Dusan Jovanovic - Zid, jezero

Dušan Jovanović

Zid, jezero

Cjelovečernja jednočinka

Lica
LIDIJA
ŠKOLSKA DRUGARICA
RUDI
LIJEČNIK

(Igra se zbiva četrnaest godina nakon sudbonosnih dogañaja, osmoga marta

1972. godine. Mjesto dogañanja je dnevna soba porodične kuće na Bledu.
Prostorija je prezidana na taj način što je po sredini razdijeljena zidom, u
kojem su dva otvorena kamina, sa svake strane po jedan, Desna, Lidijina
polovina lijep je salon, opremljen stilskim namještajem, desno je ulaz u ostale
sobe. Rudijeva polovina daje utisak da njen vlasnik prebiva isključivo u toj
prostoriji. To je, ukratko, spavaonica, kuhinja i dnevna soba istovremeno. Sve
skupa izgleda kao neuredna podstanarska soba. Pored toga, u prostoriji su i
visoke ljestve, koje su naslonjene na pregradni zid. Vrijeme Kasno
poslijepodne, pred veče, noć.)
LIJEČNIK Imaš visoku temperaturu Trideset devet sa tri. Uh, jeste dobra ova
rakija. Šta ćemo sad s tobom? Mislim da nema druge treba u bolnicu.
RUDI Ne idem.
LIJEČNIK Lezi!
RUDI Zavoljeli smo se u drugom razredu gimnazije. Sa šesnaest godina, znaš
šta to znači. I onda do kraja srednje škole, a potom ja na elektro, ona na
glumu i sve vrijeme faksa zajedno, a zatim vjenčanje i još sedam godina
braka. Tri i četiri i sedam četrnaest godina nerazdvojni. To nije tek tako.
LIJEČNIK Premladi ste nabasali jedno na drugo. Mlad se čovjek mora izludirati.
Ako ne, to te stigne. Pokrij se!
RUDI Nije to bio problem. Krasno smo se slagali, krasno furali, nikakve frke,
nikada. Stvarno. Nije trebalo preskakati plot. Mene nijedna žena nije privlačila!
LIJEČNIK A nju? Svi jurcaju za glumicama.
RUDI Tačno, ali nijedan je nije dobio, za to mogu staviti ruku u vatru.
LIJEČNIK Ja je se sjećam iz one Cankareve serije. Bogami, bila je fest. Pa i
danas je. Okreni se na trbuh.
(Ulazi Lidija i školska drugarica.)
LIDIJA O, kako težak dan. Teško je, zar nije?
ŠKOLSKA DRUGARICA Da, jeste.
Page 1
 Dusan Jovanovic - Zid, jezero
LIJEČNIK Nakašlji se.
LIDIJA Gdje sam stala?
ŠKOLSKA DRUGARICA Kada su ona i muž preselili na Bled.
RUDI Boli!
LIDIJA Hoćeš li kafu?
ŠKOLSKA DRUGARICA Ako ćeš i ti.
LIDIJA Idem pristaviti vodu.
ŠKOLSKA DRUGARICA (Glasno) Je li, otkud dolazi ta muzika?
LIDIJA (Off) Tu dolje, u Zaki, imaju orkestar!
RUDI Pogrešno je bilo to što nismo imali djece. Bog nije dao! Ja sam išao
davati mokraću, krv i ostalo, ona je išla na preglede... Sve u redu pa opet
ništa.
LIJEČNIK Diši duboko.
LIDIJA (Vrati se) E, a taj tip, taj naš novi susjed, bio je slikar. Prilično poznat.
Nikakav Picasso, nikakav korifej, ali za naše prilike baš uspješan. Nagrada u
Sao Paolu, i tako. Nešto je i prodavao. Nije se radilo o mnogo novca, ali nije
bio u oskudici, živio je komotno.
ŠKOLSKA DRUGARICA Pa?
LIDIJA Žena je bila osam godina mlaña od njega. Zgodna. A on je bio izuzetno
lijep crne oči, kudrava kosa, naočit. Pravi ljepotan.
ŠKOLSKA DRUGARICA Koliko mu je bilo godina?
LIDIJA Sedamdeset druge godine? Trideset pet, trideset šest.
ŠKOLSKA DRUGARICA Mlad.
LIDIJA Imali su dvije djevojčice sedam i devet godina.
ŠKOLSKA DRUGARICA Kupili su Vajglovu vilu, zar ne?
LIDIJA Krasna kuća, s vrtom, tik kraj naše. Čudesan pogled na jezero. Dolje su
uredili stan, a potkrovlje je preuredio u atelje.
ŠKOLSKA DRUGARICA A odakle je on bio rodom?
LIDIJA Navodno Dalmatinac, ne znam tačno. Ni poslije se nisam raspitivala.
Samo da skočim po kafu, u redu?
ŠKOLSKA DRUGARICA Naravno. (Lidija izlazi.)
RUDI Šta sam ja? Običan elektrotehničar! Jasno, potražila je srodnu dušu. On
umjetnik, ona umjetnica, i tako.
LIJEČNIK Budeš li se uzbuñivao, biće ti samo još gore. Pusti sad to.
RUDI U početku sam se s tim tipom baš dobro slagao. On ribar, ja ribar,
zajednički hobi, susjedi prvo u lov, a onda u gostionicu. Zabavan momak dobar
za druženje. Jednom me ljubnuo! Čisto tako, nasuho. Išli smo iz trgovine svak
sa svojom kesom u ruci i nešto razgovarali. Najednom mi je stavio ruku na
rame, ja se zaustavih, a on u usta! Bilo je baš čudno. Imao je debela,
mesnata, sočna usta.
LIJEČNIK Peder?
RUDI Ma kakvi!
LIJEČNIK Dvocijevka?
RUDI Vrag bi ga znao, vjerovatno.
LIDIJA (Vrati se s kafom) Evo!
ŠKOLSKA DRUGARICA A šta ona? Je li išla na posao?
Page 2
 Dusan Jovanovic - Zid, jezero
LIDIJA Ona je radila u nekoj izdavačkoj kući. Obrazovana žena. I vrijedna.
Pored dva derišta završiti fakultet, to je za divljenje.
ŠKOLSKA DRUGARICA Jasno.
LIDIJA Oboje su bili širokih vidika. Kod njih je dolazilo mnogo ljudi, gotovo
svakog dana su imali posjete profesori, arhitekti, pisci.
ŠKOLSKA DRUGARICA Krema?
LIDIJA A kakva su krema intelektualci? Ne, slobodoumna klapa, neopterećena,
bez predrasuda. Sjećaš li se tih vremena trava, promiskuitet, i tako to. Nikakve
ljubomore i prisvajanja u tom smislu veoma slobodno.
ŠKOLSKA DRUGARICA Grupni seks?
LIDIJA Neee, baš ne to nego slobodna ljubav. (Školska drugarica se pretjerano
glasno zakikoće.)
RUDI (Skoči izpostelje) Neko je kod nje!
LIJEČNIK Znaš li ti da imaš upalu pluća? Natrag! (Rudi otrči ka zidu, prisloni
uho.)
ŠKOLSKA DRUGARICA To si ti sama zaključila?
LIJEČNIK No, dobro. Ja idem po auto da te odvezem u bolnicu. Drugog rješenja
nema.
RUDI Neću ići!
LIJEČNIK O, hoćeš!
LIDIJA Ne, ona mi je objasnila!
LIJEČNIK Za deset minuta se vraćam.
LIDIJA Rekla je da su se tako dogovorili.
LIJEČNIK (Da mu odjeću) Na, ogrni se!
LIDIJA „Ja s kim hoću...
RUDI Idi već jednom!
LIDIJA ...a on s kim hoće. Uvjet je otvorenost nikakvog skrivanja i licemjerja.”
ŠKOLSKA DRUGARICA O!
RUDI (Poviče) Idi već jednom! (Lidija se okrene prema zidu. Liječnik naglo
ode.)
ŠKOLSKA DRUGARICA Tako su se dogovorili sve reći!
LIDIJA (Nastavlja tišim glasom) Da . „Vjernost nema ničeg zajedničkog s
ljubavlju”, govorila je.
ŠKOLSKA DRUGARICA O.
LIDIJA „Srce nečuvano stražom najveće je blago žene. Ja sam tek sad bogata.
Tek sad kad sam otvorila svoje srce. Istjerala sam ljutog psa čuvara koji je od
djetinjstva vrebao u meni, režao na sve koji su mi se htjeli približiti i branio mi
ljubav. A sad sam slobodna i srećna i cijeli svijet može biti moj! Ali nije uvijek
bilo tako. O, kako sam bila uskraćena! Mi smo u kući bili vjernici i moja mama
je bila veoma stroga. Ništa nije tvoje, zapamti to! Tvoja je samo tvoja
smrdljiva guzica i ništa drugo! Vidite, naukom o samoodricanju i skromnosti u
čovjeka se uvuku sebičnost i netrpeljivost. Bojazan da nekog slučajno ne raniš,
u stvari je užas da ne budeš ranjen. Ništa ne uzeti jednako je tužno kao ništa
ne dati! Nemojte misliti da ću vas time još ikad moriti. Naposlijetku bićete
ubijedeni da sam nekakva nova moralistkinja!”
RUDI (Za sebe) Ništa ne čujem, vrag te odnio.
Page 3
 Dusan Jovanovic - Zid, jezero
LIDIJA I stvarno, nikada nije bila nametljiva, nije gnjavila. Obratno, bila je
veoma prijatna ženskica.
ŠKOLSKA DRUGARICA Prostodušna.
LIDIJA Za moj osjećaj samo malčice naivna. Usput bi izvalila tako nešto da mi
je prosto zastajao dah. Morala sam joj se smijati. (Rudi se ljestvama uspinje uz
pregradni zid. Sasvim ispod stropa ima skrivenu rupicu, kroz koju pokušava
viriti u susjednu prostoriju.)
ŠKOLSKA DRUGARICA To vjerujem.
LIDIJA Ali on je uvijek bio nekako napet. Nije bio istinski opušten, znaš. Trudio
se. Silno se trudio da bude flegman. To sam osjetila kada mi je jedanput
predlagao, ako bih bila za to, da me slika. „Veoma ste zanimljiv model”, rekao
je.
ŠKOLSKA DRUGARICA I jesi li pristala?
LIDIJA Naravno ne. Ruke su mu bile u džepovima i kladila bih se da u njima
stišće šake i mulja svoju stvar...
ŠKOLSKA DRUGARICA Buće!
LIDIJA ...mada se trudio da se izvana ništa ne primjeti. Pri tom me je ukočeno
gledao pravo u oči. Odvratan osjećaj!
ŠKOLSKA DRUGARICA Jasno.
LIDIJA „Ja znam kakva ste vi”, počeo je. “A kakva sam”, zarežala sam. „Veoma
tačno si predstavljam!” „Šta si predstavljate?” „Sve!” A ja sam ga smjesta
kratko dokačila „Vjerovatno imate žena koliko hocete i nije nužno da i ja
budem u tom buketiću.” „O, pa jeste, o pa jeste”, rekao je, „upravo vas
trebam.” „Idite u peršun!” Ali nije prestao! „Drvo se upali, kuća izgori, a vi se
ne palite! Gdje je vaša tačka ključanja?”
ŠKOLSKA DRUGARICA Ma bježi!
RUDI (Za sebe) Jebem ti, vrti mi se. Pašću, ne siñem li. (S krajnjim naporom
silazi sa ljestava.)
LIDIJA “Da! U kom ste znaku roñeni? Djevica? Nas dvoje, žena i ja smo bikovi.
Dva bika! Možete li zamisliti našu štalicu? Oboje smo mladi bili, kad smo preko
mosta pošli, maj je već bio i mak je cvjetao,
i tako dalje! Ali bik uvijek žudi za djevicama! Da, da, i djevice su krvave ispod
kože! Hladna krv, koja nikad ne proključa! Najbolji modeii, apsolutno
nenadmašivi. Proključa onaj ko slika!”
ŠKOLSKA DRUGARICA Prokleto vraški momak!
RUDI (Meko se spusti na postelju) O, madona.
LIDIJA “Vi, tako, uglavnom, dosta sebi priuštite”, pecnula sam ga. “Ja sebi sve
priuštim u životu. Do vrha neba i do dna pakla. Moje je načelo ne tlačiti
samoga sebe! Tlačitelji svih sorti i boja prosto gamižu oko nas. Zašto bi onda
čovjek samoga sebe tlačio? Ne, budi vjeran samome sebi, budi slobodan od
sebe za sebe!”
ŠKOLSKA DRUGARICA Pazi ti njega!
LIDIJA „Kako to postižete”, upitala sam. “Vi ste glumica, vi to znate bolje od
mene.”„Obratno”, rekla sam, „ mi glumci smo robovi ljudskog materijala,
takvog kakav jeste.” „Onda morate znati”, upao je, “da mi ljudi iz pokoljenja u
pokoljenje živimo po ustaljenim uzorcima. A u tim uzorcima skrivene su
Page 4
 Dusan Jovanovic - Zid, jezero
greške. Uzorci su pogrešni! Treba se otresti uzoraka i živjeti u skladu sa
svojom prirodom.” “A šta je vaša priroda?” „Pobuna! Pobuna je moja priroda i
moja najdublja suština. Protiv tradicije sam. To zvuči veoma nadmeno, a u
suštini je uvjetovano veoma intimno.” “Ali praktično” rekla sam. „Veoma
jednostavno neću ponavljati greške svojih roditelja recimo, nikada neću udariti
dijete. Nikada neću dići ruku na ženu. To sam sebi obećao. To je zakletva.
Suviše su me tukli i suviše sam slušao svoju majku kako plače. Moja majka je
poludjela, ja neću. Moj otac se razveo, ja neću.”
ŠKOLSKA DRUGARICA Čovjek rekne, pa porekne.
(Uñe liječnik. Na Rudijevoj strani zazvoni telefon. Lidija se munjevito okrene
prema zidu.)

