Professional Documents
Culture Documents
Vera I Nacija - A. J.
Vera I Nacija - A. J.
VERA I NACIJA
Aleksandar Jovanović
<aleksndeb@gmail.com>
¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬
Sadržaj
I. Pravilan odnos hriscana prema otadzbini i nacionalizmu............1
i
I. Pravilan odnos hriscana prema otadzbini i nacionalizmu
Jedno u Hristu
1
narodu mio njemu onaj koji ga se boji i tvori pravdu." (Dela 10:34−35).
"Dobri Samarićani"
2
"Moja je osveta, ja ću je uzvratiti"
Pored ovog ima i drugih stihova u Bibliji koji osuđuju osvetu (npr. Mt.
5:39). Osveta se u svojoj suštini protivi mnogim principima koje je Bog
postavio vernicima. Zla i nepravdu čine pojedinci i Bog kaže da će on
"izravnati račune", a da je na nama da naše neprijatelje, kao i sve
druge ljude, volimo, ma koliko to teško bilo.
3
nebu, otkuda i Spasitelja očekujemo Gospoda Isusa Hrista..." (Fil. 3:20
DS). Ako su hrišćani građani Carstva, onda je prirodno da su odani
njemu i Bogu kao vladaru pre nego državi u kojoj trenutno žive.
Gospod Isus je rekao da niko ne može da služi dva gospodara.
Neminovno, doći će do sukoba lojalnosti (Mt. 6:24).
No, iako smo pozvani da budemo uzorni građani moramo biti svesni
realnosti o ovozemaljskim državama. One su privremene ljudske
tvorevine koje će kad tad nestati (Otk. 16:19). Cela knjiga Otkrivenje
nam govori da će sve države sveta i njihove vlasti po Hristovom
drugom dolasku nestati, i on će suditi svima i vladati kao car nad
Zemljom i svim narodima. Ako su države prolazne, a hrišćani se
posvete uzdizanju i proslavljanju svog etničkog porekla i trenutne
države stanovanja, rade to u suprotnosti sa Isusovim učenjem koje
kaže: "Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gde moljac i rđa uništavaju i
gde lopovi potkopavaju i kradu; nego sabirajte sebi blago na nebu, gde
ne uništava ni moljac ni rđa, i gde lopovi ne potkopavaju niti kradu; jer
gde je blago tvoje, onde će biti i srce tvoje." (Mt. 6:19−21).
4
neprolazno, onoga što će biti vrednovano u Hristovom Nebeskom
Carstvu (Mt. 6:19−21).
Neki se i dalje pitaju: "Dobro, lojalnost državnoj vlasti je jedna stvar, ali
zar je pogrešno ponositi se mojom nacionalnošću (npr. Srbin ili
Bugarin)?" I na to pitanje primenjujemo slične biblijske principe.
Pogledajmo prvo šta nam Biblija govori o poreklu naroda. Biblija kaže
da su svi ljudi potomci jednog čoveka i žene. Samim tim svi su ljudi po
poreklu jednaki. Biblija nam dalje govori da je podela ljudskih jezika
nastala kao posledica Božije kazne (1. Moj. 11). U Otkrivenju kaže se
da će po drugom Hristovom dolasku vernici iz svih naroda i plemena
slaviti Hrista i klanjati mu se (Otk. 7:9), a da će nevernicima iz svih
naroda biti suđeno (Otk. 19:15)[2]. Prethodno pomenuti stih Otkrivenja
kaže da će među vernima biti prisutni pripadnici svih narodnosti. To
znači da će na Nebu važiti samo podela na vernike i nevernike bez
obzira na nacionalnu pripadnost.
5
Takva vera je ono što je Bog uvek vrednovao. Autor zaključuje:
"Shodno veri pomreše svi ovi ne primivši obećanja, nego ih samo
izdaleka videše i pozdraviše, i priznaše da su stranci i došljaci na
zemlji." (Jev. 11:13)
Tu istu reč apostol Petar koristi u svojoj prvoj poslanici kad obraća
vernicima različitog etničkog porekla. Apostol Petar kaže: "Petar,
apostol Isusa Hrista, izabranim došljacima, rasejanim po Pontu,
Galatiji, Kapadokiji, Aziji i Vitiniji..." (1. Pet. 1:1). Te maloazijske oblasti
bile su dom narodima različitog etničkog porekla. Međutim, on ih sve
naziva jednim imenom − došljacima ili u prevodu L. Bakotića putnicima.
Dalje, u istom tekstu čitamo: "A vi ste izabrani rod, carsko sveštenstvo,
sveti narod, stečeni narod, da objavite slavna dela onoga koji vas je iz
tame prizvao u svoju čudesnu svetlost..." (1. Pet. 2:9). Za samu reč
narod u smislu nacionalnosti Novi zavet koristi grčku reč etnos koja je
podvučena u gornjem tekstu[3]. Ta reč po definiciji označava narod
istog porekla, tj. jedinstvenu etničku skupinu ili pleme.
6
Da li to, dakle, znači da je patriotizam greh?
____________________________
[1]
Svi biblijski citati su iz prevoda dr Emilijana Čarnića, osim ako drugačije nije
naznačeno.
[2]
U ovom stihu reč narodi je u nekim prevodima na srpski prevedena kao
mnogobošci, u nekim kao neznabošci a u nekim kao narodi. Svi prevodi su u principu
7
korektni jer grčka reč pored naroda može da bude, u nekim slučajevima, korišćena za
narode koji ne veruju u istinskog Boga (otud neznabošci). U to vreme Hrišćanstvo je
bila jedina vera koja je ispovedala istinskog Boga, a sve ostale religije su bile
mnogobožačke (otud mnogobošci).
