proturjeju".11 U
Poincareovoj izjavi uje se odjek rijei to je Gauss napisao oko
osam desetljea ranije, a koje smo citirali u prethodnom poglav
lju: "Protestiram prije svega protiv upotrebe beskonanih veliina
kao dovrenih. To u matematici nije dozvoljeno." Cantorovo sjajno
ivotno djelo bilo je herojski izazov toj tradiciji.
Bertrand Russell nije spadao u ljude koji bi se povukli s bojita.
Ustrajno je radio na sustavu simbolike logike u kojem bi se mogao
ostvariti Fregeov projekt svoenja aritmetike na istu logiku a da
se pritom ne upadne u paradokse. U izvjetavanju suvremenika
o svojim nastojanjima od velike mu je pomoi bila simbolizacija
koju je uveo talijanski logiar Giuseppe Peano (u biti ona koju smo
uveli u treem poglavlju), u koju je daleko lake proniknuti nego
to je to sluaj s Fregeovom notacijom. Poincare je otro napao
Russellova nastojanja:

Na logiki pogon

Teko je vidjeti da rije ako, kad je piemo kao :), dobiva neku
vrijednost koju nije imala dok smo je pisali kao ako.12
Poincare nije propustio spomenuti ni to, da ako Russellova nas
tojanja uzmemo ozbiljno otvaramo mogunost da se matematika
svede na puko izraunavanje (Leibnizov san!), da bi samu tu za
misao potom ismijao:
Stoga moemo lako zakljuiti da, kako bismo dokazali teorem,
nije nuno ili ak korisno znati to on znai. . . moemo zamisliti
stroj u koji bismo na jedan kraj stavili aksiome, a s drugog kraja
izvlaili teoreme, poput onog legendarnog stroja u Chicagu u
koji s jedne strane stavljamo ive svinje, da bi iz njega izale kao
unke i kobasice. Kao to tom stroju nije vano da zna to radi,
tako nije ni matematiaruP
Nastojanje Bertranda Russella da oivi Fregeov program pretvo
rilo se u monumentalno djelo u tri sveska Principia Mathematica
(objavljeno 1910-1913), autora Bertranda Russella i Alfreda Nor
tha Whiteheada. To je djelo zapoelo istom logikom Fregeovog
Begriffsschrifta, a zavrilo je u potpuno matematikom podruju,
uz jednostavne direktne meukorake, u duhu Poincareovog ika
kog stroja. Paradoksi su izbjegnuti pomou razraene glomazne
strukture slojeva u kojoj svaki skup moe imati lanove iz samo
jednog sloja. To raslojavanje je toliko sputalo obinu matematiku,
da je nainjen poseban, prilino sumnjiv aksiom svodivosti, kako bi
se sruile ograde koje su nastale u meuslojevima.14 Principia je
bila optereena i unutarnjom zbrkom. Dok je Frege jasno shvaao
kako ima posla s dvije razine jezika, novim formalnim jezikom koji
je stvarao, i obinim jezikom u kojem moemo govoriti o ovom
jeziku, Whitehead-Russellovo djelo je u tom pogledu nejasno, i
te dvije razine u njemu se mijeaju.15 To je znailo da se problem
konzistentnosti itave strukture, Hilbertu kljuan, u Russellovu
kontekstu ne bi ni pojavio. Usprkos tome, Principia je bila znaajno

Poglavlje 5. H i lbert stie

pomo

dostignue koje je jedanput zauvijek pokazalo da je mogue izvesti

potpunu formalizaciju matematike u sustavu simbolike logike.
Dok je Bertrand Russell traio logiku osnovu za itavu kla
sinu matematiku, a da pritom izbjegne paradokse, sjajni mladi
nizozemski matematiar L. E. J. Brouwer uvjerio se da je veina
toga neizbjeno pogrena i da to treba odbaciti. Brouwerova dok
torska disertacija iz 1907. godine pokazivala je takvo neprijatelj
stvo prema Cantorovom transfinitn.om i prema mnogim stvarima
iz suvremene matematike prakse, da bismo mogli pomisliti da
ga je opsjeo Kroneckerov duh. Brouwer se 1905. privremeno pres
tao baviti matematikom da bi objavio kratku knjigu Life, Art and
Mysticism, uronjenu u romantini pesimizam. Nakon to je opi
sao ivot u ovom "tunom svijetu" kao privid, ovaj je mrzovoljni
mladi zakljuio:
Pogledaj ovaj svijet pun bijednika koji misle da neto imaju, .
a ne mogu se nasititi znanja, moi, zdravlja, slave i zadovoljstva.
Samo onaj tko shvaa da nema nita, da nita ni ne moe
imati, da ne moe dokuiti sigurnost, koji se potpuno predaje i
sve rtvuje, koji sve daje, koji nita ne zna, koji nita ne eli, koji
sve naputa i zanemaruje, dobit e sve. Njemu je otvoren svijet
slobode, svijet bezbolne kontemplacije i niega. l6
Bez obzira na injenicu to je mislio sve najbolje o ivotu pu
nom odricanja, Brouwer se, kako bi zadovoljio svoja filozofska
uvjerenja, upustio u pravedniki pothvat rekonstruiranja mate
matike prakse od njezinih temelja. Iako je mogao izabrati neku
tradicionalnu matematiku temu, on je odluio pisati doktorsku
disertaciju na temu o temeljima matematike P Njegov se mentor
nevoljko sloio i bio je zaprepaten zahevom svog studenta da u
disertaciju uvede udne i nevane ideje, pa je napisao:
Jo jednom sam razmislio mogu li prihvatiti drugo poglavlje
ovakvo kakvo jest. Iskreno, Brouweru, ne mogu. Smatram da

Na logiki pogon

je cijelo proeta nekim pesimizmom i mistinim stavom prema

ivotu, a to nije matematika niti ima ikakve veze s temeljima
matematike.18
Brouwer je smatrao da matematika postoji u svijesti matematiara
te je prvotno izvedena iz vremena kao "matematika prvobitna in
tuicija". Realna matematika nalazi se u matematiarevoj intuiciji,
a ne u njezinu izrazu u jeziku. Daleko od toga da je matematika
logika (kao to su tvrdili Frege i Russell), i sama logika je izvedena
iz matematike. Za Brouwera, Cantorovo uvjerenje da je pronaao
razliite veliine beskonanosti bila je besmislica, a njegov pro
blem kontinuuma trivijalnost. Hilbert je bio u krivu kad je tvrdio
da je za matematiko postojanje potrebna samo konzistentnost.
Upravo suprotno:
postojati IBrouwerov kurziv] u matematici znai: biti konstrui
ran pomou intuicije; pitanje je li odreeni jezik konzistentan
ne samo da je po sebi nevano, ono nije niti ispit matematike
egzistencije.19
Brouwer je, odgovarajui na Kroneckerov poziva na konstruk
ciju kao jedinu ispravnu metodu za uspostavljanje postojanja u
matematici, osporio upotrebu temeljnog zakona logike, Aristote
lova zakona iskljuenja treeg (koji jednostavno tvrdi da je bilo koji is
kaz ili istinit ili neistinit) primijenjenog na beskonane skupove.20
Brouwer je smatrao da za neke iskaze ne moemo rei ni da su
istiniti ni da su neistiniti, za njih trenutno ne postoji metoda po ko
joj moemo odluiti o njihovoj istinitosti. Hilbertov dokaz Gorda
nove postavke je izvorno koristio zakon iskljuenja treeg na nain
uobiajen za matematiare: pokazao je da bi nijekanje te postavke
vodilo u proturjeje. Brouweru je takav dokaz bio neprihvatljiv.
Nakon to je zavrio disertaciju, Brouwer je svjesno odluio pri
vremeno sakriti svoje sporne ideje i usredotoiti se na pokazivanje

Poglavlje 5. Hi Ibert stie

pomo

svoje matematike vjetine. Podruje koje je izabrao bilo je novo

podruje topologije. Doao je do nekoliko dubokih uvida, uklju
ujui vani teorem vrste toke: Godine 1910. dvadesetdevetogo
dinji Brouwer objavljuje svoj temeljni princip i s*e Hilbertovo
divljenje. Davida Hilberta mladi se bio izuzetno dojmio, ak ga je
pozvao da se pridrui urednitvu svog cijenjenog asopisa Mate
matische Annalen, to je kasnije zaalio. Nakon to je dobio stalno
mjesto na Sveuilitu u Amsterdamu 1912. (uz Hilbertovu pomo,
on je naime bio jedan od onih koji su pisali Brouweru u prilog),
Brouwer se osjetio slobodnim vratiti se svom revolucionarnom
projektu koji je sada zvao intuicionizam.
Hermann Weyl bio je Hilbertov cijenjeni uenik, jedan od velikih
matematiara stoljea i onaj koji je na koncu izabran da zamijeni
Hilberta u Gbttingenu. Njegovi interesi su obuhvaali matema
tiku, fiziku, filozofiju pa ak i umjetnost. Na Hilbertovu alost,
Weyl je bio uvjeren da su temelji za rad s limesima, koje su uspos
tavili Weierstrass, Cantor i Dedekind, klimavi. Nije mogao povje
rovati u sustav realnih brojeva na kojem se sve temeljilo. itavo
je zdanje, kako kae njegova poznata izjava, "kula u pijesku".21
Weylov pokuaj rekonstrukcije kontinuuma realnih brojeva, Das
Kontinuum na koncu ga nije zadovoljio, ali mu se svidjelo Brouwe
rovo rjeenje. Izjavio je: " . . . Brouwer, to je revolucija." To je bilo
previe za Hilberta koji je moda pomislio: "Zar i ti, sine Brute?"
Dvadesete su zaista bile revolucionarne godine u Njemakoj. Iz
gubila je Prvi svjetski rat i bila je prisiljena prihvatiti poniavajui
Versailleski sporazum. Socijaldemokratsku vladu, koja je preuzela
vlast nakon to se car odrekao prijestolja, muili su teki ekonom
ski problemi, a pokuavali su je svrgnuti i s lijeva i s desna. estoke
'Nobelovu nagradu za ekonomiju 1994. dobilo je troje ljudi, dva ekonomista i
matematiar John Nash. Nash je nagraen za teorem iz svoje doktorske diser
tacije iz 1950. koji je viestruko primjenjiv u ekonomiji i drugim podrujima.
U svojoj disertaciji Nash je vjeto iskoristio Brouwerov teorem vrste toke.

N a logiki pogon

rijei izgovarane su sa svih strana. U takvom okruenju ovjek se

lako zanese pa je Hilbert u jednom govoru 1922. godine na diser
taciju svog biveg studenta reagirao kao na izdaju:
Ono to rade Weyl i Brouwer zapravo se svodi na hod Kronecke
rovim stazama: oni ele doi do temelja matematike. Zato bacaju
preko palube sve ono to im ne odgovara i proglaavaju embargo
a la Kronecker. Ali, to zapravo znai raskomadati i osakatiti nau
znanost i ako budemo slijedili takve reforma tore, moda emo
izgubiti velik dio naeg najvrednijeg blaga. Weyl i Brouwer iz
opuju opi pojam iracionalnog broja, funkcije, pa ak i funkcije
teorije brojeva, Cantorove [redne] brojeve viih brojevnih klasa,
itd. Teorem po kojemu izmeu beskonano mnogo prirodnih
brojeva uvijek postoji najmanji, ak i logiki zakon iskljuenja
treeg- na primjer postoji li samo odreeni broj kardinalnih bro
jeva ili ih je beskonano mnogo - sve su to primjeri zabranjenih
teorema i naina zakljuivanja. Kronecker nije mogao ukinuti
iracionalne brojeve (Weyl i Brouwer nam doputaju tu nedovr
enost), ali to ne bismo mogli uiniti ni danas. Ne! Brouwerov
[program] nije revolucija, kao to to misli Weyl, ve samo po
novljeni pokuaj pua novim metodama i s veim zanosom, ali
koji je ipak potpuno propao. Posebno danas, kad se ova drava
dobro utvrdila djelima Fregea, Dedekinda i Cantora, ti pokuaji
su osueni na propast.22
Primijetimo li ratniki prizvuk Hilbertove kritike, mogli bismo
pomisliti da je i on bio jedan od brojnih Evropljana koji su s ludom
euforijom pozdravili dolazak rata 1914. godine. No, bilo je upravo
suprotno. Od poetka je jasno davao do znanja da rat smatra glu
pou. U kolovozu 1914, devedeset i tri poznata njemaka inte
lektualca obratila su se "civiliziranom svijetu" manifestom kojim
su odgovorili na bijes Engleske, Francuske i Sjedinjenih Drava
zbog akcija njemake vojske u Belgiji. Oni su tvrdili: "Nije istina
da smo zloinaki ugrozili neutralnost Belgije . Nije istina da su

Poglavlje 5. Hil bert stie

pomo

nae trupe brutalno unitile Louvain." Potpis je zatraen i od Hil

berta, ali on ga je odbio dati. Rekao je da ne zna jesu li te ophtbe
istinite. Godine 1917, pet godina prije Hilbertove kritike Weyla i
Brouwera, dok krvavi rovovski rat jo gutao jedan narataj Evrop
ljana, Hilbert je objavio pohvalan nekrolog o velikom francuskom
matematiaru Gastonu Darbouxu, koji je bio netom preminuo.
Oko njegove kue su se okupili shtdenti koji su zahtijevali da se
ovaj spomen na "neprijateljskog matematiara" zanijee, a Hilbert
je zatraio slubenu ispriku koju je kasnije i dobio.23 Mnogi su se
suprotstavljali prijedlogu da sjajna mlada matematiarka Emmy
Noether bude imenovana Privatdozentom u GOttingenu, zato to
bi onda ena mogla postati profesor i lan senata Sveuilita, a
Hilbert je izjavio: "Ne vidim kako spol kandidata moe biti argu
ment protiv njezina primanja na mjesto Privatdozenta. Pa senat
nije javno kupalite.'124 U rujnu 1917, dok su se Njemaka i njezin
susjed Francuska jako trudile da jedna drugoj pobiju stanovnike,
Hilbert je odrao predavanje u ZUrichu pod naslovom "Aksiomat
ska miljenje". Ono je poelo provokativnom reenicom:
Upravo kao i u ljudskim ivotima, jedan narod moe napredovati
samo ako i njegovi susjedi napreduju. Kao to je interes naroda
trai ne samo da vlada red u svakom pojedinom narodu, ve i da
odnosi meu narodima budu pravilno ureeni, tako je i u ivotu
znanosti.25

Metamatematika

Problem konzistentnosti aritmetike naveden je kao drugi problem

u Hilbertovom govoru na Meunarodnom kongresu matemati
ara 1900. godine. No, Hilbert ozbiljno pristupa ovom problemu
tek dvadesetih godina. Njegov student, Wilhelm Ackermann i
asistent Paul Bernays, usko su suraivali s njim, a svoj doprinos

Na logiki pogon

dao je i John von Neumann. Hilbertje zapoeo logikim sustavom

iz Whitehead-Russellove knjige Principia Mathematica i krenuo je
za Frege-Russellovim ciljem definiranja broja samo uz pomo iste
logike. No, ubrzo je napustio taj cilj shvativi da je neodriv, ali
je simboliku logiku koju su oni razvili i dalje smatrao vanom.
U novom Hilbertovu programu, matematika i logika razvijat e
se zajedno u potpuno formalnom simbolikom jeziku. Takav jezik
moemo promatrati "iznutra" ili "izvana". Iznutra, on je samo ma
tematika u kojoj je svaki i najmanji korak u zakljuivanju potpuno
jasan. No, iznutra je on mnotvo formula i manipulacija simbo
lima, koje moemo obavljati a da ne obraamo panju na to to
ti simboli znae. Zadatak je bio dokazati da nijedan par formula
koje jasno proturjee jedna drugoj, ne moe biti izveden u ovom
jeziku odnosno (kako se kasnije pokazalo) da formule kakve su
l = O ili O * O nisu izvedive.
Bilo je nuno suoiti se s kritikama Poincarea i Brouwera: ni
ta korisno ne moemo dobiti od dokaza o konzistentnosti koji
se oslanja upravo na one metode koje treba utvrditi. Hilbertova
hrabra ideja je zapravo bila potpuno nova vrsta matematike koju
je on zvao metamatematika ili teorija dokaza. Traeni dokaz konzis
tentnosti izvest e se u metamatematici. Dok e unutar formalnog
sustava biti dozvoljeno puno koritenje matematikih metoda svih
vrsta bez ogranienja, metama tematike metode ograniit e se na
neosporive metode, koje je Hilbert nazivao "konanima". Hilbert
"John von Neumann, jedan od najveih matematiara dvadesetog stoljeil,
roen je u Budimpeti 1903. godine. Bio je udo od djeteta, a roen je u bog iltoj
obitelji u kojoj je mogao i htio njegovati svoj talent. Radio je na najrazliitijim
podrujima iste i primijenjene matematike (ukljuujui i matematiku fiziku
i ekonomiju). Postao je lan Instituta za napredna istraivanja odmah po
osnutku 1933. i ostao je to sve do smrti 1957. godine. Za vrijeme Drugog
svjetskog rata bio je jako angairan u vojnoj problematici, ukljuujui i projekt
atomske bombe u Los Alamosu. Taj se interes nastavio i u vrijeme hladnog
rata i konano doveo do stvaranja napredne raunalne opreme.

Poglavlje 5. H i lbert stie

pomo

se nadao da e s podsmijehom moi rei Weylu i Brouweru: Do

kazao sam da matematiari nikada nee doi do proturjeja dok
se budu koristili svojim uobiajenim metodama. To sam uspio do
kazati pomou metoda koje ak i vi odobravate. Ili, von Neuman
novim rijeima: "Teorija dokaza bi trebala izgraditi, da se tako
izrazimo, klasinu matematiku na intuicionistikim osnovama i
tako dokazati apsurdnost intuicionizma."26
Meu matematikim "blagom" koje bi osigurale njegove me
tode, Hilbert je posebno ukljuio Cantorove transfinitne brojeve,
za koje je rekao "ini mi se da je to najljepi cvijet matematikog
intelekta i openito jednim od najviih dosega istog ljudskog ra
zuma".27 Odbacujui kritike Brouwera i Weyla, najavio je: "Nitko
nas nee moi odvojiti od raja koji je za nas stvorio Cantor."28
Spremnost da se prizna Hilbertov program, nije se dojmila Brou
wera: " . . time neemo dobiti nita matematiki vrijedno. Netona
teorija nije nita manje netona samo zato to je ne moemo po
biti nekim proturjejem, kao to ni zloinaka djelatnost nije nita
manje zloinaka ak i ako je ne moe sprijeiti neki sud koji bi joj
stao na kraj."29
Bitka rijeima izmeu Hilberta i Brouwera prerasla je u djela
kad je Hilbert posegnuo za kvazi-pravnim sredstvima da izbaci
Brouwera iz urednitva Mathematische Annalen, zbog ega je Albert
Einstein poeo gunati o borbi "abe i mia".30 Borba miljenja iz
meu Hilberta i njegovih suradnika s jedna strane, a Brouwera i
Weyla s druge, imala je korijene u temeljnom filozofskom pitanju
o prirodi spoznaje. Na oba miljenja jako su utjecale ideje Imma
nuela Kanta. Za razliku od mnogo filozofskih raspri, Hilbertovo
i Brouwerovo miljenje uobliena je u programe, koji su doveli do
sasvim odreenih problema i stoga su bili izloeni mogunosti da
ih nove spoznaje pobiju.
Glavni problem s kojim se suoavao Brouwerov intucionizam,
bio je kako stvarno izvesti rekonstrukciju matematike koju zah-

Na logiki pogon

tijeva njegov program i uvjeriti praktine matematiare da mogu

nastaviti raditi bez klasinog kontinuuma realnih brojeva i bez
zakona iskljuenja treeg, a da se ne boje opasnosti da e moda
izgubiti neke od svojih najvrednijih dragocjenosti. Usprkos tome,
intuicionistika matematika koju je Brouwer zaista i razvio patila
je od onoga to e Weyl kasnije nazvati "gotovo nepodnoljivom
nezgrapnou . . . " i napravila je jedva vidljive promjene.31 Iako se
Brouwer nikada nije odrekao svojih uvjerenja, osjeao se sve osam
ljenijim i posljednje je godine proveo u "potpuno bezrazlonim fi
nancijskim brigama i paranoidnom strahu od bankrota, proganja
nja i bolesti". Poginuo je 1966, u 85. godini ivota. Udario ga je auto
dok je prelazio cestu ispred svoje kue.32 Moda je najvea ironija u
cijeloj prii to to intucionizam ipak ivi, ne kako je to namjeravao
Brouwer, u vidu korigirane matematike prakse, ve kao istrai
vanje sustava formalne logike koji su nastali da bi realizirali neke
elemente njegovih ideja.33 Neki od tih sustava su zaista postali
temelj za raunalne programe koji izvode formalne zakljuke. 34
Sve je, naravno,_ poelo od glavnog problema Hilbertovog pro
grama, problema konzistentnosti aritmetike. Na tom su problemu
radili Ackermann i von Neumann i doli su do djelominih re
zultata, a vjerovalo se da e potpuni rezultat uslijediti nakon to
se usavri tehnika za njegovo rjeavanje. Godine 1928. Hilbert je
sa svojim studentom Ackermannom objavio maleni udbenik lo
gike. On se temeljio na Hilbertovim predavanjima (uz Bernaysa
kao asistenta) iz 1917. godine. U toj su knjizi postavljena dva pro
blema o temeljnoj logici Fregeovog Begriffsschrifta, o onome to se
kasnije nazvalo logika prvoga reda. Oba su problema ve due vre
mena bila u zraku, ali Hilbertov uvid da se sustave logike moe
promatrati iznutraomoguioje da ihse formulira preciznije. Jedan
od tih problema je bio dokazati da je logika prvog reda potpuna, u
tom smislu da bilo koju formulu, za koju znamo da je valjana kad je
promatramo. izvana, moemo unutar sustava izvesti iskljuivo po-

Poglavlje 5.

Hi Ibert stie

pomo

mou pravila iznesenih u udbeniku. Drugi problem, koji je postao

poznat kao Hilbertov Entscheidungsproblem, omoguio je metodu
kojom, ako imamo formulu logike prvog reda, moemo konanim
brojem definiranih i efektivnih koraka odrediti je li ta formula va
ljana. Kao to emo vidjeti u sedmom poglavlju, ova su dva pro
blema, posebno Entscheidnungsproblem, kao konkretni problemi
koje matematiari trebaju rijeiti, donijela u dvadeseto stoljee to
liko nade, o emu Leibniz u sedamnaestom nije mogao ni sanjati.
Hilbert je, takoer 1928. godine, odrao govor na Meunarod
nom kongresu matematiara u Bologni. Osim kad to nije bilo mo
gue zbog meunarodnih okolnosti, ti su se kongresi redovito
odravali svake etiri godine. Naravno, 1916. nije bilo kongresa.
Konferencije su se odravale 1920. i 1924, ali je poslijeratna ogor
enost bila tolika da Nijemci nisu bili pozvani. Upravo je Hilbert
zahtijevao da njemaki matematiari prihvate poziv da prisus
tvuju kongresu 1928, usprkos protivljenju ljudi poput Bieberbacha
(kasnije Nacista) i Brouwera. Oni su h*li da se sastanak bojkotira
i da to bude protest protiv Versailleskog sporazuma. Hilbert je u
svom govoru postavio problem formalnog sustava temeljenog na
primjeni pravila logike prvoga reda (u biti Fregeovih pravila) na
sustav aksioma prirodnih brojeva, koji je danas poznat kao Pe
anova aritmetika (po talijanskom logiaru Giuseppeu Peanu) ili
sustav PA. Hilbert je traio dokaz potpunosti za PA. To znai da
za svaki iskaz koji moemo izraziti u sustavu PA, u sustavu PA
moemo i dokazati da je istinit, odnosno neistinit. Rjeenje koje
je za ovaj problem dvije godine kasnije dao mladi logiar Kurt
GOde}, uope nije bilo onakvo kakvo je oekivao Hilbert, dapae
pokazalo se razornim za njegov program.

Na logiki pogon

Konani slom

Hilbertovu enu Kathe njegovi su biografi opisali kao mudru i

razumnu osobu, odanu pomagaicu svoga mua (mnoge njegove
radove prepisala je upravo ona), majku i osobu koja je dijelila
ivotnu mudrost mladim matematiarima za koje je dom Hilber
tovih uvijek bio otvoren. Hilbert je sebe smatrao svjetskim ovje
kom i domiljato je govorio kako je najbolji mogui odmor onaj
proveden s koleginom enom. Nikada se nije umarao od fler
tova i uvijek je koristio priliku da plee s lijepim mladim enama.
Njegove su "strasti" bile tako poznate da su se na roendanskim
veseljima pjevali improvizirani stihovi o njegovim "ljubavima" za
svako pojedino slovo abecede. Kad je na red dolo slovo "K" svi
su se zbunili. U tom trenutku Kathe je primijetila, "Pa mogli ste
se barem jednom sjetiti i mene". Na licu mjesta nastali su sljedei
stihovi (u vrlo slobodnom prijevodu):
Gott sei Dank
nicht so genau,
nimmt es Kathe
seine Frau.

Hvala budi Bogu

Ona se ne eli svaati
"Koga briga", kae Ka the
A ona mu je ena

Sin Franz neprestano je uznemirivao suprunike. Njegova izra

zita fizika slinost s ocem samo je naglaavala kako je ne prati i
slinost u mentalnoj sferi. Iako su se trudili praviti se da nije tako,
postalo je jasno da je Franz poremeeni mladi i na koncu ga je
bilo nuno smjestiti u instituciju. Otac je na tu tragediju reagirao
tvrdnjom da on vie nema sina, no majka se osjeala drugaije.
Godine 1929. svoja je vrata otvorilo prekrasno novo zdanje koje
je udomila GOttingenski matematiki institut. Sredstva su osigu
rali Rockefellerova zaklada i njemaka vlada. Taje velikim dijelom
bio rezultat umjene diplomacije Richarda Couranta. No, dani kad
je GOttingen bio svjetski centar matematikih istraivanja bili su

Poglavlje 5.

H i l bert stie

pomo

pri kraju. Godine 1930. Hilbert odlazi u mirovinu a Hermann

Weyl prihvaa ponudu da preuzme njegovo mjesto. Te je iste go
dine Hilbert bio nagraen dodjelom titule "poasnog graanina"
njegova rodnog grada Kmigsberga. Pozvan da odri govor te je
seni u KOnigsbergu na skupu znanstvenika i lijenika, Hilbert je
odabrao prikladno opu temu: Prirodna znanost i logika. U go
voru koji je obuhvaao razna podruja, naglasio je presudnu ulogu
koju matematikka ima u znanosti a logika u matematici. Uz sebi
svojstven optimizam, ustvrdio je da ne postoje nerjeivi problemi.
Zakljuio je rijeima:35
Wir milssen wissen
Wir werden wissen

(Moramo znati)
(Znat emo)

U KOnigsbergu se nekoliko dana prije Hilbertova govora, odra

vao simpozij o temeljima matematike. Predavai su bili Brouwe
rov student i poznavatelj njegova rada A. Heyting, filozof Rudolph
Carnap i John von Neumann. Von Neumann je predstavljao pro
gram Hilbertove teorije dokaza. Na diskusiji za okruglim stolom
kojom je zavrio taj dogaaj, jedan je srameljivi mladi imenom
Kurt GOdel (tema naeg sljedeeg poglavlja) onima koji su shva
tili koliko je to vano, najavio novo doba u istraivanjima temelja.
Von Neumann je odmah shvatio i zakljuio da je to kraj - Hilber
tov program ne moe uspjeti. Kad je Hilbert doznao za GOdelovu
najavu, njegova je prva reakcija bila bijes zbog onoga to je njemu
izgledalo kao otvoreni napad na njegovo "Wir werden wissen".
No, Bernays je opisao dostignua Hilbertove teorije dokaza u dva
velika sveska koja su se pojavila 1934. i 1939. godine i u njima je
GOdelov rad imao vanu ulogu.36
Hilbertov sedamdeseti roendan 1932. godine slavio se, kako i
dolikuje, u novoj zgradi Matematikog instituta. Bilo je zdravica,
glazbe i naravno plesa, a starac je veinu plesova proveo na po
diju. Te iste 1932. godine kriza je bila u punom zamahu, a Nacisti

N a logiki pogon

su jako napredovali u izborima za Reichstag. Sljedeeg sijenja

Hitler je imenovan kancelarom, a ubrzo je slijedio krah njemake
znanosti. idovima je bilo zabranjeno poduavati i oni su se is
eljavali jedan za drugim. Richard Courant je unato torne to je
sluio u njemakoj vojsci u Prvom svjetskom ratu, bio izgnan s
Matematikog instituta za koji je toliko puno napravio i zavrio
je na Sveuilitu u New Yorku gdje je na kraju osnovao novi ma
tematiki institut. Institut je nazvan po njemu, a bio je smjeten
u lijepoj zgradi u Greenwich Villageu u New Yorku. Iako je bio
"Arijevac" smatrao je da je situacija u Njemakoj nepodnoljiva i
prihvatio je mjesto na novom Institutu za napredna istraivanja u
Princetonu, zajedno s Albertom Einsteinom."
Izgleda da je Hilbert bio zbunjen novom politikom situacijom
- s jedne strane, govorio je protiv reima i kad je to postalo ve
oma opasno, a s druge strane nije shvaao da hvaljeni njemaki
pravni sustav ne moe zatititi pojedinca od samovoljnih napada.
Na jednom je skupu Hilbert pitao Blumenthala (svog prvog dok
toranta) koje kolegije predaje. Kad mu je ovaj rekao vie ne smije
drati predavanja, starac se razbjesnio ne mogavi shvatiti zato
Blumenthal ne poduzme pravne korake. Blumenthal je uspio otii
"Oba velika znanstvenika kasnih etrdesetih drala su predavanja kojima
sam imao sreu prisustvovati kao student. T<! predavanj< nisu bila primjeri
izvanrednog znanstvenog izlaganja, no to naravno nije bio niti cilj. Okupljali
smo se u Fuld Hallu, sjeditu Instituta za napredna istraivanja, eljni da
ujemo te legendarne ljude.
Hermann Weyl je trebao dati uvod u niz predavanja japanskog mate
matiara Kodaire. S njegovih se predavanja najbolje sjeam dobrohotnog
zadovoljstva s kojim je priao o matematikim idejama. Weylova preda
vanja nisu bila dobro organizirana, dok su Koda1rina bila uzor jasnog
matematikog izlaganja.
Einstein je na predavanju otkrio da se skup jednadbi za "jedinstvenu
teoriju polja" kojom se bavio, moe izvesti iz onoga to je zvao varijacijsko
naelo. Dok je pisao po ploi potpuno je izgubio osjeaj za vrijeme i stao je
tek nakon upozoreja J. Roberta Oppenheimera, ravnatelja Instituta.

Poglavlje 5. H i l bert stie

pomo

u Nizozemsku, ali kad su u nju upali Nijemci 1940, naao se u

klopci. Umro je 1940. u ozloglaenom getu u Theresienstadtu u
dananjoj ekoj Republici.
Hilbert je umro 1943, u jeku Drugog svjetskog rata. Kathe je
umrla dvije godine poslije. Na Hilbertovu nadgrobnom spome
niku stoje ove rijei:
Wir miissen wissen
Wir werden wissen

G odel re met i planove

U jesen 1952, nedugo nakon to smo moja ena Virginia i ja stigli

u Institut za napredna istraivanja u Princetonu, gdje smo trebali
ostati dvije godine, vozili smo se Ulicom Olden prema Institutu,
kad su nam se na putu isprijeila dva pos tarija mukarca koji su
polako i bezbrino hodali ispred naeg automobila. Vii je bio po
dosta neuredan, no drugi je bio besprijekorno obuen u poslovno
odijelo i nosio je aktovku. Dok sam ih paljivo zaobilazio, razaz
nali smo da su to bili Albert Einstein i Kurt Gi:idel. "Einstein i
njegov odvjetnik", duhovito je primijetila Virginia.
Dvojica dobrih prijatelja nisu se razlikovala samo po oblae
nju. Nakon predsjednikih izbora 1952. Einstein je izjavio: "G6del
je potpuno poludio . . . Glasao je za Eisenhowera."1 Liberalnom
Einsteinu bilo je nezamislivo da netko moe glasati za republi
kanca. Imali su razliite poglede i na temeljna filozofska pita
nja. Dok je stvarao specijalnu teoriju relativnosti, na Einsteina je
uecao skeptiki pozitivizam kojim je Ernst Mach napao uenje
Immanuela Kanta po kojem su nae predodbe o prostoru i vre
menu (iako objektivne) neovisne o iskustvenom zapaanju. GOde!
je poeo itati Kanta jo kao djeak i radovi klasinih njemakih
filozofa (posebno Leibniza) zanimali su ga do kraja ivota. U neo
bjavljenim rukopisima, koji su meu drugim papirima pronaeni
nakon njegove smrti, tvrdio je da je ispravno shvaena teorija
relativnosti zapravo potvrda nekih Kantovih stajalita o prirodi

Na logiki pogon

Kurt Godel

Poglavlje 6.

GOdel remeti planove

vremena.2 GOde! je obznanio da mu je upravo odbacivanje ideja

pozitivizma omoguilo da vidi veze koje su drugi logiari pre
vidjeli i tako doe do znaajnih otkria. Time je zapravo samo
ponovio prigovor Fregea i Cantora ogranienjima pozitivizma.3
Nakon GOdelove smrti 1978. godine u Beu je osnovano Drutvo
Kurta GOdela. Ono se bavi istraivanjima u logici i njoj srodnim
podrujima raunarstva. Skupovi tog drutva obino se odravaju
u Beu, ali se u kolovozu 1993. Drutvo sastalo u Brnu u ekoj
Republici. Tamo je 87 godina prije roen GOdel. Skup je imao
znanstveni karakter, ali se odrala i ceremonija u kojoj su gradske
vlasti Brna sveano otvorile komemorativnu plou na Gdelo
voj rodnoj kui. Dobro se sjeam tog dogaaja. Stajali smo pod
kiobranima na hladnoj ranojesenjoj kiici. Nakon neizostavnih
govora na ekom, lokalni sastav odjeven u ivopisne narodne
nonje, odsvirao je nekoliko glazbenih brojeva.
Kurt Gdel roen je 1906. godine u Brnu, koje je tada jo bilo
dio Austro-Ugarskog Carstva. Bertrand Russell je iz nekog razloga
vjerovao da je GOdel idov. Zapravo je majina obitelj bila pro
testantska, dok mu je otac nominalno pripadao starokatolicima,
ali ni jedno ni drugo nisu redovito ili u crkvu. Kurt se kolovao
iskljuivo u njemakim kolama. Bio je vrlo pedantan i nije nita
htio bacati pa danas imamo neuobiajeno potpunu sliku o nje
govom osnovnokolskom obrazovanju. Svjedodbe pokazuju da
je dobivao najbolje ocjene iz svih predmeta, a radne biljenice su
dokaz da je puno vjebao. Kad mu je bilo osam godina, Kurt je do
bio reumatinu groznicu i postao doivotni hipohondar. Njegov
stariji brat Rudolf je izjavio da je Kurt jo kao djeak pokazivao
znakove mentalne nestabilnosti.4
Raspadom Austro-Ugarskog Carstva nakon Prvog svjetskog
rata, obitelj GOdel postala je dio velike njemake manjine u no
voosnovanoj ehoslovakoj. U Beu se govorilo njemaki, bio je
samo stotinjak kilometara udaljen od Brna i imao je kvalitetno

Na logiki pogon

sveuilite. Ubrzo je privukao Rudolfa i Kurta. Nakon strogog

srednjokolskog obrazovanja u Brnu i s gotovo besprijekornom
svjedodbom, Kurt se u jesen 1924. preselio u Be. ivio je u stanu
s Rudolfom koji se bio doselio neto prije kao student medicine.
Iako je Kurtova prvotna zamisao bila studirati fiziku, ljepota struk
tura nekih cijelih brojeva koje je otkrio u predavanjima o teoriji
brojeva, uvjerila ga je da je matematika njegov pravi poziv.
Austrijska Republika je nastala na ruevinama Austro-Ugar
skog Carstva krajem Prvog svjetskog rata. Trajala je svega dvade
set godina, a onda je 1938. pripojena nacistikoj Njemakoj. To su
bile godine estokih nereda i nacija je esto bila na rubu graan
skog rata izmeu bekih "crvenih", odnosno socijaldemokrata i
duboko konzervativne unutranjosti. U tako burnom okruenju
cvao je poznati Beki krug. U radu Whiteheada i Russella razraen
je umjetni jezik matematike u kojem se dokazi teorema mogu pot
puno prikazati jedino simbolikim formalnim operacijama. Krug
je 1924. godine osnovala grupa filozofa i znanstvenika koji su nas
tavljali empiristiko pozitivistiku tradiciju Macha i Helmholtza.
Kao to smo spomenuli u etvrtom poglavlju, Cantor i Frege su
estoko napadali upravo te ideje. U Krugu su prezirali tradici
onalnu metafiziku i vjerovali su da je vaan cilj filozofije razvitak
i istraivanje simbolikih sustava poput Whitehead-Russellovog,
koji bi obuhvatio ne samo matematiku ve i empirijske znanosti.
Osnivaa, Moritza Schlicka, 1936. godine ubio je mentalno pore
meeni bivi student, to su nacisti pripisali njegovim navodno
ljeviarskim stajalitima. Krugu su pripadali mnogi vani ljudi,
kao to su Rudolf Carnap, koji je studirao s Fregeom i Hans Hahn
koji je kasnije bio GOdelov najvaniji uitelj.
'Carnap je doktorirao na Sveuilitu u Jeni, gdje je bio Fregeov student. Bio je
vodea linost filozofske struje zvane logiki pozitivizam. Od 1935. je radio na
amerikim sveuilitima, prvo na Sveuilitu u Chicagu, a onda na U.C.LA.
Hans Hahn je bio mentor Gdelove disertacije, zna<jno je doprinio razli-

Poglavlje 6.

GOdel remeti planove

Povratak Kroneckerovog duha

Bertrand Russell je ideje o temeljima matematike konkretizirao u

golemoj knjizi od tri sveska Principia Mathematica, a njegov sjajni,
donkihotski student Ludwig Wittgenstein svoje je ideje predsta
vio svijetu u tankom Tractatusu Logico-Philosophicusu na svega 75
stranica. Na sastancima Bekog kruga stalno se polemizirala o ide
jama ove dvojice filozofa. GOde! je te sastanke poeo posjeivati
1926. godine na poziv svog uitelja Hansa Hahna i nije se sla
gao s mnogim stvarima koje je tamo uo. Usprkos tome, aroban
spoj Russellovog dokaza da formalni logiki sustav moe obuhva
titi itavu matematiku i Wittgensteinova naglaavanja problema
jezika unutar jezika, svakako su utjecali na smjer istraivanja mla
dog GOdela. U tim Wittgensteinovim preokupacijama odzvanjao
je Hilbertov stav da formalni logiki sustavi mogu predstavljati
samo matematiko zakljuivanje iznutra, ali da ih se pomou ma
tematikih metoda moe promatrati i izvana.
U predavanjima iz logike koja je drao u GOttingenu GOde! pri
hvaa temeljna pravila logike dedukcije koja je postavio Frege
u svom Begriffsschriftu, a koja su konkretizirali Russell i White
head u Principia Mathematica. U priruniku iz logike iz 1928. (koji
su napisali G6del i njegov student Wilhelm Ackermann), Hilbert
je postavio pitanje postoje li praznine u tim pravilima, odnosno
deduktivni zakljuci koji bi trebali biti ispravni, ali za koje posto
jea pravila nisu dovoljna da bi se iz premisa dobila konkluzija.
Vjerovao je da nema takvih praznina, ali je htio dokaz da je tomu
tako, odnosno da su pravila zaista potpuna. Upravo je taj problem
GOdel izabrao za svoju disertaciju. Iako je on odmah uspio dobiti
rezultat koji je traio Hilbert, cijela ta situacija bila je pomalo iro
nina. Tehnike koje je koristio GOdel bile su uglavnom poznate
ondanjim logiarima, no kao to emo vidjeti, ruke su im bile
itim granama matematike, a zanimala ga je i filozofska problematika.

Na log1k1 pogon

vezane kako utjecajem Brouwer-Weylovih ogranienja tako i time

to ih je Hilbert preutno prihvaao kao ispravne u metama tema
tikim istraivanjima.
Logika dedukcija kree od premisa prema konkluziji. Kad se
sluimo Frege-Russell-Hilbertovom simbolikom logikom, svaka
premisa kao i konkluzija prikazani su logikom formulom, to se
svodi na niz simbola.5 Neki od tih simbola oznauju logike poj
move, neki su znakovi interpunkcije, a neki su jednostavno ka
rakteristini za dotino podruje. Evo primjera logikog zakljuka
u kojem su prva dva reda premise, a trei je konkluzija.
Svatko tko voli je sretan.
John voli Mary.
John je sretan.
Koristei logiki simbolizam koji smo uveli u treem poglavlju,
moemo ovo prevesti u jezik logike na sljedei nain:
(Vx)((3y)(V(x, y)

S(x))

()

V(J, M)

---sm
U ovom zakljuku koristimo logike simbole :>, V, i 3, ijih zna
enja emo se prisjetiti u sljedeoj tablici:
:>
V
3

ako . . . , onda . .
svaki
neki

Slova x, y slue kao vanja b/e koje (poput zamjenica) zamjenjuju

proizvoljne jedinke zadane populacije. Drugi simboli V, S, J i M
imaju znaenja koja su za dotino podruje vana na sljedei nain:

Poglavlje 6.

GOdel remeti planove

V = relacija voljenja
S = svojstvo bivanja sretnim
J = john

M = Mary
Dakle, taj zakljuak moemo itati na sljedei nain:
Za svako x, ako postoji neko y takvo da ako x voli y,
onda je x sretan.
John voli Mary.
John je sretan
Kad kaemo ovaj zakljuak je valjan, to znai sljedee: bez obzira na
to koje predmete izaberemo, bez obzira na veze meu tim pred
metima koje predstavljamo slovom V, bez obzira na obiljeja tih
predmeta koja predstavljamo slovom S i bez obzira koje predmete
izaberemo oznaiti slovima ] i M, dok god su te dvije premise
istinite, istinita e biti i njihova konkluzija. Da bismo pojasnili to
znai da je zakljuak valjan, pomoi e nam jedna druga interpre
tacija simboliki istog zakljuka, ali razliitoga sadraja:
Grabeljivci su brzi.
Jastrebovi su grabeljivci mieva.
Jastrebovi su brzi.
Da bismo jasnije vidjeli da i ovaj primjer spada pod simboliki
zakljuak (*), moemo uzeti da varijable x, y oznauju proizvoljne
vrste sisavaca, a ostala slova interpretirati na sljedei nain:
V = relacija grabeljivca i plijena
S = svojstvo brzine
J = jastrebovi

M = mievi

Na logiki pogon

Dakle, ovaj simboliki zakljuak moemo itati:

Za svako x, ako postoji y takav da je x grabeljivac y-a,
onda je x brz.
Jastrebovi su grabeljivci mieva.
Jastrebovi su brzi.
Hilbert je traio dokaz da za svaki valjani zakljuak kakav
smo upravo opisali, za konkluziju izvedenu iz premisa pomou
Frege---Russell-Hilbertovih pravila, postoji dokaz koji se provodi
korak po korak. Drugim rijeima, Hilbert je traio dokaz da ako
predloeni zakljuak ima svojstvo da
za svaku moguu interpretaciju slova iz formula, uz istinite premise,
konkluzija takoer bude istinita,
onda moemo koristiti Frege---Russell-Hilbertova pravila da bismo
od premisa doli do konkluzije. U svojoj doktorskoj disertaciji
GOdel je uspio dati ono to je Hilbert traio.
GOdel je svoj dokaz objasnio direktno i jasno, a takve su bile i
njegove naredne publikacije. Iako su GOdelovi radovi predstav
ljali golemo dostignue ija je golema vanost postala jasnija tek
s vremenom, u njegovim metodama nije bilo puno novina. One
su bile poznate ondanjim logiarima. Zato se moemo s pravom
upitati kako to da se moni tim Hilberta, Ackermana i Bernaysa
nije uspio probiti do dokaza. Sam GOdel je nakon nekoliko go
dina objasnio da je taj teorem bio "gotovo trivijalna posljedica"
rezultata rada norvekog logiara Thoralfa Skolema, koji se po
javio 1923, est godina prije GOdelove disertacije (iako vjerojatno
ni GOde! ni njegov mentor nisu bili upoznati s njim). U jednom
pismu iz 1967. GOdel se osvre na dvadesete godine i kae da je
"sljepoa
logiara uistinu iznenaujua". Ali, dodao je:

Poglavlje 6.

