61989J0106

Presuda Suda (Šesto vijeće) od 13. studenoga 1990.

Marleasing SA v La Comercial Internacional de Alimentacion SA

Zahtjev za prethodno mišljenje: Juzgado de Primera Instancia e Instruccion no 1 de Oviedo –

Španjolska

Direktiva 68/151/EEZ – članak 11. – interpretacija nacionalnoga prava u skladu s direktivom

Predmet C-106/89

Izvješća Europskoga suda 1990 Stranica I-4135

Posebno švedsko izdanje 1990 Stranica 0575
Posebno finsko izdanje 1990 Stranica 0599

++++

1. Mjere koje donose institucije Zajednice – direktive – provedba od strane država članica –
potreba osiguranja djelotvornosti direktiva – obveze nacionalnih sudova
(Ugovor o EEZ-u, članak 5. i članak 189. treći stavak)

2. Sloboda kretanja osoba – sloboda poslovnoga nastana – trgovačka društva – Direktiva

68/151 – pravila o ništavosti – iscrpni popis slučajeva u kojima može doći do ništavosti –
ništavost zbog nezakonitih ciljeva trgovačkog društva – pojam ciljeva trgovačkog društva
(Direktiva Vijeća 68/151, članak 11.)

1. Obveza država članica koja proizlazi iz direktive, a odnosi se na postizanje rezultata

predviđenog direktivom, te njihova dužnost prema članku 5. Ugovora da poduzmu sve
odgovarajuće mjere, opće ili posebne, kako bi osigurale ispunjenje te obveze, obvezuje sva
tijela država članica, uključujući i sudove kad je riječ o stvarima koje potpadaju u njihovu
nadležnost. Iz toga slijedi da je, prilikom primjene nacionalnoga prava, bilo da su odredbe o
kojima je riječ donesene prije ili poslije direktive, nacionalni sud koji ga je pozvan
interpretirati obvezan to učiniti što je više moguće u svjetlu teksta i svrhe direktive, kako bi
postigao rezultat kojemu teži direktiva, te time postupio u skladu s trećim stavka članka 189.
Ugovora.

2. Nacionalni sud koji sudi u predmetu koji potpada u domašaj Direktive 68/151 o
koordinaciji zaštitnih mjera koje države članice zahtijevaju od trgovačkih društava u smislu
drugoga stavka članka 58. Ugovora radi zaštite interesa članova i drugih, s ciljem
ujednačavanja tih zaštitnih mjera u cijeloj Zajednici, obvezan je svoje nacionalno pravo
interpretirati u svjetlu svrhe i teksta te direktive, kako bi spriječio utvrđenje ništavosti
osnivanja javnog trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću iz razloga koji nisu
navedeni u članku 11. direktive. I sami se ti razlozi moraju strogo interpretirati, u svjetlu te
svrhe, kako bi se osiguralo da se ništavost osnivanja zbog nezakonitosti ciljeva društva ili
njihove suprotnosti javnome poretku mora isključivo shvatiti u smislu da se odnosi na ciljeve
trgovačkoga društva na način kako su opisani u osnivačkome aktu ili statutu.

U predmetu C-106/89,
 2

ZAHTJEV Sudu za odluku o prethodnom pitanju na temelju članka 177. Ugovora o EEZ-u
upućen od Prvostupanjskog suda i istražnog magistratskog suda br. 1 (Juzgado de Primera
Instancia e Instruccion no 1) u Oviedu (Španjolska) u postupku koji je pred tim sudom u
tijeku između trgovačkih društava

Marleasing SA

La Comercial Internacional de Alimentacion SA

o interpretaciji članka 11. Prve direktive Vijeća 68/151/EEZ od 9. ožujka 1968. o koordinaciji
zaštitnih mjera koje države članice zahtijevaju od trgovačkih društava u smislu drugoga
stavka članka 58. Ugovora radi zaštite interesa članova i drugih, s ciljem ujednačavanja tih
zaštitnih mjera u cijeloj Zajednici (Službeni list, Englesko posebno izdanje 1968. (I), str. 41),

SUD (Šesto vijeće)

u sastavu: G. F. Mancini, predsjednik Vijeća, T. F. O' Higgins, M. Díez de Velasco, C. N.

