Professional Documents
Culture Documents
Slobodan @iki}
BRATSKO VOJEVAWE
Tragikomedija iz novije istorije,
za mla|e ponavqa~e
138 Slobodan @iki}
Slobodan @IKI]
BRATSKO VOJEVAWE
Tragikomedija iz novije istorije,
za mla|e ponavqa~e
LICA:
PRVI ^IN
MAJKA
RATIMIRKA: Sad mu ti visi{ o vratu kao topovsko |ule! Sram
te bilo! Otac oficir, a sin…
RATIBORKA: Alternativac!
MAJKA
RATIMIRKA: Jeste, lewivac!
RATIBOR: [ta ste vas dve navalile? … Ne}u u vojsku, ho}u da
studiram jezike! … Kevo , }ale bar ima veze u
vojsci! Da je neki otac, sredio bi mi da ne idem!
Ubedio bi lekare, prona{ao bi neko opravdawe,
neku {ifru! Na{ao bi neki {tos! … Kao, lud sam
…
MAJKA
RATIMIRKA: Mar{!
RATIBOR: Ska~e mi pritisak kad vidim pu{ku!… Ili, od
uniforme padam u nesvest!
MAJKA
RATIMIRKA: Maaar{!
RATIBOR: Idem tako ulicom i … nai|em na uniformu! I,
odmah …
(Pokazuje kako pada u nesvest)
MAJKA
RATIMIRKA: Molim te, Ratibore … Ratiborka, tr~i zovi oca!
Neka odmah do|e!
Ratiborka energi~no krene.
RATIBOR: Stani!
RATIBORKA: Ne}u!
RATIBOR: Stani kad ti ka`em!
RATIBORKA: Ne primam nare|ewa od civila!
RATIBOR: (Pomirqivije)
Dobro, sestro, za brata mo`e{ bar ne{to da u~i-
ni{?!
RATIBORKA: To i ho}u! Da u~inim ne{to za zavedenog, od stra-
nih agentura zalu|enog brata!
RATIBOR: Nemoj da di`e{ frku! … Pazi bar kako }e{ da mu
ka`e{!
Bratsko vojevawe 147
MAJKA
RATIMIRKA: Onako kako sam joj ja rekla da ka`e! U odsustvu mog
mu`a, kapetana prve klase, ja nare|ujem! Odlazi,
Ratiborka!
RATIBORKA: (Ironi~no)
Dru`e, ili gospodine brate, dozvolite da se uda-
qim!
Ratibor je ga|a kwigom koju je dr`o u ruci. Ratiborka mu vrati
istom merom i pobegne prema vratima. Ratibor dohvati kwigu i
jo{ energi~nije je baci prema Ratiborki. U tom trenutku na
vratima se pojavi seqak Slavoqub, i umesto sestre Ratibor
kwigom pogodi Slavoquba.
SLAVOQUB: Slabo ti je to oru`je, sinovac! A, i ne zna{ da ga
koristi{ kako treba!
RATIBOR: (Zbuweno)
Iz… Izvinite…
SLAVOQUB: Ne}e kwiga na mene! …
(Podigne kwigu sa poda)
Gde ba{ na|e s’ Platona da me ga|a{!?
RATIBOR: Izvinite, gospodine, nisam hteo … Dobar dan …
U|ite!
SLAVOQUB: Da u|em, ’o}u i da mi ne ka`e{! A, dobar dan mi od
tebe ne treba!
MAJKA
RATIMIRKA: Otkud ti, Slavoqube! Izvoli, sedi …
Ratiborka poku{a neopa`eno da iza|e, ali je Slavoqub primeti.
SLAVOQUB: (Ratiborki)
Stoj! … Nazad!
RATIBORKA: Izvinite, moram … Moram samo tati da … ^as }u
ja … Moram …
Slavoqub pri|e Ratiborki i pru`i joj poklon koji je skrivao iza
le|a – `ivo pile.
RATIBORKA: (Iznena|eno)
^ika… Slavoqube! Pile!
SLAVOQUB: Pile!
RATIBORKA: Gde ste ga kupili? Odakle vam?
SLAVOQUB: [to da kupujem, kad imam pili}i punu avliju!
148 Slobodan @iki}
MAJKA
RATIMIRKA: To je tvoja }erka ne{to smislila, sigurno, ~im ona
ovako meni likuje i ni{ta ne govori …
RATIBORKA: [ta ja , {ta ja …
SLAVOQUB: Ovaj tvoj borac, Borivoje, umalo da nastrada …
Otac Borivoje stane na sred sobe i odjednom po~ne da
komanduje.
