Sveučilište u Rijeci

Tehnički Fakultet

Sveučilišni diplomski studij elektrotehnike

Smjer Elektroenergetika

Kolegij Elektrane

REVERZIBILNA
HIDROELEKTRANA
VELEBIT

Saša Kosović, univ. bacc. ing. el.

 Sadržaj

1. Uvod.....................................................................................................................................1

2. Hidroelektrane......................................................................................................................2

2.1.Reverzibilne hidroelektrane...........................................................................................3

3. Povijest i izgradnja hidroelektrana u Hrvatskoj...................................................................5

4. Energetsko korištenje voda Gračačke visoravni..................................................................9

5. Reverzibilna hidroelektrana Velebit.................................................................................12

Literatura
 1. Uvod

Električna energija predstavlja jedan od najčišćih oblika energije. Mogućnosti dobivanja

električne energije su raznovrsni. Najprihvatljiviji su načini dobivanja iz obnovljivih izvora
energije, kao što su hidroelektrane, vjetroelektrane te solarne elektrane. Od obnovljivih izvora
energije hidroelektrane su najraširenije. Njihov udio meĎu obnovljivim izvorima energije je oko
88% (podatak za 2005. godinu). To je posljedica više čimbenika. Za razliku od vjetra ili sunca,
čiji intenzitet je nepredvidljiv te ovisi o meteorološkim prilikama, voda, odnosno njen volumni
protok, je puno stabilniji i stalniji tokom godine. To znači da je i opskrba električnom energijom
pouzdanija. TakoĎer, vrlo zanimljiva skupina hidroelektrana su reverzibilne hidroelektrane, koje
omogućavaju dva režima rada, te kao takve su vrlo isplative i poželjne za izgradnju. [1]

U ovom seminarskom radu kao tema obraditi će se reverzibilna hidroelektrana Velebit. Kroz
više poglavlja dati će se uvid u povijest i smještaj reverzibilne hidroelektrane Velebit, kratki opis
postrojenja te osnovne tehničke karakteristike. Osim toga u prvim poglavljima biti će rečeno
nešto i o hidroelektranama općenito i o reverzibilnom hidroelektranama. Kroz treće poglavlje
dati će se uvid u povijest i izgradnju hidroelektrana u Hrvatskoj. U četvrtom poglavlju dat je
osvrt na energetsko korištenje voda Gračačke visoravni kao poveznica sa temom ovog
seminarskog rada.

1
 2. Hidroelektrane

Hidroelektrane su postrojenja koja energiju vodotoka pretvaraju u električnu energiju.

Energija vode u vodotoku je energija tlaka, energija položaja i kinetička energija, a one se preko
turbine pretvaraju u mehaničku energiju. [2] Dobivena mehanička energija se dalje koristi za
pokretanje električnog generatora i dobivanje električne energije.

U sastav HE ubrajaju se svi objekti i dijelovi koji služe za skupljanje, dovoĎenje i odvoĎenje
vode, te za pretvorbu i razvod proizvedene električne energije. Prema tome, HE imaju ove
glavne dijelove: pregradu ili branu (1), zahvat (2), dovod vode (3), vodnu komoru (4), tlačni
cjevovod (5), strojarnicu (6) i odvod vode (7).

Slika 2.1. Dijelovi hidroelektrane: 1 – brana, 2 – zahvat, 3 – dovod vode, 4 – vodna komora,
5 – tlačni cjevovod, 6 – strojarnica, 7 – odvod vode

Sve hidroelektrane ne moraju imati sve navedene dijelove, a kod nekih jedan dio može imati
više funkcija, što ovisi o načinu korištenja vode. Prema načinu korištenja vode razlikujemo
protočne i akumulacijske hidroelektrane. Protočne HE iskorištavaju vodu onako kako dotječe, a
akumulacijske imaju akumulacijsko jezero u kojem se voda čuva i koristi prema potrebi

2
energetskog sustava. Prema visini pada vode koja se koristi u HE razlikujemo niskotlačne do 50
m pada i visokotlačne HE s više od 50 m pada. Strojarnica HE može biti smještena uz samu
branu ili udaljena od nje. U prvu grupu spadaju pribranske HE, a u drugu derivacijske HE.