RUDI Čekaj, ja ću! (Skoči da preduhitri liječnika. Podigne slušalicu) Lidija? A ko

zove? A, ti si. Moment, spojiću. (Pritisne na dugme, telefon zazvoni na Lidijinoj
strani, ona već čeka s rukom na slušalici.)
LIDIJA Draga moja! Srce moje! Kako ste?
RUDI (Spusti slušalicu) Tako.
LIJEČNIK Šta je to dvojnik?
RUDI Ne, to je jedan telefon, jedan broj s jednim priključkom i dva aparata.
Sljedeći put kada neko bude mene zvao, ona će preuzeti. Tako nam je to
napravljeno da ne možemo jedno drugo slušati.
LIJEČNIK Dovezao sam auto. Spremi se, idemo.
LIDIJA Divno! A zabava? Nadam se da ne pravite suviše gluposti.
RUDI Sve smo prepolovili...
LIDIJA Znaš da me brine!
RUDI Ovo je bila dnevna soba s otvorenim kaminom u sredini. Kada sam
sazidao pregradni zid, izvadio sam željezni svod, uzidao dimnjak s dva otvora i
dva kamina na svakoj strani po jedan.
LIDIJA Šta radim? Ništa, kod mene je jedna Školska drugarica, iz Australije.
Ćeretamo, budimo uspomene iz starih vremena... Već se petnaest godina
nismo vidjele.
RUDI Neka loži, ako hoće, ja svoj za četrnaest godina nisam nijednom upalio.
LIDIJA Ne, ludo, nisam ja išla u Australiju u školu nego se ona tamo udala...
RUDI Sve napola! Ja sam izabrao vinograd u Dolenjskoj, a ona vikendicu kraj
Vrsara. Ali ni slučajno ne ide u Istru! Ni govora, kakva Istra! Dalmacija!
Korčula, momče moj! Zna se zašto otamo je bio Marko Polo!
LIJEČNIK Rudi, molim te!
RUDI Da ne misliš da ja nekad idem u zidanicu! Do videnja, cvičeku, dobar
dan, rakijo! De, pogledaj kroz prozor. Tu je stajala kuća.
LIJEČNIK Pa znam. Ipak, je šteta. Zašto poslije niko više nije gradio?
LIDIJA No, budi dobra! (Šalje puse u slušalicu.) Daj mi malo Tomaža!
RUDI Ja sam otkupio parcelu. Više nikakvih susjeda! Neću više žive duše da
vidim!
LIDIJA Tomaže, mače moje, paziš li na Teju?
LIJEČNIK Rudi, budi pametan. Ne bih htio da te na silu vučem.
RUDI Počelo je tako što sam jednom sanjao kako sam izgubio naočale. Nema
Page 5
 Dusan Jovanovic - Zid, jezero
naočala, nigdje naočala, gdje su naočale, a doñe moler i pita šta tražim.
LIDIJA Nema nikakve promjene, sutra rano imam snimanje.
RUDI „Tražim ženu”, reko sam, “a ne vidim gdje je, jer sam posijo naočale.”
“Ha”, kaza, „uzmi moje naočale da nadeš svoje i vidjećeš ženu.” Uzmem
njegove cvikere, nataknem ih i ugledam Lidiju naslikanu na platnu.
LIDIJA Ne roni, lijepo te molim!
RUDI Naga, krvavo crvena, a po tijelu jako tamne pruge, kao od bičevanja. U
rukama drži moje naočale. “Na”, kaže, „stavi svoje da dobro vidiš!” Skinem
njegove, nataknem svoje i vidim je sasvim normalnu, u lila odeći, nasmijane
zelene oči, pjegast nosić.
LIDIJA Dobro. Dogovoreno. Papa, adio, mmm, mmm!
LIJEČNIK Da, i?
RUDI Ništa, nije mi išlo u glavu zašto moji cvikeri pokazuju drugačije od
njegovih.
LIJEČNIK Eto, vidiš, buncaš. Ma, snovi su snovi.
LIDIJA O kej, a sad stvarno ćao, ćao i pazi na sebe! (Odloži slušalicu.)
RUDI Jes! Ali imaju svoje značenje. (Sruši se, onesvijesti. Liječnik ga odnese u
postelju.)
LIDIJA Tomaž te pozdravlja.
ŠKOLSKA DRUGARICA Hvala. E, a kako se onda sve to skupa dalje odvijalo?
LIDIJA Jednom su imali nekakvu vrtnu zabavu. Stvar je trajala do kasno u noć i
bili su prilično glasni. Možeš misliti koliko sam spavala. A još je bila pasja
vrućina, juli mjesec. Sljedeće jutro bila je nedjelja i išla sam u vrt da naberem
radiča. Sprva nisam uopšte čula da me neko zove, još sam napola spavala.
(Liječnik daje Rudiju injekciju, potom počne skupljati nešto najnužnijih stvari
za bolnicu veš, maramice i slično.) Kada se okrenuh, ugledah nju, uz živicu.
Blijeda, uplakana, nervozna. Bez uvoda je rekla da se zaljubila u nekog mladog
pjesnika.
ŠKOLSKA DRUGARICA Srce nečuvano stražom.
LIDIJA Da. Sve je priznala mužu, a on ju je pretukao. Otkopčala je haljinu i
pokazala mi bila je modra od udaraca, tijela punog masnica.
ŠKOLSKA DRUGARICA O, Bože! Pobunjenik protiv tradicije prekršio je zakletvu!

