OTVORENI UNIVERZITET „APEIRON“ TRAVNIK

FAKULTET PRAVNIH NAUKA U TRAVNIKU

USPOREDBA GRAĐANSKOG PRAVA U

OBJEKTIVNOM SMISLU I STVARNOG
PRAVA U SUBJEKTIVNOM SMISLU

SEMINARSKI RAD

PREDMET:
PROFESOR:
ASISTENT:
STUDENT:
INDEKS br.
SEMESTAR:
SMJER STUDIJA:

Travnik, oktobar 2009.g.

Sadržaj

1. Uvod........................................................................................................................................3

2. Građansko pravo u objektivnom smislu..................................................................................4

2.1. Objekti građansko pravnog odnosa(Građansko pravo u objektivnom smislu).................4
2.1.1. Stvari...........................................................................................................................4
2.1.2. Činidba........................................................................................................................8
2.1.1. Imovina.......................................................................................................................9
2.2. Načela građanskog prava u objektivnom smislu.............................................................10

3. Stvarno pravo u subjektivnom smislu...................................................................................11

3.1. Karakteristike..................................................................................................................11

4. Osvrt građansko pravo u objektivnom i stvarno pravo u subjektuvnom smislu...................15

5. Zaključak...............................................................................................................................16

6. Literatura...............................................................................................................................17

2
1. Uvod

Seminarski rad je će biti urađen na temu usporedbe građanskog prava u objektivnom smislu i
stvarnog prava u subjektivnom smislu. Zamišljeno je da rad bude tako koncipiran da je
sastavljen iz dva dijela. Prvi dio će se bazirat na obradi građanskog prava u objektivnom
smislu i najvažnijih aspekata vezanih za to. Drugi dio rada bit će baziran na obradi stvarnog
prava u subjektivnom smislu, gdje će biti donijet i osvrt na samo građansko pravo u
objektivnom i stvarno pravo u subjektivnom smislu.

Građansko pravo u objektivnom smislu je skup pravila kojima se uređuju oni odnosi u koje
ljudi ulaze povodom stvari, činidaba i imovine. U ovom dijelu će biti opisani svi aspekti kojie
se mogu vezati za isto.

Stvarno pravo u subjektivnom smislu čine različita ovlaštenja, a koje ljudi imaju na stvarima
koje im priznaju norme objektivnog prava.

3
 2. Građansko pravo u objektivnom smislu

Građansko pravo u objektivnom smislu je skup pravnih pravila kojim se uređuju oni
imovinski odnosi u koje ljudi ulaze povodom stvari (kupiti neku stvar) činidaba (sklopiti neki
ugovor) ili imovine. Faktični odnos postaje pravni onog treunutka kad mu objektivno pravo
priznaje svojstvo pravnog odnosa stvarajući na taj način građansko pravni odnos.
Građanskopravni odnos je onaj društveni odnos koji je uređen pravnim pravilima
građanskog prava.
Postoje 3 vrste Građanskopravnog odnosa i to:
-Faktički;
-Materijalni;
-Društveni.

2.1. Objekti građanskopravnog odnosa(Građansko pravo u objektivnom smislu)

Kao što je rečeno na samom početku seminarskog rada građansko pravo u objektivnom smislu
je skup pravila kojima se uređuju odnosi, a povodom stvari, činidaba, imovine.
Objekti građanskopravnog odnosa su stvari, činidbe, imovina.
Stvarna prava u građanskopravnom smislu su materijalni dijelovi prirode koji se mogu
osjetilima primijetiti, koji su prostorno ograničeni i koji postoje u sadašnjosti, ili za njih
postoje pretpostavke da će doista nastati u budućnosti1

2.1.1. Stvari
Prema zakonu stvari su tjelesni dijelovi prirode, različiti od ljudi, koji služe ljudima za
upotrebu.
Dioba stvari:
 Dioba po kriteriju prometnosti;
 Dioba po kriteriju prirodnih svojstava;
 Odnos između pojedinih stvari.

