P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA I • BROJ 2 FEBRUAR 2009 • ISSN 1840-0930 • CIJENA: 4 KM

SURA
EN-NÂS

OSAM
PITANJA

TEKIJA NA
VRELU BUNE

ISHRANA -
LIJEK ILI ...

Oslanjanje na Allaha
TEVEKKUL

SEMERK AND
PORODIČNI MAGAZIN
14. MAJA 92 br. 14
Ilidža / Sarajevo
Tel/Fax: +387 33 624 883
www.semerkand.com.ba
e-mail: semerkand@semerkand.com
ISSN 1840-0930
Udruženje građana SEMERKAND
ENVER HADžIAHMETOVIĆ
UREDNIK
Tevekkul
Oslanjanje na Allaha je uvijek aktuelna tema. Posebno u ovo naše
vrijeme, vrijeme svakojakih kriza, mada sve ljudske krize izviru iz krize
imana i ahlaka. Imamo uzora, pored ostalog, i u rješavanju problema i
prevazilaženju iskušenja. To je naš dragi pejgamber Muhammed, a.s.
Naime, on je svaku stvar postavio na njeno pravo mjesto, a što je vr-
hunska mudrost. Poslanik, a.s., je ujedinio rad, poduzimanje potrebnih
koraka i slijeđenje povoda, s jedne strane, sa pouzdavanjem na Allaha,
tj. tevekkulom, s druge strane.
Poznati sufija Sehl b. Abdullah et-Tusteri je rekao: „Onaj ko ne daje
važnost pokretanju (zarađivanju i trudu) on ne predaje važnost ni po-
slanikovom sunnetu (načinu života). A onaj ko ne predaje važnost te-
vekkulu on ne predaje važnost ni imanu. Tevekkul je poslanikovo stanje
(hâl) a zarađivanje njegov sunnet! Po ko radi po njegovom stanju neka
ne ostavlja njegovog sunneta!“
Pogrešno je svoju lijenost i nerad, kako to neki čine, dovoditi u vezu
sa slučajem hazreti Hadžere i njenog muža Ibrahima, a.s.
Prvo, zato što je njihov slučaj bio vezan za Allahovu objavu, za Nje-
govo naređenje.

Glavni i odgovorni urednik

Drugo, zato što je Ibrahim, a.s., svojoj ženi Hadžeri i svom sinu Isma-
NEDŽAD ĆEMAN ilu, u pustinji, ostavio torbu s hurmama i mješinu vode.
Redakcija Treće, jer je Ibrahim, a.s., iskreno Allaha zamolio: „Gospodaru naš,
N.Ć. i M.M.
ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod
Grafička obrada
SEMERKAND
Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini
da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi
Distribucija
ISMAIL NEZIROVIĆ
zahvalni bili.“

Lektor
Četvrto, jer hazreti Hadžera nije sjedila, i pored toga što je bila za-
MIRSAD SINANOVIĆ dovoljna sa Allahovom odredbom i što se na Njega oslanjala, nego je
Fotografija trčala između Saffe i Merve dok nije vrelo Zemzem provrlo.
HAZIM ŠABANOVIĆ
SEMERKAND vam na temu tevekkula donosi mnoga korisna uput-
Reklama i grafika
MUAMER ADILOVIĆ
stva i životne primjere. U ovom broju, kao i inače, pišemo i o historiji,
putujemo kroz naše gradove, govorimo o čovjeku i ekologiji svjetova, o
Marketing
marketing@semerkand.com.ba
odabranim ženama, o porodičnim odnosima, o ispravnoj ishrani itd., s
ciljem da budemo što raznovrsniji i od što veće koristi.
Cijena:
Nismo zaboravili ni našu djecu, pa smo i za njih izdvojili nekoliko
BiH: 4 KM
Turska: 5 YTL stranica kako bi čitava porodica imala dodir sa SEMERKANDOM. Ne-
Europa: 5 EUR
USA: 5 USD mojte ni vi zaboraviti poslati nam svoje E-mailove sa podrškama, savje-
tima, prijedlozima i tekstovima.
Štampa: Şan Ofset
Da nam Uzvišeni podari svako dobro i na dunjaluku i na ahiretu...
Časopis je upisan u evidenciju javnih
glasila F BiH pod rednim brojem
03-15-2804-05
u skladu sa zakonom o javnom
ĆEMANNEDžAD
informisanju F BiH. urednik@semerkand.com.ba
SADRŽAJ SEMERKANDFEBRUAR2009

UVODNA RIJEČ TEVEKKUL NIJE LIJENOST 4

MUBAREK EROL
KOMENTAR ALLAHOVIH LIJEPIH IMENA 7
Imam el-GAZALI
TEMA TAKVALUK I TEVEKKUL 8
Dr. ALMIR FATIĆ
SUFIJA JE SKRIVENA RIZNICA
13
mr. NEZIR KRČALO

8
TEVEKKUL - ČVRSTI OSLONAC NA ALLAHA
TAKVALUK 14
Hfz.Dr. DžEMAIL IBRANOVIĆ
I TEVEKKUL ZA 33 GODINE OSAM PITANJA
16
Imam el-GAZALI
SURA EN-NÂS
18
Ibn ADžIBE el-HASENI

HILJADU I JEDNA KAP 20

IBADETI I GRIJESI
22
Bediuzzeman SAID NURSI
POJAVA OSMANLIJA
24
MEHMED ĆEMAN
TEKIJA NA VRELU BUNE
EROL ZUBČEVIĆ
28

GOVOR STANJA 32

28 TEKIJA NA
VRELU BUNE
SREBRO
EMINA ĆEMAN
MISIJA “ČOVJEK”
Dr. DŽELAL IBRAKOVIĆ
34

36

BANJA LUKA
mr. MERIMA ČAMO
39

DANAŠNJI KUMIRI 44
AIDA BEGIĆ-ZUBČEVIĆ

ZULEJHA 46

ODANI ROB 49

LJUBAV I SAMILOST 50
ALDIN KUSUR
ISHRANA - LIJEK ILI ...

36
54
dr. ZEMIRA KORČIĆ
MISIJA 55
IZ MILOSTI NAŠEG GOSPODARA
“ČOVJEK” 58
EDIN TOPČIĆ

VESELE STRANE 62
 Mubarek EROL | UVODNA RIJEČ
Tevekkul
nije lijenost
Tevekkul (doslovno: oslanjanje, pouzdanje u
Allaha) znači: pouzdati se u Allaha, čvrsto vjero-
vati da će se Njegova odredba apsolutno ispuniti
i poduzeti potrebne mjere u svakom poslu.
Kao što se razumije iz navedene definicije, te-
vekkul podrazumijeva vjernikovo poduzimanje
potrebnih mjera i ispunjavanje određenih uvjeta
koji su vezani za poslove koje želi uraditi, kao i
njegov trud prilikom njihove realizacije, s tim da
pri svemu tome ne vezuje svoje srce za uzroke,
nego da se pouzda samo u Allaha.
Tevekkul ni u kom slučaju ne znači napuštanje
rada i truda i ignosrisanje materijalnih uzroka koji
su povezani sa nekim poslom, povlačeći se ukraj
i govoreći: „Biće onako kako je Allah odredio!“
Naime, naš Poslanik, ponos svijeta (s.a.v.s.), čo-
vjeku koji je pustio devu rekavši da se u pogledu
nje oslanja na Allaha, rekao je: „Prvo je priveži, a
onda se osloni na Allaha!“
Djela i stanja svih stvorenja manifestuju se zna-
04
njem i odredbom našeg Uzvišenog Gospodara.
Zbog toga nam naša vjera naređuje da poduzme-
mo sve potrebne mjere, a onda da se oslonimo
na Allaha.
Naš Uzvišeni Gospodar kaže: Neka se zato
vjernici samo u Allaha pouzdaju! (Ali Imran,
122)
Tevekkul (oslanjanje, pouzdanje u Allaha) po-
sao je srca i usko je povezan sa čovjekovim ima-
nom. Veoma je teško naučiti šta je tevekkul, a još
teže primjeniti ga u životu. To je zbog činjenice
da se tevekkul u islamu ima razumjeti u skladu
Objave, tevhida i razuma. Međutim, to je moguće
ukoliko se ispravno nauče šeriatske norme i pro-
pisi, ako se valjano shvati smisao tevhida i naše
Vjere, te ukoliko se sve to primjeni u svakodnev-
nom životu.
Tevekkul na znači, kao što neki misle, da sve
treba prepustiti slučaju i da će sve biti uredu –
sâmo od sebe – , kao napr. ostaviti posao kojim
se stječe opskrba za život, ne uzimati lijekove u
stanju bolesti, stjecati znanje o svojoj vjeri bez
učenja i truda i sl. Naš Gospodar stvorio je uzro-
ke posredstvom kojih ostvarujemo svoje ciljeve:
naredio nam je stjecanje opskrbe kako ne bi ovi-
sili o drugima; naredio nam je čuvanje zdravlja
i opreznost kako bi se sačuvali bolesti, naredio
nam je ženidbu i udaju kako bi imali djecu i po-
rodicu, preporučio nam je uzimanje lijekova kako
bi ozdravili, dao nam je svjetlo kako bi vidjeli... Svi
ti uzroci su poput vrata kroz koja trebamo proći
kako bi postigli ono što želimo. Zanemariti nešto
što je uzrok za postizanje nekog cilja, očekuju-
ći da se do njega može stići zaobilazeći njegov
uzrok (sebeb), isto je kao i zatvoriti vrata i iskočiti
kroz prozor. To, međutim, nije u skladu sa našom
Vjerom i čistim razumom.
Naš Gospodar je ljudima stvorio vrata uzroka i
posljedica posredstvom kojih oni postižu ono što
im je potrebno. Ta vrata im je ostavio otvorena, i
nije ispravno da se ona zatvaraju. Dužnost roba je
da pokuca na ta vrata i da čeka. Ono što će uslije-
diti poslije toga – zna Njegov Gospodar.
Pojasnimo ovu temu poznatim primjerom: Ze-
mljoradnik će prvo uzorati njivu i pripremiti je za
sjetvu. Potom će baciti sjeme, navodnjavati je,
baciti gnjojivo i zaštiti je lijekovima od štetočina.
Dok bude sve to radio, kao i na samom kraju, (za)
molit će svoga Gospodara da mu podari plodove,
oslonit će se na Njega i čekati rezultat. Međutim,
ako ne bi uradio ništa od toga, nego samo rekao:
„Bit će onako kako je Allah odredio!“, to ne bi bilo
ništa drugo do lijenost i siromaštvo. Takvo shva-
tanje nije u skladu sa tevekkulom objašnjenim u
našoj čistoj Vjeri.
Tevekkul je jedna duhovna potpora i snaga.
Oni koji istinski vjeruju u Allahovo određenje – ne
tuguju i ne žaloste se. Onaj ko istinski vjeruje u
kader – strpljiv je. Kada bude iskušan nesrećom ili
nedaćom na koje nije mogao uticati – ne zapada
u beznađe. On samo kaže: „Tako je htio moj Gos-
podar!“ i strpi se. Kada ga pogodi nešto zbog
greške koju je prouzrokovao svojim rukama, on
osjeti kajanje i prigrli tevbu, tražeći utočište i po-
moć od Allaha, i nikakada ne zapada u beznađe.
Već smo naglasili da poduzimanje mjera u ne-
kom poslu ne isključuje oslanjanje na Allaha (te-
vekkul). Naš Uzvišeni Stvoritelj u ajet-i kerimi kaže:
...u pogledu posla dogovaraj se s njima, a kada
se odlučiš, pozdaj se u Allaha, jer Allah zaista
voli one koji se u Njega uzdaju! (Ali Imran, 159)
Naš Poslanik, Ponos svijeta (s.a.v.s.), najljepši
primjer je u pogledu tevekkula. On (s.a.v.s.) u sva-
kom poslu je prvo poduzimao sve što je potreb-
no, a onda bi se pouzdao u Allaha.
Onaj ko kaže: „Tako je Allah htio!“, može sma-
trati da činjenje grijeha nema nikakve smetnje u
Šeriatu. Međutim, Uzvišeni Hakk nam je dao ra-
zum i odredio granice u svemu. Čovjek je samo
dužan da svoju volju koristi u okviru Allahovih gra-
nica i donosi dobre odluke, a onda da se potrudi
u njihovoj realizaciji, oslanjajući se na Allaha Uzvi-
šenog.
Pored toga što je tevekkul, koji je naređen na-
šom Vjerom, jedna lijepa osobina, on jača i naš
iman.
Oni koji ne znaju šta je tevekkul često ga mije-
šaju sa lijenošću. Međutim, treba znati da naša
Vjera naređuje rad. Svakom je poznato da je ha-
zreti Ebu Bekr (r.a.) radio stječući za život i pored
zauzetosti hilafetskim poslovima; da se Imam-i
A’zam (rah) bavio trgovinom...
Dakle, smatrati dervišima one koji lijenčare, go-
voreći: „Mi se oslanjamo na Allaha!“, koji žive is-
posnički bez hrane i pića i bez opravdanog razlo-
ga izbjegavaju ženidbu, poistovjećivajući sve to
sa islamom, u najmanju ruku je veliko neznanje.
Mnogi muslimani koji su u stanju nemara sma-
traju da su ovosvjetski poslovi i šeriatski propisi
dva različita polja djelovanja. Međutim, u stvarno-
sti, svaki posao – bio on mustehab, mubah, halal
ili haram – nalazi se u okviru granica koje su defi-
nisane našom Vjerom. Prema tome, svaki naš po-
sao nije daleko od Allahove nagrade ili predmet
polaganja računa pred Uzvišenim.
Dakle, poslove koje zanemarujemo zbog toga
što su „dunjalučki“, ukoliko ih uradimo sa svije-
šću ibadeta i radi Allahovog zadovoljstva, za njih
ćemo imati istu nagradu kao i za ibadet. Da to
05
 nije tako, zar bi historija islama bila toliko bogata,
toliko dinamična i puna kulturnih ostvarenja?!
Kod vjernikââ koji se istinski oslanjaju na Allaha
prije tevekkula su prisutni trud i zalaganje u poslu,
i to u tolikoj mjeri da neko može pomisliti da se oni
nimalo ne uzdaju u Allaha. Razlog tome je njihov
strah od polaganja računa; tj. da ne bi bili pitani:
„Zašto nisi poduzeo to i to, pa se onda oslonio
na Allaha?“ U Kur’an-i Kerimu stoji: ...samo opre-
zni budite! (En-Nisa, 102) Poslije poduzetih mjera
i opreznosti preostaje predanost i zadovoljstvo
Allahovom odredbom. Onaj ko se oslanja na Alla-
ha on zna da će mu njegov Milostivi Gospodar
dati ono što je najbolje za njega.
Oni koji ne shvataju pojam „tevekkula“, kao i
oni koji se neprijateljski odnose prema islamu,
smatraju da je upravo „tevekkul“ uzrok zaosta-
losti, lijenosti i drugih poroka koji su prisutni kod
muslimana. Po njihovom mišljenju, da bi se spasili
toga muslimani se trebaju pouzdati samo u sebe.
Međutim, treba znati da je pouzdavanje u sebe
suprotno islamskom tevekkulu i stanje koje ga is-
ključuje i kvari. Pored toga, ono otvara put egoiz-
mu i samoljublju.
Tevekkulom se vjernik oslanja samo na Allaha i
ulaže trud i napor u svojim poslovima, ne uzdajući
se u nekog drugog, što predstavlja mnogo veću
snagu od pukog samopouzdanja. Protivnici isla-
ma kritikuju tevekkul upravo zbog ove činjenice,
koju oni ne mogu shvatiti. A razumljivo je da onaj
ko se oslanja na Allaha neće sjediti skrštenih ruku.
Štaviše, on će se truditi i raditi, s jedne strane, a
svoj uspjeh i rezultat neće pripisivati sebi i upasti u
zamku egoizma, s druge strane. Na taj način je cilj
koji se postigne tevekkulom mnogo primjereniji i
vrijedniji od onoga koji se postigne pouzdanjem u
samoga sebe. Dakle, tevekkul nije slabost musli-
mana, nego naprotiv, njihova snaga.
Naš Gospodar nam naređuje da se oslanjamo
i pouzdamo samo u Njega. On to od nas očeku-
je. To je ono što je bitno, a sa te tačke gledišta
tevekkul je izraz vjerovanja (imana) i predanosti
(teslimijeta). Nefs koji se predao svome Gospo-
daru ne očekuje nikakvu snagu osim od Allaha i
ne traži ničije zadovoljstvo osim Njegovog. Dakle,
tevekkul nas okružuje svojim značenjem i omogu-
ćava nam da svakoga časa preispitujemo Božiju
volju koja se manifestuje nad nama.
Ukratko rečeno, tevekkul je plod imana vjerni-
ka. Onaj ko se oslanja na Allaha predao se Nje-
mu bez pogovora i zadovoljan je Njime. Međutim,
kako god vjerovanje u kader ne podrazumijeva li-
jenost i udaljavanje od aktivnog sudjelovanja u ži-
votu, isto tako i tevekkul ne podrazumijeva lijenost
i siromaštvo. Pravi mutevekkil (onaj ko se oslanja
na Allaha) je onaj koji zna da se bez rada ne može
zaraditi, da se bez sijanja ne može požnjeti, da se
bez dobrih djela ne može ući u Džennet i da se
bez iskrenog ibadeta i pokornosti ne može postići
Allahovo zadovoljstvo.
Neka nas Allah učini od onih koji se uzdaju i
oslanjaju samo na Njega...
Sa Njegovom pomoći i uputom...

Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: “Kada biste se vi na

Allaha oslanjali istinskim tevekkulom, vama bi opskrba
stizala baš kao što stiže pticama, koje ujutro svoje
gnijezdo napuste gladne, a navečer se u njega site vrate!“
(Tirmizi: 2344)

06
 El-Wekīl – Najpouzdaniji
On je Onaj kome se povjeravaju i prepuštaju stvari.
Međutim, nekome se povjeravaju samo neke stvari, i
zato je on nedostatan, a nekome se povjerava sve, a
to može samo Uzvišenom Allahu. Također, nekome se
nešto povjerava zato što on to zaslužuje, ali ne sam
po sebi već zbog (samog) povjeravanja i prepuštanja,
što je manjkavost budući da on ima potrebu za time,
a nekome se povjerava nešto zato što on to zaslužuje
sam po sebi i u koga srca imaju povjerenja, ne zbog
(samog) povjeravanja i prepuštanja kao dijela neče-
ga drugoga – i On je aspolutni Wekīl. Također, posto-
ji wekīl koji povjerene stvari može ispuniti savršeno,
bez ikakvog nedostatka, ali i wekīl koji nije u stanju
sve ispuniti. Apsolutni Wekīl je Onaj kome se stvari po-
vjeravaju i koji je u cijelosti sposoban ispuniti ih i savr-
šeno izvršiti. A tako nešto može samo Uzvišeni Allah.
Iz ovoga bi trebao razumjeti opseg u kojem rob može
učestvovati u značenju ovog imena.

El-Kawijj – Snažni
El-Metīn – Najčvršći
Snaga (el-quwwe) ukazuje na savršenu moć, dok
čvrstina (el-metāne) ukazuje na intenzivnost snage.
Uzvišeni Allah je, s obzirom da posjeduje potpunu i
savršenu moć, Kawijj, a s obzirom da posjeduje inten-
zivnu snagu, On je Metīn.
El-Welijj – Bliski
On je Onaj koji voli i pomaže. Značenje Njegova
pomaganja je očigledno: On sprječava i pokorava ne-
prijatelje vjere, a pomaže njezine prijatelje. Uzvišeni je
rekao: Allah je zaštitnik onih koji vjeruju. (El-Baka-
ra, 257.) Uzvišeni je također rekao: Zato što je Allah
zaštitnik onih koji vjeruju i što nevjrnici zaštitnika
nemaju (Muhammed, 11.) tj. On je njihov pomagač.
Allah, dž. š., je kazao: “Ja i poslanici Moji sigurno
ćemo pobijediti!” (El-Mudžadele, 21.)
Usvajanje. El-Welijj među robovima je onaj koji voli
Uzvišenog Allaha, voli Njegove prijatelje (evlije), pomaže
Njega i Njegove prijatelje, a suprotstavlja se Njegovim
neprijateljima, među koje spadaju i duša (nefs) i šejtan.
Ko njih ponizi, pomogne imperativ Uzvišenog Allaha,
i prijateljuje sa Allahovim prijateljima, a suprotstavi se
Njegovim neprijateljima, on je welijj među robovima.
El-Hamīd – Svehvaljeni
Onaj koji je hvaljen i na kojeg se pohvala donosi.
Uzvišeni Allah Svojom hvalom hvali Sebe oduvijek i za-
uvijek, i hvalom Svojih robova zauvijek (ebeden). Ovo se
odnosi na atribute uzvišenosti, veličine i savršenstva, a
povezano je sa spominjanjem Njega (zikr) od onih koji
(Ga stalno) spominju, jer zahvalnost (hamd) predstav-
lja spominjanje atributa savršenstva (ewsāfu’l-kemāl)
radi savršenstva.
Usvajanje. Hamīd među robovima je onaj čija su
sva uvjerenja, ćudi, djela i riječi pohvalna, bez ikakve
iznimke. A takav je Muhammed, s.a.w.s., kao i oni vje-
rovjesnici koji su njemu bliski, te evlije i ulema. Svaki
od njih je hvaljen shodno svojim uvjerenjima, ćudima,
djelima i riječima. S tim da niko nije lišen pokude ili
nedostatka, iako njegovi hvalevrijedni atributi mogu biti
brojni. Apsolutni Hamīd je samo Uzvišeni Allah.

07
 Dr. Almir FATIĆ | TEMA

Takvaluk
i tevekkul
08
U vremenima kriza ili kada se one uveliko očekuju - kao što je to slučaj
sa današnjim trenutkom ljudske civilizacije koja se, prema prognozama
i najavama stručnjaka, nalazi pred velikom ekonomskom krizom - ljude
obično obuzme strah za vlastitu egzistenciju, ophrva pesimizam i spopadne
malodušnost. U jednom takvom beznađu ljudi postaju taoci vlastitog života
ili trenutka u kojem se nalaze, što, onda, negativno utiče na njihovu psihu i
cjelokupnu aktivnost. No mora li to biti tako? Kakve naputke u tom smislu
pruža Allahova Knjiga i kako nam ona može pomoći u ovom vremenu
svakovrsnih kriza i ljudskih posrtaja najgorih vrsta?

