P. 1
Fizikalna Terapija Kod Neuromuakularnih Bolesti

Fizikalna Terapija Kod Neuromuakularnih Bolesti

|Views: 696|Likes:
Published by Halima Cehajic

More info:

Published by: Halima Cehajic on Apr 27, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/31/2011

pdf

text

original

www.sddh.

hr

dr. Ida Kovač

REHABILITACIJA I FIZIKALNA TERAPIJA BOLESNIKA S NEUROMUSKULARNIM BOLESTIMA
Zagreb 2004.

Naslov: REHABILITACIJA I FIZIKALNA TERAPIJA BOLESNIKA S NEUROMUSKULARNIM BOLESTIMA Autorica: Prim. mr. sc. dr. Ida Kovač ISBN 953-99700-0-8 Stručni suradnik za područje kinezioterapije Krešimir Horvat, viši fizioterapeut Izdavač: Savez Društava Distrofičara Hrvatske Za izdavača: prof. Željko Klepač Tehnički uredio i grafički oblikovao: Tomislav Goll Lektor: Ivana Kurtović Budja Ilustracije: Željko Matuško, Mirjana Goll -Tomić Priprema za tisak: Marsonica, grafičko i web oblikovanje - Slavonski Brod Naslovnica: Duga Tisak: EDOK - Samobor Priručnik je tiskan u 1.500 primjeraka

2

3

Tei. Ljubomiru. Nikoli.Posvećeno bolesnicima koje sam imala povlasticu upoznati te biti dio njihovih života te života njihovih obitelji: Pe i.. Branimiru. Ivanu.. Ivani. Ida Kovač . Saši. Marku. Tomislavu . Marjanu. Stjepanu. Vatroslavu.

sc. jer će ih spoznaja da ono što rade je upravo to što trebaju učiniti za svoje najbliže koji su bolesni. Svakako će ova knjiga dobro poslužiti i osobama koje brinu i pomažu bolesniku. Jednako će biti od posebne važnosti i stručnjaku koji bolesniku pomaže. Bez obzira na veliki napredak u medicinskoj znanosti još uvijek ne možemo biti zadovoljni s liječenjem neuromuskularnih bolesti. pročelnica Odjela za neuromuskularne bolesti Klinički bolnički centar Zagreb 5 . Autorica knjige je naš vodeći stručnjak na području rehabilitacije i fizikalne terapije neuromuskularnih bolesnika i sretna sam da je ovo izdanje napisala i pripremila za bolesnike. a jednako ima posebno značenje za same bolesnike. a drugi je zanemaruju. Prikazan je program kinezioterapije i pasivnih vježbi istezanja koje su od posebnog značenja kad bolesnik ne može izvoditi aktivne voljne pokrete. Ona će im biti velika podrška. budući da će redovitim jasno odre enim vježbama i dužinom njihovog trajanja postići da što duže održe mišiće u funkciji i da se odloži vrijeme pojave kontraktura. Prof. popraćena je ilustracijama koje pomažu bolesniku da u potpunosti razumije svaku vježbu i izvodi je kako treba.Potreba za knjigom čiji je sadržaj rehabilitacija i fizikalna terapija bolesnika s neuromuskularnim bolestima osjeća se me u stručnjacima koji su uključeni u program liječenja bolesnika s neuromuskularnim bolestima. Sigurna sam da će ova knjiga postati našim bolesnicima prijatelj koji je uvijek uz njih i od kojeg se neće odvajati. neki očekuju previše. a ne samo povremeni. Uz knjigu je priložena i video prezentacija svih opisanih vježbi što još više pomaže da bolesnik može biti siguran u točnost izvo enja. kad se ciljano odlazi na fizikalnu terapiju ili boravi u nekom od rehabilitacijskih centara ili kad fizioterapeut dolazi u kuću bolesnika. Marija Šoštarko.dr. Knjiga će ih ujedno opominjati da je fizikalna terapija trajni postupak. a ona upravo mora biti kod ovih bolesnika dozirana kao i inače lijekovi te prilago ena svakom pojedinom bolesniku što znači da individualni rad kod ove vrste bolesnika ima posebno značenje. Knjiga je pisana vrlo razumljivim jezikom. Budući da mnogi bolesnici imaju krivo mišljenje o fizikalnoj terapiji. Timski rad je neophodan u zbrinjavanju neuromuskularnih bolesnika i sigurna sam da će svaki član tima pozdraviti ovo izdanje jer će ga moći preporučiti bolesniku sa sigurnošću u pozitivno djelovanje i rezultate.

odnosno kontinuirana kineziterapija najznačajnije u borbi protiv posljedica ovih bolesti. Ta tema je važna jer su upravo fizikalna terapija. Osim toga. medicinska rehabilitacija i fizioterapija osoba s neuromuskularnim bolestima znatno bolje organizirane nego ranije. kao nadopuna stručnoj literaturi koja je na ovom području u Hrvatskoj dosta oskudna. na inicijativu i uz pomoć prof. Jušić. littera scripta manet! iIi Rijeci lete.stručnim suradnikom za područje kinezioterapije.Riječ autora Poštovani čitatelji. u Specijalnim bolnicama za rehabilitaciju kroz stacionarni oblik te kao kućna fizioterapija u b o l e s n i ko v u d o m u . u tim susretima. višim fizioterapeutom . ponaosob. U Hrvatskoj su zadnjih nekoliko godina. ovaj priručnik je prvenstveno namijenjen vama. a istodobno je ostvario i moju dugogodišnju potrebu da kao fizijatar "popunim" prazninu za informacijama u području rehabilitacije neuromuskularnih bolesnika koju osjećam u svakodnevnom. a u suradnji sa svojim fizijatrom i fizioterapeutom. neće pružiti «recepturu» za vježbe za svakoga od vas. pa je manifestacija iste bolesti drukčija u različitih osoba a. Vjerujem da će biti od koristi ne samo vama.priručnik pruža samo načela rehabilitacije i fizioterapije. Nastao je na inicijativu članova Uprave Saveza Društava distrofičara Hrvatske. a posebno. kliničkom radu i druženju s Vama. One se provode na nekoliko načina: u vidu polikliničke fizioterapije. ulozi kiruških zahvata i primjeni ortopedskih pomagala. vi ćete odabrati vježbe koje su pogodne za vas ili ćete ga koristiti kao podsjetnik za one vježbe koje ste već naučili. nažalost. U s p r ko s t o m u . Priručnik je doprinos znanju o medicinskoj rehabilitaciji osoba s neuromuskularnim bolestima. tijekom edukacije iz elekromioneurografije u Centru za neuromuskularne bolesti Klinike za neurologiju KBC Zagreb pobliže upoznala s tom problematikom. gdje je fizioterapija slabije ili nije uopće dostupna. grafičkim i tehničkim urednikom knjige i drugim članovima grafičkog tima kuće Marsonica kojima se zahvaljujem na učešću u ovom projektu. On. kinezioterapija koja se provodi uz pomoć fizioterapeuta i uz suradnju i nadzor fizijatra nedostatna je ako nije dopunjena samostalnim vježbanjem ili vježbom uz pomoć članova obitelji. da bi vas potaknuli ili dodatno «ohrabrili» za aktivan stav u borbi s neuromuskularnom bolešću. Nastanak ovog priručnika i pratećeg slikovnog materijala rezultat je zajedničke suradnje s Krešimirom Horvatom. prenijela u Hrvatsku iskustva iz kliničkog rada i složene rehabilitacije bolesnika s neuromuskularnim bolestima. objektivno nismo uvijek u mogućnosti ni prihvatiti niti upamtiti sve poduke i informacije. Naime. Predmet ovog priručnika jesu rehabilitacija i fizikalna terapija osoba s neuromuskularnim bolestima. različita je i u istog bolesnika u raznim fazama bolesti. fizioterapiji s kinezioterapijom. dr. još uvijek postoje sredine. bolesnicima s neuromuskularnim bolestima. i zajedno s drugim kolegama. Naši susreti u ambulanti često su prekratki za sva pitanja koja se nameću od početka bolesti te nastavljaju i produbljuju u njezinim razvojnim fazama. roditeljima naših najmla ih bolesnika. Osim toga davno je rečeno: Verba volant. Stoga. ponajviše ruralne. Tomislavom Gollom. Zatim sam se. Posebnu zahvalnost izražavam bolesnicima koji su sudjelovali u prezentaciji i ilustracijama vježbi. a posebno roditelja. jer je svaki bolesnik osobnost za sebe. da bi ih pravilno provodili. nego i svim zdravstvenim djelatnicima koji se bave rehabilitacijom osoba s neuromuskularnim bolestima. a pisana slova ostaju ! Područjem rehabilitacije bolesnika s neuromuskularnim bolestima bavim se od početka 80-ih godina kada sam se. U nadi da će priručnik ostvariti navedene ciljeve. s poštovanjem . Ida Kovač 6 . članovima vaših obitelji. usavršavala u Reha centru u Ulmu 1992.

Ortopedska obuća Ortoze za udove i kralježnicu Pomoćna pomagala za kretanje Primjena tehničkih pomagala Osnovna načela adaptacije stana i okoline 7 . 6.vježbe uzasistenciju pomoćnika Vježbe disanja Medicinska gimnastika s loptom Hidroterapija Ą V Rehabilitacija bolesnika s mišićnom distrofijom 1. Rehabilitacija u fazi korištenja invalidskih kolica Ą Ą VI S pecifičnosti fizioterapije različitih neuromuskularnih bolesti VII Ortopedska pomagala u rehabilitaciji bolesnika s neuromuskularnim bolestima 1. Aktivne vježbe Vježbe za samoistezanje Pasivno istezanje . 5. Rehabilitacija u prijelaznoj fazi. Rehabilitacija u ranoj fazi. 3. 4.fazi samostalnog hoda 2. 5. 2.fazi poteškoća u hodu 3. 2.Sadržaj Ą Ą Ą Ą Ą Ą Predgovor Riječ autora I Sadržaj II Uvod III Osnove anatomije i rječnik stručnih izraza IV Kinezioterapija bolesnika s neuromuskularnim bolestima 1. 4. 3.

Rehabilitacija se planira za svaku od tri različite faze bolesti: a) faza samostalnog hoda. Kod druge grupe. U medicinskoj rehabilitaciji se koristi niz metoda: fizioterapija. U složenoj rehabilitaciji osoba s neuromuskularnim bolestima postoje tri komponentne a to su medicinska. mjesto prijenosa živčanih impulsa sa živca na mišić. b) prijelaznu fazu ili fazu otežanog hoda te c) fazu pokretljivosti u invalidskim kolicima. Napori znanstvenika usmjereni su prema pronalasku liječenja i mogućeg lijeka za genetske defekte.Tema ove publikacije je prvenstveno m e d i c i n s k a re h a b i l i t a c i j a o s o b a s neuromuskularnim bolestima. Kod treće grupe bolesti patološkim procesom je zahvaćena neuromuskularna spojnica. ali svakako utječe na funkcionalne mogućnosti bolesnika.II Uvod Neuromuskularne bolesti predstavljaju grupu vrlo heterogenih bolesti ali su to. a tipični predstavnik te grupe bolesti jest mijastenija gravis. Bolest može zahvatiti tijela motoričkih živčanih stanica u kori velikog mozga. Ciljevi u rehabilitaciji neuromuskularnih bolesnika jesu: ublažavanje ili sprječavanje smanjenja funkcionalnog kapaciteta bolesnika. kronične bolesti koje imaju progresivni karakter. što ide u konačnici. polineuropatija bolešću su zahvaćena periferna živčana. pedijatra. kliničkog tijeka i progresije svake bolesti za sebe. Posljedica su oštećenja živčanih i motoričkih stanica odnosno motoneurona. Nažalost nerijetko smo svjedoci da u praksi takva suradnja baš i ne funkcionira. zadržavanje neovisnosti u aktivnostima svakodnevnog života i samostalnog kretanja što je duže moguće te savjetovanje i poduka bolesnika i njegove obitelji za samostalnost i s a m o z b r i n j av a n j e u nu t a r g r a n i c a funkcionalnih mogućnosti. radna terapija. na štetu bolesnika. kod amiotrofične lateralne skleroze. nego je prvenstveno usmjerena prema funkcionalnom deficitu. moždanog debla ili le ne moždine kao npr. Uspješna rehabilitacija tih bolesnika pretpostavlja interdisciplinarni pristup. dominantni klinički znak neuromuskularnih bolesti jest gubitak mišićne snage. Rehabilitacija ne mijenja patofiziološki tijek bolesti. Usmjerena je na ublažavanje posljedica bolesti koje se očituju na živčano mišićnom kao i sekundarno.kontrakture zglobova. psihološka i socijalna. bilo nasljedne ili stečene. Kasnije se razvijaju sekundarne posljedice na mišićnokoštanom sustavu: skraćenja tetiva te smanjeni opseg pokretljivosti zglobova . deformacije kralježnice tipa skolioze. smanjenju ili gubitku odre enih fizičkih sposobnosti i neovisnosti bolesnika. sve bi ove razine rehabilitacije trebale biti koordinirane i uskla eno provo ene. Zajednički. timski rad i suradnju različitih zdravstvenih djelatnika . primjena ortopedskih pomagala. a može dovesti do gubitka sposobnosti samostalnog hoda. zatim fizioterapeuta. ortopeda). Pokretljivost bolesnika postepeno postaje otežana. fizijatra. na lokomotornom sustavu. radnih terapeuta. socijalnim radnicima. Četvrtu grupu bolesti čine miopatije. primjena tehničkih pomagala u svakodnevnom životu. tj. Idealno zamišljeno. ali budući da za većinu neuromuskularnih bolesti još uvijek ne postoji uzročna terapija. savjetnicima za profesionalnu orijentaciju i dr. tj. senzorička i motorna vlakna. bolesti mišićnih vlakana. važni oblik terapije predstavljaju fizioterapija odnosno rehabilitacija. Zbog slabosti mišića koji sudjeluju u disanju razvijaju se oštećenja funkcije disanja.liječnika specijalista (neurologa. medicinskih sestara. Sve navedene manifestacije su različite za pojedine vrste neuromuskularnih bolesti pa se i rehabilitacija planira na temelju što egzaktnije dijagnoze bolesti uz dobro poznavanje etiopatogeneze. u većini slučajeva. Rehabilitacijske metode nisu specifične za pojedine dijagnoze iako postoji načelna sličnost u odre enim grupama bolesti. 8 . Poželjna bi odnosno nužna bila i suradnja s psiholozima. Rehabilitacija je zbir postupaka koji se poduzimaju za ublažavanje stupnja onesposobljenosti i hendikepa bolesnika. Zbog toga je naglasak i nadalje na provedbi poznatih te pronalasku novih učinkovitih fizikalnih metoda tretmana ovih bolesti.

7. 2. psiho-socijalnom. aktivne i pasivne pokretljivosti zglobova udova i kralježnice odnosno kontraktura. Bolesnik podiže ruke iznad glave samo s upotrebom pomoćnih mišića ili skraćenjem poluge ruku. kod djece s Duchenneovom mišićnom distrofijom. ako je potrebno i upotrebom obiju ruku. Bolesnik hoda i penje se po stepenicama bez pomoći. 4. Bolesnik hoda samostalno. primjena ortotskih i različitih tehničkih pomagala. razvijati/ poboljšati ili produžiti pokretljivost. Skolioza ili iskrivljenje kralježnice koja se razvija u mnoge djece s neuromuskularnim bolestima može se operativno stabilizirati i korigirati pa će. ali ne može savladavati stepenice.biomehanika hoda pri čemu je vrlo korisna i funkcionalna klasifikacija po Vignosu i Archibaldu. Bolesnik može raširiti. i diže se sa stolice. 5. u kombinaciji s primjenom ortoza za donje udove. ali može podići čašu vode do usta. spriječiti ili smanjiti kontrakture. Specifični ciljevi rehabilitacije bolesnika sa živčano mišićnim bolestima jesu: 1. na temelju rane dijagnoze i dobrog poznavanja patofizioloških zbivanja u svakom razdoblju bolesti te progresije i prognoze bolesti. 3. Bolesnik ne može podići ruke iznad glave. 5. nakon operacijskog zahvata na kralježnici. 7. faza samostalnog stajanja i hodanja produžila za 1 do 3 godine. 10. Bolesnik hoda i savladava stepenice sporo uz pomoć rukohvata (preko 12 sec. Funkcionalni stupnjevi za donje udove (raspon 1-9) : 1. U ostvarivanju tih ciljeva primjenjuju se različiti postupci i metode kao što su: procedure fizioterapije. Bolesnik može podići ruku do usta. ali zahtijeva pomoć u održavanju ravnoteže. poboljšati kvalitetu društvenog života. ali ne može hodati bez pomoći. eventualna izraženost deformacija kralježnice (skolioza). lopatica. stopala. 4. a u nekim slučajevima kirurško stabilizacijski postupci na udovima ili kralježnici. 2. Bolesnik mora upotrebljavati invalidska kolica. Bolesnik hoda u dugim udlagama-ortozama. biti ponovno omogućeno djetetu da sjedi ugodno i stabilno. 8. Cilj je kompleksne rehabilitacije sveobuhvatna skrb za sve potrebe bolesnika na medicinskom. 5. Bolesnik hoda u dugim udlagama-ortozama. radne terapije. obrazovnom i profesionalnom planu. poboljšati/ zadržati ili usporiti gubitak mišićne snage. 3. Bolesnik ne može podići ruke do usta ali može rukom držati olovku ili podići novčić. Posebno je važna egzaktna procjena distribucije i stupnja mišićne atrofije ili pseudohipertrofije muskulature. ali ne može prinijeti čašu vode ustima. Bolesnik hoda i savladava stepenice uz pomoć rukohvata. 4. provoditi izobrazbu bolesnika i obitelji te 6. procjena mišićne snage i izdržljivosti.Važna je i suradnja s ortopedskim tehničarima koji izra uju pomagala. procjenom trenutnog kliničkog stanja bolesnika. Planiranje medicinske rehabilitacije provodi se individualno. 6. samostalno. Bolesnik hoda bez pomoći. mobilnost i pato . 9. kombiniranom primjenom ortopedskih operacijskih zahvata produžavanja tetiva radi kontraktura zglobova uz adekvatnu. 2. Započinje objektivnim vrednovanjem.6): 1. za 4 stepenice). 3. Procjenjuju se i klasificiraju fizičke i funkcionalne mogućnosti bolesnika. a istodobno se usporava napredovanje insuficijencije disanja. vezan uz krevet. 6. povećati fizičke mogućnosti i neovisnost bolesnika. Funkcionalni stupnjevi za gornje udove (u rasponu od 1. kontinuiranu fizikalnu terapiju te se. 9 . procjenom motiviranosti bolesnika itd. bez pomoći. Bolesnik može stajati u ortozama. Bolesnik hoda samo uz pomoć ili hoda samostalno u dugim udlagama-ortozama. Bolesnik ne može prinijeti ruke ustima i nema nikakvu mogućnost funkcije šake. Bolesnik je nepokretan. abducirati ruke u punom opsegu s dodirom iznad glave. Tako se npr. ali ne može ustati sa stolice ili penjati se po stepenicama.

9. rade plantarnu fleksiju (položaj stajanja na prstima). Djeluju zajedno s tibijalisom anteriorom. 7. Kad se razvije slabost gluteusa. što se često doga a dosta rano u mišićnoj distrofiji. Gastroknemijus prolazi stražnjom stranom potkoljenice i koljena. kao što se doga a u mišićnoj distrofiji. Plantarna fleksija: usmjeravanje stopala i nožnih prstiju prema dolje. a radi slabosti tog mišića u ranoj fazi mišićne distrofije otežano je uspravljanje iz prignutog. Vanjska ili eksterna rotacija: rotacija. Fleksija: savijanje u zglobu 2. Mišić završava širom tetivom kojom je pričvršćen na petnu kost. 7. okretanje ruke u ramenu ili noge u kuku prema unutra. 8. gegaju pri hodu. Gluteusi: ti mišići ekstendiraju i abduciraju nogu u kuku. Iliopsoas: snažan mišić koji savija. Kad se ovaj ligament skrati. 3. Pronacija: okretanje podlaktice sa šakom prema dolje. II MIŠIĆI DONJIH UDOVA 1. 8. savijenog položaja ili iz čučnja. Slabost tih mišića očituje se kao položaj "žabljih nogu" koji se vidi kad dijete sjedi ili leži. Kada mišić oslabi. flektira nogu u kuku. 11. dijete će početi hodati na prstima. 6. Vrlo su važni za uspinjanje uz stepenice i podizanje s poda.mišića s prednje i stražnje strane I. Mišići stražnje lože natkoljenice: smješteni su sa stražnje strane bedra i odgovorni su za savijanje (fleksiju) koljena. IZRAZI KOJI OPISUJU POKRET 1. 12. ekstenzije koljena. a koja se zove Ahilova tetiva. Kada se aktiviraju. prema sredini. 5. Mišići koji su važni mišići za stabiliziranje noge pri hodanju. Kod djece s mišićnom distrofijom podložan skraćenju zbog čega nastaje fleksijska kontraktura kuka. Tibijalis anterior: mišić tibijalis anterior nalazi se s prednje strane potkoljenice. Glavni je mišić za podizanje stopala i prstiju od poda tijekom hoda. Mogu se skratiti ako dijete sjedi u kolicima kroz duži vremenski period. prema potkoljenici. Inverzija: okretanje stopala prema unutra. Iliotibijalni ligament: široki. okretanje ruke u ramenu ili noge u kuku prema vani. 10 . Gastroknemijus/soleus: mišići potkoljenice. tj. tj. Adukcija (ADD): primicanje uda ili dijela uda prema tijelu ili prema središnjoj liniji uda. tj. bez ispružanja koljena.Imaju ulogu ispružanja. to pridonosi položaju "žabljih nogu". 10. privlače noge jednu prema drugoj. Aduktori kuka: ti mišići smješteni su s unutrašnje strane bedra. zapinje stopalom o pod ili mora visoko odizati nogu u kuku da se ne spotiče preko vlastitog stopala. Dorzifleksija: pomicanje prstiju i stopala u gležnju prema gore. Kvadriceps (četveroglavi mišić): snažan. bolesnici sa mišićnom distrofijom se "ljuljaju" . stopalo ima položaj prema dolje i unutra. pomažu podizanju stopala prema gore i rotaciji noge prema van. Skraćenje ovih mišića uzrokuje fleksijsku kontrakturu koljena. Abdukcija (ABD): odmicanje uda ili dijela uda dalje od tijela ili dalje od središnje linije uda 4. Peroneusi: smješteni su s vanjske strane potkoljenice. 9. prolaze kroz gležanj i svojom kontrakcijom ispružaju stopalo prema dolje. Kada se Ahilova tetiva skrati. Everzija: okretanje stopala prema van. 5. Unutrašnja ili interna rotacija: rotacija. 4. što se doga a kod mišićne distrofije. veliki mišić sastavljen od četiri mišića smještena na prednjoj strani natkoljenice. u smjeru dalje od tijela ili središnje linije. Ekstenzija: izravnavanje zgloba (izraz se ne koristi za gležanj) 3. Često oslabe već u ranoj fazi bolesti radi čega se razvija patološki položaj stopala tj. 2. tj. Supinacija: okretanje podlaktice sa šakom prema gore.III Rječnik stručnih izraza ANATOMSKI IZRAZI slike tijela . natkoljenice. prema tijelu ili prema središnjoj liniji. osoba nespretno hoda. fibrozni ligament koji je smješten s vanjske strane bedra. 6.

11 .

12 .

