Professional Documents
Culture Documents
Većina planeta
ima neki oblik atmosfere, a rjeđe plinoviti omotač mogu imati i neki mjeseci poput Titana koji
kruži oko Saturna. Atmosfera nije statički sustav oko nebeskih tijela, već se mijenja u
vremenu (promatrano na skali geoloških razdoblja poput eona i era). Na primjer, atmosfera
Zemlje u njezinih prvih 500 milijuna godina značajno se razlikovala od današnje, s
dominacijom otrovnih sumpornih i dušikovih spojeva. Također, smatra se da je Mars u prvih
nekoliko stotina milijuna godina svoje geološke povijesti imao znatno gušću atmosferu nego
li je to danas slučaj, no zbog male mase planeta, djelovanja Sunčeva vjetra i hladnoće veći dio
je odnešen u međuplanetarni prostor ili je zamrznut.
Klima (sa grčkog nagib, klima) kao meteorološki pojam je skup meteoroloških čimbenika i
pojava koje u određenom vremenskom periodu čine prosječno stanje atmosfere nad nekim
dijelom Zemljine površine. Pored meteorološkog, postoji i biološki i geografski pojam klime.
Geografska klima je skup atmosferskih stanja koja vladaju nad određenim dijelom Zemljine
površine.
Elementi klime koji se uzimaju u obzir pri određivanju klime su insolacija, temperatura zraka,
tlak zraka, smjer i brzina vjetra, vlažnost zraka, padaline, naoblaka i snježni pokrivač, a
mijenjaju se pod utjecajem klimatskih faktora ili modifikatora (zemljopisna širina, reljef,
raspodjela kopna i mora, morske struje, nadmorska visina, rotacija, revolucija, atmosfera,
udaljenost od mora, jezera, tlo i biljni pokrov te utjecaj čovjeka).
Köppenova klasifikacija klime .
Podrobniji članak o temi: Köppenova klasifikacija klime
A -Tropska klima
B -Suha klima
C -Umjerena klima
D -Snježno-šumska klima
E -Polarna klima
Klime A, C i D zajednički se nazivaju Šumske klime. Kod tih klima važno je postojanje
suhog razdoblja i pojavljuje li se ono ljeti ili zimi. Ovisno o navedenom kriteriju slovima A, C
ili D dodaju se slova f, s ili w koja označuju:
f -nema suhog razdoblja,
s -suho razdoblje ljeti,
w -suho razdoblje zimi.
U tropskoj klimi ljeta su vruća, a zime tople. Temperatura u tropskoj klimi može narasti do 40
°C ljeti i može doći do 10-15 °C zimi. Srednja tropska temperatura iznosi 22 stupnja. Biljne
zajednice koje rastu u tropskoj klimi su prašume i savane. Prašume su guste tropske šume u
prašumskoj klimi, a savane su biljne zajednice visokih trava u savanskoj klimi.
Prašumska klima
Kiša je svakodnevna pojava, a obično pada oko podneva ili ranog poslijepodneva. [nedostaje
izvor]
Savanska klima [uredi]
Savanska klima nalazi se od 10-12 stupnja tj. od prostora prašumske klime do 23.5 stupnja
sjeverne i južne geografske širine. Na području savanske klime raste biljna zajednica visokih
trava (savana, i razlikuju se sušno i kišno razdoblje. Danas savane dijelom postaju oranice i
plantaže duhana, kave, kikirikija i sl.
Monsunska klima [uredi]
Monsunska klima nalazi se po tropskoj klimi gdje puše vjetar monsun. To je izmjenični
vjetar. Ljeti puše od mora prema kopnu te tada donosi mnogo padalina, a zimi puše od kopna
prema moru.