Kakouris i P. J. G. Kapteyn, suci,

nezavisni odvjetnik: W. van Gerven

tajnik: H. A. Ruehl, glavni upravni službenik,

razmotrivši pisana očitovanja podnesena u ime

trgovačkog društva Marleasing SA, od strane Joséa Ramóna Buzóna Ferrera iz Odvjetničke
komore Ovieda,

Komisije Europskih zajednica, od strane njenoga pravnog savjetnika Antonija Caeiroa i

Daniela Calleja, člana njenoga Pravnog odjela, u svojstvu zastupnika pred Sudom,

uzimajući u obzir Izvješće za raspravu, te nakon rasprave 6. lipnja 1990.,

saslušavši mišljenje nezavisnoga odvjetnika izneseno na zasjedanju 12. srpnja 1990.,

donosi sljedeću

presudu

1. Nalogom od 13. ožujka 1989., koji je na Sudu zaprimljen 3. travnja 1989., Prvostupanjski
sud i istražni magistratski sud br. 1 u Oviedu uputio je Sudu na prethodno mišljenje prema
članku 177. Ugovora o EEZ-u pitanje interpretacije članka 11. Direktive Vijeća 68/151/EEZ
od 9. ožujka 1968. o koordinaciji zaštitnih mjera koje države članice zahtijevaju od trgovačkih
društava u smislu drugoga stavka članka 58. Ugovora radi zaštite interesa članova i drugih, s
ciljem ujednačavanja tih zaštitnih mjera u cijeloj Zajednici.

2. Ta su se pitanja postavila u sporu između trgovačkog društva Marleasing SA, tužitelja u

glavnome postupku, i određenog broja tuženika, uključujući i La Comercial Internacional de
 3

Alimentacion SA (u daljnjem tekstu: "La Comercial"). La Comercial su, u obliku javnoga

trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću, osnovale tri osobe, uključujući i Barviesa
SA, koja je uložila vlastitu imovinu.

3. Iz obrazloženja naloga kojim se traži odluka o prethodnom pitanju očito je kako Marleasing
prvenstveno zahtijeva, na temelju članaka 1261. i 1275. španjolskoga Građanskog zakonika,
prema kojemu ugovori bez svrhe odnosno oni čija je svrha nezakonita nemaju pravnoga
učinka, da se utvrdi da je društveni ugovor o osnivanju La Comerciala ništetan zbog toga što
za osnivanje trgovačkog društva nije imalo svrhu, te zbog toga što je to bio fiktivni pravni
posao, izvršen radi prijevare vjerovnika Barviese SA, suosnivača tuženoga trgovačkog
društva. La Comercial je tvrdio kako tužbu treba u cijelosti odbaciti osobito iz razloga što
članak 11. Direktive 68/151, koji iscrpno navodi slučajeve kad se može naložiti ništetnost
osnivanja, među njima ne predviđa nepostojanje svrhe.

4. Nacionalni je sud primijetio kako je, u skladu s člankom 395. Zakona o uvjetima za
pristupanje Španjolske i Portugalske Republike Europskim zajednicama (Službeni list 1985. L
302, str. 23), Kraljevstvo Španjolske bilo obvezno provesti direktivu od datuma pristupa, ali
to na datum naloga kojim se traži prethodno mišljenje još nije bilo učinjeno. Zauzevši stoga
stav da se u dotičnom sporu pojavio problem koji se tiče interpretacije prava Zajednice,
nacionalni je sud Sudu uputio sljedeće pitanje:

"1. Je li članak 11. Direktive Vijeća 68/151/EEZ od 9. ožujka 1968., koja nije provedena u
nacionalnom pravu, izravno primjenjiv tako da može spriječiti utvrđenje ništavosti osnivanja
javnog trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću zbog razloga koji nije naveden u
tome članku?"

5. Za potpuniji prikaz činjeničnog stanja u predmetu, tijeka postupka i očitovanja podnesenih

Sudu, koji se u nastavku spominju ili o kojima se raspravlja samo u mjeri u kojoj je to
potrebno za obrazloženje odluke Suda, upućujemo na Izvješće za raspravu.

6. Kad je riječ o pitanju može li se pojedinac pozvati na direktivu protiv nacionalnoga prava,
potrebno je napomenuti da je Sud bio dosljedan u mišljenju da direktiva sama po sebi
pojedincu ne može propisivati obveze, pa da se stoga protiv te osobe nije moguće pozvati na
određenu odredbu direktive (presuda u predmetu 152/84 Marshall v South-West Hampshire
Area Health Authority (1986) ECR 723).

7. Međutim, iz dokumenata u posjedu Suda očito je kako nacionalni sud u biti nastoji utvrditi
je li nacionalni sud koji sudi u predmetu koji potpada u domašaj Direktive 68/151 obvezan
svoje nacionalno pravo interpretirati u svjetlu teksta i svrhe te direktive kako bi spriječio
utvrđenje ništetnosti osnivanja javnog trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću iz
razloga koji nije naveden u članku 11. direktive.