Pronatori podlaktice: ti mišići okreću podlakticu i dlan prema dolje (suprotno supinaciji). Biceps: mišić smješten s prednje strane nadlaktice. 2.II. To je znak slabosti kvadricepsa i glutealnih mišića donjih udova. seratus anterior) : skupina mišića koja je smještena oko lopatice. najčešće se vi a u adolescentnih djevojaka) 12. bilo zadržavanjem zgloba u odre enom položaju. Dlan šake je usmjeren prema gore (supinacija). 8. 13 . Najčešće se mišići koriste pojedinačno. 5. Deltoideusi: to su veliki mišići s vanjske strane nadlaktice.Ako se biceps skrati.stopalo (AFO): medicinsko pomagalo koje je obično napravljeno od plastičnog materijala i koje se koristi za održavanje ili stabilizaciju položaja skočnog zgloba. ramena. abdukcije i adukcije ruke u ramenom zglobu. u suprotnom smjeru nego što to čine pronatori. Dislokacija: jedan kraj kosti je potpuno odmaknut od kraja nasuprotne kosti u zglobu tako da se njihove zglobne površine ne dodiruju. 6. ekstenzije. bolje kontrolirane aktivnosti prstiju ruku. MIŠIĆI GORNJEG UDA 1. podlaktice. Subluksacija: zglobni krajevi kostiju u zglobu koji nisu potpuno razdvojeni ali me utim. Fina motorika: obično se odnosi na delikatnije. Mišićne skupine djeluju zajedno da bi proizvele željeni pokret. 10. uglavnom na mjestu koštane izbočine ili na mjestu prejakog pritiska ortoze. U tim skupinama mišića lako se razvije skraćenje. Ortoza: ortopedsko pomagalo koje je obično izra eno od plastičnog materijala. prouzročit će fleksijsku kontrakturu lakta. 4. izvodi fleksija uz rotaciju podlakticu. Skolioza može biti fleksibilna ili fiksna. Ekstenzori ručnog zgloba i prstiju: smješteni su sa stražnje strane podlaktice (kad je dlan usmjeren prema naprijed). a koristi se u cilju potpore. Gowersov znak: opis postupka ustajanja s poda na način da se prvo pridigne na koljena pridržavajući se rukama. Slabost tih mišića može dovesti do subluksacije ramena. Djelovanjem tih dviju mišićnih skupina dlan se savija prema naprijed. OPĆENITI. Skolioza: postranično savijanje kralježnice. 4. čime nastaju fleksijske kontrakture ručnog zgloba i prstiju. Stabilizatori ramenog obruča (rotatorna manžeta. 8. 9. (Idiopatska skolioza: tip skolioze nepoznata uzroka. Supinatori podlaktice: okreću podlakticu i dlan prema gore. Natisak: obično se manifestira kao zacrvenjeni dio kože koji nastaje zbog jakog pritiska. ČESTO KORIŠTENI IZRAZI 1. nisu u ispravnom. 7. do pomicanja glave nadlaktične kosti iz svojeg normalnog položaja u udubini lopatice jer su mišići preslabi da zadrže okruglastu glavu u odgovarajućoj udubini u lopatici. 3. tj. 11. 6. tj. Ortoza gležanj . 3. Fleksori ručnog zgloba i prstiju: smješteni s prednje strane podlaktice (kad je dlan usmjeren prema naprijed). nogu i tijela. Triceps: mišićna skupina koja se nalazi sa stražnje strane nadlaktice. ali dovoljno dugo da se razvije ograničenje pune pokretljivosti zgloba. zatim da se pritiskom ruku učvrste koljena. Kontrakcijom tih mišića postiže se ispružanje prstiju i ispravljanje šake. Skraćenje tih mišića prouzročit će pronacijsku kontrakturu. Odgovorni su za pokrete fleksije. 7. funkcionalnom dodiru. a potom se le a izviju u ekstenziju. omogućavanja ispruženog položaja zgloba i stabiliziranja zgloba i dijela uda. Djelovanje im je potpomaganje pokreta ruke i stabilizicija kosti ramena i ruke da bi uopće došlo do pokreta. Ortotičar: ortopedski tehničar koji izra uje ortoze. Kontraktura: skraćenje mišića izazvano bilo fibrozom mišića. Gruba motorika: odnosi se na velike. 5. a prsti se savijaju u stisnutu šaku. To je tako er dosta često u djece s DMD-om. 2. Funkcija joj je ispružanje (ekstenzija) lakta. umjesto grupa mišića kao u gruboj motorici. tj. Noćna udlaga: statički tip udlage ili ortoze koja se nosi noću da pomogne održati ispruženi položaj odre enog zgloba. Kontrakcijom bicepsa savija se lakat. manje rafinirane pokrete ruku.

Ako dijete osjeća umor drugi dan nakon vježbanja. naporne vježbe.aktivne vježbe nepotpomognute .Tako er je mjerenjima mišićne snage dokazano da se bolji rezultati u poboljšanju snage postižu kod manje oslabljenih mišića. pomoćnika 4) Vježbe disanja 5) Medicinska gimnastika s loptom 6) Hidroterapija Općenita preporuka za vježbe U obilju vježbi koje ste tijekom dosadašnjih fizioterapija za vrijeme rehabilitacije imali prilike upoznati ili se informirali iz drugih. provode se asistirane aktivno potpomognute vježbe ili pasivne vježbe.statičko pozicijske vježbe istezanja .aktivne vježbe protiv otpora 2) Vježbe za samoistezanje : .UVOD Kinezioterapija bolesnika s neuromuskularnim bolestima Kinezioterapija ili medicinska gimnastika jest fizioterapijska metoda kod koje se koristi pokret kao sredstvo liječenja ili prevencije tegoba vezanih uz koštanozglobni i neuromuskularni sustav. tj. načelno. nužno je potrebno konzultirati fizijatra i fizioterapeuta koji se bavi rehabilitacijom osoba s neurološkim bolestima. U ranim stadijima bolesti pretežno se p ro v o d e v j e ž b e s o p t e r e ć e n j e m u z submaksimalni otpor. gdje se ne savladava težina segmenta tijela. Glavni ciljevi kinezioterapije jesu: jačanje oslabljene muskulature. bilo da ste roditelj djeteta koje boluje od neke neuromuskularne bolesti ili za sebe osobno.vježbe uz pomoć druge osobe. a uključiti produžene stanke i odmore izme u pojedinih vježbi. koja su provo ena na životinjskim modelima i na ljudima. Kod vrlo slabih mišića. U kinezioterapiji bolesnika s neuromuskularnim bolestima koriste se različite vrste vježbi i to : 1) Aktivne vježbe: . održavanje pokretljivosti zglobova. Na temelju istraživanja. b) ako se intenzitet postepeno povećava i pažljivo nadzire te. potrebama 14 djeteta ili odraslog u odre enoj fazi bolesti. već od postavljanja dijagnoze. bave pokretom. a kasnije aktivne vježbe bez opterećenja. kao bolesnika. . često je vrlo teško odabrati program vježbi. potvr eno je da vježbe kod osoba s neuromuskularnim bolestima nisu štetne: a) ako slabost mišića nije vrlo izrazita. održavanje elastičnosti tetiva i mišića. danas dostupnih izvora i medija. tako er. postoje dileme i strah da se ne pretjera u vježbanju i time izazove pogoršanje mišićne slabosti. a progresija slabosti je relativno blaga. U kasnijim stadijima bolesti mišićne distrofije ili spinalne amiotrofije dodatnu poteškoću predstavljaju srčani problemi i problemi disanja. poboljšanje koordinacije i ravnoteže.aktivno potpomognute vježbe . Za razliku od ostalih rekreativnih aktivnosti koje se. nego kod značajnije oslabljenih mišića i zato je jedna od važnih preporuka da se s vježbanjem počne rano. a zatim ponovno postepeno povećavati. Kod provo enja vježbi. U izboru vježbi koje će biti prilago ene stanju. c) ako je ukupna količina dnevnog vježbanja ograničena i prilago ena svukupnoj dnevnoj fizičkoj aktivnosti. onda kada su mišićna degeneracija i mišićna slabost još minimalne. kinezioterapija koristi ciljano one kretnje koje na najbolji način smanjuju posljedice bolesti na lokomotornom i neuromuskularnom sustavu. Kod planiranja i provo enja vježba. potrebno je izbjegavati iscrpljujuće. vjerojatno je intenzitet vježbanja bio pretjeran pa ga treba smanjiti za neko vrijeme.aktivno samoistezanje 3) Pasivno istezanje . osobito kod miopatija provokacijom dodatne degeneracije mišića.To je najkorisniji oblik fizioterapije bolesnika s neuromuskularnim bolestima.

prema postojećoj mišićnoj snazi koja je potrebna za njihovo izvo enje. Aktivno nepotpomognute vježbe provode se onda kada osoba koja vježba može snagom svojih mišića savladati težinu odre enog segmenta. planirati i provoditi vježbe koje su prikladne za Vaše stanje i klinički nalaz. koje ćete naučiti i dalje ih moći samostalno provoditi. a kada očuvana snaga mišića. Aktivne vježbe se. Zbog navedenih razloga potrebno je odgovorno i pažljivo planiranje i provo enje kinezioterapije. dijela tijela. aktivno potpomognutim vježbama. To je najbolje provesti u dogovoru s iskusnim fizioterapeutom koji će učiniti procjenu. zajednički čini odre eni pokret.AKTIVNE VJEŽBE ktivne vježbe su one vježbe koje bolesnik provodi samostalno. Aktivne vježbe s otporom su vrsta kinezioterapije koja se primjenjuje kada je mišić u stanju. tek zatim planirati kinezioterapijski program te započeti s vježbanjem. ta se slika mjenja i kod svakog bolesnika ponaosob u različitim fazama bolesti. A 15 . Planiranje vježbanja treba započeti detaljnjim kliničkim pregledom. to je put i za učenje vježba. koje možete savladati. Ukoliko radi slabosti mišića to nije moguće i izvedivo. savladati i odre eni otpor. Istovremeno. Osim toga radi promjena koje se zbivaju tijekom bolesti. da lakše « prepoznate» vježbe koje su Vam preporučene i da se podsjetite na način provo enja tih vježba ili poticaj za uvo enje i dodatnih vježba. bolesnik uz pomoć pomoćnika. uglavnom još može savladati težinu odgovarajućeg segmenta tijela. I ovo poglavlje ima ulogu podsjetnika. zatim s mjerenjem mišićne snage (procjenom manualnim mišićnim testom s ocjenama od 0 do 5) a. Sve te vježbe pomažu održavanju snage mišića. dijele na: a) aktivne potpomognute b) aktivno nepotpomognute vježbe i c) aktivne vježbe s otporom. Kod svakog bolesnika postoji individualna «karta» mišićne snage odnosno mišićne slabosti jer mišići n e j e d n o l i ko s l a b e ko d r a z l i č i t i h v r s t a neuromuskularnih bolesti. osim sile teže.

biti će dovoljno za aktivaciju trbušnih mišića da se odiže glava i gornji dio trupa od podloge. ali je svakako potrebno da bolesnik radi vlastitim mišićima.VJEŽBE U LEŽEĆEM POLOŽAJU NA LE IMA 1. Pomagač mu pruža lagani otpor u području koljena i stopala.Vježba za snaženje ekstenzora koljena slika 1 Ispod koljena bolesnika treba staviti zakoturanu deku. ruke trebaju biti ispružene i oslonjene na podlogu. U tom položaju noga se zadrži oko 5 sekundi. Ista vježba se može izvoditi i s opterećenjem. 4. Taj. 2. Vježba se izvodi naizmjenično jednom pa drugom nogom. Vježba za snaženje mišića trupa i nogu slika 3 Bolesnik leži na le ima sa savijenim. Stopala su s punim osloncem na podlozi. Bolesnik dovodi nogu u takav položaj da su natkoljenica i potkoljenica pod pravim kutem. 4. koliko može. bolesnik treba privući noge prema prsima. Postignuti položaj treba zadržati nekoliko sekunda. drugi način izvo enja vježbe posebno je pogodan u kasnijim stadijima bolesti kada je slabost mišića uznapredovala. Ponoviti pet puta. U ovoj vježbi se jača nekoliko mišićnih skupina na nogama i trupu. To je prilično teška vježba pa. Bolesnik iz položaja sa opuštenim potkoljenicama ispruža noge u koljenu i u isto vrijeme stopalo zategne prema potkoljenici ( dorzifleksija stopala ). Na taj način dajemo dobar poticaj za snažnu kontrakciju trbušnih i nekoliko mišića nogu. a onda tijelo polagano vratiti u početni položaj na le ima sa skvrčenim nogama. ukoliko su trbušni mišići oslabljeni. Položaj treba zadržati 4-5 sekundi. Noge trebaju ostati ispružene u tom položaju oko 5 sekunda. Vježbu je moguće započeti i iz kosog položaja tijela tako da se ispod glave i ramena položi jedan ili dva jastuka. Osoba koja vježba pokušava se podići u sjedeći položaj uz pomoć pomagača koji svojim natkoljenicama i rukama potpomaže pokret.Vježba se izvodi naizmjenično jednom pa drugom nogom oko pet puta. 3. 16 . ova je vježba ponajprije namijenjena bolesnicima u prvim fazama bolesti. 5. potiskuje koljeno na prsa uz istodobno pružanje otpora suprotnom rukom. Za vrijeme vježbe bolesnik normalno diše (ne zadržava dah ). način slika 8 U ovoj vježbi bolesnik savije nogu pod kutem od devedeset stupnjeva. a zatim vrati na podlogu. dok još snaga mišića nije značajno opala. 2. a zatim je nužno otprilike i toliko vremena odmora izme u dvije vježbe. a kreće se izme u 1020 puta. flektiranim u koljenima.način slika 5 Ova vježba se izvodi slično kao i prethodna s tim da se bolesniku pridržavaju ruke i učvrste noge tako da mu se olakša pokret.šećer ). a stopalo je čvrsto zategnuto ( dorzifleksija stopala ).Vježba za snaženje mišića nogu slika 2 U ovoj vježbi dolazi do aktivacije nekoliko mišićnih skupina na nogama. U tom slučaju na potkoljenicu iznad skočnog zgloba je potrebno je učvrstiti vrećicu težine oko jedan kilogram ( riža. Zadatak je da se bolesnik pokuša podići u sjedeći položaj. bez korištenja ruku koje treba prekrižiti na prsima. Nemojte ga vući u sjedeći položaj. Broj ponavljanja ovisi o stadiju bolesti i stanju mišića. Treba napomenuti. način slika 7 Iz položaja sa nogama savijenim. 3.način slika 6 Vježba za jačanje trbušnih mišića može se izvoditi i na taj način da se pomagač nalazi iza bolesnika te svojim natkoljenicama podupre gornji dio le a i glavu bolesnika.Vježbe za snaženje mišića trupapet načina 1. prikladan jastuk ili spužvasti jastuk za vježbanje. flektiranim koljenima.način slika 4 Osoba koja vježba leži na le ima. Iz tog položaja treba podizati trup prema gore tako da natkoljenica i trup do u u istu ravninu. Ukoliko je slabost mišića uznapredovala ova vježba se može izvoditi uz pripomoć pomagača.

Slika1 Slika5 Slika2 Slika6 Slika3 Slika7 Slika4 Slika8 17 .

Ova vježba je često vrlo zabavna za djecu jer ih potiče da “pobijede” u guranju. Ponoviti 5-10 puta sa svakom rukom.Vježba se izvodi nekoliko puta. Vježbu treba opetovati 5-10 puta. Vježba se izvodi oko 10 puta. a prste na stopalu savinuti prema dolje. Vježba snaženja zdjeličnih i natkoljeničnih mišića. zapravo prema nasuprotnom ramenu. preko tijela u smjeru suprotnog uha. Pomoćnik pruža otpor u jednom i drugom smjeru. 8. 18 . Vježba okretanja iz le nog u bočni položaj za snaženje mišića trupa slika 3 Iz položaja na le ima guramo bolesnika u položaj na boku.Vježba se izvodi 5 puta. a potom ih vraća u položaj kad se koljena “priljubljuju”. Iz tog položaja čini pokrete širenja natkoljenica u stranu. Vježba za snaženje mišića stopala slika 5 U ovoj vježbi bolesnik iz početnog položaja na le ima sa skvrčenim nogama podiže stopala prema gore. za snaženje mišića ruku slika 2 Bolesnik leži na le ima s rukama prislonjenim uz tijelo. Osoba koja vježba treba gurati nogu prema dolje i van.“širenja i spajanja” koljena slika 4 Bolesnik je u ležećem položaju sa skvrčenim nogama. Vježba u ležećem položaju na le ima za snaženje mišića nogu i trupa slika 1 Asistent ili roditelj podiže nogu prema gore i malo prema suprotnoj strani tijela. a bolesnik pokušava to spriječiti te na taj način aktivira stražnje mišićne skupine le a i nogu. 7. a pomagač mu pruža otpor. s time da bi bilo poželjno ponoviti izvo enje ove vježbe barem još jednom u toku tretmana. 9. Otpor koji daje pomoćnik svojim rukama treba prilagoditi snazi mišića koji podižu stopala prema gore.5. 6. Vježba u ležećem položaju na le ima. Bolesnik zatim spušta ruku prema dolje i prema van te vraća na početni položaj uz tijelo. Pomoćnik mu pomiče njegovu ruku u luku.

Slika1 Slika2 Slika3 Slika4 Slika5 19 .

Potrebno je podizati gornju nogu prema gore i malo prema nazad. a drugu na prednju stranu ramena. Vježba se izvodi oko 5 puta. Bolesnik treba doći u skvrčeni bočni položaj. tako er. 3.Vježba za jačanje trbušnih mišića te mišića nogu slika 3 Bolesnik je u bočnom položaju s ispruženim nogama. a pomoćnik mu pruža otpor. Ponavlja se 10 puta. a za održavanje položaja može pomoći postavljanje tvrdog jastuka iza le a. 20 . Pomoćnik treba položiti jednu ruku na gornji prednji dio natkoljenice. ova se vježba. Vježba se izvodi oko 5 puta. 2. odnosno abduktora Slika 1 Bolesnik leži na boku. može otežati tako da se zadrži noga u podignutom položaju dok se ne nabroji do 5.Vježba za snaženje mišića kuka i natkoljenične muskulature.Vježba okretanja iz bočnog položaja u položaj na le ima slika2 Bolesnik se pokušava okrenuti iz boka u položaj na le ima. Nakon toga bolesnik se okrene i ponovi isto drugom nogom. Na taj način dolazi do jake aktivacije le nih i stražnjih mišića nogu. a pomoćnik daje otpor u području ramena i kuka. Ukoliko je moguće s obzirom na kondiciju i snagu bolesnika.VJEŽBE U LEŽEĆEM POLOŽAJU NA BOKU 1.

Slika1 Slika2 Slika3 21 .

Noga treba biti ispružena u koljenu. slika4 Ruke su pružene u ravnini glave. a zatim i druga noga. s rukama uz tijelo. 2. zatim se odmoriti isto toliko vremena. Vježbe za snaženje ekstenzora kuka slika 1 Ležeći na trbuhu s rukama ispod brade ili rukama postavljenim uz tijelo. 22 . a potom pomoću ruku treba podići gornji dio le a i glavu prema gore. slika 3 Ležeći na trbuhu. Vježbu ponoviti 10 puta. Vježbu ponoviti 5-10 puta. (ne preveliki pokret !). Potrebno je podizati ruke istovremeno. Potrebno je zadržati položaj 5-10 sekunda.Vježbu ponoviti do 10 puta. Često dijete nesvjesno olakšava vježbu naginjanjem tijela na stranu te je zato potrebno rukama pritisnuti djetetovu zdjelicu čvrsto uz podlogu. ramena i ruke od podloge.Time smo spriječili da se naginje i osigurali da se koriste pravi mišići. U završnom položaju treba zadržati pokret oko 3-5 sekunda. podiže se iz kuka prvo jedna noga. Vježbe za snaženje mišića ruku i trupa slika 2 Bolesnik leži na trbuhu držeći ruke uz tijelo. Vježba se ponavlja 10 puta svakom nogom. U krajnjem položaju treba zadržati pokret nekoliko sekunda. treba podizati glavu.VJEŽBE U LEŽEĆEM POLOŽAJU NA TRBUHU 1.

Slika1 Slika2 Slika3 Slika4 23 .

Vrlo je važno upozoriti da se ne smiju koristiti utezi ili otpor ako se koljeno ne može potpuno ispružiti. krevet i sl. bilo na rubu kreveta.VJEŽBE U SJEDEĆEM I STOJEĆEM POLOŽAJU Vježba za snaženje natkoljenične muskulature. Pomoćnik treba uhvatiti bolesnika 24 za ruke i polagano ga voditi u pokret. vrećica šećera -1 kg). Iz stojećeg položaja potrebno je polagano se vratiti u sjedeći položaj. Ako je potrebno. nego samo voditi pokret. Potrebno je savijati koljena maksimalno do 90 stupnjeva. Ova vježba se može učiniti težom tako da dijete zadrži nogu ispruženom dok ne nabroji do 10. pridržavajući se rukama za prednji rub. Treba napomenuti da se ne smije povlačiti bolesnika za ruke. Ako je potrebno još jedan pomoćnik može olakšati pokret ustajanja tako da svojim rukama obuhvati zdjelicu bolesnika i potpomogne taj pokret. odnosno ekstenzora potkoljenice a) Slika 1a / 1b Sjedeći. može se pokretu dodati otpor. Kada bolesnik savlada tu vježbu. treba biti toliki da bolesnik uspije u punom obujmu napraviti pokret. Vježba se izvodi nekoliko puta. koji pripomaže pri vježbanju. tj. Vježba ustajanja vježba za snaženje natkoljenične muskulature i mišića trupa Slika 2a / 2b U ovoj vježbi bolesnik se iz sjedećeg položaja treba podignuti u stojeći.). Ruke moraju biti oslonjene uza zid ili neki predmet (npr. Vrlo je važno koljeno ispružiti što je više moguće. treba podići ili pokušati ispružiti koljeno. Vježbu treba izvoditi vrlo polagano. Stopala trebaju biti stalno “priljubljena” uz pod. a da se pri tome osoba koja vježba ne naginje prema nazad. Važno: otpor koji pruža ruka pomoćnika. “vješanjem” vrećice tereta oko stopala (npr. a zatim se vratiti u početni položaj. le a se mogu poduprijeti tako da ne dolazi do naginjanja (le a mogu biti naslonjena uza zid). vrećice s opterećenjem na potkoljenicu ili improvizacijom. a istovremeno nožne prste i stopala odizati prema gore. stol. pružanje otpora rukom asistenta ili postavljanjem utega u obliku manžete. Otpor je moguće pružiti na više načina: ručno. bilo na tvrdom stolcu. . Ponoviti vježbu 20 puta ali s obveznih 5-10 sekundi odmora izme u svakog ponavljanja. Pokret treba biti vrlo polagan tako da se mišići maksimalno aktiviraju. Vježba za jačanje mišića nogu “ čučnjevi” Početni položaj je stojeći sa raširenim nogama u širini ramena.

Slika1a Slika1b Slika2a Slika2b 25 .

) Vježbe za snaženje ruku koje su ujedno i vježbe disanja.3) Vježbe za snaženje ruku pomoću štapa (napomena: ove vježbe se mogu izvoditi i u stojećem položaju) Slika 1a / 1b Slika 2 a / 2 b Slika 3 Slika 4 Vježbe sa štapom mogu biti prilično zanimljive za bolesnika. Sa štapom se mogu izvoditi mnogi pokreti ruku iz ramena ili lakta.opisane su pod vježbama disanja.. 44 26 . kad štap do e u željeni završni položaj.. pogledaj str.. 4. Kod svake vježbe. potrebno je zadržati nekoliko sekundi u tom položaju. Svaki pokret treba ponoviti 5-10 puta.

Slika1a Slika1b Slika 2a Slika 2b Slika 3 Slika 4 27 .

kao i svaki drugi trening. Ipak malo je vjerojatno da ćete uspjeti uvjeriti dijete da vježba previše.Vježbe za mobilnost i snaženje mišića trupa U sjedećem položaju možemo uspješno aktivirati mišiće trupa i to na taj način da pomagač pripomaganjem. Pomoćnik p o m o ć u s vo j i h r u k u “ d a j e informacije” vježbaču da izvodi pokret postraničnog pomicanja trupa. ne treba nikada raditi do iscrpljenja. Važno je intenzitet vježbi prilago avati tijeku bolesti. Vježbanje bi trebalo biti zabavno. Svakodnevno vježbanje mora biti zlatno pravilo! 28 . Pomoćnik s odre enim pritiskom na slabinski dio kralježnice može utjecati na učinkovitije provo enje ove vježbe. a pomoćnik polaže ruke u području prsa te donjeg dijela le a. pa ćemo i ovdje ponoviti da vježbe. slika 1a i 1b Bolesnik je u sjedećem položaju. Kako bolest napreduje.da se le a potpuno izravnaju (posebno u slabinskom dijelu ). Svaki pokret treba ponoviti oko 5-10 puta. I mali postranični pokret dovoljan je da se postigne željena aktivnost trupa. Iz tog položaja bolesnik uz pomaganje druge osobe treba potpuno izravnati le a i ostati u tom položaju barem 5 sekunda. Amplituda pokreta ne treba biti velika. vježbe trebaju biti lakše što roditelji znaju dobro jer s djetetom provode svaki dan. Zato su vrlo važne stanke u vježbanju. Početni položaj je opušteno sjedenje sa lagano savijenim trupom. slika 2a i 2b Bolesnik iz početnog položaja sa pognutom glavom i savinutim trupom treba doći u položaj da su mu le a u potpuno uspravnom položaju. Smjernice roditeljima za izvo enje vježbi s djetetom Najveći problem je kako dijete privoliti na suradnju pretvarajući vježbu u igru. a kada previše». Važno je naći ravnotežu izme u poticanja na vježbu i izme u nare ivanja vježbanja. Pomoćnik mu pripomaže u tom pokretu te pomaže. ako je potrebno. Roditelji imaju dileme oko toga «kada je dovoljno. nego samo do granice umora. Time se trup može kretati postranično ili iz nagnutog položaja prema naprijed u uspravan položaj le a ili se pak može djelovati na mobilnost kralježnice u slabinskom dijelu. slika 3a i 3b Bolesnik treba izvoditi pokret u slabinskom dijelu kralježnice. a izbjeći da se dijete tjera na vježbanje. odnosno usmjeravanjem pokreta postigne željeno kretanje.

Slika1a Slika1b Slika2a Slika2b Slika3a Slika3b 29 .

poboljšava se i respiracija jer dolazi do dubljeg disanja uslijed takve ativnosti. To se prvenstveno odnosi na veličinu bicikla i pomoćne kotače. Pomoćni kotači su najčešće nužni zbog mogućeg pada. 30 . bicikl treba prilagoditi djetetu. S obzirom na dob. Pored snaženja mišića nogu. Pozitivni učinci takvih aktivnosti su višestruki: snaženje gotovo svih mišićnih skupina. potrebno što više vremena provesti u takvim aktivnostima. Me utim. Ove igre sa loptom poželjno je prakticirati što više na svježem zraku. i smanjuju mogući strah od bicikla. treba biti oprezan da se ne prije e granica umora jer bi na taj način poništili pozitivne učinke tih vježbi kroz igru.VJEŽBE KROZ IGRU Vožnja biciklom Vožnja biciklom je poželjan način rekreacije djece. spretnost i stanje mišićnog sustava. a naravno. povećanje mobilnosti koštano-zglobnog sustava te pozitivna psihološka komponenta zabavnih igara. Igre s loptom Igre s loptom su vrlo zabavne za djecu pa je u onim fazama bolesti kad je pokretljivost i snaga mišića dovoljna da se one mogu provoditi. dublje disanje.