RUDI (Sjeda u postelju) Ja nisam naviknut da spavam u tuñim posteljama,

shvataš?
LIDIJA „Bubao me. Oborio me na pod, skakao po meni i mlatio me”, rekla je.
LIJEČNIK Rudi, ne bacaj me u očaj.
LIDIJA Oči su joj bile crvene, obrazi otekli, koža na bradi izgrebana. „Teško
govorim”, rekla je, „boli me vilica, možda je iščašena.” Pipala se i zurila u
mene, kao da ne može vjerovati.
ŠKOLSKA DRUGARICA Šok!
LIDIJA Da, ništa joj uopšte nije bilo jasno.
ŠKOLSKA DRUGARICA Da, da.
LIDIJA Sljedećeg dana upoznala sam tog mladog pjesnika. Visok, mršav,
bradat, plavook. Stajao je s druge strane ceste i buljio u prozore. A muž unutra
je vikao „Vidjećeš ti svog boga! Vidjećeš ti svog boga! Nek čuju, jebe mi se!
Page 6
 Dusan Jovanovic - Zid, jezero
Nek svi čuju!” Prcšla sam preko ceste ka mladiću i rekla mu „Lijepo vas molim,
udaljite se. Time što stojite tu, samo ga izazivate.” „Šta se to vas tiče?”, rekao
je. „Tiče me se, jer je zbog vas tuče! Tiče me se, jer mi je žao!”
LIJEČNIK Ovo odnesoh u auto, a onda dolazim po tebe, je li u redu?
RUDI Kada se vratiš, još ću ti nešto reći. (Liječnik ode.)
LIDIJA E, momak se više nije vraćao, ali zato je ona, kad god je mogla, bježala
od kuće. Muž je bio sve bješnji. Kada se vraćala kući, otamo iznutra čuli su se
krici, plač, kuknjava i preturanje pokućstva. „Svinjo”, urlao je, „svinjo! Ubiću
te!” Psovao ju je, grdio i, za to vrijeme, mlatio po njoj, kud je stigao. Kod nas
se čula gotovo svaka riječ. Kada je sve utihnulo, rekla sam sebi “E, sad je kraj.
Dokusurio ju je.” (Uñe liječnik.) A vjerovatno se samo onesvijestila.
RUDI Sjedi na trenutak. Natoči si piće.
ŠKOLSKA DRUGARICA Kako to da niste išli u policiju? Ja ne bih mogla mirno
gledati takve svinjarije.
RUDI Znaš, nas dvoje nismo dovoljno razgovarali...
LIDIJA Ne znam. Ali nisam išla.
RUDI Doñem s posla kući, ona s probe „Zdravo.” „Zdravo.” Pa se izvrnem,
novine u šake, ona knjigu.
LIDIJA Moj je rekao da se nema smisla miješati.
RUDI Nikad nisam znao šta misli!
LIDIJA Vjerovatno stvarno ne bi bilo od koristi.
RUDI Htio sam je pitati „Šta misliš o tom i tom”, recimo, ali nismo imali takvu
naviku! I ja sam bio uglavnom šutljiv.
LIDIJA A ipak mi je kasnije bilo žao.
LIJEČNIK Hajdemo.
RUDI Za čije kurčevo zdravlje da se liječim? Sam sam kao pas! Ona ima bar
djecu.
LIDIJA Danas mislim da je bilo tako suñeno. Niko izvana nije mogao ništa
razriješiti.
ŠKOLSKA DRUGARICA Imaš li ti nešto jače tako bi mi pasalo...
LIDIJA Joj, oprosti. Rakiju ili viski?
ŠKOLSKA DRUGARICA Svejedno. (Lidija izañe.)
RUDI Dugo vremena sam mislio da su riječi suvišne, da se razumijemo bez
riječi. Al' nije bilo tako. Bez riječi prosto naslijepo nagadaš, a nikad nisi načisto!
(Lidija se vraća spićem, liječnik prosto utone u slolicu, pije.)
LIDIJA Izvoli.
RUDI Odvikneš se govoriti. Postaneš mutav. Zamjeraš, a ništa ne kažeš, a
onda se ljutiš sam na sebe, što je dobro, ali nije zdravo!
ŠKOLSKA DRUGARICA Isuse jest dobar. A kako su djeca podnosila sve to?
LIDIJA Djevojčice su se često sklanjale kod nas.
RUDI A kad ti neko doñe u posjetu pa čuješ stvari o kojima i ne sanjaš, a ti bi
prvi morao znati za njih! Prvi!
LIDIJA Kuhala sam knedle sa šljivama, to su posebno voljele. Crtale su ili plele.
Obje su imale crvene igle za pletenje i plele su. Po cijele dane.
RUDI Postoje i stvari koje se ne govore pred stranim ljudima. Ne!
LIDIJA Katkad sam ih vodila na Bohinj na kupanje. Šta da kažem? Od strašne
Page 7
 Dusan Jovanovic - Zid, jezero
potrešenosti do apatije je vjerovatno samo korak. Nešto je palo s neba i s tim
su se pomirile. Postale su pitome i stidljive. Kada je u razgovoru pomenut neko
od roditelja, obarale su okice.
RUDI Il', recimo, način, sam način na koji je govorila kad je neko drugi došao u
kuću. Oooo! Živahno, iskričavo, zavodljivo! A kad smo bili sami je... (Počne
snažno kašljati, liječnik priskoči, pomaže mu.)
LIDIJA Inače, tada sam saznala da je dijete prilagodljivije od odraslog.
Odraslog bi pokosilo, a dijete se navikne da s pomirenošću podnosi patnju. Ta
stvar postane razumljiva sama po sebi.
ŠKOLSKA DRUGARICA Dijete ne razumije.
RUDI(Doñe sebi) ...A kad smo bili sami, jedva je otvarala usta, duše mi. I po
tom se pozna i vidi! (Pokaže prstom u zid.) Eto, pogledaj tu sliku! (Liječnik ide
da gleda.)
LIDIJA Jednom, kada su djevojčice bile kod nas, vidjela sam ga kako
zaključava ulazna vrata. Mahnuo mi je da izañem. Kada mi je predao ključ,
upitala sam ga kad će tome biti kraj. Začuñeno me pogledao „Kraj? Ovo je tek
početak”, rckao je. A veoma čudan smiješak zadrhtao mu je oko usana. „Zašto
to sve činite”, povikala sam. „Nije li bolje da se raziñete?” “Da se raziñemo,
raziñemo?” Ponavljao je. ,Ja nju volim, rekao je. “Ja nju volim.“ „Nemate je
pravo mučiti!” „Imam pravo, jer je to jedina žena, jedina žena u životu koju
volim!” „Jedina, da”, povikala sam “a je li to ljubav”, šta je to?” „Sve drugo je
dim i kanalizacija” rekao je. “A inače šta vi znate o tome?” „Znam da ste se bili
drugačije, sasvim drugačije dogovorili!” „Slučaj ti, glumice derao se, jesi li ti
sposobna da razlučiš izmeñu kurvanja i zaljubljenosti?” Okrenuo se, a ja sam
otrčala u kuću, dala djevojčicama ključ i rekla da otključaju mamicu. „Šta
pomaže”, rekla je starija, “ta ne može napolje, lancem ju je privezao za
radijator.”
ŠKOLSKA DRUGARICA O, bože mili! O, bože, smiluj se! Da, ja nisam poznavala
tog tipa!
LIDIJA Možeš ga vidjeti na fotografiji.
ŠKOLSKA DRUGARICA Imaš?
LIDIJA Čekaj, donijeću ti album.
LIJEČNIK Je li to on naslikao?
RUDI Da. Koga?
LIJEČNIK Kako koga?
RUDI Ko je na slici?
LIJEČNIK Neka žena, ne poznam je.
RUDI Naravno, naravno, žena. Ali to nije žena uopšte, a ni njegova žena, nego
moja, e, bar tada je bila još moja.
LIJEČNIK Lidija?
RUDI Da.
LIDIJA (Pokazuje album) Eto, to je on.
LIJEČNIK Ne bih rekao.
ŠKOLSKA DRUGARICA O, kako samo izgleda! Kakva faca, pogledaj...
RUDI Ne vjeruješ? A ja znam. Četrnaest plus četrnaest je dvadeset osam.
Godina!
Page 8
 Dusan Jovanovic - Zid, jezero
ŠKOLSKA DRUGARICA A jest markantan tip. Apsolutno! Da se raspametiš!
RUDI Znaš, kako znam? Po tom mladežu tu!
LIJEČNIK Pozirala mu je?
ŠKOLSKA DRUGARICA A to je ona? O, ti jadnice jadna...
RUDI Ja ne znam je li mu pozirala. Ali znam da je nije mogao naslikati da je
nije vidio. (Otključa škrinju, iz nje izvuče ogromna savijena platna ulja
razmotava ih i postavlja po podu i pokućstvu.) Na, pogledaj, možeš se uvjeriti!
Na svim slikama isto! Vidiš li ga mladež!?
LIJEČNIK (Razgleda slike s izuzetnim zanimanjem) Vidim, ali to bi mogla biti i
moja žena! Bilo koja, shvataš?
ŠKOLSKA DRUGARICA A to su djevojčice? Joj, kako su cakane...
LIJEČNIK Prodaj mi jednu!
RUDI A to ne!
LIJEČNIK Samo jednu!
RUDI Nisu na prodaju! Ja ih nisam kupovo da bi ih sad prodavao!
ŠKOLSKA DRUGARICA Ta mala je cukerčić!
LIDIJA Maja...
LIJEČNIK Jako bih volio imati jednu iz te serije. Strašno bih volio!
RUDI Da, ali ih nema više! Sve što se dalo otkupio sam. U Jugoslaviji ih je još
samo pet. A tih pet je nedostižno! Jedna visi u Modernoj galeriji, jednu ima
Kržišnik, jedna je kod Bernika u Žirovnici i ne da je ni za boga jedna u Mimari u
Zagrebu, a jedna je vlasništvo dr Kostića iz Beograda. Taj neće ni čuti da je
proda!
ŠKOLSKA DRUGARICA Kakve oči ima taj momak!
LIJEČNIK Takve slike zaključane u škrinji! Ko je to još vidio? Nije li šteta za
njih?
RUDI (Sprema slike, smotava ih i stavlja u škrinju) Ja!
LIJEČNIK Samo za jednu se dogovorimo! Rudi, samo za jednu!
RUDI Nemoguće! Ali nemoj zamjeriti, stvarno... Ne vrijedi da bilo šta kažeš.
ŠKOLSKA DRUGARICA E, a šta je onda bilo?
LIDIJA Tako je došao avgust i mi smo otišli na more. Na plaži sam pročitala da
je imao izložbu u Parizu i da je doživio veliki uspjeh kod francuske kritike.
Izvještavali su kako su se u Centru Pompidour ljudi prosto tiskali i da su
njegovi aktovi žena koje pate dogañaj sezone.
ŠKOLSKA DRUGARICA Aktovi žena koje pate!
LIDIJA Nešto u tom smislu. Senzacija i ogroman uspjeh. Otkriće.
ŠKOLSKA DRUGARICA E, ta je dobra. Moj bože. Aktovi žena koje pate. Da
krepaš! On je nju tako smlaćenu poslije slikao. To ti je inspiracija!
LIDIJA Kad smo se vratili s odmora, čekalo nas je iznenadenje. U to je on već
bio kod kuće. Ali nije došao sam! Sobom je doveo neku meksičku Indijanku.
ŠKOLSKA DRUGARICA Kući? Ženi i djeci?
LIDIJA Ženi i djeci.
ŠKOLSKA DRUGARICA Pravu Indijanku? Je li bila neka Astekinja, šta li?
LIDIJA Ne znam tačno, ali Indijanku!
ŠKOLSKA DRUGARICA O, majku mu.
RUDI Jednom smo tako sjedili zajedno, pa se jedan napio i pitao Lidiju kojeg
Page 9
 Dusan Jovanovic - Zid, jezero
pjevača najvise voli.
ŠKOLSKA DRUGARICA Ja bih ga, vraga, izbacila napolje.
RUDI Elvisa Prisleya, rekla je.
LIDIJA Naravno, ona je smjesta dotrčala meni. „Kurva iz javne kuće”,
procijedila je. „Dovukao je kurvu iz javne kuće. Običnu drolju!”
RUDI Sljedećeg dana već je vrtio „Are you lonesome tonight“ tako glasno da je
pola Bleda čulo.
LIDIJA „A kako znate da je prostitutka”, upitala sam. “Pa vidi se! Očito je na
prvi pogled!”
ŠKOLSKA DRUGARICA Kad i ne bi bila kurva! Znaš šta, kuća je kuća!
LIJEČNIK „Are you lonesome tonight“ Te se ne sjećam.
RUDI (Skače iz postelje, otrči ka gramofonu) E, staviću ti je, odmah ćeš vidjeti.

