Tvrdjava

-modernisticki roman ispovijednog tipa

-to je istovremeno i ljubavna prica, i roman o prijateljstvu, i politicki, ali i
egzistencijalisticki roman
-radnja romana smjestena je u 17. St. Period nakon hocinske bitke koja je bila
1921.g.
Dervis i smrt
-smatra se prelomnim romanom u nasoj modernistickoj literaturi
-roman licnosti, psiholoski roman, politicki i kulturoloski u ispovjednoj formi
-radnja romana smjestena 18. St.

-metafora naziva romana: tvrdjava je i stvarnost i simbol. sam Selimovic u

romanu kaze da je tvrdjava i svaki covjek, svaka zajednica, svaka drzava, svaka
ideologija. Tvrdjava je drustveni sistem koji okuplja zajednicu unutar koje je
kontrolise, tvrdjava je i svaki pojedinac ,odnosno njegov unutrasnji svijet i zivotna
iskustva, tvrdjava je svaka ideja ili ideal zatvoren unutar sebe.
U Tvrdjavi rat je opisan samo u prvom poglavlju. Medjutim, ratni tragovi se
provlace kroz cijeli roman. slike ratnog iskustva i sjecanja na drugove prate ga
stalno. Radi kod Mula.Ibrahima koga je izvukao iz rata preplasenog, i kojemu
strah ostaje glavna vodilja. Na kraju romana opet se osjecaju ratne prijetnje,
uskomesanost i nered. (ovo je jedino sto sam nasla vezano za motiv rata :/)
Glavni junak Ahmet abo vraca se iz rata u sarajevsku carsiju opustosen ratnim
iskustvom, ali potresen mirom na koji nije naviknut. Po povratku niko ga ne
docekuje, izgubio je porodicu. Pracen ratnom traumom on u povratku prozivljava
egzistencijalnu krizu i pokusava pronaci nacin da osmisli svoj zivot. On je iznutra
iskasapljen ratnim iskustvima i slikama koje nosi u sebi, te je svjestan apsurdnosti
zivota. U ratu je znao kakvu bitku vodi i zasto vodi, u miru vodi bitku u sebi. Ipak
Sabo je lik koji vjeruje princip morala, ljubavi i prijateljstva. Svoju transformaciju
dozivljava kroz ljubav. On u romanu izricito bira ljubav umjesto mrznje, za razliku
od npr. ehage Soe koji bira i djeluje na principima mrznje i osvete, i umjesto
straha kojim je vodjen Mula -Ibrahima. Mozda se na odredjeni nacin moze
govoriti da je ljubav za Sabu odredjena vrsta bijega, bijega od stvarnosti, od
svijeta u kojem pociva na izopacenim vrijednostima. U romanu narator opisuje
kako je ljubav sa tijanom njihov mali kosmos i u njemu oni stvaraju svoj smisao,
intimni svijet koji tijana i on stvaraju i obitavaju omogucava ima da se iznesu sa
tamom i poteskocama vanjskog svijeta. On je svejstan da je ljjubav ono sto nas
odrzava u zivotu i bira da to bude njegov put do drugih ljudi. Ljubav je most koji
ce povezati sa drugima jer ako je svaki covjek tvrdjava za sebe onda ljubav i
prijateljstvo su mostovi koji ce ih povezati medjusobno. Samim tim Sabo je i junak
koji suosjeca i koje pokusava i moze razumjeti druge i motive njihovog ponasanja.