31 .

tj. I. 2. treba mu pomoći. e) postupci za povećanje fleksibilnosti 1. d) intenzitet vježbanja . što se dulje drži odre eni položaj. održavanjem odre enog položaja tijela. e) metode za pojačavanje učinka istezanja primjena korektivnih ortoza. STATIČNO POZICIJSKO ISTEZANJE Ovakvo istezanje je predvi eno za bolesnika odnosno dijete u ranoj fazi mišićne distrofije ili kod lakših oblika ostalih neuromuskularnih bolesti. Ako se radi o djetetu kao bolesniku. preporučuju se vježbe istezanja nakon tople kupke. 32 .treba ciljano pomicati samo one zglobove koji su nužni za izvo enje vježbi istezanja . a osigurajte za dijete stabilnu i dobru potporu. c) trajanje istezanja 1. tj. Smjernice za vježbanje: a) važan je položaj bolesnika kod vježbanja b) stabilizacija tijela . minute ali kroz 2-3 ponavljanja. ali potreban je manji napor bolesnika i izaziva manje neugodnosti. istežite zglobove koristeći i snagu vlastitih mišića Samoistezanje se može provoditi na dva načina. 2.ako se dijete ne može adekvatno stabilizirati. postepeno produžujte vrijeme istezanja do 1. to bolje. započnite s 10-20 sekundi s 4-6 ponavljanja. Počnite s 5 minuta.dovoljno je umjereno odnosno submaksimalno istezanje. Smjernice za vježbanje: a) položaj bolesnika i stabilizacija. AKTIVNO SAMOISTEZANJE To su vježbe koje se provode aktivno. preporučuje se provo enje istezanja nakon tjelovježbe.Kinezioterapija bolesnika s neuromuskularnim bolestima VJEŽBE ZA SAMOISTEZANJE Samoistezanje se može provoditi na dva načina tj. ali se treba osjetiti odre eni stupanj rastezanja da bi se postigao cilj. II.izaberite položaj koji rasteže odre ene mišićne grupe. a produžavajte postupno i do 15 minuta. najbolje je izvoditi vježbe uz nadzor roditelja. c) trajanje ovaj tip istezanja se može i duže provoditi. istezanjem odre enih mišića i tetiva. ako bolesnik podnosi. dugih udlaga za noge s primjenom tijekom noći radi održavanja statičnih položaje. 3. aktivno kao i pasivno. samostalno. d) intenzitet ovakav tip istezanja je slabijeg učinka od aktivnog istezanja. održavanjem odre enog položaja tijela.

STATIČNO POZICIJSKO ISTEZANJE 33 .

Da biste pojačali istezanje. Oslonac punim stopalom. a drugu savinite. koljenska jama. Da bi se spriječilo preveliko opterećenje u slabinskom dijelu kralježnice. a drugom nogom čučnuti.AKTIVNO SAMOISTEZANJE 1. Nogu koju istežete dignite prema gore i naslonite na zid s lagano savijenim koljenom (što su mišići stražnje lože kraći. Kako s vremenom napredujete. gastroknemijusa slika 1 Da bi se mišić istegnuo. uključujući petu mora biti oslonjeno na podu. Ponovite vježbu još jednom. stanite malo dalje od čvrstog uporišta (npr. pazeći da vam donji dio le a bude ravan.m. koljeno će biti savijenije). na savijenoj nozi koja mora ostati na podu. Ako treba. stražnje lože potkoljenice - Slika 1 2. Istezanje prednje lože natkoljenice. Ispružite nogu tako da se stražnji dio koljena.m. Osjetit ćete istezanje s prednje strane bedra i duboko s prednje strane zdjelice. kvadricepsa slika 3a. 5.2b Kleknuti na jednu nogu. 4. Nogu koja se isteže pustite se da visi prema dolje. flektirajte u koljenu. a možda i u stražnjem dijelu natkoljenice. 34 . 2. primičite tijelo sve više prema zidu sve dok vam cijela stražnja strana bedra ne prilegne sasvim uza zid. Istezanje stražnje lože natkoljenice. Lagano savijte jednu nogu i postavite stopalo na pod ispred sebe dok je druga noga ispružena prema nazad. mišić s prednje strane kuka. Istezanje m. soleusa slika 2a. Savijajte nogu u koljenu i pomičite se koljenom prema naprijed pri čemu je stopalo oslonjeno na podlogu. dok zadržavate ispruženi položaj kroz 30-tak sekundi. Pokret istezanja se može pojačati tako da se noga aktivno pomiče prema dolje. 3. Zadržite takav položaj 30 sekundi . spustite se i sjednite na potkoljenice. jednu nogu ispružite prema nazad. način Bolesnik leži na rubu kreveta. u ležećem položaju slika 6 Lezite na pod uz izbočeni ugao ili prolaz tako da jedna noga bude ispružena po podu kroz prolaz ili uza zid. Osjetit ćete istezanje sa stražnje strane bedra. 3b Kleknite. U tom položaju se nagnite nazad. uključujući petu. iliopsoas. Druga noga je stopalom i koljenom oslonjena na podlogu. Istezanje stražnje lože potkoljenice m. zid) na koje ćete se nasloniti dlanovima ili podlakticama. način gornja slika Slika 5 Da bi istegnuli m. Treba se nagnuti prema naprijed da bi se istegnuo mišić soleus. iliopsoasa slika 4 1. prisloni uza zid u trajanju od 30-40 sekunda. Polagano pomičite kukove prema naprijed. Iz istog razloga noga treba biti savijena. Spuštaje se kukom prema dolje dok ne osjetite osjećaj zatezanja u prednjem dijelu kuka. Istezanje mišića kuka. Čitavo stopalo stražnje noge. flektirana u koljenu. savijte stopalo prema dolje (da bude usmjereno prema Vašoj glavi). rukama se oslonite o pod. pod glavu i gornji dio le a treba podmetnuti veći jastuk.

Slika 2a Slika 2b Slika 3a Slika 3b Slika 4 Slika 6 Slika 5 35 .

pri čemu su vam kukovi savijeni 90 stupnjeva. koristite sve viši stolić ili sjedalicu. Vježbu radite 5 puta. Slika 6: Da biste istegnuli donji dio le a. Stegnite 10 sekundi pa opustite idućih 10 sekundi. . 7. Kako s vremenom napredujete. Pazite da vam istovremeno donji dio le a bude ravan. a vi ćete osjetiti istezanje sa stražnje strane bedra. Istezanje stražnje lože natkoljenica u sjedećem položaju slika 2 Sjednite tako da vam le a budu što više izravnata. ako možete. Ponovite vježbu još jednom. a zatim ponovite istezanje sljedećih 20 sekundi. Ležeći na le ima na tvr oj podlozi. Ponovite vježbu nekoliko puta. 10 sekunda. Slika 7: Tada se polako pomaknite prema naprijed. 6. Ovo se može tako er provoditi i s naslanjanjem le a na zid ili uz asistenciju pomočnika (vidi sliku).6. Približite noge. Pustite le a da se opuste prema dolje i zadržite takav položaj 5 sekunda. Istegnite se. Zadržite nogu ispruženu u koljenu. Istezanje stražnje lože natkoljenica. Stežite mišiće prednje strane bedra dok istovremeno savijate stopala prema sebi. ne dozvolite pritom da vam se savije koljeno pa se nagnite prema naprijed u kuku i izdržite 30-40 sekundi. Zadržite položaj 5 sekundi. natkoljenice što bliže prsima i zadržite položaj. Ova vježba istezanja može se provoditi i u dugim udlagama za noge. Koljeno će se ispružiti. a pritom ostanite opušteni. Zadržite donji dio le a ravno i ne dozvolite da vam se pete okrenu prema van kad se vraćate. Istezanje le nih mišića slika 3 Elastičnost i fleksibilnost le a važna je za sve druge pokrete u tijelu. Zadržite takav položaj 5 sekundi. 36 gledajući prema naprijed. istežite se tako da savinete noge u koljenima pa približite koljena prsima tako da privlačite noge držeći ih ispod koljena. spustite se i nagnite posve prema nazad tako da zapravo sjednete na vlastite pete.u stojećem položaju slika 1 Podignite jedno stopalo na niski stolić ili sjedalicu. Pustite trup da se spusti prema dolje u položaj luka. i 7) Slika 4: Počnite u klečećem položaju. oslanjajući se na dlanove i na koljena. Slika 5: Nakon toga savinite le a tako da se izboče u luku prema gore (prema stropu) stegnite trbušne mišiće. Serija vježbi za istezanje le nih mišića ( slike od 4. 8. 5. 9. ako možete do 10 puta.

Slika 1 Slika 2 Slika 3 Slika 4 Slika 5 Slika 6 Slika 7 37 .

Ponovite postupak u novom položaju. ako vam položaj dopušta!.to bolje ! Pokušajte zadržati položaj 20 sek.Tehnika pomaganja Zamolite bolesnika neka pomakne ekstremitet u smjeru istezanja najviše što može i neka se nakon toga opusti.opuštanja Postavite zglob u umjereno savijen.mišić je puno lakše istegnuti kad je već zagrijan. Načini za poboljšanje učinka vježba istezanja 1. Zatim vi ručno istegnite dotični zglob još malo više i zastanite. neka se dijete potpuno opusti. sjedeći ili klečeći položaj. Postoje tri različita načina za istezanje ovih mišića.Tehnika stezanja. Manuelno istezanje zahtijeva vještinu u izvo enju Načela provo enja vježbi Za sigurno i pravilno provo enje vježbi treba se poštivati nekoliko uvjeta: pravilan početni položaj osobe koja vježba pravilan položaj i aktivnost pomoćnika pravilan pokret Smjernice za manualno istezanje i preporuke za vježbanje: Osoba koja vježba mora imati ugodan položaj Vježbajte na tvrdoj podlozi za vježbanje kao što je prostirka na podu ili na nešto tvr oj podlozi na krevetu Pomoćnik mora biti u položaju koji dopušta slobodno manipuliranje rukama. ovisno o duljini trajanja istezanja! Intenzite t. ali ne izvodite tjelovježbu do stadija umora jer to može djelovati nepovoljno i provocirati grčeve u mišićima. neka ga pokuša ispružiti) 3 sekunde. Tjelovježba . 38 . što Vi nemojte dopustiti.Toplina .istezanje je povoljnije nakon tople kupke. skvrčen položaj. 3. Trajanje istezanja: što duže . Stabilizirajte one zglobove koji nisu predvi eni da se pokreću. ovisno o udobnosti. Skraćenjima su najpodložniji mišići koji vrše savijanje ili podizanje noge prema naprijed (fleksori kuka) i oni koja pomiču nogu na stranu. elastičnosti mišića i tetiva. Ponavljajte svako istezanje 2-5 puta. do 1 minute. prema van (abduktori kuka). Kukovi Zglob kuka nadziru neki od najvećih mišića u ljudskom tijelu. 2. pomoćnik provodi vježbe s primarnim ciljem održavanja ili poboljšanja fleksibilnosti. Sve vježbe za kuk je potrebno ponoviti 510 puta na svakoj strani.umjereno ili submaksimalno istezanje Istežite do točke otpora i/ili umjerene nelagode bolesnika Tehnike za poboljšavanje istezanja 1. već držite zglob izometrično. Nakon 3 sekunde istezanja. Ponovite postupak. Neka vaše dijete vuče u suprotnom smjeru (tj. Nježna masaža VJEŽBE I SLIKE ISTEZANJA Crtežima i opisom vježbi prikazat ćemo položaj ruku pomagača te smjer sile i pokreta. ukoliko je to moguće. a koristite stojeći.Kinezioterapija PASIVNO ISTEZANJE-VJEŽBE UZ ASISTENCIJU POMOĆNIKA Pasivno istezanje predstavlja oblik kinezioterapije u kojem asistent. 2. Pomalo pomičite zglob prema ispruženom položaju.

Gornja noga je savijena u koljenu a donja noga može biti savijena ili ispružena. postavi jednu ruku čvrsto na vrh bedrene kosti. koji se nalazi iza bolesnika. tik iznad visine koljena. da je učvrsti. Pomoćnik. prema pomoćniku da bi se istegnuli fleksori kuka koji se nalaze s prednje strane bedra. Lakše je izvoditi vježbu ako se nalazite na strani suprotnoj od one koju istežete. Nogu bolesnik zatim povlači ravno prema nazad. Natkoljenicu . Ponovite isto s drugom nogom. Istezanje fleksora kuka 1. Slika 2 39 . Drugu ruku pomoćnik postavlja ispod bedra gornje noge. nešto iznad koljena ili ispod koljena. tj.Koju ćete vježbu odabrati ovisi najviše o tome što je najudobnije za pomoćnikai bolesnika. slike 1a. bedro podižite prema gore istežući time mišiće koji se nalaze s njegove prednje strane. Bolesnik leži bočno: Slika 2 Bolesnik leži bočno. Bolesnik leži na trbuhu. zdjelicu. a drugu ruku podvucite pod bedro. 1b Pomoćnik jednom rukom čvrsto pritisnite stražnjicu na onoj strani na kojoj ćete istezati kuk. Slika 1a Slika 1b 2.

a druga lagano povlači potkoljenicu u suprotnom smjeru. s izravnanim koljenima. Gležnjevi i stopala I s t e z a n j e A h i l ove t e t i ve ( m . Treba se paziti da se ne izazove nelagoda u bolesnika. s izravnanim i blago razmaknutim koljenima.Koljena Vježbe istezanja u koljenskom zglobu 1. treba provjeriti je li noga ispružena ravno. U isto vrijeme pomoćnik može svojom podlakticom obavljati i istezanje stopala u smjeru podkoljenice. gastrocnemius/ soleus) slika 3a. pretjeranim istezanjem koljena. način slika 1a 1b Bolesnik leži na le ima. Istu vježbu valja ponoviti i s drugim stopalom. način slika 2a. oslonjena je na ramenu pomoćnika a pomoćnik stavlja ruku na koljeno. Jedna noga. Istezanje u koljenu izvodi se na taj način da jedna ruka učvršćuje koljeno. ne izvrće li se prema unutra ili prema van. a koljeno pak posve ispruženo. 40 . Dok se to radi. Pomoćnik kleči izme u nogu bolesnika. kako bi zadržao izravnati položaj noge. koja je ispružena u koljenu. 2. Pomoćnik obuhvaća potkoljenicu noge i lagano pritišće prema podlozi. te ga pomiče i savija u smjeru potkoljenice. Postupak se ponovi i s drugom nogom. Pomoćnik fiksira koljeno jednom rukom. tj. a drugom rukom obuhvaća stopalo tako da mu šaka do e ispod pete. zamijenivši ruke. Drugom rukom obuhvaća stopalo.3b Bolesnik leži na le ima. s unutrašnje strane pete. 2b Bolesnik leži na le ima. Stopalo bi trebalo biti u ravnini sa koljenom.

Slika 1a Slika 1b Slika 2a Slika 2b Slika 3a Slika 3b 41 .

Ponovite isto s drugom rukom. Korisno je podijeliti odgovornost asistiranja vježbama me u odraslim članovima obitelji ako se radi o bolesnom djetetu jer one odnose dosta vremena kroz dulje razdoblje. način Slika 2 Bolesnik leži na le ima. Okrenite podlakticu tako da usmjerite dlan prema gore. Potom se nastavlja s istezanjem zapešća. Tada ponovite isto za supinaciju. donji dio potkoljenice kod Ahilove tetive. pod pravim kutem. na primjer. a pomagaču. zamorno. 3. mora se opustiti i sura ivati s pomagačem. a zatim se savija u laktu i dovodi ruka do ramena. Ruku zadržati u ispruženom položaju oko 30-60 sekunda. osobito s djetetom. Pojasnite mu da ćete stati ako ga previše boli. a drugom prihvaća zapešće. Ako se dijete opire njemu će biti neugodno. takoreći doživotno. Pomoćnik koji isteže stopalo se podvlači koljenima ispod natkoljenice bolesnika. unaprijed. Svojom podlakticom i nagibom tijela pomoćnik obavlja istezanje stopala u smjeru potkoljenice (dorzalna fleksija). skalu boli i istezanja s brojevima od 1-10: pri čemu bi 1 bilo istezanje bez boli. Specifičnosti vježbanja s djetetom: S fizikalnom terapijom valja započeti čim se djetetu dijagnosticira neuromuskularna bolest. a drugom prihvaća zapešće te zarotira podlakticu u pronaciju. a 10 bi označavalo maksimalnu istegnutost i maksimalnu bol. Ako imate poteškoća s izvo enjem vježba. na svim zglobovima kroz čitav opseg pokreta. Pomoćnik prihvaća ruku koju isteže i jednom rukom stabilizira nadlakticu odnosno rame. Zadržite položaj 30-60 sekunda. 3b. a noga je savijena u koljenu. noga na kojoj se isteže stopalo u skvrčenom je položaju. Dogovorite se s bolesnikom. s ispruženim rukama pokraj tijela s dlanovima okrenutim prema gore. Važno je da se pomoćnik koji asistira istezanju osjeća udobno i da ne opterećuje pretjerano vlastitu kralježnicu. Možete koristiti. Istezanje ručnog zgloba Slika 5a. 5b Bolesnik leži na le ima ili sjedi s rukom savijenom u laktu.način: Slika 1 Bolesnik leži na trbuhu. odnosno bolesnik. Ruku prvo treba maksimalno ispružiti. konzultirajte se s fizioterapeutom. Jednom rukom pomoćnik obuhvaća podlakticu a drugom obuhvaća dlan te radi pokrete savijanja šake u zapešćima prvo prema gore a zatim prema dolje. na tabanu te pritišće stopalo prema dolje do krajnje moguće dorzalne fleksije stopala odnosno do točke većeg otpora ili veće nelagode bolesnika.2. jednom rukom obuhvaća nogu na stražnjem dijelu potkoljenice. Pomoćnik obuhvaća gležanj jednom rukom a drugom rukom obuhvaća prednji dio stopala. Gornji udovi Istezanje lakta Slika 3a. Kod provo enja pasivnih vježbi korisno je pridržavati se sljedećih preporuka: Idealno je da se vježbanje izvodi svaki dan. najčešće roditelju.3c Bolesnik leži na le ima. da vas upozori o učinku istezanja. Zadržite tako 30-60 sekunda. a drugom rukom obuhvaća stopalo noge koja se isteže tako da šaku stavi na stražnji. 42 . Da bi vježbanje moglo biti dobro provedeno dijete. Pomoćnik prihvaća ruku koju isteže i jednom ( pronacija / rukom stabilizira nadlakticu. postraničnim pokretima šake prema unutra/ prema van. Vježba se može izvoditi i u sjedećem položaju kao i u kolicima slika 3c Istezanje podlaktice supinacija) Slika 4 Vježba se izvodi u ležećem ili u sjedećem položaju s rukom savijenom u laktu pod pravim kutem. Tako er je korisno izvoditi vježbe svakog dana u isto vrijeme.

Slika 1 Slika 2 Slika 3 Slika 3a Slika 3b Slika 3c Slika4 Slika 5a Slika5b 43 .

Kod forsiranog izdaha. mišićne distrofije (MD) i nastupa kada je vitalni težih oblika spinalne kapacitet smanjen ispod mišićne atrofije. pasivno opuštanje prsnog koša prilikom kojeg Specifična terapija disanja je u domeni liječnika zrak izlazi iz pluća (izdah). Intenzitet promjena na dišnim mišićima a stoga i posljedice sa smetnjama Budući da se ove promjene razvijaju disanja te vrijeme njihova pojavljivanja. što znači da pulmolog odabire i nadzire trbušne. dišnog sustava. Prsni koš i smetnjama kod spavanja kralježnica čine radi smanjene ventilacije. osoba oboljelih od tzv. Značajno izraženi kod bolesnika s smanjenje ventilacije s neuromuskularnim smanjenim unosom i bolestima. zakrivljenosti (plitkim i bržim) te kralježnice. koji je još dodatno kada se izdiše na silu. Nakon udaha slijedi različitim razdobljima neuromuskularne bolesti. potrebno je provoditi varijabilno zbog čega zahtijeva individualni pristup periodične procjene dišnog statusa. a najviše kod zasićenošću krvi kisikom. promjene na plućima. tj. razvojem deformacije Problemi disanja se kralježnice dodatno javljaju kao posljedica slabljenja dišnih mišića koji su zahvaćeni u okviru smanjuje vitalni respiratorni kapacitet pluća te opće slabosti mišića. kojih treba slijediti plan respiratorne terapije i Disanje se ostvaruje pomoću dišnih. ubrzanog razvoja otežanim disanjem skolioze. pluća. koriste se pomoćni dišni usmjeren na problematiku neuromuskularnih mišići. radi slabljenja dišne i pomoćne 44 . Tijekom vremena takvu dijagnostiku i liječenje. hipoventilacija pluća. a kasnije se javljaju i povećava rizik dišnih komplikacija. Pomoćna dišna muskulatura uključuje bolesti. prikladnih tehnika respiratorne njege koji se inspiracijskih mišića (me u kojima je i dijafragma) prilago avaju potrebama svakog bolesnika u koji uvlače zrak u pluća. dolazi i do kašljanju i iskašljavanju.Kinezioterapija bolesnika s neuromuskularnim bolestima VJEŽBE DISANJA muskulature. prsne i vratne mišiće. a u Naša je namjera opisati načela respiratorne konačnici se. vrlo je postepeno tijekom bolesti.slika pluća se. s i m p t o m i s e manifestiraju povećanom U fazi gubitka osjetljivošću za infekcije samostalne pokretljivosti. specijaliste-pulmologa. uz precizni bolesniku uz ozbiljan i odgovoran medicinski fizikalni pregled s testovima plućne funkcije nakon pristup u liječenju. Klinički 50%. Problemi s disanjem smanjuje vitalni kapacitet su. ovi mišići slabe zbog osnovne bolesti. kada se trajno koriste poteškoćama pri kolica. relativno često. funkcionalno jedinstvo pa Shema.

lijecenja problema disanja kao i kod planiranja kirurškog lijecenja skolioze. kojom se mjeri kolicina kisika koji prenose crvena krvna zrnca d) kapnografijom. sluzi. Spirometrija. kojom se mjeri kapacitet i plucni volumen. Treba redovito provoditi cijepljenje protiv gripe ili pojedinih bakterija (pneumokok bakterija) u konzultaciji s infektologom. Opće preporuke za sprječavanje problema disanja i održavanja zdravog stila života koje mogu produžiti stabilnost plućne funkcije: Rana i učinkovita plućna rehabilitacija je nužna ako se žele izbjeći upale pluća ili ostali teži problemi vezani uz disanje kod djece s mišićnom distrofijom. a ucestalost pregleda ovisi o vrsti neuromuskularne bolesti. neurologom. cjevcicu u ustima (uz kvacicu na nosu). sedative. sluzi u plućima sa začepljenjem pojedinih dišnih putova koji mogu dovesti do slabljenja ili gubitka funkcije dijela pluća. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom. Vjerojatno ce tada plucna funkcija djeteta biti normalna za njegovu dob. Mjera vitalnog kapaciteta je važna jer odaje kolika je dišna rezerva pluca. koju je postavio liječnik. a korisna je i kod ostalih neuromuskularnih bolesti s afekcijom dišnih mišića. Podatak o vitalnom kapacitetu vrlo je važan podatak na temelju kojeg se stvara plan respiratorne terapije ovisno o specificnim potrebama oboljele osobe b) analizom nacina disanja. ugljicnog dioksida i bikarbonata u krvi. rentgenskim snimanjem pluća te po potrebi i ostalim pretragama koje odre uje pulmolog. pokažu pogoršanje koje se odnosi na vitalni kapacitet. a vitalni kapacitet ovisi o djetetovoj visini i težini. naročito prije spavanja.terapije koja se provode fizikalnim metodama te koje predstavljaju dio f i z i o t e r ap i j s ko g p ro g r a m a u o k v i r u rehabilitacije oboljelih od neuromuskularnih bolesti. osim ako za to ne postoji kontraindikacija. Valja oprezno primjenjivati lijekove koji «potiskuju. Prevencija debljine je usvajanje «zdravih» prehrambenih navika. sprječavaju» kašalj. Valja smanjiti izloženost nepovoljnim vanjskim prilikama.pneumonija Kod bolesnika s mišićnom distrofijom povećana je sklonost razvitku upale pluća i to zbog slabije aktivnosti dišnih mišića kao i oslabljene snage iskašljavanja. Prvo vrednovanje funkcije dišnih mišica trebalo bi biti u vrijeme postavljanja dijagnoze mišicne distrofije jer ce to pružiti osnovicu za daljnje postupke. Normalan je vitalni kapacitet do 75% ili više od volumena predvidenog za dijete odredene visine i težine. vlažnosti i prostorijama s gomilom ljudi. antitusike kao i sredstva za smirenje tzv. Procjena plucne funkcije se provodi specificnim testovima: a) spirometrijom. posebno tipu mišicne distrofije. izloženost ekstremnim temperaturama (bilo visokim. Mora se ozbiljno i odgovorno pristupiti liječenju infekcija gornjeg dišnog sustava tzv. Izbjegavajte pretilost. Ozbiljnije plućne komplikacije: 1. operacijskog zahvata stabilizacije i korekcije zakrivljenosti kralježnice.Testom se odreduje vitalni kapacitet. jer oni ometaju izbacivanje sekreta. tzv. kojom se mjeri kolicina ugljicnog dioksida u izdahnutom zraku e) mjerenjem plinova u kapilarnoj krvi. zajedno s drugim parametrima funkcija disanja. što daje podatke o kolicini kisika. jer dodatna tjelesna težina dodatno otežava disanje. Na kontrolnim pregledima se provodi objektivna procjena plucne funkcije. pulmologom i pp. a to je podatak o kolicini zraka koju osoba može izdahnuti forsiranim izdahom. Stroga zabrana pušenja za odrasle osobe. neinvazivni test za procjenu dišnog sustava. anamnezi i fizikalnom statusu. 45 . o dobi oboljele osobe. a izbjegavanje boravka u prostoriji s pušačima za djecu oboljelu od neuromuskularnih bolesti. upala pluća ili grla. daje dragocjene podatke kod planiranja fizioterapije. Treba poticati duboko disanje i kašalj jer su to prirodni načini na koje tijelo čisti pluća od gomilanja sluzi. kojom se ispituje koordinacija prsnog koša i abdominalnih mišica c) oksimetrijom. znamo da je vrijeme da se zapocne sa specificnom respiratornom potporom koju planira i vodi pulmolog. Provodi se tako da bolesnik forsirano izdiše kroz usnik. Upala pluća. «prehlada» da bi se spriječile moguće ozbiljnije komplikacije: prehlade. visinu i težinu. bilo niskim). Stoga dolazi do povećanog nakupljanja sekreta. rutinski. zajedno s fizikalnim nalazom. Funkcioniranje pluca se prati tijekom bolesti. Spirometrija predstavlja jednostavan. Kada rezultati spirometrije.