Posebna su vrsta hidroelektrana crpno – akumulacijska postrojenja o kojima ćemo reći nešto
u nastavku a kasnije će se detaljno opisati reverzibilna hidroelektrana Velebit kao primjer jednog
takvog postrojenja.

2.1. Reverzibilne hidroelektrane

Reverzibilne ili crpno – akumulacijske hidroelektrane postrojenja su koja rade kao i sve
hidroelektrane, ali imaju mogućnost vraćanja iskorištene vode u akumulacijsko jezero.

Takve hidroelektrane imaju gornji akumulacijski bazen i donji bazen za skupljanje vode.
Ponekad nemaju donji bazen već se voda iz riječnog korita prebacuje u gornji bazen. Tada tok
rijeke mora zadovoljiti potrebe za vodom. U gornji akumulacijski bazen ponekad ne dotječe
voda, već se puni iz donjeg bazena. Česti su primjeri da se akumulacijsko jezero puni prirodnim
dotokom koji najčešće nije dovoljan. Reverzibilne HE imaju dvije vrste pogona: turbinski i
crpni. U turbinskom pogonu hidroelektrana radi kao i svaka druga. U crpnom pogonu elektrana
radi kao potrošač električne energije, pri čemu generator radi kao elektromotor.

Slika 2.2. Shema reverzibilne HE: 1 – donji bazen, 2 – gornji bazen, 3 – generator, 4 –
turbina, 5 – crpka, 6 – cjevovod, 7 – zapornica, 8 – električna mreža

3
 Neka postrojenja imaju zasebnu crpku i to su tzv. trojna postojenja. Radi smanjenja troškova
odnedavno se primjenjuju dvojna postrojenja, koja se sastoje od hidrauličkog stroja (turbina -
crpka) i električnog stroja (generator - elektromotor).

U svakom slučaju, ta su postrojenja potrošači električne energije. Osim toga, imaju ulogu da
oplemenjuju jeftinu energiju (noćnu ili sezonsku) u skupu energiju. Kada postrojenje radi, u
crpnom pogonu troši električnu energiju. Prema tome, dobivena električna energija u turbinskom
pogonu uvijek je manja od utrošene energije u crpnom pogonu.

Gradnja reverzibilnih elektrana ne može se opravdati povećanjem proizvodnje električne

energije (u načelu), već u smanjenju potrebe za gradnjom drugih tipova elektrana, poglavito onih
za pokrivanje vršnih opterećenja. Gradnja može biti pogodna ako je visina crpljenja manja od
pada na kojem se koristi akumulacijska voda. Takav tip HE je povoljan kad se kombiniraju
klasične HE i crpno – akumulacijske. Takav je primjer RHE Velebit. Budući da su te HE
najčešće dodatna postrojenja u elektroenergetskom sustavu, njihova je eksploatacija ovisna o
prilikama u u sustavu. Zato opravdanost njihova rada i njihova proizvodnja ovise o potražnji,
mogućnosti proizvodnje hidroelektrana i karakteristikama termoelektrana. Zbog toga se bitno
razlikuju postrojenja s dnevnomi i sezonskom akumulacijom. Postrojenja sa sezonskom
akumulacijom (RHE Velebit) u kišnom razdoblju rade u turbinskom pogonu, pogotovo ako je
dotok vode relativno velik. Takve RHE se grade s velikim instaliranim protokom u usporedbi sa
srednjim protokom, kako bi što duže radile maksimalnom snagom

4
 3. Povijest i izgradnja hidroelektrana u Hrvatskoj

Godina 1985. može se smatrati početnom u razvoju energetskog korištenja vodnih snaga u
Hrvatskoj. Te godine je poduzeće Šupuk iz Šibenika izgradilo HE Jarugu, prvu hidroelektranu na
Skradinskom buku na rijeci Krki. Ova hidroelektrana koristila je pad od 10 m na jednoj turbini s
jednofaznim generatorom snage 300 kVA, a proizvedena energija prenosila se na udaljenost 10
km do Šibenika za pogon mlinova, uljaru, tvornicu tjestenine i rasvjetu grada Šibenika. Godine
1904. IzgraĎena je nova HE Jaruga instalirane snage 5,4 MW koja je 1936. Godine bila proširena
i takoĎer služila šibenskoj industriji.