Dioba stvari po kriteriju prometnosti

 Stvari u prometu (res in commercio);
 Stvari ograničene u prometu;

1
P. Klarić - M. Vedriš: Građansko pravo, 12. izdanje, Narodne novine, Zagreb, 2009.  

4
  Stvari izvan prometa (res extra commercium) npr. javni putovi, parkovi, voda u
rijekama, jezerima, zrak itd.

Prometna sposobnost stvari je sposobnost stvari da se pojave kao objekti subjektivnih prava i
kao objekti pravnih poslova.

Dioba stvari po kriteriju prirodnih svojstava2

 Pokretne i nepokretne stvari (res mobiles i res immobiles);
 Zamjenjive i nezamjenjive stvari;
 Potrošne i nepotrošne stvari;
 Djeljive i nedjeljive stvari.

Pokretne su one stvari koje mogu mijenjati položaj u prostoru, a da se pritom ne poništi
njihova bit, odnosno da se time ne promijeni njihova struktura, npr. životinja.
Nepokretne stvari su one stvari koje ne mogu mijenjati položaj u prostoru, a da im se kod toga
ne uništi bit ili ne promijeni struktura. To je npr.čestica zemljišne površine zajedno sa svime
što je sa zemljištem razmjerno trajno spojeno, sve što je sagrađeno, ugrađeno, nadograđeno,
dograđeno, trajno spojeno.

Potrošne stvari su one stvari koje se jednokratnom upotrebom uništavaju ili im se vidljivo
smanji supstancija.
Npr. žito, vino, novac
Nepotrošne su one stvari koje se prvom uobičajenom uporabom ne uništavaju niti im se
vidljivo smanjuje supstancija.
Npr. zgrada

Djeljive su one stvari koje se mogu rastaviti na više istovrsnih dijelova tako da im se ne uništi
prvobitna bit ili im se nesrazmjerno ne smanji vrijednost.
Npr. ploča čokolade
Nedjeljive su one stvari kod kojih bi se diobom uništila njihova bit ili bi im se srazmjerno
umanjila vrijednost.
Npr.živa životinja, dijamant

2
www.pravos.hr(10.10.2009.g.)

5
Stvari se mogu podijeliti na nekoliko načina;
Načini diobe stvari:3
 Fizička dioba (POKRETNINE);
 Geometrijska dioba (NEKRETNINE);
 Civilna dioba (DIOBA PO VRIJEDNOSTI);
 Idealna dioba (DIOBA NA IDEALNE DIJELOVE).

JEDNOSTAVNE ILI JEDINSTVENE stvari su one koje po shvaćanju u običnom životu i

prometu čine jedinstvo.
Npr. kamen, biljka, životinja, greda.
SASTAVLJENE stvari su one koje nastaju spajanjem jednostavnih odnosno samostalnih
stvari u jednu novu cjelinu, ali tako da upotrijebljeni dijelovi ne gube svoju dosadašnju fizičku
opstojnost.
Npr. kuća, zgrada, brod, ormar

Sastavljena stvar s nesamostalnim dijelovima npr. željezne šipke u betonskom stupu:

 sastavni dijelovi gube svoju raniju samostalnost (zadržavaju fizičku opstojnost);
 sastavni dio ne može se odvojiti, a da se time cijela stvar ili on sam ne uništi;
 nisu moguća zasebna imovinska prava na pojedinim sastavnim dijelovima.

Sastavljena stvar sa samostalnim dijelovima npr.briljijant u zlatnom prstenu, točak u

automobila:
 sastavni dijelovi ne zadržavaju samo fizičku opstojnost, nego i naročitu samostalnost;
 moguća su zasebna imovinska prava na sastavnim dijelovima, a podrazumijeva se da
na njima postoje ista prava kao i na cijeloj stvari.

PERTINENCIJA ILI PRIPADAK4 je sporedna stvar koja je određena da trajno služi

privrednim svrhama neke glavne stvari (pokretnine ili nekretnine), a da pri tom ne postaje
njen sastavni dio, ali slijedi pravnu sudbinu glavne stvari (accesorium sequitur principale).

3
www.legalis.hr(10.10.2009.g.)
4
www.nasciturus.com(10.102009.g.)