Gi:idel remeti planove

Mislim da to nije teko objasniti. Naime, u to vrijeme nije postojao

nuni epistemoloki pristup metamatematici i zakljuivanju o
beskonanom.6
Zbog Brouwer-Weylovih kritika razmiljanja o beskonanom (o
kojoj smo raspravljali u prolom poglavlju) i Hilbertove definicije
metamatematike koja doputa samo zakljuivanje o konanom,
prihvaalo se, barem preutno, da istraivanje formalnih logikih
sustava izvana mora biti ogranieno na konane metode protiv
kojih se Brouwer nije mogao buniti? Ali, GOdelov teorem o pot
punosti ne moe se dokazati samo konanim metodama. GOdel je
ovako objasnio zato su beskonane metode prikladne u ovom slu
aju, pritom se suprotstavljajui ciljevima Hilbertovog programa
i njegovim metodolokim ogranienjima:
. . . uzrok razmatranog problema nije bio spor oko temelja mate
matike (kao to je to bio sluaj, na primjer, s problemom konzis
tentnosti matematike); i da nikada nije bilo sumnje da je "naivna"
matematika ispravna u pogledu njezina sadraja, taj se problem
mogao smisleno postaviti i unutar takve naivne matematike (za
razliku od recimo problema konzistentnosti) i to je razlog zbog ko
jeg ogranitavanje dokaznih sredstava, tini se, nije nita nunije za ovaj
problem nego za bilo koji drugi matematitki problem.8 [kurziv dodan]
GOde! je, dakle, prihvatio Hilbertova ogranienja pri upotrebi ko
nanih metoda u istraivanjima koja su se bavila osiguravanjem
temelja matematike, ali nije vidio razloga da prihvati ista ograni
enja u matematikoj logici.
Neodluivi iskazi

Drugi problem s poznatog Hilbertovog popisa iz 1900. godine tra

io je dokaz konzistentnosti aritmetike realnih brojeva. Tada nitko
nije imao pojma kakav bi mogao biti taj dokaz, a posebno kako

Na logiki pogon

izbjei zamku cirkularnosti, to jest izbjei da se u dokazu upotri

jebe iste one metode koje tek treba dokazati. Kao to smo vidjeli
u prolom poglavlju, Hilbert je predstavio svoj program metama
tema tike. Da bismo dokazali konzistentnost aksioma oni trebaju
biti obuhvaeni sustavom formalne logike u kojem je dokaz samo
konaan broj simbola koji su rasporeeni na odreeni nain. Stoga
je dokaz da iz ovog sustava ne moemo izvesti nijedno proturjeje
izvediv uz pomo onoga to Hilbert naziva konanim metodama,
a one su jo ogranienije od onoga to bi dopustio Brouwer. GOdel
se poeo baviti tim problemima nakon to je zavrio doktorsku
disertaciju. Tada je izgledalo da e Hilbertov program uspjeti.
Na Meunarodnom kongresu u Bologni 1928. Hilbert je govo
rio o sustavu koji obuhvaa temeljnu teoriju prirodnih brojeva l,
2, 3, . . . - danas taj sustav zovemo Peanova aritmetika (PA). U
vrijeme kad je Gi:idel poeo razmiljati o Hilbertovu programu,
Hilbertov student Ackermann i J ahn von Neumann sve su se vie
pribliavali dokazu konane konzistentnosti za PA. Obojica su
nala dokaze za ogranieni podsustav PA-a i smatralo se da samo
tehnike potekoe, koje e uskoro biti prevladane, prijee daljnji
napredak. I sam G6del je vjerojatno smatrao da je tomu tako. Bilo
kako bilo, on je htio dokazati konzistentnost monijih sustava u
odnosu na PA. Ve je postojalo puno dokaza relativne konzistent
nosti pa je ova G6delova ideja bila prirodna. On se nadao da e
konzistentnost monih sustava, koji su prikladni za aritmetiku re
alnih brojeva, konanim metodama moi svesti na konzistentnost
sustava PA. To je zapravo bio nastavak Hilbertova puta: Hilbert je
sveo konzistentnost euklidske geometrije na konzistentnost arit
metike realnih brojeva, a GOdel pokuao napraviti sljedei korak
u redukciji. Da je Gi:idel uspio, dokaz konzistentnosti sustava PA
koji su dali Hilbertovi nasljednici automatski bi bio osigurao i do
kaz konzistentnosti aritmetike realnih brojeva, ime bi Hilbertov
drugi problem bio rijeen. No, nije bilo sueno da tako doista i

Poglavlje 6.

GOdel remeti planove

bude. Ne samo da GOdel nije uspio u svom pokuaju, ve je do

kazao da nije ni mogao uspjeti! Na koncu, umjesto da je pomogao
zatititi matematiku od Brouwer-Weylove kritike emu se oito
nadao, on je zapravo pokopao Hilbertov program.
Dok se bavio tim problemima, ponovno razmislio o tome to
znai promatrati formalni logiki sustav izvana, a to iznutra. Ru
ssell i Whitehead su prilino uvjerljivo pokazali da je svu uobia
jenu matematiku mogue razviti unutar takvog sustava. Hilbert je
u svojoj metamatematici predlagao koritenje matematikih me
toda (naravno znatno ogranienih) za prouavanje takvih sustava
izvana. Zato se onda i sama metamatematika ne moe razviti
unutar formalnog logikog sustava? Promatrani izvana, takvi sus
tavi sadre veze meu nizovima simbola. Iznutra, oni mogu iz
raziti tvrdnje o razliitim matematikim predmetima ukljuujui
i prirodne brojeve. tovie, nije se teko dosjetiti naina na koje se
nizovi simbola mogu kodirati prirodnim brojevima. Aha! Pomou
takvih kodova ono vanjsko se moe smjestiti unutra. Da bismo pokazali
kako se koriste takvi kodovi, pogledajmo jo jedanput kako smo
simboliki napisali premisu "svatko tko voli je sretan":
(Vx)((3y)(V(x, y) ::> S(x))

(t)

Ovdje imamo niz od deset simbola poredanih na odreeni nain:

,

::>

Tu moemo koristiti jednostavan sustav kodiranja u kojem svaki

simbol zamjenjujemo jednom od decimalnih znamenki, primjerice
na sljedei nain:
V S :J V 3 x
l

N a logiki pogon

Ako simbole iz (t) zamijenimo znamenkama, dobivamo kodni broj

846988579186079328699.
Treba primijetiti da je jednako lako doi od niza simbola prema
broju koji je njegov kOd, kao i ii u suprotnom smjeru. Naravno
da kad imamo vie od deset simbola moramo koristiti drugaije
kodiranje, no to ne predstavlja potekou. Ako, na primjer, svaki
simbol kodiramo parom decimalnih znamenki, moemo pokriti
do stotinu simbola. Vrlo sline metode moemo primijeniti na bilo
koji formalni logiki sustav i to tako da se razliiti izrazi takvih
sustava (od kojih izvana sve moemo prikazati kao niz simbola)
mogu kodirati pomou prirodnih brojeva.9
GOdel je jasno vidio kako moemo koristiti kodove za razvoj me
tama tematike formalnih sustava logike unutar samih tih sustava.
Dok je o tome razmiljao, uvidio je da misli one misli koje su upu
tama Bekog kruga bile strogo zabranjene. Shvatio je da postoje is
kazi koji se, promatrani unutar takvih sustava mogu smatrati isti
nitima, ali se unutar njih ne mogu dokazati. Za mnoge pripadnike
Bekog kruga, bilo kakav pojam matematike istine drukiji od
dokazivosti bila je besmislica, himera idealistike metafizike. Neo
ptereen takvim uvjerenjima, GOde! je doao do sjajnog zakljuka
da je zapravo upravo suprotno; ne samo da smislen pojam mate
matike istine postoji, nego njegov opseg nadilazi ono to se moe
dokazati u bilo kojem formalnom sustavu. Taj se zakljuak odnosi
na irok spektar formalnih logikih sustava, od razmjerno slabih
kakav je PA do sustava kakav je PM iz Whitehead-Russellove
knjige Principia Mathematica, koji u sebi sadri svu mo klasine
matematike. U svakom od tih sustava postoje istiniti iskazi koji
se u tom sustavu mogu izraziti, ali se u njemu ne mogu dokazati.
GOde! je odluio pokazati svoje rezultate za PM u sjajnom radu
Oformalno neodluivim stavcima Principia Mathematica i srodnih sus-

Poglavlje 6.

GOdel remeti planove

tava (1931), ime je pokazao da nema nade da e i snani logiki

sustavi moi u cijelosti obuhvatiti matematiku istinu.1 0
Kljuni korak Gi:idelova dokaza bio je pokazati da je svojstvo pri
rodnog broja da je on kOd iskaza dokazivog u PM, i samo mogue izraziti
u PM. Koristei ht injenicu, mogao je napraviti takve iskaze u sus
tavu PM da svatko tko zna koji kod je upotrebljen, moe potvrditi
da neki iskaz nije mogue dokazati u sustavu PM. To znai da on
moe iznijeti iskaz A koji, kad ga se dekodira, potvruje da neki
iskaz B nije mogue dokazati u sustavu PM. Nadalje, netko tko
nije upoznat s kodom bi, promatrajui A, vidio niz simbola koji
izraavaju neki zamren i tajnovit iskaz o prirodnim brojevima.
Ako upotrijebimo kd, tajna nestaje: A izraava iskaz da neki niz
simbola B predstavlja iskaz koji nije mogue dokazati u sustavu
PM. Obino su A i B razliiti iskazi. Gi:idel je pitao: a to ako su isti?
Da je to mogue, pokazao je pomou matematikog trika koji je
nauio od Georga Cantora: dijagonalne metode. Uz pomo tog trika,
vidimo da su iskaz za koji je potvreno da nije dokaziv i iskaz koji
to potvruje, zapravo jedan te isti. Drugim rijeima, GOdel je shva
tio kako formulirati jedan izvanredan iskaz koji emo nazvati U.
On ima sljedea svojstva:

U kae da odreeni iskaz nije mogue dokazati u PM.

Taj iskaz je upravo sam U.

Dakle, U kae: " U nije mogue dokazati u PM."

U Bekom krugu smatralo se da je jedini pojam "istine" koji ima

smisla za iskaze izraene u sustavu poput PM-a pojam dokazivosti
prema pravilima sustava. Svojstva ovog iskaza U ine to uvjerenje
neodrivim. Ako smo voljni prihvatiti da PM ne lae i da je sve to
je dokazano u sustavu PM zapravo istina1 1 onda moemo vidjeti
da je iskaz U istinit, ali nedokaziv u sustavu PM:

Na logiki pogon

l. Iskaz U je istinit. Pretpostavimo da je neistinit. Ono to tvrdi

U je onda neistina. Dakle, U ne bi smio biti nedokaziv i mo

rao bi biti dokaziv i stoga istinit. To proturjei pretpostavci
da je iskaz U neistinit. Dakle, U mora biti istinit.
2. Iskaz U mje dokaziv u sustavu PM. Budui da je istinit, ono
to tvrdi mora biti istinito i stoga to nije dokazivo u PM.
3. Negacija iskaza U, koju piemo -,U, nije dokaziva u sustavu PM.
Kako je iskaz U istinit, iskaz ..., u mora biti neistinit i stoga

takoder nedokaziv u sustavu PM.

Kako bi se istaknulo da iskaz U ima svojstvo da ni on ni njegova
negacija nisu dokazivi u sustavu PM, takav iskaz naziva se neod
luivim. No, moramo ponovo naglasiti da se ta neodluivost tie
samo dokazivosti unutar sustava. Promatrano izvan sustava, jasno
je da je U istinit.12
Time dolazimo do jedne zagonetke. Znamo da je iskaz U istinit,
iako je nedokaziv u suatavu PM. Sustav PM obuhvaa itavu
uobiajenu matematiku. Ako je tako, zato onda unutar PM-a nije
mogue izvesti dokaz da je U istinit? GOdel je shvatio da je to
zamalo mogue izvesti, ali da postoji jedan tos. Unutar sustava
PM moe se dokazati sljedei iskaz:
Ako je PM konzistentan, onda U.
Dakle, samo dodatna pretpostavka da je PM konzistentan prijei
dokaz za U unutar PM-a. Budui da znamo da U ne moemo
dokazati unutar PM-a, moramo zakljuiti da se konzistentnost
za PM ne moe dokazati unutar sustava PM. Pod pritiskom Hil
bertovog programa, ipak je dokazano da su sustavi poput PM-a
konzistentni i to pomou konanih metoda za koje se smatralo da
ine vrlo skroman podskup onih metoda koje su nam na raspola
ganju u sustavu PM. GOdel je dokazao da ak ni sva raspoloiva

Poglavlje 6.

GOde! remeti planove

sredstva sustava PM nisu dovoljna da bi se dokazala konzistent

nost samog sustava PM. Dakle, barem onakav kakav je izvorno
zamiljen, Hilbertov program je mrtav!13
Kurt GOdel, programer

Realizacija same fizike naprave koja bi sluila kao openamjen

sko raunalo koje procesira informacije i moe se programirati,
1930. godine bila je jo desetljeima daleko. No, netko tko da
nas poznaje moderne programske jezike u GOdelovim radovima
o neodluivosti napisanim te godine, vidio bi slijed od etrdeset
i pet numeriranih formula vrlo slinih raunalnom programu. Ta
slinost nije sluajna. Dok je dokazivao da se svojstvo biti kOd
dokaza u sustavu PM moe izraziti unutar sustava PM, Gi:idel
se bavio mnogim problemima kojima e se kasnije susretati pisci
programskih jezika i drugi raunalni programeri. Na osnovnoj
razini, moderna raunala mogu izvoditi samo jednostavne ope
racije s kratkim nizovima nula i jedinica. Stvaraoci takozvanih
viih programskih jezika imaju zadatak ponuditi programerima
izraze koji obuhvaaju vrlo sloene operacije s kojima oni ele ra
diti. Da bi raunalo moglo izvesti program koji sadri te izraze,
oni se moraju prevesti u strojni jezik, odnosno u detaljan ispis os
novnih operacija potreban da bi ih se program izvrio. Taj posao
rade posebni programi za prevoenje, koje nazivamo interpretori,
odnosno kompilatori.
Osnova Gi:idelovog dokaza o postojanju neodluivih iskaza je
injenica da se dokazivost u PM moe izraziti u samom sustavu
Interpretor prevodi korake programi! jedan po jediln u jezik stroja. On prvo
izvri jedrm korak, a onda prelazi na sljedei. Kompilator prevodi itav pro
gram u jezik stroja. Program strojnog jezik< koji je mstao ovim drugim nil
inom prevoenj< moe raditi samostalno, bez d<ljnjc pomoi kompilatoril.
Gotovo sav komercijalni softver proizveli su kompilatori.

Na logiki pogon

PM. GOdel je dobro znao da e svoje revolucionarne rezultate pred

staviti veoma skeptinoj publici i htio je ukloniti svaku sumnju.
Stoga se suoio sa sljedeim problemom: kako sloene operacije
s kodovima nizova simbola, koji odgovaraju aksiomima i pravi
lima zakljuivanja za PM promatranima izvan sustava, rastaviti na
jednostavnije i preoblikovati ih u izraze napisane u simbolikom
jeziku sustava PM. Da bi rijeio taj problem, stvorio je poseban
jezik u kojem se korak po korak mogu razviti potrebne opera
cije.14 Svaki korak sastojao se od definicije operacije s brojevima
koja, posredstvom koda kojeg je GOdel upotrebljavao, odgovara
paralelnoj operaciji s izrazima sustava PM. Definicije su bile izra
ene u Godelovu posebnom jeziku, i to pomou izraza koji su ve
definirani u prethodnim koracima. Taj poseban jezik bio je osmi
ljen tako da se operacije uvedene takvom definicijom garantirano
mogu izraziti unutar sustava PM.
Izvjesno je da je ve Leibniz predloio stvaranje preciznog
umjetnog jezika u kojem bi velik dio ljudskog miljenja bio sve
den na raunanje. Frege je u Begriffsschriftu zaista i pokazao kako
se moe obuhvatiti uobiajeno logiko razmiljanje matematiara.
Whitehead i Russell su uspjeli pretvoriti zbiljsku matematiku u
umjetni jezik logike. Hilbert je predloio metamatema tiko pro
uavanje takvih jezika. No, tek je GOdel pokazao kako se te mate
matike pojmove moe ugraditi u same jezike.15
Osim to je stvorio neodluivi iskaz U, GOdel je htio pokazati
da za formuliranje tog iskaza nisu potrebni neobini matematiki
pojmovi. U tu mu je svrhu posluio teorem iz elementarne teorije
brojeva poznat kao kineski teorem ostatka, koji bi pokazao da se
sve operacije koje je mogue izraziti u njegovu posebnom jeziku
isto tako mogu izraziti u temeljnom jeziku aritmetike prirodnih
brojeva.16 Iz toga slijedi da se i sam neodluiv iskaz U moe izraziti
u tom temeljnom jeziku. To je zapravo znailo da U moemo napi
sati rjenikom koji doputa samo varijable ije su vrijednosti bilo

Poglavlje 6.

GOdel remeti planove

koji prirodni broj, arihnetike operacije + i x, simbol = i osnovne

operacije Fregeove logike koje danas piemo kao , ::>, A, v, 3 i V.
Izvanredan zakljuak je bio da se, ak i s tako malenim rjenikom
mogu stvarati iskazi koji su neodluivi u sustavu PM.
Konferencija u KOnigsbergu

Dvadesetetverogodinji Kurt G6del 26. kolovoza 1930. u Reich

srat Cafeu u Beu priao je Rudolphu Camapu o Konferenciji o
epistemologiji egzaktnih znanosti, koja se trebala odrati u K6nig
sbergu za deset dana. Camap, gotovo etrdesetgodinjak, vodea
linost Bekog kruga, trebao je odrati glavno predavanje o lo
gicistikom programu za temelje matematike, koji je svoju punu
realizaciju doivio u Principia Mathematica Whiteheada i Russella.
Camapove biljeke otkrivaju da mu je GOde! govorio o svom sen
zacionalnom otkriu o tome da postoje iskazi o prirodnim bro
jevima koji su neodluivi u sustavu Principia Matl1ematica. Ta su
dva logiara (skupa s drugim sudionicima Konferencije) zajedno
putovala u KOnigsberg. Prvog dana Konferencije na rasporedu su
bila tri predavanja o temeljima matematike od po sat vremena.
Camap je poeo govorom o logicizmu i nije spomenuo Godelove
nove rezultate. Nakon Camapa slijedio je A. Heyting, student
L. E. J. Brouwera koji je govorio o Brouwerovu intuicionizmu. Po
sljednje predavanje dana bilo je ono Johna von Neumanna, a tema
je bio Hilbertov program.17
Drugog dana uz jo tri predavanja koja su trajala po vie od
sat vremena, na rasporedu su bile i tri prezentacije od dvadeset
minuta, ukljuujui i onu GOdelovu o njegovoj doktorskoj diserta
ciji odnosno o potpunosti Fregeovih pravila. Godelova je senzacija
dola treeg dana, za vrijeme diskusije za okruglim stolom o teme
ljima matematike. Poeo je prilino dugom probnom diskusijom
o tome to bi sustavi poput PM-a dobili od dokaza o konzistent-

Na logiki pogon

nosti. Tvrdio je da je usprkos tome to za takav sustav znamo da je

konzistentan, mogue u tom sustavu dokazati iskaz o prirodnim
brojevima koji promatran iznutra moe biti neistinit. Dakle, puka
konzistentnost formalnog sustava ne jami da je ono to je u tom
sustavu dokazano ujedno i tono. GOdela je pozitivan komentar
von Neumanna oito ohrabrio da nastavi. Tvrdio je da ako pret
postavimo da su sustavi poput PM-a konzistentni "moemo ak
dati i primjere iskaza" u uobiajenom aritmetikom obliku koji
jesu istiniti, ali nisu dokazivi u takvom sustavu. "Stoga", nasta
vio je, ako sustavu PM "dodamo negaciju tih iskaza", dobit emo
konzistentan sustav u kojem moemo dokazati neistinit iskaz.18
John von Neumann je oito odmah shvatio vanost onoga to je
napravio GOdel i traio je da ga se ne ukljui u diskusiju na kraju
sastanka. Nema potvrde o tome da je bilo tko drugi shvatio to se
dogodilo. Von Neumann je nastavio razmiljati o toj problematici
i shvatio je da (zbog gore objanjenih razloga) iz GOdelovih rezul
tata slijedi da je sama konzistentnost nedokaziva pa je zakljuio da
je to kraj Hilbertovog programa. Kad je stiglo von Neumannova
pismo koje je sadravalo tu informaciju, GOde! je ve dao obja
viti svoj rad s istim zakljukom. Von Neumann je poslao pismo u
kojem se zahvalio GOde!u to je ve tiskao rad i moda pomalo a
losno dodao: "Budui ste vi utvrdili nedokazivost konzistentnosti
kao prirodan nastavak i produbljivanje vaih ranijih rezultata, ja
naravno neu objavljivati na tu temu"Y Logika i temelji matema
tike bili su jedan od vanih von Neumannovih interesa. Postao je
dobar GOdelov prijatelj, puno je predavao o njegovu radu i go
vorio je o njemu kao o najveem logiaru nakon Aristotela. 20 No,
on sam se prestao baviti logikom. Vie od desetljea kasnije vra
tio mu se interes za logiku, ali za logiku utjelovljenu u hardveru:
svenamjenskom digitalnom raunalu.
Jedan von Neumannov suradnik u svojim je kasnijim radovima
ispriao zabavnu priu o tome kako je von Neumann opisivao

Poglavlje 6.

GOdel remeti planove

svoje pokuaje da dokae konzistentnost u aritmetici:

Na kraju radnog dana [von Neumann] bi otiao u krevet i esto
bi ga nou budile nove spoznaje. . . . Ovaj put bio je zaokupljen
pokuajem da doe do dokaza [o konzistentnosti aritmetike] i
nije uspio! Jedne noi sanjao je kako nadii tu potekou i u
snu je uznapredovao u dokazu . . . . Sljedeeg je jutra ponovno
bezuspjeno pokuavao, a te se noi vratio u krevet i usnuo je
san. Vidio je izlaz iz potekoe, ali kad je ustao . . . shvatio je da
problem jo uvijek postoji.
Sve bi ispalo drugaije, alio se von Neumann, da sam sanjao i te
tree noi!21
Konferencija na kojoj je GOde! izbacio svoju bombu bila je samo
dodatak glavnom dogaaju koji se tog ljedna odvijao u KOnigs
bergu, a to je bio sastanak Drutva njemakih znanstvenika i li
jenika. Poetno predavanje imao je David Hilbert, dan nakon
okruglog stola. Tom je prigodom Hilbert izrekao slogan koji jo
stoji na njegovoj nadgrobnoj ploi, a u kojem je izrazio vjeru da
na sva matematika pitanja moramo nai odgovore i da emo ih
sigurno i nai: wir mii.ssen wissen, wir werden wissen [moramo znati,
znat emo]. GOdelov teorem nepotpunosti pokazuje da ako ma
tematiku ograniimo na ono to je mogue obuhvatiti posebnim
formalnim sustavom poput PM-a, Hilbertova je vjera uzaludna.
U svakom formalizmu uvijek e biti matematikih pitanja koja
nadilaze. S druge strane, svako takvo pitanje u naelu vodi ka
snanijem sustavu koji omoguuje rjeenje tog problema. Moemo
zamisliti hijerarhiju sve jaih i jaih sustava, koji omoguuju da
odluimo ono to je u slabijim sustavima neodluiva. Iako je sve to
nepobitno u teoriji, pitanje je u kojoj mjeri e to ikada postati stvar
matematike prakse. GOdel je ostavio matematiarima u nasljee
zadatak da naue upotrebljavati te jae sustave pri rjeavanju tvr
dokornih problema. Iako su neki hrabri istraivai radili u tom

Na logiki pogon

smjeru, veina ih nita ne zna o tim problemima, a neki strunjaci

prema njima su vrlo skeptini.22
ljubav i mrnja

GOdelova kolegica iz studentskih dana, Olga Taussky-Todd, koja

je kasnije postala istaknuta teoretiarka brojeva, izvijestila nas je
o tome da su studenti dobro prepoznavali GOdelove sposobnosti
i kad je neki student imao potekoe, Gode! je uvijek bio voljan
pomoi. Ispriala je sljedeu zabavnu anegdotu:
Nema sumnje da je GOde! volio pripadnice suprotnog spola i on
to nije tajio. . . . Radila sam u jednoj maloj sobici na Fakultetu,
izvan knjinice Odsjeka za matematiku. Vrata su se otvorila i
ula je malena, vrlo mlad<l djevojk<l. Bil<l je zgodn<l . . . i nosila je
lijepu i neobinu ljetnu haljinu. Ubrzo je uao Kurt. Ona je ustala
i zajedno su izili. Vidjelo se da se Kurt pravi vaan pred njom.23
Gi:idel je svoju buduu ivotnu suputnicu Adelu sreo dok je studi
rao, deset godina prije nego su se vjenali. Ona je tada bila udana
za svog prvog mua i radila je kao plesaica: Njezini roditelji
vjerojatno nisu bili zadovoljni kerinim izborom - ne samo to
je bila est godina starija od Kurta, nego je bila i rimokatolkinja.
Plesaice u Beu, s pravom ili ne, bio je glas da se od njih za malo
novca mogu dobiti seksualne usluge.24 Moda je zato Kurt bio
prilino oprezan u pogledu svoje veze s Adelom, ini se prisne
i intimne ve neko vrijeme prije vjenanja. Samo vjenanje izne
nadilo je Gi:idelove kolege.25 Rudolf (koji je ostao neenja) ubrzo
nakon bratove smrti napisao je: "Ne bih htio osuivati brak svoga
brata."26 Brana srea i dalje je velika tajna, i prognoze starijih i
'Prema jednom izvoru plesala je u nonom klubu Der Nachjalter ("noni lep
tir") ije ime podsjea na mrana nona bia. Prema drugoj verziji bila je
balerina.

Poglavlje 6.

Gdel remeti planove

valjda mudrijih esto grijee. Tako je bilo i s brakom G6delovih,

koji je bio dug i sretan.
GOdelovi pokuaji da ostvari profesionalnu karijeru u Austriji
odvijali su se u okruju nemirnih i kobnih politikih, socijalnih
i ekonomskih dogaaja. Dravi njemakog govornog podruja,
koja je nastala od krhotina Austro-Ugarskog Carstva krajem Pr
vog svjetskog rata, saveznici su branili ono to je eljela veina
Austrijanaca: ujedinjenje s Njemakom.
Bilo kako bilo, nezavisna demokratska Austrija nije potrajala.
Graanski rat izmeu faistikog Heimwehra i socijaldemokrat
skog Schutzbunda doivio je svoj vrhunac 1927, kad su jednog
starca i dijete ubili reakcionari, a da za to nisu bili osueni. U ma
sovnim prosvjedima predvoenim socijaldemokratima do temelja
je spaljena zgrada Ministarstva pravosua a poginulo je gotovo
stotinu ljudi. Krajem 1929. predsjednik Republike dobiva mo da
vlada dekretom. U meuvremenu je velika ekonomska kriza ui
nila neke druge mjere nevanima. Dollfussov reim, izabran 1932,
bio je autoritaran pa Parlament nije vie imao znaajnu ulogu.
Stvari su se kretale od jako loega ka nemjerljivo gorem. Poet
kom 1934. Hitler je ve bio na vlasti u Njemakoj i ukinute su sve
stranke osim Dollfussove Fatherland Front. Nekoliko mjeseci kas
nije, Dollfussa su ubili austrijski nacisti u neuspjenom pokuaju
da osvoje vlast. Njegov nasljednik Schuschnigg je uz Mussolini
jevu pomo odbijao Hitlera nekoliko godina. No, kraj je doao u
oujku 1938. kad je nacistika Njemaka pripojila Austriju.
Dugu akademsku karijeru GOde! je zapoeo u veljai 1933. go
dine kao Privatdozent. U meuvremenu je bio aktivan na seminaru
logike koji je vodio njegov mentor Hahn i na stalnom kolokviju
koji je vodio matematiar Karl Menger (koji je sudjelovao u radu
Bekog kruga). Znaajan dio zanimljivih G6delovih rezultata iz
tog vremena, od kojih su neki prilino vani, objavljivani su kao
saeti lanci u izvjetajima s Mengerovih kolokvijaP Svoj prvi

Na logiki pogon

semestar kao Privatdozent GOde! je odrao 1933. godine u tekim

uvjetima. Jedanput je Sveuilite cijeli jedan dan bilo zatvoreno
zbog nacistikih aktivnosti, a u raznim dijelovima Bea punih *
dan dana eksplodirale su nacistike bombe.
Kad je stigla ponuda da akademsku godinu 1933/34. provede
u Institutu za napredna istraivanja u Princetonu, GOde! ju je te
ko mogao odbiti. Ne samo da bi time izbjegao politiko ludilo
kod kue, ve se mogao veseliti radu s takvim zvijezdama kao
to su Albert Einstein i John von Neumann. Ipak, mogunost da
ostavi obitelj i prijatelje (moda posebno Adelu) vei dio godine,
svakako je u srameljivom i hipohondrinom mladiu izazvala
prilinu tjeskobu. Kad je trebalo otii na brod koji bi ga odveo
preko Atlantika, zakljuio je da ima temperaturu i vratio se. Tek
nakon obiteljskog uvjeravanja, odluio je sjesti na sljedei preko
oceanski brod i otii na put.
Malo znamo o tome kako je GOdelu bilo te godine u Prince
tonu. Postoje rukopisi za predavanje koje je odrao u prosincu
u Cambridgeu u Massachusettsu i niz rukopisa za predavanja
koja je imao u Princetonu u proljee, ali nema informacija o nje
govu osobnom ivotu. Ono to znamo jest da je nekoliko mjeseci
nakon povratka u Be doivio ivani slom i da je proveo neko vri
jeme u lijeilitu Purkersdorf, "ustanovi za imune, koja se sastoji
od toplica, klinike i odmaralita" gdje ga je pregledao psihijatar
(nobelovac) Julius Wagner-Jauregg.28 GOdel se vratio u Austriju,
zemlju pogoenu tunim dogaajima. Nacisti su pokuali izvriti
dravni udar. Krajem srpnja ubijen je Dollfuss, dan nakon to je
mentor GOdelove disertacije Hans Hahn umro od komplikacija
nakon operacije karcinoma. Stanje na sveuilitu se pogoravalo.
Administrativno osoblje moralo je stupiti u faistiki Vaterland
Front, a sve vie profesora za koje se smatralo da su ljeviari ili
apolitini idovi dobivalo je otkaze. Ne znamo kakvu su ulogu u
GOdelovu slomu imali ti dogaaji.

Poglavlje 6.

GOdel remeti planove

Gledano iz dananje perspektive, opasnost od sigurnog napre

dovanja faizma bila je posve oita. Meutim, bez prednosti koje
prua vidovitost, to nije bilo tako jednostavno onima koji bi bili
odluili otii da su znali to e se dogoditi. ovjek se uvijek nada
da e se situacija nekako ipak rijeiti. G6delov brat je primijetio
da nitko u njihovoj obitelji nije bio "jako zainteresiran za politiku"
pa nisu shvatili znaenje Hitlerova dolaska na vlast u Njemakoj
1933. Ipak, nastavio je:
Dva dogaaja brzo su nam otvorila oi: ubojstvo kancelara Doll
fussa i ubojstva filozofa profesora Schlicka (ubio ga je jedan stu
dent nacionalsocijalist) u ijim se krugovima kretao moj brat.29
GOdel je nastavio svoju akademsku karijeru u Beu, no ostao je u
dodiru s Institutom u Princetonu glede daljnjih mogunosti.
Godel je drugi semestar na Sveuilitu zapoeo u svibnju 1935,
a u rujnu iste godine krenuo je na gostovanje u Princeton. Taj put
nije dugo ostao u Americi. Iscrpljen tekom depresijom, dao je
otkaz na imenovanje i poetkom se prosinca vratio kui. Kasnije je
rekao da mu je 1936. (godina u kojoj je ubijen Schlick) bila najgora
godina u ivotu. Njegovo je mentalno stanje i dalje bilo loe i
puno je vremena proveo u sanatoriju. No, 1937. godine dolazi do
velikog poboljanja. U lipnju, dok je na Sveuilitu predavao o
teoriji skupova, GOdel je postigao znaajan napredak u radu na
Cantorovoj hipotezi o kontinuumu, prvom problemu sa slavnog
Hilbertova popisa iz 1900. (Vie o tome kasnije).
U oujku 1938. Hitler napada Austriju i pripaja je Njemakoj, a
G6del u listopadu kree u trei posjet Americi bez Adele, s kojom
se bio vjenao prije nepuna tri tjedna: Taj put njegova godina u
Americi bila je prilino plodna. Nakon jesenskog semestra prove
denog u Princetonu, gdje je predavao o svojim otkriima vezanim
Postoje neke naznake da je postojao plan da mladi par zajedno otputuje u
Princeton. Vidi [Dawson] (u Bibliografiji), str. 128-29.

Na logiki pogon

uz Cantorovu hipotezu o kontinuumu, prihvatio je gostovanje u

proljetnom semestru na Sveuilitu Notre Dame. Tamo se smjestio
i njegov stari kolega Karl Menger, nakon to je napustio Be. No,
kad je akademska godina zavrila, vratio se Adeli u Be krajem
lipnja 1939. godine, dva mjeseca prije njemake invazije na Poljsku
koja je navijestila Drugi svjetski rat.
GOdel se vratio u Be, sada dio nacistike Njemake, koji su
stalno pokuavali pretvoriti u dio Hitlerova "novog poretka". Sve
uilino mjesto Privatdozenta je ukinuto, a umjesto njega osnovano
je novo mjesto nazvano Dozent neuer Ordnung (predava novog po
retka). Za njega se dobivala mala naknada, ali je zahtijevalo i da se
kandidat ponovo prijavi i zadovolji glede svojih politikih uvjere
nja i istoe rase. U rujnu, neposredno nakon poetka rata, prijavio
se i GOdel. Na njegovo iznenaenje i bijes, prijava nije odobrena.
Birokrat zaduen za prijave docenata izvijestio je dekana da je
GOde! radio sa "idovom, profesorom Hahnom" i da se kretao u
"judeoliberalnim" krugovima. S druge strane, ne znamo je li ikada
govorio "protiv nacionalsocijalizma". U takvim okolnostima nije
bilo mogue ni odobriti ni odbiti prijavu. Neodluiv iskaz!
Novi ozbiljan udarac uslijedio je kad je nakon nekoliko mjeseci
odugovlaenja, Godel bio pozvan na lijeniki pregled kojim bi
se odredilo je li spreman za vojnu slubu. Jo je jednom bio iz
nenaen kad su ga proglasili sposobnim za vojsku. Upravo u to
vrijeme, u studenom, on i Adela su se iz svog iznajmljenog stana u
predgrau preselili u novo kupljeni stan u centru grada.30 Godel
je oito zaboravljao kakva je situacija oko njega, to se moe opi
sati samo kao patoloko odbijanje. To potvruje i pria Gustava
Bergmanna, lana Bekog kruga, jednog od niza idovskih izbje
glica koje su stizale u Ameriku. Ubrzo nakon dolaska u listopadu
1938, GOdel ga je pozvao na ruak (tada je gostovao na Prince
tonu) i osupnuo ga pitanjem: "to vas dovodi u Ameriku, Herr
Bergmann?"31 Izgleda da se GOdel doao k sebi u pogledu nesi-

Poglavlje 6.

GOdel remeti planove

gurnosti situacije ubrzo nakon selidbe, kad ga je na ulici napala

grupica nasilnika koji su ga naguravali i bacili mu naoale.32
Njemaka je ubrzo osvojila Poljsku. Zima 1939/40 postala je poz
nata kao vrijeme "lanog rata". Njemaki juri na zapadnu Evropu
u kojem je poraena Francuska, bio je jo mjesecima daleko. Na
pad na Rusiju uslijedio je tek u lipnju 1941. godine. Njemaka je
potpisala pakt o nenapadanju sa Sovjetskim Savezom, a Staljinova
Rusija je vojno opskrbljivala Njemaku. Gode! se u prosincu 1939.
konano odluio svojski potruditi da napusti Evropu. Za to su mu
bile potrebne dozvole za izlazak za Adelu i za njega od njemakih
vlasti i viza od amerikih, a to nije bilo lako dobiti. Novoimenovani
ravnatelj Instituta za suvremena istraivanja u Princetonu, Frank
Aydelotte, bio je junak tog pokuaja. Obraajui se Ministarstvu
vanjskih poslova SAD-a, rastezao je istinu do granice pucanja; o
G6delu je pisao kao o "profesoru G6delu", iako je dobro znao
da G6del nije profesor. U stavci o G6delovim predavake du
nosti u Institutu, Aydelotte je mirno slagao: "dunosti profesora
G6dela" bi "ukljuivale dranje predavanja" ali na naprednom,
stoga neformalnom nivou. Osim toga, Aydelotte je pisao njema
kom veleposlanstvu u Washingtonu pri emu je istaknuo da je
G6del "Arijevac" i da je jedan od najveih matematiara svijeta.
To je upalilo i poeli su stizati svi potrebni dokumenti, pa su GOdeli
mogli otii. Kako je prelazak preko Atlantika bio preopasan, pu
tovali su duljim putem kroz Sibir i Japan, zatim preko Pacifika i
konano su polovinom oujka stigli vlakom u Princeton.33
GOdela je meu prvima pozdravio Oskar Morgenstern koji mu
je kasnije postao jedan od najboljih prijatelja. Morgenstern je bio
ekonomist i povrno je poznavao G6dela iz Bekog kruga, a kad
je dobio otkaz s vodeeg mjesta u Austriji prihvatio je ponudu za
mjesto profesora na Sveuilitu u Princetonu. Kad se nestrpljivo
raspitivao o trenutnoj situaciji u Beu, GOde! mu je odgovorio
zapanjujuim: "Kava im ne valja."34

Na logiki pogon

Hilbertova presuda

Na poetku Hilbertova popisa problema u predavanju iz 1900.

godine bila je Cantorova hipoteza o kontinuumu. To je potvrda da
postoje samo dvije veliine beskonanih skupova realnih brojeva:
mali i veliki. Mali beskonani skupovi realnih brojeva jesu oni ija
je veliina jednaka veliini skupa prirodnih brojeva, odnosno oni
skupovi koji se sa skupom {1, 2, 3, . . . ) mogu povezati jedan na je
dan. Veliki skupovi su oni koji se mogu povezati jedan na jedan
sa skupom svih realnih brojeva. Hipoteza o kontinuumu kae da
svaki beskonani skup realnih brojeva mora spadati u jedan od
ova dva tipa, tako da ne postoji ni jedan skup koji bi bio izmeu.
Gezikom Cantorovih transfinitnih kardinalnih brojeva, iskaz kae:
kardinalni broj svakog beskonanog skupa realnih brojeva je ili Ko ili C.)
U svom predavanju Hilbert je rekao da je hipoteza o kontinuumu
"vrlo uvjerljiva" ali da je "usprkos upornim pokuajima, jo nitko
nije uspio dokazati" .35 Hilbert se tom problemu vratio etvrt sto
ljea kasnije, tvrdei da pomou metamatematike moe dokazati
hipotezu o kontinuumu. No, ispostavilo se da je to bila iluzija. Go
dine 1934. objavljena je rasprava poljskog matematiara Waclawa
Sierpiftskog, u cijelosti posveena iskazima istovjetnim hipotezi o
kontinuumu ili iskazima koji su s njom na neki nain povezani.
No, unato svim tim "upornim pokuajima" ostalo je nejasno da
li je hipoteza o kontinuumu istinita.
GOde! je doao do spoznaje da je hipoteza o kontinuumu neo
dluiva u postojeim formalnim sustavima temelja matematike.
Meu tim sustavima nije samo sustav PM Whiteheada i Russella,
ve i sustavi zasnovani na aksiomima teorije skupova. Samo je
djelomino mogao potvrditi svoje uvjerenje: godine 1937. shva
tio je kako dokazati da u ovim sustavima nije mogue opovrgnuti
hipotezu o kontinuumu.36 Iako je bio uvjeren da e se isposta
viti da je hipotezu o kontinuumu u ovim sustavima jednako tako

Poglavlje 6.

Gi:idel remeti planove

nemogue dokazati, tu tvrdnju nikada uspio dokazati. (Godelova

pretpostavka je potvrena etvrt stoljea kasnije kad je Paul Cohen
razvio nove metode pomou kojih je uspio pokazati da je hipoteza
o kontinuumu zaista neodluiva iz tih sustava).
U predavanju u Parizu 1900. i u govoru odranom pred odlazak
u mirovinu u KOnigsbergu 1930, Hilbert je izrazio uvjerenje da je
svaki matematiki problem rjeiv. Je li to to matematiari nikada
nisu mogli rijeiti Cantorov problem kontinuuma bio znak toga da
je Hilbert bio u krivu? Neodluivi iskazi o prirodnim brojevima
koje je pronaao GOde! neodluivi su unutar formalnih sustava,
ali promatrani izvana oni su posve istiniti, kao to smo jasno vi
djeli. No, situacija s hipotezom o kontinuumu je bila drugaija, jer
GOde! u svojim radovima nije dao naslutiti je li ona istinita. Do
tog trenutka GOde! je bio neoptereen uskim razmiljanjima ljudi
koji se bave temeljima matematike i mogao je dalje kriti putove
pomou svih matematikih metoda koje su mu bile potrebne. No,
sada su ga vlastiti rezultati prisilili da stane i razmisli o filozofskim
implikacijama onoga to je postigao.
Pojedini realni brojevi kojima se matematiari obino slue, kao
to su n i VZ, mogu se definirati u formalnim sustavima kakav je
PM. No, kao to je to bilo jasno ve u Cantorovo vrijeme, kardinalni
broj skupa svih moguih definicija u takvim sustavima je samo X0 ,
a kardinalni broj svih realnih brojeva je C, za koji znamo da je vei.
Dakle, veina realnih brojeva nema definiciju, odnosno uope ih
nije mogue definirati. Ta injenica je sablasna. Kako brojati neto
to se ne moe definirati? Ima li smisla razgovarati o skupovima
realnih brojeva ako znamo da neke brojeve u takvom skupu ne
moemo definirati? Moda nam neodluivost hipoteze o konti
nuumu (postavku njene neodluivosti iznio je Gode!, a kasnije
ju je dokazao Paul Cohen) govori da ona nema jasnog znaenja,
odnosno da je veoma neodreena. Baviti se tom problematikom
znai odluno se suoiti s pitanjem uloge stvarne beskonanosti u

Na logiki pogon

matematici, pitanjem za koje je Frege pretpostavio da e dovesti

do "teke i presudne bitke" .37
Rukopisi predavanja koja je G6del drao o hipotezi o kontinu
umu neposredno nakon to je doao do rezultata tog problema,
pokazuju da je i sam bio nesiguran. Sugerirao je da je lako mo
gue da je hipoteza o kontinuumu "apsolutno neodluiva", to
bi znailo da Hilbert nije bio u pravu kad je vjerovao da se svaki
matematiki problem moe rijeiti. Poetkom 1940-ih GOde! je po
eo prouavati filozofiju, bez sumnje djelomino i zato da mu to
pomogne da shvati beskonane skupove. Posebno se posvetio Le
ibnizu i osjeao je da mu je taj klasini filozof vrlo blizak.
lanovi Instituta za napredna istraivanja nisu imali obavezu
predavati, raditi sa studentima, ak ni objavljivati. G6del je na
takvu oputenu atmosferu reagirao tako da je predavao ili objav
ljivao samo uz posebne pozive. Vaan izvor takvih poziva bila
je Library of Living Philosophers, niz knjiga od kojih je svaka bila
posveena jednom ivuem filozofu. Svaki takav zbornik sastojao
od zatraene skupine eseja o idejama odreenog filozofa, uz od
govore samog tog filozofa. G6dela su pozvali da napie priloge
za zbornike radova o Bertrandu Russellu, Albertu Einsteinu i Ru
dolfu Carnapu. Zbornik o Russellu pojavio se 1944. uz prilino
okantan GOdelov esej. Nakon otre diskusije o Russellovoj ma
tematikoj logici, GOde! je izjavio da se skupovi i pojmovi mogu
"zamiljati kao stvarni predmeti . . . koji postoje neovisno o naim
definicijama i konstrukcijama . . . pretpostaviti takve predmete
jednako je opravdano kao pretpostaviti fizike objekte i postoje
prilino jednaki razlozi koji nas navode da vjerujemo u njihovo
postojanje". Toliko o neodreenosti! Tri godine kasnije, u narue
nom lanku koji je trebao objasniti hipotezu o kontinuumu, G6del
je ponovio svoje uvjerenje da skupovi uistinu postoje i naglasio je
da su postojei sustavi temelja matematike nuno nepotpuni i da
ih je mogue proiriti. Predvidio je da emo pronai nove aksiome

Poglavlje 6.