Razvoj se nastavlja izgradnjom hidroelektrane Miljacka (Manojlovac) koja je 1906. Godine

izgraĎena na rijeci Krki i takoĎer služila za snabdijevanje energijom industrije Šibenika.
Instalirana snaga bila joj je 17,7 MW pri bruto padu od 10,5 m i instaliranom protoku od 24 m3/s.

Godine 1908. IzgraĎena je na rijeci Kupi blizu Karlovca HE Ozalj, snage 2,5 MW. Bila je to
prva veća hidroelektrana u kontinentalnom dijelu Hrvatske za potrebe rasvjete grada Karlovca
pod imenom „Munjara grada Karlovca“.

Najveća hidroelektrana iz tog doba, HE Kraljevac, izgraĎena je 1912. godine na rijeci Cetini,
a služila je u prvo vrijeme za potrebe tvornice karbida u Dugom Ratu. Ova hidroelektrana s
izgraĎenom branom na Cetini i derivacijom koristi bruto pad od 100 m uz instalirani protok pd
30 m3/s, s dva agregata instalirane snage 12,8 MW svaki, tako da je ukupna instalirana snaga
elektrane u to vrijeme bila 25,6 MW. Godine 1932. izgraĎena je druga faza HE Kraljevac.
UgraĎena su dva agregata, instalirane snage 20,8 MW svaki, uz instalirani protok od 50 m3/s. S
ukupnom instaliranom snagom od 67,2 MW i instalirani protok od 80 m3/s HE Kraljevac je u to
vrijeme bila najveća hidroelektrana na Balkanu.

Do kraja drugog svjetskog rata sve ostale hidroelektrane, osim HE Duga Resa na Mrežnici
snage 1,7 MW bile su snage do 1 MW. Ukupno je uoči drugog svjetskog rata u Hrvatskoj u
pogonu bilo 165 elektrana ukupne instalirane snage 176 MW, od kojih su većinu predstavljale
hidroelektrane.

5
 Nakon drugog svjetskog rata započela je obnova elektrana koje su bile oštećene u ratu te
pripreme za izgradnju novih. U tom razdoblju pristupilo se smišljenoj izgradnji hidroenergetskog
sustava. Hidroelektrane više nisu razmatrane koa objekti koji koriste samo lokalne povoljne
uvjete na rijeci već se pažnja posvećuje cijelom slivu i osmišljenom korištenju njegovih voda.

Prvi objekti koji su pridonijeli povećanju snage u energetskom sustavu pušteni su u pogon
1952. godine. Bile su to HE Vinodol instalirane snage 84 MW, čija je izgradnja uz prekide
trajala od 1939. godine, HE Zavrelje kod Dubrovnika instalirane snage 2,1 MW i HE Ozalj II.
Od te godine do današnjih dana nastavlja se kontinuirana izgradnja novih hidroelektrana i rast
instalirane snage.

Od vremena puštanja u pogon prve hidroelektreane Jaruga do danas izgraĎene su sljedeće

hidroelektrane:

Hidroelektrana Godina puštanja u Hidroelektrana Godina puštanja u

pogon pogon
HE Jaruga 1895/1903. HE Senj 1965.
HE Miljacka 1906. HE Dubrovnik 1965.
HE Ozalj 1908. HE Rijeka 1968.
HE Kraljevac 1912/1932. HE Sklope 1970.
HE Vinodol 1952. HE Orlovac 1974.
HE Zavrelje 1952. HE Varaždin 1975.
HE Ozalj II 1952. HE Golubić 1981.
HE Miljacka 1956. HE Čakovac 1982.
CHE Fužine 1957. RHE Velebit 1984.
HE Gojak 1959. HE Lepenica 1987.
HE Peruća 1960. HE Dubrava 1989.
HE Zakučac 1961/1980. HE Đale 1989.