09
 A
llahova Knjiga za sebe
kaže da je ona furqān
(dosl. ‘sposobnost
rastavljanja istine od neistine’).
Semantičari Kur’ana tvrde da ova
riječ u Kur’anu ima tri različita kon-
tekstualna značenja, a jedno od
njezinih značenja jeste i ‘spas u
vjeri od svake zablude i sumnje’,
npr. u ajetu: Ako se budete Alla-
ha bojali, On će vam spas od
svake zablude i sumnje podariti
(El-Enfal, 29.).
Kur’an nas na brojnim svojim
stranicama podsjeća da nema
mjesta pesimizmu u vjerničkom
srcu, da Allahova odredba stalno
djeluje, da samo Uzvišenom Alla-
hu pripada budućnost, da On daje
promjene, izlaze i olakšanja nakon
teškoća, oskudica ili kriza. Samo
On zna tajne nebesa i Zemlje i šta
će donijeti novi dan. On, Uzvišeni,
zna ono što je nama skriveno i ne-
poznato.
Ove nepobitne istine, posvjedo-
čene u brojnim kur’anskim ajetima,
često se, na različite načine i u ni-
jansiranim značenjima, ponavlja-
ju i to zbog toga, kako vele znalci
Allahove Knjige, da se one ustale u
ljudskim dušama i njihovim srcima.
Kur’an nam time, zapravo, otvara
vrata velike nade i mogućnost pro-
mjene i najtežih ljudskih stanja, jer
mi ne znamo šta slijedeći trenutak
može donijeti – ono na što mi uop-
će ne računamo.
Takvaluk – izlaz
iz svake krize
Jedna takva spasonosna i pra-
voputna poruka koncizno je izreče-
na i u slijedeća dva kur’anska aje-
ta: A ko se Allaha boji, On će mu
10
naći izlaz i odakle se i ne nada On
će ga opskrbiti! I ko se osloni na
Allaha, On mu je dosta! Allah je
zbilja izvršitelj odredbe Svoje! On
svakoj stvari određenje već odre-
dio je! (Et-Talaq, 2-3)
U komentarima Kur’ana bilježi
se da su ovi ajeti (preciznije dije-
lovi drugog i tećeg ajeta ove sure)
objavljeni zbog Awfa b. Malika el-
Ešdža’ija. On je, prema Ibn ‘Abba-
su, došao Poslaniku, a.s., i rekao
mu: ‘Sin mi je zarobljen, a majka
mu tuguje. Šta da radim?’ Tada je
Poslanik, a.s., rekao: ‘Boj se Alla-
ha i budi strpljiv. Tebi i tvojoj ženi
naređujem da često izgovarate:
La hawle we la quwwete ill billāh
(Nema snage ni moći osim u Alla-
ha)’. Kada se vratio kući i ispričao
svojoj ženi šta mu je Poslanik nalo-
žio, ona je rekla: ‘Divno li je to što
nam je naredio!’ Poslije nekog vre-
mena, sin je umakao neprijatelju
i sa obiljem ratnog plijena došao
kući. Tim povodom objavljeni su
dijelovi ovih ajeta.
Ovi ajeti, kao što se vidi, nala-
ze se u suri Et-Talaq (Razvod bra-
ka – 65. sura u Kur’anu) i u užem
kontekstu odnose se na propise
o razvodu braka. Dakle, u toj kon-
kretnoj situaciji Kur’an sugeriše
dvije stvari: bogobojaznost i osla-
njanje na Uzvišenog Allaha. Nai-
me, poznato je da je u toj životnoj
situaciji otvoren prostor za svako-
jake sumnje i obmane koje akteri
tog procesa mogu prirediti. Kur’an
ovime sugeriše da ljudi tada osta-
ve bilo kakve nečasne pokušaje ili
smicalice. Jedini lijek u toj situciji
koji može ispravno regulirati odno-
se i osjećaje jeste bogobojaznost.
Ukoliko nedostaje iskrena bogobo-
jaznost, otvoren je put svakovrsnim
smicalicama. Bogobojaznost je
najveći garant da će se ispoštovati
Allahovi propisi i Njegove odredbe
u pogledu razvoda braka.
Ova istina koja je izrečena na
ovom mjestu i u kontekstu propi-
sa o razvodu braka ima univerzalni
karakter tako da se odnosi i na sve
druge životne situacije i pozicije u
kojima se ljudi mogu zadesiti. Ovo
je stanovište većine komentatora
Kur’ana, koji su u svojim komenta-
rima ove ajete upravo tako i tretirali.
Rani autoriteti tumačenja Kur’ana,
kao što su Ibn Mes’ud i Mesruq, ta-
kođer su smatrali da ovi ajeti imaju
opće značenje. I otuda ćemo u ko-
mentarima Kur’ana naići na mnoga
značenja derivirana iz ova dva aje-
ta. Neke od ovih značenjskih mo-
gućnosti navest ćemo u daljnjem
tekstu.
U prvom redu naglasak je dat na
značenju (drugog) dijela 2. ajeta: A
ko se Allaha boji… Ko je taj ko
se Allaha boji i u čemu se ogleda
njegova bogobojaznost? Mogući
odgovori su slijedeći:
ko saburi kad je u belaju (el-Kelbi):
ko izvršava propisane farzove (Hu-
sejn b. Fadl);
ko slijedi put sunneta (Sehl b. ‘Ab-
dullah)
ko čuva granice šerijata i kloni se
grijeha...
Onaj ko se opskrbi navednim
elementima takvaluka, Allah će
mu naći izlaz neki... Budući da je
hadis najbolji komentar Kur’ana,
dovoljno je navesti slijedeće:
Ibn ‘Abbas veli da je Vjerovje-
snik, a.s., jedanput proučio: A ko
se Allaha boji, On će mu naći
izlaz neki i odakle se i ne nada
On će ga opskrbiti! - i tom prili-
kom rekao: ‘Izlaz iz sumnji dunja-
luka, smrtne agonije i teškoća na
Sudnjem danu’.
O tome kakav će Uzvišeni Allah
naći izlaz (mahredž) bogoboja-
znima govori se i u komentarima
Kur’ana, u kojima se, između osta-
loga, navodi:
spasit će ga svakog belaja na
dunjaluku i Ahiretu (Ibn ‘Abbas);
spasit će ga Džehennema i
uvesti u Džennet (el-Kelbi);
spasit će ga od onoga što je
Uzvišeni zabranio (El-Hasen);
spasit će ga svake
teškoće (Ebu’l-’Alije);
spasit će ga od svega onoga
što je teško ljudima
(Er-Rebi’ b. el-Hajsem);
spasit će ga kazne
(Husejn b. Fadl);
dat će mu izlaz
ih harama u halal,
iz tjeskobe u rahatluk,
iz Džehennema u Džennet...
Neizmjerna Allahova milost, po-
red izlaza, još najvaljuje i garantira:
i odakle se i ne nada On će ga op-
skrbiti!
Ovdje vidimo da je pojam oskrbe
(rizka) Allah, dž.š., Sebi pripisuje.
Zar da onda strahujemo za nafaku
kad imamo Njega za Opskrbitelja?!
Zar da se na nekog drugog oslanja-
mo osim na Njega?! Uzvišeni zna
za našu slabost, pa nas u nastavku
podsjeća: I ko se osloni na Alla-
ha, On mu je dosta! Ovdje nam su
u punom svjetlu nadaje zadivljuju-
ća značenjska povezanost pojmo-
va: takvaluk – rizk – tewekkul, i nju
treba imati na umu.
Tevekkul – izvor
opskrbe i moći
Nakon obznanjenja univerzalne
formule za izlazak iz svake mogu-
će krize, Kur’an nam, dakle, nudi
još jedno spasonosno uže, kojeg,
nažalost, često ispuštamo iz naših
ruku, a ono glasi: I ko se osloni na
Allaha, On mu je dosta!
Primjetno je da se u Kur’anu na
dosta mjesta u ovom slijedu pove-
zuju takvaluk i tevekkul kao neraz-
dvojni pojmovi koji jedan drugog
potvrđuju i podrazumijevaju.
Poznati rani sufija i veliki duhovni
autoritet, Sehl et-Tusteri, je kazao:
‘’Ispravan tevekkul imaju jedino
muttekije (bogobojazni), a potpu-
nog takvaluka nema bez tevekkula,
i zato ih je Uzvišeni Allaha zajedno
spomenuo (u ovim ajetima)’’.
Ili, kako je to, veliki Ebu Ha-
mid el-Gazali uočio: ‘’Sve što je
u Kur’anu spomenuto o tevhidu
upozorava na presijecanje veza sa
drugima (mimo Allaha) i oslanjanje
samo na Jedinoga, koji nadvlada-
va’’ (Ihja’).
Drugim riječima kazano, sam
govor o takvaluku jeste i govor i
tevekkulu. Tu i vidimo razlog zašto
je spomenuti znalac u svom monu-
mentalnom djelu, Ihja’u, posebnu
knjigu posvetio zajedno tevhidu i
tevekkulu, u kojoj je kao niko prije
i poslije njega, otkrio tajne i dubine
ovih dvaju pojmova.
Pojam tevekkula u komentarima
Kur’ana obično se tumači prepu-
štanjem svih stvari Uzvišenom Alla-
hu, ili smirenošću srca i vezivanje
za Uzvišenog Gospodara u svim
stanjima (halovima).
Od Omera b. El-Hattaba, r.a.,
11
 prenosi se da je rekao: Rekao je Alla-
hov Poslanik, a.s.: “Kada biste se
vi na Allaha oslanjali istinskim te-
vekkulom, vama bi opskrba stizala
baš kao što stiže pticama, koje uju-
tro svoje gnijezdo napuste gladne,
a navečer se u njega site vrate!“
(Tirmizi: 2344)
Kako Ismail Haqqi (X, 33) u svome
komentaru Kur’ana ističe, ovaj hadis ne
ukazuje na sjedenje (ljenčarenje), već
upravo suprotno, tj. ukazuje na traga-
nje za nafakom, jer se u hadisu spomi-
nju jutro i večer, što će reći da ptice ne
sjede već povazdan nešto rade kako
bi navečer imale puna gnijezda. Dakle,
poruka je nedvosmislena: tevekkul sli-
jedi nakon ‘što ustanemo za nafakom’,
nakon što posijemo, uradimo, napiše-
mo, izumimo...
Ispravno i dinamično shvatanje poj-
ma tevekkula vodit će ka jačanju snage
naše zajednice i nažeg džemata, kao
što se u jednom hadisu veli: ‘’Ko hoće
da bude najjači među ljudima, neka se
osloni na Allaha!’’ (El-Hakim: 7816). U
ovom smislu na tevekkul možemo gle-
dati kao na izvor naše opskrbe i moći.
U komentarima Kur’ana moguće je
naći još jedno objašenjenje riječi I ko
se osloni na Allaha, On mu je dosta!
Mufessir El-Kurtubi (XVIII, 162) u svo-
me komentaru navodi slijedeću tuma-
čenjsku mogućnost:
Ko se boji Uzvišenog Allaha, kloni
se grijeha i oslanja se na Njega, ono
što će mu biti dato kao nagrada na
Ahiretu bit će mu dovoljno, ali ne i na
dunjaluku jer i mutevekkila (onoga ko
se oslanja na Allaha) na njemu pogodi
belaj, pa bude i ubijen.
Zato je u nastavku rečeno: Allah
je zbilja izvršitelj odredbe Svoje! – tj.
on je izvršitelj odredbe Svoje u odnosu
na onoga ko se oslanja na Allaha kao i
12
na onoga ko se na Njega ne oslanja, s
tim da onome ko se na Njega oslanja
On briše njegove grijehe i uvećava mu
nagradu.
Er-Rebi’ b. Hajsem je, kako navodi
dalje El-Kurtubi, u vezi sa ovim Allaho-
vim riječima rekao: ‘’Uzvišeni Allah je
Sebi odredio:
ko se na Njega osloni,
On će mu biti dovoljan;
ko u Njega vjeruje,
On će ga pravim putem voditi;
ko Mu da u zajam,
On će mu nadoknaditi;
ko se za Njega priveže,
On će ga spasiti;
ko mu dovi,
On će mu se odazvati.
Istinitost ovoga povrđena je u Alla-
hovoj Knjizi:
A ko u Allaha vjeruje, On naputit će
Pravom Stazom njegovo srce! (Et-Te-
gabun, 11);
I ko se osloni na Allaha, On mu je
dosta! (Et-Talaq);
A ako Allahu s draga srca zajam
date, On ga vama mnogostruko vra-
tit će i grijehe vam oprostit će! (Et-
Tegabun, 17);
A ko se čvrsto veže za Allaha, taj je
upućen na Put Pravi! (Alu ‘Imran,
101);
Odazivam se molbi molitelja kada
Mene moli! (El-Beqare, 186)’’.
I na kraju, kolika se duhovna moć
i snaga krije u ajetima o kojima smo
ovdje govorili, možemo vidjeti iz slije-
dećeg hadisa:
"Ja doista znam ajet (A ko se
Allaha boji…), da ljudi po njemu
postupaju, to bi im bilo dovoljno"
(Ibn Madže: 4220).

Sufija je
skrivena RIZNICA
J
edna od senzacija moder-
nog vremena je masovna
posjeta koncertima tzv. du-
hovne muzike, osobito ceremoni-
jalu ‘kosmičkog plesa’- sema’ koji
izvode ‘vrteći derviši’ iz Konje. Kada
se vrtnja derviša opisuje u literaturi,
obično se sagledava samo u vanj-
skom aspektu: derviši simboliziraju
planete koje nadahnute izvorom
Svjetlosti (duhovnim učiteljem) plo-
ve u svom ritmu vršeći ophod oko
svoje ose. Istinski sema’ sadržava
višestruku simboliku i oni upućeni
se ne zadržavaju na spoljašnjim
manifestacijama, već njegov skri-
veni smisao traže putem ‘izvora
Svjetlosti’ znajući da je to duhov-
ni ples Ljubavi, poticajnog načela
stvaranja kosmosa, koja zajedno
sa Univerzalnim umom (el-’aql el-
kulliyy) ili Prvom svjetlošću stvara
i veze umne kreacije u stvorenim
svjetovima. Tragati za sema’om
znači tražiti Čovjeka (el-insan el-
kamil) gdje su se u svojoj punini
odrazili Ljubav i Um, odnosno koji
se pokorava Allahu, dž.š., iz bezin-
teresne ljubavi, a kao takav ujedno
je i nasljednik Svjetlosti, varis Mu-
hammeda, s.a.v.s.
„Sufija je sve, ako si ga vidio, sve
si vidio“, veli Mevlana Dželaluddin
Rumi, k.s. Prema njegovim riječima,
kada vidiš istinskog sufiju kao da si
vidio sve ljude i sva mjesta, vidio si
cijeli svijet, jer on je cjelina, a sva
druga stvorenja su samo dio cjeline.
Čitatelju biva jasno da uobičajeno
shvatanje pojma sufije bitno zama-
gljuje njegovo istinsko značenje.
Poslanik Muhammed, s.a.v.s.,
pripovijedao je da je Allah dž.š.
rekao: “Bio sam Skrivena Rizni-
ca, pa sam poželio da budem
spoznat. Stoga sam stvorio svi-
jet (čovjeka) kako bih mogao biti
spoznat“. Svijet nije ništa drugo
doli očitovanje Skrivene Riznice.
Prvo čime se objavila u spoljašnju
egzistenciju jeste muhammedan-
ska Svjetlost (Nur muhammediyy),
a oslovljava se i kao muhamme-
danska Realnost (Haqiqa muham-
mediyya) ili Univerzalni um (el-’aql
el-kulliyy).
Kada nam saopštava poredak
stvorenih svjetova, iako ističe da ih
ima osamnaest hiljada, Rumi, k.s.,
nam to predočava na sljedeći na-
čin. Vidljivi svijet je svijet realizacije
i objektivacije tzv. svijeta berzaha ili
svijeta imaginacije (en-nefs el-ku-
lliyya) koji je ‘iznad’ vidljivog svijeta,
prostraniji je, a i likovi i modeli svega
stvorenog prebivaju u tom svijetu.
Ništa se ne zbiva u vidljivom svijetu
a da to nije projektovano u svijetu
imaginacije ili berzahu. ‘Ponad’ svi-
jeta imaginacije je prostraniji i nepo-
djeljivi svijet jedne jedinstvene Zbilje
ili Realnosti (Haqiqa) kojoj su potči-
njeni svijet imaginacije i vidljivi svijet,
a u potpunosti su prožeti Njome te
na taj način čine nepretrgnuto jedin-
stvo. Drugim riječima, vlastitog op-
stojanja nemaju ni vidljivi svijet, niti
svijet imaginacije, cjelokupni život
izvlače iz jedne jedinstvene Realno-
sti koja, prema Rumiju, k.s., jedino
realno postoji, a dva rečena svijeta
samo su Njena manifestacija.
mr. Nezir KRČALO
Svi rečeni svjetovi imanentni su
čovjekovom biću, ali odličnost čo-
vjeka u odnosu na stvorene svje-
tove je u tome što i sam posjeduje
tzv. skrivenu riznicu koje su lišeni
svi drugi svjetovi. O ovome ve-
ličanstvenom otkriću Rumi, k.s.,
nam ovako kazuje: “Ne gledaj sufiju
kao tragaoca koji traga za riznicom,
on sam je riznica“.
Ono što predstavlja Skrivena
Riznica za stvorene svjetove, to za
čovjekovo biće predstavlja srce.
Vidljivi obzir kosmičkih svjetova u
čovjeku je sukusiran u vidu univer-
zalnih biti četiri elementa: vode, ze-
mlje, vatre i zraka. Ono što za svje-
tove predstavlja svijet imaginacije
(en-nefs el-kulliyya) u čovjekovom
biću to je duša (nefs). Očitovanje
Skrivene Riznice u stvorenim svje-
tovima i promatranje umnih kreaci-
ja putem prvostvorenog ili Univer-
zalnog uma, kada se prenese na
ljudski obzir, onda to odgovara oči-
tovanju srca u čovjekovom biću pu-
tem umno ili razumno preobražene
duše. “Srce je more svjetlosti“, veli
Rumi, k.s., i samo ‘umakanjem’ ili
oplavljivanjem duše u svjetlosnom
moru čovjek zadobiva pridjevak su-
fije i postaje svjedokom sema’a.
Kao i obično, Rumi, k.s., to
objašnjava na vrlo jednostavan na-
čin. Kažeš: “Napunio sam mijeh u
moru, i u mom mijehu je sad more“.
To je apsurdno. Ako kažeš: “Moj mi-
jeh se izgubio u moru“, tad govoriš
ispravno i oslikavaš načelo ili pravi-
lo (Fihi-ma fihi,102).
13
 Hfz. Dr. Džemail IBRANOVIĆ

Tevekkul -
čvrsti oslonac
na Allaha, dž.š.
Tevekkul kao meqam (stepen) zauzima važno mjesto u ubjeđenju vjernika
na putu sticanja Allahove blizine. Ovo je stepen unutarnje mirnoće u odnosu
na ono što se događa oko vjernika, jer je on svjestan i uvjeren da je sve u
Allahovim rukama. Ako mu je nešto teško, on zna da je to od Allaha, a ako
mu je nešto lahko, on je svjestan da mu je to Allah olakšao. Zato vjernik
predaje tijelo ibadetu, a srce veže za Gospodara. On je obuzet smirenošću, pa
ako mu bude dato, on je zahvalan, a ako mu bude uskraćeno, on je strpljiv.

Z
unnun Misri je bio upitan šta je tevekkul, pa
je odgovorio: ”Tevekkul je odbacivanje sve-
ga onoga što ti obuzima pažnju od Allaha i
zanemarivanje svakog uzroka.” Upitan da to pojasni,
on reče: “Natjerati svoj nefs da robuje i spriječiti ga da
gospodari”. Najbolji primjer tevekkula je pokazan na
primjeru Ibrahima, a.s., kada mu je došao Džibril, a.s.,
prije nego što će ga Nemrudovi idopoklonici baciti u
vatru. Na upit Džibrilov, a.s., da li mu treba pomoć,
Ibrahim, a.s., je rekao: ”Što se tiče tebe, nemam ni-
kakve potrebe za tobom i tvojom pomoći!”, obzirom
da je on bio u potpunosti obuzet Allahom Uzvišenim.
Zato se i kaže za onoga ko se oslanja na Allaha da je
kao dojenče koje ne zna da se ikome drugome može
priklonuti osim grudima svoje majke. Tako i onaj koji se
oslanja na Allaha, samo se Njemu obraća.
Tevekkul nije fatalizam
Da tevekkul u svojoj osnovi nije puko prepuštanje
sudbini (fatalizam) jasno nam kazuje hadiska predaja
u kojoj Enes, r.a., bilježi da je neki čovjek došao na
devi Allahovom Poslaniku, a.s., i pitao ga : ”Allahov
Poslaniče, da li da je pustim pa da se oslonim na Alla-
ha?” Poslanik,a.s., je odgovorio: ”Ne, nego je prvo
sveži pa se onda osloni na Allaha.”
Ibrahim Havvas je bio u potpunosti u tevekkulu, ali
se nije odvajao od igle, konca, čuturice i makaza. Pitali

14
su ga: ”Kako ti, koji se ustežeš od svega, nosiš to?”
On je odgovorio :”Ovo nije u suprotnosti sa tevekku-
lom. Allah nas je obavezao nekim stvarima. Siromah
ima samo jedno odijelo, pa možda se to odijelo pocije-
pa. Ako ne bi imao igle i konca bilo bi otkriveno njegovo
stidno mjesto i tako mu njegov namaz ne bi bio valjan,
a ako ne bi imao čuturice, ne bi se imao iz čega abde-
stiti. Tako, ako vidiš nekog siromaha ili sufiju bez igle,
konca i čuturice, optuži ga za njegov namaz.”
Prenosi se od Muttaliba b. Hantaba da je Poslanik,
a.s., rekao :”Sve što vam je Allah naredio nisam pro-
pustio da vam naredim, i sve što vam je Allah za-
branio, nisam propustio da vam zabranim. Znajte
da mi je Povjerljivi Ruh - Džibril,a.s., udahnuo u moj
razum da niko neće umrijeti prije nego potroši sve
što mu je propisano. Ako se nekome učini da mu
nešto od propisanog nije došlo na vrijeme, onda
neka traži na najbolji način, jer vi ne možete dobiti
od Allaha i ne možete izmoliti ničim boljim od poko-
ravanja Njemu."
Stepeni tevekkula
Tevekkul ima svoje stepene, a prvi od njih jeste da
se čovjek pred Allahom ponaša kao umrli pred ga-
salom (onim koji ga kupa).Gasal ga okreće i prevrće
kako hoće, a on ne reaguje ni pokretom ni pitanjem.
Ebu Ali Dekkak kaže:”Tevekkul ima tri stepena: te-
vekkul (oslanjanje), potom teslim (predavanje sebe) i
tefvid (prepuštanje). Onaj ko se oslanja, uzda se u Nje-
govo obećanje; onaj ko se predaje uzda se u Njegovo
znanje; a onaj ko se prepušta, zadovoljan je njegovom
odredbom.” On još kaže i ovo:”Tevekkul je početak,
teslim je sredina, a tefvid je kraj.” Tevekkul je svojstvo
vjernika, teslim je svojstvo evlija, a tefvid je svojstvo
pravih posjednika tevhida. Tako je tevekkul svojstvo i
osobina običnih ljudi, teslim je svojstvo iskrenih po-
božnjaka, a tefvid je svojstvo naročito iskrenih pobo-
žnjaka. Stoga su alimi ovako rezonovali :”Tri su vrste
siromaha (ovisnika o Allahu); prva vrsta su oni koji ni
od koga ne traže, ako im se nešto i dâ oni to ne prihva-
taju. To su ruhanijjuni (oni koji su digli ruke od stvorenja
i sva njihova briga je Allah,dž.š.). Druga vrsta siromaha
su oni koji ne traže, ali ako im se nešto dâ oni to pri-
hvataju. I treća vrsta su oni koji traže i kada im se udjeli
oni uzimaju samo onoliko koliko im je potrebno.
Jedan vid tevekkula je vezan za opskrbu i tu nije
dozvoljeno ništa drugo osim sigurnost i prepuštanje.
Drugi vid tevekkula je vezan za traženje nagrade za
urađeno. Čovjek treba biti siguran i vjerovati Allaho-
vom obećanju nagrade za učinjeno i strahovati da li će
njegovo djelo koje je učinio biti primljeno ili neće.
Plodovi tevekkula na
ovom i budućem svijetu
Jedan od prvih plodova tevekkula još na ovome svi-
jetu, jeste Allahova ljubav, jer “Allah voli one koji se
oslanjaju na Njega” (Ali Imran,159), zatim, takvi su u
zaštiti Allaha Uzvišenog jer “njima ne može nauditi
šejtan prokleti” (En-Nahl,99),a “na budućem svijetu
njih očekuje divna nagrada” (El-Ankebut,59).
Od Abdullaha b. Mes’uda se bilježi da je Posla-
nik, a.s., rekao: ”Vidio sam sve ummete na jednom
mjestu. Vidio sam da je moj ummet ispunio brda
i doline. Zadivilo me njihovo mnoštvo i izgled. Bio
sam upitan :’Da li si zadovoljan?’ Odgovorio sam:
’Jesam, svakako!’ Tada mi je rečeno: ‘A pored svih
ovih će sedamdeset hiljada ući u Džennet bez pola-
ganja računa! To su oni koji se ne izlažu spaljivanju
rana, ne bave gatkama, ne traže zapisa ni hamajli-
je, nego se na svoga Gospodara oslanjaju i u Njega
uzdaju!’ Tada je ustao Ukaš ibn Mihsan Esedi i rekao:
’Allahov Poslaniče, zamoli Allaha da me učini od njih.’
Poslanik,a.s., je rekao: ’Allahu moj, učini ga od njih!’
Tada je ustao drugi čovjek i rekao: ’Zamoli Allaha da i
mene učini od njih!’ Poslanik,a.s., je rekao: ’Pretekao
te Ukaš!’”
Ebu Muti’ Belhi je rekao Hatimu Esammu: ”Čuo sam
da polaziš putem kroz pustinju tevekkulom bez ikakve
opskrbe i prtljaga?” Ovaj reče: ”Nije tačno, nosim prt-
ljag.” Ebu Muti’ upita :”A šta ti je prtljag?” On reče :”Na
mojim putovanjima prtljag mi čine četiri stvari. Kom-
pletan dunjaluk, sa svim njegovim dobrima vidim kao
Allahovo vlasništvo. Sva stvorenja vidim kao nekoga o
kome se Allah brine i koga On hrani. Smatram da su
svi uzroci i sva opskrba u Allahovim rukama. I smatram
da se Allahova odredba provodi nad svim njegovim
stvorenjima. Ebu Muti’ reče:”Uistinu je tvoja poputbina
krasna, Hatime. Ako je imaš stalno pri sebi, preći ćeš
i ahiretske pustopoljine i staze, a kako da ne uspiješ s
njom na dunjaluku?!”
15
 Imam El-GAZALI | IHJA-ULUMID-DIN

Za 33
godine
OSAM
PITANJA
Izučio sam znanosti Tevrata, Indžila,
Zebura i Kur’ana, i vidio kako je svaka
vrsta hajra i pobožnosti sažeta u
ovih osam stvari. Onaj ko ih primijeni
primijenio je sve četiri knjige

P
renosi se od Hatema el- Esamma, učenika Šeki-
ka el- Belhija, da im se Allah smiluje, da ga Šekik
jedanput upita: “Od kad si ti sa mnom?” Hatem
reče: “Od prije trideset i tri godine.” Šekik ga ponovo upi-
ta: “Pa šta si za to vrijeme naučio od mene?” Reče: “Osam
pitanja.” Šekik mu na to reče: “Allahovi smo i Njemu se
vraćamo, život mi prođe, a ti si od mene naučio samo
osam pitanja!” Hatem reče: “O učitelj u moj, druge stvari
ja nisam naučio, a ne volim da lažem.” “Pa da čujem kojih
je to osam stvari! “, upita Šekik.