6
Prema Zakonu to je pokretna stvar koju je njen vlasnik namijenio (subjektivni element) da
kao sporedna trajno služi svrsi glavne (subordinacija), a stoji u takvom prostornom odnosu
prema glavnoj stvari da odgovara toj namjeni.
Pripadak nije ona stvar koja se prema shvaćanju u prometu ne smatra pripatkom (objektivni
element).

Pripadak je:
 Fizički samostalna stvar;
 Pokretna stvar;
 Ima odnos podređenosti prema glavnoj stvari;
 Slijedi pravnu sudbinu glavne stvari;
 Element trajnosti.
 Prirodni plodovi npr. divlje voće je plod drveta, trava koju čovjek nije posijao je plod
zemljišta;
 Industrijski plodovi npr. plod plemenite voćke;
 Civilni plodovi npr. najamnina, zakupnina, kamate.

Vrste prirodnih i industrijskih plodova:

 Viseći plodovi (fructus pendentes);
 Odvojeni plodovi (fructus separati);
 Ubrani plodovi (fructus percepti);
 Potrošeni plodovi (fructus consumpti);
 Nepotrošeni plodovi (fructus non consumpti);
 Zanemareni plodovi (fructus percipiendi).

Vrste civilnih plodova:

 Dospjeli;
 Nedospjeli.

NOVAC I PROCJENJIVOST STVARI:5

 Procjenjive su one stvari čija se vrijednost može izraziti novčanim ekvivalentom,
npr.naknada štete, dioba suvlasničke zajednice;
5
www.pravokutnik.net(10.10.2009.g.)

7
  Neprocjenjive su one stvari koje se ne mogu svesti na novčani ekvivalent,
npr.pramen kose, gruda zemlje.

VRSTE CIJENA:
 Redovna cijena (pretium orinarium);
 Izvandredna cijena (pretium extraordinarium);
 Afekcijska cijena (pretium affectionis).

2.1.2. Činidba

Činidba je svaka pozitivna ili negativna ljudska radnja koju je dužnik na temelju obaveznog
odnosa dužan izvršiti povjerioc.

Sadržajno činidba može biti različita. Ona se može sastojati u davanju određene stvari
(obligatio in dando) na temelju kojega dužnik predaje stvar u vlasništvo povjeriocu. Rimski
pravnici su sve takve činidbe označavali dare.
Činidba se može sastojati i u određenom djelovanju, činjenju, kao što je slučaj kada po
ugovoru treba izvršiti neko djelo. Takva se obaveza naziva obligatio in faciendo (facere).
U izvorima rimskog prava upotrebljava se i izraz obligatio in praestando. Tim izrazom obično
označava odgovornost stranke za štetu ako ona ne bi ispunila svoju osnovu obvezu dare ili
facere.

Da bi mogla biti predmet obaveze, činidba mora imati izvjesne karakteristike. Da bi mogla
biti predmetom obveze, činidba mora biti razultat ljudske radnje, mora imati imovinski
karakter, treba biti fizički i pravno moguća, zatim u skladu sa zakonom i pravilima morala, te
određena ili bar odrediva. Činidba mora po svojem sadržaju biti djeljiva ili nedjeljiva,
trenutna il trajna, po kategorizaciji rimskih pravnika, može ulaziti u skupinu činidaba koje se
izvršavaju po načelima bone fidei ili po načelima stricti iuris.

Činidba mora imati određene karakteristike, od kojih su najvažnije:

 Činidba se mora sastojati od ljudske radnja ili propuštanja, zbog toga što je obavezni
odnos, pravni odnos, a taj može postojati samo među ljudima.