U ovom popisu nisu spomenute male hidroelektrane instalirane snage manje od 1MW.

Izgradnjom navedenih hidroelektrana povećavala se instalirana snaga i proizvodnja energije u

Hrvatskoj. Pregled razvoja instalirane snage i bruto proizvodnje električne energije u Hrvatskoj

6
dobiven korištenjem hidropotencijala prikazan je u odnosu na ukupnu instaliranu snagu i
proizvodnju svih elektroenergetskih objekata u Hrvatskoj u sljedećoj tablici.

Instalirana snaga (MW) Proizvodnja (GWh)

Godina
Ukupno Hidroelektrane Ukupno Hidroelektrane
1945. 178 97 224 94
1950. 188 89 577 326
1960. 470 289 1671 1197
1970. 1334 798 4622 3656
1980. 2922 1577 9208 6253
1990. 3644 2075 11924 4158
1997. 3746 2075 11217 5426

Tablica 3.1. Instalirana snaga i proizvodnja po godinama

Od izbijanja domovinskog rata 1991. godine, zbog stanja u zemlji, provoĎeni su jedino
radovi na održavanju i revitalizaciji pojedinih hidroenergetskih postrojenja i projektni radovi na
planiranju novih.

Prema dostupnim podacima iz 2008. godine ukupni kapacitet proizvodnje hidroelektrana

iznosio je 2239 MW, i to akumulacijske HE su proizvele 1553 MW, protočne HE 429 MW i
reverzibilna HE 881 MW.

Iz ovih podataka lako je zaključiti da u strukturi elektroenergetskog sustava Hrvatske više

od polovice izvora čine hidroelektrane. Hrvatska zbog toga spada meĎu vodeće zemlje u
proizvodnji energije iz obnovljivih izvora.

Danas je u Hrvatskoj u pogonu 25 hidroelektrana, akumulacijskog i protočnog tipa, a

rasporeĎene su u tri proizvodna područja (HE Dubrovnik je samostalni pogon).

7
Sve hidroelektrane HEP-a dobile su certifikat za proizvodnju električne energije iz obnovljivih
izvora, a hidroelektrane proizvodnih područja Sjever i Zapad i certifikat za sustav upravljanja
kvalitetom (ISO 9001) i zaštitom okoliša (ISO 14001). [3]

Slika 3.1. Hidroelektrane u Hrvatskoj

8
 4. Energetsko korištenje voda Gračačke visoravni

Na jugoistočnom dijelu Like već se 1955. godine započelo s prikupljanjem podataka i

razmatranjem korištenja voda potoka koji su ponirali na rubu Gračačke visoravni, a 1961. godine
završena je izrada osnovnog projekta Hidroenergetski sustav Ričica – Zrmanja što je bila osnova
za daljnje planiranje izgradnje energetskih objekata na tom području, od kojih je do sada
izgraĎena RHE Velebit. [4]

Gračačka visoravan obuhvaća područje krških polja Lovinca, Gračaca i Bruvna. Gračačka
visoravan proteže se izmeĎu550 i 700 m n.m. s uzdignućima do 1000 m n.m., dok je sa zapada i
juga odijeljena od mora planinskim lancem Velebita visine 900 – 1600 m n.m. Ovo područje je
izrazito krško sa svim karakteristikama krša kao što su krška polja, vrtače, krška vrela, estavele,
ponori itd.

Na Gračačku visoravan dolaze vodotoci Ričica, Krivak i Otuča s Bašinicom, koji su se u

prirodnom stanju prije izgradnje RHE Velebit gubili u ponorima duž južnog ruba Štikadskog i
Gračačkog polja i izvirali uz obale rijeke Zrmanje u njezinom donjem toku. Ukupna površina
sliva tih vodotoka iznosi oko 1700 km2 , a srednji godišnji protok oko 10,15 m3/s. Kod toga
postoje izrazite razlike izmeĎu vrlo vlažnih razdoblja godine i razdoblja suše.