16
 Prvo
pitanje
Hatem reče: “Pogledao sam u ljude i vidio kako svako
voli nekoga. S voljenim on je sve do groba, pa kad u kabur
bude spušten, on se s njim rastane. Zato dobra djela uči-
nih svojim voljenim. Kad me u kabur spuste, sa mnom će
i moja dobra djela.” “Dobar postupak!”, reče Šekik. “Šta
je druga stvar?”
Drugo
pitanje
Hatem reče: “Pogledah u ajet Uzvišenog: „A onome
koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i
dušu od prohtjeva uzdržao.“ (en-Naziat,40) i spoznadoh
da je govor Svevišenjeg istina. Zato se potrudih u odbija-
nju prohtjeva sve dok se ne učvrstih u poslušnosti Allahu,
dž.š.
Treće
pitanje
Pogledah potom u ovaj svijet i vidjeh kako sve što čo-
vjek ima, a to posjeduje neku vrijednost, on ga uzdiže i
čuva. Osvrnuh se potom na riječi Uzvišenog: „Ono što
je u vas -prolazno je, a ono što je u Allaha-vječno je.“
(en-Nahl, 96), pa kad god bih zadobio neku vrijednu stvar,
ja bih je Allahu na čuvanje dao.
Četvrto
pitanje
Pogledah potom u svijet i vidjeh kako se svako vraća
imetku, ugledu i porijeklu. Vidjeh kako je to ustvari ništavno,
pa pogledah u riječi Uzvišenog: „Najugledniji kod Allaha
jeste onaj koji Ga se najviše boji“ (el-Hudžurat,13), te se
posvetih takvaluku kako bi kod Allaha plemenit bio.
Peto
pitanje
Pogledah zatim u ljude i vidjeh kako jedan drugog vri-
jeđaju i proklinju, a uzrok svega bijaše zavist. Pogledah
potom u ajet: „Mi im dajemo sve što im je potrebno za
život na ovom svijetu“ (ez-Zuhruf,32), te se okanih zavisti
i prođoh svijeta.
Šesto
pitanje
Spoznadoh kako je dijeljenje od Uzvišenog Allaha, i
napustih tako neprijateljstvo prema svijetu. Zagledah se
u ljude i vidjeh kako jedan drugog napadaju i u rat stupa-
ju. Vratih se na riječi Uzvišenog: „Šejtan je, uistinu, vaš
neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte.“ (Fatir,6), pa mu se
kao neprijatelju okrenuh i potrudih se da se njega čuvam,
jer je Allah, dž.š., posvjedočio kako je on moj neprijatelj, te
se ja okanih neprijateljstva prema drugim ljudima.
Sedmo
pitanje
Pogledah zatim u ljude i vidjeh kako svi za korom hljeba
hrle, u tome se ponižavaju i zalaze u ono što nije halal.
Pogledah zatim u ajet: „Na Zemlji nema ni jednog ži-
vog bića, a da ga Allah ne hrani.“ (Hud,6), te spoznadoh
kako sam i ja jedno od tih živih bića koje Allah hrani. Stoga
se zaokupih svojim dužnostima prema Allahu, a ostavih
ono što je moje kod Njega.
Osmo
pitanje
Konačno, pogledah u ljude i vidjeh kako se na stvoreno
(druge ljude) oslanjaju, neko u svojoj robi, neko u svojoj
trgovini, neko u svome zanatu, neko u zdravlju svome,
jednom riječju, oslanjaju se na sebi slične. Povratih se na
riječi Uzvišenog: „Onome ‘koji se u Allaha uzda, On mu
je dosta“ (et-Talak, 3), pa se ja na Allaha, dž.š., oslonih, i
On mi bi dosta.
Šekik na sve to reče: “O Hateme, Allah ti svakog uspje-
ha dao! Izučio sam znanosti Tevrata, Indžila, Zebura i
Kur’ana, i vidio kako je svaka vrsta hajra i pobožnosti sa-
žeta u ovih osam stvari. Onaj ko ih primijeni primijenio je
sve četiri knjige:’
17
 Ibn Adžîbe el-HASENI | El-Bahru’l-Medîd
Sura EN-NÂS
(ljudi)
Lijek od vesvese (zlih misli) je u trome: ustrajnom spominjanju Allaha,
stalnom traženju zaštite kod Allaha i učenju sure en-Nâs.
Uzvišeni Hakk ovako kaže:
1. Reci: Tražim zaštitu Gospodara (Rabba) ljudi
Znači: tražim zaštitu od Gospodara koji podiže i
odgaja (terbijeti) ljude. Od Onoga koji ljudima Svoju
dobrotu i podršku daje.
2. Vladara ljudi
Onoga koji ljudima vlada i Koji im poslove uređuje
i olakšava. Njegov odgoj (terbijet) nije poput terbijeta
drugih vladara. Jer, Njegova vlast je potpuna i Njegovo
djelovanje je savršeno. On apsolutno sve Svojom moći
potčinjava.
3. Boga ljudi
Njegova vlast nije radi same dominacije i vladanja
ljudima. Nije radi sprovođenja njihovog društvenog or-
ganizovanja i radi njihovog čuvanja, kao što je to slučaj
sa običnim vladarima. Nego je Njegova vlast putem
njihovog robovanja Njemu, ubudijjeta, a koja se nasla-
nja na Njegovo Božanstveno Biće. Tako jedino On ima
apsolutnu moć nad ljudima. Ima potpuni uticaj: oživlja-
vajući, usmrćujući, stvarajaući, rastvarajući...
Genitivne veze u ovim ajetima (Rabba ljudi, Vladara
ljudi, Boga ljudi) upućuju na načine traženja zaštite ko-
jima je On Uzvišeni zadovoljan. Stvarne zaštite. Kada
rob zatraži utočište kod svog Rabba (Gospodara),
kada se vezuje za Njegovo Gospodstvo, za Njegovu
18
vlast i za Njegovo Božanstveno Biće, priznajući time
da je on jedan od Njegovih robova, pa to onda rezul-
tira Njegovom milošću i blagošću. Njegova naredba
riječju kul (‘Reci’); da se traži zaštita je znak Njegovog
plemenitog obećanja da će zaštitu i pružiti.
Ono od čega se traži zaštita je šejtansko zlo-šerr!
Šejtana koji je ljudima otvoreni dušman. Pa kada se
traženje zaštite uputi na način oslanjanja na Njegovo
gospodstvo (rububijjet), vlast (mulk) i božanstvenost
(uluhijjet), to ukazuje na njihov spas iz šejtanske vlasti
i dominacije. Kao što Uzvišeni u 65. ajetu sure El-Isra
kaže: „Ali, ti (Iblisu), doista, nećeš imati nikakve vlasti
nad (iskrenim) robovima Mojim!“ Pa onaj ko smatra da
se spomenute genitivne veze odnose samo na zašti-
tu od šteta koje prouzrokuju ljudi, on doista ne daje
Allahovim riječima njihovo potpuno značenje. A veliki
mufessir Ebu Suud još veli: „Opetovanjem riječi ‘ljudi’
(en-Nâs) povećava se otkrovenje. Potvrđuje se znače-
nje, kao i počast ljudi.
Ibn Džuzejj veli da je u ajetima naglašeno i poste-
peno uzdizanje. Jer, rabb (gospodar) je riječ koja se
vezuje za mnoge ljude, pa se kaže taj i taj gospodar
kuće (rabbu´d-dâr) i tome slično. Pa je Allah započeo
s tim opisom jer se i drugi u tome (na određeni način)
udružuju. A što se tiče opisa melik (vladar), pa njime
se opisuju samo pojedini ljudi, a to su vladari, kraljevi.
Nema sumnje da su oni veći od ostalih ljudi. Zbog toga
je u redosljedu ovaj opis melik-vladar došao poslije ra-
bb-gospodar. Dok je svojstvo ilâh-Bog iznad svojstva
vladar. Zbog toga se vladari ne iskazuju za bogove.
Bog je samo jedan. On sudruga nema. Njemu niko
ravan nije.
4. od zla onoga koji donosi zle misli i koji se krije
Šejtan je nazvan Vesvas (u obliku hiperbole) zbog
svoje velike napasti, zbog stalne vesvese (ubacivanja
zlih misli), kao da je i sam vesvesa. On je i Hannas, čije
je svojstvo da se sakrije, da se povlači pri spominjanju
Allaha.
5. koji zle misli unosi u prsa (sudûr) ljudi
tj. kad ljudi budu nemarni prema zikrullahu (spomi-
njanju Allaha). A nije rečeno u srca (kulub) ljudi, jer su
prsa (sudûr) šejtansko stanište, a šejtan svoj kljun pru-
ža prema srcu. Srce je Gospodareva-Rabbova kuća.
To je mjesto imana (vjerovanja). Šejtan nema potpunu
upravu nad srcem, nego oko njega obilazi. Međutim,
ako se u prsima potpuno učvrsti, onda ljudima upro-
pasti i poništi njihov iman.
Vesvese su različite
Ibn Džuzejj veli: „Šejtanske vesvese su različite: po-
ništavanje imana, ubacivanje sumnje u vjerovanje, a
ako to ne uspije onda čovjeka demorališe u izvršava-
nju ibadeta. Ako ni to ne uspije onda u ibadete uba-
cuje rijaluk-pretvaranje kako bi ih uništio. Potom, on
ubacuje samodopadljivost (udžb), pa viđenje vlastitih
djela mnogobrojnim i td. On u srce potpaljuje zavist
(hased), osvetu, srdžbu, tako da ljude navodi na loša
djela i ružna stanja. Lijek od vesvese (zlih misli) je u
trome: ustrajnom spominjanju Allaha, stalnom traženju
zaštite kod Allaha i učenju sure en-Nâs.“
Insan neće biti u potpunosti sačuvan od šejtanske
vesvese osim ako se bude družio sa arifima-onima koji
su spoznali Allaha, onima koji ljude duhovno terbijete
(odgajaju), sve dok njihovi učenici ne stanu na stupanj
fena-a. U protivnom, šejtanske zle misli se ne preki-
daju kod robova. Potom je Allah objasnio ko zapravo
donosi vesvesu:
6. od džinova i od ljudi!
A ljudske vesvese su veće od šejtanskih. Jer, šej-
tanska vesvesa odlazi samim teavvuzom (traženjem
zaštite) a ljudska vesvesa ne. Pod ljudskom vesvesom
se misli na unošenje sumnji u vjeri, zalaženje u neisti-
ne, loše mišljenje prema ljudima i td.
Ibn Džuzejj veli: „Ako pitaš šta je mudrost u tome
što se Kur’an završava sa ove dvije sure zaštitnice (el-
Felek i en-Nâs), odgovor je: zbog tri stvari.
Prvo: naš šejh Ebu Džafer ibn ez-Zubejr je rekao:
‘Pošto je Kur’an od najvećih Allahovih blagodati, a na
blagodatima se zavidi, Kur’an završava sa onim što
gasi zavist.’
Drugo: Mislim da se Kur’an završava sa ove dvi-
je sure zaštitnice, jer je Poslanik, a.s., za njih rekao:
‘Objavljeni su mi ajeti kojima nema sličnih!’ Kao što je
rekao i za suru El-Fatihu: ‘Ni u Tevratu, ni u Indžilu, niti u
Furkanu nije njoj slična sura objavljena!’ Pa Kur’an po-
činje surom kojoj nema slične i završava dvjema sura-
ma kojima nema sličnih. Tako se ujedino lijep početak
i lijep završetak. Zar ne vidiš da se u hutbe, pjesme i
druge govore gleda u njihove početke i krajeve?!
Treće: Pošto je učaču naređeno da traži (kad god
počinje učiti Kur’an) zaštitu od prokletog šejtana (ri-
ječima: euzu billahi mineš-šejtanir-radžim), Kur’an
završava sa surama zaštitnicama kako bi se postigla
Allahova zaštita na početku učenja Kur’ana i na kraju
Kur’ana. Tako traženje zaštite obuhvata početak i kraj,
pa učač biva sačuvan Allahovom zaštitom od početka
do kraja učenja.
Sûfî-tefsir
Neće se od vesvese (zlih misli) u potpunosti spa-
siti niko osim postizanjem stupnja potpunog fena-a.
Kada srce bude napunjeno svjetlima tedželijjata (ma-
nifestacijama Allahovih imena) i tajnama džeberûta
(Allahove moći). Tada se srce ispuni Allahovom mi-
lošću pa se vesvesa preorazi, u svjetlima tevhida,
u razmišljanje, promatranje i šuhûd (osvjedočenje
Allahovog Uzvišenog Bića). Kao što pjesnik kaže:
Ako ljudi imaju Vesvasa koji im zle misli donosi
Pa ti si, Vallahi, moj i ‘vesvas’ i ‘hannas’
Od Allaha je podrška! On upućuje na Pravi put.
Nema snage ni moći osim s Allahom Uzvišenim Ve-
likim. Neka je Allahov salat i selam na našeg sejjida
Muhammeda, na njegovu časnu porodicu (ehli-bejt) i
sve njegove ashabe!
19
 Hiljadu i jedna kap

Jevrejska logika
Kad su muslimani doselili u Medinu, u gradu je živio
značajan broj jevreja. Bavili su se lihvarstvom dajući zaj-
move uz velike kamate. Tako su imali veliki kapital u ruka-
ma i dominirali Medinom. Domicilna medinska plemena
bila su Evs i Hazredž. Nadmetali su se međusobno, ali su
gajili animozitet prema jevrejima. Sada su muslimani došli
u Medinu i ravnoteža odnosa je bitno poremećena.
Tek što je Poslanik, a.s., proglasio svoje poslanstvo
u Mekki, vijesti su brzo doprle do Medine. Jevreji su
potvrdili da je, prema njihovim vjerskim knjigama, vrije-
me za dolazak poslanika. Kad je Poslanik, a.s., stigao u
Medinu, jevreji su ga pažljivo osmatrali i potvrdili da su
na njemu svi znakovi poslanstva. Smatrali su se Bogom
odabranim narodom pa bi poslanik svakako trebao po-
ticati iz njihovog naroda. Tako su jevreji Medine zaključili
da bi arapski poslanik trebao biti njima pokoran, pošto
je manje vrijedan. Shvativši da Poslanik, a.s., objavlju-
je jednu sasvim neovisnu vjeru kao poboljšanje njihove
vjere, jevreji su zauzeli potpuno neprijateljski stav prema
islamu i Poslaniku, a.s.
Poslanik, a.s., je prema jevrejima zauzeo stav - živi i
pusti me da živim. Garantovao im je slobodno ispovije-
danje njihove vjere bez ikakvih uplitanja. To je podrazu-
mijevalo suživot i razumijevanje između dvije zajednice.
Kad je zajednica muslimana počela naglo rasti i na svaki
način jačati, jevreji su pomislili da je to prijetnja njihovoj
doskorašnjoj dominaciji. Zato su pokrenuli kampanju kle-
vetanja islama. Jedna jevrejka je ispjevala zajedljive stiho-
ve kojima je izvrgla ruglu Poslanika, a.s., i islam. Ebu Efak,
jevrejski pjesnik, također je spjevao jednu uvredljivu satiru
kojom je izvrijeđao islam. Neprestano su izvrtali kur’anske
ajete i izrugivali se recitujući ih u javnosti.
Poslanik, a.s., je naređivao muslimanima da troše imetke
na Allahovom putu. Ko god „pozajmi“ Allahu neki imetak,
bit će mu višestruko vraćeno. Islam je zabranio kamatu, a
ona je bila najznačajniji prihod jevreja, pa je neprijateljstvo
prema islamu još više poraslo. Mnogi muhadžiri iz Mekke
su bili trgovci, a to su bili i u Medini, pa su tako ugrozili
jevrejski primat i na tom polju.

20
 Benu Kajnuka
Hazreti Alija je bio izuzetno učen i rječit. Razgovarao
je sa jevrejima, nakon čega su neki od njih primali islam.
Nekoliko osoba u Medini je prividno primilo islam zbog
nekih ličnih interesa. Nazvani su munaficima (licemjerima,
dvoličnjacima). Neprestano su radili na rastakanju islams-
ke zajednice. Njihov vođa je bio Abdullah bin Ubejj. Jevreji
su ih u tome pomagali i tako kršili odredbe sporazuma sa
muslimanima.
Jevreji iz plemena Benu Kajnuka bili su prvi koji su
prekršili sporazum sa muslimanima. Živjeli su u utvrdama
van Medine. Kad ih je Poslanik, a.s., upozorio da su se
dužni pridržavati odredbi sporazuma, odgovorili su mu:
“O Muhammede! Zar misliš da smo mi kao Kurejšije
koje si porazio? Mi smo mnogo čvršćeg kova. Ako ukrstiš
oružje sa nama, tad ćeš vidjeti ko smo mi.”
Poslanik, a.s., je ostao miran. Ali, poslije Bitke na Bedru,
kriza će kulminirati. Jedna muslimanka je posjetila zlataru
u kvartu Benu Kajnuka. Neki bestidni jevrej joj je nečujno
prišao iza leđa i pribadačom pričvrstio njenu haljinu ze
neki predmet u radnji tako da je muslimanka pri prvom
naglom pokretu ostala polugola. Nekoliko jevreja se od-
mah okupilo oko nje rugajući se. Jedan musliman je pro-
lazio tim dijelom grada i, vidjevši šta se događa, izvukao
sablju i napao jevreje. Ubio je bestidnika koji je osramotio
muslimanku, a onda je i sam bio ubijen.
Kad je Poslanik, a.s., čuo šta se dogodilo, zatražio je
da jevreji plate odštetu za počinjene prijestupe i da daju
garancije da se takve stvari u buduće neće dešavati. Jev-
reji su odbili to učiniti i pripremili se za rat. Poslanik, a.s.,
je odlučio da treba poslati kaznenu ekspediciju na ple-
me Benu Kajnuka. Dao je hazreti Aliji ratnu zastavu, pa
su muslimani sa njim na čelu odmarširali do naselja Benu
Kajnuka. Jevreji su se zatvorili u svoje tvrđave, pa su ih
muslimani opsjeli. Nakon dvije sedmice opsade, očajni i
bespomoćni, jevreji su se predali. Prema jevrejskom za-
konu, u takvim slučajevima svi muškarci bi bili ubijeni, a
sve žene i djeca uzeti kao roblje. Ali, poslanik, a.s., je bio
blag pa je naredio da se pleme Benu Kajnuka protjera iz
Medine. Bila je to prva bitka u kojoj je hazreti Alija direktno
komandovao.
Benu Nadir
Benu Nadir je bilo jevrejsko pleme koje je stanovalo
izvan Medine. Poslanik , a.s., im je izdao povelju o slo-
bodi, ali oni su se okrenuli aktivnostima na štetu musli-
mana. Ka’b ibn Ešref, najveći pjesnik plemena, spjevao je
pogrdnu pjesmu na račun islama. Jednom prilikom, dok je
bio u Medini, recitovao je elegije kojima je oplakivao smrt
Kurejšija na Bedru. Ebu Rafi, drugi jevrej iz plemena Benu
Nadir, podsticao je arapska plemena Sulejm i Gatafan da
napadnu muslimane.
Godine 625., jedan od starješina plemena Kilab zatražio
je od Poslanika, a.s., da mu pošalje nekoliko misionara
koji bi pozivali u islam u njegovom plemenu. Poslanik, a.s.,
je poslao sedamdeset misionara koji su krenuli ka pleme-
nu Kilab. Svi misionari su poubijani osim Amra bin Umejje
kojeg je plemenski stariješina iz nekih razloga poštedio.
Vrativši se u Medinu, Amr je ubio dvije osobe iz jednog
drugog plemena misleći da pripadaju plemenu Kilab, pa
su muslimani bili dužni paltiti krvarinu.
Prema odredbama sporazuma kojeg su potpisali Pos-
lanik, a.s., i Benu Nadir, u ovakvim slučajevima bi mus-
limani i Benu Nadir zajednički platili krvarinu. Poslanik,
a.s., se zajedno sa deset ashaba zaputio u naselje Benu
Nadira sa zahtjevom da mu predaju dio sredstava kojima
će se platiti krvarina. Jevreji su zatražili da malo pričeka
dok skupe sredstva. Poslanik, a.s., je sjeo ispod jednog
visokog zida i primijetio kako se jedan jevrej popeo na zid
namjeravajući baciti kamen na njega, pa je ustao i vratio
se u Medinu zatraživši od jevreje da se isele u roku od
deset dana.
Jevreji su odbili zahtjev, pa je Poslanik, a.s., podigao
vojsku i krenuo prema naselju Benu Nadir. Jevreji su se
zatvorili u tvrđavu, a muslimani su ih opsjeli.
Jednog dana je hazreti Alija došao do obavještenja
da će se jedna grupa jevreja, pod okriljem noći, ušuljati
u muslimanski logor i ubiti Poslanika, a.s., Hazreti Alija je
postavio zasjedu i sve ih poubijao.
Benu Nadir je očekivao obećanu pomoć od munafika
Medine, ali Poslanik, a.s., je blokirao sve pristupe njihovoj
utvrdi. Konačno, Benu Nadir se predao. Poslanik, a.s., ih
je odlučio poštedjeti i odobrio im odlazak za u Siriju.
21
 Bediuzzeman Said NURSI | PISMO PRIJATELJU
Ibadeti
i grijesi
J
ednom dva vojnika dobiju
naredbu da pođu u jedan
daleki grad. Išli su zajedno
do mjesta gdje se put razdvojio.
Tu je bio jedan čovjek koji im kaže:
„Osim što na ovom desnom putu
nema nikakve opasnosti, putnici
koji idu njime, od deset njih devete-
rica postižu velike koristi i rahatluk.
Put sa lijeve strane osim toga što
nije koristan, od deset putnika, njih
devet pretrpi štetu. A oba puta su
kratka i po dužini ista. Samo postoji
jedna razlika. Putnik koji putuje li-
jevim putem, koji je bez reda i za-
22
kona, putuje bez oružja i opreme.
Prividno osjeća lahkoću i lažno
spokojstvo. Putnik desnoga puta,
koji je pod vojnom disciplinom,
obavezan je nositi torbu tešku če-
tri oke punu hranjivih namirnica, te
oružje od dvije oke koje pripada
državi, sa kojim bi mogao poraziti i
otarasiti se svakog dušmana.“
Poslušavši čovjeka putokazca,
sretni vojnik je pošao desnim pu-
tem. Jest da je teret težak jedan
batman (6 kg) natovario na svoja
pleća i oko pojasa, ali duša i srce
su mu se spasili tovara poniženja i
straha, teškog na hiljade batmana.
Onaj drugi nesretni vojnik je na-
pustio vojsku. Nije se želio poko-
riti vojnom redu i sistemu. Pošao
je lijevim putem. Njegovo tijelo se
spasilo tereta od jednog batma-
na, ali njegovo srce se gnječi pod
teretom hiljadu batmana poniže-
nja, a njegova duša ispod bezbroj
strahova. I putuje prosjačeći od
svakoga, strahujući od svačega i
od svakog događaja, sve dok nije
stigao do mjesta gdje je trebao, a
tu biva kažnjen zbog nepokornosti
i dezerterstva.
 Vojnik koji je volio vojni red, koji
je pošao desnim putem i sačuvao i
torbu i oružje, putovao je spokojna
srca i mirne savjesti ne bivajući ni-
kome dužan i ne plašeći se nikoga,
sve dok nije stigao u grad gdje mu
je bilo rečeno. Tu dobija nagradu
zato što je izvršio svoju dužnost
dostojnu čestitog vojnika.
Eto, nepokorni nefsu! Znaj da je
jedan od ona dva putnika Allahovim
zakonima poslušan, a onaj drugi
je nepokoran i slijedi svoje strasti.
A onaj put je životni put koji dolazi
iz svjeta duša, prolazi kroz kabur,
ide u ahiret. A ona torba i oružje su
ibadet i takvaluk (bogobojaznost).
Doduše, ibadet je samo prividno
težak. Ali u njegovom značenju po-
stoji takav rahatluk i lahkoća da se
ne može opisati. Jer, Abid (onaj koji
čini ibadet) u svome namazu kaže:
“Nema drugog Stvoritelja i Opskr-
bitelja, osim Allaha. Gubitak i dobit
su u Njegovoj ruci. On je Mudri, ne
čini ništa bez stvarne potrebe. On
je Milostivi, Njegovog dobročinstva
i merhameta je puno.“ Vjerujući u
to, u svemu nađe vrata riznice ra-
hmeta. Na njih dovom kuca. I vidi
da sve što postoji, potčinjeno je
naredbi svoga Rabba. Utječe se
svome Rabbu. Uzdajući se, oslanja
se na Allaha i sklanja se od svake
nesreće. Njegov iman mu daje pot-
punu bezbijednost. Kao što je iman
i robovanje Allahu izvor svakog
istinski dobrog djela pa i hrabrosti,
tako je i zabluda izvor svakog lošeg
djela i straha.
Kada bi zemljina kugla postala
bomba i eksplodirala, roba Allaho-
vog, čije je srce ispunjeno nurom,
ne bi preplašilo. Tu zadivljujuću moć
Jedinoga bi posmatrao sa ushiće-
njem. Ali jedan filozof griješnik, slav-
ni intelektualac, koji nema srca, drhti
od straha na Zemlji kada vidi kome-
tu na nebu. I izbezumljen od straha
govori: „Samo da nam ne udari u
planetu ova zvijezda lutalica.“
Da, osim toga što čovjek ima po-
trebu za bezbroj stvari, njegov kapi-
tal nema nikakvu vrijednost… Osim
što je izložen mnogim nesrećama,
njegova moć je nešto što nema
značenja… Naprosto, granice ne-
govog kapitala i moći su tolike do-
kle mu može dostići ruka. Ali nade
i želje, boli i nesreće su prostrane
onoliko dokle mogu doprijeti, dokle
mogu dostići oko i mašta. Dakle,
svako ko nije u potpunosti oslije-
pio, zapaža i vidi koliko su ibadet,
uzdanje u Allaha, vjerovanje u jed-
nog Allaha i predanost, jednoj ovo-
liko nemoćnoj i slaboj, siromašnoj i
zavisnoj ljudskoj duši, jedno veliko
bogatstvo, sreća i nimet.
Poznato je da se put bez opa-
snosti odabira nad putem koji je
opasan. Međutim, naše pitanje je
put ibadeta. Pored toga što nije šte-
tan, od deset, devet je mogućnosti
da na njemu postoje riznice vječne
sreće. Što se tiče puta grijeha i raz-
vrata - pa čak i sa priznavanjem gri-
ješnika - osim što nema koristi, od
deset, devet je mogućnosti vječ-
nog propasta i uništenja. Da je ovo
ovako, dokazano je svjedočenjem
bezbroj alima i svjedoka u stupnju
općeg konsenzusa (idžma) i habe-
ra u koje nema sumnje (tevatur).
Ukratko, dunjalučka kao i ahiret-
ska sreća je u ibadetu i bivanju Alla-
hovim vojnikom. Ukoliko je tako,
uvijek moramo zahvaljivati što smo
muslimani…
23
 Mehmed ĆEMAN | OSMANSKO CARSTVO