GOdel remeti planove

koji e konano i potpuno rijeiti hipotezu o kontinuumu i tako

omoguiti dokaz njezine neistinitosti.38
Do njegova rada na hipotezi o kontinuumu, G>delovo drue
nje s filozofskim problemima uglavnom se sastojalo od ignoriranja
dvojbi koje su spreavale druge da vide ono to je njemu bilo jasno.
No, sad se naao u dubljim filozofskim vodama. to su uope bro
jevi? Jesu li oni puka ljudska tvorevina ili imaju i neko objektivno
postojanje? Je li iskaz 2 + 2 = 4 bio istinit i prije nego su na planeti
postojali ljudi koji su to potvrdili? O tim se stvarima raspravljalo
stoljeima. Uenje o tome da apstraktni predmeti (poput brojeva
ili skupova brojeva) objektivno postoje i imaju osobine koje ljudi
mogu samo otkriti, a ne izmisliti, openito se pripisuje Platonu i
naziva se platonizmom. GOdelov pristanak na to uenje dovelo je
do jasne promjene njegovih stavova. U predavanju koje je 1933. dr
ao na Cambridgeu u Massachusettsu, jo je tvrdio da platonizam
ne moe "zadovoljiti kritini um".39 Istraivai teorije skupova
posljednjih desetljea dvadesetog stoljea slijedili su Gi:idelov na
log da trae nove aksiome, no unato tome to je napisano puno
zanimljivih radova, hipoteza o kontinuumu nije rijeena.
Sljedei ulomak iz G>delova priloga zborniku radova o Russell u
odnosi se na Leibnizov omiljeni projekt univerzalne karakteristike i
zaista je zapanjuju. Iako je pisao vie od dva stoljea nakon Leib
nizove smrti, Gi:idel je jo uvijek imao nade da se takav jezik moe
razviti i da e to uzrokovati revoluciju u matematikoj praksi:
No, nema razloga da se prestanemo nadati. Leibniz u spisima o
Characteristica universalis nije govorio o utopijskom projektu. Ako
vjerujemo njegovim rijeima, on je prilino dobro razvio raun
zakljuivanja, ali je ekao da sjeme padne na plodno tlo prije
nego ga objavi. ak je i odredio vrijeme potrebno da nekoliko
izvanrednih znanstvenika razvije njegov raun do stupnja na
kojem bi "ovjeanstvo imalo novu vrstu instrumenta koji bi
uveao mo zakljuivanja puno vie nego to je bilo koji optiki

Na logiki pogon

instrument ikada pomogao vidu". Navodi vrijeme od pet godina

i tvrdi da njegovu metodu nije nita tee nauiti nego tadanju
matematiku ili filozofiju.40
Kako smo vidjeli, ono to je napravio Leibniz pomou rauna
zakljuivanja, unato tome to je bilo izvanredno za svoje vrijeme,
bilo je sitnica u usporedbi s onim to su kasnije postigli Boole i
Frege. to li je mislio GOde!? Na alost, ini se da je vjerovao da je
postojala zavjera koja je potisnula Leibnizove ideje. Godel je imao
mnotvo vrlo udnih ideja o raznim temama, koje su u najmanju
ruku graniile s klinikom paranojom. No, njegov ugled meu
logiarima je bio toliko velik da su oklijevali ne uvaiti bilo koju
njegovu ideju. (Vie o Godelovim duevnim problemima kasnije.)
GOdela su zamolili da za LibranJ ojLiving Philosophers pie o Eins
teinu, a on je za temu odabrao vezu izmeu Einsteinove teorije re
lativnosti i Kantove filozofije. Doao je do zakljuka da jednadbe
ope teorije relativnosti (Einsteinova teorija gravitacije) imaju rje
enja prilino drugaija od onih koja bi bilo koji fiziar oekivao.
Znaajno je da GOdelovo rjeenje tih jednadbi predstavlja svijet
u kojemu putovanje koje je dovoljno dugo i brzo, moe zavriti
u prolosti. Takav svijet je podloan paradoksima putovanja kroz
vrijeme, kakvi su poznati itateljima znanstvene fantastike. Na
primjer, moe li netko otputovati u prolost i ubiti svog djeda ili
baku dok su jo bili djeca? GOdelov odgovor na tu dilemu bio je
iznenaujue nefilozofski. On je istaknuo da bi takvo putovanje
bilo prilino nepraktino zbog velike koliine potrebnog goriva.
GOdel je uvijek vrlo pedantno iznova pregledavao svoje lanke
i ne bi ih dao objaviti dok nije bio potpuno zadovoljan. ak bi i
nakon objavljivanja, ponovno tiskao neke radove kako bi ih jo jed
nom pregledao. To je bilo veoma frustrirajue za njegove urednike
koji su mogli samo gledati kako im izmiu rokovi. U sluaju eseja
o Rudolfu Carnapu koji je GOdel obeao Library of Living Philosop-

Poglavlje 6.

GOdel remeti planove

hers, zbornik se na koncu pojavio bez njegova priloga. No, meu

GOdelovim spisima pronadeno je est razliitih kritika koje je na
mjeravao objaviti o Carnapovim stavovima o logici i matematici.
Urednici njegovih sabranih djela odluili su objaviti dvije. Meu
spisima pronaen je i jedan rukopis, nacrt (s razliitim umetnutim
dijelovima, izbrisanim dijelovima i fusnotama) teksta predavanja
koje je GOdel imao u Providenceu na Rhode Islandu u boinom
tjednu 1951. godine." U predavanju pod naslovom Neki osnovni
teoremi temelja matematike i njihove implikacije, GOdel je Hilbertovo
naelo o rjeivosti svakog matematikog pitanja stavio u kontekst
prirode ljudskog uma. Postavio je pitanje da li je ljudski um u biti
jednak raunalu. O tom se pitanju jo uvijek ustro polemizira u
kontekstu rasprava o budunosti umjetne inteligencije. Nije dao
odgovor na pitanje (iako je na kraju postalo jasno da on vjeruje
da je odgovor negativan), ali je tvrdio da je svaki mogui odgo
vor "odluno protivan materijalistikoj filozofiji". Ako se potpuna
mo ljudskog uma moe imitirati ogranienom mehanikom na
pravom, onda sam GOdelov teorem o nepotpunosti moe pokazati
da postoji odreeni istinit iskaz o prirodnim brojevima, koji ljudi
ne mogu dokazati. Dakle, postoji apsolutno neodluiv iskaz. To je
oito protivno Hilbertovu naelu. GOdel smatra da je i idealistika
filozofija donekle potrebna, da bi iskaz o tome da navodno objek
tivno postoje prirodni brojevi sa svojstvima izvan onih koja mogu
potvrditi ljudi, imao smisla. S druge strane, GOdel je razmiljao da
ako se ljudski um ne moe svesti na mehanizam, a mozak moe
(to je GOdel smatrao oitim), onda znai da um nadilazi fiziku re
alnost, to nije u skladu s materijalizmom. Ova argumentacija nije
sasvim uvjerljiva, ali je Godel jo jedanput pokazao svoje sjajne
mogunosti razmiljanja u radikalno novim i neoekivanim smjeBilo je to ugledno Gibbs predavanje koje se odran jedanput godinje na po
ziv Amerikog matematikog drutva. Imao sam sreu sluati to predavanje
koje je jako utjecalo na moje osobne poglede na temelje matematike.

Na logiki pogon

rovima jer je povezao razmiljanja iz teorijske logike, psihologije

ovjeka, krajnjih mogunosti raunala i fundamentalne filozofije.41
Tuan kraj jednog udaka

Kurt GOdel se pribliavao mirovini i nadao se da e njegovo mjesto

na Institutu za napredna istraivanja preuzeti logiar Abraham
Robinson koji je tada predavao na Yaleu. Prije nego se to moglo
dogoditi, Robinsonu je dijagnostociran rak guterae i ubrzo je
umro. Zadnjih mjeseci ivota dobio je od GOdela sljedee pismo:
S obzirom na ono to sam rekao dok smo prole godine rasprav
ljali [o Robinsonovu dolasku na Institut na dulje vrijeme}, moe
zamisliti koliko mi je ao zbog tvoje bolesti, ne samo iz osobnih
razloga, ve i zbog logike i Instituta za napredna istraivanja.
Kao to zna, moji stavovi o mnogim stvarima nisu uobiajeni.
Dva takva stava odnose se i na ovaj sluaj:
l. Ne vjerujem da je ijedna medicinska dijagnoza 100% tona.
2. Iskaz da se nae ja sastoji od proteinskih molekula meni se

ini najsmjenijom tvrdnjom ikada izreenom.

Nadam se da se barem u ovom drugom slae sa mnom. Drago

mi je uti da unato bolesti ipak moe provoditi neko vrijeme
na Odsjeku za matematiku. Siguran sam da e ti to dobro doi.42
Ovo pismo je GOde! u najistijem obliku. Ono to je rekao o svom
nepovjerenju prema medicinskim dijagnozama spada u njegove
umjerenije stavove. Kada je patio od zakrenosti urinarnog ka
nala koju je uzrokovalo poveanje prostate, ne samo da je odbio
prihvatiti dijagnozu, ve je zahtijevao da njegov problem bude
tretiran dodatnim dozama laksativa o kojemu je ve postao pri
lino ovisan. Jednom prilikom je ljutito iupao kateter koji su
mu stavili. Odbijao je operaciju koja obino olakava takve pote
koe i na koncu je prihvatio kateter i koristio ga do kraja ivota.

Poglavlje 6.

Gi:idel remeti planove

Jo jedan primjer GOdelu svojstvenog razmiljanja u pokuaju da

utjei Robinsona je usputno spominjanje uvjerenja da je duh vie
od proteinskih molekula i da postoji zagrobni ivot.
Granica izmeu GOdelovih neortodoksnih stavova i potpune
klinike paranoje nije uvijek bila jasna. Morgenstern se sjea kako
se iznenadio kad je shvatio da GOdel prilino ozbiljno shvaa
duhove. tovie, GOdel je bio uvjeren da hladnjak i radijatori u
stanovima u Princetonu isputaju tetne plinove, zbog ega su se
on i Adele nekoliko puta selili. Na kraju je jednostavno uklonio
grene ureaje, a njihov stan je postao "prilino neudobno mjesto
u zimskom periodu".
Zatraio je dravljanstvo Sjedinjenih Drava i za povran ispit
o institucijama Amerike koji je trebao poloiti kod biljenika, pri
premio se na tipino svoj nain - pedantno je analizirao Ustav,
onako kako bi smo on to mogao. tovie, bio je vrlo uznemiren,
jer je zakljuio da je Ustav zapravo nekonzistentan. Dok su se vo
zili u glavni grad Trenton na polaganje ispita, njegovi su svjedoci
Einstein i Morgenstern pokuavali GOde!u odvui panju od nje
gova otkria, bojei se da bi moglo biti problema ako se nane ta
tema. Einstein je priao vic za vicem. Meutim, kad je sudac pitao
GOdela misli li da je u Sjedinjenim Dravama mogua diktatura
poput one u Njemakoj, kandidat je poeo objanjavati svoje ot
krie. Na sreu, sudac je odmah shvatio s kim ima posla i prekinuo
ga je pa je sve sretno zavrilo.
Moemo se smijati takvim anegdotama koje otkrivaju razliite
vidove GOdelova udatva. Ali, nije sve bilo tako zabavno. Bio je
paranoian i kad je rije o hrani, a njegova vjerna ena je sama
bila previe bolesna da bi bila od koristi, pa se GOdel doslovno
izgladnio na smrt. Tako je 14. sijenja 1978. zavrio ivot jednog
od najveih umova dvadesetog stoljea.43

Tur ing stvara

svena mjensko ra unalo

Charles Babbageje ve 1834. godine imao ideju o automatskomra+

unskam stroju. Njegov zamiljeni, ali nikad konstruirani analitiki
stroj trebao izvoditi numerike izraune najrazliitije vrste: Da bi
naglasio mo i doseg svog stroja, Babbage je dosjetljivo zamijetio
da "moe sve osim komponirati country ples".1 Babbage je sma
trao samorazumljivim da se od strojeva napravljenih za raunanje
ne moe oekivati da komponiraju country plesove. Nama se to
danas ne ini nemoguim. Dananja raunala mogu se programi
rati da komponiraju country plesove (iako oni nisu ba jako kvali
tetni). Nekome tko bi danas pokuavao nai slinu usporedbu da
bi naglasio mo i doseg raunala, ne bi bilo lako zavriti reenicu.
Raunalo sigurno ve moe rijeiti, ili neki strunjak uporno tvrdi
da e to uskoro moi, gotovo svaki zadatak koji sadri simbole,
brojeve ili tekst. Jasno je da se drastino promijenio i sam na
pojam o tome to je to izraunava. Sadraj toga pojma Alan TuCharles Babbage roen je u Londonu u prosincu 1791. godine. Kao uspjean
matematiar bio je dio grupe koja je pokuavala prenijeti matematike ideje s
kontinenta na britanska sveuilita. Posebno su ga zanimala mehanika izra
unavanja i stvorio je stroj koji je mogao uinkovito konstruirati matematike
tablice, takozvani "stroj razlike" (difference engine). Umro je 1871, razoaran i
ogoren, frustriran to nije uspio zavriti projekt.

Na logiki pogon

ring je formulirao 1935. godine, dok se bavio jednim problemom

matematike logike koji je postavio David Hilbert.
Babbage je svoj stroj namjeravao u potpunosti izgraditi od me
hanikih dijelova kakvi su zupanici, no planirana naprava je bila
vrlo sloena i ne iznenauje to nije uspio. Strojevi koji su imali
doseg kakav je zamiljao Babbage, izgraeni su tek poetkom tri
desetih godina, nakon razvoja elektromehanikih kalkulatora koji
su koristili elektrine releje. No, 1930-ih i 1940-ih godina nitko tko
se time bavio nije govorio o strojevima koji bi obavljali neto vie
od osnovnih raunskih operacija. Kao to emo vidjeti, Babbage
ovu viziju prvi je oivotvorio Howard Aiken. Napisao je:
Ako bi se ispostavilo da temeljna logika stroja proizvedenog za
izraunavanje diferencijalnih jednadbi odgovara logici stroja
koji radi raune u robnoj kui, smatrao bih to najudnijom koin
cidencijom s kojom sam se ikada susreo.2
Ovu zapanjujuu izjavu Aiken je dao 1956. godine. Tada su ve
bila u prodaji raunala koja se mogu programirati za obje vrste
spomenutih zadataka. Da je Aiken shvatio znaaj rada Alana Tu
ringa, objavljenog dva desetljea ranije, nikada ne bi izjavio neto
tako besmisleno.
Dijete Imperija

Alanov otac, Julius Turing, bio je uspjean dravni slubenik u

Indiji. Usprkos tome, u proljee 1907. godine, nakon vie od de
setljea slube, odluio se vratiti u Englesku. Kui je putovao preko
Pacifika i tada je sreo Alanovu majku Ethel Saru Stoney. Ona je
roena u Madrasu, odrasla u Irskoj, neko vrijeme provela je u Pa
rizu, da bi se tada vratila u Indiju. Na putu se brzo razvila brodska
ljubavna pria i mladi par je zavrio na proputovanju Sjedinjenim
Dravama, .gdje su obili park Yellowstone. Uz dozvolu njezina

Poglavlje 7.

Turing stvara svenamjensko raunalo

oca vjenali su se u jesen u Dublinu. Te su se zime vratili u Indiju.

Alanov stariji brat John, roen je u rujnu 1908. godine. Julius je
esto putovao na jug Indije zbog brojnih obaveza, a najee su ga
pratile Ethel Sara i dijete. Alan je zaet u jesen 1911. na jednom
takvom putovanju. Kad je Julius uspio dobiti novi dopust, obitelj
je zajedno otplovila u Englesku. Alan Mathison Turing roen je u
Londonu 23. lipnja 1912.3
Nemilosrdna logika imperija onemoguavala je zajedniki i
vot obitelji Turing. Oeva karijera je bila u Indiji. Tamo su tropske
bolesti posebno pogaale malu djecu, a osim toga ona u Indiji nisu
mogla dobiti prikladno obrazovanje. Majka je mogla biti ili s mu
em ili s djecom pa je obitelj bila na okupu samo za vrijeme oeva
dopusta. AJanu je bilo svega petnaest mjeseci kad je majka odlu
ila njega i njegovog etverogodinjeg brata ostaviti u Engleskoj
da ive s umirovljenim pukovnikom i njegovom enom, dok je
ona otila natrag u Indiju. Gospoa Turing 1915. godine je uspjela
provesti nekoliko mjeseci s djecom, a u proljee 1916. oba roditelja
su se vratila kui. No, ovog puta zaprijetila je opasnost od njema
kih podmornica zbog kojih je gospoa Turing ostala u Engleskoj,
a njezin mu se vratio u Indiju. Tako je strani rat zapravo koristio
Alanu, jer je majka ostala s njim. On je bio napredno, sretno dijete
koje je brzo s*calo prijatelje, ali je bio i nespretan i neuredan.
Iako su mnogi estogodinji djeaci odlazili u interna te, Alanova
majka je sina ostavila uza se. Poslala ga je u oblinju kolu da
naui latinski jer se smatralo da nema dobrog obrazovanja bez la
tinskog jezika. Satove su dodatno oteavala Alanova nemarnost,
razlivena nalivpera i njegov lo rukopis.
Alanova majka je ponovno otila u Indiju 1919. godine, a sedmo
godinji se Alan vratio u pukovnikov dom. Nakon gotovo dvije
godine, gospoa Turing je uvidjela da joj dijete nije dobro na
predovalo. Umjesto veselog djeaia kojeg je ostavila, nala je
"nedrutveno", zatvoreno dijete ije je najosnovnije obrazovanje

Na logiki pogon

Alan Turing

Poglavlje 7.

Turing stvara svenamjensko rau nalo

bilo jako zanemareno. Nakon to se maksimalno potrudila da ga

pripremi, upisala ga je u mali internat iji je uenik ve bio njegov
brat. Bili su zajedno svega nekoliko mjeseci, a onda je John otiao u
javnu kolu: Alana su roditelji ostavili da se sam nosi sa ivotom
u internatu. Pokazao je kako se osjea kada je nesretan trao za
automobilom u kojem su odlazili njegovi roditelji.
U etrnaestoj godini, kad je Alan Turing krenuo u javni internat
Sherborne, ve je poeo gajiti strast za prirodnim znanostima i
matematikom. No, naao se u okruenju u kojem su se najvie ci
jenili na*cateljski sportovi, a najmanje matematika. Jedan njegov
uitelj je znanost openito smatrao "niskom i prepredenom", a za
matematiku je govorio da od nje ostaje zadah u sobi.4 Alanova
matematika genijalnost je bila prepoznata, ali i omalovaena, a
njegove roditelje su upozorili da bi im sin mogao postati obini
znanstvenik. Najgori su bili njegovi prljavi radovi puni mrlja, na
pisani gotovo neitljivim rukopisom. Alan se nije puno druio s
drugim djeacima i djevojicama i nije preijerano pazio na sato
vima, ali je na ispitima postizao dobre rezultate. Ve se tada po
malo bavio vlastitim matematikim istraivanjima te je prouavao
Einsteinovu teoriju relativnosti.
Alanov se ivot promijenio kad je naao prijatelja, a i vie od
toga, u Christopheru Morcomu. Chris je, kao i Alan, gajio strast
za znanou i matematikom, ali je za razliku od njega bio mar
ljiv uenik koji je ozbiljno shvaao svoje kolske radove i iji su
pismeni radovi bili besprijekorno uredni. Alan se bezgranino di
vio Chrisu i odluio je biti sliniji njemu. Ne znamo u kojem je
trenutku svoga ivota Alan Turing postao sasvim svjestan svoje
homoseksualnosti, ali prirodno je pretpostaviti da je prijateljstvo s
Morcomom, barem to se tie Alana, imalo erotski prizvuk. Jedan
'Kao to veina itatelja vjerojatno zna, britanske javne kole (eng. public sclw
ols) su zapravo elitne privatne ustanove. Takvu je kolu bilo vano pohaati
kako bi djeak postao dio uspjene vie srednje klase.

m-

Na logiki pogon

Turingov biograf naziva Alanove osjeaje "prvom ljubavi", i oni

su zaista bili tako intenzivni. Nemogue je znati kako bi se nji
hov odnos razvijao i kako bi se Alanovi osjeaji oblikovali da sve
nije zavrilo tragedijom. Alan nije znao da njegov prijatelj boluje
od tuberkuloze; Chris je umro u veljai 1930. godine. Zauvijek je
ostao u Turingovom srcu kao simbol savrenstva.5
Ve prije zadnje godine u Sherborneu, Turing je postao tako us
pjean u uenju da je dobio stipendiju za King's College na Sveui
litu u Cambridgeu. Osim smjetaja i hrane, dobio je i stipendiju
od 80. godinje, otprilike polovicu ondanje zarade kvalificira
nog radnika.6 Matematika u Sherborneu nije znaila nita, ali se
u Cambridgeu Turing zato naao u okruenju u kojem je njegova
matematika genijalnost mogla cvasti. G. H. Hardy (1877-1947)
bio je veliki matematiar s Cambridgea, a njegova knjiga Course
of Pure Mathematics (objavljena 1908.) bila je klasini udbenik iz
kojeg su se generacije studenata matematike hvatale u kotac s
osnovnim obiljejima limesa. (Knjiga je jo uvijek u tisku.) Doku
mentarni film o Hardyju prikazan je na programu javne televizije
(prvo prikazivanje bilo je 1988.) i u njemu on govori o matema
tikoj genijalnosti Ramanujana, samoukogpotanskog slubenika
iz Madrasa. Turing je, dakle, tamo pohaao Hardyjeva predava
nja, kao i predavanja sir Arthura Eddingtona, matematikog fizi
ara i astronoma koji je 1919. vodio jednu ekspediciju u zapadnu
Afriku. Potpuna pomrina Sunca omoguila im je da promatraju
zvjezdanu svjetlost koja prolazi blizu Sunca i tako dou do prve
potvrde Einsteinova predvianja iz njegove ope teorije relativ
nosti, da e se takva svjetlost saviti zbog gravitacijskog privlaenja
Sunca. Eddingtonova predavanja su sadravala pitanje o tome za
to se toliko statistikih promatranja poredalo du Gaussove kri
vulje normalne distribucije. Ona su pokrivala tada prilino novu
kvantnu teoriju koja je bila revolucionarno otkrie u fizici. No,
ozbiljnu Turingovu panju iz tog podruja privlaila je nedavno

Poglavlje 7.

Turing stvara svenamjensko raunalo

objavljena knjiga o matematikim temeljima kvantne mehanike

Johna von Neumanna. Nju je dobio u Sherborneu kao nagradu.
Sveprisutnost zvonolike normalne distribucije, koja je nagla
ena u Eddingtonovim predavanjima, fascinirala je Turinga i on
je traio matematiko objanjenje za nju. Naao ga je dok je iz
vodio dokaz da najrazliitije statistike distribucije tee u svojoj
graninoj vrijednosti ka normalnoj distribuciji. To je bila primjena
limesa diferencijalnog rauna par excellence. Alan Turing nije znao
da je otkrio neto to je ve dobro poznato kao centralni teorem
limesa. Unato tome, njegovo je postignue bilo dovoljno impre
sivno da mu bude ponueno mjesto sveuilinog nastavnika. Tu
ring je postao nastavnik na Cambridgeu, uz godinju plau od
300E, trogodinji izbor na to mjesto i gotovo siguran reizbor na
jo tri godine. Tamo nije imao neke posebne dunosti i veerao je
za "viim stolom", doslovno s visoka gledajui studente. Mogao
je i dodatno zaraditi od poduavanja studenata. To imenovanje je
Turinga dovelo na put koji obino vodi u akademsku karijeru: Na
Sherborneu su proslavili uspjeh svog biveg uenika, zaboravivi
su na lo miris koji su pripisivali matematici i upozorenja o tome
da bi mogao postati obini znanstvenik. Uenici su dobili pola
dana slobodno, a besramno su se ponavljali sljedei stihovi:
Turing Alan
mora da je bio sjajan
kad je tako rano
profesor za stalno?
A Turing je svojim prvim objavljenim radom ubrzo dokazao svoju
odvanost usavrivi teorem koji je von Neumann bio dokazao u
'Doktorska titula je u Francuskoj, Njemakoj i Sjedinjenim Dravama bila
nuna za dobivanje mjesta na sveuilitu, ali u Engleskoj se rijetko traila
prije Drugog svjetskog rata.

Na logiki pogon

vrlo specijaliziranom podruju poznatom kao teorija gotovo-peri

odikih funkcija i bio je na dobrom putu da postane uspjean ma
tematiar ija dostignua su zanimljiva iskljuivo drugim strunja
cima s istog podruja. No, kad je poeo pohaati niz predavanja
o temeljima matematike na Cambridgeu u proljee 1935, sve se
promijenilo.
Hilbertov Entscheidungsproblem

Leibniz je sanjao o tome da ljudski razum svede na raunanje, o

monim raunalnim strojevima koji bi izvodili izraune. Frege je
po prvi puta osigurao sustav pravila koja bi mogla uvjerljivo od
govarati itavom ljudskom deduktivnom zakljuivanju. Traei
odgovor na pitanje koje je postavio Hilbert dvije godine prije,
Gode! je 1930. u doktorskoj disertaciji dokazao da su Fregeova
pravila potpuna. Hilbert je takoer traio jasne metode raunanja
pomou kojih bi se uvijek moglo, uz odreene premise i traenu
konkluziju napisane u notaciji koja se kasnije nazvala logikom pr
vog reda, ucvrditi mogu li Fregeova pravila omoguiti da se taj
dana konkluzija izvesti iz danih premisa.8 Zadatak pronalaenja
takvih metoda postao je kasnije poznat kao Entscheidungsproblem
(doslovno "problem odluivosti"). Naravno da sustavi metoda
raunanja za rjeavanje odreenih problema nisu bili nita novo.
Tradicionalna matematika bila je uvelike sastavljena od takvih
metoda raunanja, poznatih pod nazivom algoritmi. Poinjemo
uenjem algoritama za zbrajanje, oduzimanje, mnoenje i dijelje
nje brojeva, zatim prelazimo na algoritme sluenja algebarskim
izrazima i rjeavanja jednadbi. Ako stignemo do diferencijalnog
rauna, nauit emo kako koristiti algoritme koje je izvorno za tu
problematiku otkrio Leibniz. No, Hilbert je traio algoritam jo
nevienog dosega. Algoritam za njegov Entscheidungsproblem

Poglavlje 7. Turing stvara svenamjensko raunalo

bi u naelu sveo sve ljudsko deduktivno zakljuivanje na puko

raunanje. Time bi se u velikoj mjeri ostvario Leibnizov san.
Matematiari esto vole pristupati tekim problemima na dva
naina. S jedne strane, pokuavaju uiniti to mogu s posebnim
sluajevima opeg problema. Kreui se u drugom smjeru, poku
avaju svesti opi problem na odreene posebne sluajeve. Ako
sve pretekne kako treba, ta se dva pristupa sreu na pola puta
i daju rjeenje za opi problem. Rad na Entscheidungsproblemu
kretao se tono tim putem i zaista, praznina izmeu posebnih slu
ajeva za koje su pronaeni algorihni i sluajeva na koje je sveden
opi problem, smanjila se toliko da je bilo mogue nadati se da
e mali daljnji napredak potpuno ukloniti prazninu i omoguiti
algoritam koji pokuavao pronai Hilbert.9 Jedan od skeptinih
bio je i G. H. Hardy s Cambridgea koji je pomalo ljutito rekao:
"Naravno da takav teorem ne postoji i dobro da je tako jer ako
bi postojao, imali bismo mehaniki skup pravila za svaki mate
matiki problem i na posao kao matematiara bio bi zavren."1 0
Hardy sigurno nije bio prvi majstor koji je bio uvjeren kako nje
govu vjetinu nikako ne moe zamijeniti puki stroj, no ispostavilo
se da je ovaj majstor bio u pravu!
Drugi nastavnik s Cambridgea, M. H. A. (Max) Newman, pet
naest godina stariji od Turinga i nastavnik na Collegeu St. John,
imat e trajnu i vanu ulogu u mladievoj karijeri. Newman je
dao pionirske doprinose topologiji koja je tada bila prilino nova
grana matematike. Pojednostavljeno reeno, topologija se bavi
svojstvima geometrijskih likova koji se proirivanjem ne mijenjaju,
ako ne doe do trganja. Newmanova predavanja o topologiji na
Cambridgeu uvela su mnogo mladih matematiara u to podruje
koje se razvijalo, a napisao je i odlinu knjigu o toj problema
tici. Na Meunarodnom kongresu matematiara 1928. u Bologni,
Newman je uo da je Hilbert postavio ciljeve za koje je samo
dvije godine kasnije Kurt GOdel pokazao da se ne mogu ostvariti.

Na logiki pogon

Oito zaintrigiran tim otkriima, Newman je u proljetnom semes

tru 1935. odrao niz predavanja o temeljima matematike u kojima
je vrhunac bio GOdelov teorem o nepotpunosti. Na tom kolegiju
Turing se susreo s Hilbertovim Entscheidungsproblemom. Neo
visno o nevjerici ljudi kakav je bio Hardy, nakon GOdelova rada
bilo je stvarno teko vjerovati da postoji algoritam kakvog je traio
Hilbert. Alan Turing je poeo razmiljati kako bi se moglo dokazati
da takav algoritam ne postoji.
Turingova analiza postupka izraunavanja

Turing je znao da je algoritam obino odreen nizom pravila koja

neka osoba precizno i mehaniki slijedi, poput recepta u kuharici.
No, on je teite prebacio s tih pravila na ono to osoba stvarno
ini dok ih izvrava. Uspio je pokazati, zanemarujui sve nebitne
detalje, kako se takvu osobu moe ograniiti da izvede nekoliko
izuzetno jednostavnih osnovnih radnji, a da se konani rezultat
raunanja ne promijeni. Sljedei Turingov korak je bio pobrinuti
se za to da se osobu moe zamijeniti strojem koji moe izvoditi
iste takve osnovne radnje. Zatim je, pomou dokaza da nijedan
stroj koji moe vriti te osnovne operacije ne moe odluiti slijedi
li traena konkluzija iz danih premisa pomou Fregeovih pravila,
zakljuio da algoritam za Entscheidungsproblem ne postoji. Us
put je pronaao i matematiki model svenamjenskog raunalnog
stroja.
Pokuat emo slijediti Turingov nain razmiljanja tako to
emo zamisliti da i sami promatramo kako napreduje rauna
nje. to je zapravo radila osoba koja rauna? Ona (ini se da su taj
posao tridesetih godina uglavnom obavljale ene) neto biljei na
list papira. Vidjelo se kako prebacuje panju s onoga to je ranije
zapravo je tada i sama rije computer [doslovno raunar/ka, op. ur.] oznaa
vala osobu (obino ensku) iji je posao bio izraunavanje.

Poglavlje 7. Turing stvara svenamjensko raunalo

napisala na ono to sada pie. Turing je taj opis htio liiti neva
nih detalja. Je li pila kavu dok je radila? To je sigurno nebitno.
Je li pisala obinom ili kemijskom olovkom? I to je nevano. to
je s veliinom listova papira? Ako je papir malen, ona e ee
morati gledati u proli papir. No, Turing se ubrzo uvjerio da je to
stvar praktinosti, a ne nunosti. Nita se bitno ne bi promijenilo
ako bi bila ograniena na tako kratak papir na kojem ne bi mo
gla pisati simbole jedan ispod drugoga, odnosno ako bi koristila
neto poput svitka papira podijeljenog na vodoravne kvadrate.
Pojednostavimo i pretpostavimo da je izvodila sljedei primjer
mnoenja:
4231
X 77
29617
+ 296170
325787
Slobodno moemo zamisliti da svoj posao obavlja niz traku papira
podijeljenu u kvadrate, jer time neemo nita znaajno promijeniti:

Turing je bio uvjeren da, iako je moda neugodno izvoditi kom

pliciran izraun na takvoj jednodimenzionalnoj traci, tu ne postoji
neki temeljni problem. Nastavimo sa samim procesom izrauna
vanja, koji je sada ogranien na svitak papira: gledamo kako naa
ispitanica gleda lijevo-desno po traci, ispisuje simbole, povremeno
se vraa, brie simbole i na njihovom mjestu ispisuje nove. Njezina
odluka o tome to e sljedee napisati ovisit e ne samo o tome na
koje simbole obraa panju, nego i o njezinom trenutnom stanju

N a logiki pogon

uma. ak i u tom naem jednostavnom primjeru mnoenja, njeno

stanje uma dok ispisuje znamenke odreuje hoe li ih pomnoiti
ili zbrojiti. Na poetku traka izgleda ovako:
u

Strelicom (U) nad znamenkama l i 7 oznailili smo da prvo obraa

panju na te simbole. Njihovim mnoenjem dobiva broj 7 i to pie
na traku:

Sada panju prebacuje na znamenke 3 i 7 koje e zatim pomnoiti.

Kad faza izraunavanja u kojoj mnoi dva broja zavri, trebat e
jo dodati dva meuprodukta:

Ovu fazu poinje zbrajanjem znamenaka 7 i O i dobiva

u

Sada mora zbrojiti brojke l i 7 i dobiti broj 8. Uoite da su brojke

na koje u tom trenutku obraa panju iste one koje je pomnoila
kad je poela s izraunom. No, iako su brojke iste, stanje njenog
urna je drugaije i ovaj put ih zbraja.
Jednostavan primjer koji smo upravo izloili pojanjava kljuna
obiljeja bilo kojeg izraunavanja. Osoba koja izvodi raunanje
u arihnetici, algebri, diferencijalnom raunu ili bilo kojoj drugoj
grani matematike, radi pod sljedeim ogranienjima:

Poglavlje 7.

Turing stvara svenamjensko raunalo

U svakoj fazi izrauna obraa panju tek na mali broj sim

bola.

Koja e se djelatnost izvoditi u nekoj fazi, ovisi samo o tome

na koje je simbole usmjerena panja i o trenutnom stanju
uma osobe koja izvodi raunanje.

S koliko simbola ovjek moe istodobno raditi? I koliko je simbola

doista potrebno da se raun tono izvede? to se prvog pitanja
tie, to svakako ovisi o osobi, ali u svakom sluaju s ne previe
simbola. Odgovor na drugo pitanje je: jedan. Razlog tome je to
se uinak obraanja panje na vie simbola istovremeno uvijek
moe postii tako da se redom obraa panja na svaki simbol
pojedinano.11 Nadalje, uinak micanja panje s jednog kvadrata
na traci na drugi, udaljeni kvadrat, moe se postii slijedom koraka
u kojima se pomiemo za po jedan kvadrat lijevo ili desno. Ta
analiza vodi zakljuku da se svako izraunavanje moe zamisliti
kao sljedei postupak:

Raun se izvodi pisanjem simbola u kvadrate na oznaenoj

papirnatoj traci.

Osoba koja izvodi raun pri svakom koraku obraa panju

na simbol zapisan u tono jednom kvadratu.

Njezin sljedei postupak ovisi samo o tom simbolu i o nje

zinom stanju uma.

Taj sljedei korak sastojat e se od ispisivanja simbola na onaj

kvadrat na koji je obraala panju, a zatim e moi prebaciti
panju na prvi sljedei kvadrat slijeva ili zdesna.

Sad se dobro vidi da se osoba koja izvodi raun moe zamijeniti

strojem: traka - koju moemo vizualizirati kao magnetsku traku
na kojoj su zapisane kodirane informacije koje predstavljaju sim
bole - kree se lijevo-desno u stroju. Stanja urna osobe koja izvodi

N a logiki pogon

raun predstavljena su razliitim konfiguracijama unutar stroja.

Stroj mora biti projektirao tako da u svakom trenutku reagira na
tono jedan simbol na traci, oitani simbol. Ovisno o svojoj unutar
njoj konfiguraciji i oitanom simbolu, stroj e zapisati simbol na
traku (na mjesto oi tanog simbola) a zatim e ili nastaviti oitavati
isti kvadrat, ili e se prebaciti na prvi susjedni poloaj slijeva ili
zdesna. Pri izraunu nije vano kako je stroj konstruiran pa ak
ni od ega je izraen; vano je samo da ima sposobnost razma
trati odreeni broj razliitih konfiguracija (takoer zvanih stanja)
stroja, te da se u tim konfiguracijama ili stanjima stroja ponaa na
odgovarajui nain.
Smisao nije u tome da se doista izradi neki Turingov stroj' - na
posljetku, to je tek matematika apstrakcija t. Tu je vano da je na
temelju Turingove analize pojma izraunavanja mogue zakljuiti
da se sve to je izraunljivo bilo kojim algoritamskim postupkom
moe izraunati Turingovim strojem. Ako, dakle, moemo doka
zati da se odreeni zadatak ne moe izvriti Turingovim strojem,
smijemo zakljuiti da taj zadatak ne moe obaviti nijedan algori
tamski postupak. Turing je tako pokazao da za Entscheidungspro
blem ne postoji algoritam. Uz to, pokazao je i kako napraviti jedan
Turingov stroj koji sam za sebe moe uiniti sve mogu napraviti
svi drugi Turingovi strojevi - matematiki model svenamjenskog
raunala.
Turingovi strojevi u pogonu

Turingova analiza prostupka izraunavanja dovela je do zakljuka

da se bilo koji raun moe izvesti nekom od vrlo jednostavnih
naprava koje danas nazivamo Turingovim strojevima. Vrijedi razNaravno, Turing ih nije zvao Turingovi strojevi; njegov no.ziv bio je a-stroj
ovo "a" stajalo je za "automo.tski".

'tj. matematiko-logika funkcija - op. ur.

Poglavlje 7.

Turing stvara svenamjensko raunalo

motriti nekoliko jednostavnih primjera. to je potrebno da se zada

pojedini Turingov stroj? Za poetak, treba nam popis svih mogu
ih stanja stroja. Zatim, za svako od tih stanja i za svaki simbol
koji se moe nai na traci, nuno je odrediti koji e postupak stroj
izvriti kad se u tom stanju stroja suoi s tim simbolom. Taj postu
pak, prisjetimo se, sastojat e se jednostavno od mogue promjene
simbola na oitanom kvadratu, pomaka za jedan kvadrat ulijevo
ili udesno, i mogue promjene stanja stroja. Ako velikim slovima
obiljeimo razliita stanja stroja, iskaz:
Knd stroj u stanju stroja R otitava simbol na traci a, zamijenit e simbol
a simbolom b, pomaknuti se jedan kvadrat udesno i zatim se prebaciti
u stanje stroja S.
moemo simboliki izraziti formulom R a : b -t S. Analogni is
kaz koji odreuje pomak za jedan kvadrat ulijevo simbolizira t e
se slino, kao R a : b - S. Konano, iskaz kojim se odreuje za
mjena simbola na traci bez pomaka po traci simbolizira t e se kao
R a : b * S. Te se formule obino nazivaju petorke jer sadre pet
simbola (ne raunajui dvotoku). Svaki pojedini Turingov stroj
moe se, dakle, navesti popisom takvih petorki.
Da vidimo kako sastaviti Turingov stroj koji ispituje je li zadani
prirodni broj paran ili neparan. Zadani broj zapisat emo u uobi
ajenoj (decimalnoj) notaciji kao niz brojki l, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, O.
Naravno, kad se tako napie, na prvi pogled se lako vidi je li broj
paran ili neparan. Samo pogledajte prvu brojku zdesna: ako je l, 3,
5, 7 ili 9, broj je neparan, u svim ostalim sluajevima je paran. No,
mi emo napraviti takav stroj koji poinje oitavanje prve brojke
slijeva. Budui da Turingov stroj moe raditi samo s jednom po
jednom brojkom istovremeno, a pomie se samo jedan po jedan
kvadrat istovremeno, nije sasvim oito kako to izvesti. "Ulazni"
broj zapisan je na traci ovako:

Na logiki pogon
Q

li

Na traci je, dakle, napisan broj 94383, a stroj je u poetnom stanju Q

u kojemu ispituje krajnji lijevi kvadrat. Iako je prikazana traka sa
samo pet kvadrata (upravo dovoljno da bismo obuhvatili ulazni
broj), bitno je da nema ogranienja koliine trake koja je na raspo
laganju za raunanje. Zato e se, ako se stroj pokua pomaknuti
s desnog kraja trake, uvijek pojavljivati prazan kvadrat. Prazno
mjesto se rauna kao poseban znak koji piemo kao o.
Na Turingov stroj e uvijek poeti u stanju Q i oitava t e prvi
kvadrat slijeva. Koji god broj odaberemo kao ulazni, na kraju emo
zavriti s trakom koja je prazna, osim to ima jedan ispunjen kva
drat. U tom kvadratu bit e O ako je ulazni broj paran, a l ako je
neparan. Stroj e imati etiri stanja, simboliki Q, E, O i F. Kao to
smo ve naveli, Q je poetno stanje. U kojem god stanju stroj bio,
ako ispituje parnu znamenku on e je izbrisati (to jest tiskat e
prazninu preko nje), pomaknuti se za jedan kvadrat u desno i pri
jei na stanje O. Na kraju e sve ispitati, izbrisati sve ulaze i doi do
praznog kvadrata. U tom e trenutku tiskati O ako je doao u stanje
E, a l ako je doao u stanje O. Zatim e se pomaknuti jedan kvadrat
ulijevo i stati. Evo skupa petorki od kojih se sastoji na stroj:
QO
Q1
E O
E 1
OO
O1
Eo

:
:
:
:
:
:
:

o
O
O
O
o
o
O

--t E Q 2
--t 0 Q 3
--t E E 2
--t O E 3
--+ E 0 2
--t O O 3
* FOo

: o --+ E Q 4 : o --+ E Q 6 : o --+ E Q S :

: O --t 0 Q 5 : 0 --t 0 Q 7 : 0 --t 0 Q 9 :
: 0 --t E E 4 : 0 --t E E 6 : o --+ E E S :
: o --t O E S : o --t O E 7 : o --+ 0 E 9 :
: 0 --+ E 0 4 : 0 --+ E 0 6 : 0 --t E 0 8 :
: O --t O 0 5 : o --t 0 0 7 : o --t 0 0 9 :
: 1 * F

o
0
o
o
0
o

--+ E
--t 0
--t E
--+ 0
--+ E
--t o

Poglavlje 7. Turing stvara svenamjensko raunalo

Potpun izraun na primjeru ulaza 94383 detaljno prikazuje rad

stroja:
Q
u

4
o

E
u

o
u

E
u
o
u

F
u

Stroj poinje u stanju Q i ispituje brojku 9. Odgovarajua petorka

nalazi se u drugom redu posljednjeg stupca liste. Ta petorka uz
rokuje da stroj izbrie 9 i pomakne se za jedno mjesto udesno te
ue u stanje O. U stanju O primjenjuje se petorka u petom redu
treeg stupca, a ispituje se 4. U skladu s tim stroj brie 4, pomie
se udesno i ulazi u stanje E. Zatim se u stanju E ispituje 3. Petorka
u petom redu drugog stupca brie 3 i stroj ide udesno te ulazi u
stanje O. U stanju O ispituje 8, u igru ulazi peti red posljednjeg

Na logiki pogon

stupca koji brie 8, pomie se desno i ulazi u stanje E. Jo jedanput

u stanju E ispituje se 3, primjenom etvrtog reda drugog stupca.
Brie se 3, stroj se pomie desno te ulazi u stanje O. U stanju O is
pituje prazan kvadrat, a primjenjuje posljednji red drugog stupca.
Prazninu zamjenjuje l, stroj ostaje na mjestu i ulazi u stanje F.
U stanju F nailazi na prazninu. Tu nema petorke koju bi mogao
primijeniti i stroj se zaustavlja. Na kraju raunanja na traci ostaje
samo znamenka l, to je ispravno jer je ulazni broj bio neparan.
Za razliku od fizikih naprava, Turingovi strojevi su puke mate
matike apstrakcije i nisu ogranieni koliinom trake. Ako pone
od prazne trake, Turingov stroj koji se sastoji od samo jedne pe
torke Q D : D -t Q e se samo nastaviti "zauvijek" kretati udesno:
Q

DD

Raunanje Turingovog stroja moe se nastaviti bez prestanka, ak

i kada pree samo neku odreenu koliinu trake. Pogledajmo,
na primjer, Turingov stroj koji se sastoji od svega dvije petorke
Q l : l -t Q i Q 2 : 2 Q. S ulaznim brojem 12 taj e stroj skakati
naprijed-natrag, oyako:

Poglavlje 7. Turing stvara svenamjensko raunalo

o:::TIJ
Q

o:::TIJ
Q

o:::TIJ
Q

o:::TIJ
Q

o:::TIJ
Q

o:::TIJ
Ponaanje stroja u potpunosti ovisi o ulaznom broju. Ako je on na
primjer 13, postupak izraunavanja istog stroja bit e ovakav:

U stanju Q ispituje 3. Tu se ne moe primijeniti ni jedna petorka i

stroj se zaustavlja.