Na sjeverozapadnom dijelu gornjeg platoa u području Raduč – Sv. Rok postoje još tri
neovisna vodotoka, koji dobivaju vodu sa sjevernih padina Velebita. To su Opsenica s
Radučicom, Krušnica i Holjevac. U prirodnom stanju prije izgradnje RHE Velebit ovi vodotoci
su se gubili u ponorima i izvirali na Jadranskoj obali na području izmeĎu Maslenice i Starigrada.
Ukupna površina sliva tih vodotoka iznosi oko 53 km2, a srednji godišnji protok oko 2,58 m3/s.

9
 Slika 4.1. Pregled postrojenja RHE Velebit

1984. godine puštena je u pogon reverzibilna hidroelektrana Obrovac, koja je kasnije dobila
ime RHE Velebit. RHE Velebit koristi vode vodotoka Ričice, Opsenice, Otuče i Krivka s
Gračačke visoravni. Snaga ove elektrane u turbinskom radu iznosi 276 MW, a u crpnom 236
MW. Prosječna godišnja proizvodnja elektrane iznosi 430 GWh.

Prema prvoj koncepciji, hidroelektrana Velebit trebala je biti klasično visokotlačno

postrojenje s akumulacijom Ričice 114,0 hm3, akumulacijom Štikada 3,5 hm3 i akumulacijom
Gračac 3,2 hm3. Takva koncepcija bila je aktualna do 1976. godine kada je izmijenjena namjena

10
hidroelektrane koja je od klasičnog visokotlačnog derivacijskog postrojenja s velikom
akumulacijom pretvorena u reverzibilnu elektranu. Osnovno razlog za promjenu namjene
hidroelektrane ležao je u tome što je u to vrijeme Hrvatska elektroprivreda počela realizaciju
programa izgradnje četiri nuklearne elektrane pa se računalo da će biti viška temeljne energije. U
to vrijeme gradila se nuklearna elektrana Krško, a u planu je izmeĎu ostalih bila izgradnja
nuklearne elektrane na otoku Viru u blizine strojarnice današnje RHE Velebit.

Tako je prema novoj koncepciji osnovna namjena reverzibilne hidroelektrane Velebit bilo
preuzimanje i prerada viška temeljne energije iz nuklearne elektrane Vir, crpljenje vode u
akumulacijsko jezero Štikada i njena ponovna upotreba za proizvodnju vršne energije. Kod toga
se računalo i djelomično s vodama s Gračačke visoravni. Za takvu namjenu elektrane nije više
bila potrebna velika akumulacija Ričice (114 hm3) , nego su izgraĎene dvije male akumulacije na
Gračačkoj visoravni: Štikada (13,65 hm3) i Opsenica (2,7 hm3). Na donjem horizontu na rijeci
Zrmanji izgraĎena je akumulacija Razovac (1,84 hm3) koja služi za prihvat vode koja se crpi na
gornji horizont.

Nakon izgradnje RHE Velebitvode Ričice i Krivaka direktno ulaze u akumulacijsko jezero
Štikada, dok se vode Otuče u bazen Štikada uvode kroz podzemni kolektor, te energetski koriste
na RHE Velebit.

Vodotok Opsenica zahvaćen je u akumulaciju Opsenica, kanalom se prevodi u rijeku Ričicu i

akumulacijsko jezero Štikada te energetski koristi u RHE Velebit. Krušnica i Holjevac ne koriste
se energetski i gube se u ponorima u blizini Svetog Roka.

Buduća da nuklearna energija Vir nije izgraĎena, RHE Velebit danas ne ispunjava onu
funkciju koja joj je bila namijenjena projektom. Elektrana rijetko radi crpno nego uglavnom radi
kao klasična visokotlačna hidroelektrana. MeĎutim zbog malog akumulacojskog prostora
elektrane ne radi uobičajenim režimom za takvu vrstu elektrane tj. proizvodi vršnu energiju.
Kada ima vode radi kontinuirano, jer nema mogućnosti da je spremi a u sušnom razdoblju je
izvan snage. Treba napomenuti da se dosta vode mora proliti u ponorske zone. Zbog toga se
ponovno aktualizira ideja o izgradnji veće akumulacije na Gračačkoj visoravni kako bi RHE
Velebit mogla raditi i kao klasično visokotlačno postrojenje.