Pojava
osmanlija
S
ve do danas historičari su ostali zapanje-
ni iznenadnom pojavom i brzim uspjehom
Osmanlija. U masi mnogobrojnih turskih
plemena primijećeni su oko 1280. godine došavši iz
„zemalja turaka iza Crnog mora“. Bili su to Turkmen-
ski jahači koji su živjeli u šatorima ili jednostavnim na-
stambama, slijedeći svoja stada. Neizmjerno privrženi
islamu, slijedili su put gaziluka neprestano napadajući
i osvajajući bizantijske gradove i utvrde. Konačno su
se skrasili i naselili u okolini Soguta (tur. Sögüt) koji je
graničio sa ostacima bizantijskih naselja u Anadoliji.
Skoro stotinu godina kasnije, kada su Osmanlije za-
vladale skoro cijelom Anadolijom, Timur je pokrenuo
pitanje legitimnosti njihove vlasti smatrajući ih običnim
pograničnim begovima i uljezima na njegovoj zemlji
pa bi mu svakako trebali biti pokorni. Osmanlije su mu
tada podastrle dokaze da njihova loza seže do drev-
nih turskih hanova iz centralne Azije, pa su tako ba-
štinici legendarnog Ouz (tur. Oğuz) hana. Osmanski
historičar Jazidžioglu je živio u vrijeme Murata II pa je
zapisao: „Erturul ( tur. Ertuğrul) iz plemena Kaji i nje-
gov sin Osman-beg sazvali su sabor pograničnih
begova. Nakon što su se posavjetovali i razmotrili
običaje Ouza, izabrali su Osmana za hana.“1
Erturul gazi, Osmanov otac, bio je murid šehja Ede-
balija koji je pokazivao izuzetno interesovanje za mla-
dog Osmana. Često je razgovarao s njim i govorio kako
će on (Osman) uskoro postati starješina plemena Kaji.
Osman nije bio zainteresovan za vodstvo, smatrajući
kako je preče da dopadne njegovom starijem bratu ili
amidži. Počeo je izbjegavati šejha Edebalija sve dok
mu se, prema osmanskim predanjima, Erturul gazi nije
obratio: “Sine Osmane, meni možeš biti neposlu-
šan, možeš i pokazati edepsuzluk prema meni, ja

1
Halil Inaldžik, The Ottoman Empire – The classical age
1300-1600, London, 2003, str. 56.

24
ću ti oprostiti. Ali ako izađeš iz srca šejha Edebali-
ja, izaći ćeš i iz mog srca.” Osman gazi se zamislio
nad ovako krupnim riječima, pa je počeo provoditi više
vremena sa šejhom. Druženje ove dvojice velikana će
ubrzo prerasti u prisno prijateljstvo i postaće tako sud-
bonosno da će zauvijek usmjeriti tok historije u pravcu
koji niko nije očekivao.
Šejh Edebali, prepoznavši u mladiću nesvakidaš-
nje vrline, posebno je volio mladog Osmana i od mi-
lja ga je zvao Osmandžik (Osmančić). Jednom, dok
je bio u posjeti kod šejha, mladi Osman je, u polici
među šejhovim knjigama, ugledao časni Kur’an. Do
tada, Osman nije imao priliku držati Ku’ran u rukama,
jer kompletni Kur’ani tada nisu bili lahko dostupni kao
danas. Uzeo je časni Kur’an u ruke, privio ga na grudi
i cijelu noć tako stajao na nogama iz počasti prema
Allahovoj, dž.š., riječi. Stojeći tako, zaspao je. Zatim je
usnio čudan san u kome je vidio kako mjesec izlazi iz
grudi šejha Edebalija, a potom uđe u njegove (Osma-
nove) grudi. Tada između Osmanovih bedara izraste
drvo koje poče rasti sve više i više, tako da je, šire-
ći svoje grane, zasjenilo ogromne prostore zemalja i
mora. Šejh Edebali mu rastumači san i reče mu da Dok je svirala vojna muzika, Osman gazi je stajao sa
će mu Allah Uzvišeni dati potomstvo koje će zavladati rukama na prsima u znak poštovanja prema darovima.
mnogim zemljama. Šejh Edebali mu je pripasao sablju, što je značilo da
Dolazivši u zijaret šejhu, Osman gazi se zagledao je ulema saglasna da Osman postane vladar.2 Bilo je
njegovu prelijepu kćer Mâl Hatun. Erturul gazi zaprosi to godine 1299., neposredno pred raspad Seldžučkog
carstva.
šejhovu kćer za svog sina, na šta ovaj pristade. Od
gazi Osmana i Mâl Hatun će poteći vladarska loza ka-
kvu historija rijetko bilježi. Biti osmanlija
Osman gazi je nastupio sa jednom pomalo zabo-
Početak Osmanove vladavine ravljenom idejom vladanja i ratovanja. Naime, njego-
vo pleme Kaji, za razliku od susjednih turkmenskih
Prema želji šejha Edebalija, Osman gazi plemena, nije ratovalo samo zbog osvajanja teritorija
1281. godine nesljeđuje svog oca Erturula u vođenju i ratnog plijena nego prvenstveno radi džihada i gazi-
plemena. U samom početku svoje vladavine, Osman luka (borbe i osvajanja na Allahovom putu). Osnovni
gazi se pokazao kao sposoban vođa. Nakon što je za- cilj je bio uspostavljanje islama na teritoriji darulkufra
uzeo nekoliko bizantijskih utvrda, Osman gazi dobija (prostor koji pripada nemuslimanima), što je bilo ne-
darove – zastavu, bubanj i konja - simbole neovisnog moguće bez ratovanja. Ova ideja nije Osmanov izum,
vladara koje mu šalje seldžučki sultan Alauddin Kejku- Osman ju je samo oživio, a utemeljena je i uzakonjena
na samim počecima islama. Osman je oživio još jednu
bad III, pod čijim suverenitetom je do tada bio.
Darove mu je donio bratić Aktimur. Osman je istupio 2
Joseph von Hammer, Historija Osmanskog carstva, Zagreb
nekoliko koraka naprijed u susret počasnim darovima. 1979, knjiga 1, str. 25.

25
 zaboravljenu ideju – ideju nadnacionalnosti i potpune
jednakosti među muslimanima. Tako je rođen pojam
OSMANLIJA.
Biti Osmanlija u samim počecima ove ideje značilo
je prije svega biti dobar musliman, hrabar ratnik i biti
odan zajednici. Kasnije, ovaj pojam će biti izbrušen
do visokog sjaja pa će obuhvatati još mnoge vrline. U
zlatnom periodu Osmanske države podanik iz najnižih
slojeva društva se mogao uspeti na društvenoj ljestvici
jedino preko odgoja i obrazovanja ili naročitim istica-
njem u vojnim poduhvatima. Da bi pojedinac dogurao
do pozicije vlastelina morao se dokazati u služenju
državi, vjeri, a naročito je morao dokazati poznavanje
osmanske etike i živjeti u skladu s njom. Služiti državi
značilo je na najbolji način izvršavati obaveze koje su
pojedincu, kao službeniku povjerene, te u potpunosti
biti odan sultanu koji je opet bio oličenje države. Da bi
se za nekoga kazalo da služi vjeri, nije bilo dovoljno
samo biti dobar musliman, nego je ugledan osmanlija
morao razumjeti i neprestano pudupirati visoke idea-
le islama koje prosti puk često ne razumije. Poznavati
osmansku etiku i kulturu, značilo je na najbolji način
živjeti u skladu sa islamskom kulturnom tradicijom,
poznavati finese osmanskog turskog jezika i uopće ži-
vjeti u skladu sa opće poznatim osmanskim običajima
i tradicijom.3
Ugledan osmanlija je strogo vodio računa o krugu
ljudi s kojima se druži, u društvu je uvijek bio ozbiljan,
skoro nikada se ne bi glasno smijao. Govorio je vrlo
malo, samo onda kad bi bio pozvan ili kad bi prepo-
znao potrebu da govori. A kad bi progovorio onda bi
se izražavao visokim stilom koristeći precizne i fine
izraze čime bi slušaocu u nekoliko kratkih rečenica
razjasnio najsloženiji problem, a ujedno bi izbjegao
nepotreban govor.
Ova ideja se brzo raširila. Naišla je na sveopšte odo-
bravanje u susjednim turkmenskim plemenima, koja
su se rado odricala plemenske određenosti u želji da
pripadnu nadplemenskoj zajednici – Osmanlijama.
Ova zajednica gazija je formirala jedan sasvim novi
kulturni krug obilježen narodnim tarikatom, tesavufom,
epskom književnošću i običajnim pravom. Sjedilačko
3
Ekmeledin Ihsanoglu, Historija Osmanske države i civilizaci-
je, Sarajevo 2004, knjiga 1, str. 662.
26
stanovništvo, kako muslimansko tako i nemusliman-
sko, se naprosto stapalo sa Osmanlijama, vidjevši
svoju šansu u jednom sasvim novom društvu. Sve što
je pojedinac trebao učiniti bilo je to da ispuni već na-
vedene uslove kako bi mogao biti nazvan Osmanlijom.
Nije se, dakle, morao roditi kao plemić ili uglednik, u
Osmanskoj zajednici je to za kratko vrijeme mogao
postati. Osmanska historija je prepuna slučajeva u
kojima potpuno neugledan musliman ili nemusliman
vrlo brzo dospije do samog vrha Osmanskog društva.
Primjer Mehmed paše Sokolovića, srpskog dječaka,
možda na najbolji način ilustruje ideju osmanstva. Ovaj
velikan među Osmanlijama se, uprkos vrlo niskom so-
cijalnom porijeklu, ličnim sposobnostima i mukotrpnim
radom uspeo na najvišu poziciju u Osmanskom druš-
tvu na koju je mogao stupiti građanin – poziciju velikog
vezira.
Često se postavljalo pitanje zašto se Osmanlije po-
javljuju na kraju. Osmanlije su odgovarali da izvrsnosti
uvijek dolaze na kraju. Muhammed, a.s., je došao na
kraju, Kur’an Časni je došao nakon prethodnih objava,
pa tako i Osmanlije dolaze na kraju.4
Osmanova osvajanja
Nakon što je 1302. godine zauzeo Iznik, Osman gazi
postaje ozbiljna prijetnja Bizantijskom carstvu koje po-
kušava formirati odbranu od novopečenih osvajača, ali
bezuspješno. Osmanlije su svakim danom bivali sve
jači i brojniji. Teritorij Osmanlija se širio osvajanjima,
ujedinjavanjem sa ostalim turkmenskim plemenima,
ali i kupovinom teritorije. Nakon Iznika Osman zauzima
Jenišehir koji tada postaje prijestolnica Osmanlija i to
je ostao sve do osvojenja Burse.
Legendarni Sari Saltuk je ovako savjetovao Gazi
Osmana: „Budi pravedan prema svakome, ne do-
pusti da te sirotinja proklinje, ne budi osor pre-
ma potčinjenima, drži na oku kadije i namjesnike.
Iznad svega uvijek budi pravedan, da bi te potči-
njeni cijenili.“5
Vidjevši Osmanov human odnos prema zarobljeni-
cima, njegovo pravedno vladanje i brigu za što bržom
4
Paul Wittek, The Rise of the Ottoman Empire, str. 14.
5
Halil Inalcik, The Ottoman Empire – The Classical Age 1300-
1600, London, 2003, str. 66.
obnovom osvojene teritorije i uspostavom normalnog
života u osvojenim gradovima, te entuzijazam i želju za
postizanjem nečeg boljeg i humanijeg, bizantijski ple-
mići, siti tromosti i pokvarenosti svog tonućeg carstva,
počeše prelaziti u islam, a u tome ih je slijedio i narod.
Jedan od prvih bio je Mihail Köse (Mihail bez brade –
ćosavi Mihail), koji ubrzo postade jedan od najboljih
Osmanovih saradnika. Njegovi potomci, Mihailoglu
(sinovi Mihaila), će biti na važnim državnim funkcijama
za vrijeme nekoliko slijedećih sultana.
Zatim slijedi period sređivanja države i dodjela osvo-
jenih gradova na upravljanje spahijama, svojim sinovi-
ma, braći i dokazanim prijateljima. Nakon toga redaju
se uspjeh za uspjehom, gazi Osman redom zauzima
Bizantske pogranične utvrde na obali rijeke Sakarje.
Princu Orhanu povjerava upravu nad gradom Karad-
žahisar.
Stari ratnik Osman, skrhan kostoboljom, predaje
vodstvo svom sinu Orhanu gazi. I ovaj put je smjena
vlasti izvršena po nalogu šejha Edebalija, što će se po-
kazati kao sudbonosna odluka, o čemu ćemo govoriti
u slijedećem nastavku. Godine 1326., isti dan kad je
Orhan zauzeo Bursu, Osman gazi je preselio na ahiret,
pa je ukopan u Bursi, a toga dana Orhan je dobio sina
prijestolonasljednika Murata I.
Osman gazi je, po diktatu okolnosti suviše brzo ži-
vio, pa nije imao vremena baviti se gradnjom ili umjet-
nošću, kako su to činili Osmanski sultani nakon njega.
Osim toga Osmanova država je bila suviše mlada da
bi imala jasno određene državne resore koji bi se oz-
biljnije bavili pitanjima gradnje i drugim državnim pro-
blemima. Prvi osmanski zakonodavac bit će Osmanov
sin princ Alauddin.
Svu državnu i ličnu imovinu Osman je trošio na vojne
pohode, kupovinu zemlje i na obnavljanja postojećih
dobara. Iza sebe je ostavio vrlo malo lične zaostavšti-
ne: jednu kašiku, jednu solanicu, jedno svečano odi-
jelo, jedan povez za turban, nekoliko crvenih zastava,
nekoliko vrsnih konja i nekoliko stada ovaca. Odjeća
mu je bila vrlo skromna. Bio je velikog nosa, imao je
duge ruke, crnu kosu, obrve i bradu i crnomanjasto
lice zbog čega je prozvan Kara-Osman (crni Osman),
što je na istoku predstavljalo pojam muške ljepote.
Osman gazi je od svoga oca naslijedio zemlju od
4.800, a proširio je na 16.000 kilometara kvadratnih.
Neki Osmanovi nasljednici će u budućnosti ovakva
pa i veća proširenja države ostvarivati u samo jednom
vojnom pohodu, ali to će biti samo nadgradnja onoga
što je Osman utemeljio.
27
 FOTO: Erol ZUBČEVIĆ

28
 Erol ZUBČEVIĆ | TEKIJE U BOSNI I HERCEGOVINI

Tekija na
vrelu Bune
Tekija je bogomolja u kojoj se okupljaju, borave
i vrše vjerske obrede derviši (sufije). U Bosni
i Hercegovini se pojavljuju dolaskom islama u
15.vijeku, mada su neke izgradjene i prije dolaska
Osmanlija poput Mevlevijske tekije na Bembaši
koju je izgradio Isa-beg Ishaković 1461. godine.
Riječ tekija je perzijskog porijekla - tekke.
Prve tekije na tlu Bosne osnovane su prije
konačnog pada bosanskih pokrajina pod Tursku
vlast. Od tada pa do danas izgradjeno je oko
četerdeset tekija na tlu Bosne i Hercegovine, a
pripadale su uglavnom mevlevijskom, kadirijskom,
rufaijskom, nakšibendijskom i halvetijskom
tarikatu. Do danas ih se održalo svega pet: dvije
u Sarajevu, i po jedna u Živčićima-Vukeljići kod
Fojnice, u Blagaju kod Mostara i Travniku.
U ovome i u naredna dva broja pisat ćemo o tri od
ovih pet tekija: Hadži Sinanovoj u Sarajevu, Tekiji
na Buni kod Mostara i u Vukeljićima kod Fojnice.

T
ekija na vrelu Bune kod
Blagaja predstavlja zna-
čajan spomenik kulture
iz ranog turskog doba u Bosni i
Hercegovini. To je mjesto gdje su
derviši obavljali i danas obavljaju-
zikir (slavljenje Allaha dž.š.).
Tekija u Blagaju pripadala je ra-
znim derviškim redovima, najprije
bektašijama, a zatim halvetijama i
kadirijama. Danas je predvođena
vekilom nakšibendijskog tarikata.
Izgrađena je ubrzo nakon pada
Hercegovine pod tursku vlast 1446.

29
 godine a najkasnije oko 1520. go-
dine. Tekija u Blagaju prvobitno je
koncipirana ne samo sa svrhom da
se u njoj obavljaju bektašijski obre-
di već kao misionarski, pa i vojni
punkt.
Tako se i sada sa vanjske strane
turbeta vide u reljefu isklesani sa-
blja i topuz, što upravo simbolizira
povezanost duhovnog (tekije) sa
vojnim (sablja i topuz).
U turbetu je ukopan šejh i gazi-
ja Sari Saltuk, a do njega je kabur
njegova učenika Ačik-baša (golo-
glavi).
Prema jednoj hikaji, koja se
pričala po Blagaju, pred mrak je
projahao kroz blagajsku čaršiju
starac sa bijelom bradom, na bije-
lom konju, u zelenoj odori sa saru-
kom. Otišao je prema vrelu. Ljudi
su klanjali akšam, a starac se nije
vraćao. Očekivali su da će odsjesti
u musafirhani kod Velagića. Vrati-

30
ti se mora jer od vrela nije mogao Posebnu pažnju privlači hamam
dalje. Buna je nadošla tako da nije sa perforiranom kupolom i lijepo or-
mogao preći, a na ovoj strani je namentiranom kurnom (korito). Po-
tolika strmina da je nemoguće, na stojanje kupatila je usuz za svaku
konju, obnoć proći. Tražili su ga, ali bektašijsku tekiju a i banja je bekta-
uzalud. Onda zaključiše da je dobri šijama nužan rekvizit za ritual.
i da je gajb učinio te mu podigoše Na tekiji sa vanjske strane, ispod
turbe i tekiju. zaokrugljenog krova, nalazi se uve-
O drugom kaburu blagajske teki- čani reljef, tzv. Teslim-taša. To je
je navodi se da je Sari Saltuk rekao: znak, uobičajan kod derviša, kako
"Buna će poslije mene izbaciti još bektašija tako i halvetija.
jednog, taj će bit gologlav." I Buna
izbaci Ačik baša.
U tekiji se oduvjek okupljala du-
hovna elita a i poznati putopisac
Evlija Čelebija zapisao je kako se
na tekijskom ćošku okupljaju mnogi
učeni i dosjetljivi ljudi i tu vode duge
prijateljske razgovore (muhabet).
Današnji izgled tekija je dobila
restauracijom iz 1851.godine. Ona
je uglavnom zadržala tradicional-
nu formu, ali sa izvjesnim karakte-
ristikama turskog baroka (plafoni
u tekiji su najbolji primjer turskog
baroka). Jednu cijelinu čine tekija i
turbe, a u prizemlju tekijske zgrade
nalazi se mejdan odaja, gdje su se
prije okupljali derviši poslije zikira i
vodili razgovore.
Na spratu se ulazi u semahanu
sa musafirskom odajom. Semaha-
na a po potrebi i musafirhana slu-
zila je za derviške obrede, a natpis
nad semahanom glasi:
O Ti, koji otvaraš sva vrata, i
nama otvori najbolja vrata.
U semahani nema mihraba što je
karakteristično za bektašijske tekije,
ali se zato na zidu u obliku dulafa
(niše) predstavljen tabut. Smisao
mu je prema tesavufskom učenju -
mutu kable ente mutu - umri prije
nego što umreš.

31
 Govor stanja
Čovjekovi
čuvari
Ata b. Saib prenosi da je
Ja'la b. Murre rekao: "Sas-
tali smo se sa jednom gru-
pom hazreti Alijinih prijatelja
i pristaša, pa smo rekli: "Bilo
bi dobro da čuvamo vođu
vjernika, On ima mnogo nep-
rijatelja i nismo sigurni da
oni neće pokušati atentat na
njega." Dok smo tako staja-
li na vratima njegovih odaja,
on je izašao da klanja. Upi-
tao nas je: "Šta vi radite tu?"
Mi rekosmo: "Čuvamo te,
vođo vjernika, jer je mnogo
onih koji ti pokazuju nepri-
jateljstvo i bojimo se da bi
mogli pokušati da te ubiju."
On reče: "Da li me branite i
čuvate od stanovnika nebe-
sa, ili od stanovnika zeml-
je?" Mi rekosmo: "Čuvamo
te od stanovnika zemlje.
Nemamo nikakva načina da
te sačuvamo od stanovni-
ka nebesa." On reče: "Onda
znajte da se ništa na zemlji
ne može dogoditi prije nego
to Allah odredi na nebesi-
ma. Nema čovjeka koji nema
dva meleka koji su dužni da
ga brane i čuvaju od svakog
zla sve dok ne dođe ono što
mu je određeno i dosuđeno.
Kada mu dođe to, onda ga
oni napuštaju i ostavljaju ga
njegovoj sudbini."
(Tenbihul-Gafilin, Semerkandi)
32
Zašto učenjaci
nemaju bogatstva
Kako je rad nužan za civilizirani
život i od općeg je interesa, tako je
njegova vrijednost veća i potreba
za njim jača. Pripadnicima vjerskih
zanimanja nisu prinuđeni obraćati
se obični ljudi. Za njihove usluge
imaju potrebu samo plemenitaši
koji su se okrenuli prema vjeri.
Ako je nekome potrebna fetva ili
presuda u sporovima, to nije na
osnovu prinude ili opće nužde, pa
se dešava da se može proći i bez
njih. Za provođenje njihovih pro-
pisa zainteresiran je samo vladar,
Tvoja opskrba
Ebu Ja'kub el-Akta el-Basri pri-
povijeda: "Jedanput u Haremu
gladovah deset dana. Osjećao
sam kako slabim. Moj nefs poče
iz mene progovarati, te izađoh
u dolinu ne bih li što pronašao i
umirio glad. Pronađoh bačeni ko-
mad repe, uzeh je, no najedanput
me neka odbojnost obuze, kao
da mi neko govori: 'Gladovao si
deset dana i sada da to okruniš
komadom pokvarene repe!' Ja je
bacih i otiđoh u džamiju. Tek što
sjedoh, kad eto ti nekog stranca,
sjede ispred mene i položi neka-
kav ormarić za knjige. Reče: 'Ovo
je sada tvoje!' Upitah: 'Čime sam
ja to zaslužio?' Stranac poče kazi-
vati: 'Prije deset dana, dok bijas-
zbog njegove dužnosti da vrši
nadzor nad općim interesima, pa
im on određuje dio životne opsk-
rbe u srazmjeri s potrebom za nji-
ma, na način kako smo to utvrdili.
On ih ne izjednačuje s moćnicima
i zanatlijama s obzirom na vjeru i
zakonske propise, nego im opsk-
rbu dodjeljuje u skladu s općom
potrebom i nuždom stanovništva,
pa im u njihov dio dopadne samo
malo.
(Ibn Haldun, Mukaddima)
mo na moru, lađa naša samo što
ne potonu. Svaki od nas zavjeto-
vao se da ako nas Uzvišeni Allah
izbavi, sadaku će neku da udijeli.
Ja osobno zavjetovah se da ako
me Allah spasi prvom koga ug-
ledam u Haremu ovo ću dati. Ti
bijaše prvi koga sretoh.' 'Otvori
ga!', rekoh mu. On ga otvori kad
u njemu kolača, misirskih zemički,
badema i šećera u kocki. Uzeh
malo od onoga i malo od ono-
ga, pa rekoh: 'Ovo ostalo odnesi
čeljadi svojoj kao moj poklon nji-
ma!' Zatim rekoh sam sebi: 'Tvoja
opskrba ide ti još od prije deset
dana, a ti je tražiš u dolini.' "
(Ihja ulumid-din, El Gazali)
 Plaće imama Hazreti
i mujezina Omerov
Vjerski službenici su, i pored toga, zbog časnosti svojih poslova,
ponosni prema ljudima i pred samim sobom, pa se ne ponizuju prijatelj
pred onima od položaja da bi postigli nešto, čime bi dobijali što
bolju životnu opskrbu. Zapravo, oni nemaju slobodnog vremena Prenosi se kako je neki čovjek stal-
za to zbog bavljenja časnim poslovima koji zaokupljaju i razum i no navraćao kod hzr. Omera, r.a.,
tijelo, te što uistinu ne mogu, zbog plemenitosti svojih poslova, da sve dok jednaput ne ču glas kako
profaniziraju sami sebe pred ljudima ovoga svijeta, pa su daleko mu govori: "Čovječe, kome ti ust-
od toga. Stoga njihovo bogatstvo, većinom, nije veliko. vari hrliš, Omeru ili Uzvišenom Al-
lahu?! Idi i poduči se Kur'anu. On
Ja sam, pak, raspravljao o tome s jednim od odličnika, pa mi
je to poricao. Tada su mi u ruke dopali neki poderani papiri od će te učiniti neovisnim od 'obijanja'

obračuna državnih ureda u el-Me'munovom dvorcu, u kojima su Omerovih vrata."

bili mnogi podaci o prihodima i rashodima. Među onim što sam u Čovjek ode i ne bi ga više, dotle
njima pročitao bile su plaće kadija, imama i mujezina, pa sam ga da ga hzr. Omer poče tražiti. Bijaše
s time upoznao, te je iz toga uvidio da je bilo tačno ono što sam se osamio i posvetio ibadetu. Hzr.
mu rekao. On se saglasio s tim, pa smo se našli u čudu pred taj- Omer pronađe ga i reče: "Ma
nama Božijim prema Njegovim stvorenjima i Njegovom mudrosti u nedostaješ mi! Šta te odvratilo od
Njegovim svjetovima. A Allah je Svemoćni Stvoritelj, nema drugog mene?" "Učio sam Kur'an, i on me
gospodara osim Njega. učini neovisnim od Omera i poro-
(Ibn Haldun, Mukaddima) dice Omerove", odgovori čovjek.
"Allah ti se smilovao! A šta si to u
njemu (tako posebno) pronašao?",

Najjači čovjek ... upita ga hzr. Omer.