Na logiki pogon

Dakle, neki Turingovi strojevi uz neke ulazne brojeve na koncu

se zaustavljaju, a neki ne. Primjenom Cantorove dijagonalne me
tode na ovu situaciju, Turing je doao do problema koje nisu mogli
rijeiti Turingovi strojevi, a to ga je dovelo do zakljuka o nerjei
vosti Entscheidungsproblema.
Turing primjenjuje Cantorovu dijagonalnu metodu

Vrhunac kolegija Maxa Newmana bio je Gi:idelov teorem o nepot

punosti i upravo je on skrenuo panju Alana Turinga na Entsche
idungsproblem. Stoga je bilo prirodno da se Turing, zamiljajui
prikaz svojih strojeva kao niz petorki, sjeti upotrijebiti prirodne
brojeve kao kodove za te strojeve i iskoristiti Cantorovu dijago
nalnu metodu. Slijedit emo Turingov nain razmiljanja i uspos
taviti kOd slian, ali ne potpuno isti kao onaj koji je on koristio.
Kako bismo podesili nau shemu kodiranja, zamislit emo pe
torke koje ine Turingov stroj napisane jednu iza druge, odvojene
znakom toka-zarez. Tako emo Turingov stroj koji se sastoji od
para petorki:

zapisati kao: Q l l Q ; Q 2 : 2 f- Q. Zatim emo zamijeniti svaki

simbol nizom decimalnih znamenki prema sljedeim pravilima:

Kao simbole na traci koristit emo samo nizove koji poinju

i zavravaju s 8, a izmeu imaju iskljuivo znamenke O, l,
2, 3, 4 i S. Donja tablica pokazuje kako emo prikazivati
decimalne znamenke i D (kao simbole na traci) te ovih pet
simbola: f- * : ;

Poglavlje 7.

simbol

prikaz

Turing stvara svenamjensko raunalo

simbol

8008
8018
8028
8038
8048
8058
8518
8528
8538
8548

prikaz

8558
616
626
636
646
77

Za stanja emo koristiti samo nizove koji poinju i zavra

vaju s 9, a izmeu imaju iskljuivo brojeve O, l, 2, 3, 4 i S.
Poetno stanje Q prikazat emo nizom 99.

Dakle, dvije petorke na koje je upravo ukazao Turingov stroj, bile

bi kodirane brojem: 998018 646 8018 616 99 77 998028 646 8028 626
99. Za Turingov stroj koji smo napravili za razlikovanje parnih od
neparnih brojeva, stanja E, O, F moemo kodirati kao 919, 929 i
939. Dakle, kodni broj za itav stroj bio bi:
9980086468558616919 77 9980286468558616919 77 9980486468558616919 77
9985186468558616919 77 9985386468558616919 77 9980186468558616929 77
9980386468558616929 77 9980586468558616929 77 9985286468558616929 77
9985486468558616929 77 91980086468558616919 77 91980286468558616919 77
91980486468558616919 77 91985186468558616919 77 91985386468558616919 77
91980186468558616929 77 91980386468558616929 77 91980586468558616929 77
91985286468558616929 77 91985486468558616929 77 92980086468558616919 77
92980286468558616919 77 92980486468558616919 77 92985186468558616919 77
92985386468558616919 77 92980186468558616929 77 92980386468558616929 77
92980586468558616929 77 92985286468558616929 77 92985486468558616929 77
91985586468008636939 77 92985586468018636939

Na logiki pogon

Iako je ovo samo jedan veliki broj, on je prikazan s prazninama

upravo zato bi se vidjeli kodovi za pojedine petorke. Oigledno,
iz koda je lako opet dobiti petorke. Prvo treba pronai 77 koji
odvaja kodove pojedinih petorki, a zatim dekodirati svaku po
jedinu petorku. Na primjer, kOd 92985386468558616919 rastav
lja se u kOd 929 8538 646 8558 616 919, to dekodiramo kao
O 8 : o .....-) E. Naravno da je kodiranje moglo biti podeeno na
razliite naine, ali ovaj program ima vano i korisno svojstvo
transparentne dekodabilnosti.
Kao i u gornjim primjerima, za svaki Turingov stroj moemo
smatrati da na poetku ispituje najljeviju znamenku napisanu na
traci. Za neke brojeve stroj e naposljetku stati, dok za neke moe
zauvijek nastaviti raditi. Nazovimo sada skup onih prirodnih bro
jeva koji spadaju u prvu od navedenih kategorija stajni skup tog
Turingovog stroja. Ako zamislimo da stajni skup Turingovog stroja ini
"paket" a kodni broj kao oznaku tog paketa, onda imamo tipian raspored
za primjenu dijagonalne metode: oznaeni paketi u kojima su oznake ba
ono to se nalazi u paketu - u ovom sluaju to su prirodni brojevi.t
Dijagonalna metoda e nam omoguiti stvaranje skupa prirodnih
brojeva koji emo nazvati D, a koji je razliit od bilo kojeg skupa
brojeva za koje e Turingov stroj stati. Evo kako je to mogue: D
e se sastojati isljuivo od kodnog broja Turingovih strojeva. Kodni broj
svakog Turingovog stroja pripadat e skupu D ako i samo ako ne pripada
stajnom skupu za taj stroj. Dakle, ako kodni broj odreenog TurinTreba primijetiti da taj progr<m kodir<:nja n.: traci omoguuje simbole koji
nisu samo decimalne zn<:menke i o, ve 1 simbole kodirane takvim nizo
vima kao to je 81118. To pak omoguuje simbole koji se mogu koristiti za
oznaav<:nje odredenih kv<:drata na traci, pa ih je mogue ponovno pronai.
Mogue je takoder dokazati da koritenJe takvih dodatnih simbola ne pove
ava raunalnu mo Turmgovih strojeva i da koritenje decimalnog sustava
ne utjee na ono to mogu izvesti Turingovi strojevi. Vidi [Dav-Sig-Wey] (u
Bibliogr<:fiJi), str. 1 13--68 .
tKmtki podsjetnik nai ete na str. 93--96.

Poglavlje 7.

Turing stvara svenamjensko raunalo

govog stroja pripada stajnom skupu za taj stroj, onda taj kodni broj
ne pripada skupu D. Ako pak taj kodni broj ne pripada stajnom
skupu za taj stroj, onda pripada skupu D. Ni u kojem sluaju D
ne moe biti isti skup brojeva kao i stajni skup dotinog stroja.
Budui da to vrijedi za svaki Turingov stoj, moemo zakljuiti da
skup D nije stajni skup nijednog Turingovog stroja.
Samo malo! Jedna tvrdoglava osoba jo je uvijek sumnjiava.
Ukljuujemo se u razgovor izmeu tvrdoglave osobe (To) i svez
najueg autora (sA) :
TO: Nisam ba shvatio to razmiljanje, ali znam da mogu na
initi Turingov stroj iji stajni skup je skup D. Zapravo, evo
tog stroja.
Ah, vidim. Biste li, molim vas, izraunali kodni broj svoga
stroja?

sA:

To: Vrlo rado! Samo malo. Broj je 998038646855861692977. .

7792985286468558616929 (pokazuje neki ogromni broj).
sA:

U redu. Spada li taj broj u stajni skup vaeg stroja?

To: ekajte! Moram to rijeiti. Ne. Ne. Nije u stajnom skupu

za moj stroj.
E, sad posluajte. Ako taj broj nije u stajnom skupu za va
stroj, onda iz naina na koji je definiran skup D, taj broj
mora biti lan skupa D. Budui da je taj broj lan skupa D,
a nije u stajnom skupu za va stroj, ta dva skupa moraju
biti razliita.

sA:

TO: Samo da provjerim raun. O da, shvaam. Napravio sam

malu greku. Ba sam budalast. Taj broj zapravo jest lan
stajnog skupa za moj stroj. Ispriavam se zbog svoje smi
jene greke.

Na logiki pogon

sA: Samo polako! Iz naina na koji je definiran skup D, ako je

kodni broj vaeg stroja lan njegovog stajnog skupa, onda
on sigurno nije lan skupa D. Dakle, ta dva skupa moraju
biti razliita.
To to govorite je vrlo uvjerljivo. No, kad bih se sloio s
tim da ste uspjeli dokazati svoje miljenje, vie ne bih bio
tvrdoglava osoba.

TO:

Nerjeivi problemi

Skup prirodnih brojeva D definiran je kao razliit od skupa onih

brojeva za koje bi se bilo koji Turingov stroj zaustavio. No, kakve to
ima veze s Entscheidungsproblemom? Veza je u razlogu zbog ko
jeg je Hilbert taj problem nazvao temeljnim problemom matematike
logike. Hilbert je shvatio da bi rjeenje Entscheidungsproblema
omoguilo algoritam za rjeavanje svih matematikih problema.
Upravo je to shvaanje bilo u pozadini Hardyjeva vrstog uvje
renja o tome da se za Entscheidungsproblem nikada nee nai
rjeenje. Ako uzmemo da je tomu tako, to nadalje znai da, ako
postoji primjer matematikog problema za koji moemo pokazati
da je algoritamski nerjeiv, onda je nerjeiv i Entscheidungspro
blem. Skup D predstavlja takav primjer.
Razmotrimo sljedei problem:
Pronai algoritam kojim se za dani prirodni broj odreuje
pripada li skupu D.
To je na primjer nerjeivog problema. Prvi korak u shvaanju
da ne postoji takav algoritam je primijetiti da, prema Turingovoj
analizi procesa raunanja, ako postoji takav algoritam onda postoji
i Turingov stroj koji bi mogao postii isti rezultat. Ba kao i kod
Turingovog stroja nainjenog za razlikovanje parnih od neparnih

Poglavlje 7.

Turing stvara svenamjensko raunalo

brojeva, moemo zamisliti stroj koji poinje ispitivati najljeviju

znamenku zadanog broja u poetnom stanju Q, na sljedei nain:

Slino, eljeli bismo da stroj na koncu stane i da traka sadri samo

jednu znamenku: l ako ulazni broj pripada skupu D, O ako mu
ne pripada. Konano, eljeli bismo da se zaustavi u stanju F, ije
je svojstvo da nijedna petorka stroja ne poinje slovom F: Na
primjer,
F

Zamislimo sada da dodajemo jo dvije petorke naem Turingovu

stroju:
FO:oF

Fo:oF

S ulaznim brojem koji pripada skupu D, novi stroj e se ponaati

jednako kao i prije i na kraju e se zaustaviti s brojem l na traci.
No, s ulaznim brojem koji ne pripada skupu D, ovaj stroj e se
zauvijek kretati udesno. Dakle, skup brojeva za koje e se ovaj novi
zamiljeni stroj zaustavljati je sam skup D. Pa ipak, to nije mogue
zato to je D konstruiran dijagonalnom metodom, kako bi bio
Treba naglasiti da, kad bi za1sta postojao algoritam za razlikovanje predmeta
koji su lanovi skupa D od onih koji to nisu, onda ne bi bilo potrebe za ovak
vim namjetanjem ulaza i izlaza. Konano, ne bi bilo problema ni kad bismo
predali ulazni broj ljudskom biu koje bi 1zvrilo pretpostavljeni algoritam u
tom obliku, niti kad bismo izlazni broj u eljenom obliku stavili na traku.

Na logiki pogon

razliit od skupova za koje bi se bilo koji Turingov stroj zaustavio.

Stoga je naa pretpostavka, da postoji algoritam za razlikovanje
predmeta koji su lanovi D od onih predmeta koji to nisu, izvjesno
bila pogrena. Ne postoji takav algoritam! Problem algoritamskog
razlikovanja predmeta koji su lanovi skupa D i onih predmeta
koji to nisu je nerjeiv!
Kao to smo vidjeli, i Hilbert i Hardy su vjerovali da bi al
goritamsko rjeenje Entscheidungsproblema znailo da se svaki
matematiki problem moe rijeiti pomou algoritma. Dakle, ako
imamo matematiki problem koji je algoritamski nerjeiv iz toga
slijedi da je i Entscheidungsproblem nerjeiv. Da bismo vidjeli
kako uspostaviti vezu sa skupom D, sa svakim prirodnim brojem
n poveza t emo sljedee predloene premise i konkluziju:
Premisa n je kodni broj nekog Turingovog stroja i isti broj n je

stavljen na njegovu traku, a ispituje se prva brojka slijeva.

Konkluzija Turingov stroj koji je zapoeo raditi na taj nain, na

kraju e se zaustaviti.
Pomou jezika logike prvog reda, obje reenice mogu se prevesti
u logiku notaciju. Zatim je mogue dokazati da se pomou Fre
geovih pravila moe dobiti konkluzija iz premisa, ako i samo ako
e se dotini Turingov stroj naposljetku zaista i zaustaviti kad za
pone raditi s vlastitim kodnim brojem na traci. To je istina ako
i samo ako n ne pripada skupu D. Dakle, kad bismo posjedovali
algoritam za Entscheidungsproblem, mogli bismo ga koristiti za
utvrivanje pripadnosti skupu D. Naime, ako imamo prirodni
broj n, moemo koristiti na pretpostavljeni algoritam za Entsche
idungsproblem da provjerimo slijedi li konkluzija iz premisa. Ako
slijedi, znat emo da n ne pripada skupu D, a ako ne slijedi znat
emo da n pripada skupu D. Iz toga slijedi da je Entscheidungs
problem alg_oritamski nerjeiv.12

Poglavlje 7.

Turing stvara svenamjensko rau nalo

Turingov univerzalni stroj

U Turingovom postupku ima neto uznemirujue. Njime je do

kazano da se nijednim Turingovim strojem ne moe rijeiti Ent
scheidungsproblem. No, da bi doao do zakljuka da ne postoji
algoritam za Entscheidungsproblem, Turing se upustio u raspravu
o onome to se dogaa kad raunanje obavlja ljudsko bie. Koliko
je uvjerljiv njegov argument da svaki takav izraun moe izvesti i
Turingov stroj? Da bi podupro svoj argument, Turing je dokazao
da se na stroju mogu izvoditi razliiti matematiki izrauni: No,
najhrabrija i najdalekosenija ideja na koju je doao da bi ispitao
valjanost onoga to je uinio, bio je univerzalni stroj.
Zamislimo dva prirodna broja zapisana na traci Turingova stroja
(u uobiajenoj decimalnoj notadji), odvojena praznim kvadratom.
Prvi broj neka bude kodni broj nekog Turingovog stroja, a drugi
broj neka bude ulazni broj za taj stroj:

l kodni broj Turingovog stroja M

l ulaz u M l

Zamislimo sada osobu koja ima zadatak izvesti ono to bi uinio

Turingov stroj iji kodni broj je prvi broj na traci kad bi mu ulazni
broj bio drugi broj na traci. Zadatak je jednostavan. Moe poeti s
petorkama koje koje tvore stroj iji kod je prvi broj na traci. Nakon
toga samo treba raditi na traci sve to petorke nalau. Turingovom
analizom h*lo se pokazati da je bilo koji jednostavan raunski za
datak izvediv uz pomo Turingova stroja. Primjenjujui tu ideju na
postojei zadatak, moemo zamisliti Turingov stroj s kodnim broja
Turingova stroja M kao poetnim brojem na traci, za kojim slijedi
'Na primjer, Turing je pokazao kako napmvili strojeve koji bi mogli proizvoditi
nizove nula i jedinica koje predstavljaju binarne prikaze realnih brojeva e i n.
To je napravio i za druge realne brojeve koji su se pojavljivali u standardnoj
matematici: korijene polinomskih jednadbi s cijelim koeficijentima, ak i za
realne nule Besselovih funkcija.

Na logiki pogon

neki ulazni broj, napravio isto to bi napravio i stroj M s istim

ulaznim brojem. To bi bio jedan jedini Turingov stroj koji bi potpuno sa
mostalno mogao izvesti sve to bi mogao izvesti i bilo koji drugi Turingov
stroj. Turing je ovaj izvanredan zakljuak ispitao tako to je odluio
pokazati kako zaista napraviti petorke jednog takvog univerzal
nog stroja. To mu je sjajno polo za rukom u nekoliko stranica
onoga to bismo danas nazvali kompjutorskim programom!13
Ljudi su o raunalnim strojevima razmiljali jo od Leibnizova
doba, pa i ranije. Prije Turinga opa je pretpostavka bila da su u
sluenju takvim strojevima tri kategorije, stroj, program i podaci,
potpuno odvojene. Stroj je bio jedan fiziki predmet; danas bismo
ga zvali hardver. Program je bio plan za raunanje, moda re
aliziran u buenim karticama ili kabelima povezanim u utikaku
plou. Konano, podaci su bili brojani ulaz. Turingov univerzalni
stroj je pokazao da je odvojenost ovih triju kategorija zapravo ilu
zija. Turingov stroj je izvorno zamiljen kao stroj s mehanikim
dijelovima, odnosno kao hardver. Ali, njegov kOd na traci univer
zalnog stroja funkcionira kao progrnm i daje detaljne upute koje su
univerzalnom stroju potrebne da bi obavio odgovarajui izraun.
Konano, univerzalni stroj, u operacijama koje se izvode korak
po korak, znamenke strojnog koda vidi samo kao nove podatke
na kojima mora raditi. Ovo proimanje tih triju pojmova temelj je
rada u suvremenom raunarstvu. Program napisan u modernom
programskom jeziku za interpreter ili kompila tor koji s njime radi
predstavlja podatak, i to takav da se upute iz programa doista
mogu i izvriti. Zapravo se sam Turingov stroj moe smatrati
interpretorom, budui da on uzastopne petorke tumai tako to
izvodi zadatke koje mu one nalau.
Turingova analiza je omoguila duboke nove uvide u drevno
umijee raunanja. Pojam raunanja poeo se shvaati ire od arit
metikih i algebarskih izraunavanja. U isto vrijeme, pojavila se
vizija univerzalnog stroja koji u naelu moe izraunati sve to je

Poglavlje 7.

Turing stvara svenamjensko raunalo

uope mogue raunati. Turingovi primjeri pojedinih strojeva ve

su zapravo primjeri umijea programiranja, a univerzalni stroj je
prvi primjer interpretativnog programa. Univerzalni stroj prua i
model raunala s pohranjenim programom u kojem su kodirane
petorke na traci zapravo pohranjeni program, pri emu stroj ne
razlikuje program od podataka. Konano, univerzalni stroj poka
zuje kako se hardver u obliku skupa petorki koje se smatraju opi
som rada stroja, moe zamijeniti softverom koji ine iste petorke
u kodiranom obliku pohranjenom na traci univerzalnog stroja.
Dok je radio na dokazu nepostojanja algoritamskog rjeenja za
Entscheidungsproblem, Turing nije mogao ni slutiti kako se do sli
nih rjeenja dolazilo i s druge strane Atlantika. U Cambridge je
stigao jedan broj asopisa American journal of Mathematics, u ko
jem je bio lanak Alonza Churcha sa Sveuilita Princeton pod
naslovom "An Unsolvable Problem of Elementary Number The
ory" /Jedan nerjeivi problem elementarne teorije brojeva/." Newmann
je tada ve bio primio prvi nacrt Turingova rada. Church je u svo
jim radovima pokazao da postoje algoritamski nerjeivi problemi.
Njegov rad ne spominje strojeve, ali je ukazao na dvije predloene
koncepcije za objanjavanje intuitivnog pojma izraunljivosti ili,
kako je to zvao Church, "efektivne izraunljivosti". Te dvije kon
cepcije su bile lnmbda-definabilnost, koju su razvili Church i njegov
student Stephen Kleene, i opa rekurzivnost koju je uveo GOde! (u
svojim predavanjima dok je bio u posjetu Institutu za napredna
istraivanja u Princetonu u proljee 1934. godine). Pokazalo se da
su ta dva pojma jednaka te je Churchov nerjeivi problem doista
nerjeiv u objema koncepcijama. Iako u tom radu Church nije iz'Alonzo Church (1903-1995) je odigrao presudnu ulogu u razvoju logikih
is!raivanj.-. u Sjedinjenim Dr.-.v.-.ma. Osnovao je utjecajni asopis Journal
of Symbolic Logic i bio Je njegov urednik vie od etrdeset godina. Stephen
Kleene (1909-1994), istaknuti ameriki logiar, bio je jedan od tndeset jednog
Churchovog doktorskog studenta Qedan od nj1h sam bio i ja).

rn-

Na logiki pogon

vukao zakljuak da je Hilbertov Entscheidungsproblem zapravo

nerjeiv s obzirom na te koncepcije, prvi broj asopisa Journal of
Symbolic Logic (1936) sadravao je Churchovu kratku napomenu u
kojoj je zakljuio upravo to. Turing je brzo dokazao da je njegova
koncepcija izraunljivosti jednaka lambda-definabilnosti i odluio
je pokuati provesti neko vrijeme u Princetonu.
Iako se veina onoga to je otkrio Turing zapravo svodila na
ponovno otkrivanje onoga to je ve uinjeno u Sjedinjenim Dra
vama, njegova analiza pojma izraunavanja i otkrie univerzalnog
raunalnog stroja bili su potpuno novi. Kurt GOde! je bio prilino
nepovjerljiv prema Churchovim zakljucima, a u njihovu isprav
nost konano ga je uvjerila Turingova analiza.14
Alan Turing na Princetonu

Iako se u Engleskoj matematiari nisu posebno trudili da dou

do titule doktora znanosti, za Turinga je najpraktinije bilo svoj
ostanak u Princetonu urediti tako da postane postdiplomant, to
je status koji zaista ne odgovara njegovim dostignuima. U dvije
godine u Princetonu zavrio je sjajnu doktorsku disertaciju, a men
tor mu je bio Alonzo Church. Budui se G6delov neodluiv iskaz
odreenog sustava moglo smatrati istinitim ako ga se promatra
izvan sustava, bilo je prirodno dodati taj iskaz danom sustavu kao
novi aksiom i tako dobiti novi sustav u kojem taj neodluivi iskaz
nije vie neodluiv. Ako primijenimo G6delove metode, jasno je
da e se smatrati da novi sustav sadri vlastite neodluive iskaze.
U svojoj je disertaciji Turing prouavao hijerarhije sustava koji su
dobiveni neprestanim ponavljanjem takvog postupka.
"Isti prvi svezak asopisa journal of Symbolic Logic u kojem se pojavio Churc
hov problem nerjeivosti Entscheidungsproblema, sadrav<o je i kratak r<d
amerikog logiilra E. L Posta koji je formulir<o koncepciju prilino blisku
Turingovoj. (!Davis 1], str. 289-91). Post mi je bio profesor dok sam studirao
na City Collegeu u New Yorku.

Poglavlje 7.

Turing stvara svenamjensko raunalo

Ta disertacija je uvela i pojam Turingova stroja koji je mogao

prekinuti raunanje da bi traio informacije izvana. Uz pomo
takvih strojeva moemo govoriti o jednom nerjeivom problemu
iz para problema koji je jo "manje rjeiv" od drugog problema
iz para. Openito govorei, ideje navedene u ovom radu bile su
temelj za radove niza istraivaa.15
Godine 1936. (zapravo i kroz itave pedesete) Odsjek za mate
matiku u Princetonu bio je smjeten u Fine Hallu, niskoj zgradi
izgraenoj od lijepe crvene cigle: U to vrijeme u Fine Hallu nije
bio samo Matematiki fakultet Sveuilita u Princetonu, ve su
u njemu bili i matematiari koji su bili dio nedavno osnovanog
Instituta za napredna istraivanja, a ve je bio poeo veliki priliv
znanstvenika koji su bjeali od nacistikog reima u Sjedinjene
Drave. Koncentracija matematikog talenta u Princetonu tride
setih godina poela je konkurirati, a zatim je i nadmaila onu u
GOttingenu. Meu onima koje se moglo vidjeti u hodnicima Fine
Halla bili su Hermann Weyl, Albert Einstein i John von Neumann.
Von Neumannovi su se interesi jako udaljili od rada na Hilbertovu
programu temelja matematike.
Prve godine Turing se morao snalaziti s oskudnom stipendijom
koju mu je dao Cambridge, dostatnom za Cambridge jer su mu
tamo stan i hrana bili osigurani. No, na drugoj godini osjeao se
bogat jer mu je dodijeljena ugledna Proctorova stipendija. Medu
pismima preporuke napisanim u znak podrke njegovoj prijavi za
tu stipendiju, bilo je i ovo:
L lipnja 1937.
tov<lni,
Gospodin A M. Turing me obavijestio dil e se prijaviti za
Proctorovu stipendiju {sic] radi gostovanj<l na Sveuilitu Prince'Zgrada u kojoj je danas smjeten Odsjek za matematiku na Princetonu tako
der se zove Fine Hall. To je m<sivan toranj kojeg se moe vidjeti s autoceste,
iz daljine od oko kilometar i pol.

N a logiki pogon

ton sa Sveuilita u Cambridgeu u akademskoj godini 1937/38.

elim podrati njegovu prijavu i obavijestiti Vas da vrlo dobro
poznajem g. Turinga iz prijanjih godina. U zadnjem semestru
1935. bio sam gostujui profesor u Cambridgeu. Tijekom godine
1936/37, koju je g. Turing proveo u Princetonu, imao sam prilike
promatrati njegov znanstveni rad. Dobro je radio u onim granama
matematike za koje sam i silm zainteresiran, a to su teorija gotovo
perioditkih funkcija i teorija neprekidnih grupa. [kurziv dodan]
Mislim da on zasluuje Prodorovu stipendiju i bit e mi drago
ako budete u mogunosti dodijeliti mu je.
Srdaan pozdrav,
John von Neumannl6
Znamo li da se von Neumann dosta bavio Hilbertovim progra
mom temelja matematike, u ovom pismu iznenauje da nije spo
menutTuringov rad na izraunljivosti i njegov dokaz o nerjeivosti
Entscheidungsproblema. Teko je povjerovati da von Neumann
nije znao za te radove. Mislim da je klju u rijeima "u granama
matematike za koje sam i sam zainteresiran". Von Neumann, jedan
od najveih matematiara stoljea, koji je doslovno gutao knjige
i koji je imao gotovo fotografska pamenje, oito je, nakon to je
GOde! pokazao da je veina njegovih radova iz tog podruja be
skorisna, odluio da ne eli vie imati posla s logikom. Navodno
je kazao da nakon onoga to je GOde! napravio 1931, nikada vie
nije proitao niti jedan rad iz logikeP To pitanje nije nevano
zbog uloge Turingova rada u von Neumannovim razmiljanjima
o raunalima u periodu nakon Drugog svjetskog rata.
Dokaz o tome donekle prua pismo von Neumannova prijatelja
i suradnika Stanislawa Ulama, koje je napisao njegovu biografu
Andrewu Hodgesu: U njemu se spominje igra koju je von Ne"Stanislaw Ulam (1909-1984) je bio vodei matematiar iste i primijenjene
matematike. Radio je u mnogim granama matematike, a bio je i von Neu
mannov dobar prijatelj. Jedna njegova ideja je na koncu doveli! do vanog

Poglavlje 7.

Turing stvara svenamjensko raunalo

umann predloio u ljetu 1938. godine, kad su on i Ulam zajedno

putovali Evropom. Igra se sastojala od "pisanja najveeg broja
koji osoba moe napisati, a da ga definira metodom koja ima neke
veze s Turingovim nacrtima". U Ulamovom pismu se navodi i da
"mu je von Neumann 1939. godine nekoliko puta spomenuo Tu
ringovo ime u razgovorima o mehanikim nainima za stvaranje
formalnih matematikih sustava". Ulamovo pismo jasno poka
zuje da bez obzira na ono to je bilo prije, von Neumann je do
poetka Drugog svjetskog rata u rujnu 1939. bio dobro upoznat s
Turingovim radom o izraunljivostiP
Turingov univerzalni stroj bio je koncepcijski sjajna naprava
koja je potpuno samostalno mogla izvriti bilo koji algoritamski
zadatak. No, je li neto takvo zaista mogue i napraviti? Na stranu
ono to bi takav stroj mogao postii u teoriji, moe li on biti di
zajniran i konstruiran tako da rijei probleme stvarnog svijeta u
prihvatljivim vremenskim okvirima i uz raspoloiva sredstva? Ta
su pitanja muila Turinga od samog poetka. U nekrologu lon
donskog The Timesa, Turingov uitelj Max Newman je napisao:
Opis "univerzalnog" raunalnog stroja tada je bio dao u posve
teorijske svrhe. No, kako je Turing bio jako zainteresiran za sve
vrste praktinog eksperimentiranja, ve se tad;, zanimao za mo
gunost stvarnog konstruiranja stroja po tim naelima. 1 9
Nije se ograniio na puko razmiljanje o toj mogunosti. Kako
bi se upoznao s raspoloivom tehnologijom, Turing se potrudio
stvarno i izraditi stroj, pritom se posluivi elektromehanikim
relejima koji su mnoili brojeve napisane u binarnoj notaciji. U
tu svrhu dobio je pristup studentskoj radionici Odsjeka za fiziku,
naina za proirenje uobiajenih aksioma teorije skupova, na nain koji je
bacio novo svjetlo na Godelov rad na hipotezi o kontinuumu. Ulamovo
najznaajnije otkrie nee pozdraviti svi: on je, naime, dao temeljni nacrt
za fisijsko-fuzijsko termonuklearno oruje.

Na logiki pogon

gdje je konstruirao razliite dijelove naprave. Sve potrebne releje

izradio je sam."
Rat Alana Turinga

Turing se vratio u Cambridge u ljetu 1938. godine. Iako rat nije bio
poeo jo cijelu godinu, Turing je bio regrutiran kako bi pridonio
pokuajima probijanja kodova koritenih u vojnoj komunikaciji
Njemake. Kodovi i dekodiranje imali su svoje mjesto i u Turin
govim i GOdelovim radovima, ali ti su se kodovi birali tako da
budu jasni, za razliku od onih koje su upotrebljavali Nijemci koji
su namjerno bili neprobojni.
U skladu s paktom izmeu nacistike Njemake i komunistike
Rusije koji je iznenadio svijet, njemake su trupe l. rujna 1939.
napale Poljsku. Potujui svoju obavezu, Engleska i Francuska su
objavile rat Njemakoj nekoliko dana kasnije, a etvrtog rujna Tu
ring se prijavio u Bletchley Park. To je bilo viktorijansko imanje
sjeverno od Londona gdje se okupila mala ekipa, veinom sve
uilinih nastavnika, koja je odluila proitati poruke koje je im
je neprijatelj mislio zatajiti. Toj grupici nije bilo sueno da ostane
malena i do kraja rata imanje je udomila otprilike dvanaest tisua
ljudi koji su radili na razliitim aspektima deifriranja i analize
poruka. Uz starije osoblje i naravno vojsku, tamo je bio i znaajan
broj "wrena", ena koje su se prijavile u vojsku za pomo morna
rici, a umjesto toga su radile na strojevima koje su izmislili Turing
i njegove kolege.
Njemake vojne veze koristile su modificiran komercijalni stroj
za ifriranje zvan Enigma. Taj je stroj imao abecednu tipkovnicu, a
po pritisku tipke za odreeno slovo ono bi se pojavilo u prozoriu
"Radionica je bila prikladno smjetena u Palmerovu laboratoriju za fiziku,
smjetena vrata do vrata s matematikom zgradom Fine Halla - postoji ak i
prolaz koji povezuje te dvije zgrade.

Poglavlje 7.

Turing stvara svenamjensko raunalo

u ifriranoj verziji. Nakon to je itava poruka ifrirana, poslana je

obinim radio telegrafom. Primaoc bi unio ifrirana slova u drugu
Enigmu i pojavila bi se originalna poruka. U stroju je bilo nekoliko
rotirajuih kotaia koji su slovo po slovo pridruivali slova ulazne
poruke i njezine ifrirane verzije. U vojnoj verziji stroja sigurnost
je pojaana dodatnom ploom. Svakog dana stroj bi bio drugaije
poetno podeen, jednako kod poiljatelja kao i kod primatelja.
Grupa poljskih matematiara je izvanredno deifrirala nje
make Enigma poruke prije poetka rata, ali kad su Njemaki
strojevi postali sloeniji za jo jedan sloj, vie nisu imali uspjeha pa
su predali posao Britancima. Kriptoanalitiari u Bletchley Parku
su uglavnom bili ljudi koji su voljeli rjeavati zagonetke, povre
meno bi se upustili u intelektualni aspekt problema na kojima su
radili i pritom su se zabavljali. No, sam posao je bio smtrno ozbi
ljan. Turing je bio odgovoran za komunikaciju izmeu njemakih
podmornica i njihove baze kod kue. Te su podmornice unitavale
brodove koji su donosili prijeko potrebne isporuke na britansko
otoje strahovitom brzinom. Postojala je velika mogunost da En
gleska jednostavno izgladni ako se podmornice ne zaustave. Jedna
zaplijenjena knjiga ifri sa zarobljene podmornice, i nepanja po
iljatelja koji je sluajno odao presudne informacije, pomogli su
da se sadraj Enigme uspjeno deifrira. No, presudnu ulogu je
ipak odigrao Turing. On je dao nacrt za stroj (nazvan Bombe iz
razloga kojeg se nitko ne moe sjetiti) koji se pokazao veoma ko
risnim u koritenju tih informacija za zakljuivanje o tome kako
je na odreeni dan podeena njemaka Enigma. Bombe su siste
matski izvodile nizove logikih zakljuivanja koji su iz velikog
broja moguih konfiguracija eliminirali jednu moguu konfigura
ciju Enigme za drugom, dok ih nije ostalo svega nekoliko. Zatim
su ih obraivali runo dok se nije pojavila ona prava."
"Gordon We lehman, matematiar koji je bio est godina stariji od Turinga, unio

Na logiki pogon

Turingove Bombe su u nekim aspektima bile zaista sjajne. Samo

nekoliko mjeseci nakon to je Turing izradio nacrt, ve ih je tu
cet izraeno i isporueno. Iznenauje injenica da su radile bez
ikakvih preinaka. Doi do konfiguracije podeavanja njemakog
pomorskog stroja Enigma na odredeni dan znailo je nai pravu
kombinaciju od otprilike 150,000,000,000,000,000,000 mogunosti.
U prosjeku su Turingove Bombe rjeavale ovaj problem za oko tri
sata, a jednom prilikom su dole do rjeenja za etrnaest minuta.
U Bletchley Parku Turinga su od milja zvali "prof", a njegova
je ekscentrinost postala izvorom anegdota. Ljudi su poslije go
dinama prepriavali njegovu naviku da svoju alicu za aj dri
privezanu uz radijator. Anegdota iz dana Bletchley Parka, koja
moda najvie govori, je ona kad je Turing uio kako pucati iz
puke. U mranim danima 1940. i 1941. godine, kad je Engle
skoj prijetila invazija, Churchillova je vlada formirala graansku
vojsku Home Guard. Iako zbog vanosti svoga posla nije morao
stupiti u Home Guard, Alan Turing je ipak odluio to uiniti zato
da naui pucati iz puke. Regruti Home Guarda su morali redo
vito pohaati vjebe i nakon nekog vremena Turing je zakljuio
da je to gubitak vremena i prestao je dolaziti. Kad ga je pukovnik
Fillingham, kojeg je bio glas da naginje sranoj kapi, upozorio,
Turing je strpljivo objasnio da se on prikljuio samo da bi nauio
pucati i kako sada kad odlino puca, nema vie razloga dolaziti.
Pukovnik je rekao: "Ali, ne ovisi o vama hoete li dolaziti ili ne
. . . vaa je dunost kao vojnika dolaziti . . . Vi podlijeete vojnom
pravu." Pukovnik je podsjetio Turinga da je, prilikom prijave,
ispunio obrazac u kojem je stajalo pitanje: "Razumijete li da se
je jedno v<no pobolj<nje u Turingov projekt, koje je uvelike pobolj<lo nje
gov r<1d. it<telji koje z<nim<ju tehnike pojedinosti deifrir<nj< Enigme upu
uju se n< Wekhm<nov prik<z u [Welchm<n], bo i n< [Hodges]. [Hinsley]
sadri z<nimljive opise ivota u Bletchley P<rku za vrijeme rat<, koje iznosi
nekoliko sudionika pothv<ta deifriranj<. (Reference u zagradam<l odnose se
na pogl<vlje Bibliografija.)

Poglavlje 7.

Turing stvara svenamjensko raunalo

novaenjem u Home Guard stavljate pod vojni zakon?" Turing je

odgovorio da je zaista odgovorio na to pitanje, no da je odgovor
glasio "Ne". Razmislivi o tom pitanju, zakljuio je da za njega
nije korisno odgovoriti s "da".20
Osim to je zabavna, ova anegdota otkriva kakav je bio Turing.
Bio je sklon u velikoj mjeri ignorirati drutveni okvir u kojem dje
luje veina nas. U svakoj sihtadji je traio najbolji potez. Krenuo
bi od niega, razmislio bi o svemu. Veina ljudi bi, suoena s pita
njem poput onog u prijavnom obrascu za Home Guard, uvidjela
da je jedino pozitivan odgovor prihvatljiv. Turing je to pitanje
shvatio doslovno i ozbiljno je razmislio o tome koji bi odgovor bio
najbolji. Iako je takvo razmiljanje bilo dobro za Turingova znans
tvena istraivanja, ono nije bilo tako dobro u njegovim odnosima
s ljudima i drutvenim institucijama i na kraju je nekoliko godina
kasnije dovelo do katastrofe.
Turing se sprijateljio s Joan Clarke, mladom matematiarkom
koja je bila u slubi pothvata Bletchley Park. Zapravo, on se u nju
zaljubio, zaprosio ju je i ona je rado prihvatila. Nakon nekoliko
dana rekao joj je da ima homoseksualne sklonosti. To je za nju bilo
prilino muno, ali je prihvatila nastaviti zaruke. Nekoliko mjeseci
kasnije, ubrzo nakon to su zajedno proveli godinji odmor, Turing
je odluio da unato tome to zaista voli Joan, to jednostavno ne
bi ilo i prekinuo je zaruke. Izgleda da je to bio prvi i posljednji
put kad je pomiljao na ljubavnu vezu sa enom.
U meuvremenu, Turing nije prestajao razmiljati o primjenji
vosti svoje koncepcije univerzalnog stroja. Pretpostavljao je da
upravo taj pojam univerzalnosti skriva tajnu ogromne moi ljud
skog mozga i da su, na neki nain, nai mozgovi zapravo univer
zalni strojevi. Smatrao je da bi, kad bi ga se moglo konstruirati,
univerzalni stroj mogao igrati igre poput aha, moglo bi ga se
navesti da ui na nain na koji ue djeca i na koncu bi se mogao
ponaati na nain koji moemo nazvati inteligentnim. Mnogo se

Na logiki pogon

govorilo u torne u Bletchley Parku i Turing je ak skicirao algo

ritme koje bi stroj rnogao koristiti za igranje aha. U isto vrijeme,
dio hardvera potrebnog za izgradnju univerzalnog stroja razvijen
je upravo u Bletchley Parku.
Neke poruke koje je Engleska presrela, priopenja koja su do
lazila s najviih nivoa nacistikog reima, nisu bila ifrirana u
Enigmi i nisu se prenosila uobiajenom telegrafijom. Britanci su
ubrzo shvatili da ona imaju obiljeja materijala proizvedenih tele
printerom. To je bio sustav u kojem su pojedinana slova u tekstu
bila prikazana nizom rupa na traci papira. Za razliku od starije
Morseove ifrirane telegrafije, ovdje je ovjek bio nepotreban. Iz
gleda da su Nijemci upotrebljavali jedan jedini stroj koji je mogao
istom operacijom i ifrirati i prenositi poruke. Primatelj je imao
stroj za deifriranje. Ovaj se sustav u Bletchley Parku zvao "riba",
a Turingov uitelj Max Newman je preuzeo zadatak da ga dei
frira. Neke od metoda koje su se trebale koristiti u ali su nazivane
turingismusi, to je trebalo ukazivati na njihov izvor. No, turingi
smusi su zahtijevali obradu mnotva podataka. Da bi deifriranje
bilo imalo korisno, podaci su morali biti obraeni vrlo brzo.21
Tridesetih godina veina ljudi u Sjedinjenim Dravama i Evropi
posjedovala je radio prijemnike. Tada, prije izuma tranzistora,
radio prijemnici su se sastojali od mnotva vakuumskih cijevi.
Prilikom koritenja one su sjale poput slabih arulja i postajale su
prilino tople. Ba kao i prave arulje, esto bi pregorjele i moralo
ih se mijenjati. Ako bi nekome prestao raditi radio, mogao je iu
pati cijevi iz njihovog naglavka i odnijeti ih u duan na testiranje.
Nakon to se zamijene one koje vie nisu dobre, radio bi se obino
vratio u ivot. RCA-ov katalog cijevi na kojem je bio popis stotina
razliitih modela cijevi s posebnim obiljejima svake cjevice, bio
je prijeko potreban inenjerima i vrlo popularan kod amatera. U
oujku 1943. Alan Turing je plovio kui iz viemjesenog posjeta
Sjedinjenim Dravama, gdje je pomogao Amerikancima da poku-

Poglavlje 7.

Turing stvara svenamjensko raunalo

aju konstruirati Bombe i gdje je preuzeo nadgledanje Enigmine

komunikacije s mornaricom. Vrijeme je na putovanju preko Atlan
tika provodio prouavajui taj RCA-ov katalog, jer se otkrilo da
vakuumske cijevi mogu izvoditi zadatke poput zadataka logike
sklopke, a koje su prije izvodili elektrini releji. Cijevi su bile brze.
Njihovi su se elektroni kretali gotovo brzinom svjetlosti, a releji
su ovisili o mehanikom kretanju.
Strujni krugovi vakuumskih cijevi eksperimentalno su se koris
tili za telefonske sklopke. Turing je stupio u kontakt s je voditeljem
istraivanja, nadarenim inenjerom T. Flowersom. Pod vodstvom
Flowersa i Newmana, brzo je nastao stroj koji je zapravo bio fi
zika realizacija turingismusa. Nazvan "Colossus" /Kolos/ i "ine
njersko udo", ovaj stroj je imao 1500 vakuumskih cijevi. Roena
je prva svjetska automatska elektronika raunalna naprava. Ne
iznenauje da su izrauni koje je obavljala bila logike, a ne arit
metike prirode. Uhvaene njemake dojave u obliku perforirane
papirne trake ubacivane su u stroj pomou izuzetno brzog itaa
trake. Dok se traka kretala kroz ita, zrake svjetlosti koje su pro
lazile kroz ita hvatane su pomou fotoelektrinih elija koje su
signal prenosile Colossusu. Bilo je vano da se traka brzo ita da
se ne bi usporilo djelovanje strujnih krugova vakuumskih cijevi.
Flowersovo izvanredno ostvarenje nije bilo to to je uspio kons
truirati stroj za samo nekoliko mjeseci, ve to to je stroj koji sadri
toliko puno cijevi uspio dati korisne rezultate. Mnogi su smatrali
da e cijevi sigurno mnogo puta zatajiti i da e to onemoguiti rad.
Do kraja rata 1945. godine Turing je posjedovao znanje o radu
elektronike vakuumskih cijevi. Uvjeren da se strujni krugovi va
kuumskih cijevi mogu koristiti za konstruiranje univerzalnog ra
unala, puno je razmiljao o praktinim pitanjima implementacije
i razliitim vrstama primjena takvih strujnih krugova. Da bi os
tvario taj projekt, bila mu je potrebna samo odgovarajua podrka
i dovoljno sredstava.

8 Stva ranje prvi h

unive rza lni h raunala

Tko je izumio raunalo?

Moderno raunalo tako je sloena mjeavina logike i tehnike da bi

bilo smijeno izdvojiti samo jednu osobu kao njegova jedinog izu
mitelja. Pa ipak je 1973. godine, dok je rjeavao spor oko patenta
(Honeywell protiv Sperry Randa), jedan sudac umalo da je uinio
upravo to. Naa je pria pola od logikih ideja koje omoguuju
suvremena svenamjenska raunala sada stie do njihove stvarne
konstrukcije, raznih tehnikih problema i ljudi koji su uspjeli s
njima izai na kraj. Prikazi povijesti raunarstva znatno se razli
kuju, i prije nego nastavimo s naom priom bit e korisno ukratko
navesti ljude koji u njoj imaju glavne uloge:
Jacquardov tkalaki stan je
mogao tkati tkaninu s uzorkom prema specifikaciji utisnutoj na
gomili buenih kartica. Revolucionirao je tkalaku praksu prvo
u Francuskoj, a na kraju i u cijelom svijetu. Profesionalne tkalje
obino kau, koristei se donekle razumljivom hiperbolom, da je
to bilo prvo raunalo. Iako je bio divan izum, Jacquardov tkalaki
Joseph-Marie Jacquard (1752-1834}

Na logiki pogon

stan nije bio raunalo nita vie nego to je to mehaniki klavir.