Važno je istaknuti da se pravovremenim liječenjem te odgovornim stavom roditelja i članova medicinskog tima, koji se brine o oboljelom (posebno ako se radi o djetetu), u ranoj fazi respiratorne infekcije može spriječiti nastanak pneumonije. 2. Poremećaji disanja u spavanju Promjene navika u spavanju mogu biti znak dišnih poteškoća odnosno znakom manjka kisika u krvi kao rezultata posljedice oslabljenog disanja. Manifestiraju se kao poteškoće s usnivanjem, noćnim morama, noćnim strahovima ili učestalim bu enjem tijekom noći. Znakovi oslabljenog disanja tijekom noći mogu tako er biti i pospanost tijekom dana, bu enje s osjećajem umora ili učestale glavobolje. Važno je uočiti te probleme da bi se moglo provesti njihovo rano i učinkovito tretiranje, što često rezultira i poboljšanjem općeg stanja. 3. Utjecaj skolioze, deformacije kralježnice na disanje Skolioza je teška deformacija kralježnice koja se razvija u mišićnoj distrofiji i drugim neuromuskularnim bolestima zbog slabljenja mišića koji normalno podupiru kralježnicu. Za dijete u rastu važno je praćenje stupnja skolioze, kliničkim i rendgenskim pregledima kod fizijatra i ortopeda jer deformacija može napredovati iznena ujuće brzo, a osobito kada nastupi faza trajnog korištenja invalidskih kolica. Prema podacima iz stručne literature, značajna skolioza se razvija u oko 90% djece sa Duchenneovom mišićnom distrofijom te kod više od 90% djece sa spinalnom mišićnom atrofijom, koja započne rano. Operativno ispravljanje kralježnice omogućava stabilno i ugodnije sjedenje te usporava napredovanje insuficijencije disanja. Operacija skolioze je zahtjevni operativni zahvat, koji planiraju zajedno ortoped, fizijatar, pulmolog kao i anesteziolog. Izravnavanje i stabilizacija kralježnice kod skolioze može usporiti brzinu smanjenja plućnog kapaciteta s 20% godišnje, ukoliko operacija nije učinjena, na 5% godišnje- ukoliko je proveden operacijski zahvat na kralježnici. Vrlo je važan odabir pravog vremana za kiruršku intervenciju, tako da se ona izvede onda kada je dijete još u dobrom stanju što se

tiče dišnog sustava jer je tada najmanji rizik komplikacija.

46

RESPIRATORNA TERAPIJA
Fizikalna terapija prsnog koša i vježbe za dišne mišiće Glavni cilj respiratorne terapije jest usporiti smanjenje vitalnog kapaciteta a fizioterapijom djelujemo na održavanju pokretljivosti prsnog koša, jacanju dišnih mišica, povecanju dubine disanja, opskrbljenost plucnog tkiva kisikom i lakše odstranjivanje sluzi iz dišnih putova. Preduvjeti za dobru pokretljivost prsnog koša jesu slobodna pokretljivost zglobova izmedu prsne kosti i rebara; izmedu rebara i kralježaka i izmedu pojedinih kralježaka medusobno. Vježbe mobilizacije prsnog koša imaju za cilj održati ili poboljšati pokretljivost zglobova izmedu prsne kosti, kralježnice i rebara te kralježnice u svim smjerovima, zatim postici elasticnost muskulature i održati ili poboljšati uspravno držanje tijela jer sve to utjece na disanje. Ucinak vježbi na jacanje dišnih mišica je bolji u ranijim fazama bolesti, a ucinkovitije je na inspiracijske mišice tj. one kojima udišemo nego na ekspiracijske mišice (mišice izdaha). Neke vrste aktivnih vježbi primjerenije su više prvoj fazi bolesti, kada je snaga mišica takva da su moguci svi pokreti iz ramena a neke vježbe se mogu provoditi u svim fazama bolesti, ukljucujuci i kasnije faze, a ako treba i uz asistenciju druge osobe. Vježbe disanja se mogu provoditi u svim položajima: sjedecem, ležecem i stojecem, a izbor ovisi o bolesnikovim sposobnostima. Provodenje vježbi disanja treba biti redovito i one su dio svakog kinezioterapijskog programa. Kao i kod drugih oblika vježbi, realizacija programa zapocinje temeljitom podukom bolesnika i clanova obitelji, uz fizioterapeuta, koji odabire vrste vježbi kao i broj vježbi koji je prilagoden svakom pojedinom bolesniku. U nacelu, važna je ucinkovitost vježbi, a ne njihov broj! Kljuc uspjeha je u redovitom vježbanju. Sport i igra nije nadomjestak za vježbe jer bolesnik nesvjesno izbjegava neke pokrete, ali je vrlo korisna nadopuna. To je osobito važno kod djece, kod kojih se vježbe disanja mogu uspješno, i na zabavni nacin provoditi sviranjem razlicitih duhackih instrumenata ili kroz igru pjevanjem.Takoder je djelotvorna igra lopticom od vate tzv. «stolni puhomet» u kojoj se na vecem stolu naprave dva «gola» , sa svake strane se nalaze dva bolesnika ili bolesnik sa suigracem koji nastoje jedan drugom upuhati lopticu i zabiti gol. Igra je korisna jer doprinosi ventilaciji pluca i podizanju respiratornog kapaciteta. Korisna je i igra dodavanja lopte iz poluprignutog položaja pa s postupnim podizanjem ruku, sve do položaja kada su ruke podignute ili uzdignute do maksimalno moguceg položaja za bolesnika. Pri tome se izmenjuju duboki inspirij, udah s ekspirijem, izdahom. VJEŽBE DISANJA 1. Vježbe dubokih udaha, samostalne ili uz pomocnika s otporom. Provode se vec u ranim stadijima mišicne distrofije a dio su programa za stimulaciju disanja. S takvim respiratornim vježbama treba zapoceti kada vitalni kapacitet padne ispod 75% od ocekivanog. Duboki udasi su vrlo važni za održavanje razine kisika u krvi i za sprjecavanje kolabiranja krajnjih dijelova dišnih putova. Jednako su nužni za ucinkovito kašljanje, što je prirodni mehanizam tijela za uklanjanje sluzi iz pluca. Nacin izvodenja vježbe: Bolesnik može biti u sjedecem ili ležecem položaju ali treba biti opušten i osjecati se ugodno. Vježba se provodi dubokim i laganim udisanjem dovoljnog volumena zraka kroz nos, za dubok udah, a bolesnik treba zadržati taj volumen 10-ak sekunda. Izdiše se lagano. Preporucuje se 10-15 dubokih udaha, 4-6 puta dnevno. Ucinak vježbi se može pojacati istodobnim pružanjem otpora na prsni koš pri udisaju. Otpor pruža bolesnik samostalno ili pomocnik, pritiskom rukama na donje dijelove rebara, prsnog koša, i to pri udisaju.
47

2. Vježba disanja - forsiranog disanja prsnim košem Bolesnik može biti u sjedecem ili ležecem položaju, ali treba biti opušten i osjecati se ugodno. Jednu ruku položi na prsni koš a drugu na trbuh, cime kontrolira pokrete prsnog koša i trbuha. Vježba se provodi dubokim i laganim udisanjem na nos, pri cemu nastaju kombinirani dišni pokreti prsnog koša i trbuha. Na kraju udisanja slijedi pauza, stanka u udisanju od dvije do tri sekunde. Slijedi izdisanje kroz nos ili usta - i to prvo opušteno, brzo, bez rada izdisajnih mišica, a zatim slijedi polagano i dugo izdisanje, uz tzv. produženi ekspirij, pri cemu se izgovara slovo S ili F (kako bi se zvucno kontroliralo vrijeme izdisaja u sekundama). 3. Vježbe disanja kombinirane s pokretima ramenog pojasa i ruku a) Bolesnik leži na ledima. Vježba se p r o v o d i dubokim i l a g a n i m udisanjem na nos, pri cemu n a s t a j u kombinirani dišni pokreti prsnog koša i trbuha. Pri udisaju se podižu ruke u abdukciju i vanjsku rotaciju, p o d p r av i m kutem, radi poboljšanja disanja prsnim košem. Slijedi izdisanje kroz nos ili usta uz vracanje ruku u pocetni položaj.

Ova vježba se može provoditi i u sjedecem položaju. b) Bolesnik leži na ledima. Vježba se provodi dubokim i laganim udisanjem na nos uz podizanje ispruženih ruku uz trup i glavu. Nakon toga slijedi izdisanje kroz nos ili usta i vracanje ruku u pocetni položaj. c) Bolesnik je u sjedecem ili stojecem položaju. Vježba se provodi podizanjem ruku iznad glave, uz duboki udisaj a potom bolesnik vraca ruke u pocetni položaj uz polagano izdisanje i izgovaranje «sss». d) Bolesnik je u sjedecem ili stojecem položaju. Vježba se izvodi podizanjem laktova u horizontalni položaj, u visini ramena. Podlaktice s u p o d p r av i m kutem u odnosu na nadlakticu. Kad se podižu ruke izvodi se udisaj, a pri spuštanju ruku se ispušta zrak. e) Bolesnik je u sjedecem položaju, ruke su spuštene prema dolje a šake su isprepletene prstima. Ruke se podižu, laktovi dovode do visine ramena, ali prsti pri tom ostaju isprepleteni. Prilikom podizanja ruku izvodi se duboki udisaj a prilikom spuštanja ruku u pocetni položaj polagano se ispušta zrak i izgovara «sss».

48

a kod obrnutog pokreta slijedi polagani izdisaj. ramena se polako povlače prema nazad. 49 . U fazi razdvajanja laktova vrši se duboki polagani udisaj.f) Bolesnik je u početnom sjedećem položaju. Nakon toga ramena se polagano vraćaju u početnu poziciju i pri tome se polagano ispušta zrak. Ruke se nalaze uz tijelo. a zatim "raširiti" do krajnjeg položaja. tako da se osjeti zatezanje u ramenima. Kod izvo enja pokreta izvodi se udisaj. Iz tog položaja laktove treba "spajati". Potrebno je izvesti pokret skupljanja lopatica i istezanja prednjih grudnih mišića. ruke treba položiti na kukove. g) Bolesnik je u sjedećem položaju. ramena se podižu prema gore u smjeru ušiju i pritom se polagano izvodi udisaj. h) Bolesnik je u sjedećem ili stojećem položaju. a kod vraćanja ramena u početni položaj izvodi se izdisaj. Šake trebaju biti isprepletene prstima i položene na stražnji dio vrata.

flutterom Kod osoba s mišićnom distrofijom oslabljena je snaga kašlja.Vježbe disanja s fluteterom preporucuju se i nakon operacije skolioze. samostalno ili uz pomoc pomocnika Konacno. 5. Kod osoba s mišićnom distrofijom može oslabiti snaga kašlja koji je vitalan u izbacivanju sluzi tijekom akutne respiratorne infekcije. . rukama se prati udah sa širenjem prsnog koša a kod izdaha se pritiskom ruku na prsni koš potpomaže izdisaj. dišnim aparatom koji je oblikom slican zviždalici. omogucava vježbe izdisanja protiv otpora. a poznato je da je kašalj eksplozivno izbacivanje većeg volumena zraka iz pluća koje predstavlja prirodni način kojim se iz pluća izbacuju štetne tvari. Otpor pruža metalna kuglica u aparatu. Vježbe disanja s rucno potpomognutim disanjem i kašljanjem. nastaju promjene tlaka i širine u bronhijima pa se sluz oslobada od stijenke i olakšava izbacivanje sekreta.4. 50 Vježbe disanja s aparatom . koja se giba brzo gore-dolje. Zbog promjene tlaka u izdisaju koji radi kuglica. Vježbe disanja s aparatom. ekspirij. na rebra. Od bolesnika se zatraži da duboko udahne a potom izdahne. Pri tome sam bolesnik ili pomoćnik položi ruke na prsni koš. treba biti opušten i osjećati se ugodno.flutterom. Poteškoce provodenja rucno potpomognutog disanja i kašlja javljaju se kod osoba koje imaju deformacije prsnog koša odnosno skolioze. od bolesnika se zatraži da na kraju izdaha zakašlje i pokuša iskašljati sekret. Provo enje vježbe: Bolesnik može biti u sjedećem ili ležećem položaju. sa strane.

U načelu preporučuje se provo enje drenaže nekoliko puta dnevno po 10 minuta. svaki pojedini dio pluća postavlja u položaj okomit na velike bronhe u koje se odljepljeni sekret usmjerava. Perkusija se obično radi na stražnjem dijelu i postraničnim dijelovima prsnog koša. Tehniku izvo enja ovih postupaka treba savladati uz fizioterapeuta. u kombinaciji s posturalnom drenažom. ponovno upućujemo na konzultaciju s fizioterapeutom. koji će u trenucima akutne respiratorne bolesti ili upale. Može se kombinirati i s vibrirajućim pritiskom kojeg izvodi fizioterapeut a izvodi se na prednjem dijelu prsnog koša. kao i kod ostalih vježbi. To je osobito potrebno kod bolesnika koji su nepokretni. a zatim bazalnih dijelova pluća. Položajna drenaža Položajna drenaža je primjena odre enih položaja tijela kako bi se. 7. te postupak započinje s drenažom gornjih apikalnih dijelova. zbog vibracije osloba a sluz i plućni sekreti. nužni su tijekom i nakon ovakvih oblika fizikalne terapije. u dogovoru s pulmologom. u ograničenim tehničkim uvjetima i moguće provesti. olakšala drenaža sekreta iz periferije pluća u velike bronhe odakle će biti lakše iskašljan i izbačen iz plućnog sistema. Duboko disanje i iskašljavanje odnosno potpomognuti kašalj. naročito kod mišićne distrofije gdje je izbacivanje sekreta nedostatno. Svjesni smo da provo enje drenažnih postupaka nije jednostavno. učiniti izbor nekoliko postupaka. Ovi specifični postupci se provode u fazi akutnih respiratornih bolesti. tj.6. Perkusija toraksa Perkusija toraksa i položajna drenaža su postupci fizikalne terapije prsnog koša koji služe za osloba anje i izbacivanje plućnih sekreta jer sekret otežava prohodnost dišnih puteva. Perkusija ili tapkanje prsnog koša je ritmično udaranje rukama iznad odre enih regija pluća zbog čega se. Moguće da se izbor svede na samo nekoliko položaja koje je kod kuće. Svaki plućni segment zahtijeva i posebni drenažni položaj koji se trebaju poštivati jer omogućavaju da se promjenom položaja tijela. 51 . koristeći gravitaciju. Na taj način se sprječava stvaranje sluznog čepa koji može začepiti dišne putove.Terapija može biti vrlo učinkovita u uklanjanju sekreta koji se nakupio u plućima tijekom akutne respiratorne bolesti ili kod nepokretnih bolesnika. stoga i ovdje.

1. Lijeva strana prsnog koša poduprta je jastukom. leži na desnoj strani trupa. 7. Bolesnik se oslanja tj. 2.. podignute glave i ramena. Drenažni položaj za apikalni segment gornjeg režnja oba plućna krila slika1 Bolesnik leži na le ima. 6. u polukosom položaju od 45°. Jastucima je poduprt trup i nagnut tako da su lijevo rame i lijevi kuk odignuti od podloge. Drenažni položaj za anteriorni segment gornjeg lijevog plućnog krila slika 2 Bolesnik leži na le ima s jastukom ispod glave. položaj bolesnika se postiže podizanjem podnožja kreveta za oko 30-40 cm. tako da su lijevo rame i lijevi kuk poduprti jastucima i odignuti od podloge a bolesnik se oslanja tj. 5. Trup je zakrenut tako da je uzdignuto desno rame i desni kuk a bolesnik leži na lijevoj strani tijela. Drenažni položaj za anteriorni segment gornjeg desnog plućnog krila slika 2 Bolesnik leži na le ima s jastukom ispod glave. Lijeva strana prsnog koša je blago zarotirana. Koljena su flektirana. lijevo rame i lijevi kuk odignuti su od podloge. leži na lijevoj strani trupa. Položaj za drenažu srednjeg režnja desnog plućnog krila : slika 4 52 Bolesnik leži na le ima. . na ravnoj podlozi. Koljena su blago savijena. Drenažni položaj za apikoposteriorni segment gornjeg režnja lijevog plućnog krila Bolesnik leži potrbuške. s odignutim desnim ramenom i desnim kukom od podloge. 3. ili podupiranjem jastucima (kao na slici). s glavom prema niže na jastuku dok je ležaj u kosom položaju . Položaj za drenažu srednjeg režnja lingule lijevog plućnog krila slika 5 Bolesnik leži na le ima. Koljena su blago savijena a ispod koljena je postavljen jastuk. Bolesnik je poduprt jastucima. Drenažni položaj za apikoposteriorni segment gornjeg režnja desnog plućnog krila slika 3a. u polusjedećem položaju s uzdignutim uzglavljem. s podignutim podnožjem za 35 cm. Trup i prsni koš blago su zarotirani te poduprti jastucima. a ispod koljena je postavljen jastuk.3b Bolesnik leži potrbuške. a ispod koljena je postavljen jastuk. 4. Položaj se postiže podupiranjem jastucima. polubočno. Desna strana prsnog koša poduprta je jastukom. Koljena su blago savijena. a bolesnik leži na desnoj strani tijela. a desna ruka je ispružena uz tijelo. Lijeva ruka je savijena pod pravim kutem. s glavom prema niže . savijena i poduprta jastukom. a desno rame i desni kuk su odignuti od podloge.

Slika 1 Slika 2 Slika 3a Slika 3b Slika 4 Slika 5 53 .

Jastucima. Položaj za drenažu posteriornog segmenta donjeg režnja obaju plućnih krila slika 8a. glavom prema niže. Položaj za drenažu apikalnog segmenta donjeg režnja lijevog i desnog plućnog krila slika 6 Bolesnik leži potrbušno. savijena. postavljanjem ispod trbuha. Ispod trbuha je postavljen jastuk. 8b Bolesnik leži potrbušno. s glavom prema niže. Lijeva noga ravno je ispružena. te flekstirani položaj desnog koljena. 13. na lijevoj strani tijela. ispružen ravno. 14. postavljenim ispod trbuha održava se ravni položaj kralježnice. Ruke su flektirane. a koljena su blago savijena. podnožjem podignut za 50 cm. Ležaj je u kosom položaju. Ispod trbuha su postavljena dva jastuka te je bolesnik u "presavinutom položaju" a prsni koš.8. Položaj za drenažu posteriornog segmenta donjeg režnja desnog plućnog krila slika 7 Bolesnik leži polubočno. savijene u visini glave. Ramena se ne smiju oslanjati na jastuku. Slika 6 Slika 7 Slika 8a Slika 8b 54 . Potkoljenice su poduprte jastukom. ramena i ruke savijeni prema naprijed i dolje. Trećim jastukom su poduprte potkoljenice da bi i koljena bila lagano flektirana.

POTPOMOGNUTO DISANJE Mehanički potpomognuto disanje Ima za cilj poboljšati fiziologiju disanja. Trenutno je dostupno više metoda za poboljšanje disanja: Neinvazivna ventilacija preko usta ili preko nosa. poboljšanje snage kašlja i poboljšanje elastičnosti pluća i prsnog koša. 2. Za apliciranje zraka se koristi maska za nos ili usta koja se priključuje na cijev sa zrakom. minuta dnevno 2-4 puta dnevno. a tijekom dana bi bolesnika trebalo postavljati u sjedeći položaj. Kad vitalni kapacitet padne ispod 40% očekivanog. trajni rez na vratu ispod grkljana umeće se plastična cjevčica. aplicira dodatni tlak udaha. traheostoma. a naglasak je na čestom mijenjanju položaja bolesnika (iz sjedećeg u ležeći položaj i obrnuto te okretanje s jedne strane na drugu). Moguće je tijekom dana koristiti usnik. respirator se koristi noću i danju. postoji mogućnost primjene zraka s drugačijim načinom spajanja cijevi za zrak. Budući da vitalni kapacitet pada ispod 30% očekivanog. mekog nepca. izravno u dušnik. kroz maleni. Za vrijeme respiratornih infekcija promjena položaja bi se trebala raditi svaki sat noću. Uvodi se kod bolesnika s hipoventilacijom tijekom spavanja. Pomoću ure aja se. preko usnika. po 15-20 55 . Učenje glosofaringalnog disanja To je metoda "gutanja" zraka kod bolesnika s kroničnom hipoventilacijom koja je posljedica teže slabosti dišnih mišića. a to je traheotomijom. s intermitetnim pozitivnim tlakom u udahu tj. Maske su napravljene od plastike i posebno oblikovane da prianjaju na lice tijekom spavanja. barem neko vrijeme. Radi se o zahtjevnim i kompleksnim metodama koje su u području rada pulmologa. Obuhvaća različite metode mehaničkog potpomaganja disanja tijekom progresije osnovne bolesti.Traheotomija Kad se respirator koristi i danju i noću. poboljšati kvalitetu i dužinu života. hiperinflacija se rabi kada vitalni kapacitet padne ispod 60% očekivanog. Pozitivni učinci su povećanje vitalnog kapaciteta. od postavljanja indikacija za primjenu. ždrijela i grla "gutaju". Takvi bolesnici dišu na taj način da djelovanjem jezika. tijekom spavanja se može koristiti respirator kao metoda mehaničke asistencije. tako i provedbe pojedinih terapija. kada samostalno disanje postaje nedostatno. jer je potrebna cjelodnevna pomoć zbog značajno oslabljenog disanja. nakon detaljnog ispitivanja. usišu zrak koji onda potiskuju u pluća. a radi intolerancije usnika ili neprikladnosti trajne primjene maske. a noću masku na nosu ili preko cijelog lica. Takvo disanje se naziva još i "žablje disanje".Mijenjanje položaja bolesnika Učinkovita i jednostavna metoda za sprječavanje nakupljanja plućnih sekreta . Invazivna ventilacija preko traheostome. Trebala bi se primjenjivati i danju i noću.

Vježbe poskakivanja na lopti doprinose poboljšanom držanju kralježnice. Iako je jasno da vježbe moraju biti osmišljene po mjeri svakog pojedinog djeteta. tako da se pokret odvija u kukovima 3) Potom se pokuša poskakivati na lopti odgurujući se nogama. Preporučuje se započeti s vježbama ruku. Kako se u vježbama napreduje i poboljšava koordinacija. su uglavnom izvedive bolesnicima koji imaju još relativno očuvanu snagu mišića. Lopte su dostupne u različitim veličinama. koje su prikazane u knjizi. pokretima gležnjeva. 1a 1b 1c Vježbe poskakivanja na lopti slike 1a. a potom samo vježbama nogu. a istodobno. 2) Zatim se odgurujte nogama. 1e. vježbe na lopti. stimulaciji receptora u zglobovima te poboljšanju tonusa mišića zbog simultane kontrakcije više grupa mišića. Vježba se započinje laganim 1) poskakivanjem na lopti dok se ne stekne osjećaj ravnoteže i osjećaj kako se poskakuje. donekle različit od uobičajenih načina vježbanja pa pruža veselje za djecu. 1b. a poželjnu raznolikost odraslijim bolesnicima. možete vježbama dodati poskakivanje na lopti kao i poskakivanje sa simultanim vježbama rukama i nogama. ovisno o njegovim potrebama. a izbor lopte je dobro učiniti u dogovoru s fizioterapeutom. Vježba se može kombinirati sa pokretima u ramenima i zapešćima. odnosno bolesnika. boljoj cirkulaciji i prehrani zglobova. 1c. 1d 1e 56 . snazi i dobi.Kinezioterapija MEDICINSKA GIMNASTIKA S LOPTOM Gimnastika s loptom je korisni oblik kinezioterapije. 1d.