OTAC
BORIVOJE: Tii{inaa! Miiir – nooo!
Ratibor i Majka Ratimirka stanu mirno, ali Ratibor ne mo`e
da zauzme pravilan stav jer jo{ dr`i pantalone u rukama.
SLAVOQUB: Izgleda, Boro, ovo tvoje `ensko …
OTAC
BORIVOJE: Ostav, zbog Slavoquba!
SLAVOQUB: Ama, ~ekaj da ti ka`em …
OTAC
BORIVOJE: Ti, Slavoqube, kao da nisi slu`io vojsku!
(Ponovo komanduje)
Miir – nooo!
Slavoqub i Majka Ratimirka se pogledaju. Majka Ratimirka daje
znak Slavoqubu da prihvate igru. Svi stanu mirno. Otac Bori-
voje do|e do rampe, okrene se prema wima i komanduje.
OTAC
BORIVOJE: U vrstu, stroj se!
Svi stanu u vrstu. Ali, Majka Ratimirka ima u rukama fla{u sa
rakijom i ~a{u, Milivoje dr`i ruke u yepovima, a Ratibor je na
za~equ, dr`i pantalone, sav je iskrivqen.
OTAC
BORIVOJE: Ratiborka, istupi!
Ratiborka istupi dva koraka napred.
OTAC
BORIVOJE: [ta je bilo, Ratiborka? [ta se dogodilo?
RATIBORKA: Ni{ta, naleteo na {kolsku nagaznu minu, barutno
puwewe, ru~ne izrade …
OTAC
BORIVOJE: Ru~ne izrade?
RATIBORKA: Ru~ne, dru`e kapetane!
158 Slobodan @iki}
OTAC
BORIVOJE: Vrlo dobro, vojnikiwo! Vrati se u stroj!
RATIBORKA: Slu`im narodu!
Otac Borivoje sa rukama na le|ima {eta ispred stroja.
OTAC
BORIVOJE: Sada }emo malo da uve`bavamo strojeve radwe …
(Komanduje)
Lezi!
Svi se zbuweno gledaju.
SLAVOQUB: (Nasmeje se)
Vala, Borivoje, ovako me ni moj kaplar nije mu-
{trao!
OTAC
BORIVOJE: Ostav, zbog Slavoquba!
Majka Ratimirka ne zna {ta bi sa fla{om i ~a{om, pa se obrati
Borivoju.
MAJKA
RATIMIRKA: Borivoje, da ti sipam jednu?
OTAC
BORIVOJE: Posle, kad dam voqno!
Majka Ratimirka se vrati u stroj.
OTAC
BORIVOJE: Dakle, dobro! … Presko~i}emo strojeve radwe!
Prelazimo odmah na Em–Pe–Ve, odnosno prela-
zimo na … na {ta? Moralno politi~ko vaspitawe!
Ratiborka, za{to se na{ sistem naziva sistemom
op{tenarodne odbrane i dru{tvene samoza{tite?
RATIBORKA: (U stavu mirno, ne istupaju}i iz stroja)
Kad se jedan dru{tveni ciq, odbrana i za{tita
zemqe posti`e na organizovan na~in, to jest, kad
se zna kojim snagama i sredstvima i kojim metoda-
ma se to posti`e, tada se radi o postojawu sistema.
Zato se na{ sistem naziva sistemom op{tenarodne
odbrane i dru{tvene samoza{tite. Oba ova si-
stema imaju istu funkciju, dru{tvenu funkciju, a
to je, {ta? Odbrana i za{tita vitalnih vrednosti
naroda i narodnosti, radni~ke klase i radnih qu-
di, kao i uslova wihovog daqeg socijalisti~kog
razvoja na osnovama socijalisti~kog samouprav-
qawa i nesvrstane spoqne politike!
Bratsko vojevawe 159
OTAC
BORIVOJE: (Obrati se Milivoju)
Ti! Vadi ruke iz yepova!
(Milivoje lewo izvu~e ruke)
Tako!… Razume{ li ti ovo?
MILIVOJE: Pa, ovaj … Razumem …
OTAC
BORIVOJE: Ponovi!
MILIVOJE: Kad se jedan metod, ovaj, posti`e ciqevima, onda
istu fikciju, ono bre, funkciju, sistem naziva
metodama, koje se zovu, to jest, vr{e dru{tvenu
funkciju … Kako be{e …
Ratibor daje znak Ocu Borivoju. Borivoje prilazi.