Reče: "Božije riječi: A na nebu je

Vjerovjesnik, a.s., je rekao: opskrba vaša i ono što vam se
„Ko želi da bude najjači čovjek neka se obećava. (ez-Zarijat,22)"

oslanja na Allaha. Ko želi da bude najča- Reče: "Moja opskrba na nebu a ja

sniji čovjek neka se boji Allaha. Ko želi da je tražim na Zemlji!" Hzr. Omer na
to zaplaka i reče: "Istinu si kazao!"
bude najbogatiji čovjek naka više vjeruje u
Iza toga mu je hzr. Omer nastavio
postojanost onoga što je kod Allaha nego
dolaziti i s njim se družiti.
što vjeruje u postojanost onoga što on ima.“
(Ihja ulumid-din, El Gazali)

33
 Emina ĆEMAN | Simboli ljepote i bogatstva kroz Kur'an i Hadis

Srebro
Ti upitaj: “Ko je zabranio Allahove ukrase koje je On stvorio za Svoje robove,
i lijepa jela iz opskrbe?!” Ti odgovori: “Ona su data vjernicima na ovom
svijetu, i samo su za njih na budućem svijetu!” Eto tako Mi ajete razborito
nižemo za ljude koji znaju. (El-E’raf, 32)

P
lemeniti metal koji se
spominje odmah nakon
zlata je srebro. Srebro se
odlikuje od ostalih metala po tome
što je najsvjetlije, zbog čega su ga
alhemičari starog doba nazivali
mjesečevim metalom. Mogućnost
laštenja i glačanja je bio razlogom
zbog kojeg se srebro koristilo kao
ogledalo. Ipak, najveća njegova
primjena svakako je u izradi nakita,
ukrasnih predmeta i novca.
Kumiri
od srebra
kratkotrajnost dunjalučkog uživanja
i raskoši iskazane u obliku krovova,
stepenica, kućnih vrata i divana od
srebra:
„A da neće svi ljudi postati ne-
vjernici, Mi bismo krovove kuća
onih koji ne vjeruju u Milostivog
od srebra učinili, a i stepenice uz
koje se penju, i vrata kuća njiho-
vih i divane na kojima se odma-
raju, i ukrase od zlata bismo im
dali, jer sve je to samo uživanje
u životu na ovom svijetu, a onaj
svijet u Gospodara tvoga biće za
one koji budu Njegova naređenja
izvršavali, a Njegovih zabrana se
„Ima ljudi koji su mjesto Allaha
kumire prihvatili, vole ih kao što
se Allah voli, ali pravi vjernici još
više vole Allaha...“
Tumačeći ovaj ajet imam Ku-
šejri kaže: „Ljubav vjernika je jača i
potpunija jer je u skladu sa naređe-
njem, a ljubav nevjernika je zasno-
vana na hiru i rđi... Kada se oboga-
te, oni svoje kumire počnu praviti od
srebra, a ponižavaju one koje su u
doba siromaštva pravili od željeza.
Za razliku od njih, vjernici još više
vole Allaha jer oni obožavaju Jed-
nog Boga u obilju i u oskudici.“

Kada govorimo o srebru kroz klonili.“

Kur’an, primjetit ćemo da se spo-
minje u sličnim kontekstima kao i
zlato. Na nekoliko se mjesta upo-
zorava na opasnost za ona srca
koja se previše vežu za bogatstvo
zanemarujući pokornost Gospoda-
ru, dž.š. U suri Ez-Zuhruf se ističe
Mufessiri kažu da je riječ srebro
(fiddatun) izvedena iz istog korijena
kao i glagol infedda, što znači razi-
ći se, rasuti se, raspršiti se... Takva
je i ljubav onih koji obožavaju sre-
bro. Allah, dž.š, u 165. ajetu sure
El-Bekare kaže:
Srebro
i poslanici
Razlog zbog kojeg nailazimo na
spomen raznih predmeta koje su
muslimani pravili od srebra – za ra-
zliku od zlata – je to što je srebro
dozvoljeno muškarcima za nositi.

34
Posebno nam je zanimljiva upotre-
ba srebra od strane Muhammeda,
a.s. Naime, Abdullah ibn Omer,
r.a., kazuje: “Allahov Poslanik, a.s.,
je nosio srebrni prsten, kojeg je na-
slijedio hazreti Ebu Bekr, pa hazreti
Omer. Kada ga je naslijedio hazreti
Osman, spao mu je sa ruke u bunar
Eris. Na prstenu je pisalo: Muham-
med - Allahov poslanik.“
Dalje, od Enesa, r.a., se prenosi
da je balčak drške na Poslanikovoj,
a.s., sablji bio od srebra, a Ebu Hu-
rejre, r.a., Poslanika, a.s., poredi sa
srebrom riječima: „Allahov Poslanik,
a.s., bijaše bijele puti kao da je stvo-
ren od srebra, blago valovite kose.“
Obruč oko hadžeru-l-esveda je
od srebra. Spominje se da ga je
prvi u srebro uvezao Abdullah ibn
Zubejr, r.a., nakon jedne nesretne
prilike kada je crni kamen pukao na
tri dijela.
Srebro se spominje i u kazivanji-
ma o ranijim poslanicima. Vjerovje-
snik kojemu je Allah, dž.š., dao moć
i bogatstvo kakvo nikome drugome
nije dao, bio je Sulejman, a.s. Zbog
toga ne čudi što tefsiri obiluju riječi-
ma zlato, srebro, svila, dragulji kada
opisuje tu raskoš. Jednu epizodu
nam dočarava imam Zamahšeri u
svom tefsiru 17. ajeta sure En-Neml
gdje kaže: „Džini su Sulejmanu,
a.s, tkali tepihe od zlata i svile.
Na sredini jednog takvog tepiha
bio je njegov mimber od zlata pa
bi on stao na njega a oko njega
bi bilo 700 000 stolica od zlata i
srebra. Vjerovjesnici bi sjedali na
zlatne, a učenjaci na srebrne sto-
lice. Oko njih bi se poredali ostali
ljudi, džini i šejtani...“
Poslanik kojemu je Allah, dž.š.,
dao ljepotu kakvu nikome drugom
nije dao je bio Jusuf, a.s. Za nje-
govu ljepotu nije se mogla naći
protuvrijednost u dunjalučkom bo-
gatstvu. Kada tumači 21. ajet sure
Jusuf, šejh Ismail Hakki govori o
dospijeću Jusufa, a.s., na dvor vla-
dara Egipta, nakon što su ga trgov-
ci iz jedne karavane izbavili iz bu-
nara u koji ga baciše braća. Nakon
dolaska u Egipat, Jusuf, a.s., je bio
odveden na pijacu s ciljem da bude
prodan kao rob. Kada su ga vidjeli
stanovnici grada, očarali su se nje-
govom ljepotom. Aukcija za njega
je trajala više od tri dana. Ljudi su
se nadmetali sve dok njegova cije-
na nije narasla toliko da je niko nije
mogao isplatiti osim vladara grada.
On ga je kupio za onoliko koliko je
Jusuf, a.s., težio miskom, zatim bi-
serom, zatim zlatom, srebrom, pa
svilom.
Šejh Ismail Hakki iz ovoga za-
ključuje da svako mora uložiti sve
što može na putu dosezanja onoga
za čim traga (matlûb), jer je to jedan
od pokazatelja aška.
„Čerpić od
zlata, čerpić
od srebra...“
Što se tiče srebra na ahiretu, ono
se spominje još prije negoli dže-
nnetsko srebro. Šejh Hakki u tefsiru
48. ajeta sure Ibrahim bilježi pre-
daju u kojoj se kaže da će Zemlja
na dan proživljenja biti zamijenjena
zemljom od srebra. Bit će to bijelo
tlo po kojem nikada nije kročio ni
jedan griješnik.
Ipak, puninu svoje vrijednosti i
ljepote, srebro će zadobiti u dže-
nnetu. Kada su Poslanika, a.s.,
jednom prilikom upitali za džennet
i od čega je izgrađen, odgovorio je:
„Čerpić od zlata, čerpić od srebra.“
Brojna su mjesta gdje se kao na-
grada džennetlijama obećavaju na-
rukvice, pehari ili džennetski ukrasi
od srebra. Najkomentiraniji ajet u
tom smislu svakako je slijedeći:
„Služiće ih iz srebrenih posu-
da i čaša prozirnih - prozirnih, od
srebra, čiju će veličinu prema že-
ljama njihovim odrediti.“ (Ed-De-
hr, 15-16)
Mufessiri su se zanimali o ka-
kvoći ovog posuđa – srebrnog, a
opet prozirnog. Zaključuju da će to
vjerovatno biti spoj čistoće stakla
te savitljivost i bjeline srebra. Allah,
dž.š., je kadar stvoriti takav spoj
kao nagradu džennetlijama. Na tra-
gu ovoga Ibn Kesir bilježi predaju
od Ibn Abbasa, r.a., koji kaže „U
džennetu nema ništa a da na du-
njaluku nemate nešto slično, osim
srebrnih čaša.“
Pored toga, mufessiri dolaze
do još jednog zanimljivog detalja
– imam Taberi, na primjer, komen-
tariše da je srebrno posuđe ustvari
ukaz na to da je zemlja u džennetu
od srebra, pošto se posuđe pravi
od zemljine prašine.
U džennetu postoji drveće na či-
jim granama su srebrna zvonca, pa
kad neko od džennetlija poželi da
ih sluša, Allah, dž.š., pošalje vjetar
ispod Arša koji pokrene ta zvonca.
Tada ona zasviraju takav zvuk zbog
kojeg bi stanovnici dunjaluka, kada
bi ga čuli, umrli od uzbuđenja i ra-
dosti.
Ovo je predaja koju bilježi šejh
Hakki u tefsiru 15. ajeta sure Er-
Rum. U njemu su i opisani oni koji
će uživati u ovakvim džennetskim
blagodatima. Bit će to „...oni koji su
vjerovali i dobra djela činili...“
35
 dr. Dželal IBRAKOVIĆ | ČOVJEK I EKOLOGIJA SVJETOVA
Misija "ČOVJEK"
R
ačuna se da je ljudsko biće pronađeno i prvi
put imenovano kao homo sapiens sa staro-
sti od oko 40.000 godina. Za to vrijeme pla-
neta Zemlja je prošla faze razvoja (Božijeg Zakona) ne
slučajno, nego strogo programirano od jednoćelijskog
oblika života (“Sve živo je nastalo u vodi”, Kur’an). Sa-
vremena nauka pretpostavlja da su se prvi oblici javili
prije milijardu i pol godina (Erich From: Anatomija ljud-
ske destruktivnosti). D. Pilbream (1970), M.F.Montagu
(1967) i G. Smolla (1967) ističu da su se sisavci pojavili
na našoj planeti prije otprlike 200 miliona godina. Ho-
monidne životinje se po ovim teorijama, koje su naj-
približnije dosadašnjim shvatanjima “došle” prije 14
miliona godina, a homo erectus čiji su skeleti nađeni
u Aziji (“Pekinški čovjek”) je najstariji bio prije 1,5 milio-
na godina. A prije 40.000 godina se “pojavljuje” homo
sapiens. Planeta je u vrijeme dolaska “domaćih stra-
naca” (ljudi), uz pretpostavku da okvirno prihvatimo da
su se prvi ljudi pojavili u to vrijeme (Adem, a.s., i Hava),
bujala sa raznim oblicima života, koji se već “naživio”
koju milijardu godina prije. Moderni čovjek teško može
shvatiti relacije od milijardu godina, jer naš misaoni
aparat je podređen mnogo manjim brojevima. Bile
36
su tu razne vrste, među kojima je, ako u ovu pretpo-
stavku uključimo i jedine istinite elemente (iz Kur’ana,
naravno) bilo i onih ljudima sličnih koji nisu “pomena
vrijedni”. I tu je zamka koja je, eto, od praiskona došla
do naših vremena. Nju je “najozbiljnije” tretirao Darvin
i pravac koji slijedi iza njega (Morgan, Marx, Engles
i današnji moderni „neodarvinisti“). Nastavci ove teo-
rije se, vidimo, pojavljuju i u modernom vremenu sa
pokušajem da se nađu “kvake” koje nedostaju u “do
sada dokazanom lancu” evolucije – sve je evolutivno
i zakonomjerno (“samo od sebe”) dovelo savremenih
pojava čovjeka i njegove historije.
Istraživač koji dolazi na Zemlju (Adem a.s.- Adam)
ima posebnu misiju, da se izrazimo modernim riječni-
kom. Ova misija je imala univerzalni kosmički karakter,
jer čovjek iz tog miljea dolazi na Zemlju (iz Raja, Dže-
nneta). Zemlja je zbog tog trenutka i bila stvorena –
mnogo, mnogo ranije. U vremenskim relacijama kakve
mi samo možemo da dokučimo kroz igru brojki, koju
niko od ljudi (izuzev onih kojima je Allah dao takvu vr-
stu znanja) praktično ne razumije. Biće koje dolazi na
Zemlju (čovjek, koji se prihvatio emaneta) ima zajed-
ničke osobine sa planetom.
 Svođenje čovjeka na
konačno i majmunsko biće
samo je jedna od (samo)
uvreda ljudi
To biće, „naučeno imenima stvari“, je posebno- pred
njim su se i meleci poklonili, ali ono je obično u svojoj
fizičkoj egzistenciji bivstvovanja na Zemlji. Ono je stvo-
reno od sastojaka planete Zemlje. I sa drugim živim
bićima, koje zatiče, ima sličnosti u anatomskom smislu
(udovi, tijelo, ćelije, krvotok, disajni organi, ovisnost o
hrani, vodi, vazduhu...) i gotovo da ima rođačke veze
sa silinom bujanja života - biljnog i životinjskog. Ideal-
na organska mašina i Zemlja i živa bića na njoj i u njoj
izvedena su besprijekorno i savršeno. Savršenstvo se
ogleda u jediniki (autentičnost pojedinačnog primjer-
ka) i u grupi (vrste, podvrste). Sve na Zemlji ima opskr-
bu, svi se samoobnavljaju na organski, a ne mehanički
i tehnološki način, a to je u genijalnoj jednostavnosti
čudesan i zaprepaštujući način, pomiješan sa zado-
voljstvom i gorčinom, jer su svi „ograničenog trajanja“.
I to svi, baš svi - od najstarijih primjeraka živih stabala
ili, recimo, kornjača do jednodnevnih leptira. Sve ima
svoju svrhu - i jednoćelijski organizmi i ogromni slo-
novi, kao i do (tek)jučer - dinosaorusi. I tu vlada har-
moničnost baš kao i na nebesima i u svemiru, mada
mnogi naučnici danas u svijetu kažu da tamo vlada
potpuni haos. Za čovjeka je taj broj sazviježđa, zvijez-
da, planeta u nastajanju i nestajanju, ogromnih razda-
ljina, pramaglina i još svako se kreće svojim putem, uz
put se u svojim ogromnim masama privlači odbija na
toliko precizan način – poput žile kucavice svakog od
nas, svo to mnoštvo ili bekrajnost za čovjeka i ima ha-
otični smisao, jer je to njemu nepojmljivo. Posebno za
onoga koji ne vjeruje u Stvoritelja i Gospodara svega
vidljivog i nevidljivog. Takvom homo sapiensu se po-
javljuje „haos“ u glavi kada počne da razmišlja samo o
jednoj ćeliji i njenoj strukturi. I takvom i pada na pamet
majmun kao predak njegov najbliži. A ko bi i mogao
biti predak njemu koji nije ni pomena vrijedan.
Danas je savršeno jasno da je samo čovjek onaj koji
podstaknut iluzionizmom jeste jedini na planeti koji u
savršenstvu vidi haos. A haos je drugi izraz za nered.
A svaki nered počinje negiranjem Jednog i Jedinog
Stvoritelja – Allaha dž.š. Tako su, ustvari i proizvede-
ne iluzionističke teorije slučajnosti i teorije “prirodnog
kretanja”. Nered ako se i pojavi on se brzo lokalizira i
nivelizira i sve dobije opet novi stvaralački zamah od
nevidljivog Dirigenta koji “zna kada svaki list padne” i
“kada niče” i oplođuje se.
„Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja
bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi
od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?“
(Kuran. XXI, 30)
Pa, zar neće u Njega povjerovati i pred Njim pasti od
strahopoštovanja i poslije i ovih riječi, prije svega nauč-
nici, jer ih Kur’an obavještava o onome što nisu znali,
jer će teorija “prvog praska” i spoznaje o stvaranju ži-
vota iz vode biti “pronađena” mnogo poslije ovih riječi
koje su odjeknule u našoj povijesti prije 1420 godina,
a izrečene sa stvaranjem i čovjeka i svemira i svaka od
njih nosi odlike i eho “prvog praska”. Ima razloga da se
postavi pitanje da li su možda teorije “prvog praska” ili
teorije evolucije bukvalno prepisane iz Kur’ana? Odno-
sno inspiracija je nađena tu. Ima još jedan zanimljiv
detalj koji je upućen “naučnicima – ateistima” u ovom
istom ajetu: “Zar ne znaju nevjernici…? … da su nebesa
i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali?”
Nije, dakle, to bilo čudo “prirode” (samo po sebi) nego
Stvaranje prirode od strane Moćnog Stvaraoca koji je
svemu stvorenom još u “prvom prasku” (naučnici ne
mogu ni da napišu broj te snage koja se oslobodila, a
da ne govorimo o precizno - savršeno precizno – upo-
trijebljenoj Moći za realizaciju tog “komadanja” u kome
je sve od malog gena i atoma, do ogromnih sazviježđa
dobilo cilj, putanju, rok, težinu, vrijeme…) i nad svim
tim stvorenim se stalno bdije i ostvaruje kontrola. Ali,
čovjek je ohol i pošto je jasno da u stvaranju nebe-
sa i Zemlje nije mogao niko od “slavnih i poštovanih”
ljudi imati udjela, onda se i formira teorija o navodnoj
samoobnavljajućoj „prirodi“ i njenim “mehanizmima”.
Izmišljaju se vanzemaljci, simuliraju se borbe sa njima
u prošlosti i budućnosti samo da bi nekako ljudska hi-
storija bila izgledna i čovjek dobio mjesto koje mu ne
pripada. Ustvari, negira se Bog, a ako se već i prihvata
onda mu se čovjek daje kao – “sin”, a sve je u cilju
izjednačavanja čovjekove sa božanskom ulogom. Ova
informacija, kao i druge koje nam Kur’an daje vraćaju
nas na ulogu bića koja su stvorena i koja za svoje po-
stojanje, kao i sve drugo stvoreno duguju zahvalnost
Stvoritelju. Takvoj Moći koja je razbila cjelinu nebesa
i Zemlja i upravlja njima besprijekorno, nije potrebna
37
 “pomoć” ni mnogo moćnijih sazviježđa, a kamoli si-
ćušnog bića koje je tako ranjivo i kojem treba pomoć
svakog trenutka (čovjeka), pa bio on nosilac i ogro-
mnog broja naučnih titula, počasnih zvanja. Naravno,
radi se o zemaljskom naučniku, a ne naučeniku.
„Buđenje“ čovjeka
u novom odijelu
Prethodilo je toj misiji upućivanja čovjeka na Zemlju
- stvaranje Zemlje i nebesa koji su se pojavili po preci-
znom proračunu iz ničega. Taj princip stvaranja može
izvesti samo najveća snaga i najveća Mudrost kada
kaže samo “Budi” i ta naredba je stvorila nebesa i Ze-
mlju i sve što okom vidimo i teleskopom pratimo. A šta
još ne znamo! Sve se dešavalo sa prologom na mje-
stima koji ljudski um ne može da pojmi. Mjestima iza-
branim kao mjestima radionice univerzalnog principa
koju naslućujemo iz opisa, ali naš ograničeni mozak
ostaje ograničeni kada bi se sastavila sva imaginaci-
ja mašta i nauka svih ljudi koji su do sada proboravili
svoju ograničnenu dôb života po istom principu koji je
poznat od prvog čovjeka i njegove drûge. Iz bogatstva
dženetskih pejsaža čovjek je došao u sumorni pjesaž
pustinje, ogromnih voda, visokih planina, čudnih urli-
ka, pitome stoke, povijanja dozrelih trava i žitnih polja,
naletom vjetra koji je donosio vazduh i parao nesvikla
pluća. Kako je burno kucalo srce prvog čovjeka i od-
zvanjalo u njegovim ušima kao novi zvukovi dok su se
mirisi miješali?
Dakle, imao je razum u jednoj razvijenoj fazi. To bu-
đenje čovjeka u „novom odijelu“ koje je zamijenjeno
dženetskim, bilo je sa fizičkim i drugim čulima (i di-
38
menzijama) koja su bila znatno umanjena u odnosu
na prethodno stanje. To odijelo je bilo u startu pod-
ložno vremenskom ograničenom roku trajanja o čemu
i Kur’an svjedoči. Zbog izvanredne ekologije, nedo-
statka virusa, općeg zdravlja tijela, koje bi se moglo
porediti sa novoproizvedenim izuzetno kvalitetnim ma-
šinama, životni vijek naših predaka bio je znatno duži
od sadašnjeg, iako je bio ograničen. Smrt je postala
sastavni dio života ljudi, što je još jedan važan, novi
elemenat. Početak ljudskog bivstvovanja na Zemlji je
praćen ograničenjima. Zbog posebne uloge čovjeka,
namijenjene Općim planom Stvaranja, a to je halifa
na Zemlji, Zemlja je pokoravajući se bez pogovora toj
Odredbi u tom času bila spremna da prihvati tog za-
stupnika ili namjesnika (ne i vlasnika, od samog star-
ta). Nikako ne „gospodara prirode“. Zemlja je sa svim
potrebnim kroz cijelu ljudsku povijest bila pripravljena
baš onda kada je namjesnik u liku muškarca i žene
pristigao. Nevažno je za ovo tretiranje da li je stigao
„odozgo“ (s nebesa) ili na neki drugi način. On je jed-
nostavno došao kod svog najbližeg rođaka u svemiru
veličanstvenom. Naime, i on i planeta na koju je pri-
stigao kao namjesnik sačinjeni su od istih sastojaka.
I to pokazuje savršenost Allahovog dž.š. stvaranja. I
dokaz je za ljude koji razuma imaju. Zemlja je tog trena
imala sve potrebno i kao botanička bašča, kao mjesto
gdje su brojne životinjske i biljne vrste bile spremne da
posluže čovjeku u izvršenju njegove misije, koju je on
tako olahko prihvatio. Uostalom, njegov izgon iz Dže-
neta je bio proizvod njegovog lošeg izbora, njegove
svojeglavosti, povodljivosti, njegovog nedovoljnog ko-
rištenja osnovne prednosti koja ga uzdiže iznad ostalih
živih bića stvorenih od istog Gospodara – nedostatak
korištenja razuma i upotreba racionalnog i logičkog iz-
bora. I takav pristup je sadržan u vaseljenskoj zakoni-
tosti: za zlo koje se desi čovjeku, samo je on (čovjek)
odgovoran i snosi i krivicu. Ali, kako Stvoritelj, Bog i
Gospodar ljudi zna i za njihovu plahovitost, pa i nedo-
statke, zato što je taj Gospodar Milostiv i Samilostan,
On daje Uputu, On prašta i On usmjerava na korištenje
svemirske prednosti ljudi sadržane i u razumu i imagi-
naciji kojima ih je (nas ljude) obdario.