LIDIJA Bila je sva izvan sebe, strašno uzbuñena.

LIJEČNIK Ne, ne treba. De, no!
LIDIJA„Pa ta se pička misli za stalno naseliti!” „Šta ti pada na pamet”, tješila
sam je. Ubrzo će se ona spakovati. (Začuje se muzika s ploče, Lidija se
munjevito okrene prema zidu i vidljivo uzbuñena nastavlja) „Neće, neće, bez
brige! S tri pelca, pet kofera i dvadeset steznika ne ide se negdje na vikend!
Drolja! A kako smrdi! Pjeva, kad se jebu! A onda gola skače po kući. Uopšte se
ne pere. Tampone ostavlja gdje god ispadnu, izaziva! Mrda guzicom i umiljava
se djeci. Šporet mi je usvinjila. I ne sprema iza sebe! Ja da budem još i
sluškinja? Neću! Šepuri se po cijeloj kući, a on je mene i djecu zbio u dvije
sobe. Izbacuje me, ali neće mu uspjeti. Nisam pala na glavu! Boriću se do
kraja, vidjećemo ko će prije posustati!” Nisam je prepoznala, tako se
promijenila. “A pjesnik”, pitala sam. „Kraj, s njim je kraj”, rekla je. „Kako
došlo, tako prošlo. I bolje je tako. Nisam bogzna kako tužna. U suštini me ne
zanimaju takvi mladi pjetlići.” (Liječnik isključi gramofon.)

ŠKOLSKA DRUGARICA Mladi pjetlići!