Kao i kod mehanikog klavira, i ovdje se jednoj mehanikoj na
pravi omoguuje da automatski kontrolira prisutnost ili odsutnost
ubaenih rupica.
Charles Babbage (1791-1871) Vidi stranicu 163. Babbage je za
svoj nikad izraeni analitiki stroj predlagao koritenje buenih
kartica slinim Jacquardovima. Posjedovao je Jacquardov istkani
autoportret.
Ada Lovelace ( 1 8 1 5-1852) Njezin otac Lord Byron ju je posljed
nji puta vidio kad joj je bilo godinu dana. Strastveno je voljela
matematiku i bila je oduevljena Babbageovom najavom analiti
kog stroja. Na Babbageov poticaj prevela je s francuskog jezika
kratku raspravu o analitikom stroju, kojoj je dodala vlastite bilje
ke. Prozvali su je prvim raunalnim programerom a jedan veliki
programski jezik njoj u ast zove se Ada. esto se citira njezin afo
rizam u kojem povezuje analitiki stroj s Jacquardovim tkalakim
stanom:
Moemo s pravom kazati da analitiki stroj tka algebarske
uzorke, ba kao to Jacquardov tkalaki stan tka cvijee i lie. 1

Claude Shannon ( 1 9 1 6-) U svom magistarskom radu na MIT-u

(objavljenom 1938.) Shannon je pokazao kako se algebra logike
Georgea Boolea moe iskoristiti za nacrte sloenih sklopki struj
nih krugova. Taj je rad "pomogao da izraivanje nacrta digitalnih
strujnih krugova pree iz vjetine u znanost" .2 Njegova matema
tika teorija informacija odigrala je presudnu ulogu u suvremenoj
komunikacijskog tehnologiji. Shannonovi radovi su bili poetak
raunalnih algoritama za igranje aha. Pokazao je kako konstru-

Poglavlje 8.

Stvaranje prvlh univerza lnih raunala

irati univerzalni Turingov stroj sa samo dva stanja. (Shannon mi je

bio ef 1953. godine kad sam preko ljeta radio u laboratoriju Bell.)
IBM je za Sveuilite Harvard kons
truirao njegov Automatic Sequence Controlled Calculator. Pritom je
koristio elektrine releje. Stroj je poeo raditi 1944. godine i obav
ljao je sve zadatke koje je zamislio Babbage. Nainivi stroj koji je
imao namjenu sluiti za jednu posebnu vrstu dugotrajne obrade
podataka koja je bila potrebna fiziarima i inenjerima, Aiken nije
uvidio da stroj koji bi trebao biti openamjenski moe biti koristan
i za takve izraune. Vidi str. 164.
Howard Aiken (1900-1973)

John Atanasoff ( 1 903-1995) Tijekom godina koje su prethodile

ulasku Sjedinjenih Drava u Drugi svjetski rat, ovaj skromni fizi
ar s dravnog Sveuilita Iowa (u suradnji sa svojim asistentom
Cliffordom Berryjem) projektirao je i izradio mali kalkulator za
posebne namjene koji se bazira na elektronici vakuumskih djevi.
Iako se taj stroj mogao baviti samo posebnom vrstom problema,
bio je vaan jer je pokazao korisnost strujnih krugova vakuumskih
djevi za raunanje.3

Mauchlyjeva vizija stoji u pozadini

razvoja prvog svjetskog elektronikog raunala za dugotrajnu
obradu podataka veih razmjera, ENIAC-a na Elektrotelmikom
fakultetu Moore Sveuilita u Pennsylvaniji u Philadelphiji. Ma
uchly, takoer fiziar, posjetio je Atanasoffljev laboratorij u Amesu
u Iowi gdje je prouavao tamonji elektroniki kalkulator.
John Mauchly ( 1 907-1980)

J. Presper Eckert m l . ( 1 9 19-1995) Najvee zasluge za uspjeno

konstruiranje ENIAC-a pripadaju velianstvenom radu inenjera
elektrotelmike Eckerta.

Na logiki pogon

Herman Goldstine (1913-) Matematiar Herman Goldstine stu

pio je u vojsku Sjedinjenih Drava 1942. godine na mjesto pr
vog porunika u balistikom istraivakom laboratoriju za vojnu
artiljeriju. Kao predstavnik vojske na projektu ENIAC, doveo je
von Neumanna u grupu s fakulteta Moore. U kasnijim polemi
kama s Eckertom i Mauchlyjem podravao je von Neumanna.
Nakon rata, postao je glavni von Neumannov suradnik na rado
vima vezanim za raunanje. Njegova knjiga o povijesti raunanja
[Goldstine] naglaavala je von Neumannovu ulogu i zato je bila
kritizirana. (On je bio osoba kojoj sam se trebao prijaviti 1954.
godine da dobijem dozvolu za koritenje raunala Instituta za
napredna istraivanja).
Earl R. Larsa n (191 1-) Taj jeamerikiokrunisudac 1973. godine
proglasio nevaljanim patent do kojeg su Eckert i Mauchly doli na
ENIAC-u. U njegovom pravorijeku stajala je sljedea izjava:

Eckert i Mnuchly nisu sami izumili automatsko elektroniko

digitalno raunalo, ve su ga izveli iz rada dr. Johna Vincenta
Atanasoffa.4

John von Neumann i fakultet Moore

Kao to smo vidjeli, John von Neumann je na simpoziju o teme

ljima matematike u KOnigsbergu 1930. preuzeo zadatak da objasni
Hilbertov program. To je bio isti simpozij na kojemu je Kurt GOde!
bacio bombu tvrdei kako je dokazao da su formalni matematiki
sustavi nuno nepotpuni, a von Neumann je oito prvi shvatio
znaaj GOdelova rada. Ubrzo je s prilinim uzbuenjem pisao
GOdelu: "Postigao sam rezultat koji mi se ini znaajnim. Us
pio sam pokazati da je konzistentnost matematike nedokaziva."

Poglavlje 8. Stvaranje prvih univerla lnih raunala

Von Neumann je shvatio kako se pomou Godelovih metoda moe

dokazati da su sustavi poput onoga koji je imao na umu Hilbert
nedostatni za dokazivanje vlastite konzistentnosti. Kao to smo
ve spomenuli (stranica 146), do vremena kad je GOde! primio to
pismo i sam je ve bio doao do istog zakljuka i poslao je tiskani
saetak koji sadri taj rezultat.
John von Neumann je bio i sjajan i tat ovjek koji je bio navi
kao ostavljati svoj biljeg u podruju matematike pukom snagom
intelekta. Prilino se potrudio oko problema konzistentnosti arit
metike i u svojem izlaganju na simpoziju u KOnigsbergu ak je
i nastupio kao zagovornik Hilbertovog programa. Odmah shva
tivi duboko znaenje GOdelova dostignua, on ga je i proirio
dokazom o nedokazivosti konzistentnosti. Na kraju je shvatio da
ga je GOde! preduhitrio. To je bilo previe. Iako se divio GOde! u
(ak je i predavao o njegovu radu), von Neumann se zakleo da vie
nikada nee imati posla s logikom. Pria se da se hvalio da nakon
GOdela nije proitao ni jedan rad o logici. Logika ga je ponizila,
a von Neumann nije bio navikao na ponienja. No, nije mogao
odrati zakletvu i na kraju ga je potreba za snanim raunalnim
strojem prisilila da se vrati logici.
Kao to je bio sluaj i kod Turinga, von Neumann je u ratu is
raivao izraraunavanje velikih razmjera. ifriranje na Bletchley
Parku teite je stavljalo na raunanje sa simbolikim formama, u
skladu s onim to je Turing prije radio. Von Neumannu je pak bila
potrebna staromodna i teka dugotrajna obrada podataka. Stoga
ne iznenauje da je zgrabio priliku sudjelovati u uzbudljivom pro
jektu na Elektrotehnikom fakultetu Moore u Philadelphiji, gdje
je trebalo konstruirati snano elektroniko raunalo ENIAC. Tri
desetogodinji matematiar Hermann Goldstine doveo je von Ne
umanna u projekt ENIAC. Prema Goldstineovoj verziji prie, njih
dvojica su se prvi puta sreli na eljeznikoj stanici u ljetu 1944, a
von Neumann se ubrzo pridruio raspravama u Philadelphiji.

Na logiki pogon

Ako je Colossus sa svojih 1500 vakuumskih cijevi bio inenjer

ske udo, onda je ENIAC s 18,000 djevi bio jednostavno izvanre
dan. Tada se openito smatralo da ni jedan takav sklop ne moe
pouzdano raditi, jer e se svakih nekoliko sekundi pokvariti ba
rem jedna cijev. Glavni inenjer ENIAC-a, John Presper Eckert ml.
je izuzetno zasluan za uspjeh projekta jer je upravo on zahti
jevao vrlo visoke standarde pouzdanosti komponenti. Cijevi su
radile veoma konzervativno podeenom snagom, to je dralo
broj kvarova na tri cijevi edno. ENIAC je bio ogroman stroj koji
je zauzimao cijelu sobu, programirao se tako da su se kablovi
spajali na njegovu utikaku plou, podosta slino staromodnoj te
lefonskoj centrali. Oblikovan je na tada najuspjenijim raunalnim
strojevima, diferencijalnim analizatorima.5 Diferencijalni analiza
tori nisu bile digitalne naprave koje rade na brojevima znamenku
po znamenku; brojeve su predstavljali mjerljivim fizikim kolii
nama (poput elektrinih struja ili napona), a eljene matematike
operacije su dobivene povezivanjem meu komponentama stroja.
Preciznost tih srodnih strojeva bila je ograniena instrumentima
koji su koriteni za mjerenja. ENIAC je bila digitalna naprava, prvi
elektroniki stroj koji je mogao raditi s istom vrstom matemati
kih problema kao i diferencijalni analizatori. Njegovi su ga kons
truktori izgradili od dijelova koji su funkcionalno slini onima
od kojih su nainjeni diferencijalni analizatori, a za veu brzinu
i preciznost oslanjali su se na mogunosti koje prua elektronika
vakuumskih cijevi.6
Kad se von Neumann poeo sastajati s grupom s fakulteta Mo
ore, ve je bilo jasno da ne postoje znaajnije zapreke uspjehu
zavretka ENIAC-a i panja je bila usmjerena na sljedee raunalo
koje je trebalo projektirati, pokusno nazvano EDVAC. Von Ne
umann se odmah poeo baviti problematikom logike organizacije
novog stroja. Kao to se prisjetio Goldstine:

Poglavlje 8. Stvaranje prvih univerzal n i h raunala

Eckert je bio oduevljen to su von Neumanna toliko zanimali

logike problemi koji okruuju novu ideju, i ti su sastanci bili
mjesto velike intelektualne aktivnosti.
Takav rad na logikom planu za novi stroj bio je ba po von Ne
umannovu ukusu i upravo je tu njegov prijanji rad na formalnoj
logici odigrao presudnu ulogu. Prije njegovog dolaska na scenu,
grupa s fakulteta Moore se prvenstveno bavila velikim tehnolo
kim problemima. Nakon to je doao, von Neumann je preuzeo
vodstvo logike problematike?
U lipnju 1945.John von Neumann je napisao slavni lanak The First
Draft of a Report on the EDVAC /Nacrt izvjetaja o EDVAC-u/ u ko
jem se zapravo predlae da EDVAC koji se uskoro trebao izgraditi,
bude realiziran kao fiziki model Turingova univerzalnog stroja.
Poput trake na toj apstraktnoj napravi, EDVAC bi imao sposobnost
pohrane (von Neumannov naziv je "memorija") kako podataka
tako i kodiranih instrukcija. Zbog praktinosti EDVAC treba imati
aritmetiki dio koji bi svaku osnovnu aritmetiku operaciju (zbra
janje, oduzimanje, mnoenje, dijeljenje) mogao obavljati u jednom
koraku, dok su u izvornoj Turingovoj zamisli ove operacije trebale
biti izgraene u obliku primitivnih operacija kao to je "pomak za
jedan kvadrat ulijevo" Dok je ENIAC vrio aritmetike operacije
na brojevima prikazanim pomou deset decimalnih znamenki,
EDVAC je uivao u jednostavnosti koju mu je omoguila binarna
notacija. EDVAC je trebao sadravati i dio koji bi vrio logiku
kontrolu tako da se upute iz memorije jedna po jedna izvravaju
u aritmetiki dio. Taj nain organizacije raunala postao je poznat
kao von Neumannova arhitektura i dananja raunala su veinom
organizirana prema tom temeljnom planu, iako su izgraena od
dijelova koji se posve razlikuju od onih koji su bili na raspolaganju
EDVAC-u.8
Izvjetaj o EDVAC-u nikada nije uznapredovao dalje od na
crta i oigledno je bio nepotpun na mnogo naina. Primjerice, na

Na logiki pogon

mnogim mjestima bile su predviene biljeke. Turingovo ime u

njemu se nijednom ne spominje, ali otrom oku njegov je uljecaj
oigledan. Misao kako EDVAC treba biti svenamjenski spomi
nje se mnogo puta. Poput Turinga, i von Neumann je slutio da
su neke znaajne sposobnosti ljudskog mozga rezultat toga to
mozak ima sposobnosti sline onima univerzalnog raunala. U
izvjetaju o EDVAC-u von Neumann se neprestano osvre na ana
logiju izmeu mozga i stroja o kojem raspravlja. Za strujne kru
gove vakuumskih cijevi, navodi von Neumann, moe se utvrditi
da se ponaaju slino kao neuroni u naem mozgu. Bez da se bavi
tehnikim detaljima, on opisuje kako bi se od takvih strujnih kru
gova mogli izgraditi dijelovi potrebni EDVAC-u za aritmetiku i
logiku kontrolu. Iako gotovo u potpunosti lien biljeki, izvjetaj
se vie puta poziva na rad dvojice istraivaa MIT-a, objavljen
1943. godine, koji izlae matematiku teoriju upravo takvih ide
aliziranih "neurona". Jedan od autora tog rada kasnije je rekao da
su bili neposredno nadahnuti Turingovim lankom iz 1936. (onim
u kojem je razloio svoj univerzalni stroj) i zaista, jedina bilje
ka u radu odnosi se na taj Turingov lanak. tovie, autori rada
su se potruditi pokazati kako se Turingov univerzalni stroj moe
oblikovati pomou njihovih idealiziranih neurona i tu injenicu
navode kao osnovni razlog zbog kojeg vjeruju da se njihov rad
kree u pravom smjeru.9
Eckert i Mauchly su odluno odbijali pomisao da von Neumann
izda izvjetaj o EDVAC-u pod svojim imenom. Vjerojatno nikada
nee biti u potpunosti odgovoreno na pitanje o tome koliki dio
izvjetaja o EDVAC-u je osobni von Neumannov doprinos. Iako
su Eckert i Mauchly kasnije poricali da je von Neumann znaajnije
pridonio, neposredno nakon to se pojavio izvjetaj, napisali su:
U drugoj polovici 1944. pa sve do danas, dr. John von Ne
. . . je na sreu bio na raspolaganju za konzultiranje.

Poglavlje 8. Stvaranje prvih univerza lnih rau nala

Dao je svoj doprinos u mnogim raspravama o logikoj kontroli

EDVAC-a, pripremio je neke kodove za upute i testirao je te pred
loene sustave ispisujui kodirane upute za odreene probleme.
Dr. von Neumann je napisao i uvodni izvjetaj u kojem je saeta
veina rezultata prijanjih rasprava . . . . U njegovu su izvjetaju
fizike strukture i naprave . . . zamijenjene idealiziranim elemen
tima kako bi se izbjegli tehniki problemi koji bi mogli odvratiti
panju od logikih pitanja o kojima raspravljamo. 1 0
Postoji jo dokaza da je von Neumann htio biti siguran da je
stroj koji je on opisivao bio najblie mogue univerzalnom stroju.
Stoga je naglaavao "logiku kontrolu" raunala kao presudnu za
to da je raunalo "najblie mogue svenamjenskom" .1 1 Da bi testirao
opu primjenjivost EDVAC-a, von Neumann je napisao svoj prvi
ozbiljniji program, ne za neku vrstu primjene dugotrajne obrade
podataka, za to je stroj uglavnom razvijan, ve jednostavno da
djelotvorno razvrsta podatke. Uspjeh tog programa mu je pomo
gao da se uvjeri da je "opravdano ve na osnovu sada dostupnih
dokaza, zakljuiti da je EDVAC vrlo blizu "svenamjenskom" stroju
i da su sadanji principi logike kontrole ispravni" .12
lanci koji su napisani iste godine kada i Izvjetaj o EDVAC-u,
potvruju von Neumannovu svijest o tome da su principi koji su
bili u pozadini nacrta elektronikih raunala, utemeljeni na logici.
Uvod jednog takvog lanka navodi:
U ovom lanku pokuavamo raspravljati o [velikim raunalnim]
strojevima sa stajalita ne samo matematiara, ve i inenjera i
logiara, to jest . . . osoba ili grupa osoba koje su zaista prikladne
da planiraju znanstvena orua.13
Jedan drugi lanak, iako naglaava da samo logika razmatranja
nisu dovoljna, jasno aludira na Turingove ideje:
Lako je pomou metoda formalne logike uvidjeti da postoje ko
dovi koji su in abstracto prikladni kontrolirati i uzrokovati iz-

Na logiki pogon

vedbu bilo kojeg niza operacija koje su u stroju na raspolaganju

individualno i koje u njihovoj punini moe zamisliti osoba koja
razrauje problem. Nae je miljenje da su pri odabiru koda pre
sudna puno praktinija pitanja: jednostavnost opreme koju zah
tijeva kod i jasnoa njezine primjene na zaista vane probleme,
te brzina kojom te probleme rjeava. Openita rasprava o tim
pitanjima ili rasprava koja bi krenula od prvih principa, odvela
bi nas predaleko.14
Jasno je da su raunala koja su nastala nakon Drugog svjetskog
rata potpuno drugaija od prijanjih automatskih kalkulatora. No,
priroda te razliitosti nije toliko jasna. TI su poslijeratni strojevi tre
bali biti univerzalne naprave za sve namjene koje mogu izvriti
svaki simboliki postupak, ako su koraci tog postupka precizno
definirani. Neki postupci mogu zahtijevati vie memorije nego to
stoji na raspolaganju ili mogu jednostavno biti prespori da bi bili
korisni. Oni se mogu tek pribliiti Turingovom idealiziranom uni
verzalnom stroju. No, presudno je bilo to to su imali veliku me
moriju (to odgovara Turingovoj beskonanoj traci) u kojoj mogu
koegzistirati upute i podaci. Ta labava granica izmeu onoga to
se smatralo uputom i onoga to se smatralo podacima, znaila je
da je mogue napraviti program koji druge programe tretira kao
podatke. U ranim godinama programeri su veinom koristili tu
slobodu da bi napravili programe koji modificiraju sami sebe. Da
nanji svijet operativnih sustava i hijerarhija programskih jezika
otvara put za puno sofisticiranije primjene. Za operativni sustav,
programi koje pokree (na primjer va procesor teksta ili e-mail
program) su podaci kojima barata operativni sustav. On svaki
program opskrbljuje njegovim dijelom memorije i (kada ima vie
zadataka) prati zadatke koje treba izvriti. Kompilatori prevede
programe napisane u nekom od danas popularnih programskih
jezika u upute koje raunalo moe neposredno izvriti. Za kom
pilator, ti su prQgrami podaci.

Poglavlje 8.

Stvaranje prvih univerza l n i h raunala

Nakon iskustva s ENIAC-om i Colossusom, ljudi koji su se ba

vili raunalnom opremom nisu se zadovoljili brzinama izvedbe
sporijim od onih za koje su znali da se mogu dobiti pomou elek
tronike vakuumskih cijevi. Za openamjensko raunalo stvoreno
prema modelu Turingova univerzalnog stroja bila je potrebna
fizika naprava koja ujedno moe funkcionirati i kao dovoljno
velika memorija. Na traci Turingova apstraktnog univerzalnog
stroja, kretanje od zadanog kvadrata do nekog drugog kvadrata
zahtijevalo je mukotrpan postupak neprestanog pomicanja, kva
drat po kvadrat. To je bilo dobro za Turingove svrhe 1936. godine,
jer ti teoretski strojevi nisu ni trebali napraviti nita praktino. No,
elektroniko raunalo ubrzo je poelo traiti i brzu memoriju. To
je znailo da je podacima pohranjenim na bilo kojem mjestu u
memoriji trebalo moi direktno pristupiti u jednom koraku, to jest
da radna memorija treba biti memorija sa sluajnim pristupom.
Kasnih etrdesetih godina dvadesetog stoljea, kandidati za me
moriju raunala bile su dvije naprave; ivina linija kanjenja i ka
todna cijev. Linija kanjenja se sastojala od cijevi tekue ive, a
podaci su se pohranjivali u obliku zvunog vala u ivi koji se od
bija naprijed-natrag s jednog kraja cijevi na drugi. Katodne cijevi
danas su uobiajene u televizijskim prijemnicima i raunalnim
monitorima. One mogu pohraniti podatke kao uzorak na povr
ini cijevi. Obje naprave imale su ozbiljnih tehnikih problema, ali
sreom za projekt EDVAC, Eckert je za vrijeme rata konstruirao
kvalitetnije linije kanjenja radi upotrebe u radarima. No, ranih
pedesetih godina katodna cijev postaje najei memorijski medij.
U raspravama toga doba nova raunala esto su opisivana kao
neto to realizira ideju pohranjenog programa, jer su tada po prvi
puta programi koji su se trebali izvravati bili pohranjeni unutar
raunala. Na alost, ta je terminologija posluila za skrivanje iRadnn memorijn dananjih raunala napravljenil je od silicijskih ipovil koji
se nazivaju RAM {Random Access Memory, memorija sa sluiljnim pristupom).

Na logiki pogon

njenice da je ono to je zaista revolucionarno u tim strojevima

njihova univerzalnost - pohranjeni program je samo sredstvo za
postizanje odreenog cilja. Turingovo i von Neumannova gledi
te je koncepcijski tako jednostavno i toliko je postalo dio nae
intelektualne atmosfere, da je teko shvatiti koliko je ono zapravo
bilo radikalno novo. Puno je lake cijeniti vanost novog izuma
poput ivine memorije nego vanost jedne nove i apstraktne ideje.
Eckert je kasnije tvrdio da se on ve bio dosjetio koncepcije tako
zvanog pohranjenog programa puno prije nego se na sceni poja
vio von Neumann. Njegov dokaz je bio izvjetaj u kojem je posao
o automatskom programu na diskovima legura ili na radiranim
diskovima. U tome nema niega to bi podsjealo na pojam svena
mjenskog raunala s velikom i fleksibilnom memorijom u kojoj se
nalaze i upute i podaci. Takva se, eto, zbrka stvara ako taj golem
napredak opiemo pojmom pohranjenog programa.15
Ogorenost Eckerta i Mauchlyja s jedne strane i von Neumanna
i Goldstinea s druge, zaotrila se kada su Eckert i Mauchly poku
ali napraviti komercijalni proizvod baziran na svom radu. Tra
ili su patente za ENIAC i za EDVAC. Njihova prijava za patent
EDVAC-a nije uspjela, upravo zbog toga to se von Neumannov
izvjetaj proirio i zato EDVAC nije podlijegao autorskom pravu.
Kao to smo ve objasnili, oni su dobili patent za ENIAC, ali ga
je sud kasnije proglasio nevaeim. Eckert i Mauchly su sigurno
imali dobar predosjeaj kad su predviali komercijalne mogu
nosti svenamjenskih elektronikih raunala, ali se od te svoje pro
roanske spoznaje nisu mogli okoristiti.16
Odlaskom Eckerta i Mauchlyja fakultet Moore je oslabio, a
von Neumann i Goldstine su nastavili razvijati raunalo pomou
memorije s katodnom cijevi na Institutu za napredna istraivanja
u Princetonu. Von Neumann je polagao nadu u cijev za posebne
namjene koju je napravila tvrtka RCA, no se pokazalo da ona nije
dovoljno djelotyorna. Meutim, engleski inenjer Frederic Wil-

Poglavlje 8.

Stvaranje prvih univerzal n i h raunala

Hams (1911-1977) razvija metode pomou kojih se za raunalnu

memoriju mogu koristiti obine katodne djevi. Nekoliko godina
je prevladavala upravo "Williamsova memorija". Izraeno je ne
koliko strojeva slinih onomu kojeg je izradio Institut, od milja
zvanih "johnniac" po Johnu von Neumannu. U trenutku kada je
IBM odluio da je dolo vrijeme da se openamjenska elektronika
raunala stave na trite, njihov je prvi model (701) bio prilino
slian johnniacima.
ACE Alana Turinga

Nakon zavretka Drugog svjetskog rata, britanski Nacionalni la

boratorij za fiziku (NPL) se znaajno proirio i dobio je novi Od
sjek za matematiku. Na mjesto proelnika tog Odsjeka imenovan
je J. R. Womersley (1907-1958). On je rano shvatio praktine po
sljedice Turingova rada Computab/e Numbers (lzraunljivi brojevi/
iz 1936. Godine 1938. otiao je tako daleko da je napravio nacrt
univerzalnog stroja koji koristi elektrine releje, ali je napustio tu
zamisao shvativi da bi ta naprava bila prespora. Kada je u veljai
1945. posjetio Sjedinjene Drave, vidio je ENIAC i dobio primjerak
von Neumannova izvjetaja o EDVAC-u. Womersley je reagirao
tako da je zaposlio Alana Turinga.
Turing je krajem 1945. napisao sjajan izvjetaj o ACE-u (Auto
matic Computing Engine). Detaljna usporedba izvjetaja o ACE-u
i von Neumannova izvjetaja o EDVAC-u pokazuje da dok je
potonji "nacrt nedovren. . tovie . nepotpun. . . " izvjetaj o
ACE-u je "potpun opis raunala, sve do dijagrama logikih slijeOsobno s<m uao u podruje program1ranja u proljee 1951. k<ld sam poeo
pisati kOd za OROVAC. To je bio johnniac napravljen na Sveu1litu Illinois.
U ljeto 1954. napisao sam program koji je radio na originalnom johnniacu
na Institutu za napredna istraivanja. To se raunalo danas moe vidjeti no
Institutu Smithsonian u Washingtonu.

Na logiki pogon

dova" koji ak navodi i "cijenu od oko 11,200f:". U popis od deset

problema koje moe rijeiti ACE, Turing je ukljuio i dva problema
koja neposredno ne ukljuuju numerike podatke, a to su igranje
aha i rjeavanje jednostavnijih slagalicaY Time je pokazao koliko
je zapravo iroka bila njegova vizija.
Turingov ACE veoma se razlikovao od von Neumannovog
EDVAC-a. Razliitost strojeva je vrlo dobro ocrtavala razliite sta
vove te dvojice matematiara. Usprkos von Neumannovoj brizi
oko toga da njegov stroj bude zaista "svenamjenski", on je ipak sta
vio naglasak na brojane izraune, a logika organizacija EDVAC-a
(i svih kasnijih johnniaca) je trebala ubrzati kretanje u tom smjeru.
Turing je uvidio da bi se ACE mogao upotrebljavati u mnogim za
dacima u kojima sloena aritmetika nije prikladna, pa je ACE or
ganizirao vie minimalistiki, slinije Turingovim strojevima opi
sanima u radu Computable Numbers. Aritmetike operacije obavljat
e se programski, pomou softvera, a ne hardvera. Zbog toga je
nacrt ACE-a predvidio poseban mehanizam za umetanje pret
hodno programiranih operacija u dulji program.18 Na prijedlog
da preinai ACE u von Neumannovu smjeru, Turing je odgovorio
iznimno otro:
[To] je upravo suprotno od onog smjera kojim mi ovdje idemo
i vie je u amerikoj tradiciji rjeavanja problema dodavanjem
nove opreme, a ne razmiljanjem . . . . Osim toga, izostale su neke
operacije koje mi smatramo vanijima od zbrajanja i mnoenja. 19
Turingovim minimalistikim idejama bilo je sueno da imaju mali
ili nikakav uljecaj na razvoj raunala. Pa ipak, gledajui unatrag,
moemo primijetiti da je nacrt ACE-a anticipirao takozvano mi
kroprogramiranje, koje osnovne operacije raunala neposredno
stavlja na raspolaganje programeru. Osim toga, dananja osobna
raunala su izraena oko silicijskih mikroprocesora koji su za
pravo univerzalna raunala na ipu, a oni su sve savreniji. Su-

Poglavlje 8.

Stvaranje prvih univerzalnih raunala

protna paradigma CISC arhitekturi je takozvana RISC (Reduced

Instruction Set Computing) arhitektura koju je prihvatio velik broj
proizvoaa raunala; RISC na ipu koristi minimalan skup uputa,
a potrebna funkcionalnost se dobiva programiranjem, to je opet
sasvim na liniji filozofije ACE-a.
20. veljae 1947. godine Turing se obratio Londonskom matema
tikom drutvu s temom ACE-a, odnosno digitalnih elektronikih
raunala openito. Zapoeo je osvrnuvi se na svoj rad Computable
Numbers iz 1936:
Razmiljao sam o stroju koji ima centralni mehanizam i besko
nanu memoriju koju s<:dri beskonana traka . . . . Jedan od mojih
zakljuaka je bio da su ideja "heuristikog postupka" i "strojnog
postupka" zapravo jedn<:ke . . . Strojevi poput ACE-<: mogu se
smatrati praktinim verzijama . . . one vrste stroja o kojem sam
razmiljao. . . Postoji barem vrlo blisk<l an<:logija meu njima .
digitalni munalni strojevi kakav je ACE . . . su zapravo prak
tine verzije univerzalnog stroj<:.20
Turing je nastavio naelnim pitanjem "u kojoj mjeri raunalni stroj
moe oponaati ljudske aktivnosti". To ga je dovelo do pretpos
tavke o moguem raunalnom stroju koji je programiran da ui
i kojemu su dozvoljene pogreke. "Postoji nekoliko teorema koji
upravo kau da .
ako se oekuje da stroj ne grijei, onda ne
moe biti i inteligentan u isto vrijeme. . . Ali, ti teoremi nita ne
govore o tome koliko inteligentan moe biti stroj ako ne tei ne
pogreivosti." To je bila neizravna potvrda GOdelovog teorema o
nepotpunosti o kojem emo vie govoriti u sljedeem poglavlju.
Turing je svoje predavanje zavrio zahljevom za "fair play za ra
unala" od kojih ne treba oekivati da manje grijee nego ljudi,
uz prijedlog da bi igranje aha mogla biti primjerena vjeba za
poetak. Sve to se dogaalo prije nego li je konstruirana ijedna
takva naprava! Svi opisi kau da je publika zapanjeno utila.21

m-

Na logiki pogon

Suoene s potekoama oko dobivanja adekvatnih sredstava i

podrke, vode Bletchley Parka su poslale pismo Winstonu Churc
hillu, koji se smjesta pobrinuo da dobiju sve to im je potrebno. Iz
rada ACE-a nije mogla dobiti takvav prioritet. Osim toga, uprava
NPL-a se ponaala veoma neprimjereno. T. Flowers, koji je tako
bravurozno konstruirao Colossus bio bi idealna osoba za izradi
vanje ACE-a, ali je je bio prezaposlen poslijeratnim telekomuni
kacijama da bi bio od koristi, iako je imao ugovor sa NPL-om i
radio neke poslove vezane za linije kanjenja za raunalnu memo
riju. Minimalistiki nacrt ACE-a stvarao je zabrinutost, a moda
i osjeaj da je tehnoloke probleme bolje povjeriti Amerikancima
nego jednom ekscentrinom profesoru iz Engleske. Koliko je taj
profesor pridonio ratnoj pobijedi, ostala je dobro uvana tajna
jo puno godina. Kad je Williams pokazao da njegova memorija
s katodnom cijevi radi (vidi str. 215}, ponuen mu je posao na
ACE-u, ali ga je on odbio. Uprava NPL-a je naivno mislila da
moe zaposliti Williamsa na izradi raunala NPL, no on je imao
dovoljno sredstava da izgradi vlastito raunalo u Manchesteru. Za
Turinga je to bilo previe i otiao je. Prvo je preuzeo svoje mjesto
na Cambridgeu, a zatim je prihvatio ponudu za posao sa Sveui
lita u Manchesteru. Tamo je njegov stari prijatelj i ratni drug Max
Newmann zapoinjao raunalni projekt. Nakon promjene uprave
na NPL-u je uspjeno je izgraena mala verzija ACE-a. Dobro je
radila godinama, a zvala se "Pilot ACE".
Eckert, von Neumann i Turing

Pria o onome to se obino naziva pojmom pohranjenog pro

grama ima tri glavne verzije. Prva pria smatra da je taj program
rezultatvon Neumannove genijalnosti i da je objavljen u njegovom
izvjetaju o EDVAC-u. Eckert je uzviknuo "fau!" i uporno je tvrdio
da je on iznio plan za raunalo s pohranjenim programom prije

Poglavlje 8.

Stvaranje prvih univerza lnih raunala

nego se von Neumann prikljuio grupi s fakulteta Moore. Tvrdio

je da je u izvjetaju o EDVAC-u prikazano zajedniko razmiljanje
cijele grupe. Objavljeni su i neki radovi koji su podravali Ec
kertovo miljenje.22 Ime Alana Turinga uope se nije spominjalo.
Podravajui von Neumannovu tvrdnju, a zaboravivi Turingovu
ulogu, Goldstine je napisao:
Po mom miljenju, von Neumann je prvi jasno shvatio da ra
unalo zapravo obavlja logike zadatke, a da su mu elektrini
aspekti samo pomo.23
Naravno, i Turing je to itekako shvaao.
Raskorak izmeu razmiljanja na kojemu se temeljio ENIAC i
onoga koje je u temelju univerzalnog stroja je bio tolik da mi je
teko povjerovati da je Eckert mogao uope razmiljati o neem
takvom. Kad se Turing tuio na "ameriku tradiciju rjeavanja
problema dodavanjem sve vie opreme, a ne razmiljanjem" vjero
jatno je velikim dijelom mislio i na ENIAC. Iz Turingova zakljuka
kako su "ideje 'heuristikog' i 'strojnog' postupka jednake", jasno
pro zlazi da je pretvaranje brojeva iz decimalnih u binarne i obratno
jedna od najjednostavnijih operacija stroja. Eckert i Mauchly su se
bavili zahljevom da se koliina unosi i da izlazi u decimalnoj nota
ciji i nisu shvatili posljedice Turingova zakljuka. Svoj su problem
rijeili konstruiranjem udovino velikog stroja koji je sve opera
cije vrio u decimalnoj notadji. Za rjeavanje mnogih problema
koji se pojavljuju u praksi, potrebno je nai vrijednosti odreenih
limesa diferencijalnog rauna. Diferencijalni analizatori imaju po
sebne sklopove koji mogu izraunati takve pribline vrijednosti i
stoga su Eckert i Mauchly u svoj ENIAC dodali sklopke za sline
operacije, to je za digitalni stroj potpuno nepotrebno i neprik
ladno. Udbenici diferencijalnog rauna opisuju metode kojima
su za izraunavanje tih vrijednosti potrebne samo etiri osnovne
aritmetike operacije.

N a logiki pogon

Eckert je ipak dao golem doprinos EDVAC-u. Kao rjeenje pro

blema velike memorije on je predloio ivine linije kanjenja. Njih
je Eckert koristio za radare i puno je znao o njima. Utoliko je
znakovito da je, u dokazu o torne kako se on prvi dosjetio po
hranjenog programa, citirao jednu biljeku u kojoj se govori o
automatskom programiranju na diskovima legura, a ne spominju
se linije kanjenja o kojima je znao sve i koje bi bile puno vjero
dostojniji podsjetnik.
Zanimljivo je usporediti vonNeumannovo i Turingovo stajalite
o programiranju. Von Neumann je programiranje zvao "kodira
nje" te je jasno dao do znanja da to smatra inovnikim poslom
koji ne zahtijeva puno razmiljanja. Jedan dogaaj dobro poka
zuje kako se postupalo na Institutu za napredna istraivanja. Oni
su iskoritavali studente za runo prevoenje raunalnih uputa
napisanih pomou itljivih mnemotehnika, u jezik stroja. Jedan je
nadobudni mladi student dao prijedlog za sklop koji bi automatski
vrio to prevoenje. Pria se da je von Neumann ljutito odgovorio
da bi bilo teta koristiti vrijedno znanstveno orue za obavljanje
jednog puko inovnikog posla. Turing je u izvjetaju o ACE-u,
kazao da bi postupak programiranja "trebao biti oaravajui. Ne
bi smjela postojati opasnost da on ikada postane muan, jer emo
svaki mehaniki proces moi prepustiti samom raunalu".24
Iako se Eckertova i von Neumannova verzija jo prepriavaju,
uvelike krui i trea pria. Ona kae da je von Neumann ideju
za praktini univerzalni stroj dobio iz Turingova rada. Kad sam
1987. napisao lanak u kojem se izlae takav stav, osjetio sam da
sam u njemu prilino usamljen.25 Nakon toga su informacije o
Turingovoj ulozi u deifriranju njemakih informacija za vrijeme
rata, postale poznate veem broju ljudi. Osim toga, puno ljudi je
saznalo za sramotne naine na koje je Turing bio proganjan zbog
svoje homoseksualne veze. Tu problematiku, kao i vanost Turin
govih matematikih ideja prikazala je televizijska drama Breaking

Poglavlje 8.

Stvaranje prvih univerza lnih raunala

the Code. Drama je igrala u Londonu i na Broadwayju, a na os

novu nje napravljena je i televizijska drama koja je prikazana na
PBS-u.26 Postoje i televizijski dokumentarci o tome. ak je i aso
pis Time, u izdanju od 29. oujka 1999,stavio ime Alana Turinga na
popis dvadesetero najveih znanstvenika i mislilaca dvadesetog
stoljea. Time je pisao:
Da bi se izradilo suvremeno raunalo, spojilo se jako puno ideja i
naprednih tehnolologija. Zato bi bilo glupo jednom ovjeku dati
priznanje za takav izum. To ne umanjuje injenicu da svako onaj
koji tipka po tastaturi, svatko tko otvara novi dokument ili neki
program, zapravo radi na jednom konkretiziranom Turingovom
stroju.
Upravo tako! A evo to je Time rekao o von Neumannu:
Doslovno sva dananja raunala, od deset milijuna superrau
nala do sitnih ipova koji napajaju mobilne telefone i Furbije,
imaju neto zajedniko. Svi su "von Neumannovi strojevi", od
nosno varijacije temeljne arhitekture raunala koju je izloio
von Neumann etrdesetih godina, nadograujui rad Alana Tu
ringa.

Zahvalna nacija nagrauje svog junaka

Kad je u jesen 1948. Turing stigao u Manchester, grad se jo opo

ravljao od rata i neke su etvrti izgledale sablasno kao prvih dana
industrijske revolucije. Jedan se autor posluio pozna tom knjigom
Friedricha Engelsa kako bi doarao prljavtinu u kojoj je ivjela
radnika klasa Manchestera 1844. godine:
"Jedan od njih je i Kurt Gode!.

Na logiki pogon

Ono to on [Engels] . . . opisuje . . . spada u okruenje bijede,

ponienja, brutalnosti i nehumanosti, kakvo nikad prije nije vi
eno na kugli zemaljskoj. . . Pribliavajui se tim dvoritima,
susreemo se s "nevienom prljavtinom i neistoom . . . [i] sa
svakako najstranijim stanovima koje sam dosad vidio . . U jed
nom takvom dvoritu na samom ulazu. . . nalazi se nunik koji
nema vrata. On je toliko prljav da se u njega moe ui ili iz njega
izai, muno se probijajui kroz lokve ustajalog urina i izmeta".27
Naravno, za jedno stoljee sanitarne prilike su se jako popravile, a
osim toga pripadnik Turingova drutvenog sloja ni u korn sluaju
ne bi ivio u radnikoj etvrti. Turinga je veza s jednim pripadni
kom "nieg" sloja dovela do katastrofe.
Moemo samo zamisliti kako je bio ogoren na glupo vodstvo
NPL-a koje je protratilo njegov talenat i osujetilo san to ga je
izloio u svom izvjetaju o ACE-u, obraajui se Londonskom
matematikom drutvu. U meuvremenu, raunala su se ve iz
raivala. Maurice Wilkes (1913-) je na samom Sveuilitu u Cam
bridgeu rukovodio konstruiranjem EDSAC-a, raunala koje je bilo
istog tipa kao EDVAC. Za razliku od Turinga na NPL-u, Wilkes je
imao dovoljno sredstava za svoj projekt. Turingu se vjerojatno bilo
jako bolno sjeati kako je na NPL-u ismijao Wilkesove biljeke za
koje je rekao da su u "amerikoj tradiciji rjeavanja potekoa do
davanjem vie opreme, umjesto razmiljanjem". EDSAC je 1949.
ve radio i mogao je obavljati razne zadatke. Tu ringa je samo jo
vie mogla uznemiriti injenica da su Wiliams i njegovi suradnici
navodno otkrili mikroprogramiranje i sustavno koritenje potpro
grama. Oba ta navodna otkria jasno je opisao u svom izvjetaju
o ACE-u. Turing je u Manchesteru trebao voditi projekt raunala,
ali je Wiliams (vidi str. 8) jasno dao do znanja da ga ne zanimaju
ideje nekog matematiara o tome kako e izgraditi svoje raunalo.
Raunalo Mark I Manchester uspjeno je radilo ve 1949, a ono
je sjajno dokazq.lo Wiliamsovu tehniku upotrebljavanja ve kori-

Poglavlje 8.

Stvaranje prvih univerzalnih raunala

tenih katodnih cijevi kao memorije. Amerika raunala su ubrzo

poela koristiti takvu memoriju. I ovog puta je temeljni logiki
nacrt bio izveden iz von Neumannovog izvjetaja o EDVAC-u, a
ne iz radova Alana Turinga.28
Herman Goldstine je govorei o Turingovu ACE-u primijetio
da, iako je nacrt "u nekom aspektima bio privlaan", "dugorono
gledano nije bio napredan i uspjeniji nacrti su ga eliminirali".29
Zaista nije poteno smatrati da je to bio rezultat neke vrste pri
rodne selekcije. Pilot ACE, koji je konkretiziran Turingove ideje,
savreno je dobro radio. Nema razloga vjerovati da neko vee
ACE raunalo ne bi radilo jednako dobro, samo da je bilo organi
zadje i sredstava da ga se napravi. To je lake shvatiti u kontekstu
openitijeg pitanja o tome koje funkcije raunala treba omoguiti
hardver, a koje softver. Turing je dao nacrt za prilino jednosta
van stroj u kojemu je puno toga morao omoguiti softver, ali je
zato programer imao veliku kontrolu pozadinskih operacija. To bi
bila izrazita prednost kod pisanja programa koji trebaju izvravati
logike, a ne numerike izraune. S razvojem ovog podruja, nas
tavljale su se i rasprave o tome to je za raunalo korisnije. Zadnja
takva rasprava bila je u vezi RISC arhitekture (vidi str. 217):
Turing je stigao u Manchester 1948. godine. Tada je jako malo
ljudi znalo to je on radio za vrijeme rata, iako ga je Vlada i dalje
konzultirala. Zaposlili su ga da radi na zadatku primjenjivosti ne
kih administrativnih funkcija vezanih uz raunalo Mark I_ ali su
'U ljeto 1954. i sam sam se borio sa skupom temeljnih uputa koje je von Ne
umann dao za raunalo Instituta za napredna istraivanja, a odnosila su se
na dugotrajnu obradu podataka. Primijenio S<m <lgoritam za ispitivanje is
tinitosti reenica iz PA (definiran u estom poglavlju). On sadri zbrajanje,
ali ne i mnoenje. (Urednici jedne <ntologije radova iz podruja tehnike r.:
unalne logike su u svom predgovoru, osvrui se n.: moj program, naveli:
"Godine 1954. r<unalni progr.:m je prvi put proizveo matematiki dokaz
dobiven pomou raunala." [Siek-Wright], str. ix.) Uope ne sumnjam da bi
skup uputa iz ACE-a bio puno prikladniji za ono to sam tadil radio.