Sjedeći na lopti treba se savijati trup u struku. pokretati zdjelicu naprijed-nazad. a zatim se ponovno uspravlja. Važno je da se zadrži kontrola kotrljanja na trbuhu i da se ne ide predaleko s loptom. treba stegnuti mišiće stražnjice (glutealne mišiće). 3. pokušava se «hodati» prema naprijed na rukama. 2. da se le a ne počnu spuštati prema podu.b. Početni položaj za vježbu je potrbušno ležanje na lopti.c. Nakon što je postignuta stabilnost. c) Kotrljajući se na lopti. 1e 1a 1b Vježbe za mobilnost kralježnice na lopti 1. postranično. Lopta se lagano pomiče prema nogama. U zadnjem ležećem položaju. Ne kombinirajte ove vježbe s poskakivanjem zbog mogućnosti ozljede! 1c 1f 57 . radi održavanja ravnoteže. 1d 2. dakle prije nego se krenete uzdizati nazad u sjedeći položaj. Potom treba njihati. Kako se pojedini mišići budu umarali. Krećite se zdjelicom kružno. spušta se u ležeći položaj.Vježbe za snaženje mišića trupa 1) vježba: slika 1a. Vježba se može provoditi i asistirano.d a) Vježbom se započinje u sjedećem položaju na lopti b) Noge se ispruže prema naprijed a ruke su ispružene sa strane. vježba: na slici 1e i1f. tako će krugovi postajati sve manje pravilni i početi dobivati obris elipse.

zatim obje noge. slika 1a U istom položaju. 1g. a drugom prema naprijed. 1d i 1e Potom se ruke podižu iznad glave. koja se zatim vrati na početni položaj i zamijeni drugom nogom. U sjedećem se položaju ispruži jednu nogu naprijed dodirnuvši tlo petom. 4. istovremeno s poskakivanjem na lopti. Zatim se stupa nogama. slika 1b. 1g Ruke se. a zatim se savijaju u laktovima. s ispruženim koljenom.1c. 2. 1b 1c 1d 1e 1g 58 1h 1i . jednom prema nazad. 3. Vježbajte rukama i nogama. 1e. Odizati jednu pa drugu nogu od podloge. a potom naizmjenično. Kasnije se noga ispruži prema naprijed. treba naizmjenično zamahivati rukama. treba pljeskati dlanovima naizmjence. ispruže vodoravno na stranu. ispred i iza tijela. a potom po lopti. Zatim treba pljeskati rukama iznad glave. a zatim se ruke savijaju u laktovima.Vježbe ruku na lopti Sjedeći na lopti. zatim. a ramena dodiruju prstima. dodirujući si ramena prstima. slike 1i. 1h 1a Vježbe nogu na lopti 1.

od samog ulaska i izlaska iz vode te tijekom boravka u vodi. Zbog povoljnog toplinskog efekta vode. vrlo dobre vježbe kardiovaskularnog sistema kao i vježbe disanja. Kod provo enja hidroterapije vrlo je važno pobrinuti se za sigurnost bolesnika. poželjno je provoditi kada god je to moguće. pa se.To su. Voda omogućava i bolesnicima s uznapredovalom mišićnom slabošću da vježbaju koristeći uzgon vode. Hidroterapija podrazumijeva vježbanje u vodi i plivanje ali. poboljšava se prokrvljenost mišića.HIDROTERAPIJA Hidrogimnastiku. vježbe u vodi i plivanje. zbog relativno smanjene težine tijela. svaki način pokretanja u vodi je koristan. plutajućih prsluka za neplivače kod 59 . Nužna je primjena sigurnosnih. istodobno. koji predstavljaju oblik aktivnih vježba. u vodi mogu činiti i oni pokreti koji nisu mogući izvan vode. ako to nije izvedivo u klasičnom smilu riječi.

poželjno je barem preko ljeta omogućiti taj vid aktivnosti. ronjenje i igre u vodi su aktivnosti koje su za mnoge vrlo zabavne. Ukoliko nije moguće češće. pokrete je lakše izvoditi i djecu je lakše motivirati na taj vid vježbanja.uznapredovalom mišićnom slabošću. 60 . aktivnosti u vodi se mogu provoditi samo uz pomagala za neplivače te uz asistenciju druge osobe koja se nalazi u vodi s bolesnikom. Plivanje. Za osobe koje trajno koriste invalidska kolica . Svi oblici rekreacije u vodi su izuzetno korisni. kako bi se osigurao siguran položaj glave iznad vode. a za djecu predstavljaju veliku radost. Gotovo sve mišićne skupine se aktiviraju.

održavanje snage u proksimalnim mišićima udova tj. pa do početka faze funkcionalnih gubitaka (izme u 6. godine života). do 10. Zbog slabosti mišića. a dijete se brže zamara pri hodu po stepenicama ili prilikom dužeg hodanja. Donji udovi: m.Rehabilitacija bolesnika s mišićnom distrofijom U RANOJ FAZI SAMOSTALNOG HODA Ranom fazom mišićne distrofije se smatra razdoblje od trenutka postavljanja dijagnoze bolesti. m. precizna mišićna aktivnost. peroneus Slabost ovih mišića manifestira se teškoćama uspinjanja uz stepenice. i pri odgurivanju od nekog objekta. Ciljevi fizioterapije u tretmanu mišićne slabosti u ranoj fazi mišićne distrofije: 1. dijete hoda sporije s naznačenim geganjem. a najteže se provode one aktivnosti koje zahtijevaju zajedničko uskla eno djelovanje grupa mišića (npr. otežanim hodom na petama. qvadriceps. podizanje stvari iznad visine glave). bicepsi nadlaktice Slabija snaga mišića ramena ima za posljedicu da dijete ima poteškoće pri podizanju predmeta iznad glave ili nošenju imalo težih predmeta. a često i spoticanjem tijekom hoda. c) Hodanje je nešto sporije. Distribucija mišićne slabosti i posljedičnih funkcionalnih problema: 1. sprječavanje ili usporavanje daljnjeg gubitka mišićne snage 3. m. tj. onih koji okružuju kukove i mišiće ramenog obruča. otežano je uskla eno izvo enje kretnji pa se doima kao da djetetu nedostaje koordinacija. U ovoj fazi nije zahvaćena fina motorika. izvode se s više truda. tzv. djetetu koje se ne može opteretiti strogim režimom "klasičnog" vježbanja. Klinički. što se obično doga a u dobi od 2. Gornji udovi: stabilizatori ramenog obruča. penjanje uz stepenice. Kliničke značajke i funkcionalni problemi : a) Slabost mišića i grube motorike Slabost se najprije javlja u mišićima zdjeličnog i ramenog pojasa. do 6. 2. deltoideusi.Trup: donji le ni mišići. prednost je dana aktivnostima koje su ne samo korisne nego i zabavne za dijete. ustajanje s poda. proksimalnim skupinama mišića. ramenog i zdjeličnog pojasa 2. u mišićima zdjeličnog i ramenog pojasa uočljiv je umjereni gubitak mišićne mase odnosno hipotrofije mišića. trbušni mišići Očituje se otežanim ustajanjem iz ležećeg u sjedeći položaj. održavanje snage u mišićima koji su važni za održavanje ravnoteže Aktivnosti za liječenje mišićne slabosti u ranoj fazi S obzirom da se radi o malom bolesniku. ustajanja iz sjedećeg položaja na podu. godine. Preporučuje se provoditi fizičke aktivnosti koje zahtijevaju korištenje obiju ruku i nogu. a uz otežan hod na petama. tj. Na listovima potkoljenice se razvija pseudohipertrofija. 61 . volumen mišića se povećava zbog povećane količine masnog tkiva i veziva. tibijalis anterior i m.Trčanje i skakanje je nespretnije i sporije. a tako er je otežanim uspravljanjem iz prignutog položaja. 3. b) Koordinacija Zbog slabljenja snage mišića zdjeličnog pojasa tj. kretnje postaju sporije. gluteus.

da pretjerana fizička aktivnost može biti uzrokom dodatnog oštećenja distrofičnih mišića. kada dijete bude sigurnije u ravnoteži. 4. 3. Kada se kontraktura zgloba jednom fiksira. plivanje b. nogometa Na koji način provoditi fizičke aktivnosti a izbjeći pogoršanje mišićne slabosti ? Ovo je vrlo težak problem u tretmanu slabosti mišića kod mišićne distrofije. što bitno remeti d) Pokretljivost kontrakture zglobova Ograničenje pokretljivosti zglobova tj. dijete počinje padati te se postupno gubi sposobnost samostalnog hoda. Stoga je nužno pronaći ravnotežu izme u poticanja djeteta da radi sve ono što je u stanju. nogu i trupa. već je odlična i za vježbe disanja. posebno mišića ramenog i zdjeličnog pojasa: I. Osim toga. kontrakture. Prve promjene i ograničenja pokretljivosti javljaju se na stopalima sa smanjenjem dorzalne fleksije u gležnjevima zbog čega hod na petama postaje otežan ili više ne biva izvediv. nastaje daljnji gubitak snage okolnih mišića.kombinirajte vožnju na biciklu s pomoćnim kotačićima ili na običnom biciklu. tzv. jer izazivaju ograničenje dorzifleksije u gležnju 2. košarke. nastaje neravnoteža mišića s prevlašću relativno jačih mišića. Hrvanje . a kasnije se takvi položaji fiksiraju i nastaju deformacije. Dobro je započeti vježbama na sobnom biciklu. Poznato je. Plivanje . a nastavite na pravom. a to su : a. o s o b i t o kinezioterapiji je primarno na zglobovima nogu kao i na mišićima nogu a to su: 1. Problem je u "dorzifleksiji".jer će se muskulatura djeteta razvijati uravnoteženo. na temelju istraživanja. paziti na trenutak kad se dijete umori. Položaj "na sve četiri" pomaže jačanju mišića zdjeličnog i ramenog obruča. a istovremeno. Karate i drugi borilački sportovi . dijete počinje hodati na prstima. a pomaže i u jačanju reakcija za održavanje ravnoteže.rekreacijske aktivnosti kojima se postiže jačanje mišića.to je dobra aktivnost ako se radi u sigurnom okruženju i s odraslim koji su upoznati s mišićnom distrofijom. mišići potkoljenice. tj. kompenzatorno držanje noge. primicanju stopala prema potkoljenici koje bi trebao iznositi 15 stupnjeva iz neutralnog položaja. što rezultira gubitkom ravnoteže i stabilnosti.oni popravljaju ravnotežu djeteta. Zbog kontraktura zglobova. Ako se mogućnost tih pokreta stopala izgubi. razvija se asimetrično. Vježbanje s loptom 6. nastaje kontraktura. Utrkivanje na rukama i koljenima ("na sve četiri"). 2. tj. U svakoj fazi bolesti usredotočit ćemo se na različite zglobove koji postaju ograničene pokretljivosti tijekom napredovanja mišićne distrofije. Kontrakture zglobova nastaju zbog slabosti mišića. radi odlaganja vezivnog i masnog tkiva u mišićima. pokretljivost u zglobu se smanjuje. mišići fleksori kuka. vožnja bicikla c. ciljeva u fizioterapiji rane faze mišićne distrofije usmjeren na sprječavanje nastanka kontraktura. a ujedno i jačaju mu samopouzdanje 7. hodanje na koljenima i položaj za "vožnju tački". puzanje. zbog koje se ograničava adukcija kuka Normalan raspon pokreta u zglobovima Gležanj: iz neutralnog. zbog čije slabosti se smanjuje ekstenzija kuka 3. mišići gube na elastičnosti pa i to doprinosi nastanku kontraktura. Plantarna fleksija obično nije problem u ovoj fazi. U daljnoj fazi se zbog opisanih promjena ozbiljno narušava stabilnost u hodu. a budući je gubitak snage nejednolik u pojedinim okozglobnim mišićima.mišićne skupine i zglobovi na koje se treba usredotočit u ranoj fazi N a g l a s a k u f i z i o t e r ap i j i . a zatim i ostalih dijelova tijela. skraćenje iliotibijalnog ligamenta. stopalo se savijanjem u gležnju usmjerava prema dolje u "plantarnu fleksiju" pokrećući se tako za 40 stupnjeva. Igranje lovice.Omogućite da dijete nauči rano plivati! Plivanje je idealna aktivnost jer se njime jačaju ne samo mišići ruku. borilačke vještine Sportsko. srednjeg položaja. Fizioterapijski program . Vožnja bicikla . da bi se izbjeglo pretjerano zamaranje. Nemoguće je dovoljno naglasiti važnost dobre pokretljivosti 62 . Nastaju nepravilni položaji u zglobovima. 5. predstavljaju jedan od vrlo važnih problema u mišićnoj distrofiji.

a zatim pokušajte ponovo. izmjenjujući noge. f. Dopustite mu da radi sam sve što je u stanju samo učiniti. e. Nemojte. Nakon toga malo smanjite aktivnost. Druga mogućnost odnosno korisna nadopuna vježbama istezanja jest noćna primjena plastičnih udlaga ili ortoza za gležanj i stopalo. natkoljenica je druga struktura koja se skraćuje u zglobu kuka. Važno je da znate koje su mogućnosti djeteta za odre enu dob i da vlastitom djetetu olakšate ostvarenje njegovih maksimalnih mogućnosti. snage i koordinacije. kao rezultat pravilnog razvoja ravnoteže. Dijete staro 5 godina poskakuje. Program vježba istezanja u ranoj fazi mišićne distrofije: 1. nikad se nemojte poga ati u dan bez istezanja! Vaše vježbanje s djetetom je nužno jer Vi ćete sa svojim djetetom provesti neusporedivo više vremena nego fizioterapeut tijekom jedne terapijske seanse. Smjernice za roditelje za provo enje vježba u ranoj fazi : a. znači da je dan ranije pretjeralo s aktivnošću. Kuk: U kuku dva pokreta postaju ograničena. pretpostaviti da vaše dijete te stvari nije u stanju uraditi pa mu ih unaprijed uskraćivati ! Što su motoričke sposobnosti djeteta u dobi 3 do 9 godina ? U dobi 3-6 godina dijete ovlada velikom većinom motornih sposobnosti. Dugotrajnije pozicijsko istezanje uvijek djeluje najbolje. Ako se s djetetom poga ate oko nagrade za izvršenu zadaću. naravno. te i braću i sestre. Shvatite ih kao prijedloge! Nije obavezno da radite sve aktivnosti koje su navedene. svakodnevno.učite od fizioterapeuta! Važna napomena! U knjizi je prikazan veliki broj vježba i aktivnosti. Ligament je relativno teško dostupan istezanju. Potaknite dijete na zauzimanje zrcalnih položaja da biste izbjegli da se skvrčenje i neravnomjernost mišića ne pojave prerano. b. Tijekom te stanke uključite u nju i prijatelje s kojima se igralo. U ovoj se situaciji skvrčavaju mišići koji prolaze s prednje strane zgloba kuka. Tako er budite svjesni normalnih prekretnica za svako dobno razdoblje tijekom razvoja vašeg djeteta. Možda vaše dijete neće biti sposobno za neke aktivnosti ili ih neće raditi jednako dobro kao druga djeca njegove dobi. i to s vježbama koje dijete može izvoditi samostalno. Kombinirajte vježbe sa sportsko-rekreacijskim aktivnostima i igrama da bi program bio zabavniji za dijete. c. da se dijete ne osjeća izolirano.. me utim. vaše ga se dijete (možda) neće užasavati. svakako se pobrinite da bude informiran i da razumije bolest. a zbog skraćenja iliotibijalnih ligamenata na obje noge bolesnik hoda na proširenoj bazi oslonca. Istezanje Ahilovih tetiva. Iliotibijalni ligament koji se nalazi na vanjskom dijelu bedra. te ako to potraje duže od 30 minuta. a zatim polako napredujte sa sve više aktivnosti. Da biste mogli pravilno vježbati s djetetom . Obratite pažnju na "omiljene položaje" koje vaše dijete često zauzima (npr. baca loptu u zrak. Ako se Vaše dijete budi sljedeće jutro «ukočeno» i s bolovima. Počnite s laganom aktivnošću. Kako dijete postavlja le a u položaj sve jače lordoze da se prilagodi na slabost mišića nogu i trupa. 63 . Istezanje bi trebalo raditi svaki dan. dijete staro 4 godine može poskakivati i skakati (mada ne potpuno koordinirano) te hvatati loptu. g. To se postiže ortozama ili tako da dijete sjedi u odre enom položaju s umjereno istegnutim mišićem kroz neko vrijeme. takozvani fleksori kuka. Prvi je "ekstenzija kuka". sjedenje s jednom nogom podvitom ispod tijela. Ako je u provo enju aktivnosti uključen i trener. d . Odaberite one aktivnosti koje neće činiti pretjerani pritisak na vaš kućni budžet ili na vaše vrijeme. vozi tricikl. otežava uspinjanje uz stepenice . da je spreman biti strpljiv prema djetetu i da ga ohrabruje. pod vašim nadzorom. Skraćenje je dosta teško točno utvrditi. Ako postane navika. fleksori kuka se sve više skraćuju. Istežite se zajedno sa svojim djetetom. a ne samo mučna obaveza. Često pravite stanke tijekom djetetove aktivnosti. Dijete staro 3 godine skače na obje noge. tetiva gastroknemijusa/ soleusa Istezanje ove mišićne skupine je dosta teško! Najlakši način je da se rano počne.poremećaj ravnoteže i stabilnosti. stajanje cijelo vrijeme na istoj nozi).

što predstavlja veliki problem. nego i poduka za roditelje da bi mogli samostalno provoditi vježbe sa svojim djetetom. koje od njih traže veći napor. kako za Vaše dijete. koji će učiniti potpunu procjenu stanja djeteta i učiniti plan fizioterapije Provo enje vježba. Vježbama istezanja treba. vožnja biciklom.. Kroz primjerenu prehranu.FAZI SAMOSTALNOG HODA: I Fizioterapija. prostora za obavljanje higijene i dr. tj. dobro naučenom tehnikom u provo enju vježba treba izbjeći rizik eventualnog ostećenja mišića. treba obaviti pregled kod fizijatra.pogledati program vježba!) ortopedske cipele III)Tehnička pomagala -adaptacije u okolini koje omogućavaju poboljšanje funkcija -ukoliko je potrebno ergonomski savjeti IV) Prehrana Ispravna prehrana je važna za svako dijete. dakle. 64 . primjena noću tijekom spavanja ( uz obavezni kineziterapijski program. tako i za osobe iz kruga obitelji koja se brine za dijete V) Evaluacija i planiranje fizioterapije Nakon postavljanja dijagnoze kod pedijatra ili neurologa.2. Smanjenjem tjelesne aktivnosti .kinezioterapija 1. stabilizaciji zdjelice. bit će ne samo stručno provo ena terapija.Vježbe za održavanje gipkosti tetiva mišića-prevencija nastanka kontraktura: vježbe istezanja s naglaskom na tetivama i mišićima potkoljenica. ona trebaju dobiti izvor energije da bi mogli obavljati svakodnevne aktivnosti. a posebno kod djece koja boluju od mišićne distrofije. savjeti za ergonomske probleme.Vježbe za održavanje mišićne snage: jačanje kroz igru i funkcionalne aktivnosti koje su prikladne za dob djeteta česti periodi odmaranja tijekom fizičkih aktivnosti i igara kod vježba .naglasak je na vježbama snaženja proksimalnih mišića udova. Ako je potrebno učiniti adaptaciju radnog mjesta za učenje. me utim.. 2. VI) Poduka bolesnika i obitelji Poduka o bolesti i posljedicama bolesti te ciljevima i načinima rehabilitacije potaknuti provo enje rekreacijsko sportskih aktivnosti edukacija u obitelji o održavanju pravilnog položaja tijela i držanja djeteta kod sjedenja.Vježbe koordinacije i ravnoteže: za provedbu je važno poznavati normalne motoričke mogućnosti s obzirom na djetetovu dob. ali pritom treba voditi brigu da se izbjegne debljanje i pretilost Pokušajte izbjeći davanje hrane kao nagradu. II) Ortopedska pomagala plastične ortoze za gležanj-stopalo. spriječiti skraćenja tetiva koje se javljaju tijekom mišićne distrofije a s druge strane. fleksora kuka i iliotibijalnih ligamenta aktivne vježbe pasivne vježbe istezanja ( u kombinacji s primjenom noćnih udlaga) održavanje simetrije u položaju i držanju bolesnika potrbušno ležanje 3. Istezanje fleksora kuka i iliotibijalnog ligamenta Istezanje fleksora kuka i iliotibijalnog ligamenta dosta je komplicirano te je potrebno poštivati sugerirane smjernice o dobrom položaju bolesnika. koji se bavi rehabilitacijom neuroloških bolesnika. pod stručnim vodstvom fizioterapeuta. ležanja. ramenog i zdjeličnog pojasa aktivne vježbe zbog o d r ž av a n j a s n a g e i i z d r ž l j i vo s t i t e neuromotoričke koordinacije vježbe s otporom (doziranim) plivanje. R E Z I M E R E H A B I L I TA C I J E BOLESNIKA S MIŠIĆNOM DISTROFIJOM U RANOJ FAZI . Pravo istezanje radi se samo ručno i uz pomoć druge osobe. Značajna je i edukacija obitelji za pravilnu prehranu. povećana je mogućnost debljanja.

oslanjajući se na prednji dio stopala. s posljedičnim funkcionalnim oštećenjima. pretežno na prstima. natkoljenica. Zdjelica se naginje prema naprijed zbog kontraktura kukova pa je trbuh jako izbočen. a donji dio le a je pojačano savijen. što se o č i t u j e k a o p o ve ć a n a učestalost padanja. tricepsa. Ova faza počinje u dobi izme u 6 i 12 godina. zdjeličnog pojasa postaje sve slabija i očitija ali i slabost nogu. Gornji udovi . očigledna. a i gubitak mišićne mase. potkoljenica i stopala u cijelosti.slabost mišića gornjih udova sada postaje. Kliničke značajke i funkcionalni problemi : a) Držanje Promjena držanja je najupadljivija promjena tijekom ove faze. biceps od m. U pokušaju da se maksimalno iskoristi snaga i umanji učinak skraćivanja pojedinih mišića i tetiva. tako er. b) Slabost mišića U ovoj je fazi slabost mišića sve izrazitija. Lopatice strše poput krila (scapule alate). Ramena i glava su nagnuti u luku prema nazad da zadrže ravnotežu tijela. a stabilnost povećava tako da stoji na široj bazi. ako to još nije bilo izraženo u ranoj fazi. Očituje se u poremećaju funkcionalnih mogućnosti ruku. Donji udovi. m. Dijete hoda gegajući se. a vidljiva je i slabost mišića koji stabiliziraju ručni 65 . kao odgovor na pomak zdjelice prema naprijed. triceps surae pa je moguć samo hod po prstima. tj. Slabljenje mišića je nejednoliko pa je na nadlaktici slabiji m. Dijete teško ustaje s poda a pri uspravljanju se rukama oslanja na natkoljenice i potpomaže si ispravljajnjem ruku u laktovima. Gowersov znak. To je tzv. Ravnoteža postaje nesigurna. Najviše je očuvana snaga stražnje lože potkoljnica. upadljivim prilagodbama u držanju tijela i sve izrazitijim poteškoćama hodanja.snaga proksimalnih mišića. bolesnik poprima karakteristični položaj. Atrofija.Rehabilitacija bolesnika s mišićnom distrofijom U PRIJELAZNOJ FAZI POTEŠKOĆA U HODU Prijelazna faza u Duchenovoj mišićnoj distrofiji jest razdoblje značajnije mišićne slabosti i atrofija. na podlaktici je supinacija slabija od pronacije. tj. tj.

potpomognutih vježba. c) Hod Hod postaje sporiji i sa sve više napora. granicu izme u onog što je "premalo" i onoga što je "previše".ako ove vježbe nisu bile uvedene u ranoj fazi. . naravno i uz vježbe distalnih mišića nogu. fleksori kuka. vježbe s doziranim otporom za pojedine grupe mišića. fleksori lakta. ovo je pravi čas.održavanje elastičnosti i pokretljivosti zglobova Kontrakture zglobova su glavni problem u prijelaznoj fazi bolesti.zglob kao i mišiće šake (značajnije na ekstenzorima nego na fleksorima). po skupinama. učinjene ručnim mišićnim testovima i mjerenjima opsega kretnji u zglobovima. 2. aktivne vježbe. quadricepsa je glavni krivac za otežano uspinjanje uz stepenice. budući da one vode do dodatnog slabljenja mišića i narušavanja ravnoteže. Održavanje snage u proksimalnoj i distalnoj muskulaturi udova. Trup . djeluju na ubrzavanje razvoja kontraktura. dodatnu pozornost treba obratiti na klinički nalaz koljena. 2. u kompenziranju slabosti mišića kuka. pogledati poglavlje o vježbama disanja. jesu slijedeći: fleksori potkoljenica. Na donjim udovima treba nastaviti s vježbanjem mišića. uz nadopunu vježbama istezanja i vježbe snaženja mišića distalnih dijelova udova.medicinska gimnastika Kinezioterapiju treba planirati na bazi kliničkog nalaza i pregleda fizijatra kao i fizioterapeutske evaluacije i mjerenja. Slabljenje mišića sa sve više izraženim degenerativnim procesom rezultira brzim umorom mišića koji postaje sve veći problem. Slabost prednjih mišića potkoljenice i stopala očituje se "padanjem" stopala. Medicinska gimnastika s loptom . tj. Prilago eni položaji koje dijete koristi pri hodu i izvo enju funkcionalnih aktivnosti u kombinaciji s produžavanjem vremena koje provedi sjedeći. Kinezioterapija. Ciljevi fizioterapije u tretmanu mišićne slabosti u prijelaznoj fazi mišićne distrofije: 1. 2. da bi se spriječile deformacije kao posljedice nepravilnog držanja. vježbe istezanja (asistirane.To znači da. Na gornjim udovima se u kinezioterapiji trebaju osobito vježbati pronatori podlaktice (mišići koji okreću dlan prema dolje). Treba poticati korištenje svih mišićnih skupina u sigurnom i učinkovitom položaju. Načelno. treba vježbati muskulaturu trupa i proksimalnu muskulaturu udova. korištenjem inercije i izrazitim postraničnim njihanjem tijela pri hodu. Mišićne skupine i zglobovi na koje treba usmjeriti kinezioterapiju u ovoj fazi: 1. tj. Vrlo važnu ulogu imaju vježbe za poboljšanje disanja koje se uvode kao neizostavni dio kinezioterapijskog programa. pronatori podlaktice. O važnosti i načinu provo enja ovih vježba. Pomaže si. "pijetlov hod"). Dijete mora više odizati nogu u iskoraku da bi odvojilo stopalo od poda (tzv. kako bi se otkrio eventualni gubitak pune ekstenzije (nemogućnost potpunog ispružanja koljena). Aktivnosti na lopti dopuštaju djetetu da izvodi vježbe uz prikladnu stabilizaciju. Osim toga. prikladne su i provode se sve vježbe iz prethodne faze uz dobro i pravilno izvo enje i nadzor. iliotibijalni ligament. Aktivnosti za liječenje mišićne slabosti u prijelaznoj fazi 1. odnosno m. Sve je teže pronaći pravu mjeru u opterećenju. pasivne i vježbe samoistezanja) ali se uvodi i sve više asistiranih. po programu iz rane faze tj. 66 Treba procijeniti držanje bolesnika kao i položaje u kojima dijete pretežno sjedi i stoji. fleksori dlana i prstiju (mišići koji savijaju prste) te fleksori lakta (mišići koji savijaju lakat). Slabost natkoljeničnih mišića. Tako er je važno pratiti pokretljivost gležnjeva da bi se rano uočilo ograničenje dorzalne fleksije stopala (podizanje stopala od neutralnog položaja prema potkoljenici). tako er.svi trbušni mišići te fleksori slabinske i vratne kralježnice su.procjene snage mišića i pokretljivosti zglobova. oslabljeni . i nadalje. Sprječavanje kontraktura. Tretman kontraktura . molim. Za stabilnost distalnih dijelova udova nužna je i proksimalna stabilnost. Ključni mišići na kojima treba provoditi vježbe istezanja. 3. mišićima zdjeličnog prstena odnosno proksimalnim mišićima. fleksori koljena. 4.