LIJEČNIK Rudi, ovdje nema ko da brine o tebi. Hajdemo, čeka me posao.
LIDIJA Tada mi se prvi put učinilo...
ŠKOLSKA DRUGARICA Da nije čitava...?
RUDI Znam da ću morati ići. Ne osjećam se dobro. Ići ću, ali pričekaj da se
svrši posjeta. Hoću da znam ko je kod nje.
LIDIJA No, pa, ne baš ćaknuta... Ne još! Nego, da je u opasnosti... (Zazvoni
lelefon, Lidija diže slušalicu.) Da? Aha. Momenat, spojiću. (Pritisne dugme,
telefon zvoni kod Rudija.) Liječnika zovu iz Doma zdravlja. Hitan slučaj.
RUDI (Podiže slušalicu) Da. (Liječniku) Za tebe.
ŠKOLSKA DRUGARICA Je li Rudi bolestan?
LIDIJA Nee, to su stari prijatelji, svakog dana je kod njega.
LIJEČNIK Da, razumijem.
RUDI Ja smjesta primjetim kad čovjek nešto krije. Ne dam se blefirati, i fertik.
ŠKOLSKA DRUGARICA U kakvim ste odnosima sad vas dvoje?
LIDIJA Ja i Rudi? Četrnaest godina nismo progovorili.
RUDI Može neko da s' do perfekcije pretvara, džaba, ja ga prokužim.
Page 10
 Dusan Jovanovic - Zid, jezero
LIJEČNIK Morali bismo ga odvesti u klinički centar.
RUDI (Bunca) „Bolesna sam, ne osjećam se dobro, glava me boli.”
LIDIJA Meksikanka je ostala. Kuća se pretvorila u bojište. Cijelu jesen i zimu su
ratovali. Imala sam mnogo posla i više nisam stizala baviti se njima.
RUDI „Znaš, danas sam cijeli dan snimala, nervozna sam, nije mi do toga”, i
tako fore!
LIDIJA A i privikla sam se na sve skupa. Ponekad mi se činilo da taj divlji i
propali život traje oduvijek i da će trajati vječno.
LIJEČNIK Da, sačekaću. (Rudiju) Možda se nije pretvarala!
RUDI Ja, to sam i ja mislio!
LIDIJA Ali podsvjesno sam se bojala, stalno sam slutila nekakvu erupciju. Kao
što se ljudi iz nužde polupomire sa vulkanom koji bubnji i tutnji u njihovoj
blizini i prijeti uništenjem tako sam i ja jednim okom krišom gledala, drugim
žmirila.
LUECNIK Dobro. U redu, odmah dolazim. (Odlaže slušalicu.)
LIDIJA S jedne strane sam se klonila dodira s njima, a s druge sam znala baš
sve što se tamo dogaña.
LIJEČNIK Rudi, ja odoh. Za oko dva sata dolazim po tebe, u redu?
LIDIJA Prestala je ići na posao.
RUDI Samo tren! Samo da ti još ovo kažem!
LIDIJA Bludila je po kući, sva zapuštena i nafiksana.
LIJEČNIK Ali samo tren.
LIDIJA Posrala im se ispred praga spavaće sobe i govnima premazala prozore.
RUDI A znaš li da mi je nudio Meksikanku?
LIJEČNIK Ne.
LIDIJA On je na sav glas navio mariačose, a ona mu probušila gume na autu.
RUDI Da, da. “Ti samo kaži hoćeš li”, rekao je, „nema problema.”
LIDIJA Ili se derala pred djevojčicama „Vaša nova mama ne može zanijeti!”
LIJEČNIK Strašna riba. A što nisi?
LIDIJA Ili se napijala i po cijeli dan vikala „Mrzim vas, mrzim, slizali se s
Indijankom, vješticom, kurvom kurvanjskom!”
RUDI Eh.
LIDIJA On bi je katkad izlemao, ili su se sve troje napijali i lumpovali do
besvijesti.
RUDI Prvo i prvo ja nikad nisam imao kurvu, shvataš?
LIJEČNIK Da.
LIDIJA A Meksikanka je pjevala ono “Mi cugamo, kući ne idemo!”
ŠKOLSKA DRUGARICA Ludnica, komplet ludnica.
RUDI Drugo i drugo. Kako da razgovaram s njom? Ja ne znam španski, a ni
francuski. „Šta će ti razgovor, rekao je, ona govori sve jezike, momče moj!”
LIDIJA E, i tako je to išlo do kraja februara.
LIJEČNIK Moram ići!
RUDI Čekaj! Onda sam ja počeo mozgati.
LIDIJA Zatim je on imao izložbu u Baselu i nekoliko ga dana nije bilo.
Meksikanku je, naravno, vodio sobom.
RUDI Kad mi je nudi, nije mu do nje. Što ju je onda doveo?
Page 11
 Dusan Jovanovic - Zid, jezero
LIJEČNIK Ej njega, žena da bude ljubomorna!
RUDI Eee ne znam, il' neka druga, il' neka druga!
ŠKOLSKA DRUGARICA Samo to čekam, kad mu ona sve to vrati!
LIDIJA Čekaj!
LIJEČNIK Sve je to fantazija! (Ode. Rudi potrči za njim.)
LIDIJA Došla je kod mene osmoga marta veoma rano umivena, počešljana,
našminkana. „Danas će doći moj dragi i donijeće mi cvijeće.” Možeš misliti
kako sam je začudeno pogledala. „Zvanično, to je moj praznik”, iskreveljila se.
Mada sam griješila. Griješila sam, zamišljeno je nastavila, ali to će mi oprostiti.
U suštini spoznala sam da je moja taktika bila potpuno pogrešna. Svijet žene
treba da bude svijet nježnosti, takta, dobročinstva. Nedostajalo mi je
dobročinstvo, to priznam. Nježnošću postižeš sve, silom ništa! Ne kažu zalud
nezadrživi šarm nježnosti. To je osnovna vrlina ženstvenosti. Zapovijesti
trebaju biti umotane u baršun zagrljaja i celofan suza! Naučiću se savjetovati,
tješiti i uljepšavati život svom gospodaru. E, rječca gospodar zvuči
staromodno, a zapravo je djevičanska. Naći ću put u izgubljeni raj raj
ženstvenosti. Našu svakidašnju zavjetrinu”, uzdahnula je. “A taj put nije
nikakva tajna, povjeravam je vama put u raj vodi kroz žrtvenu ljubav, ljubav
ljubavi radi. Ali to je već mistika! Idem!” I otišla je, a ja nisam znala šta misliti
je li ćaknuta ili nije. Pravi li se ludom ili pati.
ŠKOLSKA DRUGARICA Čisti mazohizam.
LIDIJA On se dovezao kasno poslijepodne. Sunce je već zalazilo.
ŠKOLSKA DRUGARICA Sam?
LIDIJA Ne, s Meksikankom. Ušli su u kuću. A onda je zavladala tišina. Ništa se
nije čulo. U jedanaest smo otišli na spavanje. Jedva da sam dobro zaspala,
nešto me probudi. Skočim ka prozoru gori susjedova kuća. „Rudi! povikala
sam, Rudi!” Strčasmo dolje, kroz živicu ka ulazu. Pod trijemom je ležala
Meksikanka. Četiri crvene igle za pletenje bile su joj zabodene u vrat.
ŠKOLSKA DRUGARICA Jesu li joj djeca zabola?
LIDIJA U rukama je stiskala crnozelenkast opalni križ. Kuća gori u plamenu,
vidjelo se kao u podne. Rudi, rekla sam, potrči na telefon, pozovi vatrogasce.”
Udem u kuću dim i vrelina, čujem ječanje. Zvučalo je kao glas ranjenika „Idite
na jezero. Brzo. Smjesta na jezero...”
ŠKOLSKA DRUGARICA Muški glas!
LIDIJA Sva ošamućena jurnula sam iz kuće i udarila niz obalu. Noć bez
mjeseca, studen. Dotrčim na obalu led škripi pod nogama. Zastanem,
oslušnem „Mama, ne, mama, ne!” A onda bućkanje uzburkane vode. Napinjem
oči, vidim samo nejasne obrise. Sjenke mlataraju na površini, a onda potonu i
potom ponovo krici i krkljanje i glasovi utapanja.
ŠKOLSKA DRUGARICA Je li utopila djecu?
LIDIJA Čekaj. Vičem „Špela, Majo, Doro!” Zakoračim u vodu i led i odmah
odustanem. Nemoguće, besmisleno. Napinjem uši sve tiho. A onda zaurla u
noć sirena vatrogasnog auta.
ŠKOLSKA DRUGARICA O, bože, pomozi!
LIDIJA Došli su vatrogasci, ali sve je izgorjelo. Grede, pokućstvo, sve. Ostali su
samo zidovi. I na zidovima slike. Slike u potkrovlju ostale su netaknute.
Page 12
 Dusan Jovanovic - Zid, jezero
ŠKOLSKA DRUGARICA Kako to?
LIDIJA Niko ne zna.
ŠKOLSKA DRUGARICA Slike nisu izgorjele?
LIDIJA Kada ti kažem da nisu. (Pauza.)
ŠKOLSKA DRUGARICA To mi ne ide u glavu! I šta kažu na to?
LIDIJA Nema objašnjenja.
ŠKOLSKA DRUGARICA Aktovi žena koje pate.
LIDIJA Da.
ŠKOLSKA DRUGARICA A šta je bilo s njim?
LIDIJA Izgorio, ugalj. Sljedećeg dana ronioci su se spuštali u jezero. Izvukli su
njeno truplo, a djecu nisu.
ŠKOLSKA DRUGARICA Nisu našli djecu?
LIDIJA Nikada. Pretražili su dno u Zaki, i sljedećih dana sve do otoka ali ništa.
ŠKOLSKA DRUGARICA O, bože. (Pauza)
LIDIJA Ali petnaestoga maja, dobra dva mjeseca poslije toga, dogodilo se
nešto nevjerovatno.
ŠKOLSKA DRUGARICA A?
LIDIJA Točno na tom mjestu u Zaki, na obali, kraj potočića, našli su dva
djeteta.
ŠKOLSKA DRUGARICA O.
LIDIJA Da, dva novorodenčeta dječak i djevojčica povijeni u pelene. Nahočad.
ŠKOLSKA DRUGARICA Blizanci?
LIDIJA Roñeni u znaku bika.
ŠKOLSKA DRUGARICA Bika, naravno. Nije li i on bio bik?
LIDIJA Jeste oboje i ona.
ŠKOLSKA DRUGARICA A roditelji, jesu li otkrili roditelje?
LIDIJA Nisu.
ŠKOLSKA DRUGARICA Zna li se nešto, gdje su sad blizanci?
LIDIJA Zna se. Kod mene. Ja sam ih usvojila. To su Tomaž i Teja.
ŠKOLSKA DRUGARICA Ja sam mislila da su tvoji.
LIDIJA Pa i jesu moji.
ŠKOLSKA DRUGARICA Oprosti.
LIDIJA Bili su mi takva radost i takvo uporište da ti ne mogu reći. Ja ne znam
šta bi bilo sa mnom kada ih ne bi imala. Vjerovatno bih danas bila druga
ličnost. Sebična glupača bez srca? Nakinñurena ostarjela koza, koja brine samo
o svojoj liniji i svom celulitu? Tako je to dijete je razlog više da se trudiš biti
čovjek. I ako sam ja uopšte neko, to sam zbog njih. Zato su moji! (Školska
drugarica otvori usta, ali ništa ne kaže) Pitaj.
ŠKOLSKA DRUGARICA Zašto ste se razveli?
LIDIJA Pa nismo se zvanično razveli. Samo više ne živimo zajedno. To je sve.