Na logiki pogon

inenjeri uglavnom radili po svom pa su se Turingovi rezultati os

tvarivale na posve nezadovoljavajui nain. Umjesto da iskoristi
svoj poloaj za uvoenje elegantnih rjeenja iz izvjetaja o ACE-u,
koja bi programerski posao uinila ugodnim i lakim, on je postao
korisnik stroja i radio je direktno s nulama i jedinicama strojnoga
jezika. Radio je i na nekim raunalnim problemima o kojima je
razmiljao prije rata, ali njegovi su su interesi ubrzo prebacili na
biologiju. Traio je odgovor na pitanje kako to da su se iva bia
razvila u razliite oblike koje susreemo u prirodi, a zapoela su
od nakupina identinih stanica. Taj problem morfogeneze doveo
ga je do diferencijalnih jednadbi pa je informacije o rjeenjima
tih jednadbi traio raunalom. Koristei stroj upravo za onakvu
dugotrajnu obradu podataka kakvu je namjeravao nadii, Turing
je u popularnoznanstvenim lancima i javnim nastupima izno
sio svoju trajnu viziju potencijala raunala za inteligenciju slinu
ljudskoj.
Turing je malo prije Boia 1951. zapoeo kratku vezu s devet
naestogodinjim mladiem Arnoldom Murrayjem. Murray je bio
bistar mladi iz siromane radnike obitelji. U vrijeme kad mu je
Turing pristupio na ulici, bio je uvjetno puten iz zatvora u koji je
doao zbog sitne krae. Turing ga je pozvao u svoju kuu, a Mur
rayu je ona vjerojatno izgledala poput palae. Jedne veeri, nepu
nih mjesec dana poslije Boia, Turing je vrativi se kui otkrio da
je opljakan. Bez obzira na to to ukupna oduzeta vrijednost nije
iznosila vie od 50f, Turing je bio prilino ljut. Ispostavilo se da je
Murray s velikom sigurnou mogao tvrditi tko je opljakao Tu
ringa. Najvjerojatnije je to bio Murrayjev poznanik, dotini Harry.
Harry se nije bojao opljakati homoseksualca, za kojeg je raunao
da nee otii na policiju. On je sasvim ispravno pretpostavljao da
nijedan razborit ovjek koji bi se naao na Turingovu mjestu, si
gurno ne bi napravio takvu glupost da ode na policiju. Turing je
napravio upravo to.

Poglavlje 8.

Stvaranje prvih univerzalnih raunala

Policija je ubrzo shvatila to se dogodilo izmeu Murrayja i

Turinga, a Turing, suoaen s optubama, nita nije poricao. Nije
vidio nita sramotno ili loe u prirodi svojih seksualnih osjeaja ni
u nainu na koje ih je kanio zadovoljiti ne uinivi pritom nikome
nita naao. Bilo kako bilo, zakon je o tome bio sasvim jasan. Ono
to su uinili Turing i Murray, pruajui zadovoljstvo jedan dru
gome, bilo je in "velike bestidnosti" koji se kanjavao s najvie
dvije godine zatvora. Sudac koji je vodio Turingov sluaj, pos
tupajui, kako je vjerovao, humano, dozvolio mu je da izbjegne
zatvor pod uvjetom da se na godinu dana podvrgne hormonalnim
injekcijama kako bi se smanjio njegov seksualni nagon. Odabrani
hormon bio je estrogen i, kakav god imao uinak na Turingov
seksualni nagon, imao je i jednu popratnu pojavu: Turingu su
narasle grudi.
U listopadu 1938. Alan je gledao Disneyevu Snjeguljicu i sedam
patuljaka. "Jako ga se dojmila scena u kojoj zla vjetica njie jabuku
na konopcu iznad vrueg otrovnog napitka, mrmljajui
Umoi jabuku u napitak
Nek' usrkne uspavanu smrt."
Neprestano je pjevuio te stihove i u tome je oito uivao.30 Alan
Turing je izvrio samoubojstvo 7. lipnja 1954, zagrizavi polovicu
jabuke namoenu u cijanidnu otopinu. Puno se nagaa o tome to
je navelo Turinga na taj in. Drama Breaking the Code pretpostavlja
da su vlasti imale prigovore na Turingova putovanja u inozem
stvo, a on je smatrao da e tamo najlake nai seksualne partnere.
U Engleskoj je seks postao preopasan i ako se sjetimo kakva je
bila atmosfera pedesetih godina u toj zemlji, sasvim je izvjesno
da su vlasti prigovarale tome to putuje u inozemstvo. Nakon
osude oduzeli su mu dokumente pripadnika tajne slube s kojima
se mogao slobodnije kretati. No, nije postojao nain da se izbriu

Na log1k1 pogon

tajni podaci koje je nosio u svom mozgu. Pouzdano se zna da je

policija zaustavila mukarca kojeg je Turing sreo na putovanju u
Norveku i da su ga protjerali iz Engleske kad je doao posjetiti
Turinga. Na alost, sasvim je izvjesno da je Turinga u smrt natjerala
vlast naroda za iji je spas - neopjevan - uinio toliko mnogo.

9 Nakon Leibnizovog sna

Obraajui se Londonskom matematikom drutvu, Turing je rekao:

Oekujem da e digitalni raunalni strojevi na koncu potaknuti
velik interes za simboliku logiku . . . Jezik kojim komuniciramo
s tim strojevima . . . je jedna vrsta simbolike logike.1
Veza izmedu logike i raunarstva na koju ovdje aludira Turing
glavna je tema ove knjige. Pa ipak, itatelji se i dalje mogu pitati
na koji su nain povezani logika i raunarstvo? to je zajedniko
arihnetici i zakljuivanju? Moemo to pokuati shvatiti kroz ko
lokvijalnu upotrebu glagola "raunati" (eng. reckon) u kojoj on
nema svoje osnovno znaenje:
Ratunam da joj sada tepa na mjeseini.
To je replika melankolinog junaka filma B-produkcije u kojoj go
vori o svom suparniku, ne znajui (to mi znamo) da je na junak
ve osvojio njeno srce. U svojoj izjavi on ne govori o arihnetici
nego o zakljuivanju. Zakljuuje na osnovu onoga to misli da zna
o svom perfidnom suparniku. Veza izmeu raunanja i zaklju
ivanja koju nasluujemo u takvoj upotrebi rijei "raunam" je
istinska i duboka. Raunanje brojevima samo po sebi je zapravo
oblik zakljuivanja, a velik dio ljudskog zakljuivanja moemo
smatrati nekom vrstom raunanja. Zanimljivo je da, kao to jasno

Na logiki pogon

pokazuje na primjer, ljudi zapravo uviaju tu povezanost rau

nanja i zakljuivanja, barem podsvjesno. Isto moemo vidjeti i kad
se nekoga opisuje kao "proraunatu" osobu.
Ve je Aristotel pokuao svesti logiko zakljuivanje na for
malna pravila. Ono je bilo i u osnovi Leibnizova sna o univer
zalnom raunalnom jeziku, a stajalo je i u pozadini Turingovog
dostignua koje je pokazalo da njegov univerzalni stroj moe oba
viti svaki izraun. Raunanje i logiko zakljuivanje su zapravo
dva lica iste medalje. Ta spoznaja je omoguila ne samo progra
miranje raunala za ogroman broj razliitih zadataka, ve i samo
njihovo projektiranje i izradu.
U sijenju 1999. u Anaheimu u Californiji odran je godinji
skup Amerikog udruenja za napredak znanosti, pod nazivom
Izazovi za novo stoljee. Bio je to ozbiljan, vrlo bogat skup s preda
vanjima i okruglim stolovima iz golemog raspona tema. Dok sam
pregledavao program, panju mi je privuklo predavanje pod nas
lovom O izvanrednoj djelotvornosti logike u raunarstvu. Predavanja
petorice vodeih inenjera raunarstva, koji su ujedno i logiari,
potvrdila su ispravnost Turingova predvianja. U programu pre
davanja izmeu ostalog stoji:
U proteklih dvadeset i pet godina dolo je do sveobuhvatnog
i stalnog proimanja logike i raunarstva. To proimanje je u
neprestanom porastu. Logika raunarstvu prua kako temeljni
okvir koji je objedinjuje, tako i orue za rad . . . Ovo predavanje
e dati pregled izvanredne djelotvornosti logike u raunarstvu i
predstaviti neka podruja u kojima je logika odigrala presudnu
ulogu za raunarstvo. To su podruja umjetne inteligencije, ra
unske kompleksnosti, distribuiranog raunarstva, sustava baza
podataka i provjeravanja modela.2

Poglavlje 9.

Nakon Leibnizovog sna

Raunala, mozak i um

Inenjer raunarstva s MIT-a Joseph Weizenbaum 1965. godine je

napisao program imena ELIZA.. koji vodi dijalog s korisnikom koji
pomou tastature upisuje reenice na engleskom jeziku. ELIZA je
trebala oponaati psihoterapeuta na veoma primitivan nain. Evo
prijepisa razgovora izmeu jedne verzije ELIZE i mene:3
ELIZA: DOBAR DAN. MOLIM VAS RECITE MI SVOJ PRO
BLEM.
MARTIN: Moj se problem ne moe objasniti.
ELIZA: ZAID KAETE DA SE VA PROBLEM NE MOE
OBJASNTI1?
MARTIN: Zato to uvijek kad ga pokuam objasniti, zaplaem.
ELIZA: JE LI lD PRAVI RAZLOG?
MARTIN: Moda i nije.
ELIZA: NISTE BA SASVIM SIGURNI.
MARTIN: Ah, naravno da nisam.
ELIZA: MOETE LI lD MALO OBJASNITI?
MARTIN: Mogu, ali to su moje privatne stvari.
ELIZA: ZAID STE TAKO UVJERENI?
MARTIN: Pokuavam biti dostojanstven.
EUZA: Dostojanstven?
MARTIN: Ne moe ti to razumjeti.
ELIZA: RAZGOVARAMO O TEBI, A NE O MENI.
MARTIN: Dosta mi je. Do vienja!
ELIZA: KAE DA TI JE DOSTA.
MARTIN: Ve sam rekao do vienja.

Na logiki pogon

EL!Zk MOE LI TO OBJASNITI'

MARTIN: Do vienja.
ELIZA' DO VIENJA. TO Bl BILO 75$, MOLIM."
Naravno da ELIZA nita ne razumije. Program primjenjuje sasvim
jednostavan algoritam. Ako prepozna odreene kljune rijei od
govorit e, a ako ne, samo e ponoviti korisnikovu reenicu. Jedna
kljuna rije je na primjer "ti". Kad je raunalo prepozna dat e
odgovor RAZGOVARAMO O TEBI, A NE O MENI. U reenici "TI
si moja majka" postoje dvije kljune rijei; "majka" i "ti". Takva re
enica e dobiti sljedei odgovor: PRIAJ MI O SVOJOJ OBITELJI
jer je kljuna rije "majka" vanija od kljune rijei "ti" Kljuna
rije "da" dobiva odgovor ZATO STE TAKO UVJERENI? Treba
primijetiti da ELIZA odgovara na rijei "do vienja" samo ako
stoje na poeku reenice.
Alan Turing je 1950. objavio svoj klasini esej "Computing Mac
hinery and Intelligence" u kojem predvia da e do kraja stoljea
postojati raunalni programi koji e tako vjeto razgovara ti da ne
emo moi razaznati avrljamo li s drugom osobom ili s rauna
lom.4 Ta pretpostavka je bila pogrena. Interaktivni programi koji
mogu odgovarati na uobiajene engleske reenice danas su puno
razvijeniji od ELIZE, ali i najbolji takvi programi jo su daleko od
jezine vjetine prosjenog petogodinjaka.
Turing je, bez ulaenja u nejasna filozofska i teoloka pitanja,
htio razjasniti moe li se rei da se raunalo ponaa inteligentno. U
tu svrhu je iznio jedan objektivan i lako primjenjiv test. Ako rau
nalo moemo programirati tako da moe razgovarati s prosjeno
inteligentnom osobom o bilo kojoj temi, tako dobro da korisnik
ne moe odrediti razgovara li s osobom ili sa strojem, onda se
svakom korisniku osobnog raunala ELIZA je dostupna, Izmeu ostalog,
unutar progama GNU Em.-.cs. - op. ur.

Poglavlje 9. N a kon Leibnizovog sna

moramo sloiti da raunalo pokazuje znakove inteligencije. Mi

smo ja daleko od toga da proizvedemo takav raunalni program
i puno ljudi smatra da i ako se takav program proizvede to nee
nuno znaiti da je ponaanje raunala inteligentno.
Raunalni lingvisti trae Sveti Gral obdarivanja raunala spo
sobnou da se slue obinim jezikom, ali strojna inteligencija se
trai i u drugim podrujima koja ne ovise o obinom jeziku. Jedno
od tih podruja je i igranje aha. Teko je ne priznati injenicu da
se osoba koja makar prilino dobro igra ah, ponaa inteligentno.
Isto je tako poznato da postoje programi koji vrlo dobro igraju
ah. Veina prosjenih igraa, ako ne eli izgubiti ba svaki put,
mora postaviti te programe na nie nivoe. Raunalo Deep Blue
uspjelo je u veljai 1996. godine pobijediti svjetskog prvaka Garija
Kasparova. Moemo li zato tvrditi da je Deep Blue inteligentan?
Filozof John R. Searle napisao je, na sebi svojstven provokativan
nain, lanak u kom tvrdi da se za Deep Blue ne moe pouzdano
tvrditi da uope igra ah:
Evo to se zbiva unutar Deep Bluea. Raunalo ima hrpu sim
bola bez znaenja kojima su programeri oznaili pozicije figura
na ploi. Ima istu takvu hrpu simbola koje su koristili da bi po
mou njih oznaili mogua kretanja. Raunalo ne zna da simboli
predstavljaju ahovske figure i kretanja, jer ono ne zna nita.5
Kako bi bio jo uvjerljiviji, Searle je pribjegao nekoj vrsti parabole
koja je postala prilino poznata. Pria izvorno govori o ovjeku koji
sjedi u sobi i prima simbole izvana, trai ih u knjizi i iz nje bira
simbole koje treba poslati kao svoj odgovor. Kasnije doznajemo da
je knjiga napisana tako da simboli koji se alju zapravo sainjavaju
razgovor na kineskom jeziku. Na ovjek ne zna kineski i nerna
pojma to prestavljaju simboli. Neemo se sada baviti zakljucima
koji se mogu izvui iz ove neobine prie, ve emo nastaviti sa
Searleovom "ahovskom sobom":

Na logiki pogon

Zamislimo da je ovjek koji ne zna igrati ah zakljuan u sobu i

dobije skup njemu besmislenih simbola. On ne zna da simboli za
pravo predstavljaju pozicije na ahovskoj ploi. Gleda u knjigu
to bi trebao napraviti i odgovara novim besmislenim simbo
lima. Ako je knjiga pravila, odnosno program, dobro napisana,
moemo pretpostaviti da e on pobjeivati u ahu. Ljudi koji
nisu u sobi rekli bi: "Ovaj ovjek razumije ah, dapae dakle do
bro igra ah budui da pobjeuje." No, bili bi potpuno u krivu.
Taj ovjek ne razumije nita o ahu, to je samo raunalo. Poanta
parabole je sljedea: ako za ovjeka vrijedi da to to izvrava pro
gram za igranje aha, ne znai da on razumije ah, onda to isto
vrijedi i za svako raunalo.
itatelj ove knjige moda e primijetiti da je u ovom primjeru
na proizvoljan nain odvojen softver od hardvera. ovjek u sobi
se ponaa poput primitivne verzije univerzalnog raunala. Jasno
je da samo raunalo ne igra ah. Takvo to se moe tvrditi samo
o ovjeku skupa s knjigom uputa. Evo moje verzije Searleove
parabole:
Napredno dijete, ija majka jako voli ah, ve se umorilo od
promatranja kako ona igra i trai da mu dozvoli da i ono zaigra
kao njezin protivnik. Majka pristaje, ali pod uvjetom da pomie
figure samo kad mu ona kae i tono tamo gdje mu kae. Dijete
se tako i ponaa. Radei ono to mu majka ape u uho, dijete
postie ah-mat. Seade bi nam u takvom sluaju rekao da dijete
nita ne zna o ahu i da ono sigurno ne igra ah. Tko bi se mogao
usprotiviti tome?
Suvremeni filozofi se slue metodom prianja pria za koje znaju
da duhovito prikazuju neke odnose koji bi inae ostali skriveni.
Moda ne bi bilo besmisleno poblie objasniti priu o "ahov
skoj sobi". Jedan moj kolega sudjelovao je u izradivanju nacrta za
snano raunalo Deep Thought, konstruirana ba za igranje aha.
To raunalo prethodilo je raunalu Deep Blue. On mi je dao neke

Poglavlje 9.

Nakon leibnizovog sna

podatke na osnovi kojih sam izraunao da bi, kad bi se hardver

i softver koji ine Deep Thought prikazali u knjizi (ili vjerojatnije
cijeloj biblioteci) uputa koje moe izvriti ovjek, za jedan pomak
jedne figure trebalo nekoliko godina. Stavite cijelu obitelj u ahov
sku sobu, da djeca preuzmu posao kad roditelji umru! Inae se
nee zavriti ni jedna jedina partija.
Searle nam kae da Deep Blue "ima hrpu simbola bez znaenja".
Kad bismo mogli gledati kako radi Deep Blue, ne bismo vidjeli ni
kakve simbole, ni besmislene ni bilo kakve druge. U strujnim kru
govima kreu se elektroni. Isto tako, kad bismo mogli gledati to
se dogaa u Kasparovljevoj lubanji dok igra, ne bismo vidjeli ni
kakve ahovske figure, ve samo neurone. Jo uvijek se malo znao
o tome kako je organiziran na mozak dok se bavi onim to sma
tramo simbolikim informacijama. Puno vie znamo o tome kako
su za te svrhe organizirana raunala poput Deep Bluea, budui
da su njih izradili inenjeri i programeri. U oba sluaja, procesi
koji se dogaaju na nekoj vrsti molekularnog nivoa s u zapravo
dio nekog obrasca. Korisno je smatrati da se unutar tih obrazaca
zapravo sluimo simbolima. Searle nam kae da simboli Deep
Bluea nemaju znaenje. to zapravo "znai" pijun ili skaka? To je
beskorisno pitanje.
Searle naveliko naglaava da Deep Blue zapravo "ne zna" da
ono igra ah. Dapae, on inzistira da raunalo ne zna nita. Meu
tim, profesionalni inenjer bi vjerojatno inzistirali da Deep Blue
zna mnogo toga. Na primjer, zna na koje se kocke s odreene pozi
cije moe pomaknuti lovac. Osnovno pitanje je to zapravo znai
"znati". Bilo kako bilo, moemo se sloiti da Deep Blue zapravo
ne zna da igra ah. Moemo li stoga zakljuiti da ne igra ah? Evo
jo jedne parabole:
Antropolozi koji su prouavali narod Xlupu na sjeveru Nove
Gvineje doli su do zndivljujueg otkria jedne od svakako naj-

Na logiki pogon

sjajnijih podudarnosti svih vremena. Iako su Xlupui ivjeli pot

puno izolirano sve do ove godine, ini se da njeguju jedan re
ligijski obred u kojem parovi sudjeluju u simbolikom ritualu
koji je potpuno jednak naoj partiji aha. Ne koriste se ahov
skom tablom i figurama, ve izrauju malene zamrene nacrte u
pjeanim kutijam a. Dr. Splendid, voa antropoloke ekspedicije
koja je otkrila narod Xlu pu, i stim je strastveni ahovski amater
i samo zato je u nacrtima na pijesku uspio prepoznati poteze
jednake onima koji se odigravaju u ahovskoj partiji.

Igraju li Xlupui ah? Oni sigurno ne znaju d a to ine. Ah! Searle

bi mogao odgovori ti: "Ali Xlupu su svjesni, a Deep Blue nije."
Vrlo vano mjesto u Searleovim i drugim raspravama zauzimalo
je pitanje moe li programirana raunalo ikada postati svjesno.
Bez obzira na to to donese budunost, moramo se sloiti s tim da
Deep Blue nije svjestan.
Svoju jedinstvenu individualnost doivljavamo veinom kroz
svijest. No, to znamo samo iznutra. Doivljavamo samo vlastitu
svijest, a ne niiju drugu. Ja svoju svijest doivljavam u obliku
unutarnjeg dijaloga. Moja ena me uvjerava kako u njezinoj svijesti
prevladavaju vizualne predodbe. Jesu li nae dvije svijesti jedna
te ista stvar? to je svijest i emu slui? Dok piem, traim pravu
rije i kad mi se p osrei, ona mi se pojavljuje u svijesti iz dubina
moga bia. Nemam pojma kako moj mozak uspijeva napraviti
neto tako pametno. Istina o tome je vrlo jednostavna. Fenomen
svijesti u ovom trenu tku jo je uvijek tajna.
I Turing i von Neumann su imali dobre razloge zbog kojih
su poeli usporeiv ati raunala s ljudskim mozgom. Znajui da
su ljudi sposobni razmiljati na jako puno naina, pretpostavili
su da moemo nap raviti toliko razliitih stvari zato to je u na
mozak ugraeno un iverzalno raunalo. Upravo se zato, dok se
spremao konstruirati EDVAC, von Neumanna toliko dojmila te
orija umjetnih neurona . Univerzalna raunala rjeavaju algoritme.

Poglavlje 9.

Nakon leibnizovog sna

Searle kae "od svega to ljudi ine, jako malo toga je isto rauna
nje. Jako malo svog vremena troimo na rjeavanje algoritama"
Je li on siguran da je tome ba tako? Kad nas netko pita: "Jeste
li ikada proitali neko djelo Charlesa Dickensa?", odgovor da ili
ne dolazi izvirui iz dubina. Nemamo pojma kako to inimo. Na
prvi pogled, sasvim nam se privlanom ini hipoteza o tome da to
radimo pomou nekog algoritamskog procesa koji pristupa trae
nim informacijama iz odredenih baza podataka u naem mozgu.
Istraivanje raunalne obrade vizualnih podataka, koji u raunalo
dolaze s jedne ili vie televizijskih kamera, jako podsjea na pos
tupak potreban da se od neobraenih podataka, koji od mrenice
oka idu ka mozgu, proizvede otra slika koju nam prikazuje na
mozak. Ne znamo da takve stvari radimo pomou algoritama koje
na mozak rjeava, ali isto tako ne znamo ni da ih tako ne radimo.
Roger Penrose, izvanredan matematiar i matematiki fiziar,
autor je zanimljivih radova iz podruja geometrije svemira, a raz
matrao je i pitanje o tome djeluje li ljudski mozak na algoritamskoj
osnovi. Pozivajui se na GOdelov teorem o nepotpunosti, Penrose
je odgovorio izriito negativno. GOdelov teorem moe se izraziti
na sljedei nain:
Ako postoji algoritam koji uzastopno proizvodi istinite iskaze o pri
rodllim brojevima, uvz)"ek moemo doi do drugog istinitog iskaza o
prirodnim brojevima koji nije nastao pomou tog algoritma. Nazovimo
taj iskaz Godelovom reenicom.6
Penrose tvrdi da nijedan predloeni algoritam nije i ne moe biti
ekvivalentan djelovanju uma, jer mi inom svogu "uvida" uoa
vamo da je GOdelova reenica tog algoritma istinita. Ta je tvrdnja
pogrena iz razloga koje je ve etiri desetljea prije nego li je o
tome pisao Penrose (vidi str. 217-217), objasnio Turing u svom pre
davanju Londonskom matematikom drutvu 1947. godine. Tu
ring je tada upozorio na to da je GOdelov teorem primjenjiv samo

N a logiki pogon

na algoritme koji proizvode iskljuivo istinite reenice. Nijedan

matematiar ne moe tvrditi da je nepogreiv. Svi grijeimo! Stoga
u GOdelovu teoremu nema niega to bi sprijeilo mogunost da
matematike sposobnosti ljudskog uma budu jednake algoritam
skim procesima koji proizvode kako neistinite, tako i istinite ree
nice?
Searle i Penrose odbacuju postavku da je ljudski um ekvivalen
tan raunalu u bilo kojoj bitnoj znaajki. Meutim, i jedani drugi
preutno prihvaaju premisu da, to god ljudski um bio, njega
stvara ljudski mozak koji podlijee fizikalnim i kemijskim zako
nima. Za razliku od njih, Kurt GOdel je bio spreman vjerovati da
je mozak zapravo raunalo, ali je odbacivao ideju da ne postoji
um s onu stranu onoga to ljudski mozak ini. Veina itatelja e u
jezgri GOdelovih razmiljanja prepoznati klasini problem odnosa
duha i tijela. Njegov stav, da je duh na neki nain nezavisan od
naeg postojanja kao fizikih bia, obino se naziva kartezijanski
dualizam.8
Ova nas je rasprava odvela daleko od Leibnizova sna, u podru
je izmeu filozofije i znanstvene fantastike. Sigurno je da, ako
uzmemo u obzir ono to se dogodilo s raunalima od dana iz
vjetaja o EDVAC-u i ACE-u, treba biti oprezan u predvianjima
onoga to e raunala budunosti moi, a to nee moi izvesti.

Epilog

Kroz tri stoljea pratili smo ivote briljantnih inovatora. Svatko od

njih se na ovaj ili onaj nain bavio prirodom ljudskog razmiljanja.
Svi su doprinijeli intelektualnoj matrici iz koje je na svijet izalo
svenamjensko digitalno raunalo. Nitko osim Turinga nije pret
postavljao da bi njegov rad mogao biti primijenjen na takav nain.
Leibniz je vidio daleko, ali ne tako daleko. Boole teko da mogao
zamisliti da e se njegova algebra logike koristiti za nacrte sloe
nih elektrinih strujnih krugova. Frege bi bio oduevljen da zna
da su logika pravila jednaka njegovima dio raunalnih programa
koji izvravaju dedukcije. Sigurno je da Cantor nije predviao da
e se njegova dijagonalna metoda tako razgranati. Hilbertov pro
gram za ouvanje temelja matematike bio je potpuno drugaije
usmjeren. A GOdel, GOdel je ivio vlastiti duhovni ivot i teko da
je pomiljao o primjenama u mehanikim napravama.
Ova pria naglaava mo ideja i jalovost predvianja njihovih
posljedica. Vojvode od Hannovera su smatrale da znaju kako Le
ibniz treba troiti svoje vrijeme: u radu na povijesti njihove obitelji.
Oni koji znanstvenicima omoguuju sredstva potrebna za njihov
ivot i rad, i danas ih esto pokuavaju usmjeriti tamo gdje e naj
vjerojatnije brzo doi do rezultata. Ne samo se to kratkorono po
kae jalovim, nego e, to je jo vanije, nepoticanjem istraivanja
koja nisu brzo isplativa, zapravo i sami u budunosti dobiti manje.

Biljeke

Sve reference u uglatim zagrad<:ma odnose se na poglavlje Bibliogra

fija koje slijedi.
Uvod

1Citat je iz [Ceruzzi], str. 43. Howard Aiken (1900-1973) je osnovao

Raunalni laboratorij Harvard i pomogao je u stvaranju nacrta, te
pri izradi veih raunalnih strojeva na Harvardu etrdesetih i ranih
pedesetih godina dvadesetog stoljea.
2Citat je iz govora Londonskom matematikom drutvu [Turing 1],
str. 112. Alan Turing je tema sedmog i osmog poglavlja ove knjige.
Prvo poglavlje

1 Informacije iz Leibnizove biografije uglavnom sam crpio iz [Aiton].

2Leibnizovu Dissertatio de Arte Combinatoria (naalost na latinskom)
vidi u [Leibniz 1].
3Leibnizovim matematikim radom u Parizu bavi se [Aiton], odnosno
neto vie [Hofrnann}.

Na logiki pogon

4 Citat iz [Leibniz 3J.

5 0 Leibnizovim spisima o mehanizmima zakljuivanja i rjeavanja
jednadbi vidi [Couturat], str. 115.
6 itatelji koje zanimaju matematiki detalji razvoja diferencijalnog
rauna Newtona i Leibniza i njihovih prethodnika uivat e itajui
[Edwards]. itatelje upuujemo i na [Bourbaki], str. 207--49 u kojem
e nai izvrstan prikaz povijesnog razvoja diferencijalnog rauna.
7 Postoji jedna zanimljiva pria o Leibnizovu diferencijalnom i inte
gralnom raunu, no ona bi mogla biti tema neke druge knjige. To je
pria o Leibnizovu sistematskom koritenju infinitezimalnih brojeva.
Infinitezimali su navodno tako siuni pozitivni brojevi, da bez ob
zira na to koliko puta taj broj dodamo njemu samome, nikada neemo
dosegnuti broj 1, ak ni broj .0000001. Opravdanost takvih veliina
osporavali su od samog poetka. Filozof biskup Berkeley ismijavao
je infinitezimale, nazivajui ih "duhovima nekadanjih veliina". Do
kraja devetnaestog stoljea matematiari su se sloili da se upotreba
infinitezimala ne moe smatrati ispravnom. Usprkos tome, fiziari i
inenjeri su ih i dalje upotrebljavali. O raspravi o infinitezimalnim
metodama koje je koristio Leibniz i o Abrahamu Robinsonu koji ih je
ponovo poeo prouavati u dvadesetom stoljeu, vidi u [Edwards].
Prikaz Robinsonova dostignua dan je i u lanku objavljenom u a
sopisu Scientific American [Dav-Hersh 1].
8 [Aiton], str. 53.
9 [Mates], str. 27. Vidi i stranice 2627 u istoj knjizi. Tu se vie govori
o tim sjajnim enama i o Leibnizovu stavu o intelektualnim sposob
nostima ena, a djelo sadri i druge informacije.
10 Citirano pismo L'Hospitala nosi datum 28. travnja 1963. [Couturat],
str. 83. Citat iz Couturata nalazi se na istoj stranici istog izvora. O
"Arijadninoj niti" vidi [Bourbaki], str. 16.
1 1 Leibnizovo pismo Jean Galloys [Leibniz 2] o univerzalnoj karakte
ristici nosi datum od prosinca 1678. Prijevod s francuskog je moj.
12 [Gerhardt], sv. 7, str. 200.

Biljeke

13 [ParkinsonL str. 105.

14 0 Leibnizovu logikom raunu, iji je manji dio ovdje prikazan, vidi
u [Lewis], str. 297-305. Leibniz je koristio simbol = umjesto simbola =.
Zanimljiv lanak [Swoyer] daje potpun prikaz tog sustava iz pers
pektive dvadesetog stoljea.
15 0 nekim raspravama o Leibnizovim pokuajima da nadie Aristo
telovu analizu vidi [Mates], str. 178--83.
16 [HuberL str. 267-69.
17 [Aiton], str. 212.

Drugo poglavlje
1 Podatke o Leibnizovu prijateljstvu s princezom Karolinom i o nje
govom dopisivanju sa Samuelom Clarkeom, crpio sam iz [Ai ton], str.
232, str. 341-46, te iz lanka "Caroline (1683-1737)" i "Clarke, Samuel
(1675--1729)" u [Britannica].
2 Podaci o biografiji Georgea Boolea veinom su iz [MacHale].
3 [MacHale], str. 17-19.
4 "Gross appetites and passions": [MacHale], str. 19.
5 [MacHaleL str. 30--31.
6 [MacHale], str. 24-25.
7 [MacHale], str. 41.
8 Meu najznaajnije zakone algebre spadaju zakoni komutativnosti za
zbrajanje i mnoenje:

x+y= y+x

xy = yx

i zakon distributivnosti

x{y + z) = xy + xz.
Koristimo uobiajeno algebarsko pisanje, na primjer xy umjesto x x y.

N a logiki pogon

9 Mnoenje d vnju diferendjalnih operatora, primjenom prvo jednog,

a zatim drugog, ne podlijee uvijek zakonu komutativnosti.
10 Booleova zlatna medalja: [MacHale], str. 59-62, str. 64-66. Boole je
rndio nn upotrebi metoda diferencijalnog rauna. Osim toga, 1842. je
objavio i esej u dva dijela u asopisu Cambridge Mathematical Journal.
Smatra se da je time utemeljena nova, vana grana algebre, teorija al
gebarskih konstanti. Konstantama emo se ponovo baviti u poglavlju
o Davidu Hilbertu.
11 Boole se u vezi s dokazom vezanim uz limese ponaao leerno. Tada
su se na kontinentu dogaale upravo suprotne stvari. Pokuavalo se
doi do odgovarajueg tonog utemeljenja istog dokaza. itatelji koje
to zanima neka proituju [Edwurds], posebno jedanaesto poglavlje.
12Skotskog filozofa sir Williama Hamiltona ne treba brkati s njego
vim suvremenikom, irskim matematiarom sir Williamom Rowanom
Hamiltonom.
13 [Boole 2], str. 28---2 9.
14 [Daly], [Kineuly].
ts [MacHale], str. 173.
16 [MacHale], str. 92.
17 [MacHale], str. 107.

18 [MacHale], str. 224-43.

19 [MacHale], str. 1 1 1 .
20 [MacHnle], str. 252-76.
21 Moderna notacija za presjek x i y je x n y, a ne xy. Slino, praznn
skup se obino predstavlja danskim slovom 0, a ne s O. Jusno je du
je njegova notacija bila vana za Boolea, jer je ona omoguila da se
lake uspostave veze s uobiajenom algebrom.
22 Boole je operaciju + ograniio na klase koje nemaju zajednikih
elemenata. Mi se ovdje sluimo uobiajenom upotrebom te operacije
i ne rabimo takvo ogrunienje. Stoga smatramo da je x + y klasa
predmeta koji pripadaju x-u ili y-u ili i jednom i drugom. Danas
govorimo o uniji x i y, u to piemo kao x U y. Boole je notaciju x - y

Biljeke

ograniio na sluaj u kojem je klasa koju predstavlja y dio klase koju

predstavlja x. No, nema potrebe ni za takvim ogranienjem.
23 [Boole 2], str. 49.
24 Kao to naglaava Boole, u dokazivanju valjanosti silogizama alge
barski se zapravo bavimo eliminaCijom jedne varijable iz dviju para
lelnih jednadbi s tri varijable.
Boole je jako dobro razumio da se iskazi oblika "Svi X su Y" u
njegovoj algebri predstaviti mogu kao X{l

Y) = O. Pa ipak, on

je radije koristio X = vY, gdje je v nazivao neodreenim simbolom.

Izgleda da mu to predloio matematiar Charles Graves ([MacHale],
str. 70). Bila je to doista loa zamisao i posve nepotrebna komplikacija
Booleova sustava.
25 Booleova metoda povezivanja sekundarnih iskaza s algebrom klasa,
uvela je u igru vrijeme. Boole bi povezao klasu sluajeva vremena za
koje je odreen iskaz istinit sa svakim pojedinim iskazom. Ako eli
rei da je iskaz X istinit, pie X = l, to bi znailo da klasa sluajeva
za koje je iskaz istinit ukljuuje sva vremena koja se tu spominju.
Slino, X = O izraava da je X neistinit, jer nemn slunjeva vremena
za koje je X istinit. Ako imamo iskaz X & Y koji izraava istinitost i
iskaza X i iskaza Y, skup sluajeva u kojem je on istinit samo je presjek
skupa XY. Konano, da bi iskaz ako X onda Y bio istinit, nuno je da
uvijek kada je X istinit i Y bude istinit, odnosno da nikad nije sluaj
da je iskaz X istinit, a iskaz Y neistinit. To moemo prikazati u obliku
jednadbe X(l - Y) = O. ([Boole 2], str. 162--64.)
26 [Boole 2], str. 188-211.

Tree poglavlje
1 Russelovo pismo, Fregeov odgovor i Russellov knsniji komentar,
vidi u [van Heijenoort], str. 124-28.
2Fregeov zloglasni dnevnik i komentar Michaeln Dummettn, vidi u
[Fcege 2[.

Na logiki pogon

3 Puno dugujem profesoru Lotharu Kreiseru sa Sveuilita u Leipzigu

koji je ljubazno odgovorio na molbu da mi pomogne oko informacija
o Fregeu. Profesor Kreiser mi je izaao u susret iako je tada bio veoma
zaposlen oko problema koji su nastali nakon ujedinjenja Njemake.
Pomogla mi je i kratka biografija Terralla Bynuma [Bynum].
4 [Craig] mi je izvrsno posluio kao izvor za njemaku povijest. O
poecima Prvog svjetskog rata vidi u [Geiss] i [Kagan]. Sauvano je
nekoliko razglednica koje je Frege slao filozofu Ludwigu Wittgenste
inu. Wittgenstein je bio artiljerac u austrijskoj vojsci za vrijeme rata.
Ne iznenauje to se iz pisama vidi da je Frege bio veoma domoljubno
nastrojen Nijemac [Frege 1].
5 [Frege 2].
6 Ibid.

7 [Sluga], [Frege 1], str. 8--9 .

8Citirani komentar vidi u [van Heijenoort], str. l. Isti izvor sadri i
izvrstan engleski prijevod Fregeova Begriffsschrifta s komentarima,

str. 1-82. Jo jedan engleski prijevod je u [Bynum], str. 101-66.

9 Mi koristimo simbole koji su danas uobiajeni, a ne one koje je koris
tio Frege. Sasvim je jasno je da je najvanije bilo prepoznati to treba
simbolizirati, a ne koji su za to simboli koriteni. Fregeovi simboli
nisu iroko prihvaeni, djelomino zato to su predstavljali problem
za slagare, a veim dijelom zato to je notacija koju je koristio tali
janski Jogiar Giuseppe Peano, a prilagodio Bertrand Russell, postala
puno pozna tija.
1 Frege je pisao "Nisam htio stvoriti puki calculus ratiocinator, ve
lingua charactera u Leibnizovom smislu". Citirano u [van Heijenoort],
str. 2. Vidi i [Kluge].
11 0vo pravilo poznato je kao modus ponens. Ta terminologija je pre
uzeta od skolastikih logiara dvanaestog stoljea.
12 0no to mi zovemo Fregeovom logikom, obino se naziva logikom
prvoga reda. To radimo kako bismo je razlikovali od sustava logike u
kojima se kvantifikatori V i

3 primjenjuju na svojstva, ali i na poje-

Biljeke

dinane predmete. Evo primjera reenice u onome to podrazumije

vamo pod pojmom logike drugog reda:

(VF)(VG)[(Vx)(F(x) G(x)) (3x)(F(x) (3x)G(x))].

Frege zapravo otiao dalje od logike prvog reda te se bavio i kvan
tifikacijom svojstava. Utoliko nije sasvim precizno govoriti o logici
prvog reda kao o "Fregeovoj logici".
13Strogo uzevi, ovo objanjenje pojma "broj" blie je onome koje je
predlagao Bertrand Russell nego onome o kojem je govorio Frege. No,
i to je dovoljno precizno da se pokae zato ga je Russellov paradoks
uspio raniti.
14 Dok sam pisao ovu knjigu, pojavili su se zanimljivi radovi koji su
pokazali da se moe spasiti znaajan dio Fregeova programa logikog
razvoja arihnetike [Boolos].
15 [Frege 3].
16 [Dummett], [Baker-Hacker].
17Upravo je zbog jasnoe vano tono navesti znaenja izraza koji
se javljaju u programskim jezicima, odnosno dati semantiku takvog
jezika. Jedan pokuaj da se to uini bila je denotacijska semantika, koja
se temelji na Fregeovim idejama. Vidi [Dav-Sig-Wey], str. 465-556.

etvrto poglavlje
1 [Rucker], str. 3.
zcitat iz [Dauben 1], str. 124. To je prijevod Leibnizova teksta izvorno
napisanog na francuskom jeziku, [Cantor 1], str. 179.
3 [Dauben 1], str. 120.

[Frege 4], str. 272. Ovo je navod iz Fregeove recenzije nekih Canto

rovih djela. O toj recenziji govorit emo kasnije u ovom poglavlju.

5Biografske podatke o Cantoru crpio sam iz [Grattan-Guinness],
[Purkert-llgauds] i [Meschkowski].

Na logiki pogon

6 [MeschkowskiL str. l {moj prijevod).

7Veliko zanimanje matematiara poetkom devetnaestog stoljea po
budilo je iznenaujue otkrie francuskog matematiara Fouriera,
du ogranienja onoga emu trigonometrijski nizovi tee gotovo da i
nema. Evo jednog primjera trigonometrijskog niza
cos 2x cos 3x cos 4x cos Sx
cos x + -- + -- + """"""16 + -zs +
9
4
Zanimljivo je da se taj niz pribliava nizu

ix2 - nx + ! rr 2 ako x ima

vrijednost izmeu O i 2rr, ("kut" x se mjeri u radijanima). Ako je x

skup jednak O, dobivamo niz

n2
1 1
1
l
"
6 = 1 + 4 + 9 + 16 + 25
u tuj rezultat povezuje
nizova niza za

TI

s prirodnim brojevimu, upravo poput Leib

r.f, u ovom sluaju sa savrenim kvadratima:

l X l = 1 , 2 X 2 = 4, 3 X 3 = 9,4 X 4 = 16, 5 X 5 = 25,

8 [Euklid], str. 232.
9 [Gerhardt],sv. l, str. 338. S latinskoga preveo Alexis Manaster Ramer.

1 Kao to smo svi uili u osnovnoj koli, razliiti razlomci mogu pred
stavljati isti broj, n<: primjer

Prikazano pridruivanje jedan na jedan izmeu razlomaka i prirod

nih brojeva je pridruivanje s razlomcima kao simbolima, a ne s broje
vima koje ti simboli predstavljaju. Tu potekou emo lako razrijeiti:
samo maknite s popisa razlomak<: sve one koji nisu u najniim lano
virna niza.

BilJeke

11 Francuski matematiar Liouville je tri desetljea ranije na potpuno

drugaiji nain dokazao postojanje transcendentalnih brojeva. Li
ouville je uspio dokazati da broj, ija decimalna ekspanzija sadri
izrazito dugake nizove nula, nuno mora biti transcendentalan. Je
dan primjer na koji se mogu primijeniti Liouvilleove metode je broj

.10100001 000000000000000000000000000 1 DOO . . . O lO . .

"'

3
2
=: l, 2 == 4, 3 ==
64 i tako dalje. Dokaz da je n transcendentalan broj uslijedio

Nizovi nula izmeu jedinica imaju sljedee duine: 1 1

27, 44

==

je itavo desetljee nakon to je Cantor pisao svoj rad. injenica da je

broj 2 ..fi transcendentalan dokazana je tek 1934. godine.
12 [Grattan-Guinness], str. 358.
13 Danas Cantorova notacija za kardinalne brojeve ne koristi puno.

Umjesto M, suvremeni autori piu IMI.

14Tvrdnja da od bilo koja dva razliita kardinalna broja, jedan mora
biti vei, nije tako oita kad se radi o beskonanim skupovima. Za
vrijeme Cantorova ivota to pitanje nije bilo do kraja razjanjeno.
15 Da bismo vidjeli zato je kardinalni broj skupa svih skupova pri
rodnih brojeva isti kao kardinalni broj skupa svih realnih brojeva,
brojeve emo u binarnom sustavu u kojem postoje samo znamenke O
i l. Kad piemo

== .33333 . . ., to jednostavno znai

l

3 =: w + Wo + 1000 +

3
10000

+.

U binarnom sustavu, pozitivni realni brojevi manji od 1 prikazani su

pomou beskonanih nizova nula i jedinica. Na primjer

N a logiki pogon

.0100000000

.0101010!01

.!_ = .0101000101
n

Kad smo napisali

.101 1010100 . .

= .0101010101. . . , to znai

(Nazivnici su nizovi potencija broja 2, a ne 10.)

Za bilo koji skup prirodnih brojeva moemo pronai odgovarajui
niz nula i jedinica, tako da na n-to mjesto piemo 1 ako je n lan
danog skupa, a ako nije piemo O. Na primjer, ako krenemo od skupa
parnih brojeva, zavrit emo s .01010101. . . , odnosno, kao to smo

vidjeli, s Ako pak ponemo od skupa neparnih brojeva, dobit emo

.10101010 . . . =

Iz toga je vidljivo da skup svih skupova prirodnih brojeva ima isti

kardinalni broj kao i skup realnih brojeva izmeu O i l. No, Cantor
je uspio dokazati da taj skup ima isti kardinalni broj kao skup svih
realnih brojeva. To nije teko dokazati.
Postoji jedna mala tehnika potekoa koju moram spomenuti. Po
jedini racionalni brojevi e imati dva razliita binama prikaza i zato
e biti pridrueni s dva razliita skupa prirodnih brojeva. Evo jednog
primjera:

= .!OOOOOO
=

Dakle, realni broj

. .

.0111111 .