11
 5. Reverzibilna hidroelektrana Velebit

RHE Velebit reverzibilno je postrojenje koje koristi vode vodotoka Ričice, Opsenica,
Otuča i Krivak s Gračačke visoravni, na jugoistočnom dijelu Like, smještene na nadmorskoj
visini od 550 m n.m. do 700 m n.m. i masivom Velebita odvojene od mora.

Strojarnica RHE Velebit smještena je na koti 11,00 m n.m. uz rijeku Zrmanju, na njenom
donjem toku oko 10 km uzvodno od grada Obrovca. RHE Velebit graĎena je od 1978. do 1985.
godine, a u redovitoj je proizvodnji od 1984. godine.

Slika 5.1. Reverzibilna hidroelektrana Velebit

12
 S hidrograĎevinskog stajališta elektrana se može podijeliti u 3 cjeline:

- gornja akumulacijska jezera,

- tlačni dovodni sustav,
- strojarnica s pratećim objektima i donje akumulacijsko jezero.

Akumulacijsko jezero Štikada smješteno je na Gračačkoj visoravni. Jezero prihvaća vode s

Gračačke visoravni te služi kao gornje akumulacijsko jezero kada elektrana radi crpno. Jezero
Štikada prihvaća i vode iz akumulacijskog jezera Opsenica koje je s vodotokom Ričice, koji
utječe u jezero Štikada, povezano kanalom. U akumulacijsko jezero Štikada prebacuju se i vode
vodotoka Otuča, kroz podzemni betonski tunel promjera 3,0 m dužine 2825 m.

Slika 5.2. Uzdužni presjek postrojenja RHE Velebit

Akumulacijsko jezero Štikada podijeljeno je razdjelnom branom na dva dijela: gornje i donje
jezero. Gornje jezero bilo je zamišljeno kao rekreacijska zona u kojemu se za ljetnih mjeseci
trebao održavati konstantan nivo vode, meĎutim u praksi se od toga odustalo. Danas se oba dijela
jezera koriste jednako. Ukupni srednji godišnji dotok iznosi oko 11,94 m3/s. Zapremnina
akumulacijakog jezera Štikada iznosi 13,65 x 106 m3 od čega korisna zapremnina iznosi 9,6 x 106
m3.

13
 Iz akumulacijskog jezera Štikada voda se do
strojarnice dovodi kroz betonski tlačni tunel i
čelični tlačni cjevovod. Na početku dovodnog
tunela na jezeru Štikada nalazi se ulazna
graĎevina s tablastom zapornicom dimenzija 5 x
6,4 m. Dovodni tunel je promjera 4,6 m i dužine
8191 m. Na kraju dovodnog tunela nalaze se
vodna komora koja se sastoji od donje komore,
vertikalnog šahta i dvije bočne komore. Na
prijelazu iz dovodnog tunela u tlačni cjevovod
nalazi se zasunska komora s leptirastim
zatvaračem promjera 3,9 m. Slika 5.3. Dovodni tlačni cjevovod

Čelični tlačni cjevovod promjera od 3,9 m do 3,00 m i dužine 2108 m proteže se os

zasunske komore do strojarnice savladavajući visinsku razliku od 549,15 m. Cjevovod je graĎen
bez dilatacijskih reški, oslonjen je preko kliznih ležaja na 103 betonska oslonca i sedam
nepomičnih usidrenih betonskih točaka, tako da u statičkom pogledu djeluje kao kontinuirani
nosač. Pred strojarnicom se cjevovod račva u dva dijela, svaki prema jednoj turbini – crpki.