ŠKOLSKA DRUGARICA Niste razvedeni?
LIDIJA To na stvari ništa ne mijenja.
ŠKOLSKA DRUGARICA Da, znam, ali ipak!
LIDIJA Papir je potvrda da si slobodan. Ja ne trebam potvrdu da sam slobodna.
Što će mi to? Da se na jednom kraju razvežem, a na drugom zavežem? Hvala.
ŠKOLSKA DRUGARICA Ne misliš se više udavati?
Page 13
 Dusan Jovanovic - Zid, jezero
LIDIJA Ha! Još mi to fali. Brak ima smisla samo jednom u životu kada je čovjek
tele.
ŠKOLSKA DRUGARICA Dakle, ti si bila protiv razvoda?
LIDIJA Recimo da on nije bio spreman da ide na sud.
ŠKOLSKA DRUGARICA O, bogo dragi, Lidija, i ti mu se puštaš! Ali kako je
uopšte došlo dotle da je vaš brak...
LIDIJA Otišao dovraga? Od sto mogućih razloga reći ću ti samo jedan. On je
lud.
ŠKOLSKA DRUGARICA Bukvalno? (Lidija potvrdno kimne glavom.) A otkad?
LIDIJA Malo za sve vrijeme, a veoma mnogo od požara nadalje. Patološka
ljubomora. Nešto neopisivo. Ali ne zavrijeñuje, ne želim govoriti o tome. I dan
danas žbira za svakim ko mi doñe.
ŠKOLSKA DRUGARICA Onda me je vidio? Zna da sam kod tebe?
LIDIJA Sigurno.
ŠKOLSKA DRUGARICA Idem ga pozdraviti! Vidimo se u subotu?
LIDIJA Obavezno. Doñi, ispratiću te. (Odlaze desno)
RUDI Sad joj govori da sam lud. (Oponaša Lidiju) Kada ti kažem da je lud!
Klinički lud! Patološki ljubomoran. Pedofil! Vreba djevojčice! (Nasmije se) Crta
mladeže na platna jednog genija! Možeš li zamisliti? (Za sebe) Ja znam da
nisam čitav. Ali ja to bar znam! Ja da kujem planove kako je uništiti. (Kucanje
na vratima) Naprijed! (Lidija skače do zida i prislanja uho na njega. U Rudijevu
prostoriju uñe Školska drugarica)
ŠKOLSKA DRUGARICA Zdravo, školski druže.
RUDI Zdravo, školska drugarice. Kako si?
ŠKOLSKA DRUGARICA To bih morala ja tebe pitati.
RUDI Znaš kako je na svijetu su prvo priroda i cvijeće, i nauka, i Havai, i
rodbina, i vino, i pjesma, i gomila zanimljivih ljudi. Potom sve to nestane,
izgubi se nekud, izumre i svijet se pretvori u pustinju. Ostane samo jedan
čovjek, koji te zajebe u životu jer je sve to načinio. Samo ta svinja preživi.
Tako je meni, kako je drugima ne znam.
ŠKOLSKA DRUGARICA Ne možeš oprostiti?
RUDI Oprostiti može onaj ko ima boga, da se kod njega skloni. Šta ću ja,
jadnik, opraštati? Kod koga da se sklonim, kad nemam nikog! Kad je na svijetu
samo jedna lokva vode, a i ta zatrovana, ne možeš reći “Tu vodu neću piti!”
ŠKOLSKA DRUGARICA Rudi, zaboravi je!
RUDI Onda moram i sebe zaboraviti!
ŠKOLSKA DRUGARICA Isuse, kada se sjetim Jesenica i gimnazije i onih
vremena. Kako ste bili zaljubljeni! Nešto nevjerovatno! To nije bilo normalno.
Ona je, valjda, za sve vrijeme imala povišenu temperaturu. Ovako crvene fleke
cvjetale su joj na obrazima, oči su joj zaneseno, grozničavo sijale, a ti si,
uopšte, bio kao da si na Mjesecu! Kao nafiksan. Za vrijeme nastave napeto je
zurila u profu, a ja sam znala da ništa ne sluša! Pojma nije imala, jadnica, šta
tumači. Kada je zazvonilo, prosto ju je izbacivalo iz klupe, paf, pa u tvoje
naručje. I danas se sjećam kako ste se ljubili u posljednjoj klupi. Nisam si
mogla pomoći gledala sam vas kao opčinjena. Gnječio si joj grudi, grizao je u
vrat, ona je uzdisala i kolutala očima, a mene su podilazili srsi. Ježila mi se
Page 14
 Dusan Jovanovic - Zid, jezero
koža, vjerovao ili ne! Ja tada još nisam imala momka, e, pa nijedna od nas u
razredu nije tada još tako istinski išla s nekim i bile smo sve ćaknute... Da
krepaš! A ti sportski as hokej i smučanje, prvak u slalomu i... sve! Priznam da
sam joj zavidjela. Ali nisam bila jedina! Sve mi cure smo joj zamijerale. Šta se
ima pokazivati u razredu, neka ide na ledinu, ako joj treba! A kada je u
posljednjoj godini nakupila deset kečina, tako da nije mogla maturirati, mogu
reći, osjetila sam nešto poput zadovoljštine! Ali skrpila je privatno ispite, pa
njen tata opštinar, pa glumačka akademija, pa talenat gore, talenat dolje,
obrni okreni i poravnalo se. I pravo je! Šta će joj u njenom fahu hemija i
matematika nije li tako!?
RUDI A kako Australija?
ŠKOLSKA DRUGARICA Fajn! Fajn! Ne mogu se požaliti, lijepo radimo, dobro
zarañujemo, i tako...
RUDI Imaš li djece?
ŠKOLSKA DRUGARICA Ne... Mada sam stalno okružena njima.
RUDI A je li? Čime se onda baviš u životu?
ŠKOLSKA DRUGARICA Smislila sam noćni dječiji vrtić... Imamo ogromnu kuću,
sedam praznih soba, i tako mi je palo na um da to korisno iskoristim.
RUDI Noćni vrtić? Za kurve?
ŠKOLSKA DRUGARICA Uglavnom za kurve. Ali ne samo za kurve. Mnoge žene
rade noću, a nemaju čuvanje. Nemaju kome ostaviti dijete. Konobarice,
policajke, kondukterke u podzemnoj i slično. Radim dvanaest sati, od šest
poslije podne do šest ujutru. Preko dana sam slobodna.
RUDI A koliko djece imaš na čuvanju?
ŠKOLSKA DRUGARICA Obično izmedu dvanaest i petnaest povremeno, naročito
krajem tjedna i po dvadeset i više.
RUDI Kako uspijevaš sve to? To je mnogo posla...
ŠKOLSKA DRUGARICA Pa ne misliš valjda da radim sama? Imam djevojku,
dječiju njegovateljicu, koja mi pomaže. Inače se stvarno ne bi moglo. Znaš
koliko je kakanja i piškenja i budenja i plača? (Za trenutak) Ali su slatki!
Ukratko, nije mi dosadno.
RUDI A tvoj mesar?
ŠKOLSKA DRUGARICA Oh, on ima svoje pivo, svoj klub, svoje prijatelje... U
redu! Ja sam zadovoljna. A ti? (Rudi šuti.) Bože, smiluj nam se, a šta je to tako
bilo izmeñu tebe i Lidije?
RUDI Radoznala si, znam. I zato ću ti reći. Al' samo tebi! Pod uslovom da nećeš
okolo blebetati o tome.
ŠKOLSKA DRUGARICA Znaš da neću! Časna riječ! (U Lidijinu prostoriju uñe
Liječnik.)
RUDI Za protuuslugu prvo moraš i ti meni nešto reći! Al' nemoj lagati! Budeš li
slagala, prokužiću i neće biti ništa!
ŠKOLSKA DRUGARICA Neću, neću!
LIJEČNIK (Tiše) Formalnopravno je tako da biste vi morali potpisat saglasnost.
(Stavi popire na sto.)
RUDI Ko je ljepši, mladi i očuvaniji ja ili ona?
LIDIJA Kad ćete ga odvesti?
Page 15
 Dusan Jovanovic - Zid, jezero
LIJEČNIK Noćas.
ŠKOLSKA DRUGARICA Pa...
RUDI Al' pravo da mi kažeš!
LIJEČNIK Potpišite. I nemojte uobražavati da vama činim uslugu!
ŠKOLSKA DRUGARICA Ona je mlada i ljepša i očuvanija... A i nije čudo, jer se
maže, masira, njeguje!
LIJEČNIK Bojim se za njega. Posljednjih dana sve više pokazuje znake
predsuicidalnog stanja.
RUDI Rekla si istinu, ogledalce. Pošteno. Za revanš biću i ja pošten s tobom i
povjerit ti tajnu o lijepoj maćehi, koju nisam povjerio još nikom. (Počne
nervozno ići amo-tamo.)
LIJEČNIK Vratiću se za oko sat, kada padne mrak. On uopšte neće znati kuda
ga vodim. Ubijedio sam ga da ima upalu pluća. (Lidija potpiše papir.) Uz put,
onog dana imao sam vizitu u domu staraca. Vaša majka se žali. Kaže da je
uopšte ne posjećujete. Osjeća se usamljenom i napuštenom. (Lidija šuti.)
RUDI Poslije požara Lidija je nestala. Rekla je da ide snimati...
LIJEČNIK Kaže, svi imaju posjete, samo meni niko ne dolazi.
RUDI Raspito sam se, ništa nije bilo istina. Izmišljotina! Niko nije znao gdje je.
Dva mjeseca je nije bilo niotkud. Nije zvala, nije pisala, nije davala glasa od
sebe!
LIJEČNIK Kaže, ne mogu se naviknuti na ovu kuću, cijele noći preplačem.
Razmišljam i pitam se samo jednu stvar... šta upitao sam. Kad će doći smrt...
šta? Kad će doći smrt...
RUDI Onda je jedne majske večeri došla. Četrnaestoga maja. Sljedeceg dana
našli su djecu!
LIJEČNIK Mislio sam da joj odnesem jednu od vaših slika, neko lijepo ulje za na
zid...
LIDIJA Nisam ja na tim slikama koje imate na umu...
RUDI Kad je usvojila djecu, otvorile su mi se oči. Predao sam tužbu za rastavu,
nije bila zadovoljna, u redu, dao sam sazidati pregradni zid.
LIJEČNIK Niste vi?
LIDIJA Ne. A i da jesam, ne bih vam mogla pomoći. Naime, nisam srećni
vlasnik nijednog od tih platna!
RUDI E, sad sve znaš i mo'š ići kući!
LIJEČNIK Samo vas nešto molim Rudiju će biti lakše progovorite li s njim
nekoliko riječi, prije nego što dodem po njega. Samo nekoliko riječi! Nije važno
šta.
LIDIJA (Nakon izvjesnog vremena) Dobro. Hoću.
ŠKOLSKA DRUGARICA I ti si zaključio da je ona rodila to dvoje djece?
RUDI Možda su samo tako dobro naslikana, kao da su živa! (Liječnik tiho
napusti sobu.)
ŠKOLSKA DRUGARICA A ko je otac?
RUDI To nju pitaj! (Nakon izvjesnog vremena.) Zar ne vidiš da sam bolestan?
Ostavi me na miru! (Školska drugarica se tiho išunja iz sobe.)