8
  Činidba mora imati imovinski karakter. To je potrebno zbog toga što se iza pravnih
poslova, posebno onih obaveznog prava, uvijek krije određeni privredni, imovinski
interes subjekata koji su taj pravni odnos osnovali.
Potreba da činidba ima imovinski karakter imala je u rimskom pravu još jedan razlog, to je
činjenica da je u formularnom postupku svaka presuda glasila na novac. Tuženi nije bio dužan
niti vratiti stvar niti ispuniti neku činidbu na koju je bio tužen, ako to nije htio učiniti
dobrovoljno, nego je osuđen na plaćanje određenog novčanog iznosa. S vremenom je ovako
strogi zahtjev za novčanim karakterom činidbe nešto popustio, pa se smatralo, naročito u
postklasično doba, da činidba ima posredni imovinski ili samo afekcioni interes.
Činidba treba biti moguća, jer je u rimskom pravu važilo načelo da je ugovor s nemogućom
činidbom ništavan. Mogućnost činidbe prosuđivala se i fizički i pravno. Fizički bi činidba bila
nemoguća kad bi se netko obavezao da će prstom dotaći nebo.
Ako je nakon sklapanja ugovora došlo do nemogućnosti činidbe, onda se, zavisno od više
okolnosti, moglo postaviti pitanje eventualne naknade štete, odnosno prestanka ugovora po
nečijoj krivnji ili bez krivnje.
Činidba treba biti dopuštena sa stajališta prava, ali ona se ne smije protiviti ni načelima
morala i dobrim običajima.
Činidba mora biti određena, stoga je ništava obaveza po kojoj bi bilo potpuno prepušteno
dužniku da nešto dad ili ne da, dakle da postupa po svojoj volji.
Ako je činidba unaprijed određena po svim svojim elementima, naziva se u rimskom pravu
obligatio certa. U okvir te skupine činidaba ulaze one čiji je sadržaj davanje(dare)
individualno određene stvari ili određene svote novca i davanje zamjenljivih stvari(genus).
Činidba koja nije unaprijed u svim svojim pojedinostima poznata, može zadovoljiti zahtjev
za određenošću, uz pretpostavku da se njen sadržaj može kasnije pobliže odrediti po nekim
objektivnim činjenicama i okolnostima (obligatio incerta). U okvir takvih činidaba ulaze
obaveze na dare generičnih stvari te činidbe na facere ili non facere. Unaprijed neodređene ali
odredive činidbe postoje kod alternativnih i generičnih obaveza.

2.1.3. Imovina
Imovina:6
 Kao privredna kategorija skup dobara koja pripadaju određenom subjektu;
 Kao pravna kategorija skup subjektivnih imovinskih prava predstavljenih jednim
nositeljem;
6
www.pravnadatoteka.hr(10.10.2009.g.)

9
  Kao knjigovodstvena kategorija skup subjektivnih prava(aktiva) i obaveza(pasiva)
predstavljenih jednim nositeljem.

Funkcije imovine:
 Jamstvena funkcija imovina dužnika pruža jamstvo povjeriocu za namirenje
njegove tražbine;
 Olakšanje prometa pomoću imovine omogućuje se da prava i obaveze jednog
subjekta kao jedinstvo u prometu.

Karakteristike imovine:
 Jedinstvenost ili jedinstvo imovine znači da određeni pravni subjekt može imati
samo jednu imovinu;
 Identitet imovine znači da imovina pravno ostaje jednaka samoj sebi makar pojedini
dijelovi iz nje izlazili, a drugi u nju ulazili.
Prava ličnosti prema ZOO su:

 Pravo na život;
 Pravo na tjelesno i duševno zdravlje;
 Pravo na ugled, čast i dostojanstvo;
 Pravo na ime;
 Pravo na privatnost osobnog i obiteljskog života;
 Pravo na slobodu.

2.2. Načela građanskog prava u objektivnom smislu

 Načelo stranačke dispozitivnosti;

 Načelo stranačke ravnopravnosti;
 Imovinska sankcija;
 Načelo prometnosti;

Načelo stranačke dispozitivnosti u građanskom pravu znači da građanskopravni odnos nastaje,

prestaje i mijenja se ponajprije voljom pravnih subjekata.

10
Prema načelu ravnopravnosti subjekata u građanskom pravu položaj strana u odnosu je
koordiniran i nema podređivanja jedne strane drugoj, tj.nema subordinacije.

Sankcija je štetna posljedica koja treba pogoditi onoga koji se ne drži zapovijedi ili zabrane
izražene u pravnoj normi, a također je to štetna posljedica i za onoga koji ne ispuni obvezu što
ju je na sebe preuzeo stupajući u građanskopravni odnos.

Kada se govori o prometnosti prava kao jednom od načela građanskog prava treba imati na
umu da se tu radi o prometu subjektivnih građanskih prava.