OTAC
BORIVOJE: [ta je, Ratibore?
RATIBOR: Ja ne mogu vi{e … Moram …
OTAC
BORIVOJE: Ratiborka, kad ti dam znak, aktiviraj sve ostale
{kolske, nagazne i potezne mine, da ih jo{ malo
potpra{imo!
RATIBOR: Ali, ja ne mogu …
RATIBORKA: Razumem, dru`e kapetane …
OTAC
BORIVOJE: E, pa… Sine Ratibore, ti si sam tra`io civilni
vojni rok! Ti, i ovi tvoji tra`ite da u slu`bi
budem depolitizovan, a kod ku}e politizovan! Slu-
`io u uniformi, ili u civilu, mora{ da nau~i{
osnovne stvari … Da zna{ sutra da stane{ …
RATIBORKA: … Na branik otaybine!
OTAC
BORIVOJE: Jeste, na branik otaybine! Prema tome, obuka }e
ovako kod ku}e, u civilu, trajati bar dvostruko
du`e nego u vojsci!
SMIQA: Kukuuu, Milivojeee! … Dve godine!
OTAC
BORIVOJE: Ne pri~aj u stroju! Svakog dana, kad do|em s posla,
ima}emo prvo politi~ku nastavu, zatim ve`be sna-
ge i brzine …
160 Slobodan @iki}
MAJKA
RATIMIRKA: E, sad }u i ja jednu!
(Sipa sebi rakiju i iskapi je)
Je l’ ako?
(Uzima pi{toq i polazi ka prozoru)
OTAC
BORIVOJE: Ako!
Majka Ratimirka ispali jedan metak kroz prozor. Borivoje daje
znak Ratiborki da ukqu~i magnetofon. Smiqa pla~e i u{mrkuje.
^uje se “Hej, Sloveni”, samo prva strofa, u interpretaciji “Bi-
jelog dugmeta”, u rok – aran`manu.
Svi stanu mirno. Slavoqub iskoristi da na brzinu popije jo{
jednu rakiju.
Milivoje mu daje znake da vi{e ne pije.
SLAVOQUB: Ka`i, sine Milivoje, ka`i! {ta ’o}e{?!
MILIVOJE: Nemoj bre, }ale, opet }e se napije{!
SLAVOQUB: Snajka, ma’ni kom{ije, da povedemo jedno kolo!
MAJKA
RATIMIRKA: Da povedemo, Slavoqube!
Ukqu~uje magnetofon. ^uje se kolo. Slavoqub izuva cipele, poziva
sve u kolo. Ratiborka dovu~e u kolo i Milivoja i Ratibora koji
bez voqe, snu`deno i nezainteresovano cupkaju.
DRUGI ^IN
MAJKA
RATIMIRKA: Oni su javqali …
OTAC
BORIVOJE: [ta su javqali? Da }e nas Janezi do~ekati ra-
{irenih ruku? Da }e bacati na nas cve}e i tepsije
bureka?!
MAJKA
RATIMIRKA: Javqali su da narod nije protiv vojske …
OTAC
BORIVOJE: ]uti!… Gde im je sad taj narod? … Kako se brane
karaule?! Kakav je postupak stra`e u slu~aju na-
pada na stra`u?!
MAJKA
RATIMIRKA: (Kao da odgovara na pitawe profesora)
U slu~aju napada na stra`u, stra`i se daje uzbuna!
Poziva se k oru`ju … Uzbunu daje . .
OTAC
BORIVOJE: ]uti!
Ustaje, ukqu~uje televizor. Na ekranu se vidi fotografija gene-
rala Ayi}a. Wegov govor ~ita oficijelni spiker. Naravno, origi-
nal tog govora, ako bi RTS i vojne vlasti to dozvolile, bio bi
efektniji i uverqiviji.
“Niko u Armiji nije mogao da shvati da se su-
kobqava sa onima koji Jugoslaviju i JNA mrze iz
dna du{e! Decenijama u~eni u duhu jugoslovenstva,
nismo mogli poverovati da se toliko zla i mr`we
mo`e sakupiti na jednom mestu, i ispoqiti u tak-
vim oblicima. Podmukli su i bezobzirni! Postu-
paju na najbrutalniji na~in!”
OTAC Ma nemoj! Nego }e da vas miluju!
BORIVOJE:
Govor se nastavqa. Borivoje pa`qivo slu{a i gleda u ekran
televizora.