Stoga je jos jedna motivska linija romana prijateljstvo. Odnosno on osmisljava

svoj zivot kroz ljubav, ali ljubav u najsirem smislu odnosno u svim svojim
oblicima, kako kroz ljubav prema tijani tako i kroz prijateljsku ljubav sa
mahmutom neretljakom i sehagom socom iako ne djele iste principe, iako je
osveta osnovni sehagin motiv. On iakko ostaje bez posla razumjeva Mulaibrahima jer zna da je to cin iz straha.
Sabo bez obzira na sve nevolje koje ga zadese ostaje moralno cist do kraja
romana. Jer sve vrijeme vjeruje u svoje principe ljubavi i morala za razliku od
Ahmeda Nurudina u Dervisu i smrti koji kroz cijeli roman preispituje svoje pricipe
jer kroz cijeli roman ima moralnu dilemu. Ta moralna dilema je temelj romana,
unutar te dileme rascjepljeno je bice a. Nurudina. Nurudinova dilema se vodi oko
toga da li da spasi brata koji je neduzan zarobljen u tvrdjavi i oko ideala pravde
po kome pravednost na kraju uvijek pronadje svoj put. Sto se ne desi jer dok se
nurudin bori za ideju pravde njegov brat biva ubijen nevin.
U svom eseju selimovic i govori o tome da su ahmet sabo i ahmed nurudin
suprotnosti, prvi od pocetka vjeruje u svoje principe i do kraja ima ostaje vjeran,
a drugi sve vrijeme vodi unutarnji dijalog sa sobom, odnosno unutarnju bitku, i
konstantno se javljaju sumnje u sve sto domisli i odluci i konstantna su
preispitivanja svega sto se dogadja i unutar njega i oko njega. Sabo u ljubavi
nalazi smisao, nurudin kroz dogmu, odnosno uzvisenu ljubav, vjeru i pravdu
stalno dolazi do besmisla. Sabo prevazilazi sgzistencijalnu krizu kroz ljubav,
nurudin zbog okolnosti, odnosno slucaja njegovog brata i one sirove zemaljske
stvarnosti preispiituje svoja dotadasnja vjerovanja, vrijednosti i principe, ne nalazi
konacan odgovor, ne uspijeva donijeti konacne odluke i zbog toga ga prati kriza
bivstvovanja kroz cijeli roman. On vodi borbu sa stvarnoscu i i nosi unutarnji
konflikt. Kod nurudina strah i nesigurnost su glavne vodilje, odnosno glavne
kocnice za konkretno djelovanje. I ovom romanu takodjer se provlaci motiv
prijateljstva. Kroz sve dileme i strahove koji ga prate tokom romana prijateljstvo
sa Hasanom ostaje jedina sigurna konstanta. Iako je i na to gledao preispitavacki
s nevjericom, kako radnja u romanu odmice odnos koji je uspostavio s Hasanom
ispostavlja se najvecom vrijednoscu. Ali nurudin i hasan takodjer su suprotnosti
medjusobno, ahmed kao sejh tekije vjerovao je u velike ideje u uzvisenosti, hasan
je covjek od konkretne situacije. Odnosno moglo bi se govoriti o liku hasana kao o
jednoj strani izbora koju nurudin treba da napravi. Nurudin je dakle rascjepljen
izmedju odluke da li da konretno i trenutacno djeluje i da li da ceka i ostavi da
nadvrijednosti u koje je cijeli zivot vjerovao razrijese situaciju. Hasan zeli da se
djeluje odmah, predlaze da orgnizuju oslobadjanje haruna iz tvrdjave, ali nurudin
ne pristaje jer vjeruje u pravdu, ili jos uvije sebe pokusava uvjeriti u ideju vise
pravde. Roman nurudina odvodi od dervisa do kadije koji vjeruje da ne postoji
pravda do one koju covjek stvara, ali na poziciji kadije nurudin uvidja da da bi se
izborio za pravdu mora da cini nepravdu jer u tom svijetu stvari se ne odvijaju na
principima istine i pravde vec principima interesa i nasilja. Tako roman dovodi
nurudina u okolnosti da pocinje da osjeca mrznju, a na kraju i da biva omrazen. I
roman se zvrsava kako je i poceo da je svaki covjek na gubitku.

Koliko god slicnosti ova dva romana imaju, kada se povuce paralela izmedju
glavnih junaka odnosno naratora romana oni zaista jesu suprotnosti jedan
drugom. Zapravo mozda su to dva lika koja predstavljaju dva razlicita izbora,
unutarnja neka izbora koje svaki covjek za sebe treba da donese i zivi svoj zivot
na tim principima. Roman je nurudina doveo do mrznje i on je bio na gubitku na
kraju, sabo je izabrao ljubav i dobio je makar vjeru da nesto moze biti bolje i
drugacije.