3. Stvarno pravo u subjektivnom smislu

Različita ovlaštenja glede stvari kojima subjektivne u stvarnopravnim odnosima priznaju norme
objektivnog prava.
Pravo određenog subjekta na određenoj stvari
Objekt stvarnog prava – stvari
Između subjekta i objekta (stvari) postoji uska veza (“naročito krepka veza”). Starija pravna
nauka: stvarna prava = odnos subjekta i stvari
Korelacija stvar – pravo: od sudbine stvari zavisi sudbina prava (dioba, priraštaj, propast
stvari, pravo slijeđenja).7

3.1. Karakteristike

1) stvarnopravnost – objekt stvarnopravnog odnosa je stvar,

2) apsolutnost – SP djeluju apsolutno, prema svima (erga omnes),

3) broj SP određen je propisom – numerus clausus, zatvoren broj. To su: 

          1) pravo vlasništva, 

          2) pravo služnosti,

          3) založno pravo,

          4) pravo stvarnog tereta,

7
Gavella, N. (ur.), Stvarno pravo, sv. I., 2. izdanje, Zagreb, 2007.

11
          5) pravo građenja.

Pravo vlasništva

- zauzima stožerno mjesto u stvarnom pr. (no i u građanskom pravu općenito)

- je stvarno pr. na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima
od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim
pravima i zakonskim ograničenjima

KRAKTERISTIKE:

    - jedinstvenost prava vlasništva,

    - maksimalna dospozitivnost,

    - isključivost,

    - jednovrsnost pr. vlasništva,

    - rekadentnost (elastičnost) pr. vl.

    Tipična ovlaštenja u sadržaju pr. vl – posjedovanje, uporaba, korištenje i raspolaganje

OGRANIČENJA VLASNIŠTVA: 

a) NA TEMELJU ZAKONA

1. opća:

          - zabrana zloupotrebe pr. Vl;

          - trpljenje zahvata radi otklanjanja neposredno prijeteće štete;

          - trpljenje zahvata koji ne ugrožavaju interese vlasnika.

12
2. posebna:

          - ograničenja radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudskog okoliša i
zdravlja ljudi;

          - ograničenja glede stvari od interesa za RBiH;

          - susjedska prava.

 - IMISIJE – utjecaji koji plinovite, krute ili tekuće tvari što dolaze sa jedne nekretnine, imaju
na korištenje susjednih nekretnina.
 Imisije mogu biti neposredne (npr. namjerno izlijevanja vode, bacanje smeća na tuđu
nekretninu i sl. – ZABRANJENE SU), i posredne (slučajno djelovanje, prirodna sila, npr.
zračni pritisak tjera dim iz susjedovog dimnjaka u dvorište drugog susjeda).
 

b) NA TEMELJU PR. POSLA

- ograničenja zabranom otuđenja ili opterećenja,

- ograničenje uvjetom ili rokom,

- ograničenje radi osiguranja tražbine.

Pravo služnosti

Služnost je ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svojega nositelja da se
na određeni način služi tom stvari (poslužna stvar) ma čija ona bila, a njezin svagdašnji
vlasnik je dužan to trpjeti ili pak zbog toga glede nje nešto propuštati. Kako je nositelj prava
služnosti ovlašten služiti se poslužnom stvari, određuje se kod osnivanja prava služnosti. Ako
se služnost osniva na temelju pravnoga posla, određuje to svojom voljom ili u sporazumu sa
stjecateljem onaj čija je poslužna stvar, ako se osniva na temelju odluke suda ili drugoga tijela
vlasti, određuje se to tom odlukom, inače to određuje zakon.

Služnost ima sadržaj s kojim je osnovana, ako nije kasnije zakonito izmijenjen. Tko tvrdi da
je izmijenjen, treba to dokazati.

13
Založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog
nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena,
namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik)
dužan je to trpjeti.

Založno pravo osniva se na određenoj stvari ili pravu kao zalogu na temelju pravnoga posla
osobe čiji je zalog (dobrovoljno založno pravo), sudske odluke (sudsko založno pravo) ili
zakona (zakonsko založno pravo).