“Ne {tede nikoga, pa ~ak ni maloletnu decu, `ene,
i svoje doju~era{we susede! Rukovodstvo Slove-
nije slu`ilo se i slu`i najgnusnijim trikovima i
prevarama. Istovremeno, savezne vlasti pravile
su nam stalne smetwe, tra`e}i da se pregovara, dok
oni svim sredstvima napadaju”.
Bratsko vojevawe 165
OTAC
BORIVOJE: (Uti{a televizor)
Majku vam jebem! Niko nije mogao da shvati?! [ta
ima da se shvata kad neko puca na tebe?
(Obra}a se Ratimirki)
Je l’ to zna~i da te vole, pa pucaju – od miqa?!
(Ratimirka }uti)
Da pregovaraju? Mrtvi ne mogu da pregovaraju! U
svakom sredwo{kolskom uybeniku pi{e: osnovne
vrednosti na{eg dru{tva su nezavisnost, suvere-
nitet i teritorijalna celokupnost zemqe! … Ko je
polo`io zakletvu da }e sve to braniti, pa ako
treba i `ivot svoj dati?
(Ratimirka i daqe }uti)
Ko je prvi trebalo da bude na braniku otaybine?!
(Ratimirka }uti. Borivoje prasne)
^uje{ li ti {ta ja pitam?!
MAJKA
RATIMIRKA: Rek’o si mi da }utim!
OTAC
BORIVOJE: Da }uti{ kad te ni{ta ne pitam i da jasno i glasno
odgovara{ kad te pitam!
Majka Ratimirka ustane i poja~a zvuk na televizoru.
MAJKA
RATIMIRKA: ]uti!
OTAC
BORIVOJE: [ta – }uti? Ja da }utim?
Ponovo se ~uje glas spikera i govor generala Ayi}a.
“Na `alost, nama je nametnut rat za odbranu zem-
qe. Prema tome, mi smo rat morali prihvatiti, jer
alternativa – predaja i izdaja – za nas ne postoji.
Trudi}emo se da rat na koji smo primorani traje
{to kra}e.”
Borivoje pri|e i iskqu~i televizor.
OTAC Ovaj ne}e dugo! …
BORIVOJE: (Obrati se Ratimirki)
Tra`i Radio Qubqanu!
(Ratimirka bira stanicu)
Pedeset godina smo bili nepobedivi, pa nas Janezi
za pet dana sredi{e! Br`e nego Hitler ~etr’es
prve!
166 Slobodan @iki}
MAJKA
RATIMIRKA: Ne mo`e da se uhvati Qubqana! [u{ti!
OTAC
BORIVOJE: Daj to ovamo!
(Proba i on, ali ne ide)
MAJKA
RATIMIRKA: Borivoje, ja ovo vi{e ne mogu da podnesem! Ja idem
da tra`im dete!
OTAC
BORIVOJE: A, gde da ga tra`i{? Kuda ide{?!
MAJKA
RATIMIRKA: U Sloveniju!
OTAC
BORIVOJE: Kako zna{ da je u Sloveniji? Nije sigurno da je
ba{ u Sloveniji?!
MAJKA
RATIMIRKA:
Znam! Sigurna sam da je tamo! ^im se toliko dugo
nije javqao!
OTAC
BORIVOJE: Ako je na stra`i, ne mo`e da se javi!
MAJKA
RATIMIRKA: Borivoje, ti kao da nisi svestan da se u Sloveniji
stvarno ratuje?
OTAC Ja nisam svestan? Nisu svesni ovi …
BORIVOJE: (Poka`e na TV)
Da se ja pitam, napravio bih od Triglava bilijar!
Skratio bih ga za hiqadu metara! U prvom udaru!
Do kraja rata bio bi ravan k’o tepsija! Ispod
nivoa mora! Bunar bih od wega napravio!
MAJKA
RATIMIRKA: Al’ ne pita{ se …
OTAC Pita}u se, pita}u se … Polako! … Pogledaj ovo!
BORIVOJE: Sve tu pi{e!
(Pri|e karti Slovenije sa oznakama kretawa je-
dinica)
Ne bi meni ovde kod Krakovskog Gozda tenkovske
jedinice bile nepokretna meta! Ne bi se Janezi
ve`bali u ga|awu iz minobaca~a i upucavali voj-
Bratsko vojevawe 167
MAJKA
RATIMIRKA: Lako je tebi! … A, kako je wemu!?
OTAC
BORIVOJE: [ta mu fali! Vojnik je …
MAJKA
RATIMIRKA: Ako je `iv, sigurno je mrtav gladan!