Banja Luka
FOTO: Hazim ŠABANOVIĆ
P
od okriljem „ilirskog helenizama“ oblikovalo
se urbano jezgro nekoliko bosanskoherce-
govačkih gradova među kojima je i današnja
Banja Luka. Arheološka otkrića pokazuju da je krajeve
oko ovog grada na obalama bistroga Vrbasa, u pre-
drimskom periodu naseljavalo ilirsko pleme Mezeji.
Ovo pleme je Banjalučko polje obilježilo materijalnom
posebnošću i duhovnim vrijednostima dalekog na-
sljeđa. U vrijeme Rimljana gradi se cesta od Salone
(Splita) do Servicijuma (Gradiške) a njen najduži putni
pravac vodio je kroz prostor Banje Luke. Na tom zna-
čajnom antičkom koridoru podižu se vojna utvrđenja
Kastra - Kastel, Ad Ladios i Ad Fines. Tokom VI i VII
stoljeća u ove krajeve dolaze Sloveni, koji svoje na-
seobine (gradišta) većinom lociraju na uzvišenjima
mr. Merima ČAMO | GRADOVI
Bosanske krajine. Grad Banja Luka se prvi put spo-
minje u ispravi ugarsko – hrvatskog kralja Vladislava
Drugog, 6. februara 1494. godine u kojoj se navodi
Juraj Mikulašić kao “kaštelan Banjaluke”. Pored ovog
utvrđenog grada u okolini Banje Luke nalazilo se još
nekoliko srednjovjekovnih naselja: Vrbaški Grad (zna-
čajno utvrđenje još od XII stoljeća), Zvečaj, Krupa, Ze-
mljanik, Bočac, Kotor i Berbir.
Razvoj Gornjeg Šehera
Godine 1528. Osmanlije zauzimaju jajačku bano-
vinu a zajedno sa ostalim utvrđenjima i Banju Luku.
Pod turskom upravom ovaj grad se počinje naglo ši-
riti i postaje jedno od najvećih gradskih naselja u sje-
verozapadnoj Bosni. Po tradiciji arapsko – islamske
39
 civilizacije medievalna utvrđenja i rezidencije se tran-
sformiraju u novi tip naselja podijeljenog na centralno
– privrednu zonu (čaršiju) i stambenu zonu (mahalu),
dva bosanska antijeka (javno – privatno) postavljena
u suodnos neprekidne koherencije, koja tvore jednu
skladnu urbanu cjelinu. Ova urbana cjelina postala je
suptilno opredmećenje filozofsko – religijskih načela
islama, gdje se principi kolektiviteta, solidarnosti i otvo-
renosti javljaju kao fundamenti socijalne egzistencije.
Urbani polet Banja Luka bilježi od 1553. godine kada
postaje sjedištem bosanskog sandžak – bega i zna-
čajno strateško mjesto za operacije prema Hrvatskoj.
Tome uveliko doprinosi i ferman sultana Murata III iz
1578. godine kojim se stanovnici ovog grada osloba-
đaju od plaćanja poreza i daća zbog blizine njihove ka-
sabe granici (serhatu) i visoke vojne pripravnosti koju
narod pokazuje. Sandžak – beg Sofi Mehmed – paša
izgradio je u Gornjem Šeheru most preko Vrbasa, jav-
40
no kupatilo, veliki han, karavan – saraj, četiri mlina i 59
dućana. Prema turskim izvorima u čaršiji su bili razvi-
jeni zanati podjednako potrebni i vojsci i građanima:
mlinarski, tabački, sabljarski, sarački, čizmarski. Upo-
redo sa širenjem privrednog dijela grada i povećanjem
broja stanovnika, pojavljuju se i druge vrste zanatskog
obrta: terzije, pekari, halvadžije, sapundžije itd. U tom
periodu Gornji Šeher je imao devet mahala: pet na de-
snoj i četiri na lijevoj obali Vrbasa.
Izgradnja Donjeg Šehera
Sa Ferhad - pašom Sokolovićem posljednjim san-
džak – begom (1574 – 1580) i prvim beglerbegom bo-
sanskog pašaluka (1580 – 1588) otpočelo je „zlatno
razdoblje“ Banje Luke. Za dvije godine, Ferhad – paša,
krajiškom šeheru ostavlja u nasljeđe dvije stotine i še-
snaest objekata različite namjene. Uvidjevši da je Gor-
nji Šeher (stara Varoš) stiješnjen u kotlini Vrbasa, te da
se ne može dalje širiti, pristupio je izgradnji Donjeg Še-
hera. U njemu je podigao džamiju (Ferhadiju) kraj nje
mekteb i turbe za sebe (u kojem je i shranjen 1590. go-
dine), sahat - kulu, šadrvan, gradski vodovod, kaldrmu
u širini od 5 aršina od stare Varoši do potoka Crkvine
preko kojeg je sagrađen i kameni most, te drveni most
preko Vrbasa. Njegovom vakufnamom (verificiranom
25. januara 1587. godine) gradu je zavještano oko
200 obrtničkih i trgovačkih dućana, brojni zemljišni po-
sjedi, jedan karavan - saraj, hamam, mlin na Vrbasu,
veliki hambar za žito, te saraj (dvor) u kojem će odsje-
dati bosanski namjesnici dok budu upravljali Banjom
Lukom. Kao jedan od supotpisnika Ferhad - pašine
vakufname, pojavljuje se njegov visoki službenik, Ha-
san Tefterdar, koji je 1595. godine sagradio za sebe i
svoju ženu, džamiju Arnaudiju vrsno umjetničko djelo,
osmišljeno kao „ugodno stjecište dobrih ljudi“, kako tao rješenje agrarnog pitanja, te na taj način održavao
kazuje uklesani natpis u stihovima na kamenoj ploči stanovništvo u bijedi i zaostalosti. Prakticirajući i čuva-
iznad džamijskog ulaza. Banja Luka je od polovine XVI jući oblike života proizašle iz islamsko – orijentalnog
do kraja XVII stoljeća, stekla sve potrebne uslove za civilizacijskog kruga, jedan dio stanovništva se prin-
urbani progres, te izrasta u grad sa snažnom privred- cipijelno okretao ranije oformljenoj društvenoj struktu-
nom osnovom i razvijenom komunalnom strukturom, ru i utvrđenom vrijednosnom sistemu unutar kojih su
zanatskom radinošću i trgovinom. Formirano je 45 prethodne generacije ustanovile kategorije, institucije
mahala, sa 4000 kuća i oko dvadeset hiljada stanovni- i obrasce ponašanja s kojima se bosanskohercego-
ka; muslimanske, katoličke i pravoslavne vjere. vački narod još uvijek identificirao. Naravno, stupanj
rezistencije općem napretku (ukupnost životnih uvjeta:
Banjaluka u ozračju dohodak, stan, prehrana, kulturne potrebe, zabava...)
srednjoevropske civilizacije nije bio visok, ali je bila sveprisutna težnja ka pomi-
renju želja i mogućnosti, emocionalnog i racionalnog,
Ekspanzija ove gradske sredine nastavlja se i u prei- prošlosti i sadašnjosti, raznorodnih životnih prilika koje
odu austrougarske vladavine (31. juli 1878. godine), su se netom dogodile i onih koje su rezultat ustaljene
zahvaljujući prije svega uspostavi novog drumskog i pakse, na način koji bi simbolizirao najbolja iskustva
željezničkog saobraćaja. Austrija je organizirala upra- dva, oprečna svijeta, dvije stvarnosti.
vu na moderan način podijelivši zemlju na šest okruž-
ja, a okružja na kotarove (srezove). Početkom deve-
tog mjeseca iste godine Banja Luka postaje sjedište Glas naroda
sreza, sreskog suda, okružja, okružnog suda i uprave Prikladnu ilustraciju tog bosanskog duha ukaluplje-
željeznice Banjaluka – Dobrinj. Modernizacijski proce- nog u srednjoevropsku recentnost pronalazimo u djelu
si „raspoređuju“ po gradu različita zdanja i instituci- jednog poznatog banjalučanina “nesretnog i marljivog
je kao što su Velika realka, štamparija, bolnica, nova ilirca iz Bosne”, objavljenog godinu dana nakon au-
vodovodna mreža, hidrocentrala, hoteli, drvoprerađi- strougarske okupacije, u kojem se, između ostalog,
vačko preduzeće, tvornice duhana, tkanina i tjestenine vjerno oslikava sučeljavanje “novotarstva i rajanskih
itd. Iako je austrougarska uprava u Bosanskoj krajini, predodžbi”. “Naš narod, često se žali na sadašnjost i
kao i u cijeloj ondašnjoj Bosni i Hercegovini, inicira- priča o starim dobrim vremenima”. Svjetska inteligen-
la vidan napredak, u narodu je raslo nezadovoljstvo, cija većinom “osuđuje to narodno tvrđenje da su stara
jer je okupator gušio slobodni razvitak naroda, ome- vremena bila bolja od današnjeg naprednog i civilizi-

41
 ranog doba”. “Učeni svijet zaboravlja na fakta, na koja
se narod oslanja kad tako govori, koja očevidno kazu-
ju da ima priličnog mjesta na narodna jadanja za proš-
lim vremenima. Narod se malo obazire na “kulturne
činjenice”: željeznice, fabrike, kasarne, brzojave, tele-
fon, pozorište, operu, palate, velike varoši, bogataš-
ku raskoš, prepletenu državnu i crkvenu organizaciju
itd. “Naroda se tiče njegovo materijalno stanje i dobro
zdravlje, pa stoga se on rado sjeća prijašnjega doba
kad je on bio krupnijeg stasa i boljeg izgleda i kad je on
i njegov bližnji imao više stoke, kada je manje plaćao
danak, manje u vojsku išao, kada je davao i uzimao
zajam u hrani, marvi i novcu bez interesa; “kad ga nisu
okruživala čitava jata špijuna, činovnika i soldatije; kad
mu moda i etikecija nije satirala tjelesno zdravlje i ma-
terijalno blagostanje. Narod dakle, pošteno i pametno
misli. On hoće da mu te kulturne činjenice i slobode ne
donose, veće poreze, ratove, mode, razvrat i drugo,
nego da mu u svemu boljitak donesu i opštu sreću i
unapređenje”.
Banja Luka u socijalizmu
Poslije oslobođenja, obnovljena je i ratom opusto-
šena Banja Luka. Snažno se razvijaju privreda i druš-
tvene djelatnosti. Do 1960. godine osnovane su 42
privredne organizacije, od kojih su najveće: Fabrika
celuloze i viskoze, Tvornica za elektroniku i mehaniku,
Preduzeće za proizvodnju i distribuciju električne ener-
gije, Autotransportno preduzeće itd. Dinamičan, plan-
ski i nesputan razvoj grada u socijalističkom društvu
omogućio je pozitivne kvalitativne i kvantitativne pro-
mjene u svim važnijim oblastima društvenog života.
Reforma društva dala je novi podstrek razvoju sistema
vaspitanja i obrazovanja, zdrvstvenim službama koje
se stacioniraju u domovima zdravlja sa dobro opre-
mljenim specijalističkim ordinacijama i ambulantama,
zatim turističko – ugostiteljskom resoru, te osavreme-
njenju kulture koja se kreira prema svjetskim standar-

Opstanak na rodnom tlu

Bosanska krajina je u Prvi svjetski rat ušla optereće-
na nacionalnim i socijalnim protivrječnostima. Te “glu-
he godine, vrijeme opadanja i trpljenja” karakteristične
su i za period raspada austrougarske monarhije, kao
i za postdržavno uređenje - Kraljevinu Srba Hrvata i
Slovenaca (kasnije Kraljevinu Jugoslavije), svečano
proglašenu 1918. godine. Suprotnosti u kojima je kon-
stituisana ova zajednica (propagirana kao zajednička
država slobodnih i ravnopravnih ljudi uspostavljena je
na nedemokratskim osnovama) vrlo brzo su se odra-
zile i na život stanovnika Banje Luke. Mase radnika i
seljaka pod teretom ekonomske krize i političkog be-
spravlja, svoje bunt iskazuju kroz brojne i masovne
akcije radničkog pokreta, od kojih se posebno ističu
učestali radnički štrjkovi koje su svesrdno pomagali
mnogi građani i seljaci širom Krajine. Prolazeći kroz
plime i oseke, uspone i padove, od 1919. do 1941. go-
dine, revolucionarni radnički pokret Banje Luke ušao
je u Drugi svjetski rat, čvrsto organiziran, jedinstven i
borben. U toku njegovog dugogodišnjeg djelovanja
kalio se veći broj boraca, koji su u odsudnim bitkama
za Bosansku krajinu i na frontovima širom zemlje, dali
značajan doprinos u pobjedi najmračnijih sila XX sto-
ljeća.

42
dima, novim umjetničkim trendovima i sve većim za-
htjevima stanovništva.
Posljedice
katastrofalnog zemljotresa
Krajem 1969. godine, tačnije 26. oktobra, grad Ba-
nju Luku i okolno područje površine 11. 000 kvadratnih
kilometara, sa blizu 800.000 stanovnika, zahvatio je jak
zemljotres. Fizička struktura grada je zadrhtala i utihnu-
la sve do narednog jutra kada se, ponovo, “duboko u
zemlji pod nogama uznemirenih ljudi, oglasila tutnjem
oslobođena energija”. Banja Luka se ruši a oblak ta-
mne prašine zastire sunce. Tragičan niz događaja za-
htjeva brze, veoma široke i vremenski usklađene mjere,
kratkotrajne i dugoročne, u svim oblastima socijalnog
života. Potres je, u velikoj mjeri pogodio i onesposo-
bio 112 privrednih organizacija, oštećeno je 36. 276
stambenih jedinica, 61 zdravstveni centar, 28 zgrada
socijalnih ustanova, 38 objekata javne uprave itd. Ve-
liku štetu potres je nanio i historijskim spomenicima
(Ferhadija, sahat – kula, Arnaudija džamija...) Veće
ljudske žrtve su izbjegnute zahvaljujući preventivnim
aktivnostima, preduzetim odmah nakon prvog uda-
ra. Ipak, tragičan bilans - 15 mrtvih i 1.250 ranjenih.
U improvizirana šatorska naselja smješta se 46.000
stanovnika koji su preko noći ostali bez svojih domo-
va, dok se u prikolice, vagone, djelomično opravljene
zgrade i preuređene podrume useljava 15.000 porodi-
ca. Urbana rehabilitacija nije dugo trajala; novi zemljo-
tres (31. decembra) poljuljao je uvjerenje Banjalučana
da se tlo smiruje, unio sumnje u sigurnost i stvorio ne-
koliko hiljada beskućnika. Ovaj gubitak, tuga i bol koji
su zadesili Banju Luku, odredio je, iznenada, presudni
čas njene moderne historije - snažno bilo života koje
u Krajini traje i kuca stoljećima, smoglo je snage da u
trenutku svog najvećeg udesa nadvlada nedaće, ubr-
zavajući svoj puls u duhu nade, očekivanja, optimizma
i boljeg sutra.
Banja Luka u zadnjoj
deceniji XX stoljeća
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992 –
1995) samoproglašena srpska vlast je iz Banje Luke
je protjerala oko 70.000 Bošnjaka i Hrvata. Krajnje
„ekspeditivna i destruktivna birokratska struktura“ bila
je uspostavljena kako bi nepoželjnim Banjalučanima
(Bošnjacima i Hrvatima) omogućila da što prije napu-
ste grad, a svoju radom stečenu imovinu ostave iza
sebe „novim“, pridošlim korisnicima i stanovnicima
grada. Brojne srpske izbjeglice (svojevoljno izabrani
status) iz Federacije BiH i Hrvatske su se naselile u
ovaj „opustošeni grad“. Plansko uništavanje kulturno
– historijskih spomenika kojim se Banja Luka stoljeći-
ma ponosila, rezultiralo je rušenjem 16 džamija, među
kojima su i dvije najstarije Ferhadija i Arnaudija. Datum
rušenja Ferhadije, 7. maj 1993. godine, Islamska za-
jednica je odlukom Rijaseta odredila kao Dan džamija
u Bosni i Hercegovini. Ovaj se datum obilježava na
odgovarajući način dugi niz godina, a jedna od čestih
preporuka hatibima bosanskohercegovačkih džamija
je da u svojim hutbama najave sakupljanje sergija za
obnovu porušenih džamija širom naše zemlje. Banja
Luka je danas upravno sjedište Republike Srpske.
43
 Aida BEGIĆ-ZUBČEVIĆ
Današnji kumiri
K
ada čovjek živi u stabil-
noj državi i u relativnom
blagostanju, posebno
ako je smješten u gradu, onda se
nema razloga pitati o smislu niti
imati bojazan i svijest o tome da će
svakako umrijeti. On podrazumije-
va da mu i pripada sve ono što ga
okružuje i da nema opasnosti da to
jednog dana izgubi. Život u gradu
čovjeka gotovo u potpunosti odva-
ja od prirode i vremenskih prilika i
neprilika. Kakvo god vrijeme bilo,
život ide svojim tokom, neboderi
zaklanjaju nebo i jedina briga je šta
obući i kako biti u trendu u odno-
su na godišnje doba. Voće i povr-
će svih vrsta možeš kupiti u svako
doba godine, bez obzira da li je ta
44
godina sušna ili kišna. Dakle, gubi
se osjećaj da je čovjek podređen
višoj Volji, ako se pod tom ‘voljom’
ne podrazumijevaju oni koji daju
kredite i čiji robovi postajete htjeli
to ili ne.
Međutim, ljudska potreba za
odgovorom na pitanja o duši, smrti
i sličnim stvarima ne može nestati.
Ona se može privremeno potisnuti,
a medij za ispunjenje potreba du-
hovnosti prebaciti iz vjere u Boga
u vjeru u nešto drugo. Putujući po
svijetu, pitala sam se kud je odse-
lila duhovnost kada je iz svakod-
nevnog života protjerana religija.
Kod mnogih ljudi ona se preselila
u vjeru u novac. Novac je postao
božanstvo modernog doba, nepri-
kosnoven, neupitan, konačan. Ono
što me je uvjerilo u to je iskustvo
druženja i uspostavljanja bližih re-
lacija s ljudima koji za postojanje
Boga već odavno ne znaju. S nji-
ma sam mogla razgovarati o sve-
mu i svačemu, osjećati se ugodno,
sve dok ne dođemo do novca, tj.
dok se u poslovnim relacijama ne
ugrozi ili ne zatraži od njih ono što
im je najdraže. Ustvari, kad sljed-
benik ‘kulta novca’ osjeti da ulazite
u njegov intimni prostor, pa ma-
kar se to ogledalo u najobičnijem
pitanju o zdravlju njegove porodi-
ce, ustukne, jer misli da se iza tog
‘intimisanja’ krije vaša želja da mu
uzmete ono za šta jedino mari, a
to su pare.
Nevjerovatna je žrtva koju su ovi
ljudi spremni podnijeti svom božan-
stvu. Recimo, ako imaju mogućnost
da uštede dvadesetak eura putujući
vozom i autobusom, a ne jeftinim
avionom, oni će se svakako opre-
dijeliti za ovu prvu opciju. Ne zabo-
ravimo da je riječ o ljudima kojima
je dvadeset eura ekvivalent naših
dvadeset ‘pfeninga’. I on će hud
putovati petnaest umjesto dva sata,
pješačiti, gladovati i na svoju desti-
naciju će stići umoran, oštećenog
zdravlja, nervno rastrojen, ali boga-
tiji za neku siću. Moram priznati da
se ponekad divim čvrstini vjerovanja
ovih ljudi i onome šta su sve spre-
mni podnijeti za svoju vjeru.
Neko će reći, pa zato oni imaju,
a ne ko mi koji više potrošimo nego
što zaradimo. Nemamo luksuzne
stanove i auta, ali zato pijemo kafu
kad god nam je ćejf i pušimo dvije
kutije cigara na dan. Problem je u
tome što ni oni nemaju! Ne žive luk-
suzno, niti troše svoj ‘sveti’ novac
na bilo šta, a najmanje na činjenje
dobra sebi i drugima. Jer, kad bi po-
enta skupljanja novca bila usmjere-
na na bilo kakvu svrhu, pa makar
to bila i kupovina dobre jakne, onda
više ne govorimo o ‘božanstvu’
šuškavih papira, već o ‘božanstvu’
zvanom odjeća, a to je već jedan
drugi ‘kult’, liči na ovaj prvi, ali im se
kip drugačije zove i izgleda.
Ovakvih vjerovanja ima mnogo,
tj. ima ih onoliko koliko je bilo kumira
u Kjabi. Ono što plaši onog koji sve
to primjećuje je pitanje koliko njih
još uvijek zasjenjuje Jednog Boga
kojem se klanjam? Možda bi čovje-
ku bilo lakše da se današnji kumiri
ne reklamiraju tako privlačno i da
njihove oznake nisu tako dopadljive
i naizgled jednostavne za ukloniti,
poput naljepnice neke firme. Kad bi
još naljepnica bila na zidu, a ne na
srcu, gdje bi nam bio kraj. Možda bi
nam bilo najlakše zavaravati se da
sve te stvari nemaju veze s nama
i da su samo bolest nekog tuđeg
svijeta koji nam se nameće.
45
 ODABRANE ŽENE
ZULEJHA
Žena Jusufa a.s.
J
akub, a.s., je imao dvana-
est sinova i od njih porijeklo
vode svi Jevreji. Najpoznatiji
od njih je Jusuf, a.s., odabran da
bude poslanik ne samo Jakubove
porodice nego svih ljudi svog vre-
mena.
Imam Kurtubi veli: “Spomenuo
je Allah, dž.š., u Kur’anu kazivanja
o poslanicima i ponovio ih sa istim
značenjem na različitim mjestima, i
spomenuo je priču o Jusufu, a.s,. i
nije je više nigdje ponovio...“
To je najljepše ispričana priča.
Tabiin Ata veli: “Ne sluša neko ko je
žalostan ovu suru, a da mu poslije
slušanja srcu ne bude lakše.“
U njoj nalazimo da poslije teško-
će dolazi olakšanje, i objava sure
“Jusuf“ bila je u Godini tuge. Godi-
ni smrti amidže Ebu Taliba i majke
pravovjernih h. Hatidže koji su po-
magali i štitili Muhameda, a.s., od
Kurejšija.
Mi se nećemo baviti puno deta-
ljima kazivanja o Jusufu, a.s. Želja
nam je ispričati priču Zulejhe, žene
koja je čitav svoj život bila robinja
jedne velike i prekrasne ljubavi,
ispričati njena iskušenja koja je
proživjela zbog toga i kakva je sre-
ća na kraju zakucala na vratima
njenog srca.
Zulejha je bila kćerka uglednog
Egipćanina, koji se zvao Tejmus.
Volio je kćerku više od bilo koga
na bijelom svijetu. Odredio je broj-
ne sluškinje i dadilje da se brinu o
46
njoj. Svaka njena želja se u trenu
ispunjavala. Njena ljepota je još od
prvih njenih koraka bila redovna
priča svih uglednih okupljanja. Go-
dine su prolazile i njena nadaleko
čuvena ljepota mamila je mnoge
prosce na očeva vrata.
Kada je cvijet mladosti ukrasio
njeno lice i obline, Zulejha je sanja-
la čudan san. Poslije njega više nije
mogla spavati. Cijelu godinu laga-
no je kopnila. Lik koji je vidjela u
snu ispunio je sva njena maštanja,
i ona je izgubila sve osjećaje za
ono što se oko nje dešava. Izgle-
dala je kao da je izgubila razum.
Otac joj je odredio sluškinje i dadi-
lju koje će je paziti, i ona je živjela
izdvojena u tom duhovnom rastroj- ma, tankom i debelom svilom. Za
stvu. Tačno nakon godinu ponovo pratnju odredio pet stotina robova i
je sanjala isti san, mladića čiji je isto toliko robinja.
pogled njen razum sputao i njena
Kada je upravitelj čuo da se pri-
izluđenost se uvećala. Kada je čuo
bližava svečana povorka, naredio
šta se dešava, otac potraži savjet
je vojsci Egipta da izađe na paradu
od mudrih ljudi na dvoru. Niko nije
znao lijeka njenoj bolesti. Otac joj svečano odjevena. Čim je Zulejha
reče da kad bude ponovo sanjala ugledala upravitelja, očajnički uz-
tog mladića da ga upita ko je i oda- dah ote se sa njenih usana te reče
kle je. Kada ga je ponovo sanjala, svojoj omiljenoj dadilji da to nije
on reče da je upravitelj Egipta, mi- mladić koga je vidjela u snu. Razo-
ljenik faraona. Čuvši to, iako je bilo čarenje je bilo veliko. Sada nije bilo
protivno dostojanstvu, otac odmah povratka te je mudra dadilja posa-
posla pismo upravitelju, koji se vjetova da mora biti strpljiva. Mož-
zvao Putifar, u kome mu nudi ruku da će sudbina jednog dana sama
svoje kćeri. Nakon što dođoše bo- objašnjenje poslati . Ovo iskušenje
gati darovi kao znak pristanka, po- je samo put ka željenom cilju. Zu-
čele su pripreme za vjenčanje. Kao lejha se smiri, i u tišini pateći, nije
miraz, otac nevjeste je pet stotina prestajala čeznuti za likom mladića
deva natovario biserima, dragulji- iz snova.
 Brak je sklopljen i u tom raskoš-
nom domaćinstvu, Zulejhi bijahu
na raspolaganju sve zamke kraljev-
skog života. Vezir bijaše njen rob i
ničega joj nije nedostajalo. Prenosi
se da je Uzvišeni Allah sačuvao Zu-
lejhu od kontakta sa Putifarom tako
što mu je noću slao džinkinju u liku
Zulejhe.
Zulejha je dan provodila u pažnji
dvora i sluškinja, ali oko nje nije bio
niko sa kim je imala srčanu vezu.
Noću se povlačila u samoću osje-
ćajući kako na cijelom svijetu nema
očajnije osobe od nje. Svoju tajnu
dijelila je samo sa svojom vjernom
dadiljom. Mjesecima i godinama
provodila je ovako svoje dane i
noći. Kada bi joj dojadilo da bude
unutar palate, izlazila bi na obale
Nila i uzdasima govorila o svojoj
neugasivoj čežnji i čekanju volje-
nog.
Jusuf, a.s.,
doveden na dvor
Braća Jusufa zbog zavisti baciše
u bunar, i nakon što ga karavana
pronađe, uzeše ga u roblje. Malik,
tako se zvaše čovjek koji je kupio
Jusufa za par srebrenjaka, dovede
ga kao hebrejskog roba u Egipat i
ubrzo se vijest o ovoj kupovini raširi
na sve strane pa i do samog farao-
na. On naredi svom veziru da požu-
ri i dočeka karavan te naredi Maliku
da dječaka, čija se ljepota već bila
pročula u cijelom Egiptu, dovede
prvo na dvor. Zulejha je te dane pro-
vodila izvan grada tražeći smiraj, ali
čudan osječaj čežnje natjerao ju je
da se vrati i to upravo kad je Jusuf
najljepše odjeven boravio na fara-
onovom dvoru. Kada ga vidje, iz
duše joj se ote krik zapanjenosti i
ona se onesvijesti. Samo je dadilja
znala šta joj se desilo. Ima li ljepšeg
trenutka od ovog kada je ugledala
lice voljenog?
Tolika je bila ljepota Jusufova da
su svi ljudi Egipta željeli da ga ot-
kupe. Telali su pozivali na sve stra-
ne kako bi mu podigli cijenu. Prva
ponuda je bila hiljadu dukata od
suhog zlata. Ponude su se redale
dok ne dostigoše stotinu vreća zla-
ta. Jedan bogataš ponudi mirisnog
mošusa u iznosu Jusufove težine.
No, Zulejha je mudro postupila.
Kada se ponude izredaše ona izne-
47
 nada ponudi duplo više. Samo je
Jakub, a.s., znao pravu vrijednost
Jusufovu, i samo je Zulejha bila u
stanju platiti pravu cijenu za njega.
Putifar joj se požali da nema taj
iznos, ali ona iznese svoj djevojački
kovčeg prepun dragulja kojim pla-
ti otkupninu. I to nije bio kraj njene
borbe. Sam faraon želio je ovoj lije-
pog dječaka na svom dvoru. Tada
Zulejha posavjetova svog muža da
zamoli vladara da mu iskaže naklo-
nost i dozvoli da mladića povede u
svoj dom kao sina, jer on nije imao
djece. Faraon, kada je ovo čuo,
velikodušno odobri i Jusuf dođe
na Putifarov dvor. Zulejha se sva
posvetila služenju Jusufu. Naredila
je da se za njega skroje tri stotine
i šezdeset svilenih, bogato izveze-
nih odora – svaku za po jedan dan
u godini. Pravila mu je raznovrsna
jela i poslastice. A kad bi se noć
spustila i Jusuf pospanost osjetio,
pjevala bi mu uspavanke i pričala
bajne priče dok san ne bi prekrio
njegovo lijepo lice.
Jakubova čežnja
Jednom je Jakub, a.s., upitao
Azraila: „O meleku smrti, možeš li
mi se zakleti da nisi uzeo dušu Ju-
sufovu?“ „Mogu“, odgovori Azrail,
"ali nemam dozvole da te obavi-
jestim gdje je on sada i još neko
48
vrijeme to će za tebe biti tajna.“
Jedne noći Jakub je u snu vidio
svog sina i glasno ga zovnuo, ali
mu Džebrail dođe i prenese selam
od Gospodara i reče: „Ako se ne
strpiš na ovom iskušenju, koji ti je
Gospodar poslao, izbrisat će tvo-
je ime iz Knjige poslanika.“ Nakon
ovoga Jakub, a.s., se ogrnuo šut-
njom i strpljivošću i čekao vrijeme
kad će saznati vijesti od Jusufa.
Život na dvoru
Odrastao je Jusuf na dvoru uče-
ći sve vještine i znanje u to vrijeme.
Putifar ga je nesebično uveo u taj-
ne poslovanja uprave Egiptom. Ju-
sufu je bilo ispunjeno na hiljade že-
lja. Jednom on predloži da bi volio
biti pastir, jer je rečeno da su samo
pastiri dostojni da budu poslanici
i da upućuju narod. Od najvješti-
jih majstora tog zanata Zulejha za
njega naruči praćku i od pastira
koji čuvaju ovce u poljima i plani-
nama nabavi janjad. Kad je došlo
vrijeme, posvetio se učenju ovog
zanata, daleko od Zulejhe.
Prije ponovnog susreta, Zulej-
ha je osjetila čudnovatu tugu. Prije
nego što je srela Jusufa, Zulejha je
bila zadovoljna vizijom u snu. U to
vrijeme nije težila ničem drugom
sem da ga vidi na javi. Sada, kada
je bila darovana da gleda u njego-
vo lijepo lice, povećaše se i njene
želje. Željela da ga privuče u zagr-
ljaj. Počela je kriviti sebe. Zar zbog
kupljenog roba da se izloži skanda-
lu? Zar ona plemenita princeza da
sa robom gubi svoje vrijeme? Ali
govor razuma i samoprijekor nisu
izgnali njenu čežnju. Ispriča svojoj
dadilji i dogovoriše se da otvoreno
kažu Jusufu.
Kada je saslušao govor dadiljin
u kome je iznijela čežnju Zulejhinu
za njim, i da ga je još neudata u
zavičaju svome tri puta u snu vidje-
la, Jusuf joj odgovori: „Ja sam rob
Zulejhin, kome je ona veliku naklo-
nost pokazala. Kada bi ostatak ži-
vota proveo ne bi bio u stanju da
iskažem zahvalnost dostojnu nje.
Ja se neću nikad oglušiti o zakon
Božji i izdaju počiniti. Veliki vezir
se prema mani ponaša kao prema
sinu svome. U mom srcu se krije
plemenita loza Izraela, dova Isha-
kova i Jakubova. Reci Zulejhi da
se odrekne svoje želje, te i svoje i
moje srce poštedi nevolje.“
Nakon što ču Jusufovo odbija-
nje, Zulejhu zahvati uragan i odjuri
Jusufu da ga sama umilostivi da
udovolji njenim željama. Jusuf se
odbrani govoreći da je ta ljubav
zabranjena i uteče od Zulejhe.
Odani rob
Neki čovjek odanog i mudrog
roba imaše koji svako jutro prije
izlaska sunca ustajaše.
Molio bi se sve dok sunce ne bi
izašlo; u sabahu je našao golemu
radost, aga mu je zavidio.
Jednog dana mu reče; "Probudi i
mene slijedećeg jutra da slavimo
zajedno Allaha do izlaska sunca!"
Rob reče: "Majka zna trenutak u
koji se rađa beba; bol njena sve joj
kaže, drugo njoj ne treba. Gos-
podaru moj, bol za istinom će te
probuditi, niko drugi za tebe tu
bol ne može osjetiti.
Ako neko drugi treba da te budi
svakog dana sva dobrobit tvog
namaza zapast će tog insana."
Čovjek koji bol i žudnju za isti-
nom ne osjeća, zabadava živi, gori
je od magarca. No čovjek koji u
bolnoj žudnji za istinom gori nit´
se raju nada, nit´ ga misao o paklu
mori.
(Govor ptica, Attar)