KLIMATSKI ELEMENTI- određeni su općom cirkulacijom atmosfere. To su:
Sunčeva radijacija
temperatura
tlak zraka i površina Zemlje
vlaga zraka i evaporacija
naoblaka i trajanje sijanja Sunca (insolacija)
smjer i brzina vjetra
padaline
snježni pokrivač
Temperatura je fizikalna veličina kojom se izražava toplinsko stanje neke tvari i jedna je od
osnovnih veličina u termodinamici. Ona ovisi o tome koliko unutarnje energije sadrži neko
tijelo određene mase i tlaka. Temperatura ne može prelaziti s tijela na tijelo, nego prelazi
toplina, a temperature se izjednačavaju.Sadržaj [sakrij]
1 Definicija temperature
1.1 Apsolutna termodinamička temperatura
2 Mjerne jedinice temperature
3 Mjerni instrumenti
3.1 mjerenje temperature pojedinačnim očitavanjem
3.2 mjerenje neprekidnim bilježenjem
Definicija temperature
Pojam temperature može se definirati na više načina. Osjećamo kada je neko tijelo toplije ili
hladnije od našeg tijela, a uočavamo i fizikalne promjene obujma, tlaka i agregatnog stanja
koje pri tome nastaju. Na temelju toga definirane su iskustvene temperaturne ljestvice kao što
su Celzijeva i Fahrenheitova koje se i danas koriste u većini primjena. Za njih je svojstveno
postojanje negativnih vrijednosti temperatura, jer je ishodište ljestvice utvrđeno proizvoljno.
U fizici, a posebno termodinamici, temperatura se definira tako da je ishodište temperaturne
ljestvice utvrđeno na temelju fizikalnih načela (apsolutna nula). Tako definirana temperatura
se formalno naziva apsolutna temperatura ili termodinamička temperatura.
Dakle, ovako definirana temperatura je mjera za srednju energiju mnoštva čestica koje se
nalaze u termodinamičkoj ravnoteži i ne može poprimiti negativne vrijednosti. Gore navedeni
izraz ima općenitije značenje i naziva se teorem ekviparticije energije.
Apsolutna termodinamička temperatura [uredi]
Ova definicija temperature polazi od rada reverzibilnog toplinskog stroja, za koji je omjer
temperatura toplog i hladnog spremnika jednak omjeru količine topline predane iz toplog i
primljene u hladni spremnik:
Tablica koja prikazuje neke često korištene temperature s vrijednostima izraženim na raznim
temperaturnim ljestvicama:Opis Kelvinova Celzijeva Fahrenheitova Rankineova
Delisleova Newtonova Réaumurova Rømerova
Apsolutna nula 0 -273,15 -459,67 0 559,725 -90,14 -
218,52 -135,90
Fahrenheitova mješavina leda i soli 255,37 -17,78 0 459,67 176,67 -5,87 -14,22 -1,83
Talište leda/ledište vode (pri normalnom tlaku) 273,15 0 32 491,67 150 0
0 7,5
Temperatura ljudskoga tijela 310,15 37 98,6 558,27 94,5 12,21 29,6 26,925
Vrelište vode 373,15 100 212 671,67 0 33 80 60
Talište titanija 1941 1668 3034 3494 -2352 550 1334 883
Vlaga zraka predstavlja svu količinu vodene pare u atmosferi. Vodena para apsorbira
dugovalnu radijaciju Zemlje i o količini vodene pare ovisi vjerojatnost pojave padalina.
Također, vodena para u atmosferi sadrži znatnu količinu latentne topline.
Vodena para u atmosferu dolazi na razne načine. Jedan od njih je transpiracija - isparavanje s
površine biljaka. 75% vode s tla, biljnog pokrova i vodenih površina na kopnu ispari natrag u
atmosferu. Najveća evaporacija (isparavanje) je u području tropskog i suptropskog dijela
Indijskog oceana, između Madagaskara i Australije. Evaporacija se smanjuje približavanjem
kopnu tj. obali.
Apsolutna vlažnost zraka - maksimalna količina vodene pare koju može primiti 1m³ zraka (u
gramima). Apsolutna vlažnost zraka raste s porastom temperature (-> veće isparavanje).
Specifična vlaga zraka jest broj grama vodene pare u 1kg vlažnog zraka.
Relativna vlaga zraka je broj koji pokazuje odnos između količine vodene pare koja stvarno
postoji u zraku u nekom trenutku i maksimalne količine vodene pare koju bi taj zrak na toj
temperaturi mogao primiti da bi bio zasićen.
Pothlađena voda u atmosferi je voda koja ostaje u tekućem stanju i ispod 0°C.
Dnevni hod relativne vlage obratan od dnevnog hoda temperature –> relativna vlaga zraka
najveća je ujutro, a najmanja poslije podne, kad je temperatura najviša.
Padavine su skup vodenih čestica u tekućem ili krutom stanju koja iz oblaka pada na tlo.
Postoji nekoliko vrsta oborina (tuča, snijeg, solika) - one koje lebde u atmosferi i padaju iz
oblaka na tlo.