RATIBORKA: I `edan! Janezi ne daju ni hleba, ni vode! Pucaju i
na kampawole sa hranom! Pucaju na sanitetska
vozila!
OTAC
BORIVOJE: (Telefonira. Bira brojeve, gleda u notes)
Imam ja tamo svoju vezu!
MAJKA
RATIMIRKA: Ostavi veze, nego da se pakujemo, pa u Sloveniju!
Dete lepo nije htelo da ide u vojsku … Poslali ste
neiskusnu decu, bez oru`ja i bez municije da ginu
za tu|u dr`avu!
OTAC
BORIVOJE: Oni u kasarnama imaju municiju!
MAJKA
RATIMIRKA: (Iznenada sko~i, ustremi se na Borivoja, i kri-
kne)
Ho}u da mi vrati{ dete!
RATIBORKA: Mama!
MAJKA
RATIMIRKA: Dete da mi vrati{!
RATIBORKA: Kevo, bre, {ta ti je! … Pa nije mu ni{ta! … Ve} bi
javili da se ne{to desilo!
MAJKA
RATIMIRKA: Ve} se desilo! Ove guzowe, kao {to je tvoj otac,
sede ovde i telefoniraju, a deca ginu! … Idi ti pa
pogini! Dete da mi na|e{ i da ga vrati{!
OTAC
BORIVOJE: ]uti! … Izgleda, dobio sam vezu! … Oti{li su
na{i iz predsedni{tva! Oni }e sve srediti!
MAJKA
RATIMIRKA: ’O}e! Kao {to su i dosad sve sredili!
Bratsko vojevawe 169
OTAC
BORIVOJE: Alo?! Alo, Vrhnika! Dru`e, je l’ to Vrhnika?
Alo?!
RATIBORKA: [ta ka`e?
OTAC
BORIVOJE: Alo! Ne prekidajte! … Spustite slu{alicu, druga-
rice!
(Pauza)
Dobro! I ja tra`im sina! … Dobro, ~ekam!
MAJKA
RATIMIRKA: Samo ti ~ekaj!… Daj mi tu slu{alicu!
RATIBORKA: Nemoj kevo da vatrira{, sa~ekaj malo! … ’Ajde da
obnovimo . . [ta radimo u slu~aju vazdu{nog na-
pada?
MAJKA
RATIMIRKA: (Qutito)
Be`imo u podrum!
OTAC
BORIVOJE: Be`imo u podrum!… Ne be`imo! Panika ne dolazi
u obzir! U slu~aju vazdu{nog napada mi se mirno i
dostojanstveno, u apsolutnom redu, bez gu`ve i
panike, spu{tamo u skloni{ta! Sa sobom treba
poneti – {ta?
MAJKA
RATIMIRKA: Pitaj za dete!
OTAC
BORIVOJE: (Dr`i slu{alicu i razgovara sa Ratiborkom i
Ratimirkom)
Ne ka`em vama, drugarice! … Dobro, gospo|o! Pa,
dobro, zavr{ite ve} jednom! I ja ~ekam!
RATIBORKA: Sa sobom treba poneti – {ta?
MAJKA
RATIMIRKA: Ratiborka, misli{ da je pametno i zanimqivo u
ovakvom trenutku raspravqati o takvim glupos-
tima!
RATIBORKA: Nisu to gluposti, to su pravila u slu~aju napada
eventualnog agresora na na{u domovinu …
170 Slobodan @iki}
OTAC
BORIVOJE: Sa sobom treba poneti tranzistor, Ratimirka!
Tranzistor!
MAJKA
RATIMIRKA: Kakav tranzistor!?
OTAC
BORIVOJE: Ispravan! Sa novim baterijama!
MAJKA
RATIMIRKA: Aha! Agresor }e da sa~eka dok mi kupimo nove
baterije!
RATIBORKA: Kevo, nemoj da karikira{ stvari! U slu~aju vazdu-
{nog napada, mi …
MAJKA
RATIMIRKA: U slu~aju vazdu{nog napada mi ginemo!
OTAC
BORIVOJE: Alo, alo! … Dobro! Dobro, drugarice! … Gospo|o!
… Alo, drug! Je li to [ercerova kasarna u Vrh-
niki?
(Pauza)
Molim? A, ~ija je?
(Pauza. Zbuweno se okrene prema Ratimirki)
Slu{aj, dru`e... Tovari{! … Ne znam ja slove-
na~ki! Pa, ne znam, ~ove~e!
MAJKA
RATIMIRKA: Pitaj ga ve} jednom za dete!