[3]
Za nepodvučenu reč narod korišćena je grčka reč laos koja se može prevesti i sa
rečju ljudi.
8
II. Da li je hriscanstvo nasledno?
Pošto sam proučio šta Biblija kaže zaključio sam da gore navedeni
pogledi na veru i naciju, i biblijsko učenje, ne idu ruku pod ruku. Nauka
Svetog pisma govori potpuno drugačije o tome ko su hrišćani.
9
grešan čovek dođe u prisustvo svetog i bezgrešnog Boga?
Očigledno da, po Bibliji, jedino što svi delimo kao zajedničku osobinu je
greh ("svi su zgrešili"). Grešnici ne mogu u Božije prisustvo, tj. ne
mogu da vide Boga u svoj njegovoj slavi i veličanstvu ("lišeni slave
Božije"), ali se pred Bogom opravdavamo žrtvom Isusa Hrista, koju
pojedinačno usvajamo aktivnim verovanjem ("na osnovu iskupljenja u
Hristu Isusu... njegovom krvlju... koja se verom usvaja"). Na osnovu
vere, Bog opravdava svakog pojedinca koji veruje ("i da opravda onoga
koji veruje u Isusa"). Bezgrešni Isus je na krstu primio kaznu
namesto svih onih ljudi (grešnika) koji veruju u njega, i oni su
verom u njega opravdani.
Hristovi Sledbenici
10
kombinacija grčke reči Hrist (Pomazanik) i latinskog ianos što
označava pripadnost nekome (ponekad i u ropskom smislu) − dakle
bukvalno "onaj koji pripada Hristu" ili jeste "Hristov". Ta reč se počela
da upotrebljava za Hristove sledbenike u Antiohiji, i odatle se proširila
(Dela 11:26).
Na kraju i sam Gospod kaže: "Ko ljubi oca ili majku više nego mene,
nije mene dostojan, i ko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene
dostojan;" (Mt. 10:37). Isus od svojih sledbenika očekuje
beskompromisnu ljubav i potpunu predanost.
11
Isus u životu vernika mora da zauzima centralno mesto. Nerealno je
tvrditi da se oni koji su rođeni i odrasli u tradicionalno hrišćanskoj
sredini, a ne pokazuju nikakvo lično interesovanje za veru, zovu
hrišćanima. Na neki način, to je kao kada bi neko tvrdio da samo zato
što je njegov otac studirao medicinu, to i njega samog čini doktorom,
iako na medicinski fakultet nikada nije nogom kročio!
Takav stav je, zapravo, izrazito osuđen. Jevreji Isusovog doba bili su
jako ponosni na svoju naciju. Pošto je Bog sa njihovim precima sklopio
Mojsijev (Stari) zavet, smatrali su da su po svom poreklu automatski
Božiji narod. Jovan Krstitelj (i sam Jevrejin) je pobio taj stav, poručivši
jevrejskim verskim starešinama da se vera mora da pokaže delima.
Takođe je pogrešno to što se ponose time da su, fizički gledano,
Avramovi potomci, jer bi Bog mogao da i od kamenja da stvori
"Avramove potomke" (Avramovi potomci je biblijski sinonim za ljude
koji veruju).
12
Praktične posledice
pogrešnog shvatanja odnosa vere i nacije
Pored toga što vezivanjem vere i nacije idemo direktno protiv Božije
reči, postoji i niz praktičnih posledica koje možemo sagledati svuda oko
nas.
Rat, koji sam dao kao primer, na neki način je samo "vrh ledenog
brega". Nacionalistički ideolozi zloupotrebljavaju veru, i govoreći o
"vernosti nacionalnoj crkvi", zapravo prodaju svoje etnocentrične ideje.
Mržnja prema "onim drugima" tako nastavlja da tinja, sve dok se
tragedije ponovo ne dese.
13
Pored toga, oni koji dobrovoljno odluče da promene veru smatraju se
"izdajnicima otačaske vere" i neretko dožive izolaciju, čak i od strane
onih najbližih. Neki su čak kategorični u apsurdu da "Srbin koji je izdao
pravoslavlje prestaje da bude Srbin".
Neko može da pita "dobro zloupotreba je jedna stvar, ali ako neko nije
prihvatio Hrista, a živi u tradicionalno hrišćanskoj porodici, koje je on
onda vere?" Prost odgovor je da ako neko nije prihvatio Hrista, ta
osoba nije hrišćanin. Ta osoba se naziva "hrišćaninom" samo u smislu
društvenog uopštavanja koje naučnici (sociolozi, geografi, istoričari,
etnolozi, itd.) koriste da obeleže oblasti verskih i kulturnih uticaja.
U Biblijskom smislu, oni koji ne veruju ili "možda veruju" (onaj koji
veruje da "Bog možda postoji") tretiraju se kao nevernici (Otk. 3:16, Mt.
12:30). To isto čak važi i za one koji veruju da Bog postoji, ali tome ne
pridaju nikakav značaj, i ne prihvate Isusa u svoj život (Biblija kaže da
čak i demoni veruju da Bog postoji, pa im to samo po sebi ne pomaže
(Jak. 2:19)).
Zaključak
14
Onima, koji imaju interes za Reč, dela i puteve Božije…
Nadamo se, da će ova i druge knjige ispuniti našu viziju i želje za
vas:
15