Stvarni teret daje svomu korisniku stvarno pravo na nekretnini koju opterećuje ovlašćujući ga
da mu se na teret njezine vrijednosti ponavljano daju stvari ili čine radnje koje su sadržaj toga
stvarnog tereta. Sadržaj stvarnoga tereta je činidba na koju korisnik ima pravo na teret
vrijednosti opterećene nekretnine. Sadržaj stvarnoga tereta može biti moguća, dopuštena i
određena ili barem odrediva činidba ponavljanih davanja stvari ili novca, ili činjenja koja
imaju novčanu vrijednost, a nije nužno da je u vezi s gospodarskom namjenom opterećene
nekretnine, niti da služi za ostvarivanje gospodarske svrhe korisnikove nekretnine.

Stvarni teret obvezuje svagdašnjega vlasnika opterećene nekretnine da korisniku tereta

ispunjava sadržaj tereta, za što odgovara vrijednošću te nekretnine.

Pravo građenja je ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu koje ovlašćuje svoga
nositelja da na površini toga zemljišta ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagdašnji vlasnik
tog zemljišta dužan je to trpjeti. Pravo građenja je u pravnom pogledu izjednačeno s
nekretninom. Zgrada koja je izgrađena, ili koja bude izgrađena, na zemljištu koje je
opterećeno pravom građenja pripadnost je toga prava (prava građenja), kao da je ono
zemljište.

14
4. Osvrt građansko pravo u objektivnom i stvarno pravo u subjektivnom
smislu

Dakle Građansko pravo u objektivnom smislu je skup pravnih pravila kojim se uređuju oni
imovinski odnosi u koje ljudi ulaze povodom stvari (kupiti neku stvar) činidaba (sklopiti neki
ugovor) ili imovine. Faktični odnos postaje pravni onog treunutka kad mu objektivno pravo
priznaje svojstvo pravnog odnosa stvarajući na taj način građansko pravni odnos. Glavni
aspekti građanskog prava u objektivnom smislu su opisani i stvari i činidaba i imovine.
Aspekt je obrađen uglavnom sa stajališta zakona, i to zakona Republike Bosne i Hercegovine.

Stvarno pravo je skup pravnih pravila kojima se uređuju oni društveni odnosi koji nastaju
među ljudima glede neposrednog gospodarskog iskorištavanja stvari, ili kraće - skup pravnih
pravila kojima se uređuju odnosi među ljudima povodom stvari. To je ujedno definicija
stvarnog prava u objektivnom smislu. U subjektivnom smislu, stvarno pravo su različita
ovlaštenja glede stvari koja subjektima u stvarnopravnim odnosima priznaju norme
objektivnog prava. Ta različita ovlaštenja su opisana u seminarskom radu, a u ovom dijelu su
suprostavljeni ova dva dijela seminarskog rada.

15
5. Zaključak

U zaključku ovog seminarskog rada će biti navedene samo najvažnije karakteristike

građanskog prava u objektivnom smislu i stvarnog prava u subjektivnom smislu. Građansko
pravo u objektivnom smislu su dakle propisi kojima se reguliraju odnosi u koje ljudi stupaju,
po osnovu stvari, činidaba i imovine, a stvarno pravo u subjektivnom smislu čine ovlaštenja
koje subjekti imaju na stvarima, a koje im priznaje objektivno pravo. U ovom smislu se
građansko pravo i stvarno pravo međusobno prožimaju i imaju zajedničkih dodirnih tačaka.
Čitajući seminarski rad se te dodirne tačke vide i u jednom i u drugom dijelu seminarskog
rada.

Ova problematika je uređena drugačije u pravnim sistemima različitih država, a u ovom

seminarskom radu je stavljen aspekt na zakonik Bosne i Hercegovine.

16
6. Literatura
 P. Klarić - M. Vedriš: Građansko pravo, 12. izdanje, Narodne novine, Zagreb, 2009;
 Gavella, N. (ur.), Stvarno pravo, sv. I., 2. izdanje, Zagreb, 2007;
 www.pravnadatoteka.hr;
 www.pravos.hr;
 www.legalis.hr;
 www.nasciturus.com

17