OTAC
BORIVOJE: Kakav kri`? … Crveni kri`? … Za{to? … Cela
kasarna se predala? Nemoj da la`e{! Nemoj da
la`e{, kad ti ka`em! Daj mi kapetana Me|edo-
vi}a!
MAJKA
RATIMIRKA: [ta ka`e? … Ratiborka, ukqu~i to da ~ujemo!
Ukqu~i interfon da ~ujemo {ta pri~a!
Ratiborka ukqu~uje interfon na telefonskoj sekretarici. Sa
druge strane `ice ~uje se, interfonski:
SLOVENAC: Spizdili …
OTAC
BORIVOJE: Koga ste spizdili?
SLOVENAC: Tog va{eg ~etnika, Me|edovi}a!
Bratsko vojevawe 171
OTAC
BORIVOJE: Zna~i, nije tu?
SLOVENAC: Ne, tovari{! On je na @alama!
OTAC
BORIVOJE: Kakvim `alama?
SLOVENAC: Centralnim! U zajedni~koj kapeli!
OTAC
BORIVOJE: Alo! Ne razumem! Daj mi … daj mi kapetana Stre-
hovca!
SLOVENAC: Ni ga! Nema ga! Aretirali smo ga!
OTAC [ta ste mu uradili?
BORIVOJE:
SLOVENAC: Uhapsili, no!
OTAC Koga?
BORIVOJE:
SLOVENAC: Wega!
OTAC
BORIVOJE: I?
SLOVENAC: In ni~! Odrezali mu jajca, no!
OTAC Kakva jajca?
BORIVOJE:
SLOVENAC: O, jeben ti kretena! Kako se re~e po srbsko? Muda,
no!
OTAC
BORIVOJE: [ta muda? Kakva muda?
SLOVENAC: Wegova izdajalska, srbo~etni{ka muda, zastopi{!
Boq{evi~ko – staqinisti~na – slobenisti~na muda!
OTAC
BORIVOJE: Kako? … Pa on je Slovenac?
SLOVENAC: Bio je, zdaj vi{e ne …
OTAC Kako ne? Znam da je Slovenac…
BORIVOJE:
SLOVENAC: Slovenci imajo muda!
OTAC
BORIVOJE: (Iznervirano)
Ajde, ne seri! Daj mi majora Jankovi}a!
172 Slobodan @iki}
RATIBORKA: Tata …
OTAC
BORIVOJE: Ka`i, k}eri …
RATIBORKA: Mora{ li … Da li ba{ mora{ …
OTAC
BORIVOJE: [ta?
RATIBORKA: Mora{ li da ide{ u uniformi?
Otac Borivoje zastane, zgranuto je pogleda. A, zatim prekorno
izusti:
OTAC
BORIVOJE: Ratiborka!
Otac Borivoje iza|e.
TRE]I ^IN
OTAC
BORIVOJE: Ja ni mog Ratibora ne mogu da na|em …
RATIBORKA: (Odse~nije ponavqa pitawe)
Ko ti je to uradio?
OTAC
BORIVOJE: Ne znam, Ratiborka! … Ne znam! … Mirno sam
sedeo i gledao utakmicu … Sre}a {to nisam poneo
pi{toq, nanizao bih bar desetak…
RATIBORKA: I? … [ta onda? … Navijao si za suprotnu stranu?
OTAC
BORIVOJE: ’Ma, nisam! Ni za koga nisam navijao! … Iz ~ista
mira po~eli da me gurkaju, da me {tipkaju, da me
udaraju! … Baci{e mi {apku u prvi red, jedva sam
je prona{ao! Kakav je to oficir bez {apke?…
Kako da se kre}em gradom bez {apke? Izgazili je,
uprqali, pocepali, pa mi je vratili na glavu!
SLAVOQUB: Izgleda, i tebe su malo izgazili …
OTAC
BORIVOJE: A, ne … Malo, onako , razume{ … Al’ ja se nisam
dao! Opalio sam jednom balavcu takav {amar, da mu
se okrenuo stadion oko glave! … A, onda … A, onda,
bilo ih je mnogo … [ta mi sve nisu rekli …
Iza{ao sam pre kraja utakmice!
RATIBORKA: Jesi li nekoga zapamtio?
OTAC
BORIVOJE: Koga, kad nikoga nisam ni video! To je bilo … kao
u nekoj magli… Jedan me tako udario pesnicom po
temenu … Pet minuta nisam video nijednog igra~a
na trenu!