49
 Ljubav i
Aldin KUSUR | PORODIČNI ODNOSI

samilost
"I jedan od dokaza Njegovih je to što
za vas, od vrste vaše, stvara žene
da se uz njih smirite, i što između
vas uspostavlje ljubav i samilost;
to su, zaista, pouke za ljude koji
razmišljaju." (er-Rum, 21)

O
dlučiti se na brak je, za svakog muslimana
i muslimanku, definitivno jedan od najvaž-
nijih koraka, ako ne i najvažniji, u njihovom
životu s ciljem postizanja vlastitog dobra i sreće, kako
na dunjaluku tako i na ahiretu. S toga bi svaki musli-
man i muslimanka trebali krajnje ozbiljno pristupiti raz-
mišljanju i planiranju braka. Treba imati na umu da u
današnje vrijeme mi mnogo prije braka težimo da upo-
znamo osobu s kojom ćemo stupiti u brak, bilo kroz
ašikovanje, druženje, ili pak raspitivanje preko drugih
osoba. Imajući u vidu ovu činjenicu, našu temu ćemo
započeti ašikovanjem.

Ašikovanje
Nije mi namjera govoriti o tome da li je ašikovanje
zabranjeno ili ne, niti iznositi stavove uzoritih pravnika
hanefijske i ostalih pravnih škola, niti osvrtanje na sta-
vove bosanskih alima, već želim govoriti o jednoj dru-
goj dimenziji koje smo manje-više svjesni, ali je na neki
način ostavljamo po strani.
U osnovi, svako onaj koji počne ašikovati, bio muš-
karac ili djevojka, treba sebi postaviti jedno sasvim
jednostavno pitanje, koje mu može uveliko pomoći, a
to je: da li dotičnu osobu možete zamisliti kao vašeg
supruga ili suprugu, kao majku ili oca vašeg djeteta?
Ukoliko je odgovor pozitivan, uzimajući u obzir objek-
tivne pokazatelje, možete se odlučiti na upoznavanje s
čistim i krajnje iskrenim nijetom da osobu upoznajete

50
radi braka, čuvajući čast i ugled osobe, pridržavajući
se pri tome islamskih normi ponašanja.
Idealiziranje je, također, jedan od problema upo-
znavanja. Naime, kada dvoje mladih ašikuje skloni su
idealizirati osobu s kojom ašikuju. To zapravo proizilazi
iz toga da oboje prilikom upoznavanja žele iskazati i
pokazati najljepše svoje osobine, što je u prirodi čovje-
ka, tako da ponekad dobiju iskrivljenu i neobjektivnu
sliku koja je najčešće produkt ideala kojeg sebi zami-
sle u glavi. Najčešće se problemi te vrtse ne osjećaju,
moderno rečeno, u vezi, jer čak i kad jedna od strana
napravi određenu grešku koju nismo mogli zamisliti,
tražimo opravdanja i preferiramo sve one lijepe osobi-
ne, zanemarujući ružne, i umjesto da pokušamo pre-
ventivno djelovati, naprosto to prešutimo, što ponava-
ljanjem može izazvati sukob i svađu. Trebamo shvatiti
da smo ljudi koji nisu savršeni i da kao takvi činimo
greške, ali isto tako treba da bježimo od idealiziranja
osoba, jer će nas takav odnos neminovno razočarati,
kad shvatimo da ta osoba, kao ni mi sami, nismo tako
idealni kakvim smo se činili.
Brak
Kao što smo već spomenuli, brak je jedan od naj-
važnijih koraka koje čovjek učini u svome životu radi
postizanja vlastite sreće i dobra, kako na dunjaluku
tako i na ahiretu. Kolika je uloga braka u očuvanju
vjere najbolje govori hadis u kome Allahov Poslanik,
s.a.v.s., kaže: "Ko god je stupio u brak, upotpunio je
pola svoje vjere, a za drugu polovicu neka se boji Alla-
ha." (Bejheki) U islamskom pravu brak može biti farz,
vadžib, sunnet, haram i mekruh - pa ćemo se osvrnuti
na napred navedene kategorije braka prema hanefij-
skoj pravnoj školi.
Brak je obavezan (farz) za svaku osobu koja ima
uslove za stupanje u brak (zdravstveni, materijalni i
dr.), a sigurna je da se ne može suzdržati od grijeha
i vanbračnog života. Vadžib je ukoliko ima uslove, uz
postojanje straha i nesigurnosti da će ukoliko se ne
ožene počiniti grijeh. Sunnet je za one koji posjeduju
uslove, ali isto tako su sigurni da neće počiniti grijeh.
Haram je za onoga koji ne ispunjava ni osnovne uslove
za brak (bilo materijalne ili apsolutne spolne nemoći).
Mekruh je onoj osobi koja ispunjava osnovne uvjete,
ali je po svojoj prirodi nemarna, nedovoljno zaintereso-
vana za bračni život. Na osnovu spomenutih kategori-
ja, svaka pametna i punoljetna osoba je sposobna da
odredi u koju kategoriju spada, jer ona najbolje zna šta
je u njenoj duši i kakve su njene prirodne potrebe.
Zašto brak
Prema definiciji, koju je dao Mehmed Begović, brak
je "ugovor o zajednici života između dva lica suprot-
nog spola koji se zaključuje u naročitoj formi, a cilj mu
je: moralno upotpunjavanje i usavršavanje supružni-
ka i rađanje potomstva." Ova definicija u sebi sadrži
i sam cilj braka, što je po ovom autoru moralno upot-
punjavanje i usavršavanje supružnika, kao i rađanje
potomstva. Međutim, ovdje ne bih želio govoriti samo
o ovom aspektu kao povodu za brak, želio bih nešto
reći o aspektu traženja Allahovog, dž.š., zadovoljstva,
te o međusobnoj ljubavi i samilosti između muškarca
i žene usađenoj, po Božijem emeru, u ljudsku prirodu.
Razlog zašto upravo o ovome želim nešto reći leži u
tome da smo te osnovne povode za brak i bračni život
marginalizirali, a dali primat manje bitnim stvarima.
51
 Traženje Allahovog, dž.š.,
zadovoljstva
"Udajite neudate i ženite neoženjene, i čestite ro-
bove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im
iz obilja svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve
zna." (en-Nur, 32)
Prvi i osnovni cilj svakog vjernika, muslimana i mu-
slimanke, prilikom sklapanja braka treba da bude želja
za traženjem Allahovog, dž.š., zadovoljstva. Traženje
Njegovog zadovoljstva počinje sa iskrenim nijetom
stupanja u brak radi Allaha, dž.š., i želje za Njegovom
blizinom. Ono što često ne shvatamo i ne smatramo
važnim, jeste da je mnogo važnije u kakvom je od-
nosu osoba sa Allahom, dž.š., da li je pravi vjernik, ili
vjernica, da li te voli Allaha radi, ili pak radi neke tvoje
fizičke ljepote, imetka - u suštini prolaznih stvari, da
li je okrenuta vječnom ili prolaznom. Sve su ovo pita-
nja koja su veoma značajna i od krucijalne važnosti za
zdrav i harmoničan bračni odnos. Ako ste našli osobu
kojoj je stalo do onoga što Uzvišeni voli, takva će vas
osoba sigurno više voljeti, nego ona koja je u vama
prepoznala fizičku ljepotu, imetak i sl., jer će nesta-
janjem ljepote i imetka, nestati i njena ljubav prema
vama, a samim tim će shavtiti da vi niste ono što je
ona zapravo tražila od života. Traženje Njegovog za-
dovoljstva će se ogledati i u samom bračnom odnosu,
osoba će biti naklonjena činjenju dobra i dijela koja
su Allahu, dž.š., mila, a samim tim u odnosu sa su-
prugom (ili suprugom) držat će se lijepog islamskog
ahlaka, ophođenja, te će u njihovom okruženju vladati
sklad, harmonija. Takvi bračni drugovi će potpomagati
jedno drugom u dobru, olakšavati nedaće i iskušenja
na koja budu nailazili, savjetovati dobro, a odvraćati
od zla, baš onako kako bi zajednica muslimana treba-
la funkcionisati. Iako je bračna zajednica mala, i kao
takva osnovna ćelija društva, ona prenosi svoju har-
moniju na komšiluk, a komšiluk na mahalu, itd., čineći
tako zajednicu muslimana plemenitijom.
U lijepom odnosu leži spas za buduća pokoljenja i
napredak ummeta koji bi se razvijao iz bračnih zajedni-
ca i prenosio na cjelokupno društvo, jer šta čini pleme-
nito društvo do plemenitih bračnih zajednica i porodica.
Allah, dž.š., nas je usmjerio da odgovorimo Njegovom
pozivu "Udavajte neudate i ženite neoženjene", kao što
smo to učinili u ezelu, da živimo bračnim životom sli-

52
jedeći Muhammeda, s.a.v.s., u njegovom plemenitom
putu ka Allahovoj blizini, moralnom i duhovnom upot-
punjavanju i usavršavanju svih plemenitih ćudi zbog
kojih je Vjerovjesnik, s.a.v.s., i poslan. Brak je spas za
polovinu vjere, a za ostalo se treba bojati Allaha, dž.š.

Ljubav i samilost
među bračnim drugovima
"I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od
vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što
između vas uspostavlje ljubav i samilost; to su, zai-
sta, pouke za ljude koji razmišljaju." (er-Rum, 21)
Allah, dž.š., je u odnosu između čovjeka i žene poda-
rio mnogo ajeta za one koji pameti imaju i koji o onome
čime nas Allah, dž.š., dariva razmišljaju. Zaista je Uzvi-
šeni Allah podario da supružnici međusobno umirujuće
djeluju. Ta staloženost, smirenost, racionalna zrelost,
objektivnost uveliko proističe iz samog odnosa među
supružnicima, i njihovog moralnog i duhovnog sazrije-
vanja kroz brak. Ljubav koju Allah usadi u srce, pogoto-
vo ukoliko je ona u Njegovo ime, je zaista po sebi čudo.
Do jučer stranci, postaju bliži i prisniji jedno drugome i
od brata i od sestre, pa čak i od roditelja. Tolika ljubav
u njima rađa i u učvršćava međusobno povjerenje, pa
su jedno drugome spremni reći ono što niko drugi od
ljudi ne zna, gradeći tako jedan vlastiti mikro-svijet u
koji niko drugi ne može ući. Samilost koju supružnici
iskazuju jedno prema drugome zaista je nevjerovatna,
kao da su jedno tijelo i jedna duša, pa kada jedno tugu-
je drugo olakšava i pomaže osjećajući u ponoj mjeri bol
supružnika. Ljubav i samilost, koju je Allah dao među
supružnicima, osjeća se u svakom njihovom uzdahu,
osmijehu, postupku, a što je najljepše od svega Allah
im je za sve to podario mnogobrojne sevape, ako to
čine u Njegovo ime i zarad Njegovog zadovoljstva, pa
čak će čovjek biti nagrađen ako svome supružniku sta-
vi zalogaj hrane u usta dok jedu. O tome kakav odnos
supružnika treba da bude treba tražiti kod savršenog
uzora, Muhammeda, s.a.v.s., i slijediti njegov put, i stal-
no se prisjećati da je najbolji među nama onaj koji se
najljepše ophodi prema svojim suprugama.
Neka nam ova kur'anska dova bude vodilja:
"Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i
djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugle-
daju." (el-Furkan, 74)

53
 dr. Zemira KORČIĆ
Ishrana -
lijek ili otrov?
„Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo
iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim? – Allah! – reći će oni,
a ti reci: Pa zašto ga se onda ne bojite?“ (Junus, 31)
B
ožiji Poslanik, s.a.v.s., ukazao je da ima dvi-
je vrste znanja: O vjeri (religiozno znanje)
i znanje o tijelu. Prema sunetu Poslanika,
s.a.v.s., i onih koji su slijedili sunet, bolesti i liječenje ti-
jela dijelimo na skupinu u kojoj su glad, žeđ, hladnoća
i zamor (koja je urođena ljudima i životinjama za koju
liječnik nije potreban) i skupinu bolesti koje zahtijeva-
ju dijagnosticiranje i liječenje, a utječu na kombinaciju
tjelesnih izlučevina i pojave, kao što su vrućina, hlad-
noća, suhoća ili vlaga u tijelu, koje prekoračuju njiho-
vu prirodnu ravnotežu. Većina lijekova može se naći u
prirodi, a znanje o biljnoj medicini stečeno je eksperi-
mentom i promatranjem odnosa između divljeg života
i prirode. Kada mačka pojede otrovnu biljku koja nije
njena prirodna hrana ona traži biljku koja proizvodi
jestivo ulje i cijedi ga dok ne izazove povraćanje da
poništi smrtonosni otrov. Ljudi koji jedu jednostavnu i
prirodnu hranu, rjeđe se razbolijevaju od onih koji mije-
šaju hranu ili jedu opširno pripremljene obroke, a kada
se razbole trebaju složeniji pristup liječenja.
Kako bi se olakšala upotreba hrane i ljekovitih sup-
stanci u tradicionalnoj medicini sve supstance klasifi-
cirane su prema stepenu hladnoće ili toplote te čine
osam kategorija hrane.
Prvi stepen utiče na metabolizam i ima najslabije
djelovanje.
Drugi stepen djeluje na tijelo i mijenja metabolizam,
ali ga tijelo savlada. Svi hranjivi sastojci pripadaju ovoj
kategoriji. Među akcijama čiji su uzročnici supstance
54
drugog stepena je otvaranje pora, pojačana peristalti-
ka, znojenje i stimuliranje probave.
Treći stepen na njega tijelo ne utječe nego on utje-
če na tijelo, pr. tinktura za pražnjenje crijeva.
Četvrti stepen uzročnik je prestanka funkcije meta-
bolizma. Otrovi spadaju u ovu grupu, neke biljke iz ove
kategorije se koriste u malim količinama i pod nadzo-
rom.
Naprimjer, kada jedete kari koji je suviše topao,
voda neće smiriti vatru u stomaku, jer je voda neu-
tralna, ali pomoći će jogurt i krastavice koji imaju jak
efekat hlađenja. U toplu hranu spada meso i riba
(janjetina, piletina), mliječni proizvodi (ovčije mlijeko,
sir, kajmak), povrće (leća, paprika, repa, grašak, mr-
kva, tikva) voće (banana, kokos, bundeva, suho voće,
grožđe, limun, maslina), sjemenke (susam, badem,
kesten) napici (kafa), ulje (kuruzno, susamovo), osta-
lo (med, kolači, so,slatko, lijekovi). Hrana sa efektom
hlađenja je meso (kozije, zečetina, govedina), mlijeko
(kravlje, kozije, majčino, sir suhi, mlačenica), povrće
(salata, krastavci, špinat, soja, celer, krompir), voće
(bostan, kruška, smokva, nar), sjemenke (nijedne),
žitarice (smeđa riža), ulje (kokosovo), napitci (zeleni
čaj), bilje (čurukot, kopar, nana), ostalo (gorke stvari,
kisele stvari, sirće).
Najčešće probavne tegobe prema savremenoj
medicini manifestiraju sa nizom simptoma, a oni su
i glavni pokazatelji postojećeg poremećaja probave.
Simptomi loše probave su:
1. Žgaravica koja se javlja iza prsne kosti, često na-
kon obroka, traje nekoliko min. ili sati, zatim bol
u prsima nakon saginjanja ili pri ležanju, pečenje
ili žarenje u grlu, pojava gorke ili slane tekućine
u grlu, podrigivanje. Navedeni simptom nastaje
zbog nepravilnog rada donjeg sfinktera jednjaka
(mišić na prelazu jednjaka u želudac) koji se ne
zatvara onoliko često koliko bi trebao (zbog ošte-
ćenja) Glavni uzročnici oštećenja donjeg sfinktera
jednjaka su:
- gojaznost,
- određene namirnice (luk, čokolada, kafa, ma-
sna jela),
- lijekovi (antibiotici, acetilsalicilna kiselina – as-
pirin, nesteroidni protuupalni lijekovi poput in-
dometacina, naporoksena, ibuprofena, itd),
- stres koji opterečuje živce sfinktera jednjaka,
- pušenje koje potiče lučenje hlorovodonične
kiseline,
- hiatusna kila, kada dio želuca strši kroz dia-
fragmu i izaziva žgaravicu, česta kod gojaznih
ljudi i pušača.
2. Nadutost nastaje zbog prekomjerne ishrane uglji-
kohidrata i masti što dovodi do proizvodnje plino-
va i nadutosti.
- nadutost kod probavnih tegoba, a simptomi
se preveniraju: manjim obrocima, hranu dobro
prožvakati, ne govoriti za vrijeme jela, izbjega-
vati gazirane napitke, ne piti tokom obroka,
nemiješati različite vrste hrane, ponekad uz
obrok možete uzeti enzim papaje, itd
- zadržavanje tekućine zbog uzimanja veće
količine soli i drugih izvora natrija te s toga
izbjegavajte: mesne prerađevine, slane štapi-
će, ne kuhajte povrće u slanoj vodi, itd. Posto-
je i drugi uzroci zadržavanja tekuće, a to su
gastroenteritisi, osjetljivost na hranu, zatvor,
netolerancija laktoze (nesposobnost probav-
ljanja mliječnog šećera), celijakija (netoleran-
cija glutena – bjelančevine iz žitarica), zaraza
kandidom, upala želuca ili crijeva, sindrom
nadraženog crijeva itd.