! odgovara i skupu koji sadri samo broj l i skupu

Biljeke

koji sadri sve prirodne brojeve osim broja l. No, injenica da dotini
skup racionalnih brojeva ima kardinalni broj N0 , omoguuje nam da
tu potekou prevladamo.
16 Kao to je i Cantor istaknuo, kardinalni broj skupa svih skupova re
alnih brojeva je ujedno i kardinalni broj skupa svihfunkcija od realnih
brojeva ka realnim brojevima.
17Vidi [Grattan-Guinness] i [Dauben 1]. Dr. Barbara Rosen mi je lju
bazno dala svoje profesionalne savjete vezane uz ovu problematiku.
18Zahvaljujem Michaelu Friedmannu na pomoi oko Kanta i ostalih
podruja vezanih uz njega. To ne znai da je on odgovoran i za moje
napade na Hegela.

19 [Cantor 1], str. 382.

20 [Frege 4]. Zahvaljujem Egonu Borgeru, Williamu Craigu, Michaelu
Richteru i Wilfriedu Siegu na pomoi kod prevoenja ovog ulomka,
kao i ulomka citiranog u prethodnoj biljeki.

Peto poglavlje
1 1nformacije o Hilbertu sam crpio iz biografije [Reid], biografskog
eseja Otta Blumenthala [Hilbert], str. 388--429 i nekrologa Hermanna
Weyla [Weyl].
2Mnogim itateljima poznata je injenica da je

-.fi iracionalan broj. U

prolom smo poglavlju objasnili da to znai da ga se ne moe prikazati

u obliku razlomka s prirodnim brojem kao brojnikom ili nazivnikom,
odnosno da u njegovom decimalnom prikazu nema ponavljanja. Uz
pomo te injenice moemo dati elegantan nekonstruktivan dokaz slje
deeg teorema: Postoje takvi iracionalni brojevi a i b, za koje je broj ab

racionalan.
U izvoenju tog dokaza, kao broj

..fi.V'i

neka stoji slovo q. Broj q

mora biti ili racionalan ili iracionalan. Ako je broj q racionalan, ono
to smo eljeli dokazati dobit emo ako uzmemo da je a = b =
Ako je q iracionalan, uzet emo da je a = q i b =

..fi. Zatim,

-.fi.

N a logiki pogon

pa opet imamo iracionalan broj s iracionalnim eksponentom, to daje

racionalan broj. Dokaz je nekonstruktivan zato to ne daje odreene
brojeve a i b koji bi zadovoljili teorem, nego dvije zasebne mogunosti,
od kojih jedna mor<l z<ldovoljiti. (Broj q zapravo jest iracionalan, ali
lak dokaz te injenice nije poznat.)
3 U teoriji algebarskih konstanti posebno su zanimljive bile takozvane
unimodulame transformacije, koje imaju ovaj oblik: u izrazu (px +
q)/(ry + s), gdje je y nova nepoznanica, a p, q, r,s su odreeni brojevi
odabrani tako da vrijedi ps - rq = l ili -1, u jednadbi se supstituira
nepoznata veliina (recimox). Boole je otkrio da je za opu kvadratnu
jednadbu ax2 + bx + e = O, u kojoj a, b, e mogu predstavljati bilo koji

broj, izraz b2 - 4ae (zvan diskriminanfa jednadbe) konstanta takvih

transformacija temeljenih na jednom elementu, u sljedeem smislu:
Nakon to napravimo navedenu zamjenu u danoj kvadratnoj jed
nadbi i skratimo razlomke, u nepoznanici y dobivamo novu kva
dratnu jednadbu. Tu jednadbu moemo pisati kao A y2 + By+ e = O,
gdje A, B, e ovise o veliini svih varijabli a, b, e, p, q, r, s. Vrijednost
b2 - 4ae je konstanta u smislu da nova jednadba ima istu diskri
minantu kao i prethodna, a ona je b2 - 4ae = B 2 - 4AC.
Bez posebnog uvjeta ps - rq = l, odnos izmeu dviju diskriminanti je

B2 - 4Ae = (b2 - 4ac)(ps - rqf.

itateljima koji to sami ele izraunati savjetujemo da krenu od jednadbe

ax2 + bx + e = a(x - x1 )(x - x2 ),

pri emu su x2 i x2 dva korijena jednadbe. Neka dalje koriste kva

dratnom formulom,

Biljeke

4 U nekrologu [Weyl], Herman Weyl pie:

Otkrivanjem novih ideja i uvoenjem uspjenijih metoda, ne
samo da je zaista algebru doveo na razinu na koju su je doveli
Kronecker i Dedekind, ve je bio i tako temeljit da je zapravo go
tavo dovrio posao . . . Svoj rad Ober die vollen Invariantensysteme
ponosno je zavrio rijeima: "Stoga smatram da su dosegnuti
najvaniji ciljevi teorije [algebarskih] konstanti." Time je zavrio
s radom na tom podruju.
5 Klasina teorija brojeva bavi se vanim odnosima i oblicima pri
rodnih brojeva l,

2, 3, . . .

i pitanjima koja ukljuuju proste brojeve i

djeljivost. Neka od tih pitanja spadaju u podruje algebarske teorije

broja, koje je nastalo dodavanjem odreenih algebarskih jednadbi
korijenima cijelih brojeva (realnih ili kompleksnih). Gauss je radio s

korijenima oblika m + n H, gdje su m, n obini cijeli brojevi. Otkrio je

koji su od tih "Gaussovih cijelih brojeva" prosti i dokazao da teorem

po kojem brojevi mogu biti rastavljeni na proste faktore samo na je
dan nain, vrijedi za te brojeve jednako kao i za obine cijele brojeve.
Ako se pak, bavimo brojevima oblika m

+ n v'IO, vidjet emo da za

njih to ne vrijedi. Slijedi jedan protuprimjer

6 = 2 3 = (2 + v'I0)(-2 + v'IO).
kod kojeg se moe pokazati da su 2,3, 2 + v'W i 2 +

...ffO prosti brojevi

pa tu jedinstveno rastavljanje nije mogue. Cantorov prijatelj Dede

kind i njegov nemeza Kronecker su obnovili postupak rastavljanja na
proste faktore. Oni su uzeli u obzir ono to se kasnije nazivalo pros
tim idealima. Hilbert i njegov prijatelj Hurwitz su etali i raspravljali
o tim konkurentskim pristupima. Sloili su se da su oba scheusslich
(uasni), dok je postupak u Hilbertovom Zahlbericht elegantan.
6 [Hilbert], str. 400, 401 .
7Hilbert u predavanju nije stigao izloiti sva dvadeset i tri problema
pa ih je izloio samo nekoliko. Svi problemi navedeni su u [Browder],

Na logiki pogon

str. 1-34 u engleskom prijevodu Mary Winston Newson.

8 Vidi [Browder]. Ga sam jedan od autora lanka o desetom problemu.)

9 Detaljan citat nalazi se na kraju etvrtog poglavlja.

10 [van Heijenoort], str. 129-38.
1 1 [Poincare], tree poglavlje.
12 Ibid.
13 Ibid.

14Tehniki termin za Russellove "detaljne i neprikladne" slojeve je

"ramificirana teorija tipova".
15 Kao i u Fregeovom Begriffsschriftu, osnovno pravilo zakljuivanja
u Principia Mathematica kree od para formula oblika 3l

!B i Jl ka

odgovarajuoj formuli . To pravilo je poznato kao modus ponens ili

pravilo odvajanja. Frege je tu bio sasvim jasan, dok su Whitehead i Ru

ssell zakomplicirali situaciju. Oni su to pravilo izrazili kao svoj "pri
mitivni iskaz": Sve to istinit iskaz implicira je istinito. ([White-Russ],
str. 94).
16 [Brouwer 2].

17Brouwerova doktorska disertacija napisana je na nizozemskom je

ziku. Engleski prijevod nalazi se u [Brouwer 1], str. 13-97.

18 [van Stigt], str. 41.
19Citat je iz Brouwerove disertacije [Brouwer 1], str. 96.
20U danom primjeru nekonstruktivnog doknza imamo isknz "q mora
biti ili racionalno ili iracionalno". U njemu se koristi zakon iskljuenja
treeg.
21 Weylu je smetalo to su Cantor i Dedekind upotrebljavali takozvane

impredikativne definicije. Neto smatramo impredikativnim ako je de

finirano kao skup iji je lan predmet koji definiramo. Filozofsko
stajalite po kojem se objekti u matematici stvaraju postupno, smatra
da je takva definicija nevaljala jer se dotini skup ne moe sastaviti

prije bilo kog svog elementa. Suprotno filozofsko stajalite smatra da

matematiki objekti ve postoje. Definicije ih samo navode, ne sai
njavaju ih. Primjer toga moemo vidjeti u sljedeem opisu: "Matilda

Biljeke

je najvia osoba u sobi". Takvo filozofsko razmiljanje zove se plato

nizam, a ono je za Weyla bilo neprihvatljivo.
22To je dio govora koji je odran 1922. godine, prvo u Kopenhagenu, a
zatim i u Hamburgu. Walter Flescher mi je ukazao na povezanost iz
meu Hilbertovog govora mrnje i injenice da je u nekim periodima
ivota jedva preivljavao. itav govor na engleskom jeziku moe se
nai u [Mancosu], str. 198-214. Smatram da je prijevod dobar, ali ne
prenosi ar koji se osjea u izvorniku. Pokuao sam ga prevesti bo
lje i pritom sam se sluio s nekoliko prijevoda i izvornim tekstom
([Hilbert], str. 159-60).
23 [ReidJ,str. 137-138, 144,145. O onome to sedogaalooko manifesta
njemakih intelektualaca vidi [Tuchman], str. 322.
24 [Reid], str. 143.
25 [Hilbert], str. 146 (moj prijevod).
26 Postoji jedan zanimljiv esej koji govori o Hilbertovom programu
u [Mancosu], str. 149-97. Vidi i [Sieg]. On daje temeljitu analizu ra
zvoja Hilbertove misli, nastalu na osnovu neobjavljenih dokumenata.
Zanimljive informacije o Bernayovim dostignuima vidi u [Zach].
Von Neumannov stav o intucionizmu ad absurdum vidi u [Mancosu],
str. 168. Treba spomenuti da iako Hilbertov opis metoda koje treba
dopustiti kao "konane" nikada nije potpuno jasno izraen, openito
se smatra da je on mislio dopustiti jo manje metoda nego Brouwer.
27 [van Heijenoort], str. 373.
28 [van Heijenoort], str. 376.
29 [van Heijenoort], str. 336.
30 [Reid], str. 187.
31 [van Stigt], str. 272.
32 [vanStigt], str. l10.
33 [van Stigt], str. 285-94, [Mancosu], str. 275-85.

340 intuicionistikoj logici u raunarstvu vidi [Constable].

3S [Hilbert], str. 378-87.
36 [Dawson], str. 69.

Na logiki pogon

esto poglavlje
1 O Einsteinovom stavu o tome da je GOde! glasao za Eisenhowera vidi
u [Dawson], str. 209. Imao sam sreu da mi je bila na raspolaganju ta
sjajna GOdelova biografija. Sluio sam se i kratkim zbornikom radova
[GOdeiSymp] sa pozivnog simpozija o GOdelu u Salzburgu 1983.
godine (na kojem sam imao ast prisustvovati). Georg Kreisel bio
je GOdelov bliski prijatelj. Upravo je on napisao nekrolog [Kreisel]
koji je pun zanimljivih detalja, ali naalost, nije sasvim pouzdan.
Logiar Solomon Feferman je napisao kratku ali dojmljivu biografiju
u [Gode!], sv. l, str. 1-36.
2 [GOdel], sv. III, str. 202-59.
3 [Dawson], str. 58, 61, 66.
4 [GodelSymp], str. 27.

5 Izraz "Frege-Russell-Hilbertova simbolika logika" previe pojed

nostavljuje. Temeljna logika koju je izdvojio Hilbert, danas poznata

kao logika prvog reda, samo je jedan dio Fregeova i Russellova sus
tava.

60 sljepoi logiara GOde! je govorio u [Dawson], str. 58. itav tekst

Godelove biografije kao i objavljene lanke koji se na njoj temelje,
moemo nai u [GOde!], sv. l, str. 60-123 na njemakom jeziku i u
engleskom prijevodu. Na poetku se (str. 44-59) nalazi pouan uvod
Burtona Drebena i Jeana van Heijenoorta.
7 Hilbertove konane metode metamatem<:tike esto se smatraju "in
tuicionistikima". Vjerojahlo je ono to je Hilbert imao na umu bilo
jo ogranienije od onoga to je dopustio Brouwer. Raspravu o toj
problematici vidi u [Mancosu], str. 167--68.

8 [GOdel], sv. L str. 65.

9 Kad se na poetku decimalnog prikaza nekog prirodnog broja na
laze nule, taj se broj ne mijenja. Na primjer, 17

017

0017 i tako

dalje. Stoga su nizovi Ly i , Ly i " Ly svi kodirani brojem 17. Nas

ne zanimaju nizovi koji poinju zarezom pt nas t<l dvosmislenost

Biljeke

ne zabrinjava. Tehnika koju je upotrebljavao GOde! nije koristila pri

kaz broj<: pomou decimalnih znamenki za kodiranje nizova. No, ta
injenica nije od presudne vanosti. GOde! je koristio injenicu da
je rastavljanje prirodnih brojeva na proste faktore jedinstveno te je
kodne brojeve pojedinih simbola pretvorio u eksponente odgov<:
r<:juih prostih brojeva. Evo jednog primjera. Niz L(x, y) kodira se
brojem 186079. GOdelov kodni broj bio bi 21 3856 71 1 1 7 139 .
10 Postoji nekoliko engleskih prijevoda tog epohalnog lanka. Najbolji
prijevodi su u [GOde!], sv. l, str. 144-45 i u [van Heijenoort], str. 596616. Te prijevode je pohvalio i silm GOde!. Prijevod [GOde!], sv. I,
str. 144-45 tiskan je usporedo s njemakim izvornikom. itatelji koje
zanima nain na koji je Godel otkrio teorem o nepotpunosti, neka
pogledaju [Dawson], str. 61.
1 1 Kako bi izbjegao koritenje filozofski sumnjivog tennina "istina",
GOde! je pribjegao jednoj tehnikoj zamjeni koju je nazvao omega
konzistentnost. Omega-konzistentnost je zapravo malo snanija kon
zistentnost. Dakle, ispravna verzija teorema glasi: ako je PM omega
konzistentan onda postoji iskaz U, takav da ni iskaz U ni iskaz -.U nisu
dokazivi u PM. Nekoliko godina kasnije J. B. Rosser je pokazao kako
zamijeniti pretpostavku omega-konzistentnosti obinom konzistent
nou. U meuvremenu je uinjeno puno toga, a posebno je znaajan
rad Alana Turinga. O njemu emo govoriti u sljedeem poglavlju. Ti
su radovi omoguili da GOdelove rezultate izrazimo u pristupani
jem obliku. Bez obzira na to koje <:ksiome dodamo PM-u, ako su oni
specificirani nekim algoritmom i ako unutar njih ne moemo doka
zati proturjeje {tj. iskaz oblika A 1\ -.A), postojat e iskaz U koji e u
tom sustavu biti neodluiv.
12 Sustav PM je previe kompliciran da ga ovdje opisujemo. Zato emo
pomou jednostavnijeg sustava PA pokazati dijelove pomOu kojih
sastavljamo neodluive iskaze. PA moemo uspostaviti pomou esnaest simbola
:J

V A V 3 ! EB x y z { ) ' :::

Na logiki pogon

Neobine verzije simbola 1, +, x, = koriste se da bi se naglasilo kako

su to s jedne strane puki simboli, a s druge da se podsjeti na znaenje
koje je za njih predvieno. Slova x, y, z koriste se kao varijable koje bi
imaju doseg prirodnih brojeva. Kako nam je esto potrebno vie od
tri varijable, na raspolaganju nam je simbol ' pomou kojeg moemo
proizvesti onoliko varijabli koliko elimo, tako da ga dopiemo na

'

druga slova. Tako su, dakle, y i z"' varijable. Kako imamo vie od
deset simbola, koristiti emo shemu kodiranja u kojoj svaki simbol
zamjenjujemo parom decimalnih zn<lmenki:

E 0
j
10

11

12

13

14

15 21

22 23 31

32 33 41

42 43 44

I prirodne brojeve predstavljamo odreenim nizovima istih sim

bola, takozvanim numera/ima, na sljedei nain:
numeral

kod

predstavljeni broj

(! .. !)
((! .. !) .. !)
(((! < !H !) < !)

4121222142
414121222142222142
41414121 222142222142222142

Veina nizova sast<lvljenih od tih esnaest simbola posve je besmis

lena, kao na primjer:

iji kodovi su 152223311411, odnosno 441021434142. Meutim, ne

kim od tih nizova, takozvanim reenicama, moemo izraziti istinite ili
neistinite iskaze o prirodnim brojevima. Tako niz

-m

Biljeke

iji kOd je

414121222142234121222142444141412122214222214222214242
izraava iskaz da 2 pomnoeno s 2 daje 4, a

((! E !) (! E !) = ((! E !) E !))

izraava neistinit iskaz da 2 pomnoeno s 2 daje 3. Reenica
(Vx)Hx = !)

(3y)(y)(x = (y E !)))

iji kOd je

4114314241114131442142104115324241314441322221424242
izraava iskaz da svaki prirodni broj osim l ima neposrednog pret
hodnika.
Da bismo zavrili opis sustava PA, moramo odreene reenice iz
dvojiti kao aksiome i dati pravila zakljuivanja koja emo koristiti da
bismo od aksioma doli do dokazivih reenica. Taj postupak poinje
od aksioma, a zavrava reenicom dokazivom u PA i naziva se do
kazom te reenice. Detaljno razmatranje bi nas odvelo predaleko, ali
pogledajmo jedan jednostavan primjer:

kojim se eli izraziti iskaz da l nije sljedbenik nijednog prirodnog

broja. Tu reenicu moemo izabrati i kao aksiom. Budui da reenice
koje poinju simbolom V izraavaju iskaze koji kau da odreeno
svojstvo svijedi za sve prirodne brojeve, jedno prirodno pravilo iz
voenja dopustit e nam da odreeni broj zamijenimo s x (nakon
to uklonimo univerzalni kvantifikator (Vx)). Tu smo zapravo samo

Na logiki pogon

primijenili ope pravilo na poseban sluaj. Evo jednog jednostavnog

primjer<::

(Vx)(! = (x E l ))
(! (! E !))

Zakljuak, reenicu koja je dokaziva u sustavu PA a izraava i

njenicu da 1 i 2 nisu jednaki, dobili smo supstitucijom simbola !
varijablom x.
Osim nizova koji izraavaju iskaze, postoje i takozvani zmami ni
zovi kojima moemo definirati skup prirodnih brojeva. Takvi nizovi
sadre simbol x, ali ne sadre "kvantifikatore" (Vx) ili (3x). Oni mogu
sadravati kvantifikatore koji se odnose na druge varijabli kao to su

y ili x". Osim toga, unami nizovi imaju vano svojstvo da ako svaki
x zamijenimo nekim brojem, dobiveni niz e biti reenica. Evo jednog
primjera unarnog niza:

(3 y(x = (! E !) y))
iji kOd je
41153242413144414112122214223324242.
Ako x zamijenimo numeralom (! E !), dobit emo istinitu reenicu

(3 y)((! E !) = ((! E !) y)).

Ako pak umjesto njega stavimo numera! !, dobit emo neistinitu
reenicu

(3 y(! " ((! E !) y )).

Taj unami niz moe se shvatiti kao definicija skupa parnih brojeva.
Neto sloeniji unarni niz:

(V y)(Vz)((x = ( y z)) (( y = !) V ( y = x)))

Biljeke

iji k6d je

41143242411433424141314441322333424210414132441421241324431424242
definira skup koji sadri broj l i sve proste brojeve. Za dani unami niz

A i prirodni broj lt koristit emo notaciju [A : n] umjesto retenice koju

dobivamo zamjenom x u A numeralom koji predstavlja broj u. Na primjer,
[(3y)(x = ((! E !) 0 y)) ' 2]
predstavlja reenicu

(3y((! E !)

((! E !J 0 y)) .

Sada moemo objasniti kako se G6delove metode mogu koristiti za

stvaranje reenice lJ sustava PA koja izraava iskaz da ona sama nije
dokaziva u PA. Ako unarnim nizovima pridruimo kodne brojeve,
moemo ih rasporediti prema veliini koda. Unami niz s najmanjim
kodom je (x

!), a ak i njegov k6d je 4131442142, preko etiri

milijarde. Ako taj unami niz predstavimo s A 1 , zamislimo da su svi

unarni nizovi poredani u niz

prema veliini njihova koda. Kako su to unarni nizov, za svaki pri

rodni broj u, m, niz [A" : m] e biti reenica. Neke od tih reenica bit e
dokazive u sustavu PA, a neke nee. Za svako 11, moemo razmatrati
skup vrijednosti m za koje iskaz [A" : m] nijedokaziv u PA. Prisjetimo
li se nae rasprave o Cantorovoj dijagonalnoj metodi, vidjet emo
da takav skup moemo smatrati paketom ija oznaka je

u.

Ako pri

mijenimo dijagonalnu metodu, odnosno ako identificiramo oznaku

s nekim elementom u paketu koji ona oznaava, dobivamo skup K
koji se sastoji od brojeva

u,

takvih da iskaz [A" : u] nije dokaziv u PA.

m-

Na logiki pogon

injenica da se dokazivost u PA moe definirati unutar PA, omogu

uje nam da naemo unami niz B koji definira upravo taj skup K u
PA. Mora, dakle, postojati neki broj q takav da B

Aq, zato to su

svi unami nizovi ukljueni u niz A. Dakle, za svaki prirodni broj

11,

reenica [Aq : u I izraava iskaz

[A,. : n] nije dokaziv u PA.

Dapae, ako n dobije vrijednost q, vidimo da [Aq : q] izra<wa iskaz

[Aq : q] nije dokaziv u PA.

Dakle, [Aq : q] je reenica sustava PA koja izraava iskaz da ona sama
nije dokaziva unutar PA.
13 Godel je dokazao da se ni koritenjem itave matematike sadrane
u sustavu PM ne moe dokazati konzistentnost sustava PM. Stoga je
bilo prirodno oekivati da nema nade da se ostvari Hilbertov cilj da
dokae tu konzistentnost pomou konanih metoda koje je bio spre
man dopustiti. Sigurno je to zakljuio i von Neumann. Sam GOde l nije
bio sasvim uvjeren da je tomu tako. Nadao se da postoje neke metode
dokaza koje nisu dozvoljene unutar sustava PM, a koje bi mogle biti
prihvaene kao konane i koje bi dovele do dokaza konzistentnosti.
Nekoliko desetljea nakon GOdelova otkria, razvile su se metode
koje su gotovo udovoljile tom kriteriju. To je uzrokovalo velik razvoj
istraivanja hilbertovske teorije dokaza. Usprkos tome, dokazani te
oremi konzistentnosti nisu osigurali valjanost danih sustava.
14 Programski jezici koji se najee koriste u industriji softvera, kao to
su C i FORTRAN, esto se opisuju kao imperativni. Razlog tome je to
u programu napisanom u tim jezicima postoje redovi koje moemo
smatrati komandama koje raunalo mora izvriti. Objektno orijentirani
jezici, poput jezika C++, takoer su imperativni. U tzv. funkcijskim
programskim jezicima, kakav je LISP, redovi u programu su zapravo

Biljeke

definicije operacija. Umjesto da nareuju raunalu to da radi, oni

definiraju to raunalo treba omoguiti. GOdelov posebni jezik je za

pravo vrlo slian funkcijskom programskom jeziku.
15Vratimo se primjeru sustava PA i predloenom kodiranju da bismo
prouili neka pitanja koja se odnose na prevoenje riletamatematikih
pojmova u brojevne operacije. Prvo pitanje koje moemo postaviti je:
ako imamo kodni broj nekoga niza, kako moemo odrediti duinu
toga niza? Budui smo odredili da jedan simbol ima dvije znamenke,
odgovor je jednostavan: niz je dug onoliko koliko iznosi polovica
broja znamenki koda. Za kodni broj r, duljinu odgovarajueg niza
pisat emo kao .L(r). Ako imamo dva niza, uvijek moemo stvoriti
novi niz tako da drugi niz smjestimo odmah iza prvoga. Slijedi pi
tanje: koji je kod tog novog niza, budui da znamo da dani nizovi

imaju kodove r, odnosno s? Odgovor nam daje formula rlQU(sJ + s,

budui da je pomnoiti r s njegovom potencijom od lO jednako kao
staviti iza r onoliko nula koliko s ima znamenaka. Gode! bi to pisao
r >+ s . Pretpostavimo sada da su r i s kodovi dviju reenica. Koji je onda
k6d nove reenice koju smo dobili stavljanjem simbola

:J

izmeu r i s,

odnosno stavljanjem rezultata u okrugle zagrade. Na tablici kodova

emo vidjeti da je odgovor 41 * r * l O * s * 42. Na taj nain emo sve
sloene matematike zamisli izraziti pomou aritmetikih operacija.
16 Kineski teorem ostatka nastao je u Kini u jedanaestom stoljeu. Ilus
trirat emo ga sljedeim zadatkom: pronaite broj koji kad ga podijelite
sa 6 ima ostatak 2, a kad ga podijelite s ll ima ostatak 5. Nakon to malo
razmislimo, vidjet emo da je to broj 38. Kineski teorem ostatka tvrdi
da je uvijek mogue nai broj koji e imati odreeni ostatak, ako ga
podijelimo drugim brojevima, uz uvjet da meu djeliteljima nema
onih koji bi imali ijedan zajedniki faktor (osim, naravno, broja l).
Tako na primjer, postoji broj koji ima ostatke l, 6, 8, 5 za operacije
dijeljenja s 3, 7, 10, ll. Ako pak 7 zamijenimo s 14, zakljuak nam
nije zajamen jer djelitelji 14 i lO imaju zajedniki faktor 2. GOde! je
vrio kodiranje pomou kineskog teorema ostatka. Dugi niz brojeva

Na logiki pogon

moemo oznaiti skupom djelitelja koji nemaju par s istim faktorom,

ve imaju jedan broj koji treba podijeliti sa svakim. Rije "ostatak"
lako moemo definirati u osnovnom jeziku aritmetike. To dalje mo
emo iskoristiti da bismo u tom jeziku izrazili odnose medu nizovima
prirodnih brojeva.
Godelova tehnika koritenja kineskog teorema ostatka za kodira
nje konanih nizova prirodnih brojeva bila je vana i za moju karijeru.
Dio moje doktorske disertacije (prihvaene na Sveuilitu Princeton
1950.) bavio se desetim problemom s Hilbertove liste iz 1900. godine.
Kineski teorem ostatka mi je pomogao da dobijem neke polovine re
zultate. Kasnije sam radio s Hilaryjem Putnamom i s Ju liom Robinson
i sluili smo se tim teoremom. Ruski matematiar Jurij Matijaevi je
1970. godine napravio presudan korak u rjeavanju Hilbertovog de
setog problema. Tada je imao svega dvadeset godina. itatelji koje
to zanima neka proitaju lanak [Dav-Hersh 2]. lanak je namijenjen
iroj publici.
17Cijeli tekst Camapovog, Heytingovog i von Neumannovog govora
iz KOnigsberga nalazi se u [Ben-Put], str. 41--65.
18Zapis Godelovog sudjelovanja na okruglom stolu u Konigsbergu na
izvornom njemakom i u engleskom prijevodu, kao i poune komen
tare Johna Dawsona, vidi u [Godel], sv. l, str. 196-203. Vidi i [Dawson],
str. 68-71.
19 [Dawson], str. 70.
20 [Goldstine], str. 174.

21 Ibid.

22To istraivanje ukljuuje velike transfinitne kardinalne brojeve i na

dilazi podruje kojim se bavi ova knjiga. Zanimljiv lanak jednog od
vodeih skeptika vidi u [Feferman].
23 [Dawson], str. 32-33, str. 227.
24 [DawsonJ, str. 34.
25 [Dawson], str. 1 1 1 .
26 [G6del-Symp], str. 27.

Biljeke

27Najzanimljivija od tih otkria odnose se na formalne sustave koje

je razvio Brouwerov student Heyting, a ostvarena su s namjerom
da obuhvate Brouwerove ideje o temeljima matematike. Iako je Bro
uwer i dalje smatrao da postoji tono definiran formalni jezik koji bi
mogao posluiti njegovim idejama, donekle je bio zainteresiran i za
ono to je radio Heyting. Jedan Heytingov sustav, HA {Heytingova
aritmetika), vrlo je slian sustavu PA osim to se umjesto Fregeovih
pravila koriste osnovna logika pravila koja su u skladu s onim to
je Brouwer smatrao prihvatljivim. Prije svega, HA ne sadri zakon
iskljuenja treeg. Gode! je otkrio jednostavan nain da se sustav PA
prevede u HA i to tako da HA, na odreeni nain, ukljuuje zakon
iskljuenja treeg, nasuprot miljenju da je intuicionizam ui od kla
sine matematike. tovie, svaki dokaz konzistentnosti za HA odmah
se prevodi u dokaz konzistentnosti za PA.
28 [Dawson], str. 103-6.
29 [G6del-Symp], str. 20.

30 [Dawson], str. 142, 146.

31 [Dawson], str. 91.
32 [Dawson], str. 147.

33 [Dawson], str. 143--45. str. 148--5 1 .

34 [Dawson], str. 153.
35 [Browder}, str. 8.
36Godel je, naime, pokazao da ako su sustavi poput PM-a ili sustavi
koji se temelje na aksiomima teorije skupa konzistentni, oni e biti
konzistentni i ako im se kao novi aksiom doda hipoteza o kontinu
umu. Ako su sustavi konzistentni u njima se ne moe opovrgnuti
hipoteza o kontinuumu.
37Ta bitka jo traje. Ugledni logiar Solomon Feferman je u vrijeme
dok sam pisao ovu knjigu napisao lanak [Feferman] u kojem iznosi
stav da je hipoteza o kontinuumu "vrlo nejasna". GOde! u poetku nije
imao jednoznaan stav o tome, no kasnije je bio uvjeren da hipoteza
o kontinuumu ipak ima nekog smisla, dapae da je taj iskaz savreno

Na logiki pogon

smislen i najvjerojatnije neistinit. Najnoviji radovi logiara W. Hugha

Woodina ukazuju na to da je GOde! bio u pravu.

38 [GOdel], sv. II, str. 108, 186.

39 [GOdel], sv. III, str. 49-50.

40 [GOdel], sv. II, str. 140-41.

41 [GOdel], sv. Ill sadri gotovo sve neobjavljene GOdelove radove.

42 [Dauben 2]. O GOdelovoj nadi da e Robinson biti njegov nasljednik,
str. 458. Citirano pismo vidi u istom izvoru str. 485-86.
43 [Dawson], str. 153, 158, 170-80, 245-53.

Sedmo poglavlje
l [Huskey], str. 300.
2 [Ceruzzi], str. 43.
3 Imao sam sreu to je dostupna precizna i prelijepa napisana Turin
gova biografija Andrewa Hodgesa, vidi [Hodges].
4 [Hodges], str. 29.
5Turing je osjeaje o svom mrtvom prijatelju izrazio vrlo ivopisno:
Alan je "oboavao tlo po kojem je Marcom gazio" i "kraj njega, svi
drugi ine se tako obini".
6 [Hodges], str. 57.
7 [Hodges], str. 94.
8 Zapravo, Entscheidungsproblem Hilbert nije formulirao ba tako:
on je htio pronai postupak kojim bi se utvrdilo je li dani iskaz lo
gike prvog reda valjan za svaku moguu interpretaciju. No, nakon
to je GOde! dokazao teorem o potpunosti, postalo je jasno da je ta
formulacija ekvivalentna Hilbertovoj.
9 Problernatika vezana uz Entscheidungsproblem esto je ukljuivala
izraze koje nazivamo preneksne formule. One sadre logike simbole
..,

:> 1\ V 3 V, takve da se sva pojavljavanja egzistencijalnih i uni

verzalnih kvantifikatora, (3 . . . )(V . . .), nalaze se na poetku izraza

Biljeke

ispred drugih simbola. Bilo je lako dokazati da se Entscheidungs

problem moe svesti na problem pronalaenja algoritma kojim bi se
za odreenu preneksnu formulu utvrdilo da li ju je mogue zadovo
ljiti, odnosno postoji li nain na koji bi se nelogiki simboli u formuli
mogli interpretirati tako da izraavaju istinitu reenicu. Da bismo to
pojasnili pogledajmo dvije preneksne formule
(Vx)(3y)(,(x)

>(x, y))

(Vx)(3y)(q(x) A q(y)).

Prvu formulu je mogue zadovoljiti. Ako, primjerice, varijable x, y

predstavljaju ljude koji su u odreenom trenutku ivi, onda r(x) mo
emo interpretirati kao "x je monogamna oenjen mukarac", a s(x, y)
kao " y je supruga od x". Dakle, prva preneksnn formuln zapravo kae
"svnki monogamna oenjen mukarac ima suprugu". To je svakako
istinit iskaz. Drugu preneksnu formulu nije mogue zadovoljiti. Ona
tvrdi da, bez obzira na to kako interpretiramo simbol q, svi poje
dinani predmeti imaju svojstvo koje smo oznaili sa q i da neki
predmeti to svojstvo nemaju.
Preneksnu formule moemo razvrstati po nainu na koji su ras
poreeni egzistencijalni i univerzalni kvantifikatori. Tako govorimo
o, na primjer, prefiksnoj klasi V3V koja oznauje skup svih preneksnih
formula koje poinju s (V . . . )(3 . . .)(V . . . ), i tako dalje. Kurt Gode! je

1932. u jednom lanku objavio algoritam koji za svaku preneksnu

formulu koja pripada prefiksnoj klasi
VV3 . . . 3
moe utvrditi da li ju je mogue zadovoljiti. Godinu dana kasnije
objavio je rad u kojem je dokazao kako je za rjeavanje Entscheidun
gsproblema dovoljno dati algoritam kojim bi se utvrdilo je li mogue
zadovoljiti sve preneksne formule prefiksne klase

Na logiki pogon

VVV3 . . . 3.
Tako je procijep izmeu onoga to je postignuto i onoga to se trai
sveden na jedan jedini univerzalni kvantifikator, na jedno V.
Gi:idelovi radovi koji se odnose na tu problematiku mogu se nai u
[Gi:idel], sv. L str. 220-35,306-27. Tekstovi su na njemakom jeziku, a
ista knjiga sadri i engleski prijevod. U istom svesku, na stranicama

226-31, nalazi se i vrlo pouan uvod Warrena Goldfarba koji opisuje

radove koji su o toj problematici napisani ranije.
10 [Hodges], str. 93.

11 Turingje taj problem objasnio temeljitije (vidi [Turing 2], str. 250-51).

Vidi i antologiju [Davis 1], str. 136-37.

12 Iako se nerjeivost Entscheidungsproblema na opisani nain moe
dokazati, bilo bi to vrlo nespretno jer se moraju napraviti strukture
Turingova stroja za rad sa cijelim brojevima napisane u decimal
nom obliku. elimo li shvatiti to je zapravo uinio Turing, trebamo
prvo pokazati da je problem odreivanja hoe li Turingov stroj ba
rem jedanput stati ako zapone raditi s praznom trakom, nerjeiv.
Pretpostavimo, dakle, da postoji algoritam za taj problem. Da bismo
provjerili pripada li kodni broj n skupu D, prvo emo ispisati petorke
koje ine Turingov stroj T s kodnim brojem

11 .

Zatim emo ispisati

petorke koje uzrokuju da se na traci Turingova stroja otisne broj

11.

Te emo petorke dodati petorkama stroja T i tako emo dobiti novi

stroj koji e na traku prvo staviti

n,

a dalje e raditi ono to bi s tim

ulazom radio T. Ako je zapoeo raditi s praznom trakom, taj novi

stroj e stati ako i samo ako T stane kada zapone raditi s

11

na traci,

a to je istinito ako i samo ako n ne pripada skupu D. Na algoritam,

kojim smo namjeravali provjeriti hoe li zadani Turingov stroj koji
je zapoeo raditi s praznom trakom na koncu stati, moemo koristiti
kako bismo rijeili nerjeivi problem odreivanja lanstva skupa D.
Uoimo, nadalje, da je problem, kako saznati ispisuje li dani Tu
ringov stroj odreeni simbol, takoer nerjeiv. Naime, lako je postii

Biljeke

du sv<:ki putu k<:du stroj strme bude u st<:nju F u kojem nemu novih
petorki. Odabrali smo novi simbol X, koji se ne pojavljuje ni u jednoj
petorci stroj<. Zatim dodajemo petorke

pri emu a moe biti bilo koji simbol koji se javlj< u poetnim petor
kam<:. Novi stroj e u situacijama u kojima bi obini stroj stao, ispisati

X. Dakle, ne postoji algoritam kojim bismo utvrdili bi li Turingov stroj

koji zapoinje rad s praznom tmkom ikada ispisao odreeni simbol.
Upravo je taj problem Turing izrazio u jeziku logike prvoga red<: i
tako doao do nerjeivosti Escheidungsproblema.
13 [Turing 2}, str. 129-32.
14 [Davis 2].
15Turingova disertacija objavljena je u [Davis 1], str. 155-222. Ta hi
jerarhija see sve do C<:ntorov<: trunsfintnog, pa nakon 1, 2, 3 ..
sust<:va dolazi sust<:v broj
16 [Hodges], str. 131.

w,

sustav broj

+ l i tako dalje.

17 [Hodges], str. 124.

18 [Hodges], str. 145. Oni koji su upoznati s k<:snijim radovima Kolmo
gorov<: i Chuitin<: koji se bave problematikom deskriptivne komplek
snosti, vjerojatno e na osnovu ove igre naslutiti da je von Neumann
razmiljao na slian nain.
19 [Hodges], str. 545.
20 Matematiar Peter Hilton radio je s Turingom u Bletchley Parku i
upravo je on ispriao anegdotu o Turingovoj avanturi s Home Fron
tom. Vidi [Hod ges], str. 232.
21 Taj rad nije bio jedini takve vrste. W. T. Tutte je vjerojatno najvie
napravio na tom podruju. Tehniki detalji problematike kojom se
bavio profesor Tutte i Turingovu ulogu vidi nu Internetu, n<: adresi

http : //home . cern . ch/ frode/ crypto/tut te . html

N a logiki pogon

Osmo poglavlje
1 0vaj citat vidi u [Goldstine], str. 22. Sjajna biografija Ade Lovelace
[Stein] daje nam naslutiti da je veina onoga to je o njoj napisano
zapravo mit.
2 [Goldstine], str. 120.
3 Atanasoffljev stroj rjeavao je paralelne sustave linearnih jednadbi.
Evo jednog primjera takvog problema

2x + 3y - 4z = 5
3x - 4y + 2z = 2
x - 3y - 5z = 4
Stroj je mogao rijeiti do trideset jednadbi s trideset nepoznanica.
4 [Lee], str. 44. Biografski podaci u ovom odjeljku veinom dolaze iz
tog izvora.
5 [Burks-Burks].
6 Diferencijalni analizatori sadravali su nekoliko sklopova. Oni su
mogli dati odgovarajue vrijednosti koje su blizu veliina konanog
cijelog broja. ENIAC je sadravao sklopove koji su pomou uobiaje
nih algoritama to izvodili puno preciznije.
7 [Goldstine], str. 186, 188.
8Von Neumannov Nacrt izvjetaja o EDVAC-u (TheFirst Draft ofa Re

port on the ED VAC) imao je velik u*caj i proitao ga je velik broj ljudi.
Usprkos tome objavljen je tek 1981. godine i to u dodatku jedne knjige
koja je izraavala prilinu skepsu prema znaaju von Neumannovih
otkria. Vidi [Stem], str. 177-246.
9 [McCull-Pitts], [von Neumann 2], str. 319.
lO [Goldstine], str. 191.
11 [Randell], str. 384.
12 [Goldstine], str. 209; [Knuth].
13 [von Neumann 2], str. 1-32.

Biljeke

14 [von Neumann 2], str. 34-79.

150 nekim istraivanjima umanjen je znaaj von Neumannovih ot

kria s podruja razvoja raunala, a Turingova otkria su potpuno

zanemarena. Vidi [Metrop-Worlt] i [Stern].
1 6 [Stern] opisuje uspone i padove Eckertova i Mauchlyjeva nastojanja
da svoja otkria pokuaju staviti na trite.
17Citirana analiza izvjetaja o ACE-u je izvrstan lanak [Carp-Doran].
Tekst izvjetaja naveden je u [Turing 1], str. 1-105. Godinama je pos
tojao samo u apirografiranom obliku i nije lako bilo doi do njega.
18Turing je, suvremenom terminologijom reeno, preloio upotrebu
stoga pri radu s potprogramima. Stog je jednostavno organizacija po
dataka u kojoj podatak koji zadnji ulazi prvi izlazi (LIFO struktura,
eng. last-in-first-out). Dakle, kad se raunanje prekine da bi se isko
ristio prethodno programiran potprogram, napravit e se podsjetnik
to treba napraviti nakon to se program zaustavi. Budui da pot
programi mogu pozvati druge potprograme, dobivamo stog takvih
podsjetnika. Turing je predloio slikovite termine 'bury" /pokopaj/ za
stavljanje biljeki u stog i "unbury" /otkopaj, ekshumiraj/ za ponovno
pronalaenje sa vrha stoga. Danas se za naredbu koja pie na stog
koristi termin "push" /ubaci/, a za naredbu koja ita sa stoga termin
"pop" /izbaci/.
19 [Hodges], str. 352.
20 [Turing 1], str. 106--7 .
21 [Turing 1], str. 102-5, [Hodges], str. 361 .
22 [Metrop-Worlt], [Stern].
23 [Goldstine], str. 191-92.
24 [Turing 1], str. 25.
25 [Davis 3].
26 [Whitemore].
27 [Marcus], str. 183-84. Ovo je citat iz poznate Engelsove knjige PoloaJ

radnike klase 11 Engleskoj 1844.

28 [Lavington], str. 31-47.

N a logiki pogon

29 [Goldstine], str. 218.

30 [Hodges], str. 149.

Deveto poglavlje
l [Turing 1], str. 122.
2 Petorica inenjera raunarstva koji su govorili na skupu Amerikog
udruenja za napredak znanosti izloila su sljedee radove: Joseph

Y. Halpern, Epistemic Logic in Multi-Agent Systems; Phokion G. Kola

i tis, Logic in Computer Science - An Overview; Christos Papadimitriou,

Complexity As Metaphor; Moshe Y. Vardi, From Boole to Pentium te Vic

tor D. Vianu, Logic As a QuenJ Language.
3 Kratku biljeku uz biografiju Josepha Weizenbauma vidi u [Lee], str.

724.

4 [Turing 1], str. 133-60. Takoer i na Internetu, na www . e se .msu. edu/

-cse84 1/papers/Turing . html

5U lanku [Searle] upuuje se na njegove druge radove sa slinom

tematikom. Ovaj lanak je zapravo dio recenzije popularne knjige
Raya Kurzweila. Nije mi bila namjera braniti Kurzweila od Seade
ova napada, ve mi je ta recenzija posluila samo kao izvor za neke
uobiajene Searleove stavove.
6 Nakon to su Turing, Church i drugi objasnili algoritme, GOdelov
teorem nije mogao biti nikako drugaije formuliran.
7 Penrose je napisao jednu popularnu i zabavnu knjigu [Penrose lJ,
u kojoj prvi put dokazuje da je u pravu. Iako ga je nekoliko logiara
pokualo ispraviti, on ustrajava na svojim pogrenim stajalitima.
Ja sam upravo o tome napisao esej [Davis 4]. Penrose u [Penrose 2]
daje odgovor na kritike, a [Davis 5] sadri moje miljenje o njegovom
odgovoru.
8 Izmeu ostalog o tome vidi u [Gode!], sv. II, str. 297.
autorove kritike dostupne su i na Internetu, http : //cs . nyu . edu/cs/
faculty/davism - op. ur.

Bibliogra fija

[Aiton]

Aiton, E . J, Leibniz: A Biography. Bristol, UK, i Bos

ton, MA: Adam Hilger Ltd, 1985.

[Baker-Hacker]

Baker, G. P, i P. M. S. Hacker. Frege: Logical Exca

vations. New York: Oxford University Press i

[Barret-Ducrocq]

Barret-Ducrocq, F. Love in the Time of Victoria.

Oxford: Basil Blackwell, 1984.

New York: Penguin Books, 1992.
[Ben-Put]

Benacerraf, P, i H. Putnam. Philosophy ofMathe

matics: Selected Readings, 2. izd. London i New

York: Cambridge University Press, 1983.
[Boole l]

Boole, G. The Mathematical Analysis ofLogic, Being

an Essay Towards a Calculus of Deductive Reaso
ning. Cambridge, UK: Macmillan, Barclay, and

[Boole 2]

--

Macmillan, 1847.