RATIBORKA: Sedi tu sa ~ika Slavoqubom, odoh ja!
OTAC
BORIVOJE: Pusti sine, nije va`no … Nema veze! … Ionako
vi{e ne}u nositi uniformu …
RATIBORKA: Kako ne}e{?
OTAC
BORIVOJE: Lepo! … Podneo sam zahtev za penzionisawe!
Imam sve uslove!... Dok sam bio artiqerac, oglu-
veo sam od topova … Imam i godine slu`be … Sad,
kad sam u tehni~koj slu`bi, ni{ta nije va`no …
184 Slobodan @iki}
OTAC
BORIVOJE: Slu{aj, Slavoqube! Bra}a jesmo, ali ja to ne do-
zvoqavam…
SLAVOQUB: (Vadi iz unutra{weg yepa novac)
Ne ka`em ja ti da uzme{! Al’ ti mo`da zna{ kome
da da{! … Ja bi’ dao, al’ ne znam kome?!
OTAC
BORIVOJE: Daj kome ’o}e{! Meni ne}e{!
SLAVOQUB: Boro, ja te molim … Evo, ne mora{ da uzme{ … Da
ostavim ovde … Deset hiqada maraka! Da}u jo{ …
Samo da mi ka`u gde je! Ako je `iv, gde se nalazi …
Ako je … Ako je mrtav , gde mu je grob!?
OTAC
BORIVOJE: Na{i su grobovi, Slavoqube, u nama …
Utr~i Ratiborka.
RATIBORKA: Na{li smo ih, matori!
OTAC
BORIVOJE: Ratiborka, kako se to obra}a{ ocu?!
RATIBORKA: Dobro, tata, sad kad si pred penzijom … Svi pen-
zioneri su matori, je l’ tako?
OTAC
BORIVOJE: Ja nisam! … I nisam jo{ u penziji!
Otac Borivoje daje znak Slavoqubu da skloni novac, da ga stavi u
yep, da Ratiborka ne primeti. Ali, Slavoqub stavqa novac na
televizor.
RATIBORKA: Tako smo ih sredili, da im vi{e ne}e pasti napa-
met da diraju biv{e oficire , biv{e Je – Ne – A!
OTAC
BORIVOJE: Ja nisam biv{i oficir … A, ni JNA jo{ nije
biv{a armija! …
SLAVOQUB: E, pa … Idem ja, polako, Borivoje! A, ti vidi …
{ta mo`e{! … Ako ne{to mo`e da se uradi –
uradi! … ^oveku je nekad lak{e da u~ini za tu|e,
nego za svoje …
OTAC
BORIVOJE: Kako tu|e, Slavoqube? … Ali, da zna{, adresa ti
je pogre{na . .
SLAVOQUB: Neka … Prona}i }e{ ti pravu … Pile, zdravo!
186 Slobodan @iki}
OTAC
BORIVOJE: Ratiborka, isprati ~ika Slavoquba!
(Predomisli se)
Neka, neka … Ja }u …
Otac Borivoje izlazi za Slavoqubom.
Ratiborka ukqu~uje televizor. Prikupqa novine koje je Slavo-
qubu prostirala po podu. Na televiziji: izve{taj sa rati{ta.
Izve{taj o bombardovawu Vukovara i izve{taj o borbama u Hr-
vatskoj. ^uju se detonacije i rafali.
Ratiborka gu`va novine sve ogor~enije, gledaju}i u ekran.
Baca novine i prilazi uniformi. Obla~i bluzu uniforme, uzima
vokmen i stavqa ga u ranac. Uzima najnu`nije stvari, svoje kwi-
ge…
Otac Borivoje se vra}a i izgubqeno seda u fotequ. Kao da
Ratiborku i ne vidi.
RATIBORKA: Tata! Ho}u ne{to da ti ka`em!
OTAC
BORIVOJE: (Odsutno)
Mmhhmmm…
RATIBORKA: Tata!
OTAC
BORIVOJE: (I daqe obuzet svojim mislima, odsutno)
Ka`i, Rale!
RATIBORKA: Tata, ovo vi{e nije igra! … Ja odlazim!
OTAC
BORIVOJE: Dobro!
RATIBORKA: Odlazim na rati{te!
Borivoje se trgne. Pri|e Ratiborki.
OTAC
BORIVOJE: Kakvo rati{te?
RATIBORKA: Nije va`no! Ima jo{ rati{ta i bi}e ih jo{!
Odlazim, kao dobrovoqac!