U ovoj fazi se primjenjuju ortoze. da se popravi položaj stopala tijekom hodanja. Važno je istaći da kad se kontrakture jednom razviju. 4. U te mjere spadaju i podupiranje trupa ili ruku.lagane. provo enjem kinezioterapije. što će doprinjeti ili ubrzati nastanak kontraktura i skraćenja mišića. plastične udlage i to kratke.Tretman kontraktura tj. Treba pažljivo odabrati aktivnosti koje povoljno djeluju na održavanje ili poboljšanje koordinacije i ravnoteže. Potrebno je poduzeti sve mjere kojima će se takva tendencija umanjiti i to podukom roditelja i djeteta. Cipele . stopalo i gležanj. U ovoj je fazi vrlo važno paziti na položaje koje dijete. jedan je od najvažnijih ciljeva u fizioterapiji ove faze bolesti . Kao najvažnija terapija. a posljedično i funkcionalnih mogućnosti. za stopalo i gležanj ili duge koje obuhvaćaju koljeno. sprječavanje nastanka kontraktura ili ublažavanje već stvorenih kontraktura. ali stabilne cipele koje podupiru svod stopala a. pravilnim položajem kod ležanja. Zbog slabljenja mišića. potrebni su češći kontrolni pregledi fizijatra s kliničkom procjenom stanja te mjerenjima pokretljivosti zglobova. Ostvaruje se fizioterapijom. i nadalje ostaje kinezioterapija.održavanje stopala.. Kod izražene slabosti i natkoljeničnih mišića dolazi u obzir primjena ortoza za stabilizaciju koljena. korekcijom na stolici. Optimalno držanje tijela i održavanje stabilnosti Stopala . Budući da je ovo razdoblje razvoja kontraktura.spuštanje sjedala da se smanji udaljenost pedala može olakšati vožnju. po mogućnosti s osloncem punim stopalom. stopala i gležnjeva tzv. b. vrlo korisna aktivnost koju treba relizirati gdje i kada je to moguće. jer se na temelju njih planira program rehabilitacije. 3. potrbušnim ležanjem. Vožnja bicikla . Kontrakture preko 15-20 stupnjeva moraju se najčešće riješiti kirurški. noćnih udlaga. održavanjem pravilnog položaja u sjedenju i ležanju kao i pri hodanju. uz adekvatnu zaštitu za slabije plivače. KAFO ortoza (vidi sliku dolje). a to su vježbe istezanja i vježbe za poboljšanje opsega pokretljivosti zglobova. Sportsko rekreacijske aktivnosti a. 67 . masaža ledom ili parafinoterapija). Stoga. Plivanje-vrlo. Možda će se dijete morati vratiti na bicikl s dodatnim pomoćnim kotačićima ili na sobni bicikl zbog slabije ravnoteže. prvenstveno kinezioterapijommanuelnim istezanjem mišića i tetiva. Koordinacija i ravnoteža Vrlo važna je i u ovoj fazi bolesti.. bolesnik zauzima u sjedenju ili ležanju ili kod obavljanja nekih aktivnosti. u što je moguće više pravilnom položaju. koje se apliciraju noću ili danju kao potporno stabilizacijske ortoze koje olakšavaju hod. Važno je pratiti pojavu ili progresiju kontraktura. a u fizioterapiju se. potrebno je uvesti plastičnu ortozu za stabilizaciju stopala i gležnja (AFO). tako er je korisno da cipele obuhvaćaju gležanj. dijete često zauzima nepravilne položaje s iskrivljenim položajem trupa ili ruku ili glave. osim kinezioterapije uvode i druge metode (kriomasaža. 5. bolje je i lakše spriječiti nego liječiti. razgibavanjem zglobova uz korištenje ortoza. Ukoliko je izražena slabost mišića i razvijen tzv pijetlov hod. izuzetno ih je teško otkloniti.

deformacija kralješnice s postraničnim savijanjem kralježnice. Skolioza se razvija zbog asimetričnog hoda i držanja. Ona će se koristiti za kretanje izvan kuće. faktori su koji usporavaju pretvaranje fleksibilne skolioze u fiksnu. ručno. kad god i koliko može. osim ako to nije nužno u danoj situaciji. Možda će dijete zauzimati te položaje da mu bude ugodnije ili da bude u stanju izvesti neka aktivnosti. Ovo je faza kad "omiljeni položaji" vašeg djeteta mogu uvelike ubrzati nastanak ili pogoršati kontrakture i skraćenja njegovih mišića. Pokretnost i neovisnost: Dijete treba provoditi i poticati ga na onoliko aktivnosti koliko može izvesti bez pretjeranog umora. sjedenju i hodanju. Dobra stabilizacija i pravilna tehnika kod vježbanja. 4. Ako se skolioza razvije tijekom prijelazne faze. u dogovoru s fizioterapeutom. s namjerom da bi se smanjila skolioza. 5. Ne zaboravite! Ako i vježbate istezanje s vašim djetetom oko sat vremena dnevno. Poseban osvrt . a ne protiv vas.6. još uvijek preostaju 23 sata mogućnosti da se razviju kontrakture. 68 . u onim situacijama koje bi zahtijevale prelazak duljeg puta u relativno kratkom vremenu. Nastojati postići pozitivan stav prema vježbanju-dijete bi trebalo vježbati zajedno s vama. zauzimanje dobrog položaja tijela u mirovanju.Treba poticati i njegovu neovisnost . Korištenje ortoza može značajno poboljšati učinak vježba istezanja koje radite s djetetom. učinite sve što je moguće da ga ispravite npr. ako je potrebno. Liječenje skolioze primjenom ortoze. potrebno je razmotriti mogućnost pomoći. Mnoge vježbe istezanja morat ćete provoditi sami. Nabava kolica ne znači da dijete prestaje hodati. 3. korekcijom na stolici ili drugim mjerama što će djetetu omogućiti bolje funkcioniranje ali i spriječiti pozicijski nastanak kontraktura trupa ili zglobova. obično se ne provodi jer ortoza onemogućava hodanje. podupiranje. ona je još fleksibilna skolioza. Kada duže hodanje počne pričinjavati poteškoće ili se za savladavanje odre enih relacija vrijeme počne izrazito produžavati. Nošenje djeteta nije dobro rješenje ni za roditelje. ali to je način da se djetetu omogući dodatna samostalnost. može biti veliki problem u DMD. Smjernice za roditelje za vježbanje u prijelaznoj fazi. Sve navedene aktivnosti ne smiju ići do zamaranja. slabosti mišića i već postojećih kontraktura. 2. a osim toga otežava disanje i smanjuje respiratorni kapacitet. s ciljem sprječavanja skraćenja tetiva i nastanka kontraktura: 1. Ispravno istezanje. osobito kod istezanja su ključni. Ako položaj djeteta nije optimalan. Potražite pomoć druge osobe. Naravno da dijete treba i nadalje poticati da hoda. Razmatranje o kolicima kao rješenju nije nikad ugodno. Pazite i na svoje tijelo osobito na položaje i opterećenja kod vježbanja! Neće koristiti ni vama ni vašem djetetu ako se ozlijedite. a time i dodatnog oštećenja mišića. niti za dijete. Provjerite povremeno svoju tehniku izvo enja vježba kod stučnjaka kako biste bili sigurni da ih izvodite ispravno.Skolioza Skolioza.

da se omogući optimalno korištenje ruku. VI ) Rano otkrivanje deformacije kralježnice. pružena je velika pomoć roditeljima ali to ne znači da se više ne mora uopće vježbati istezanje i vježbe snaženja mišića s vašim djetetom..kinezioterapija 1. spavaćoj sobi) i okolišu koje omogućavaju poboljšanje funkcija s uklanjanjem arhitektonskih barijera. s aspekta roditelja. posebno stolica. posebnu pozornost valja obratiti na: a) uravnoteženost prehrane b) sprječavanju debljanja V) Evaluacija i planiranje fizioterapije Redoviti pregledi fizijatra svakih cca 3 . tipa KAFO a) primjena noću kao korektivnih ortoza b) primjena danju kao stabilizacijsko rasteretnih pomagala za olakšanje hoda .. potrebno je kliničkim pregledom fizijatra i mjerenjima koje obavlja fizioterapeut objektivno procijeniti stanje koštano zglobnog sustava.6 mjeseci omogućit će potpuni uvid u objektivni razvoj situacije na temelju kojeg se planira program fizioterapije i rehabilitacije. Vježbe disanja II) Ortopedska pomagala -pomagala za kretanje -ortopedska obuća -plastične ortoze za gležanj. u dogovoru s fizioterapeutom. tipa AFO -plastične ortoze za koljeno.) 69 . -savjeti za ergonomske probleme (adaptacija radnog mjesta za učenje. adaptacija u kućnoj i radnoj okolini bolesnika -adaptacije . samostalno (s ili bez ortoza) ili u stalku za stajanje 4.REZIME REHABILITACIJE BOLESNIKA S M I Š I Ć N O M D I S T RO F I J O M U PRIJELAZNOJ FAZI-FAZI POTEŠKOĆA U HODU I ) Fizioterapija . Vježbe koordinacije i ravnoteže -program kao u ranoj fazi -više asistiranih vježbi . primjena pomagala i dr. ležanja. vožnja tricikla -vježbanje stajanja. stopalo i gležanj. u kući i školi.Vježbe za održavanje mišićne snage 2. Idealno bi bilo da u provedbi adaptacija sudjeluje radni terapeut . skolioze kod ortopeda . S obzirom da je. za preveciju nastanka kontraktura 3.Vježbe za održavanje elastičnosti tetiva i mišića tj. -adaptacije pomagala za kretanje -adaptacije u stambenom prostoru (kupaonici. tj. treba kontrolirati tehnike vježbanja roditelja s djetetom i po potrebi ih ispravljati.event. Povremeno i nadalje. To treba shvatiti kao djelomično rastrećenje te kao pomoć u vo enju vježba. Ako je djetetu omogućeno kontinuirano vježbanje s fizioterapeutom 3-5 puta tjedno.plivanje.stopalo.kao ranije u ranoj fazi. primjena invalidskih kolica III)Tehnička pomagala. prostora za obavljanje higijene i dr.Nikako ne propustiti ! VII ) Edukacija bolesnika i obitelji -poduka o bolesti i posljedicama bolesti te ciljevima i načinima rehabilitacije -poduka u obitelji o održavanju pravilnog položaja tijela i držanja djeteta kod sjedenja. IV) Prehrana . relativno teško pratiti kako brzo se kontrakture razvijaju tijekom vremena.

mišića kojima se šaka savija prema dolje. a i tada. Fleksija vrata je oslabljena a za očuvanje ravnoteže. postranične i rotacijsko torzijske deformacije kralježnice koja dodatno utječe na smanjenje vitanog kapacitetima. a faza gubitka samostalnog hodanja se. Kod drugih oblika miopatija ili neuropatija se može javiti kasnije. tibijalis posterior. poslije 20. i ponekad. postaju u ovoj fazi bolesti jedan od najvažnijih ciljeva fizioterapije. a relativno najjači mišići nogu. Problem čini težim razvoj skolioze. koristi se snaga ekstenzora vrata. kod velikog broja neuromuskularnih bolesti. Bolesnik nije u mogućnosti samostalno hodati nego može hodati samo uz pomoć ortoza za noge. Flektirana koljena i kukovi koja se ne mogu ispružiti. naročito u sjedećem položaju. se počinju razvijati i kontrakture gornjih udova. godine života.Rehabilitacija bolesnika s mišićnom distrofijom U FAZI GUBITKA POKRETLJIVOSTI STADIJ INVALIDSKIH KOLICA To je faza mišićne distrofije u kojoj se dijete više od 90% dana kreće u kolicima. tj. godine života. i 15. u ovom periodu bolesti jesu mišići listova potkoljenice. samo na kratke udaljenosti. vježbe održavanja respiratornog kapaciteta s ciljem prevencije nastanka respiratornih komplikacija i infekcija. Kliničke značajke i funkcionalni problemi : 1. 70 Trup . 2. predstavljaju problem kod njegovanja djeteta. uopće ne razvija pa bolesnik zadržava mogućnost samostalnog hoda. Gornji udovi: upadljiva slabost šake i prstiju. Predstavljaju veliki problem jer dodatno otežavaju aktivnosti bolesniku. . mišići kojima se ispružaju prsti i podiže šaka prema gore su slabiji od fleksora tj. Ekstenzori šaka i prstiju tj. Donji udovi: oslabljeni su već od početka bolesti. O svim aspektima ove. mišići stražnje lože natkoljenice. vrlo važne problematike i to osobito u ovoj fazi.zbog slabosti mišića trupa. Problemi disanja koji su posljedica slabljenja dišnih mišića kao i pomoćne muskulature. a u ovoj fazi. trajnog korištenja invalidskih kolica opširnije u poglavlju o vježbama disanja. a jednako tako. izravnati otežavaju pomicanje i prijenos bolesnika a skraćene Ahilove tetive otežavaju obuvanje cipela. Slabost mišića udova i trupa posebno gornjih udova postaje izrazitija a zbog slabosti mišića šaka i prstiju otežano je provo enje mnogih aktivnosti. Kod bolesnika s mišićnom distrofijom ova faza započinje obično izme u 10. 3. Naglasak u fizioterapijskim postupcima je održavanje pokretljivosti prsnog koša. pretežno u proksimalnim dijelovima nogu. m. Kontrakture donjih udova se pogoršavaju i postaju izrazitije. U ovoj fazi sa sklonošću nastanka respiratornih infekcija provode se i posturalne vježbe. ravnoteža se postiže naginjanjem u stolici.

Na donjim udovima su kontrakture izražene na svim zglobovima pa su gležnjevi ukočeni u plantarnoj fleksiji i inverziji; koljena i kukovi u fleksijskim kontrakturama. Na gornjim udovima se razvijaju kontrakture laktova (fleksijske); pronacijske kontrakture podlaktica te fleksijske kontrakture ručnih zglobova i prstiju. 4. Problem održavanja ravnoteže pri sjedenju jedan je od problema ove faze ali i prioriteta u fizioterapiji. 5. Otežano obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Ciljevi kinezioterapije u fazi gubitka samostalne pokretljivosti: 1. Postizanje maksimalnih mogućnosti za obavljanje aktivnosti rukama, u postojećim okolnostima s već razvijenim promjenama držanja i deformacijama tijela. 2. Prevencija traumatske subluksacije ramena, ispravnim podupiranjem ramena i ruku. 3. Održavanje pokretljivosti zglobova ruku i nogu, koliko je to moguće. Terapija kontraktura- smjernice: 1) Kontrakture zglobova, koje su manje od 10 stupnjeva, tretiraju se fizioterapijom: vježbama, ručnim istezanjem u kombinaciji s prethodnom primjenom termo-terapije (masaža ledom ili parafinskim oblozima) u kombinaciji s hidroterapijom, vježbama u vodi. Primjena ortoza, korektivnih plastičnih udlaga, može pomoći u održavanju postignutog poboljšanja pokretljivosti zglobova i u sprečavanju daljnjeg razvoja kontraktura. Primjena fizioterapije kombinirana s primjenom plastičnih korektivnih ortoza može biti uspješna u otklanjanju manjih kontraktura. 2) Kontrakture izme u 10-20 stupnjeva, tako er se tretiraju ranije navedenom fizioterapijom a može se pokušati uzastopna primjena nekoliko korektivnih sadrenih ili plastičnih ortoza. 3) Kontrakture iznad 15-20 stupnjeva moraju se, najčešće, rješavati kirurški, operacijama na tetivama, da bi se dobio zadovoljavajući opseg pokreta. Operacije treba pratiti primjerena, rana a potom kontinuirana rehabilitacija s primjenom fizioterapije kao i ortoza (tijek kirurškog liječenja opisan u

nastavku teksta pod Spec. problemiHodanje). Smjernice roditeljima za aktivnosti sprječavanja skraćenja tetiva i nastanka kontraktura u fazi gubitka samostalne pokretljivosti: 1. Da bi se omogućili učinkoviti pokreti udova, tijelo djeteta mora biti u stabilnom položaju. Nužno je inzistirati na ispravnom položaju djeteta kod sjedenja kao na ispravnom položaju i stabilizaciji ruku. To ponekad može zahtijevati adaptaciju kolica, da bi se omogućila što bolja potpora pri sjedenju ili se visina stola prilago ava tako da funkcija šaka bude što bolja. U obzir dolazi i primjena ortoze za zapešće. 2. Kada premještate dijete, uvijek dobro poduprite glavu, ramena i noge. 3. Ako dijete može plivati, nastavite s provo enjem hidroterapije. Plivanje i vježbanje u vodi je , ne samo vrlo korisna aktivnost i terapija, nego još jedan od rijetkih načina da se dijete kreće slobodno. Vodite računa o sigurnosti djeteta i koristite zaštitna sredstva, najbolje prsluk za plivanje ili spašavanje. 4. Treba i nadalje poticati svaki oblik funkcionalne aktivnost djeteta; dozvolite da to učini na svoj, prilago eni, kompenzatorni način. Pomozite mu, ako mu je potrebno. 5. Provodite vježbe pokretljivosti zglobova i svaki dan «pro ite» svim zglobovima kroz raspon pokreta, koji je moguć. To su ne samo korisne vježbe, nego i način da sami procijenite stanje kontraktura. 6. Hodanje/stajanje u ortozama. Savjetuje se do tri puta dnevno stajanje ili hodanje u ortozama, ali će, naravno, dužina hodanja ili stajanja ovisiti o mogućnostima pojedinog djeteta.

71

Specifični problemi u fazi gubitka samostalne poketljivosti 1. Problemi kretanja - hodanje Problem gubljenja sposobnosti samostalnog hodanja odnosno kako produžiti samostalno hodanje, tema je mnogih rasprava. U kliničkoj praksi se zbog produžavanja faze samostalnog hodanja, provodi specijalni, kombinirani rehabilitacijski program koji obuhvaća primjenu fizioterapije u kombinaciji s kirurškim zahvatima zbog kontraktura zglobova kao i primjene ortoza za donje udove. Operacija se sastoji u produživanju i opuštanju tetiva tzv. tenotomijama kojima se korigiraju kontrakture kukova, koljena i stopala tj.Ahilovih tetiva.Vrlo je važno, zapravo, od odlučujuće je važnosti da se odmah nakon operativnih zahvata započne s pratećom, ranom, aktivnom rehabilitacijom. Provodi se operacija po Rideau koja se sastoji od tenotomija fleksora kukova, tractus iliotibialisa, fleksora koljena i Ahilovih tetiva, koja se učini u jednom operativnom zahvatu.Ako su izražene samo kontrakture Ahilovih tetiva zbog kojih bolesnik hoda pretežno s osloncem na prednji dio stopala i prste, radi se subkutana tenotomija tj. kroz vrlo mali rez na koži se tetive "zarezuju" i produže a da na koži nema šavova. Ponekad se rade "klasični" zahvati, uzdužne ili tzv. Z tenotomije gdje se tetive šivaju pa i cijeljenje traje po oko 6 tjedana. Vrstu operativnog zahvata odre uje kirurg odnosno ortoped. Nakon operacije se na noge postavljaju korektivne, plastične udlage, ortoze ( koje su izra ene prije operacije) a već drugi dan nakon operacije se dijete se uspravlja, postavlja na noge i započinje s hodanjem, uz pomoć fizioterapeuta. Kratke ortoze tj. AFO ortoze za stabilizaciju stopala i gležnjeva apliciraju se kod produžavanja Ahilovih tetiva, a ako se provodi operacija na tetivama kukova, koljena i Ahilovih tetiva, postavljaju se "duge" ortoze KAFO, za stabilizaciju koljena, gležnjeva i stopala. Boravak na ortopedskom odjelu traje oko 8-10 dana, nakon čega slijedi premještaj u toplice s nastavkom stacionarne rehabilitacije ili, ovisno o želji roditelja i djeteta te mogućnostima okoline gdje dijete živi, nastavak fizioterapije kroz kućni oblik, uz dolazak i pomoć fizioterapeuta u kući, ili pak, kroz polikliničku fizioterapiju.Hodanje u ortozama je nužan tijekom sljedećih 4-6 tjedana a ortoze se zadržavaju i noću, da bi se održao ispravljeni položaj zglobova.
72

Ako je tijekom opisane faze došlo do poboljšanja stabilizacije i jačanja mišićne snage, pa dijete može hodati i bez ortoza, one se zadržavaju samo tijekom noći radi održavanja korekcije i sprječavanja ponovnog nastanka kontraktura. Pozitivni učinci hodanja su: povećanje respiratornog kapaciteta, odga anje nastanka skolioze, održavanje dobre gustoće kostiju, poboljšanje kardiovaskularnog stanja. Hodanje pomaže u stimuliranju metabolizma i time olakšava kontroliranje tjelesne težine. Stajanje pomoću ortoza pomaže u borbi protiv kontraktura i olakšava prijenos. Važan je i psihološki aspekt jer se time jača samopouzdanje. Kao negativni učinak forsiranja hodanja, ako nje može smanjiti djetetovu neovisnost jer ono više ne može držati korak s vršnjacima. Osim toga, dijete može postati frustrirano jer samo hodanje nije funkcionalno i ne pokazuje tendenciju popravljanja (nego se u stvari sve više pogoršava). Napisano je mnogo radova o produžavanju samostalne pokretljivosti hodanjem. Prema suvremenim načelima rehabilitcijske medicine i stavovima AMD-e (Association of Muscular Dystrophy), stav je poticati hodanje što je duže moguće. Čini se da ipak pretežu pozitivni učinci nad negativnima. Negativne učinke treba pažljivo pratiti i tretirati, pravovremenom učinkovitom reakcijom roditelja i liječnika, imajući na umu potrebe svakog pojedinog djeteta.

Negativna im je strana što otežava disanje djeteta i smanjuje respiratorni kapacitet a dobra im je strana, me utim, što stabiliziraju djetetu trup čime se poboljšava mogućnost upotrebe ruku. Dokazano je da primjena spinalnih ortoza ne spriječava progresiju skolioze, a nema niti terapeutski učinak korekcije skolioze. 3. Kirurško liječenje To je operativni zahvat kojim se skolioza ispravlja i stabilizira metalnim implantatima. Načelno se indikacija za operaciju postavlja rano, već kod deformacija većih od 30°. Koristi operacije su olakšavanje sjedenja, sprječavanje oštećenja funkcije srca i pluća, omogućavanje bolje funcionalne upotrebe ruku te, najvažnije, poboljšanje disanja, a time i sprječavanja respiracijskih infekata. Prednost pred konzervativnim liječenjem ortozama očita je jer ortoza vrlo često ne može spriječiti progresiju niti balansirati trup, a često dovodi do daljnjeg oštećenja plućne funkcije i dekubitusa. S druge strane operacijsko liječenje neuromuskularnih skolioza ima odre ene rizike komplikacija, stoga se indikacija za operacijsko liječenje postavlja rano, kada deformacije još nisu ekstremne. Mogućnosti operacijskog liječenja su: stražnja ili prednja instrumentacija i spondilodeza te kombinirana prednje-stražnja operacija. Operacijsko liječenje po Luqeau daje najbolje rezultate ako se operira u fazi kada je deformacija još fleksibilna. Tada je dovoljna stražnja spondilodeza i instrumentacija koje podrazumijeva postavljanje 2 vijka u krstačnu kost te 2 šipke koje se žicama učvršćuju na kralješnicu. Nakon operacije je neophodna rana mobilizacija bolesnika. Sjedenje započinje sljedeći dan po operaciji i provodi se bez ikakve dodatne imobilizacije (gips, ortoze). Jednako se forsira provo enje vježbi disanja. Vitalni kapacitet manji od 30% predstavlja povišen rizik postoperacijske vezanosti uz respirator te predstavlja relativnu kontraindikaciju za operaciju. Vrlo je važna i potrebna redovita kontrola i praćenje skolioze kod ortopeda vertebrologa radi zajedničkog dogovora za optimalno vrijeme operacije. Za svakog bolesnika se individualno provodi zajednička obrada uz procjenu ortopeda, neurologa ili neuropedijatra te anesteziologa.