LIDIJA (Veoma glasno) Rudi! (Nakon izvjesnog vremena) Rudi! (Rudi se prvo
Page 16
 Dusan Jovanovic - Zid, jezero
ne mrda, Sjedi nepokretan, začaran)
LIDIJA Ruudii!
RUDI (S mukom ustaje, ide ka zidu, osluškuje, kao da ne vjeruje, zatim se
nježnim, jedva čujnim glasom odaziva) Lidija!
LIDIJA Rudi!
RUDI (Viče) Lidija!
LIDIJA Dobro veče!
RUDI Dobro veče!
LIDIJA Kako si?
RUDI Hvala, dobro. Kako si ti?
LIDIJA Pa nekako ide! Hvala!
RUDI (Nakon izvjesnog vremena.) Lijep dan!
LIDIJA Vruće!
RUDI Da, sprema se oluja! Propišaće!
LIDIJA Šta?
RUDI Kiša! Kiša će!
LIDIJA Da!
RUDI (Nakon izvjesnog vremena) Lidija! Otvori poklopac kamina! Ja ću svoj, da
ne trebamo vikati!
LIDIJA Da otvorim poklopac kamina i šta još!?
RUDI Da možemo razgovarati! Da ne treba vikati!
LIDIJA Dobro! (Otrči ka kaminu i otvori poklopac.)
RUDI Jesi li!?
LIDIJA Jesam!
RUDI (Otrči ka kaminu i otvori svoj poklopac) Čuješ li me sad bolje?
LIDIJA Da, sad te normalno čujem. (Duga pauza.)
RUDI Tako mi se čini kao prije dvadeset osam godina u Jesenicama, u bloku,
ej, kada si ostavila ključ u vratima šupe, a ja te zaključao unutra, ugasio
svjetlo. I razgovarali u mraku... Plakalo ti se, ej!
LIDIJA Zato što su u podrumu bili miševi, a nisam bila napisala ni zadaću iz
matematike!
RUDI Poslije sam ti je ja napisao! (Duga pauza.)
LIDIJA Sjećaš li se onda kada smo išli autostopom na more...
RUDI Kada smo u Ankaranu noću krali breskve?
LIDIJA Ne, išli smo u onaj kamp pored Šibenika i kupili deset deka sira i deset
deka salame i pola kruha i jedan sok od breskve u tetrapaku.
RUDI Ti si htjela ići na nudističku, a ja nisam...
LIDIJA No, i išli smo se kupati i užinali smo i ti si ostavio otvoren tetrapak.
RUDI Ne, ti si ga ostavila, ja uopšte nisam pio sok!
LIDIJA Ja sam htjela ugasiti žed, a unutra je bila osa i pecnula me pravo u grlo!