55
 - nadutost zbog poremećene crijevne flore, što
se može prevenirati uzimanjem preparata ili
jogurta sa Lactobacillus acidophilus, za crije-
va važnom bakterijom
- nadutost u periodu predmenstrualnog ciklu-
sa, zbog hormonalnih promjena, što se može
smanjiti hranom bogatom vitaminom B6, E,
Mg i esencijalnim masnim kiselinama (jez-
gričasto voće, riba, integralne žitarice, meso,
mahunarke ), ćaj od preslice, 500 do 1500 mg
ulja žutog noćurka u kapsulama dva puta na
dan.
3. Vjetrovi i podrigivanje koji nastaju gutanjem zraka
pri jelu i piću, zatim kod upalnih procesa jednjaka,
želuca, crijeva. Zbog djelimično probavljene hra-
ne i probavnih sokova želudac i crijeva se šire od
vjetrova što se manifestira bolom, mučninom, na-
dutošću, žgaravicom, podrigivanjem. Vjetrovi su
prisutni u prevelikim količinama kada voće jedete
iza masnog obroka.
4. Bol u trbuhu koja se širi prema prsima, uz mučni-
nu, povraćanje, proljev, gubitak apetita su simpto-
mi upale želučane sluznice ili gastritisa.
5. Bol u trbuhu, nastala iznenada, uz nadutost i pro-
ljev su simptomi iritabilnog kolona ili tkzv. emoci-
onalnog kolona.
6. Mučnina i povraćanje kao zaseban simptom, ili u
56
sklopu sindroma (skup simptoma).
Svi ljudi povremeno imaju probavne tegobe bez ob-
zira na dob, a pojavnost navedenih tegoba je učestali-
ja kod starijih ljudi zbog slabije funkcionalnosti probav-
nog sistema. Polovina ljudi sa probavnim tegobama
zaraženi su sa bakterijom Helicobacter pylori, koja
svojim prisustvom na već oštećenoj sluznici želuca i
crijeva može izazvati čir, a nekada i teže poremećaje
probave. Lijekovi koji se koriste za probavne tegobe
su antacidi ili drugi lijekovi koji djeluju na želučanu ki-
selinu, a ukoliko je prisutna i navedena bakterija u te-
rapiju se uključuju i antibiotici. Kod probavnih smetnji
od velike koristi su i čajevi poput kantariona, kadulja,
kamilica sa metvicom prije i nakon obroka, kod stresa
lavanda, za vjetrove matičnjak, za bolju probavu đum-
bir, klinčić i cimet zajedno itd. Lijekovi, čajevi, kontrol-
ni pregledi kod ljekara i druge terapijske mogućnosti
neće dovesti do poboljšanja ukoliko i vi ne promijenite
svoje navike prema ishrani i omogućite svom organiz-
mu da se oporavi.
Gojaznost
Debljina ili gojaznost je jedan od glavnih uzroka
probavnih tegoba, a i glavni rizični faktor za kardiova-
skularna oboljenja i diabetes melitus ll. Gojazna teži
20% više od svoje idealne težine i ne može zasititi
obrok prosječne veličine. Kontrolnim randomiziranim,
retrospektivnim i dr. studijama u SAD u i Zapadnoj Eu-
ropi je utvrđeno da:
1. Gastroezofagealni refluks (GERB) je u većem po-
stotku bio prisutan kod gojaznih pacijenata.
2. Adenokarcinom jednjaka se češće javlja kod pre-
uhranjenih osoba.
3. Bolesti želuca su češće, jer gojazne osobe imaju
veći volumen želuca, ubrzano pražnjenje želuca,
a prolaz crijevom usporen, što povećava apsor-
pciju.
4. Žučni kamenci su učestaliji kod pretilih žena, po-
sebno u postpartalnom periodu i poslije gubitka
kilograma u kratkom vremenskom periodu zbog
povećane zasićenosti žuči holesterolom i smanje-
nog pražnjenja žučnog mjehura zbog reducirane
stimulacije hranom.
5. Steatosis hepatis ili masna jetra je česta kod pre-
uhranjenih žena.
6. Pankreatitis je osim alkoholom najčešće uzroko-
van žučnim kamencem i hiperlipidemijom.
7. Karcinom kolona je dokazano učestaliji kod goja-
znih osoba, jer nivo leptina koji utiče na porast će-
lija crijeva raste kod gojaznih osoba, te prehrana
sa previše masti, premalo vlakana, nedostatkom
voća i povrća, te nedovoljna fizička aktivnost.
8. Karcinom jednjaka, gušterače i jetre je učestaliji
kod gojaznih osoba, a posebno kod žena. Podaci
su potvrdili da osobe sa BMI iznad 30 u odnosu
na osobu sa BMI manjim od 23, imaju 1,7 veći
rizik za karcinom gušterače.
Pretjerano jedenje, uzimanje hrane prije nego se za-
vršilo varenje prethodnog obroka, jedenje hrane koja
je deficijentna sa svojim sastojcima, jedenje hrane
koja se sporo vari, miješanje suprotnih vrsta hrane ili
jedenje zasebno pripremljenih poslastica za isti obrok
dovodi do navikavanja organizma na ovakvu ishranu,
a mogućnost nasljeđivanja raznih bolesti je veća, nego
kod uravnotežene ishrane.
Hrana i piće Allahovog
Poslanika s.a.v.s.
Poslanik, s.a.v.s., je rekao da hrana treba imati tri
komponente: nutricionalne koristi i djelotvornost u
proizvodnji energije, blagost za stomak i lahkoću
varenja. Allahov Poslanik, s.a.v.s., držao se dijete kao
i njegove okolne zajednice, u ishrani je češće koristio
meso, voće, kruh i hurme. Ukoliko bi neka hrana bila
ljuta on bi dodavao drugi sastojak da je ublaži i da
postigne ravnotežu. Od mesa najviše je jeo janjeću
plećku i nogu. Često je jeo med i hurme jer sadrže naj-
snažnije komponente za organizam. Allahov Poslanik,
s.a.v.s., je umjereno jeo svježe sezonsko voće jer ono
nosi vlažnost i vrućinu zemlje i temperaturu godišnjeg
doba, dok tjelesna temperatura pomaže njegovo vare-
nje i odstranjivanje fecesa. Nikada nije kritikovao hra-
nu, nije jeo sam i nije miješao hranu. Nije miješao prže-
nu i kuhanu hranu, ili suhu i svježu hranu, nije uzimao
podgrijanu, ukiseljenu i hranu sa visokim procentom
soli. Često je miješao toplu hranu sa malo hladne, kao
pr. svježe hurme sa krastavcima. Za važnost večere
i odlazak na počinak nakon večere rekao je: „Zane-
marivanje večere ubrzava starenje“ i „ Odlazak na po-
činak punog stomaka otvrđuje srce“. Najviše je volio
piti hladnu vodu zaslađenu medom, zdravo mlijeko, a
ponekad i jogurt. Slijeđenje suneta i hadisa Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., je najbolji put za dobijanje Allaho-
vog zadovoljstva, što je i jedini cilj svakog vjernika.
Sve vjerske funkcije namaza, posta i hadža, između
ostalog, dijele potpune fizičke, etičke i duhovne kori-
sti, a zajedno one čine minimum za očuvanje pojedin-
čevog zdravlja i izgleda. Sve ono što pojedinac radi
da bi zadobio Allahovo zadovoljstvo pobjeđuje zlo i
donosi korist na ovom i budućem svijetu. Pravilnom
ishranom organizam se uzdržava od suvišne i nekva-
litetne ishrane, čisti od štetnih izlučevina što i jeste
najistaknutiji dio preventivne medicine da sačuva tijelo
do završetka životnog puta na ovom svijetu.
Ljudsko srce će prepoznati da kada je duh (ruh)
jak, ono postaje moćna mašina koja će ojačati srce,
mozak i prirodni odbrambeni sistem organizma, a za-
jedno oni mogu savladati i pobijediti bolest, jer svi oni
su Božije sluge, i On sam daje da Mu se oni poko-
ravaju, da Ga obožavaju. Samo ustrajni tragaoci za
istinom, srca ispunjenog ljubavlju prema Uzvišenom
Hakku pune srca duhovnom snagom i znanjem koje
Rahman spušta svojim robovima.
57
 Edin TOPČIĆ | PRIČA

Iz milosti
Našeg
Gospodara

Vi ne volite nešto, a ono može biti

dobro za vas...
A Allah zna, a vi ne znate.
(Bekare 216)
Foto: Erol ZUBČEVIĆ

58

Bismillahi ve
tevekkeltu alallahi!
S imenom Allah i
oslanjam se na Allaha!
Dova i polazak
Kako sam naučio ovu dovu ne-
prestano je ponavljam.
Kada izlazim iz kuće. Kada ula-
zim u nju, kada hoću jesti, kada bilo
šta započinjem, ali ipak, nekako mi
se čini da je najviše učim kada u
autu okrenem ključ i zaputim se na
posao, ili dalje...
Nekako odmah zatim sjetim se
slučaja imama Džafera i njegove
šutnje poslije molitve. Kasnije se
okrenuo učenicima i rekao im: «Ni-
sam prestao ponavljati taj ajet (koji
je proučio op. a.), dok ga nisam čuo
od istog onoga koji ga je izgovarao
za Poslanika a.s.!», a odmah zatim
moje misli me ponesu Ajetul kursijji
i riječima Poslanika a.s. da je u tom
ajetu skriveno najljepše Allahovo
ime s kojim, kad se doziva, On se
odaziva.
A onda se zapitam gdje toliko
griješimo. Ajetul kursijju izgovara-
mo, ali tog Uzvišenog Isma ne pro-
nalazimo?
Zatim pomislim da je hakk po-
navljanja zapravo traženje i zado-
bijanje.
Sve što činimo, svi ibadeti, zikro-
vi, hajrovi... potrebni su nam zato
da bismo uspostavili i sačuvali vezu
sa Njim i kako bismo, Inšallah, ne-
kad zadobili vezivanje srca za Alla-
ha, a tijela za dunjaluk. Ponavljanje
čini da utabane staze ne postanu
zaboravljene i zarasle!
I tako!... Nosi mene i moju poro-
dicu (imam sina koji se zove Rizvan
pa sam eto i ja sa tim ebu Rizvan)
Opel Corsa od hiljadu kubika. Od
Bugojna do Kaknja leti kao razigra-
na mala ptičica.
Samo prozor me dijeli od hala
proljeća. Sve je nekako ustreptalo
i razigrano. Veliki je ajet moći vidje-
ti kako se uspavana priroda ovako
žestoko budi i kako u tim prizorima
nudi sliku dženneta. Mnogi ljudi da-
nas gledaju, ali ne vide.
Mali Rizvan spava. Kao i kod ve-
ćine beba, lagano drmusanje auta
na njega djeluje kao omamljujuće
sredstvo za uspavljivanje. Ali mi-
slim da njega ova ustreptala priro-
da toliko ne impresionira. Da može
govoriti pričao bi nam o ljepšim
stvarima- pa zar ne kažu za njih da
su džennetske ptice!? Šta li je to što
je toj ptici još uvijek zastalo u nje-
nom oku?...
Kada se počnem spuštati sa
Komara uvijek mi zastane dah kod
onih nadvožnjaka. Ista je to šuma i
ljeti i zimi, i na proljeće i s jeseni, ali
svaki put ona je drugačija. S jese-
ni je obojena nijansama vatre- ona
je tada zapravo kao žar koji svojim
rumenilom govori da će se usko-
ro ugasnuti. Kad je prekrije snijeg,
gora je sva u sivo bijelim vertikala-
ma. A na proljeće sliku golih stabala
i žutosmeđeg ćilima od lišća ople-
menjuje blago zelenilo tek oživjelih
pupoljaka. U ovoj slici prepoznajem
vezove sufija koji ćilimima koje tka-
ju nude slike edenskih bašči.
Na putu, hvala Bogu, nema ve-
ćih poteškoća. Brže nego obično
stižem do Travnika. Bebač spava,
rezervoar je skoro pa pun, a sve je
okupano suncem.
Jedan od najljepših ulaza u neki
grad je svakako onaj kad se ulazi u
Travnik sa istoka. U tom trenu čo-
vjek vidi Travnik u svoj svojoj ljepoti.
Bijele vitke nišane šehida smjenjuju
još vitikije munare bezbrojnih dža-
mija. Prvak im je munara sa tvrđa-
ve, a odmah zatim slijede je druge
munare, a napokon, kad se uđe u
Travnik, selami te Sulejmanija dža-
mija sa svojim cvjetnim motivima.
Žao mi je što ću propustiti ovaj
prizor jer u Travnik ulazim sa Kali-
bunara koji ipak ne nudi ni približno
tako lijep prizor. Ostavljamo Travnik
i Šarenu džamiju za leđima. Već se
malo sekiram jer je na ovoj dionici
koja slijedi uvijek velika gužva. Put
od Travnika do raskrsnice za Buso-
vaču veoma je spor i naporan.
Ibrahim-dedo
i Naser
Sa lijeve strane ceste nalazi se
turbe Ibrahim-dede, vojnika Fatiho-
vog.
Srednjobosanski kanton zasijan
je turbetima evlija. Prusac, Fojnica,
Donji Vakuf, Jajce, Travnik.... Ibra-
him-dede, Ajvaz-dede, Ilhamija,
Torlak Alija, znani i neznani šehidi...
Oni su tu iz Milosti našeg Gospo-
dara.
Oduzimam gas kako bih Ibra-
him-dedi poklonio Fatihu i učinio
dovu Allahu da mi put prođe s haj-
rom. Već zamišljam kako se ab-
destim vodom sa česme, kako mi
na dlanove padaju kapljice sa lica,
kako te iste kapljice vraćam licu
kada rukama potarem lice, ali...
Samo što sam oduzeo gas i auto
još nije ni stalo, a već se ugasilo.
Izlazim i auta i pretrčavam na drugu
59

stranu ceste do turbeta. Uzimam
abdest i poklanjam Fatihu ovom
velikanu, ali sve mi je nekako za-
mućeno mišlju šta mi je to sa au-
tom. Da li je u pitanju nešto ozbiljno
ili je u pitanju samo naglo oduzima-
nje gasa pa se, eto, ugasio.
Mislim se u sebi šta ću ako ne
htjedne upaliti, šta ako se mali Ri-
zvan probudi, šta ako mi niko ne
htjedne stati i pomoći, šta ako neka
budala ovo, šta ako ono...
Potirem lice moleći Boga da mi
podari ono što je za mene i moju
porodicu najbolje, moleći Ga da mi
podari hajr sa ovim putovanjem...
Vraćam se u auto, i sve je na prvi
pogled u redu. Beba spava i nema
auta iza mene. Okrećem ključ i...
Ništa. Vergla, ali ne pali. Malo sa-
čekam i probam opet. Opet ništa!
Još mi samo treba da istrošim aku-
mulator pa i taj belaj!
Desilo mi se jednom nešto slič-
no, samo što je tada bio majstor
60
kraj mene, zapravo, ja sam bio kraj
majstora. Kratko mi je rekao « po-
digni haubu!» odvrnu kapicu, malo
«čačnu» šrafcigerom pa mi reče «
Haj’ sad upali!» i ja okrenuh ključ
i upalih.
Odlučih da i ja pokušam isto.
Podignuh haubu, uzeh šarafciger,
odvrnuh tu dotičnu kapicu, čačnuh
ja i malo više nego što je on. Vra-
tih se nazad u auto i ovoga puta
smrljavih Bismillu. Okrenuh ključ i...
opet ništa!
Šta ću sad!? Razmišljam u sebi.
Pomislih da je najbolje da nekog
zaustavim.
Naravno, zeman je nastao takav
da su ljudi nepovjerljivi jedni prema
drugim. Danas često oni koji izgle-
daju da im treba pomoć zapravo
su zulumćari, koji podvaljuju i kra-
du. Niko neće da mi stane... Ono
što vidim je pogled koji se pravi da
me ne vidi i vjetar na mom licu koji
podižu automobili...
Bebica se još nije probudila, a
moja žena ima na svome licu brigu.
Vidio sam da od mene i mojih kva-
zi-majstorluka nema ništa, ostaje
mi da čekam i da se prepustim
Allahu...
Stojim kraj auta i lagano, nakon
istigfara, počeh učiti suru Kul-hu
vallahu!
U ovim mislima zeteče me iz
suprotnog smjera metalik sivi me-
redes-terenac. Lagano presječe
punu liniju i parkira se kod mene.
Zatamnjeno staklo se spusti i lice
me poselami.
«Gdje je zapelo? treba li po-
moć?»
«Neće da pali!» rekoh mu češući
se po glavi.
«Hajd’ zaverglaj pa da vidimo
šta mu je!» dočeka me čovjek izla-
zeći iz auta.
Nakon što sam okrenuo ključ,
reče mi da ga je potrebno restar-
tovati, a ja ga upitah kako ćemo ga
restartovati bez kompjutera.
«Isto onako kako ja restartujem
ovog mog merdžu!»
Čovjek priđe, reče mi da se zove
Naser, akumulatoru kliještima odvr-
nu kleme i skinu ih.
U trenu pomislih kako mu baš
ime stoji jer Naser znači pomagač.
«Eh, sad ćemo malo sačekati da
zaboravi sve!»
Pogleda me još jednom, osmjeh-
nu se i pođe recitovati «Amentu bi-
llahi» objašnjavjaući ukratko svaki
šart i na kraju mi reče da je Posla-
nik a.s. rekao: «Iman je priznanje
jezikom, potvrda srcem i djelovanje
udovima!...» Naser se osmjehnu i
reče «Hajd’ sad probaj upalit’!...
Bismillah!»
I Hvala Bogu, Corsin motor se
napokon zavrti.
Upitah ga jesam li mu šta dužan,
a on mi reče da kada se čovjek
ogrne odjećom takvaluka i presta-
ne trčati za dunjalukom, dunjaluk
počne trčati za njim. Pokazujući na
mercedes, reče mi da dunjaluka
ima više nego dovoljno i da je on
muhtadž samo za dovu.
Poželjeh mu «Kevser» i sjedoh
u auto... Osjećao sam se nekako
rasterećen, ali glave pune misli.
Nisam više primjećivao ustreptalu
prirodu niti me je brinula gužva u
koju sam upao, čak se nisam ni
brinuo hoće li se motorić od hiljadu
kubika opet ugasiti.
Ponovo
naučena dova
Upitao sam se da li pravi razlog
gašenja moga motora leži u tome
da mi je trebao neko da me pod-
sjeti na imanske šarte koje sam
maloprije čuo. Dobro, činjenica je
da se motor ugasio, ali činjenica je
da je od baš svih ljudi stao Naser( i
da se baš zove Naser) i da mi je od
svih riječi uputio baš ove riječi...
Razmišljam o dovi koju najče-
šće učim.
Ponavljanje čuva vezu jer je ono
podsjećanje, ali uhvatio sam se da
sam tu dovu izgovarao više jezi-
kom, kao predostrožnost da mi se
šta loše ne desi, a zapravo predo-
stožnost su trebala biti moja djela,
a oslanjanje na Allaha najvažnije.
Nekako sam pobrkao prioritete...
Od tada nastojim tu dovu učiti
podjednako srcem i jezikom. Prije
sam palio auto istovremeno izgo-
varajući tu dovu, a sad zastanem
i pokušam da izbiršem sva svoja
djela i htijenja jer su ona slaba kao
paukova kuća.
Na kraju sam se i nasmiješio jer
sam shvatio da mi je sa onim kva-
rom Bog podario hajr i da je ovo
što mi se desilo zaista najbolje za
mene i moju porodicu u tom trenut-
ku. Dobio sam hediju i sa spozna-
jom da puko refleksno ponavljanje
forme zamagljuje i odmiče suštinu.
Ne znam koji je velikan u pitanju,
ali on jednom reče da bi mi, ljudi,
morali tražiti istigfar radi načina na
koji činimo istigfar!...
Nakon dva- tri dana pokazalo se
da je kvar ozbiljan i da autu treba
popravak, ali to nije na kraju kraje-
va ni važno.
Važno je da sam naučio lekciju.
Važno je i to da danas često učim
tu dovu, samo što sada svaki put
razmišljam o Njemu i takvaluku.
Hvala Allahu Gospodaru svjetova!
Jedna pjesma kaže da se svaka
priča mora ispričati dvaput. Prvi put
ovo sam pričao jednom dedi. On
me je kao pravi mumin saslušao
bez prekidanja i preporučio mi je
da tu dovu upotpunim sa riječima
za koje je Poslanik a.s. rekao da su
iz Riznice ispod Arša.
Sada je moja dova upotpunjena!
Bismillahi ve
tevekkeltu alallahi!
Ve la havle ve la
kuvvete ila billah!
UDRUGA
ZA UNAPRIJEÐENJE ZDRAVLJA
U cilju poboljšanja kvaliteta ži-
vota oboljelih od pojedinih bo-
lesti i podizanja svijesti o zdrav-
lju sa radom je počela UDRUGA
ZA UNAPREÐENJE ZDRAVLJA.
U programu rada UDRUGE,
između ostalih aktivnosti nudi-
mo Vam savjete i pomoć za:
• prirodne načine liječenja ma-
lignih bolesti za sve koji se
nalaze na zvaničnoj medicin-
skoj terapiji
• načine ishrane kod mnogih
bolesti zdravom hranom
(tumori, dijabetes, masnoće,
povišen pritisak, bolesti je-
tre, itd.)
• liječenje ljekovitim biljem
(mješavine bilja, tinkture,
kreme, itd.)
• preparati načinjeni od meda
i ljekovitog bilja za pomoć i
liječenje
Informo-terapeut Bećirević A.
Adresa: Vrbovska, Sarajevo
GSM: 061/ 828-342
E-mail:
becirevic.zdravlje@hotmail.com
U cilju napretka i kvalitetnijih
usluga Udruga ima usku saradnju
sa Suadom Šendeljem
i Homeo herbom
61
 NASRUDIN
HODžA
ČUJEMO
DA ...

E, DŽAHO,
ČUJEMO DA VOPRA
LIŠVO ŠUŠKE !!!

JEL´ FAKAT E, SINKO,

TAKO?! PA DA NE OVISIM OD
TAKVIH K´O ŠTO SI TI?!

62
IGRAONA
RAZMISLI
PA RIJEŠI ...

Stara krtica želi da se odmori u svojoj fotelji.

Pomozite joj i obilježite put!

Na ovoj se slici nalazi 7 nemogućih detalja. Obilježite ih!

63
 SNALAŽLJIVOST “POMOĆ” STAROM
DEDI

elif yemenici

MAMA, ŠTA JE
MAMAAAAA! BILO SINE?

ZA ŠTA TI
TREBA POLA
MAMICE, MARKE, ZLATO
MOŽEŠ LI MI MAMINO?
DATI POLA
MARKE?

DA IH DAM
STAROM DEDI

ENO GA DOLE,
A, GDJE TI JE PRODAJE SLADOLED!
TAJ STARI
DEDO?

64
KULTURNO - EDUKATIVNI CENTAR SEMERKAND

Imajući u vidu vrijeme u kome živimo i radimo, kao i poteškoće sa kojima se susreću mladi ljudi prilikom
zadovoljavanja svojih potreba u skladu sa vjerskim principima, Udruženje građana SEMERKAND počinje sa izgradnjom
modernog kulturno - edukativnog centra u Sarajevu. Sa svojim modernim i funkcionalnim dizajnom objekat će pružati
mogućnost organiziranja raznih sportskih, naučnih, vjerskih i drugih sadržaja na najvišem nivou, pružajući na taj način
mladima rješenje njihovih problema.

Ovim putem upućujemo poziv svim ljudima dobre volje da se sa svojim

novčanim prilozima uključe u ovo hairli djelo i ugrade sebe u ovaj Centar.
Priloge možete uplaćivati na račun br. 1990490005871360 kod ABS Banke.