2. Išcašenje ramena U ovoj fazi bolesti moguce je da spontano nastane išcašenje ramena zbog slabosti okolozglobnih mišica, koji nedovoljno dobro stabiliziraju glavu nadlakticne kosti u ležištu. Može, takoder, nastati i traumatsko išcašenje ako se bolesnika neoprezno povuce za ruke tijekom oblacenja ili obavljanja higijene ili, pak, kod provodenja vježbi.

3. Skolioza Skolioza, primarno postranična ali i rotacijska i torzijska deformacija kralježnice u fazi gubitka samostalne pokretljivosti te dugog sjedenja u kolicima može napredovati u stupnju zakrivljenosti, a može se i promijeniti od fleksibilne ka fiksnoj. Skolioza, može biti uzrokom težih problema: 1.značajnom smanjenju respiratornog kapaciteta 2. kompromitiranju funkcionalne upotrebe ruku jer se zbog skolioze i neravnoteže trupa ruke slabije mogu koristiti 3.poteškoćama u održavanju ravnoteže tijela ili pri pomicanju djeteta Mogućnosti prevencije i liječenja skolioze: 1. Pravilno sjedenje - adaptacija kolica je važna u prevenciji i tretiranju skolioze. 2. Primjena spinalnih ortoza - koriste se rijetko i s ograničenim uspjehom.

73

Tako er nužne su kontrole neurologa ili neuropedijatra te kardiologa i pulmologa s praćenjem respiratornih funkcija. koje se primjenjuju noću ili kao pomagalo za stabilizaciju nogu koje će omogućiti hodanje. adaptacija okoliša bolesnika Zbog gubitka samostalnog hoda indicirana je trajna primjena invalidskih kolica.Prilagoditi treba invalidska kolica. vježbe za poboljšanje pokretljivosti zglobova i vježbe istezanja. sestre za respiratornu njegu i tretman IX) Evaluacija Kontrolni pregledi fizijatra svakih nekoliko mjeseci s potrebnim mjerenjima pokretljivosti zglobova i procjene mišićne snage uz kontrole ortopeda zbog skolioze . Zbog prevencije daljnje progresije kontraktura važno je održavati dobar položaj i potporu trupa.naglasak na vježbama disanja. V) Ortoze Plastične ortoze za gležanj i stopalo te duge. koje stabiliziraju i daju potporu te olakšavaju sjedenje. stopala i gležanj primjenjuju se u korektivne svrhe. Vrlo je važno omogućiti najbolje iskorištavanje snage ruku kroz dobro pozicioniranje trupa. U slučaju slabosti nogu koja onemogućava samostalno stajanje i hodanje mogu se eventualno primijeniti ortoze tipa KAFO sa zglobnim jedinicama koje omogućavaju i stajanje kao i sjedenje u ortozama. 74 . uravnoteženost prehrane b. tijek oporavka i rehabilitacije. Tako er. sprječavanje debljanja VIII) Poduka bolesnika i obitelji -kao u prijelaznoj fazi. primarno elektromotornih kolica a iznimno standardnih s pokretanjem rukama pomoću obruča. stadiju poteškoća u hodu -poduka obitelji kao i zdravstvenih djelatnika osobito med. osobito nogu te imaju tendenciju progresije. U ovoj se savjetuje i primjena stalaka za stajanje koji omogućavaju sigurno stajanje. primjena potpora Izuzetno je važno u preveniranju kontraktura i olakšavanju funkcioniranja bolesnika. kao i kontinuirano provoditi ciljanu kinezioterapiju. IV) Održavanje pravilnog položaja . posturalnoj drenaži III) Održavanje elastičnosti tetiva i mišića . plastične udlage koje obuhvaćaju koljena.tretman kontraktura Kontrakture su izražene na većini zglobova. VII) Prehrana Posebnu pozornost valja obratiti na: a. stolića na kolica. Korisna primjena radne ploče. Ukoliko se operacijom treba rješavati problem skolioze. adaptacija stolica.FA Z I INVALIDSKIH KOLICA: I) Mišićna snaga Tretira se ciljanim vežbama i to aktivnim i asistiranim vježbama te pasivnim vježbanjem svih zglobova uz hidroterapiju i plivanje. Primjena elektičnih kreveta. primjerice lifta za prijenos bolesnika kako bi se olakšalo obavljanje svakodnevnih aktivnosti te njega bolesnika. Tako er je potrebna adaptacija u stambenom prostoru te primjena tehničkih pomagala. u vremenu koje dijete može tolerirati. potrebno je potanko objasniti kompletni postupak operacije. u razgovoru operatera s roditeljima. VI) Druga tehnička pomagala. R E Z I M E R E H A B I L I TA C I J E BOLESNIKA S MIŠIĆNOM DISTROFIJOM U FAZI GUBITKA S A M O S TA L N O G H O DA . Ortoze za trup. potpomognutim vježbama disanja i kašljanja i pp. valja povremeno primjeniti duge korektivne plastične udlage. II) Vježbe disanja . krevet i svaku stolicu koju dijete često koristi.

Dakle. koji su zajednički za većinu bolesnika s neuromuskularnim bolestima. kao zajednički klinički znak. kontrakture zglobova s otežanom pokretljivošću. različit fizioterapijski tretman bolesnika s progresivnom mišićnom distrofijom u usporedbi s kongenitalnom miopatijom ili polimiositisom. Kod nekih se bolesnika postepeno gubi mogućnost samostalnog hodanja. a kasnije gubitak mišićne mase. tzv. tj. Osobitosti unutar pojedinih temeljnih skupina mogu biti vrlo značajne. koja nastaje zbog slabosti dišnih mišića kao i radi skoliotične deformacije kralježnice. proces propadanja. jednim su dijelom slične s obzirom na temeljnu povezanost a to je bolest motorne jedinice. degeneracije. Većina neuromuskularnih bolesti ima progresivnu mišićnu slabost s mlohavom oduzetošću mišića. pa je npr. hipotrofiju i atrofiju. 75 . ali možemo govoriti o načelima po kojima se planira rehabilitacija bol esni ka po poj edi ni m podvrstama neuromuskularnih bolesti. Kliničke manifestacije neuromuskularnih bolesti. kao rezultat slabljenja mišića. pak. zatim skraćenja tetiva. ne postoje rehabilitacijski programi koji bi bili specifičini za svaku pojedinu vrstu neuromuskularne bolesti. od tijela motoričkih živčanih stanica u kori velikog mozga. Isto tako. Patološkim procesom može biti zahvaćen svaki dio motorne jedinice. posljedica oštećenja živčanih i motoričkih stanica odnosno motoneurona. vrlo je važno naglasiti da se rehabilitacija planira za svakog bolesnika ponaosob jer program fizioterapije odre uje dijagnoza bolesti te trenutno kliničko i funkcionalno stanje bolesnika. moždanog debla ili le ne moždine pa do mišićnog vretena odnosno mišićne stanice. usporavanje ili prevencija nastanka kontraktura. nužno je za sve zdravstvene djelatnike koji sudjeluju u rehabilitaciji neuromuskularnih bolesnika. miopatijama ili. Sekundarno. općeniti ciljevi medicinske rehabilitacije i fizioterapije kod bolesnika s neuromuskularnim bolestima jesu: zadržavanje ili poboljšanje mišićne snage. kao zajednički problem. da bi mogao primjereno i motivirano sura ivati u procesu rehabilitacije. Dobro poznavanje tih patofizioloških i kliničkih specifičnosti pojedinih vrsta bolesti. Osim tih općih rehabilitacijskih ciljeva. velikoj grupi bolesti miopatija. Specifičnosti pojedinih neuromuskularnih bolesti odraz su mjesta kao i vrste patološkog procesa gdje se on doga a. Kao što je već u uvodu ovog priručnika navedeno. zahvaća mišićna vlakna. bolesnika s neuropatskim bolestima. kao preduvjet sudjelovanja i provedbe kvalitetne i uspješne rehabilitacije. s dinamičkim procesom propadanja i regeneracije u prednjim je rogovima le ne moždine a kod polineuropatije bolešću su zahvaćena periferna živčana vlakna. Tako postoji načelna sličnost za rehabilitaciju osoba s primarnim bolestima mišića. sve do s t u p n j a n e p o k re t n o s t i . zbog čega se smanjuje opseg pokretljivosti zglobova tzv. i sam bolesnik treba biti upoznat s naravlju svoje bolesti. i deformacija kralješnice. ali imaju i niz specifičnih. U posebnoj. nastaju posljedice na lokomotornom sustavu kao što su smanjena elastičnost mišića i tetiva. Kod spinalnih mišićnih atrofija mjesto oštećenja. općenito rečeno. Ko d m n o g i h neuromuskularnih bolesti javlja se. vlastitih obilježja koja su odraz njihove patofiziološke posebnosti. produženje samostalne pokretljivosti i funkcionalnih sposobnosti bolesnika.Specifičnosti rehabilitacije i fizioterapije različitih neuromuskularnih bolesti Neuromuskularne bolesti su. Kod mijastenije gravis je patološkim zbivanjem zahvaćena neuromuskularna spojnica.

Kod okulofaringealne mišićne distrofije je ptoza kapaka rani simptom dok su smetnje gutanja i govora uz slabost mišićja lica i slabost proksimalne muskulature udove . u stupnju kao i u distribuciji mišićne slabosti. Pojasni oblik mišićne distrofije karakteriziran je slabošću i atrofijama mišića ramena. Provode se aktivne vježbe. uz vježbe za održavanje pokretljivosti zglobova i respiratorni trening. koljena. ocjenom ručnim mišićnim testom i dinamometrijski). Miopatije predstavljaju degenerativne bolesti poprečno prugastih mišića a pojedine vrste miopatija vrlo se razlikuju u kliničkom tijeku. 76 Otežano gutanje i smetnje govora se javljaju radi slabosti muskulature lica. Kinezioterapijski program planira se na temelju mišićne slabosti (što se odre uje kliničkim pregledom. razvijaju teške kontrakture na zglobovima ruku i nogu kao kod kongenitalne artogripoze. Adekvatno doziranje intenziteta i trajanja kinezioterapije od osobite je važnosti kod bolesnika s distrofijom zbog realne opasnosti od dodatnog oštećenja već ionako oštećenog . uz mišićnu slabost. ali se. Kongenitalna mišićna distrofija se očituje hipotonijom tj. zdjeličnog pojasa i proksimalnih dijelova ekstremiteta. Kod nekih bolesnika se.REHABILITACIJA OSOBA S MIOPATIJAMA Dosadašnja poglavlja rehabilitacije su bila uglavnom posvećena problematici mišićnih distrofija s gledišta medicinske rehabilitacije i fizioterapije pa ćemo ovdje samo sažeti najvažnije probleme. ramena i trup.kasniji simptomi. Kod oba oblika se javljaju i atrofije mišića. jer je distrofija proces progresivnog propadanja mišićnih vlakana i njihovom zamjenom masnim tkivom i ožiljcima. kod facioscapulohumeralne mišićne distrofije najizrazitija slabost mišića lica i ramenog pojasa. simptomatska. Kinezioterapija obuhvaća vježbe snaženja i izdržljivosti za skeletnu muskulaturu. a potom kvantificira mjerenjem. koja je izrazitija kod Duchennovog tipa. kroz aktivne vježbe s submaksimalnim otporom. provode i ciljane vježbe snaženja mišića lica. zato je bitno što ranije započeti s kontinuiranom kinezioterpijom. U fizioterapiji svih mišićnih distrofija naglasak stoji na kinezioterapiji kojom nastojimo djelovati na usporenje razvoja mišićne slabosti. Vježbe su zamišljene tako da se ciljanim vježbama jačaju upravo te skupine mišića. Pseudohipertrofija mišića se može javiti i u mišićima natkoljenice ili gluteusa. Rje i oblici miopatija su okularna i okulofaringealna mišićna distrofija. U Duchenneovoj mišićnoj distrofiji je mišićna slabost najizrazitija u mišićima koji kontroliraju zdjelicu i kukove. Rezultati snaženja su bolji što je početna snaga mišića očuvanija. To su elementi koji imaju odlučujuću ulogu u planiranju kinezioterapije. aktivne vježbe ili aktivno potpomognuteovisno o početnoj snazi mišića. Tako je npr. Svjesni smo da nijedan kinezioterapijski program nije u mogućnosti značajno osnažiti distrofične mišiće. kod facioskapuloperonealne je izražena slabost ramenog pojasa i razvidna slabost prednje mišićne skupine potkoljenica. smanjenim tonusom mišića a slabost mišića ima vrlo sporo progresivni ili neprogresivni tijek. pred ogledalom ili u kombinaciji s EMG biofeed back terapijom. posebno žvačnih mišića te mišića usnenih i obraznih mišića te grkljana. uglavnom. uz uobičajene kinezioterapijske postupke zbog osobitih problema u okulofaringealnoj mišićnoj distrofiji koji su posljedica slabosti mišićja lica i žvačnih mišića. a istodobno i pseudohipertrofije mišića listova gdje se volumen mišića povećava na račun masnog i vezivnog tkiva. Kod Duchennove i Backerove mišićne distrofije je slična distribucija mišićne slabosti a razlika je u stupnju progresije slabosti mišića. Obje karakteriziraju spuštanje kapaka (ptoza) s progresivnom slabošću vanjskih očnih mišića do moguće potpune paralize (kljenutosti).Terapija je.

submaksimalnim otporom. Vježbanje treba postati dio svakodnevnog života.Vježbe izdržljivosti mišićja se provode oprezno. pri akutnoj bolesti ili nakon operacijskog zahvata dovodi do gubljenja mišićne snage do 3% dnevno. savjetuje svakodnevno provo enje vježbi. poštivajući granicu umora. Inaktivnost i mirovanje. pa je i u takvim okolnostima. uz primjerene stanke u vježbanju. kao i kod ostalih bolesnika s mišićnom distrofijom. ali dozirano. Za prevenciju nastanka kontraktura provodi se kombinacija aktivnih i pasivnih vježbi-vježbi istezanja fleksora kukova. Stoga se. Preveliko funkcionalno opterećenje mišića i preforsiranje koje provocira umor. s obzirom na trajanje i intenzitet vježbi.mišićnog tkiva. Savjetuju se provo enje vježbi za održavanje mišićne snage s manjim tj. 77 . Kroz poduku se bolesnik upoznaje s ciljevima i načinu provo enja rehabilitacije te potiče na aktivno uključivanje u terapiju. može biti štetno za distrofične mišiće. potrebno provoditi dozirane aktivne vježbe. koljena i stopala odnosno svih zglobova udova. npr. bez forsiranja.

Kasnije se javljaju i smetnje govora te smetnje gutanja. progresivnu spinalnu mišićnu atrofiju i poliomijelitis. Terapijske smjernice za treman kontraktura odgovaraju onima koje smo prikazali u programu rehabilitacije osoba s mišićnim distrofijama. ukoliko su se one već razvile. Bolest je uglavnom brzo napreduje. faza poteškoća u hodu te 3. jednako i kod bolesnika s mišićnom distrofijom. Ona obuhvaća vježbe snaženja mišića i vježbe održavanja pokretljivosti zglobova.Tako er se često uočavaju fascikulacije. pa se za učinkovitim liječenjem još traga. upornim i intenzivnim tretmanom nastojati ublažiti stupanj kontaktura. pa se kroz razdoblje od oko12-18 mjeseci razvija nepokretnost. kada je bolesnik uglavnom vezan za krevet. S aspekta rehbilitacije. Kada dominira oštećenje donjih motoneurona izražena je pretežno mlohava pareza. 78 . U fazi kada se narušava mogućnost sigurnog i stabilnog hoda potrebno se pobrinuti za nabavu invalidskih kolica. 2. Mobilnost tj. Uzrok toj progresivnoj bolesti još uvijek nije poznat. odabiru se i koriste razna pomoćna pomagala za samozbrinjavanje. kroz repetitivne vježbe sa manjim otporom. Vježbe snaženja su usmjerene ponajprije na održavanje postojeće snage mišića a manje očekujemo poboljšanje snage mišića. osnovni pristup je pomoći održavanju samostalnosti bolesnika. a koja ima sporo progresivni karakter. vježbe za povećenje izdržljivosti mišića treba provoditi oprezno. opseg pokretljivosti zglobova i elastičnost izvanzglobnih i mišićnih struktura održava se vježbama istezanja. Rehabilitacija bolesnika sa spinalnom mišićnom atrofijom (SMA). Klinički su karakterizirane mišićnom slabošću (uglavnom asimetričnom) koja je posljedica oštećenja gornjih i/ili donjih motoneurona. skapuloperonealna SMA te facioskapulohumeralna SMA. Vježbama se nastoji spriječiti nastanak kontraktura a. proksimalna intermedijarna SMA. proksimalna juvenilna SMA. faza gubitka samostalnog hoda i korištenja invalidskih kolica. progresivnu bulbarnu paralizu. U ranom stadiju. a kada je oštećenje izrazitije na gornjim motoneronima očite su spastične kljenuti. zbog slabosti dišnih mišića. Istodobno. Generalizirana bolest motoneurona je rezultat degeneracije motornih neurona (gornjih i donjih). što je više moguće. U fazi nepokretnosti. Stečene spinalne amiotrofije obuhvaćaju bolesti motornog neurona (Motor neurone disease).faza samostalnog hoda. amiotrofičnu lateralnu sklerozu (ALS). U nasljedne SMA spadaju infantilna progresivna mišićna atrofija Werdnig-Hoffman. u dobi od 40-ak godina. kroz tri faze: 1. Razlikuju se nasljedne i stečene spinalne amiotrofije. spontane nevoljne kontrakcije mišića. vježba za poboljšanje mišićne snage odnosno funkcije. rana faza. primjenjuju drenažni položaji uz pasivne vježbe za održavanje pokretljivosti zglobova. programirana je prema fazama. odluku treba donijeti na temelju aktivnosti bolesnika te njegovih očekivanja. U kasnijoj fazi važan je problem disanja. distalna SMA. Uz pomoć radnog terapeuta. Naglasak u rehabilitaciji bolesnika sa spinalnom mišićnom atrofijom (SMA) je na kinezioterapiji. na prvom mjestu je provo enje kinezioterapije. Javlja se pretežno kod muškaraca. provode se primarno vježbe disanja.REHABILITACIJA OSOBA SA SPINALNIM AMIOTROFIJAMA Spinalne mišićne atrofije su bolesti motornih jedinica čiji je početak u tijelima živčanih stanica u prednjim rogovima le ne moždine. Ako smo u dilemi da li odabrati standardna ili elektromotorna kolica.

Osim fizioterapijskih procedura. Poseban oblik kinezioterapije jest EMG biofeedback terapija. Hod po petama je otežan ili nije moguć. kod kojih poznajemo uzrok nastanka kao što su npr. kolagenoza. utrnutosti. Kinezioterapija obuhvaća pasivne vježbe. parafsinkim oblozima ili masaže ledom. na prvom mjestu kineziolterapiju. Klinička slika polineuropatije obuhvaća: osjećaj trnjenja. Na početku se razvija mišićna slabost pretežno ekstenzora stopala I prstiju uz gubitak mišićne mase potkoljenica pa noge izgledaju “poput rodinih“. 79 . Zbog bolnih grčeva i osjetnih problema u nogama. magnetoterapija. Me u njima je najpoznatija nasljedna motorno senzorna neuropatija Morbus Charcot Marie Tooth. posebice stopalima i šakama. grafičkih…). Motorički simptomi kroničnih polineuopatija se na početku jedva uočavaju. vrlo važni segment kinezioterapije predstavljaju vježbe za prevenciju ili ublažavanje kontraktura s naglaskom na vježbe istezanja.Tegobe se. Fizioterapija obuhvaća. zvučnih. gdje se provode ciljane vježbe a mišićna aktivnost se prati preko različitih signala (npr. tipa cavus (izbočena stopala) i umjereno ograničenje pokretljivosti u gležnjevima. Kasnije se razvijaju sekundarne promjene kao deformacije stopala. Javljaju se. žarenja. vježbe istezanja je vrlo je sličan. kod bolesnika s neuropatijama se primjenjuju se i ostale procedure fizioterapije za ulažavanje bolova i poboljšanje cirkulacije kao što su elektroterapija. Uspore ujući kinezioterapijske programe bolesnika s distrofijom s onima osoba s neuropatijama odnosno bolestima perifernih živaca. U grupi polineuropatija manje je izražena opasnost od potencijalnog oštećenja mišića nego u distrofiji pa je moguće u vježbama za snaženje mišića slobodnije provoditi vježbe s opterećenjem te repetitivne vježbe za izdržljivost. prije početka vježbanja. od ortopedskih cipela do eventualne primjena ortoza za gležanj i stopala (AFO). Za tretman kontraktura korisna je primjena termoterapije.. u pravilu.POLINEUROPATIJE Polineuropatije su bolesti koje su rezutat oštećenja perifernih živaca. primjena umjerene topline npr. simetrično i to pretežno na donjim. aktivno potpomognute vježbe te aktivne vježbe bez otpora ili s otporom. kasnije započinju poteškoće kod hodanja. Izražen je I umjereni gubitak mišićne mase na potkoljenicama i stopalima. slabiju snagu mišića i bolne grčeve u potkoljenicama . stezanja u distalnim dijelovima udova. Ostali pogram vježba za prevenciju kontraktura tj. Svi ti simptomi se mogu javljati u različitom intenzitetu kod pojedinih bolesnika. odrvenjelosti. a e značajno se razlikuju intenzitet i način provo enja vježba. ponovo rehabilitacija mora individualno planirati i provoditi. a dosta se obilno koristi i elektroterapija i terapija elektromagnetskim poljem-magnetoterapija. sporo razvijaju. a rje e na gornjim udovima. te se stoga. manje ili više. elektromiografskih. u rehabilitaciji bolesnika s polineuropatijom je važna je i primjena ortopedskih pomagala. a drugu grupu čine one nepoznatog uzroka. uočava se velika sličnost u vrsti vježba.kontrakture. Zbog sklonosti nastanka kontraktura. Postoji čitav niz stečenih polineuropatija. neuropatije kod šećerne bolesti.Tako er postoji niz nasljednih polineuropatija kod kojih je poznati uzrok nastanka.

Bolesnicima s mišićnom distrofijom (MD) najviše odgovara niska obuća i to što laganija.Ortopedska pomagala u rehabilitaciji bolesnika s neuromuskularnim bolestima Ortopedska pomagala su sva tehnička pomagala koja se primjenjuju u postupcima liječenja ili rehabilitacije osoba s bolestima ili ozljedama lokomotornog ili neuromišičnog sustava. za zaštitu pojedinih dijelova tijela. kralježnicu te pomagala za samozbrinjavanje i različita tehnička pomagala. Obuhvaćaju ortoze. može ispraviti promijenjen stav i narušena ravnoteža bolesnika. U rehabilitaciji osoba s neuromuskularnim bolestima primjenjuju se ortopedska obuća. osobito u ranijim fazama neuromuskularnih bolesti. Ortoze za donje udove Ortoze su o r t o p e d s k a pomagala koja mogu imati više namjena. elektronske ortoze. funkcionalnu i preventivno-zaštitnu ulogu. 80 . a najviše se koriste za potporu i stabilizaciju zglobova. pomagala za kretanje. ortoze udova i ortoze za trup. a produžava dužina hodanja u kasnijim razdobljima bolesti. Za osobe sa spinalnom mišićnom atrofijom (SMA) a posebno one s nasljednom motornom i senzornom neuropatijom bolja je visoka obuća s pojačanim petnim dijelom. proteze. pomagala za samozbrinjavanje i ostala tehnička pomagala tei ortopedsku obuću i uloške. Primjerena obuća omogućava stabilan položaj stopala i gležnja pa se na taj način poboljšava hod u ranim fazama bolesti. Prilagodbom visine pete se. donekle. pomagala za kretanje. Ortopedska obuća Primjerena obuća ima važnu.