RUDI Ja nisam otvarao tetrapak!

LIDIJA Onda nas je onaj Švabo odvezao u ambulantu, te su mi dali injekciju.
RUDI Ja sam tad htio piti pivo, a pošto nismo imali novca, radije sam bio
žedan!
LIDIJA To znam da sam tog puta gotovo posljednje uzela.
Page 17
 Dusan Jovanovic - Zid, jezero
RUDI Ja sok nisam ni dotakao!
LIDIJA E, a to hoću reći tada sam ja ležala u ordinaciji, a ti si sjedio u
čekaonici...
RUDI I hodao tamoamo i pušio kao lud!
LIDIJA ... i vikao „Lidija! Drži se! Vidjećeš da će biti dobro! Vidjećeš da će biti
dobro!” Stvarno si me okuražio. Tada je bilo kao i danas ti u jednoj sobi, ja u
drugoj. (Pauza)
RUDI S tom razlikom što danas ti mene kuražiš, zar ne? (Pauza) Znaš, ja sam
možda lud, ali nisam glup! Ja tačno znam šta ti i moj prijatelj namjeravate.
Kuda me mislite strpati! (Pauza) Ali nisam se odao, ej! On i ne sanja da ja
nešto naslućujem! A znaš li zašto? Zato što sam dobar glumac. Bolji sam
glumac od tebe!
LIDIJA Ha! Ti bolji!?
RUDI Priznaj da je istina! Priznaj da kujete zavjeru.
LIDIJA O tome ništa ne znam.
RUDI Priznaj! Nema smisla da lažeš po svom starom običaju!
LIDIJA Ja da lažem?
RUDI Ej, lažeš ko svinja!
LIDIJA Ako lažem, lažem za tvoje dobro. Da te ne strpaju u aps!
RUDI (Viče) Prestani to govoriti! Prestani to govoriti!
LIDIJA (Viče) Ko ga je gurnuo natrag u zapaljenu kuću!?
RUDI (Viče) Ja nisam!
LIDIJA A nisi!?
RUDI Šuti!
LIDIJA Neću, neću!
RUDI Šuti!
LIDIJA Kad smo dotrčali pod trijem, tamo je ležala Indijanka s iglama za
pletenje u vratu, a on sav krvav, s leñima rasječenim sjekirom, pored nje!
Tada je rekao „Idite na jezero!”
RUDI Da! I onda sam ja otrčao na telefon!
LIDIJA Otrčao si, da, ali si dotrčao natrag i bacio ga u vatru!
RUDI Sam je otišao, luda ženo!
LIDIJA Kako je otišao rasječene kičme?
RUDI Puzao je!
LIDIJA Kako!?
RUDI Na sve čet'r!
LIDIJA Zašto!?
RUDI A zašto! I ja bih na njegovom mjestu!
LIDIJA Zašto bi se bacio u vatru!?
RUDI Samoubojstvo!
LIDIJA Ha!
RUDI Upropastio je brak, djecu, ženu, jednu ljubavnicu, drugu ljubavnicu...
LIDIJA Koju drugu?
RUDI Dokrajčio se!
LIDIJA Koju drugu?!
RUDI Gotova misa!
Page 18
 Dusan Jovanovic - Zid, jezero
LIDIJA Zašto policajcima nisi ispričao tu pričicu nego neku sasvim iks verziju!?
RUDI Lidija, ne bi vjerovali! Nije li jednostavnije reći „Nismo ga vidjeli, čuli smo
glas”, i gotova priča!
LIDIJA Ako si nevin, nemaš šta skrivati!
RUDI Ja ništa ne krijem.
LIDIJA Kako ne!
RUDI Samo sam pojednostavio stvar!
LIDIJA Zakomplicirao!
RUDI Pojednostavio!
LIDIJA Okorjeli si lažov! A šta si djeci učinio?
RUDI Šta sam djeci učinio? Ja se uopšte ne sjećam da sam nešto učinio djeci.
LIDIJA Zašto ih je majka utopila?
RUDI Zašto?
LIDIJA Priznaj, čudovište, priznaj!
RUDI Ne podnosim da me vrijeñaš!
LIDIJA Je li bio revanš, kaži? Je li bilo on meni ženu, a ja mu se revanširam? Je
li bilo tako!?
RUDI Onda priznaš da te je?
LIDIJA Šta su posljedice?
RUDI Šta su posljedice?
LIDIJA Gdje su djevojčice?
RUDI Gdje su djevojčice?
LIDIJA Znaš ti dobro gdje su u jezeru, jadnice!
RUDI Nisu u jezeru. (Pauza) I to je ono! I to je ono!
LIDIJA Šta ono?
RUDI To je ono glavno! Pretražili su dno, nisu ih našli!
LIDIJA To još ne znači da nisu utopljene!
RUDI Mama, ne, mama ne! To si izmislila!
LIDIJA Ludak!
RUDI Spasila si djecu i sakrila ih!
LIDIJA Zašto? Od koga?
RUDI Od mene! Nisi podnosila što me vole!
LIDIJA I mene su voljele!
RUDI Bila si ljubomorna, jer su se vezale za mene! To je bio tvoj problem!
LIDIJA Manijak!
RUDI Otud bajke o pedofiliji i tako dalje.
LIDIJA A puse u guzu!?
RUDI Ti ne shvataš, budalo!
LIDIJA A seksi bajke za laku noć? Perverzno!
RUDI Ti si luda, ne ja!
LIDIJA A za poklon donji veš kao da su kurve! Misliš li da sam slijepa?
RUDI Sve bez loše misli! U tom nije bilo ničeg bolesnog!
LIDIJA A što si onda go skakao pred njima? Stari momak pokazuje djeci
guzicu! Fuj!
RUDI Kada sam skakao go?
LIDIJA Neću se prepirati s tobom!
Page 19
 Dusan Jovanovic - Zid, jezero
RUDI I ne treba! Igrao sam se s njima!
LIDIJA Da, igrao!
RUDI Dakle, istina je! (Za sebe.) Jasno. Jasno da je istina.
LIDIJA Šta?
RUDI Da si ih sakrila, odvela i trampila!
LIDIJA O, jebem ti, da ti jebem!
RUDI Za blizance!
LIDIJA Nee!
RUDI Tvoj je princip da sve poričeš i kriješ. Ništa ne priznati, ej, pa ni kad je
tako očito!
LIDIJA Manijače!
RUDI Prestani mi to govoriti! Prestani mi to govoriti!
LIDIJA Kad ne razumiješ ljudski! Kako ti uopšte takve stvari padaju na pamet?
RUDI Djecu nisu našli! (Za sebe) Sirote jadnice! A tebe predobro znam lukava
lisica i mutna posla. Pa nisu bile od šećera da se rastope. Da vjerujem u čuda?
LIDIJA Moraćeš!
RUDI Kada su ono dvoje skončali, nas dvoje smo mogli uzeti djecu!
LIDIJA Aaa, dakle zato, zato si ga gurnuo u vatru! Da se domogneš djece.
RUDI Da, ubio sam ga, ali sam ga već prebolio! Ne znam kad ćeš ti.
LIDIJA Nikad, blago meni!
RUDI Gdje si bila sedam nedjelja?
LIDIJA Šta te briga!
RUDI Šta si radila sve to vrijeme?
LIDIJA Šta te briga!
RUDI S kim si se kurvala?
LIDIJA Šta te briga!
RUDI Jesi li tugovala? Naravno, tugovala si, izvini.
LIDIJA Jasno! Kako si pogodio?
RUDI Nisam pogodio. Išla si na porodiljsko. Išla si da rodiš Tomaža i Teju.
LIDIJA Naravno! Za dva mjeseca sam zanijela, napuhala se i rodila. A kad to
nije išlo, bilo je umjetno presañivanje. Ili su Tbmaž i Teja nedonoščad! U
svakom slučaju sam svjetska rekorderka.
RUDI Bar to kaži, jesu li moji.
LIDIJA Prestani! Prestani!
RUDI Pičko jedna, slino, smradu, dubre, vještice, lisice, govno jedno! (Pauza.)
LIDIJA Jesi li zaboravio na nalaze? (Tiše.) Jesi li zaboravio da ne mogu imati
djece?
RUDI Svak može pogriješiti. I klinika, ej.
LIDIJA Da je bar...
RUDI Sad znaš zašto slike nisu izgorjele.
LIDIJA Zašto?
RUDI Vještice su imune na vatru.
LIDIJA Mene je samo jebao, mene nije mlatio. Jesi li me kad vidio pretučenu?
(Pauza) Kako onda, ako sam zaista ja na slikama, da sam tako užasno
premlaćena?
RUDI Tukao je jednu, volio drugu, a slikao nešto sasvim treće. Umjetničke
Page 20
 Dusan Jovanovic - Zid, jezero
kolobacije i halucinacije.
LIDIJA A je li?
RUDI Il' je podsvjesno želio da te iskasapi.
LIDIJA Onda me nije volio. Manijak kao i ti!
RUDI (Duga pauza) Ne sasvim kao ja. Ja sam te volio.
LIDIJA I on je nju volio, ali ju je svejedno mučio.
RUDI Jer ga je varala.
LIDIJA I on je nju varao. (Duga pauza.)
RUDI Nije pravo da ja idem u bolnicu, a ti ne. I ti si luda.
LIDIJA U mom zanimanju se to tolerira, a u fabrici to ne vole.
RUDI U suštini ja više glumim ludilo nego što sam stvarno lud.
LIDIJA To je tipično za ludake, da glume ludilo.
RUDI Ja nisam tipičan. Ne volim biti tipičan. Još manje bi volio biti tipičan
ludak. Naravno, svi ludaci su tipični ludaci... Ali ne radi se o tome... Ja tačno
znam da sam postao čudan. Idem na jezero da lovim ribe, ali ne lovim. Uopšte
ne bacam udicu u vodu! Gledam u vodu, hitnem kamenčić, posmatram
kolobare i idcm kući. Idem gledati djecu ispred škole. Gledam djevojčice i
dječake. Ne nagovaram ih, ne vučem ih za ruku u stranu u grmlje ako to misliš
samo gledam i slušam glasove. Ponekad zažmirim i učini mi se da sam i ja
samo jedan mali mangup i baš ništa drugo. Sve znanje iz glave isparilo nekud
u zrak, nemam pojma ni o čemu, ništa ne znam... Sve sam zaboravio. Zato i
ne idem na posao, znaš... (Pauza.)
LIDIJA Ja imam Tomaža i Teju. Katkad sam tako ludo srećna što imam to dvoje
djece, da je to nestvarno. To me spasava. Na izgled. A u stvari... dogada se
nešto čudno. Strašno se bojim da ću ih izgubiti. Tako se jako bojim da osjećam
da to višc nije normalno. Sanjam da sam roda i da letim. U kljunu su mi Tomaž
i Teja i kružim iznad kuće njihove majke. Spuštam se sve niže, sve dok ne
raspoznam lice uplakane žene... A onda se pretvorim u Lidiju, hoću da
pobjegnem, ali ne mogu a djeca mi padaju s velike visine na zemlju i razbijaju
se... Išla sam psihijatru. Sve mi je objasnio, ali ništa ne pomaže. Gotovo svaku
noć, već četrnaest godina isti snovi. (Pauza.)
RUDI Reću im da su nahočad i posvojčad.
LIDIJA (Jedva čujno) Rudi!
RUDI Da?
LIDIJA To ne smiješ...
RUDI O da... Smijem.
LIDIJA Zašto?
RUDI Zato.
LIDIJA Nećeš. Je l' da nećeš?
RUDI Hoću! (Pauza.)
LIDIJA Nećeš, ti ideš u ludnicu.
RUDI (Nakon izvjesnog vremena) Da, ali ću za mjesec ili dva izaći. Neću biti
vječno unutra. I tad ću im reći.
LIDIJA Neće ti vjerovati.
RUDI Hoce, hoće.
LIDIJA Neću dopustiti!
Page 21
 Dusan Jovanovic - Zid, jezero
RUDI A kad izadem, biću pametan, a ti ćeš biti sve luña. I onda ću ja tebe
strpati unutra. A kad te ne bude, ja ću preuzeti djecu. Reću im istinu i odgajati
ih po svom. (Lidija ustane i izañe desno. Rudi osjeti da je nema, uznemirise,
viče.) Lidija! Lidija, kuda ideš? Kuda si otišla? Čekaj! Možemo se i drugačije
dogovoriti!
Ako srušimo ovaj zid i opet živimo zajedno... Čuješ li? Kao muž i žena, kao
nekad, ej... (Lidija uñe, vuče plinsku bocu i gumeno crijevo, koje je isključila iz
peći.) Šta radiš? Čime stružeš po podu? Smiri se! O svemu se možemo
dogovoriti! (Lidija privuče bocu do kamina) Hajde da razgovaramo! Budimo
prijatelji! Ne pravi gluposti!
LIDIJA Važi, neka sve bude kao što je nekad bilo. Daj mi, Rudi, ruku! (Otvori
plin, Rudi i Lidija zavlače se svak u svoj kamin i kroz poklopac daju jedno
drugom ruke.)
RUDI Kako su ti hladni dlanovi!
LIDIJA Hladne su mi ruke, hladne noge, hladna glava. Ne misliš li da se
vremenom cijeli čovjek nekako ohladi? U meni je sve manje toplote. Upravo
osjećam kako otiče i izlazi nekud napolje. I to ne mogu spriječiti! Poput
ognjišta sam koje se gasi. Nijedna me stvar više ne može ugrijati. Nijedan
zagrljaj, nijedna misao, nijedna sila! Budi vruća, budi topla, govorim sebi, trudi
se, moraš, čovjek mora biti topao, mora drugima ulijevati vjeru, nadu, mora,
to je tvoj poziv! Suština glume je toplina koja izbija iz čovjeka! A iz mene više
nema šta da izbija! Samo hladne, sebične, ružne strasti se još pale u meni. A i
one sagorijevaju za kratak tren; buknu kao barut, halapljivim, grozničavim
plamenovima liznu dušu i već ih više nema. Samo na mjestu, gdje su
sagorjele, ostane tamna mrlja, poput uglja crna brazgotina.
RUDI Ugarci i pepeo noćne leptirice!
LIDIJA Kako da živim tako ohlañena?
RUDI To je krug, Lidija, to je krug! Na dnu otrovne studeni drijema toplina, u
zagrljaju ledene kore spi vrućina! Samo se treba prepustiti!
LIDIJA Zaspati!
RUDI Zaspati, da, zajednozaspati...
(Na Rudijevu stranu ude liječnik Namiriše plin. Jurne ka prozoru, širom ga
otvori. Otrči ka kaminu, odvuče Rudijevo truplo do prozora, podiže ga na
naslon prozora. Konstatira kraj. Za trenutak stoji neodlučan, oklijeva, gleda u
pregradni zid, onda posegne u Rudijev džep, iz dzepa izvadi ključ. Za tren ga
pridrži u ruci, potom pride škrinji, otključa je, otvori poklopac i izvadi svežanj
platna. Razmotava jedno za drugim, kao što je to radio Rudi, polaže ih na pod i
na komade pokućstva. Platna su izbrisana, čista, bijela! Na njima nema ničeg...
Apsolutno ničeg...)
LIJEČNIK Ne činite mi to! Ne činite mi to!

Zavjesa

Page 22