. An Investigation of the Laws of Tlwught on

which Are Founded the Mathematical Theories of
Logic and Probabilities. London: Walton and Ma
berly, 1854; pretisak, New York: Dover, 1958.

m-

Na logiki pogon

[Boole 3]

--

. A Treatise on Dijferential Equations, 5. izd.

Cambridge, UK: Macmillan, 1865.

[Boolos]

Boolos, G. "Frege's Theorem and the Peano Pos

tulates", The Bulletin of Symbolic Logic, vol. l
(1995), str. 317-26.

[Bourbaki]

Bourbaki, N. Elements d'Histoire des Mathema

[Britannica]

The Encyclopcedia Britannica, ll. izd. Cambridge,

tiques, 2. izd. Paris: Hermann, 1969.

UK: Cambridge University Press, 1910, 1911.
[Brouwer l }

Brouwer, L E. J, Collected Works, vol. L Amster

[Brouwer 2 }

--

dam: North-Holland, 1975.

, "Life, Art, and Mysticism", Notre Dame
Journal of Formal Logic, vol. 37 (1996), str. 389429. Eng. prijevod W. P. van Stigt. Vidi takoer
prevoditeljev uvod, str. 381-87.
[Browder}

Browder, F, ur. "Mathematical Developments

Arising from Hilbert's Problems", Proceedings of

Symposia on Pure Mathematics, sv. XXVII. Provi

dence: American Mathematical Society, 1976.
[Burks-Burks]

Burks, A W, i A R. Burks. "The ENIAC: First

General-Purpose Electronic Computer", Annals

of the History of Computing, vol. 3 (198l), str. 31099.

[Bynum]

Bynum, T. W, ur. i prev. Conceptual Notation and

Related Articles by G. Frege. London and New
York: Oxford University Press, 1972.

[Cantor l]

Cantor, G. Gessamelte Abhandlungen, Berlin: Ju

lius Springer, 1932.

Bibliograija

[Cantor 2]

--. Contributions to the Founding of the The

ory of Transftnite Numbers. La Salle, IL: Open Co
urt, 1941. Prijevod s njemakog, uvod i biljeke
P. E. B. Jourdain.

[Carp-Doran]

Carpenter, B. E, i R. W. Doran. "The Other Turing

Machine", Computer Journal, vol. 20 (1977), str.

269-79.
[Ceruzzi]

Ceruzzi, P. E. Reckoners, the Pref1istory of the Di

gital Computer, from Relays to the Stored Program
Concept, 1933-1945. Westport, CT: Greenwood
Press, 1983.

[Constable]

Constable, R. L. et al. Implementing Mathematics

with the Nuprl Proof Development System. En
glewood Cliffs, NJ: Prentice-Hall, 1986.

[Couturat]

Couturat, L. La logiquede Leibniz d'Apresdes Docu

ments Intdits. Paris: F. Akan, 1901. Pretisak Hil
desheim: GeorgOlms, 1961.

[Craig]

Craig, G. A. Germany 1866-1945. London and

New York: Oxford University Press, 1978.

[Daly]

Daly, D. C. "The Leaf that Launched a Thousand

Ships", Natural History, sv. 105, br. l (sijeanj

1996), str. 24-32.

[Dauben l]

Dauben, J. W. Georg Cantor: His Mathematics and

Philosophy of the Infinite. Princeton, NJ: Princeton

University Press, 1979.
[Dauben 2]

--. Abraham Robinson: The Creation ofNonstan

dard Analysis, a Personal and Mathematical Ody
ssey. Princeton, NJ: Princeton University Press,
1995.

Na logiki pogon

[Davis l]

Davis, M, ur. The Undecidable. Hewlett, NY: Ra

ven Press, 1965.

[Davis 2]

--

. "Why Gode! Didn't Have Church's The

sis", Information and Control, sv. 54 (1982), str.

3-24.
[Davis 3]

--

. "Mathematical Logic and the Origin

of Modem Computers", Studies in the History

of Mathematics. Washington, DC: Mathematical

Association of America, 1987, str. 137-65. Preti
sak u R. Herker, ur. The Universal Turing Machine
- A Half-Century Survey. Hamburg and Berlin:
Verlag Kemmerer & Unverzagt, 1988; i London
i New York: Oxford University Press, 1988.
[Davis 4]

--. "Is Mathematical Insight Algorithmic?"

Behavioral and Brain Sciences, sv. 13 (1990), str.

659-60.
[Davis S]

--

. "How Subtle is GOdel' s Theorem? More

on Roger Penrose", Behavioral and Brain Sciences,

sv. 16 (1993), str. 611-12.
[DavHersh 1]

Davis, M. i R. Hersh. "Nonstandard Analysis",

Scientific American, sv. 226 (1972), str. 78-86.

--. "Hilbert's tOth Problem", Scientific Ame

rican, sv. 229 (1973), str. 84--9 1.

Davis, M, R. Sigal i E. Weyuker. Computability.
Complexity, and Languages, 2. izd. NewYork: Aca
demic Press, 1994.
[Dawson]

Dawson, J. W, ml. Logica/ Dilemmas: The Life and

Work of Kurt GOde/. Wellesley, MA: A K Peters,

1997.

Bibliografija

[Dummett]

Dummett, M, Frege: Philosophy of Lnnguage, 2.

izd. Cambridge, MA: Harvard University Press,

1981.
[Edwards]

Edwards, C. H, ml. The Historical Development of

[Euklid]

Heath, sir T. L, prev. Euclid's Elements (s uvodom

the Calculus. New York: Springer-Verlag, 1979.

i komentarima), sv. L New York: Dover Publica
tions, 1956. Usp. prijevod M. Hudoletnjak Grgi,

Elementi. Zagreb: Kruzak, 1999.

[Feferman]

Feferman, S, "Does MathematicsNeed New Axi

oms?" American Mathematical Monthly, sv. 106
(1999), str. 99-111.

[Frege ll

Frege, G, Wissenschaftliclzer Briefwechsel. Ham

burg: Felix Meiner, 1976. Usp. takoer vob, G.

Frege: Pojmovno pismo. Zagreb: Filozofski fakul

tet, 1992.
[Frege 2]

--

. "Diary for 1924", Inquiry, sv. 39 (1996),

str. 303-42. Prev. R. L Mendelsohn.

[Frege 3]

--. "Ober Sinn und Bedeutung", Zeitschrift

ftir Philosophie und philosophische Kritik, nova se
rija, sv. 100 (1892), str. 25-50. Engleski prijevod
u Geach, P,. i M. Black, ur. Translations from the
Philosophical Writings of Gottlob Frege. Oxford:
Blackwell, 1952. Usp. prijevod Filipa Grgia u
Frege, G, Osnove aritmetike i drugi spisi. Zagreb:
Kruzak, 1995.

[Frege 4]

--. "Rezension von: Georg Cantor. Zum Le

hre vom Transfiniten", Zeitschrift fiir Plzilosop
hie und philosophische Kritik, ttova serija, sv. 100
(1892), str. 269-72.

Na logiki pogon

[Geiss]

Geiss, I, ur. July 1914: The Outbreak of the First

World War, Selected Documents. New York: Char
les Scribner, 1967.

[Gerhardt]

Gerhardt, C. l, ur. Die Philosophischen Schriften

von G. W. Leibniz, 7 svezaka. Hildesheim: Georg

Olms Verlagsbuchhandlung, 1978. (Fotografski
pretisak izvornog izdanja od 1875-90.)
[Gode!]

GOde!, K, Collected Works. London and New

York: Oxford University Press, sv. l, 1986; sv. II,

1990; sv. III, 1995. Usp. prijevod Vladimira Ki

rina "O formalno neodluivim stavcima Princi
pia Mathematica i srodnih sustava 1", u Nagel, E,
i J. R. Newman. Godelov dokaz. Zagreb: Kruzak,
2001.
[Godel-Symp]

Weingartner, P, i L. Schmetterer, ur. Gi5del Remem

[Goldstine]

Goldstine, H. H. The Computer from Pascal to

bered. Napoli: Bibliopolis, 1983.

von Neumann. Princeton, NJ: Princeton Univer
sity Press, 1972.
[Grattan-Guinness] Grattan-Guinness, L "Towards a Biography of
Georg Cantor", Anna/s oj Science, sv. 27 (1971),
str. 345-91.
[Hilb-Acker]

Hilbert, D. i W. Ackermann, Grundzuge der The

[Hilbert]

HUbert, D. Gesammelte Abhandlungen, Band III.

[Hinsley]

Hinsley, F. H. i A Stripp, ur. Codebreakers: The

oretischen Logik. Berlin: Julius Springer, 1928.

Berlin i Heidelberg: Springer-Verlag, 1935, 1970.

Inside Story of Bletchln; Park. Oxford i New York:

Oxford University Press, 1993.

Bibliografija

[Hodges]

Hodges, A. Alan Turing: The Enigma. New York:

[Hofmann]

Hofmann, J. E, Leibniz in Paris 1672-1676. Lon

[Huber]

Huber, K. Leibniz. MU.nchen: Verlag von R. 01-

Simon and Schuster, 1983.

don: Cambridge University Press, 1974.

denbourg, 1951.
[Huskey]

Huskey, V. R. i H. D. Huskey, "Lady Lovelace

and Charles Babbage", Annals of the History of

Computing, sv. 2 (1980), str. 299-329.

[Kagan]

Kagan, D. On the Origin of War and the Preseroa

[Kinealy]

Kinealy, C. "How Politics Fed the Famine", Natu

[Kluge]

Kluge, E. H. W. "Frege, Leibniz, et alia", Studia

tion of Peace. New York: Doubleday, 1995.

ral History, sv. 105, br. l (sijeanj 1996), str. 330-35.
Latiniana, sv. IX (1977), str. 266-74.
[Knuth]

Knuth, D. E. "Von Neumann's First Computer

Program", Computer Surveys, sv. 2 (1970), str.

247--60.
[Kreisel]

[Lavington]

Kreisel, G. "Kurt GOdel: 1906-1978", Biographi

cal Memoirs of Fellows of the Royal Society, sv. 26
(1980), str. 149-224; corrigenda, sv. 27 (1981),
str. 697.
Lavington, S. Early British Computers. Bedford,
MA: Digital Press, 1980.

[Lee]

Lee,J. A. N. Computer Pioneers. Los Alamitos, Ca

lifornia: JEEE Computer Society Press, 1995.

Na logiki pogon

[Leibniz l]

Leibniz, G. W. "Dissertatio de Arte Combinato

ria", G. W. Leibniz: Matematische Schriften, Band V.
Hildesheim: Georg Oims Verlagsbuchhandlung,
1962, str. 8-79. (Fotografski pretisak izvornog iz
danja iz 1858.)

[Leibniz 2]

--

. "Letter from Leibniz to Galloys, Decem

ber 1678", G. W. Leibniz: Matematische Schriften,

Band l. Hildesheim: Georg Olms Verlagsbuch

handlung, 1962, str. 182-88. (Fotografski pretisak
izvornog izdanja iz 1849.)
[Leibniz 3]

--

. "Machina arithmetica in qua non additio

tantum et subtractio set et multiplicato nullo, di

visio vero pame nullo animi lahore peragantur",
1685. Engleski prijevod M. Kormesa u Smith,
D. E. A Source Book in Mathematics. New York:
McGraw-Hill, 1929, str. 173-81.
[Lewis]

Lewis, C. l. A Survey of Symbolic Logic. New York:

Dover, 1960. (Korigirana verzija I-IV poglavlja
izvornog izdanja, Berkeley: University of Cali
fornia Press, 1918.)

[MacHale]

MacHale, D. George Boo/e: His Life and Work. Du

blin: Boole Press, 1985.

[Mancosu]

Mancosu, P. From Brouwer to Hilbert. London and

[Mates]

Mates, B. The Philosophy oJ Leibniz: Metaphysics &

New York: Oxford University Press, 1998.

Language. London i New York: Oxford Univer

sity Press, 1986.
[McCull-Pitts]

McCulloch, W. S, i W. Pitts. "A Logical Calcu

lus of the Ideas Immanent in Nervous Activity",

Bibliograf1ja

Bulletin of Mathematical Biophysics, sv. 5 (1943),

115-33. Pretisak u McCulloch, W. S. Embodiments
of Mind. Cambridge, MA: MIT Press, 1965, str.
19-39.
[MarcusJ

Marcus, S. Engels, Manchester, and the Working

[Meschkowski]

Meschowski, H. Georg Cantor: Leben, Werk und

Class. New York: W. W. Norton, 1974.

Wirkung. Mannheim: Bibliographisches Institut,
1983.
[Metrop-Worlt]

Metropolis, N, i J. Worlton, "A Trilogy of Errors

in the History of Computing", Annals of the His
tory of Computing, sv. 2 (1980), str. 49-59.

[Parkinson]

Parkinson, G. H. R. Leibniz - Logica/ Papers. Lon

don i New York: Oxford University Press, 1966.

[Penrose 1 ]

Penrose, R. The Emperor's New Mind. London i

New York: Oxford University Press, 1989.

[Penrose 2 ]

[Poincar]

. "The Nonalgorythmic Mind", Behavioral

and Brain Sciences, sv. 13 (1990), str. 692-705.
Poincare, H. Science and Method. New York: Do
ver, 1952.

[Purkert-Ilgauds]

Purkert, W. i H. J. Ilgauds. Georg Cantor: 1845-

1918, Vita mathematica, sv. L Stuttgart: Birkhauser, 1987.

[Randell]

Randell, B. ur. The Origins of Digital Computers,

Selected Papers 3. izd. New York: Springer-Verlag,

1982.
[Reid]

Reid, C. Hilbert-Courant. New York: Springer

-Verlag, 1986. Izvorno objavio Springer-Verlag

Na logiki pogon

kao dva odvojena djela: Hilbert, 1970. i Courant in

Gottingen and New York: The Story ofan Improbable

Mathematician, 1976.
[Rucker]

Rucker, R. Infinity and the Mind: The Science and

[Searle]

Searle, l R. "I Marri ed a Computer", The New

Philosophy of the Infinite. Boston: Birkhuser, 1982.

York Review of Books. 8. travnja 1999, str. 34-38.
Sieg, W. "Hilbert's Programs: 1917-1922", Bulle

tin of the Associationfor Symbolic Logic, sv. 5 (1999),

str. 1-44.
Siekmann, J. i G. Wrightson, ur. Automation ofRe
asoning, sv. 1 . New York: Springer-Verlag, 1983.
[Sluga]

Sluga, H. Heidagger's Crisis: P!Jilosophy and Poli-

ties in Nazi Germany. Cambridge, MA: Harvard

University Press, 1981.
[Stein]

Stein, D. Ada: A Life and a Legacy. Cambridge,

MA: MIT Press, 1987.

[Stem]

Stern, N. From Eniac to Univac: An Appraisal of the

Eckert-Mauchly Machines. Bedford, MA: Digital

Press, 1981.
[Swoyer]

Swoyer, C. "Leibniz's Calculus of Real Addi

[Tuchman]

Tuchmann, B. W, The Guns of August. New York:

[Turing l]

Turing, A. Collected Works: A Mechanical Intelli

tion", Studia Leibnitiana,sv. XXVI (1994), str. 1-30.

Macmillan, 1962, 1988.

gence. Amsterdam: North-Holland, 1992.

Bibliografija

[Turing 2]

--

. "On Comput<:tble Numbers with <:tn Ap

plic<:tion to the Entscheidungsproblem", Proce

edings of the London Mathematical Society, serija 2,
sv. 42 (1936), str. 230-67. Ispravke: sv. 43 (1937),
str. S44-46. Pretisak u [Davis 1], str. 1 1 6--S4.
[van Heijenoort]

van Heijehoort, J. From Frege to Giidel. Cam

[van Stigt]

van Stigt, W. P. Brouwer's lntuitionism. Amster

[von Neumann 1 ]

von Neumann, J, First Draft of a Report on the

bridge, MA: Harvard University Press, 1967.

dam North-Holland, 1990.

ED VAC, Moore School of Electrical Engineering,

University of Pennsylvania, 194S. Prvi put otis
nuto u [Stem], str. 177-246.
[von Neumann 2]

--

. Collected Works, sv. S. New York: Perga

mon Press, 1963.

[Welchman]

Welchman, G, The Hut Six Story, New York: Mc

Graw-Hill, 1982.

[Weyl]

Weyl, H. "David Hilbert and His Mathemati

cal Work", Bulletin of the American Society, sv. SO
(1944), str. 612-S4.

[White-Russ]

Whitehead, A. N. i B. RusselL Principia Mathema

tica, sv. l, 2. izd. London i New York: Cambridge

University Press, 192S.
[Whitemore]

Whitemore, H. Breaking the Code. Lodon: Samuel

French Ltd, 1988.

[Zach]

Zach, R. "Completeness before Post: Bemays,

Hilbert, and the Development of Propositional
Logic", Bulletin of Symbolic Logic, sv. S (1999), str.
331-36.

Kazalo

:.;0, 90-93, 96
1T, 22-23, 81-82, 86,189frr

American JournaloJMathematics, 191

Ameriko matematiko drutvo, 112,
159fo

ACE (Automatic Computing Engine)_

215-218, 220,222-224,236
Ackermann, Wilhelm, 119, 122-123,
133,138
Ada, programski jezik, 204
Aiken,Howord, 13,164,205
ilksiomsvodivosti,114
"Aksiomatska miljenje" (Hilbert)_
119
algebilrska teoriJa broja, 109
algebarske konstante, 105-107, 108,
250-251
algebra, 22,40, 109
Booleov<J,47-54
i teorija konstanti, 242, 250--251
Letbmzovil umverz<lna
karakteristika i -, 28-32
o!goritam, 170, 172, 176, 186--188, 204
i ljudski um, 234--236

Ameriko udruenje za napredak

znanosti, 228
onalitiki stroj, 163
von Ansbach, Karolina, kraljtGJ.
Eng!eske, 35
ar<pskibrojevi,29
Aristotel, l7,32, 41, 48, 51,55, 77,116,
146,228
-ovprincip proturjeja, 48
aritmetika, 20,28, 29, 71,110, 111,
122-123, 138,209
u KantoVOJ filozof1j1, 99-101
uloga beskonanog u -, 101
Association for Symbohc Logic, 55ftl
a-stroj,176fi1
At;1nasoff, John, 205, 206
atomskabomba, 120ftl, 195ftl
Austrija, 149, 151
Dollfussov reim, 149

Na

logiki pogon

Austro-Ugarsko Carstvo, 61, 131, 132

Automatic Sequence Controlled
CJ.lculator, 205
Aydelotte, Frank, 153

Bomeburg, Johann von, 19

Bombe, 197-198
Boole, Alici<, 46
Boole, Ethel Lilian, 46
Boole, George, 32, 33, 35--5 5, 65, 68,

Babbage,Charles, 163-164, 204

Baoon,Francis,99
Bauch, Bruno, 64
Betki krug, 132, 133, 140-141, 145,
149,152

Begriffsschrijt {Frege), 64, 69-70, 72,

74,114, 122,133,144
Being and Attributes of God (Clarke), 36
Belgija,61, 118
Bergmann, Gust.:.v, 152
Berkeley, George, 240
Bemays, Paul, l19, 122,125,136
Berry, Ciifford, 205
beskon<<"ni nizovi,22, 81-82
beskon<<"ni skupovi, 82-88, 90, 154
- brojeva,83-86
veli<"ina -, 86-87
beskonJ.<"nost, 155
CantorovJ. potrJ.ga za -, 88-93
dovrena, 77, 82
Leibniz o -, 77-78
potencijalna, 77-78, 81
stv<m<, 77
u Cmtorovoj filozoftjJ, 99
uloga - u matematici, 100-101,
156
Bieberbach, Ludwig, 123
bmama notacJja, 29,189ftJ,209,
247-249
Bismarck, Ottovon, 61, 64,104
Blanchctte, Patnda, 7ljrl
BletchleyPark, 196-199
univerzalni stroJ I -, 199-200
Blumenthal,

C?tto, 109, 126

69, 70,105,158,204,237
J.lgebra logike, 47
brak, 45
djem, 46
i principprotul)e<")a,48
i silogizmi,49-53

1 teoriJa konstanti, 242, 250

kanjera vlasmka kole, 39

Leibnizov sustav u usporedbi
sa sustavom -, 54
logi<"ki sustav, 42, 47, 54
na Queen's Collegeu, 43
o pitanjima seksuJ.lnosti, 39
prouavanje matematike, 40-41
roenje, 36
smrt, 45
stavprema lrskoj, 43
kolovanje, 37
zanimanje za diferencijalne
operatore, 40
Boole, John,36
Boole, Mary, 36
Boo le, MJ.ry Ann, 39
Boo!e, Mary Everest, 44-46
Boole, William,39
Breakmg theCode (Whitemore),221,
225
brojevJ, 32, 13&--139
;lgebarski, 86--87
beskonam,8&--93
beskonJ.ni skupovi -, 83-86
infimtezimillni,240
iracionJ.lni, 85,118, 249
kardin<lni, 88, 92-93, 96, 155,
247-249

Kazalo
klase,92-93
pnrodni, 71-72, 77, 82, 88, 9t
93, 95-96, 248,254
racionalni, 85
realni, v. realni brojevi

Z"-niman1e za pitanje autorstva

Sh."kespe."reovih dr."ma,
999
ivani slom, 98
Cantor, Georg Waldemar, 79-81

redni,88, 91-92

Cantor, Marie BOhm, 79

teorija -, 71, 84,251

Cantor, Val!y Guttman, 87

transcendentalni, 86--87, 247

Carnap, Rudolf, 125, 132, 145, 158

transfimtru, 90,91-92,96,

Cervantes, M1guel de, 15

112-113, 121
Brouwer, L. E. J-, 115-118, 125, 134,
138,139, 145,263

Church, Alonzo, 71, 191-192

Churchill, Wmston, 198, 218
Clarke, Joan, 199

Hilbertov sukob s -, 117-118

Clarke, Samuel, 36, 53-54

teorem vrste toke, 116-117

Cohen, Paul, 90, 155

Burali-Forti, Cesare, 97
Byron, George Gordon, Lord, 204

calculus ratiocinator, 30-31, 33, 54

Cambridge Mathematical Journal, 41

Candide (Voltaire),16ftt
Cantor, Georg, 77-101, 115, 116, 117,
118,121,131, 132,237,252
-ova teoriJa skupova, 82-87
beskonani broJevi, potraga zo,
88-92
beskonanost u filozofiji -, 99

Co\ossus, elektroniki kalkulator, 201,

208,213,218

Computable Numbers (Turing), 215-216

Computing Machrnery and Intelligence
(Turing),230
Comte, August,

tOO

Courant, Richard, 103-104, 124, 126

Course of Pure Mathematics (Hardy),

168
Couturat, Louis, 28

ehoslovaka, 131

dijagonalna metoda, 93-96, 97,

98, 182-186
hipoteza o kontmuumu, 90-92,
98,111, 152, 154-157,
195ftt, 263
Kroneckerov sukob s -, 87, 98,
104-105
prouavanje trigonometrijskih
nizova, 82,88,91
roenje,79
shvoanje empirizma, 100
smrt,101
supruga i djeca, 87

Darboux, Gaston,119
De Morgan, Augustus, 41
Dedekind, Richard, 86, 87, 104, 105,
113,117, 118, 251,252
Deep Blue, 231, 233-234
Deep Though!, 232
denotacijska semantika, 245
Descartes, Rene, 22
diferendjalni analizator, 208,219
diferencJjalru operatori, 40
diferenc1jalm raun, 16, 24-25, 28, 40,
71

Na logiki pogon
Leibmzov niz i izum -, 22-25,
104
hmcs l -, 22-24, 78, 81-82, 104,
105,117, 168-169
dijogonJ.inJ. metodo, 95-96, 97,98
Turingovo primjeno, 182-186
Dirichlet,Lejeune,103

Dissertalia deArte Cambinatoria, 19

Dollfuss,Engelbert, 149-150
DPG (Desni<"J.rsko filozofsko
drutvo), M

Feferm..,.n, Solomon, 254

FerdmJ.nd, nadvojvod..,., 61
Fenn;t, Pierre de, 22
Fillingham, pukovnik, 198
filozofija, 58, 132
- jezik.,, 73-74
empiristi<"ka, 100
Kantova,99

First Draft of a Report 011 the ED VAC

(von Neumann), 209, 268
Flowers, T., 201, 218

Drutvo Kurta Gbdela, 131

Fourier, jean,246

Drutvo za znanosti, 27

Francuska, 19, 59--61 ,63, 104, 118,

drugak!J.sa brojevJ.,92-93
Drugi svjetski rat, 10, 120fn, 152, 205
deifrirJ.nje Enigme, 196-198
Dummett, Michael, 58, 59

119, 153,196,203
Frege, Alfred,59
Frege, Gottlob, 32, 54, 57-75, 116, 118,
120,122,131,132, 133,
136,144, 145,156,158,

Eckert, John Presper, 14,205, 206, 208,

209, 210-211, 213-214
Eddmgton, Arthur, 168
EDSAC,222
EDVAC, 13-14, 208-211, 213, 214,
215-216, 218-220,
222-223, 234,268
egz1stendjalni kvantifikotor, 66
Einstem, Albert, 121, 126, 129, 150,
156,158,161,167,168,193
ENIAC, 13, 14, 205-206, 207-208, 209,
213, 214,215,268
univerzalno ra<"unJ.lo 1 -, 219
Enigma, 196-198

Entscheidungsproblem, 123, 170-172,

176,182, 1 86--189, 191,
192, 194, 264--265, 266--267
Euklid, 17,83, 110

170,172,188,237
J.ntisemitizam -, 58,62-64
brak,59
dnevnik, 58, 59, 62-63
i filozofiJJ. jez!ka, 73-74
i Le1bnizov san, 74-75
i modemJ. loglkJ.,64-69
izum formalne sintokse, 69-71
k..o desni<"arski ekstremist,
62-64
logiki sustav -, 64-69
o ulozi beskonJ.<"nog, 101
roenje, 59
Russelovo p1smo -, 57-58,
71-73, 78-79, 97-98,101,
112
smrt, 59,64
Frcge,M;:rgarete Lieseberg, 59

Everest, George, 45
Everest, M..,.ry, v. Boo\e, Mary Everest

Gadfiy, Tire (Ethel Lilian

GJ.Iloys, Jeon,29

Boole), 46

Kazalo
Gauss, Car[ Friedrich, 78, 82, 88, 103,
113,251
geometnja,17,22, 71fn
H1lbertov aksiomatski sustav
i -, 109-110
i topologija, 117, 171
u kantovskoj filozofiji, 99-101
George l, kralJ Engleske, 26-28, 35,

136--137, 145-148,159,
172,182, 217,235-236, 264
upotreba kmeskog teorema
ostatka,261-262
Godel,Rudolf, l31, 132, 148
G6ttingenski matematiki institut,
124
Graves, Char!es, 243

103
Georgeli, kralj Engleske,35, 103
glavni brojevi, v. kardinalni brojevi
Goldstme, Herman, 206, 207-209,
214,219,223
gotovo-periodike funkciJe, 170
G6del,Adele, 148, 151, 152, 153, 161
Godel, Kurt, 90, 125, 129-161,
191-194, 196, 206-207,
221.fn, 237,255
brak, 148-149
disertaciju, 133--134, 136--137,
170
duevna bolest, 150, 158,
160--161
emigracija u SAD, 153
i hipotezu o kontinuumu,
154-157
i kodirunjesimbola, 139-141
i nacistiki reJm,152-153
i problem uma i tijela, 235-236
na lnstitutuza napredna
istruivunja, 150--152
neodlu1vi iskazi, 140--145
pogled na teonju relahvnosh,
129-131
roenje,131
starost i smrt, l 60--161
stvaranje umjetnog jezika,
143--144
kolovanje, 131-132
teorem o nepotpunosti,

Hahn, H<lns, 132,133,149,150,152

Hamilton, Willmm, 41, 54
Hannover, Ernst August, vojvod<"! -,
26
Hannover, Johann Friedrich,
vojvoda -, 25-26
Hannover, Sophie, vojvotkinja -, 27
hardver, 146, 190, 191, 216, 233
Hurdy, G.H.,168, 171, 186,188
Hegel, Georg Wilhelm Friedrich, 100
Heine, Eduurd,81
Helmholtz, Herm<ln von, 100, 132
Heyting, Adam, 125, 145, 262
Hilbert, David, 103--127, 133--134, 145,
147, 156,159,164,194,
207, 237,249,251,260
- temeljmteorem,107
aksJomatski sustav gcomctnjc,
109-110
bmk,108

EntscheJduugsprob/em, 123,
170--1 72,176, 186--188,
191,192,264-267
govor "moramo znati",125,155
J Gordanovapostavka,107-108
i hipoteza o kontinuumu,
110--112
incident s poderanim hlaama,
103--104
metamatematika, 119-123, 136,
137, 138-139, 144,154,254

Na logiki pogon
nain izlaganJa, 109

Irska, 43-44

opis -, 109
privatni tvot, 124
rad na algebarsktm
konstantama, 105-108
roenje, 104

Jacquard, Joseph-Mane, 203-204

jedinstvena teorija polja, 126ft1
jezik, 58,114,133
- logtke, 74, 134

smrt,127

filozoftja -, 73-74

Wey[ov i Brouwerov sukob s -,

Fregeova formalna sintaksa,

118,120-122

69-71

Hilbert,Franz, 124

i pravila izvoenja,69-70

Hilbert, Kti.the Jerosch, 108, 124

programski, 69, 143, 190,

Hilbertov temeljm teorem, 107

260-261

Hindenburg, Paul von, 62

simbohki, 120

hipoteza o konlmuumu, 90-92, 98,

151,195ftt , 263
GOde! i -, 154-157
Htlbert i -, 111-112
Hitler, Adolf, 59, 62, 126, 149, 151
hladni rat, 120ftt

strojni, 143,143fn, 190, 224

supstttutivnost, 73-74
umjetni, 16, 69, 144
"Johnniac", 215,216

JournalofSymboiJclogic, 192fn

Hodges, Andrew, 194

Honeywell protiv Sperry Rand a,
sudski proces, 203
Huber, Kurt. 33ftt
HuiWitz, Adolf, 104,251
Huygens, Christiaan, 21

Kane, Robert, 44
Kant, Immanuel, 99-101, 104, 121,
129-131, 158
kardinalni brojevt, 88, 92-93, 96, 155,
247-249
kartezijanski dualizam, 236
Kasparov, Gari,231, 232-233

IBM,205
raunalo 701,215
raunalo Deep Blue, 231, 232
impredikativni skupovi, v. neobini
skupovi
Institut za napredna tstraivanja,
120ftt, 126,129,156, 160,
191, 193, 214,215ftt
GOde! na -, 150-152
mtegralni raun,

16, 24--25, 71, vidi i

diferem:ijalni raun
intuicionizam, 117, 121
tracionalni brojevt, 85, 118,249-250

kmeski teorem ostatka, 144-145,

261-262
klase:
u algebri logike, 47-48
u logikom zakljuivanju, 42
Kleene, Stephen, 191
Klein, Felix, 103, 108
Kodaira, Kumhiko, 126fn
kompilator, 143
konani skupovi, 91

Kontinu11m, Das

(Weyl), 117

Kronecker, Leopold, 81, 107, 108, 111,

115,116,118,251

Kazalo
sukob s Cnntorom, 87, 93, 98,
104--105

Life. Artand Mysticlsm (Brouwer), l 15

hmes,22-24, 78,82,94,104,105,117

Kummer, Ernst, 81

Liouvil\e, Joseph, 247

Kurzweil, Ruy, 270

logiki pozitivizJ.m, 132fn

kvantnuteoriju,168

logicizJ.m, 71,73
logiku

L'Hospita\, G. F. A. , 2 8
lambdu-definabilnost, 191, 192
Lurson, EarlR.,206

UJws ofThought, The (Boo\e), 42

Le1bmz, G.

W., 15-33, 40, 4:?ftt, 71,

74-75, 82,114,123, 129,

144,156,170,190,228,237
- izum simbolike notacije,
28--29, 31-32
- pogled nu svijet, 15-16
- sustav u usporedbi s
Booleovim, 54-55
- utenice, 27
abecedu pojmova, 17, 19
boravak u Londonu, 20
i limesi,22-24
i princezaKarolina, 35-36
i projekt plamne Harz, 15-16, 26
i pronalazak diferencijalnog
ral'una, 24-25, 104
kao osob<,32-33
o beskonatnosti, n-78
osniv</' Drutv<l za zn<nosti, 27
pojam univerzalne
karakteristike, 28-30,68,
157-158
prepirka s Newtonom, 35-36
roenje i mladost, 17-19

- prvoga reda, 122-123, 170,

188, 244-245
Aristotelova, 17
Boo\eovsustav,41-42
Boo\eova algebra -, 47-54
dedukciju u -, 1.33-136
Fregeov sustav, 64-69
i beskonanost, 116
i klase predmeta,41-42
i kodiranje simbola, 139--140
i m<tematik<, 69-71, 116,
119-121,125
i ral'un<la,211, 227-228
i zakon iskljuenja treteg,116,
118
Leibnizova algebr< -, 29-32
premisa i konkluziju u -, 51,
1.33-134
premisa i konkluzija u -, 48
princip protu*ja, 48-49
silogizam, 48-50
simboli i jezik -, 134-136
simbolil'ka,29-32
Londonsko matematiko drutvo,
217, 227
Louis XIV, kralj Francuske, 15, 19
Lovelace, Ada,204
Ludendorff, Erich, 62, 63

u Parizu, 19-25
upotreba infinitezim<lnih
brojev<,240

M.J.Ch, Ernst, 129, 132

MJ.IebrJ.nche, Nico]J.s, 82

"Leibnizov kota/'", 20

M<rkl, rJ.I'unalo, 222

LibraryofLiving Philosophers, 156, 158

Murx, Kuri, IOO

N a logiki pogon
mutemutiku, 17,110,132
Brouwerovo vienje -, 115-116

Ncwton, 1suuc, 21, 25,104

prepirk< s Lerbnizom, 35-36

i Kuntovu filozofrju,99-101

Nobelovu nugrudu, 117frr

i logiku, 69-71, 116, 119-121,125

Nocther, Emmy, 119

istinu u -, 140-143
protul")etje i dokaz u -, 72-73
sukob oko prirode -, 97-98
znaenJe egzistencije u -,
111-112, 116,156
M<tes,Benson,27, 33fn
M<tijuevi, Jurij,262
M<uch!y, John, 205,206, 210-211, 214
Mele<ger, 36
Menger, K<rl, l49, 152

Metajizrka (Anstotel), 48

Njemuku, 17,35, 59--62,119

emprristiku filozofrju, 100-101
nacistika, 59, 90frr, 103,132,
196,200
pripojenje Austrije -, 149, 151
slom znanosti u -, 125-127
Njemuku,wermursku, 59, 62
dolazak Hitler<, 149, 150-151
Njemako mutemutiko drutvo, 109

metumutemutiku, 119-123, 136-137,

143--144, 154-155, 254
i kodrrunjesrmbolu, 139-140
mrkroprocesor, 216
mikroprogrumirunje, 216,222
Minkowski, Hermunn, 104,108
modus ponens, 70,244
Moore, elektrotehniki fakultet, 13,
205,206-215,219
Marcom, Christopher, 167-168

O formalno neodlulmim sfllvcrma

PrmcipmMathematica r
srodnih sustava(Godel),
141

O smrslu r znalenJu (Frege), 73

opn rekurzivnost, 191
Oppenheimer. J. Robert, 126frr
ORDVAC, 215frr

Morgenstern, Oskar, 153

Murray, Arnold, 224
Mussolini, Benito, 149

Pascu!, Bluise, 20
Peuno, Giuseppe, 113, 123, 244
Peunov< aritmetika (PA), 123,

Nucronulni lubor<tonj zu frziku

(NPL), 215,218,222

Nupoleon
Napoleon

l, eur Francuske, 20
Ill, eur Fr<ncuske, 59, 104

Nush, John,l17frr
neobim skupovi, 72-73
Newmun, M . H . A. (Max), 171-172,
182,191,200,201
o Turmgovom umverzulnom
stroju, 195

138-139, 140,223frr
i neodluivi iskazi, 255-260
Penrose, Roger, 235-236
PilotACE,218,223
Platon, plutonizum, 157,253
poduci, 190, 212, 235
Poincure, Henri,93
kritrku Russcllu, 113--114, 120
Poljsku, 46, 152, 153, 196
Post, E. L., 192ftr

Pravda, 46

Kazalo
pravila izvoenja, 69

stanja stroja, 176, 178

Prmceton,sveui'Ilite, 192-196

PrincipiaMathematica

(Russell

svijest i -, 233
ah i -, 199, 204,216, 217,

princip protueja, 48-49

231-234

Whitehcad), 114-115, 133,

Turingov izVJetaj o ACE-u i -,

215

140,145,252
prirodni brojevi, 71-72, 77, 82--86,88,

Turmgova analiza i model -,

172-176

91,93, 247-249, 255

programiranje, programi, 189-191

vakumske cijevi i -, 200--201,

205,210,213

prva klasa brojeva,92-93

Prvi svjetski ra\, 61-62, 64, 101, 131,

vela izmedu milJenJa i

raunanja,227-228

132,149
manifest"civiliziranom

Von Neumannova ;1rhitektura,

209

svijetu",118
Putnam, Hilary, 262

raunalna memorip,209
katodnacJjev kao -, 213,

raunala, raun;rstvo;
B;bb;geova koncepcija -,
163--164
Begriffuschrift ko.O Jezik-pretea,

69

Colossus,elektroniki
kalkulator i -, 201,235
i fiiozofija jczika, 73--74
i sposobnost za greke, 217
izumitelji -, 203--206
logika i -, 211,227-228
ljudski mozak, analogija s
inteligencijom i -, 199,
210,217,224, 227-236
mikroproccsor, 216
podaci kao kategorija u -, 190
pojam pohranjenog programa,
213--214, 218
potprogram u -, 222,269
raunalni programi, 189-190
RISCarhitektura,217,223
simboli i procesi u -, 172-176,
217

214-215, 218,223
radna - (RAM), 212-213
Wilhamsovo koritenje
katodnih cijevJ za -, 215
ivin(! Jinij(l k;lnJenJa k(lo -,
213, 214,220
racionalni brojevJ, 85
Ramanujan,Srinivas(l, 168
"ramificirana teorija tipova , 252
razlomci, 84--85
kaosimboh,246-247
uredeni u slijed,84
RCA,214
reolnibrojevi,93, 96, 111, 117, 122, 248
defmicip, 155-157
dokaz konzistentnosti,137-139
velima skupo -, 86-87, 154
redmbroJeVi,88, 91-92
rebtlvnost, opa teorijo, 158, 168
relativnost, specijalna teonja, 129-131
Riemann, Bernh ... rd, 103
Rilcy, 5Idney, 46

RJSC (Reduced lnstructiOII Set

Computing), 217, 223

Na logiki pogon
Robinson, Abraham, 160--161, 240

dij;gon;lna metoda, 93--96

Robinson, Juli;,262

jedinstveni kardinalni broj,

88--90,

Rockefellerov; zo.kl;d;, 124

Russell, Bertrund, 115, 116, 120, 131,
132,133,134, 136,139,
144, 145,156,245, 252
pismo Fregeu, 57-58, 71-73, 79,
97
Poincarova kritik;, 113-114,

konuni,91
neobini, 72-73
pr;zni, 47
prirodni brojevi i -, 71-72
transfinitni, 90--91
Socijaldemokr<tska stranka,
NJemaka, 61, 62, 63, 117

120
Ry<ll,John,45

vidi i hipotezo. o

kontmuumu

Rusij;,carska,61

softver, 191, 216,223,232

SophieCharlotte, kralJica Pruske, 27

Schlick, Moritz, 132,151

Sch!ieffenov pl<n,61
Schuschnigg, Kurt von, 149
Searle, John R., 231-232, 233--234, 235,
236
sekund;rdni isk;z, 50
Sh;nnon, Cl;ude, 204
Siegel, Carl Ludwig, 103
Sierpillski, Wad;w, 154
silogizo.m,48--54
simboli:
i jeziklogike,134--136

Sovjetski Savez, 153, 196

Srbija, 61
st;jniskup, 184-186
Stu lj in, Josif Visarjonovi, 153
"stroj razlike" (Babb;ge),163jn
strojni jezik, 224
interpreter i kompilator, 143jn
supstitutivnos\, 73--74
Sveuili.te u Gottingenu, 59, 103--104,
193
svijes\, 233--234
ah,l99,204,216, 217, 231-234

kodiranje, 139-140
neodreem (Boole), 243

Tuussky-Todd, Olgu, 148

oit;ni (Turingov stroj), 176

teorem vrste toke,116--117

razlomci kao -, 246

u postupku izraun;v;nj<,
172-176
u sust;vu PA, 255-260

teoriJU dokazu,

v. metamatematika

teorij< informaciju, 204

Trme,221
TlreTimes,195

simbolika logrka, 29-31

Tomu Akvinski, 77

Skolem, Thoralf, 136

topologija, 117, 171

skupovi, teoriju skupova, 98, 154,

Tractatus Logico-Philosophicus

155-157

(Wittgenstein), l33

broJelemen<lta, 71-72, 8J.-.84

trunscendent;lni brojevi, 86,247

brojev;, 83--8 8

tridesetogodinjr rut, 17, 19

Cuntor i -, 82--88

trigonometrijski nizovi, 82, 88, 91, 246

Kazalo
Turing, Alan, 9, 10, 70, 75, 101, 104,
163--201, 218-219,227,
228,230,237,269
kolovanje, 165-167, 168-169
analizopostupko
izrounovonjo, 172-176
anegdoto iz Home Guordo,
198-199

primJeri, 176-182
stajm skup,184--186
Turingov univerzalni stroj, 189-192,
195, 209-213
I ENIAC, 21S-219
iskustvo u Bletchley Parku i -,
199-200
Tutte, W.T., 267

Bombe,197-198
Colossus,elektroni<"ki
kalkulotor, 201
deifriranje Enigme, 196-201
homoseksualnost, 167-168, 199,
220, 224-225
Izvjetaj o ACE-u, 215-218, 220,
222-223, 224,236
no Cambridgeu, 169
no Princetonu, 192-196

Ulam, Stanislaw,194ftl
umjeln<l inteligencija, 159-160, 217,
230-231
umjetnineuroni,teonja,234
univerzalni kvantifikator, 66
"An Unsolvable Problem of
Element;ry Number
Theory" (Church), 191

obiteljske prilike, 164-167

primjena d1jagonolne metode,
182-186
rod na normalnoJ distribuciji,
169
smrt,225
stav prema programiranJU, 220

Time o -, 221
TVfilm o -, 220,225
univerzalni stroj,189-192,
195-196, 209-213
zanimonje z<l biologiju, 224
Turing, Ethel Sarah Stoney, 164-165
Turing,John, 165, 167
Turing,Juhus, 164

turingismus,200
TuringovslroJ, 176, 216, 266-267
neeivi problemi, 186-188
petorke, 177
primjena dijagonalne metode
na -, 184

v;kuumsb cijev,200-201, 205,208

v;]n; teorija sVjetlosti,21
V<rijacijskonol"elo, 126ftJ
velika ekonomska kriz;, 149
Versailleski sporazum, 117, 123
Voltaire, l6ji1
von Neumann, John, 14, 120, 121, 122,
125,138,150, 169, 213-214,
223ft1, 234,260,267
biografijo, 120/n
i projekt ENIAC, 207
Izvjetaj o EDVAC-u, 209-211,
216, 218, 223,268
prestanak bavljenja logikom,
146-147,193-194, 207
prvi ozbiljmji program Z<l
EDVAC,211
stav premo progr<lmiranJU, 220
Time o -, 221
vrijcmc, 99,116,129,243

Na logiki pogon
Wagner-Jauregg,Julius, 150
Weicrstrass, Karl, 81,87,94, 104,105,
108,117
Weizenbaum, Joseph, 229
Welchman, Gordon, 197frl
Weyl, Hermann, 105,112, 117,118,
119,121,122,125, 134,
137,139,193,249
Whitehead, Alfred North, 114, 120,
132,133,139,140, 144,
145, 154,252
Wilhelm I, car Njemake, 61
Wilhelm II, car Njemake, 61, 62
W!lkes, Mauria>, 222
Wllliams, Frederic, 215, 218
Wittgenstein, Ludwig, 63, 133, 244
Womersley, J. R, 215
Woodin, W. Hugh, 264

Zaillbericht (Hilbert), 108

zakon !Skljuenja treeg, 116, 118, 122
Znano5/ logike (Hegel},100