Izra ene su od plastičnih materijala a oblikovane tako da odgovaraju odre enom dijelu tijela (npr. osobito ekstenzora potkoljenica. Najčešće se primjenjuje kao pomagalo za poboljšanje h o d a . povremeno zapinje stopalima o podlogu. Ortoza za gležanj-stopalo tzv. AFO ortoze (Ankle-Foot Orthosis ) Iako postoji više vrsta ortoza za stabilizaciju stopala i gležnja u rehabilitaciji osoba s neuromuskularnim bolestima je najraširenija primjena plastičnih AFO-a. zbog slabosti mišića potkoljenica i stopala a osobito prednje skupine ili tzv. kod bolesnika sa nasljednim motornim i senzornim neuropatijama (HMSN). pak. Zbog slabosti mišića dolazi. ko d bolesnika s neuromuskularnim bolestima. gležnja kao i koljena (KAFO). N a i m e . duge ortoze za noge obuhvaćaju čitave noge tj. a izra uje je i primjenjuje ortopedski tehničar. Ortoze za stabilizaciju koljena . izražena i slabost natkoljenične muskulature. Hod postaje stabilniji i olakšan. prema sadrenom odljevu i mjeri.KAFO ortoze (Knee Ankle Foot Orthosis) Ta vrsta ortoza ili tzv. Cilj primjene plastičnih AFO ortoza. kao npr. nego i do klecanja i popuštanja stabilnosti koljena s tendencijom padanja. ne samo do slabijeg podizanja stopala u hodu. Ortoze mogu biti izra ene komercijalno. 2. stopalo se nedovoljno podiže u hodu pa ima tendenciju «padanja» pri hodu. otežanim stojanjem i hodanjem te postepeno do gubitka samostalnog stojanja i hodanja. Postoje ortoze za gornje udove i ortoze za donje udove te ortoze za trup odnosno za kralježnicu. uključujući stopala i gležnjeve. tako da ograničava plantarnu fleksiju. U rehabilitaciji osoba s neuromuskularnim bolestima naviše se rabe ortoze za donje udove i to dva tipa: ortoza za stabilizaciju stopala i gležnja (AFO) kao i ortoze za stabilizaciju stopala. osim slabosti mišića potkoljenica i stopala. tj. zahtijeva manje napora. a podupire stopalo i stražnji dio potkoljenice. pa se odabire samo odgovarajuća veličina prema stopalu bolesnika ili se. da bi se održala postignuta korekcija kontraktura. 81 . Zbog toga bolesnik hoda otežano.za korekciju deformacija. Primjena se preporučuje u ranoj fazi i to radi prevencije nastanka kontraktura zglobova ili nakon operativnih zahvata na stopalima zbog kontraktura. dorzifleksora. što znači da se njihovom primjenom može spriječiti nastanak deformacije stopala tipa egvinusa. a zbog nedovoljne snage mišića koji podižu stopala. stopala i gležnjeva . Izra ena je od plastičnih materijala. izra uje individualno. zglobu kao što je gležanj). od kukova naniže. Primjenjuju se u svim onim stanjima gdje je. Primjena or toza u kombinaciji s ortopedskom obućom pokazala se povoljnom kod bolesnika sa slabošću mišića potkoljenica i stopala. jest sprečavanje «padanja» stopala i dodatna stabilizacija stopala i gležnjeva. ortoped ili fizijatar.Vrstu ortoze odabire liječnik. 1. Drugi način primjene plastičnih ortoza za stopala i gležnjeve je korektivna primjena. u obliku udlage koja se ulaže u obuću. u kombinaciji s ortopedskom obućom.

koljena i kukova (HKAFO ortoza). 82 . noću. Te ortoze omogućavaju stajanje i hodanje ali i sjedenje. koji je predložio primjenu ortoze. poneke. u jednom komadu. postoje stručne dileme. po drugima se. U fazi kada dolazi do slabljenja i mišića nogu i zdjelice i trupa. mogu primijeniti privremeno. Ortoze su izra ene od plastičnih materijala a. kao privremena imobilizacija i sa stabilizirajućom. I AFO i KAFO ortoze se. bolje je bolest spriječiti.Postoje dva tipa KAFO ortoza i to jednostavniji tip tzv. da li ispunjava željenu funkciju. potporno rasteretnom funkcijom nakon operacijskih zahvata produžavanja tetiva te kao pomagalo za vertikalizaciju. ranim korištenjem ortoze može spriječiti nastanak kontraktura. te zajedno s liječnikom. imaju ugra ene zglobne jedinice i šipke od čvrstih ali laganih metala. osobito u postoperacijskoj rehabilitaciji.. naravno. Postupak se obavlja timski. Nakon izrade ortoze treba provesti ocjenu funkcionalnosti pomagala kod liječnika koji je propisao primjenu pomagala. dakle. preporučuje se čekanje dok se ne pojave kontrakture zglobova dok se. Po jednom stavu. vremenu kada je najbolje početi koristiti ortoze. Prema kliničkim iskustvima pokazalo se da je bolja rana primjena jer se dijete u ranoj dobi lakše navikne na ortozu. treba procijeniti li je ortoza odgovarajuće izrade. Ako se ortoze počnu koristiti u fazi otežanog hoda. pomagalo aplicira fizioterapeut. pa im je primjena vrlo rijetka. a osim toga. izra uje ortozu. tehničkih karakteristika i. Drugi je tip ortoze je sastavljen od postraničnih metalnih šipaka s ugra enim zglobnim jedinicama. tj. ono će ih puno lakše kasnije prihvatiti za stojanje. Koriste se preventivno. udlaga koje obuhvaćaju noge u cjelosti. U praksi se takav tip ortoza nije pokazao dobrim rješenjem za bolesnike s neuromuskularnim bolestima jer bitno narušava kompenzacijske mehanizme i držanje tijela kojim se održava ravnoteža tijela u stojanju i hodu. ili im primjena može biti trajna. gležnjeva uz plastičnim dijelovima-natkoljenu man etu i potkoljeni dio koji obuhvaća potkoljenicu i stopalo. nego je liječiti. dodan je zdjelični pojas kojeg je moguće povezati i s ortozom za trup. Tako er se koriste i za produženo statičko istezanje. dakle uz ranije opisane dijelove ortoze za donje. na temelju sadrenog otiska nogu. stojanje pošto se izgubila mogućnost samostalnog stojanja i hodanja. U nekim slučajevima. od istog liječnika dobivate Potvrde za pomagalo. teoretski bi došla u obzir primjena ortoza za stabilizaciju zdjelice. radi sprečavanja nastanka kontraktura koljena i stopala. me utim. Ortozu izra uje ortopedski tehničar koji. koljena i pp. Kako nabaviti ortoze ? Nakon pregleda liječnika (ortpeda ili fizijatra) i postavljanja indikacije za primjenu ortoze. Kada je potrebno primijeniti ortoze? O tom problemu. moguće je koristiti već gotovu komercijalno izra enu ortozu pa se samo odabire adekvatna veličina koja je primjerena za bolesnika. Slijedi rješavanje administrativne procedure u HZZO-u s dobivanjem suglasnosti Liječničkog povjerenstva u nadležnoj ispostavi HZZO-a a zatim odlazak ortopedskom tehničaru radi postupka odabira ili izrade i primjene ortoze. ali dok dijete još hoda samostalno.

uz primjenu noću i/ili tijekom sjedenja u kolicima. Smjernice za primjenu ortoza za donje udove Ortoze za gležanj-stopalo (AFO) mogu se primjeniti: 1.Tek tada se ortoza može početi koristiti pri čemu je korisno poštivati sljedeće preporuke: 1. svaka 3-4 mjeseca pregleda liječnik na kontrolnom pregledu. fizioterapeut ili ortotičar. Ne zaboravite svaki put pregledati kožu zbog natisaka. Čuvati je od izlaganja vrućinama ili visokim temperaturama (sušilo za kosu i slično) da bi se izbjeglo deformiranje ortoze.kao trajno pomagalo za stabilizaciju nogu te olakšanje stojanja i hodanja u prijelaznoj fazi tj. uz primjenu noću i/ili tijekom sjedenja u kolicima. svakako. Ako se ortoza dobro podnosi. Kako se na čarapama lako stvaraju nabori. kroz odre eno vrijeme. kod djece u fazi gubitka hodanja. Pravilno postavljanje ortoze je vrlo važno kao i pravilno prianjanje ortoze na tijelo. kao privremeno pomagalo za stabilizaciju. Ortoza nije od koristi ako se ne primjenjuje! 2. nakon čega treba pažljivo pregledati kožu tražeći zacrvenjena područja. One mogu samo olakšati aktivnost. U razdoblju privikavanja ispočetku ih treba nositi jedan sat. u kombinaciji s ortopedskom obućom. Održavanje ortoze se provodi prema savjetu ortopedskog tehničara. a kod odraslih je osoba potrebna povremena kontrola. 3. 5. Ne postoje čarobne ortoze! Ortoze ne mogu omogućiti bolesniku da radi ono što nije unutar njegovih mogućnosti. radi stabilizacije stopala i gležnjeva odnosno radi olakšanja hoda 3. se obratite ortopedskom tehničaru da napravi korekciju na ortozi. ako se pritisak smjesta ne ukloni. važno ih je izravnati. radi stabilizacije stopala i gležnjeva odnosno radi olakšanja hoda kao privremeno pomagalo za stabilizaciju. kod osoba s nekim oblicima bolesti kao HMSN ili spinalne mišićne atrofije. u kombinaciji s ortopedskom obućom. spinalnom amiotrofijom 83 . 4.fazi postepnog gubitka samostalnog hoda kod osoba s mišićnom distrofijom. stopala i gležnjeva (KAFO ortoza) mogu se primjenjivati: 1. olakšanje hodanja te održavanja pravilnog položaja zglobova nakon operacijskih zahvata na Ahilovim tetivama i zglobovima stopala radi rješavanja kontraktura tijekom postoperacijske rehabilitacije 4. djeci u ranoj i prijelaznoj fazi mišične distrofije ili spinalne amiotrofije i to kao noćne udlage s ciljem spriječavanja nastanka kontraktura 2. Važno je da se od dijeteta dobije reakcija i odgovor o udobnosti nošenja ortoze. produžite vrijeme nošenja dnevno za oko jedan sat više. Radi smanjenja znojenja i bolje udobnosti savjetuje se nošenje pamučnih čarapa ispod ortoze gležanj-stopalo. doklegod dijete raste. uglavnom brisanjem vlažnom spužvastom krpicom namočenom u blago dezinfekcijsko sredstvo ili blagim sredstvom za pranje. Tada je. postoji mogućnost da se na tom mjestu razvije natisak. potrebno učiniti korekciju na ortozi. 6. olakšanje hodanja te održavanja pravilnog položaja zglobova nakon operacijskih zahvata na Ahilovim tetivama i zglobovima stopala radi rješavanja kontraktura tijekom postoperacijske rehabilitacije kod djece u fazi gubitka hodanja. a to se može pretvoriti u ozbiljan problem. Važno je da ortozu djeteta. ako podloge za stopala ne mogu održati stopala u neutralnom položaju (da nisu savinuta prema gore ni prema dolje) Ortoze za stabilizaciju koljena. nakon čega se obriše pamučnom krpom. ali ju ne mogu stvoriti. Ako i dvadeset minuta nakon skidanja ortoze na odre enom mjestu na koži postoji crvenilo. ako podloge za stopala ne mogu održati stopala u neutralnom položaju (da nisu savinuta prema gore ni prema dolje)primijeniti: djeci u ranoj i prijelaznoj fazi mišićne distrofije ili spinalne amiotrofije i to kao noćne udlage s ciljem spriječavanja nastanka kontraktura kod osoba s nekim oblicima bolesti kao HMSN ili spinalne mišićne atrofije. Važno je napomenuti: 1. 2. Na ortozu se potrebno postupno naviknuti. stoga.

kao pomagalo koje omogućava stajanje (sa ili bez stalka za vertikalizaciju) u fazi izgubljene mogućnosti hoda kada se trajno koriste invalidska kolica Ortoze za kralježnicu Spinalne ortoze ili ortoze za kralježnicu se samo rijetko. vertkalizacija je vrlo važan cilj u rehbilitaciji osoba s neuromuskularnim bolestima. vrlo ograničena zbog skupoće. U oba slučaja mogu se primjenjivati i ortoze za noge. Kolica moraju osigurati stabilan. Stojanje treba omogućiti makar neko vrijeme. trebamo se služiti svim pomagalima koja nam stoje na raspolaganju i to ortopedskim pomagalima (ortozama i ort. potpuno isključena. Postoje dva osnovna tipa stalaka za stajanje. nažalost. Dokazano je da imaju vrlo slabi. hodalice Štake i hodalice se. gotovo nikakav učinak na spriječavanje ili korekciju nastanka skolioze. Stanovitu ulogu mogu imati kao potporno rasteretno pomagalo za trup. jedan kod kojeg se bolesnik oslanja le ima na podlogu ili drugi kod kojeg je oslonjen i ima blago nagnut kosi položaj s osloncem ne prednji dio trupa i prsnog koša. Navedena pomagala još nisu na popisu odobrenih ortopedskih i drugih pomagala HZZO-a pa je nabava «prepuštena» samim bolesnicima ili njihovim obiteljima. trup i zdjelica su u suspenziji. Da bismo omogućili stajanje. kretanje. olakšanje stajanja i hodanja te održavanja pravilnog položaja zglobova nakon operacijskih zahvata na tetivama i zglobovima radi rješavanja konraktura zglobova tijekom postoperacijske rehabilitacije 3. osobito u fazi kada bolesnik trajno koristi kolica.. Kod trećeg tipa. čak i u fazi kada je izgubljena mogućnost samostalnog stojanja. Stalci imaju i stolić koji omogućava različite aktivnosti s rukama. koji je deformiran uslijedi skolioze te je bolesnik nestabilan u sjedenju u kolicima. pa se i radi toga izbjegava njihova primjena. praktički iznimno. poboljšava disanje. Osim toga imaju nepovoljni učinak na disanje jer pogoduju slabljenju dišnih mišića. Poneki se bolesnici s mišićnom distrofijom pri hodu ra e luže s dvama laganim štapovima na koje se naizmjenično oslanjaju i nagibaju na jednu pa na drugu stranu. sprječava nastanak osteoporoze. praktično. razmjerno rijetko koriste kod bolesnika s neuromuskularnim bolestima. Pacijent se odupire o podlogu a kotačići na stalku olakšavaju i omogućavaju pomicanje.. Štake.2. Kod bolesnika s mišićnom distrofijom i ostalih bolesnika kod kojih je dominantna slabost proksimalnih mišića zdjelice i natkoljenica te ramena je. Stalci za vertikalizaciju i stajanje Stojanje. tj. svakodnevno jer se time sprječava nastanak kontraktura zglobova kao i skolioze. obućom) kao i tehničkim pomagalima.stalcima za stojanje. kao pomagala za kretanje. u «gačicama» kojima je osigurana stabilnost trupa a na nogama se mogu primijeniti ortoze. osoba je u polusjedećem stavu. Invalidska kolica Značajni gubitak mišićne snage kao i razvoj kontraktura donjih udova rezultira gubitkom samostalnog hoda s nužnošću upotrebe invalidskih kolica radi omogućavanja kretanja. aktivnost i peristaltika probavnog sustava.. koji je kombinacija stalka za vertikalizaciju i hodalice. simetričan i siguran položaj bolesnika i vožnju te omogućiti 84 . kao privremeno pomagalo za stabilizaciju nogu. Izrada takvih ortoza je zahtjevna jer ortoza mora što manje djelovati na otežavanje disanja. poboljšava krvotok u nogama. koriste kod bolesnika s neuromuskularnim bolestima. Primjena i dostupnost ovih pomagala u našoj sredini je.

u obliku spužvastih jastuka kao i suspenzijske trake preko prsnog koša i zdjelice. U izboru kolica nužan je individualni pristup u odabiru. po potrebi. U kasnijoj fazi. bez obzira radi li se o kolicima na ručni pogon ili elektromotornim kolicima . deformacije kralježnice i trupa koje čine sjedenje neudobnim i nestabilnim te zahtijevaju dodatno pažljivo rješavanje problema sjedenja u kolicima. izvedba prilagodbe kolica za svakog bolesnika i to kroz timski rad i dobru suradnju liječnika. Nužno je voditi računa i o kliničkom tijeku bolesti kao i očekivanoj progresiji mišićne slabosti. a stopala na podnožnicima. Kolica trebaju povremeno naslanjanje glave. treba razmotriti upotrebu elektromotornih kolica.što veću funkcionalnost u obavljanju drugih aktivnosti. U fazi kada još nema dodatnih deformacija kralježnice i kontraktura zglobova dobar izbor kolica predstavljaju lagana ali čvrsta kolica koja se pokreću rukama preko obruča. Po potrebi se dodaju postranične potpore. treba pratiti stanje kože na mjestima pritiska i po potrebi koristiti antidekubitalni jastuk ili druge materijale koji smanjuju ili preraspodjeljuju pritisak. U kasnijoj se fazi bolesti često razvijaju i ortopedske komplikacije tj. ili blago nagnut naprijed.Treba obratiti pažnju na eventualnu potrebu za mijenjanjem položaja naginjanjem naslona kolica u svrhu bolje Ako su deformacije trupa teške pa uzrokuju nastabilnost kod sjedenja. 85 . Sjedalo s odgovarajućim naslonom treba osigurati dobru potporu i nadoknaditi deformitete. pelote sa svake strane. otisku trupa. Kolica trebaju omogućiti da bolesnik sjedi uspravno u kolicima. bilo bi idealno kada bi se upotrijebilo sjedalo koje izra eno prema odljevu tj. Od velike je koristi i radni stolić koji se pričvršćuje na naslone kolica i omogućava obavljanje niza aktivnosti rukama. ne samo donjih nego i gornjih udova sa smanjenjem funkcionalnih mogućnosti i potrebom za sve većom potporom gornjih ekstremiteta. Zbog nepokretnosti bolesnika u kolicima. Ruke moraju biti oslonjene na naslone. u neutralnom položaju. kolica se moraju prilagoditi većoj slabosti mišića i većim deformitetima. Naslon za glavu će možda biti potreban za povremeno naslanjanje glave. Kada se snaga ruku pogorša toliko da samostalno pokretanje kolica postaje iscrpljujuće i neučinkovito. bolesnika. radnog terapeuta i ortopedskog tehničara. te. Kolica trebaju imati pokretne naslone za ruke i podloge za noge za lakši transfer. dok su kukovi i koljena pod pravim kutem.

držači.. odijevanje. očuvana snaga i spretnost šake dovoljna za sigurno upravljanje elektromotornim kolicima. Zbog slabije snage šaka poželjna je primjena pomagala za samozbrinjavanje koja omogućavaju ili olakšavaju obavljanje svakodnevnih aktivnosti kao što su održavanje osobne higijene. Kod bolesnika s neuromuskularnim bolestima indicirana je primjena raznih tehničkih pomagala kao što su dizala za prijenos osobe u istoj ravnini. govorom. za otvaranje i za zatvaranje vrata. Primjena računala omogućava ne samo njihovu upotrebu u klasičnom smislu za pisanje i stvaranje baze podataka. mehanička dizala koja će pomoći prilikom ulaska i izlaska iz kolica. provodi se funkcionalno testiranje da bi se procjenilo da li je preostala. bradom ili jezikom. prozora. tj. Korištenje takvih sistema zahtjeva i primjerenu naobrazbu i osposobljenost korisnika. puhanjem u ritmu Morseove abecede ili glasovno. To su različite hvataljke. U okolini i stambenom prostoru bolesnika potrebno je učiniti prilagodbe prostora sa uklanjanjem arhitektonskih barijera te prilagodbu prostora fizičkim mogućnostima bolesnika. televizijskim i telefonskim napravama i slično. 86 . koja počivaju na informacijskoj tehnologiji. prilago eni pribor za jelo. U težim slučajevima je moguće upravljati i s pokretima glavom. koristeći pritom i najnovija dostignuća rehabilitacijskog inžinjeringa. priprema hrane. pomicanjem jezika. Na kolica se može ugraditi i prenosiv respirator. Takva računala mogu imati i posebno dizajnirane i prilago ene tipkovnice kao i načine unosa podataka. za upravljanje kućanskim i komunikacijskim ure ajima.. nego i za kontrolu i upravljanje okolinom kao npr. Postoje i specijalne izvedbe elektromotornih kolica koja se upravljaju glasom. Tehnička i ostala pomagala za samozbrinjavanje hranjenje. ne samo utipkavanjem nego i pomicanjem obrva. električno upravljani kreveti.U fazi planiranja opskrbe elektromotornim kolicima.

87 .

socijalnog i gospodarstvenog statusa oboljelih od distrofije i zalaže se za njihovu dosljednu primjenu.sddh. U znatnom broju slucajeva bolest je nasljedna.dopredsjednik Saveza g. Ujedno predlaže i ostvaruje akcije od zajednickih interesa za clanice. Dosadašnja istraživanja pokazala su da se radi o genetskim poremecajima koji uzrokuju promjene u mišicima i živcima. SDDH zahvaljuje autorici njezinu strucnom timu. e-mail adresa: sddh@zg. Navest cemo samo neke od njegovih zadataka i poslova. pravi uzrok ove bolesti nepoznat je. Saborom. NovaVes 44. Savez prati.htnet. Savez DDH clanica je svjetskih i europskih udruženja i to: EAMDA . godine. tel/fax: 01 4666-849. resorskim ministarstvima. te WAMDA . ispitivanju serumskih enzima i drugim biokemijskim analizama. izmedu ostalog. gradskih i opcinskih udruga invalida. Na inicijativu i zadovoljstvo Saveza i oboljelih od distrofije zapoceo je s radom Referentni centar za oboljele osobe pri KBC "Rebro'' u Zagrebu. Potice i pomaže osnivanje udruga distroficara na podrucju RH. Obraca se i suraduje.hr Ovaj prirucnik jedan je od doprinosa u unapredenju kvalitete življenja osoba oboljelih od distrofije i srodnih mišicnih i neuromuskularnih bolesti. Kroz svoje svakodnevno djelovanje. Savez DDH okuplja 32 temeljne udruge. Bolest nije zarazna.sddh. nestranacka i neprofitabilna udruga-zajednica dobrovoljno udruženih opcinskih. 10000 Zagreb. gradskih i županijskih udruga koje okupljaju osobe oboljele od distrofije i srodnih mišicnih i neuromuskularnih bolesti u jedinstvenu udrugu na podrucju Republike Hrvatske. a u svrhu ostvarenja i uskladivanja zajednickih interesa. Naša adresa je: Savez društava distroficara Hrvatke. te upoznavanja javnosti sa samim pojmom mišicne distrofije. predlaže.European Alliance of Muscular Dystrophy Associations . elektromiografiji. te uskladuje i usmjerava aktivnosti i suradnju županijskih. On je socijalnohumanitarna udruga. njihovih života i radnih uvjeta. analizira i razmatra primjenu propisa na podrucju posebne zaštite distroficara.500 osoba oboljelih od mišicne distrofije i srodnih bolesti.hr www.hr žiro racun: 2340009-1110039995 kod PBZ devizni racun: 703000-008139-7 kod PBZ swift: pbzghr2x . Što se distrofije tice.S 88 avez društava distroficara osnovan je 1970. Tomislav Goll trenutno je i dopredsjednik EAMDE. elektronsko-mikroskopskim i svjetlosnomikroskopskim analizama. Savez se obraca javnom tisku i elektronskim medijima s ciljem obavještavanja šire javnosti o problemima clanica i clanova udruga. zatim International Alliance of ALS/MND Associations. biopsijom dobivenog tkiva. svim cimbenicima rješavanje problematike invalida u RH na svim razinama ustrojstva države glede donošenja zakonskih i drugih propisa za unapredenje pravnog. Suraduje sa Vladom RH. kao i svima koji su na bilo koji nacin pomogli pri realizaciji ovog projekta. U tu svrhu Savez izdaje svoje glasilo GEN i pokrece svoj web portal na adresi www. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da u Hrvatskoj živi oko 4. i glede unapredenja kakvoce življenja distroficara. Dijagnostika ovih bolesti osniva se na klinickom pregledu.World Alliance of Muscular Dystrophy Associations. te radi unapredivanja rehabilitacije i zaštite oboljelih od mišicne distrofije i srodnih mišicnih i neuromuskularnih bolesti.

89 .

90 . Ida Rehabilitacija i fizikalna terapija bolesnika s neuromuskularnim bolestima SDDH publikacije Zagreb 2004.KOVAČ.

hr MULTIMEDIJALNI CD SA SNIMKAMA SVIH VJEŽBI! .Savez Društava Distrofičara Hrvatske 10 000 Zagreb.sddh. tel/fax: 01 4666 849 www. Nova Ves 44.

. Neuromuskularne bolesti -.>.. 2004. Ova knjiga i multimedijalni CD zaštićeni su autorskim pravima i ne smiju se ni djelomično reproducirati.Fizioterapija III..Zagreb : Savez društava distroficara Hrvatske. ilustracije Željko Matuško.Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveucilišna knjižnica . niti prenositi ili kopirati u bilo kojem obliku i na bilo koji način bez pisanog odobrenja autora i izdavača.616.Rehabilitacija 440616063 ISBN 953-99700-0-8 9 789539 970008 Savez Društava Distrofičara Hrvatske 10 000 Zagreb.8:615. <strucni suradnik za podrucje kineziterapije Krešimir Horvat . Neuromuskularne bolesti -. . Ida Rehabilitacija i fizikalna terapija bolesnika s neuromuskularnim bolestima / Ida Kovac . Nova Ves 44. Fizioterapija -. tel/fax: 01 4666 849 www.sddh.Neuromuskularne bolesti II.8 >(035) 616. Mirjana Goll-Tomic.Zagreb UDK 615. pohraniti u sustavu za reproduciranje. et al. ISBN 953-99700-0-8 I.825.ISBN 953-99700-0-8 CIP .hr Sva prava pridržana.825 >(035) KOVAC.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->