Većina mjerača količine padalina skuplja oborine na određenim mjestima u mjerne posude.
Jedan milimetar znači, da bi na tlo pao sloj vode od jednog milimetra, kad voda ne bi otjecala.
Količina se obično navodi kao l/m² (ravne površine). 1mm pri tome odgovara točno 1
litra/kvadratni metar.
Danas se uz pomoć t.zv. oborinskih radara može procijeniti ukupna količina oborina na cijeloj
određenoj površini, za razliku od klasične (točkaste) metode mjerenja samo na određenim
točkama. To je značajno prije svega za službe koje se bave problemima sprečavanja poplava
(pomoću radarskih procjena verificiraju i kalibriraju se "točkasta" mjerenja). Pored količine
oborina, važni su prije svega i intenzitet oborina i njihovo trajanje.
Instrumenti
Standardni kišomjer
Dio pluviografa koji omogućuje zapisivanje količina kiše u [mm] zavisno od vremena. Svaka
vertikalna linija predstavlja vremenski odmak od 10min, a svaka slijedeća horizontalna
predstavlja količinu kiše od 0,4mm.
pluviometar ili ambrometar
mjerenje pojedinačnim očitanjima, registriraju dnevnu količinu oborina. To je obični
Hellmanov kišomjer.
pluviograf ili ambrograf
mjere neprekidnim bilježenjem, moguća analiza raspodjele kiša u vremenu. Pluviograf s
plovkom je stariji tip uređaja, a pluviograf s posudom koja se prevrće noviji.
Zoologija
Grane zoologije
Antrozoologija · Apiologija
Araknologija · Cetologija
Konkologija · Entomologija
Etologija · Herpetologija
Ihtiologija · Kriptozoologija
Malakologija · Mamalogija
Mirmekologija · Neuroetologija
Ornitologija · Planktologija
Paleozoologija · Primatologija
Poznati zoolozi
Prije Darwina
Poslije Darwina
Zoologija (od grčkog zoon "živo biće") je biološka disciplina koja se bavi proučavanjem
životinja, odnosno, oblikom i građom tijela (morfologija, anatomija), životnim aktivnostima
(psihologijom), razvojem i porijeklom (uključujući paleontologiju), nasljednim odlikama
(genetikom), odnosom s okolišem (ekologijom), rasprostranjenošću (zoogeografijom) i
ponašanjem životinja. Sistematiku životinja pogledaj pod sistematika životinjskog carstva.
Ona opisuje
vrste i njihovo sistematiziranje (red, podred, porodica): taksonomija
odnose prirodnih srodnosti: sistematizacija
povijest rodoslovlja: evolucija
vanjske i unutrašnje strukture: morfologija
načine življenja i okoliš: ekologija
načine ponašanja: biologija ponašanja
razmnožavanje: biologija reprodukcije
Ekologija je prirodna znanost. Ekologija proučava odnose među živim organizmima, kao i
njihov utjecaj na okoliš u kojem obitavaju, te utjecaj tog okoliša na njih. Iako se razvila kao
grana biologije, ekologija se, osim onih iz biologije, koristi i saznanjima iz kemije, fizike,
matematike, te brojnih drugih prirodnih znanosti.
Ovaj se pojam često nepravilno koristi pri opisivanju aktivnosti vezanih uz zaštitu
prirode.Sadržaj [sakrij]
1 Pojam ekologije
2 Područja ekologije
3 Vidi također
4 Vanjske poveznice
Pojam ekologije
Pojam ekologija prvi put je uporabio njemački zoolog Ernst Haeckel koji je pod pojmom
ekologije smatrao "odnos živih organizama u dva pravca: prema njihovom organskom i
neorganskom okolišu". Sama riječ dolazi iz grčkog oikos koji znači: okućnica, dom, mjesto za
život.
Područja ekologije
Ekologija se također može podijeliti prema području proučavanja, npr. na ekologiju životinja,
ekologiju bilja, ekologiju kukaca itd. Još jedna česta metoda podjele je prema proučavanom
biomu, npr. na arktičku ekologiju (ili polarnu ekologiju), tropsku ekologiju, pustinjsku
ekologiju, itd. Primarna tehnika koja se koristi za proučavanje često se koristi za podjelu
discipline u skupine, kao što su kemijska ekologija, genetička ekologija, statistička ekologija,
teoretska ekologija i dr. Ova se polja međusobno ne isključuju.