OTAC
BORIVOJE: Ne}e{ ti nikuda! … Mi nismo u ratu!
RATIBORKA: Vi, verovatno, niste! Ali, mi jesmo! Zahvaquju}i
vama! A, kad ve} jesmo, onda }emo i da ratujemo
kako treba!
Bratsko vojevawe 187
OTAC
BORIVOJE: Ratiborka … Zar da ostanem sam … Majka se jo{
nije vratila! Ratibor … Ne znamo ni gde je, ni {ta
je s wim! Sad i ti?!
RATIBORKA: Moram, tata!
OTAC
BORIVOJE: Ko te je primorao?! … Za{to mora{?!
RATIBORKA: Zbog nas … Zbog tebe … Ho}u da sperem qagu, ho}u
da ih ponizim, kao {to su oni tebe!
OTAC
BORIVOJE: Koga, Ratiborka? Koga da ponizi{? … I, za{to?!
RATIBORKA: Zbog sebe! I zbog nas! … Zbog Ratibora i Mili-
voja! Zbog dede … Zbog srpske vojske …
OTAC
BORIVOJE: To nije bila srpska vojska! … To je bila izdaja!
Izdali su nas!
RATIBORKA: Izdali su i na{i, i wihovi! … Ali, mi ne}emo!
OTAC
BORIVOJE: Neprijateq je bio me|u nama …
RATIBORKA: Vi uvek neprijateqe tra`ite me|u vama … Vama je
svaki neprijateq – prijateq, samo ako nije me|u
vama … I, sad tra`ite neprijateqe me|u nama!
OTAC
BORIVOJE: Ratiborka, ovo su smutna vremena … Jo{ se ne zna
ko }e na koju stranu, ko se protiv koga bori! Mo`e
da ispadne da nam neprijateqi budu prijateqi …
RATIBORKA: … A, prijateqi – neprijateqi! … Znam to ve}! Ta
doktrina vi{e ne va`i! Oslobodila sam se toga!
Sad idem da se oslobodim stida … Ho}u da se ne
stidim!
OTAC
BORIVOJE: Nema{ ~ega da se stidi{! … Za{to se ne stide
dezerteri! ^itave ~ete i baterije dezertiraju! …
Kolektivno! … Rezervisti napravili va{are od
bivaka i logora! … [ume su nam zakr~ene gajbama
piva i vina, iza svakog `buna viri pevaqka, na
svakom proplanku fliperi i bilijari! A, ti ho-
}e{ da ratuje{! Za koga?!
188 Slobodan @iki}
OTAC
BORIVOJE: A, kad smo ih osloba|ali ?… A, kad smo ih hranili
~etrdeset i tre}e?
RATIBOR: Vi ste va{u proju ve} naplatili …
OTAC
BORIVOJE: Kakvu proju?! Moj otac je zaklao vola da bi pre-
hranio wihove porodice …
RATIBOR: Volova kod nas nikad nije nedostajalo!
OTAC
BORIVOJE: Zna{ li {ta o Milivoju? On je bio u desantnoj …
RATIBOR: Znam! …
(Duga, mu~na pauza)
Milivoje je poginuo! U oklopnom transporteru,
kad smo be`ali iz Ormo`a!
OTAC (Ispusti plo~icu koju je prevrtao u ruci)
BORIVOJE: [ta pri~a{! Ratibore!
RATIBOR: ^uo si!
(Ratibor se obukao. Spreman je da krene. Pri|e
telefonu, ali samo odmahne rukom)
Odoh ja! … Zbogom, Borivoje! Nadam se da }e i
tebi, kad te budu razoru`avali, ostaviti bar ga}e
…
Ratibor polazi prema vratima. Otac Borivoje se trgne iz {oka.
Po`uri za Ratiborom.
OTAC
BORIVOJE: Ratibore! ^ekaj!
(@urno se vrati prema televizoru, uzme novac
koji je tamo ostavio Slavoqub. Pru`i ga Rati-
boru)
Dr`i ovo!
RATIBOR: Otkud ti to?
OTAC
BORIVOJE: Nije va`no! Uzmi! Treba}e ti!
RATIBOR: (Odmahne glavom)
Pa, i nije va`no … Jebi ga! ^as si go, kao od majke
ro|en, ~as si bogat ~ovek! Vrati}u ti, Borivoje!
Ne}u ti ostati du`an!
Ratibor se osvrne, pogleda posledwi put sobu. Onda, obuhva-
taju}i pogledom ~itav prostor, rezignirano ka`e:
Bratsko vojevawe 191
KRAJ