Strojarnica je smještena u 60 m dubokom armirano betonskon bunaru unutarnjeg

promjera 27 m. Dubina strojarnice uvjetovana je zahtjevom da se turbine – crpke postave na
dubinu 47,5 m ispod površine terena, jer se na taj način na najmanju moguću mjeru svode
kavitacijske pojave na lopaticama turbine – crpke u turbinskom i crpnom radu. Iznad betonskog
šahta nalazi se zgrada strojarnice, graĎena od čelika, u kojoj su smješteni montažni prostor i
mosna dizalica. Oko zgrade strojarnice smještene su: zgrada komande, zgrada s diesel –
električnim agregatom, rasklopnog postrojenja 35 kV i 400/110 kV, te zgrade pomoćnih pogona.

14
 Slika 5.4. Vertikalni presjek strojarnice
Uz plato strojarnice smješteno je akumulacijsko jezero Razovac, koje je stvoreno
pregraĎivanjem doline rijeke Zrmanje nasutom branom. Strojarnica je spojena s akumulacijom
Razovac s dva ulazno – izlazna tunela. Akumulacija Razovac služi kao akumulacijski prostor za
crpni rad elektrane. Za reguliranje toka rijeke Zrmanje, prvenstveno za ispuštanje biološkog
minimuma, služi betonska preljevna graĎevina s tri preljevna polja opremljena segmentnim
zapornicama.

U RHE Velebit ugraĎena su dvije jednostepene turbine – crpke. Konstruktivni pad

turbine iznosi 517,00 m dok konstruktivni napor crpke iznosi 559,00 m. Snaga turbine je 140
MW uz instalirani protok 2 x 30 m3/s (turbina), to jest 2 x 20 m3/s (crpka). UgraĎena su takoĎer
i dva sinkrona generatora – motora snaga 2 x 138 MW, odnosno 2 x 120 MW koji rade uz
cosφ=0.89. Osim toga u sklopu postrojenja su i 4 transformatora: dva trofazna blok
transformatora po 155 MVA, 15, 75/400 kV, jedan mrežni transformator 300/300/100 MVA,
400/115/36,75 kV i jedan regulacioni transformator 36,75/35 kV, 15000 kVA, 400 kV, 110 kV,
35 kV i 15,75 kV.

Pokretanje agregata u crpnom pogonu obavlja se statičkim pretvaračem frekvencije s

odvodnjenim radnim kolom hidrauličnog stroja. Ukoliko je statički frekvencijski pretvarač u
kvaru, pokretanje jednog agregata moguće je pomoću drugog (back to back).

15
 Motor – generator se pokreće sinkrono od stanja mirovanja do nazivnog broja okretaja, a
sinkronizam stroja i frekvencijskog pretvarača je trajno osiguran. Ukupno vrijeme pokretanja
uključivo s sinkronizacijom iznosi oko pet minuta.

Tehnološki je proces potpuno automatiziran te su mogući brzi i sigurni prijelazi u sva

pogonska stanja predviĎena za agregate. Procesno računalo s daljinskim stanicama je okosnica
upravljačkog i informacijskog sustava.

U projektu RHE Velebit sudjelovale su tvrtke „Elektroprojekt“ iz Zagreba kao nositelj

projekta, „Projektni Biro“ iz Splita koji je bio zadužen za elektrostrojarski dio te „Geoexpert“ iz
Zagreba koji je bio zadužen za nasute graĎevine. GraĎenje postrojenja izvele su
„Industrogradnja“ (Zagreb), „Konstruktor“ (Split), „Hidroelektra“ (Zagreb), „Pomgrad“ (Split) i
„Geotehnika“ (Split). Opremu su dostavili „Končar“ (Zagreb), „Voith“ (Austrija), „Escher -
Wyss“ (Zurich - Švicarska), „Litostroj“ (Ljubljana, Slovenija), „Metalna“ (Maribor, Slovenija) i
„BrodograĎevna Industrija“ (Split). RHE Velebit je puštena u pogon 1984. godine.

16
Slika 5.5 Jednopolna shema RHE Velebit

17
Literatura

[1] http://hr.wikipedia.org/wiki/Hidroelektrane

[2] Luka Ujević – Zijada Buntić, Elektrane, Školska knjiga Zagreb 1993

[3] http://www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/hidroelektrane/default.aspx

[4] Hrvatska elektroprivreda, Hidroelektrane u Hrvatskoj, Zagreb 2000

18