8. Da bi se moglo odgovoriti na to pitanje, potrebno je napomenuti, kako je Sud istaknuo u

svojoj presudi u predmetu 14/83 Von Colson and Kamann v Land Nordrhein-Westfalen
[1984] ECR 1891, stavak 26., da obveza država članica koja proizlazi iz direktive, a odnosi se
na postizanje rezultata predviđenog direktivom, te njihova dužnost prema članku 5. Ugovora
da poduzmu sve odgovarajuće mjere, opće ili posebne, kako bi osigurale ispunjenje te obveze,
obvezuje sva tijela država članica, uključujući i sudove kad je riječ o stvarima koje potpadaju
u njihovu nadležnost. Iz toga slijedi da je, prilikom primjene nacionalnoga prava, bilo da su
odredbe o kojima je riječ donesene prije ili poslije direktive, nacionalni sud koji ga je pozvan
 4

interpretirati obvezan to učiniti što je više moguće u svjetlu teksta i svrhe direktive, kako bi
postigao rezultat kojemu teži direktiva, te time postupio u skladu s trećim stavka članka 189.
Ugovora.

9. Iz toga slijedi da zahtjev prema kojemu se nacionalno pravo mora interpretirati u skladu s
člankom 11. Direktive 68/151 sprječava interpretacija odredaba nacionalnoga prava koje se
odnose na javna trgovačka društva s ograničenom odgovornošću na način da se ništavost
osnivanja javnoga trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću može naložiti iz razloga
koji nisu među onima koji su iscrpno navedeni u članku 11. direktive o kojoj je riječ.

10. Kad je riječ o interpretaciji članka 11. direktive, a osobito članka 11. (2) (b), potrebno je
napomenuti kako ta odredba zabranjuje da se zakonima država članica predvidi sudsko
utvrđenje ništetnosti iz razloga koji nisu među onima koji su iscrpno navedeni u direktivi,
među kojima se nalazi razlog nezakonitosti ciljeva trgovačkoga društva ili njihove suprotnosti
javnome poretku.

11. Prema mišljenju Komisije, izraz "ciljevi trgovačkoga društva" mora se interpretirati u
smislu da se odnosi isključivo na ciljeve trgovačkoga društva na način kako su opisani u
osnivačkome aktu ili statutu. Iz toga, prema mišljenju Komisije, slijedi da se utvrđenje
ništetnosti osnivanja trgovačkoga društva ne može temeljiti na aktivnostima koje ono stvarno
obavlja, kao što je na primjer prijevara osnivačevih vjerovnika.

12. Ta se tvrdnja mora prihvatiti. Kao što je jasno naznačeno u preambuli Direktive 68/151,
njena je svrha ograničiti slučajeve u kojima može doći do ništetnosti osnivanja i retroaktivni
učinak utvrđenja ništetnosti kako bi se osigurala "pravna sigurnost glede odnosa između
trgovačkih društava i trećih osoba, te između članova" (šesta uvodna izjava). Nadalje, zaštita
trećih osoba "mora se osigurati uz pomoć odredaba koje u najvećoj mogućoj mjeri
ograničavaju razloge zbog kojih obveze preuzete u ime trgovačkog društva ne bi bile valjane".
Iz toga, dakle, slijedi da se svaki razlog za ništetnost osnivanja predviđen člankom 11.
direktive mora interpretirati strogo. U tim se okolnostima riječi "ciljevi trgovačkoga društva"
moraju shvatiti u smislu da se odnose na ciljeve trgovačkoga društva na način kako su opisani
u osnivačkome aktu ili statutu.

13. Odgovor na upućeno pitanje stoga mora biti da je nacionalni sud koji sudi u predmetu koji
potpada u domašaj Direktive 68/151 obvezan svoje nacionalno pravo interpretirati u svjetlu
svrhe i teksta te direktive, kako bi spriječio utvrđenje ništetnosti osnivanja javnog trgovačkog
društva s ograničenom odgovornošću iz razloga koji nisu navedeni u članku 11. direktive.

Troškovi

14. Troškovi koje je pretrpjela Komisija Europskih zajednica, koja je Sudu podnijela
očitovanje, ne nadoknađuju se. Budući da, kad je riječ o strankama u glavnome postupku,
ovaj postupak predstavlja samo jedan od koraka u postupku koji je u tijeku pred nacionalnim
sudom, odluku o troškovima donosi taj sud.

Izreka

S te osnove

SUD (Šesto vijeće)

 5

u odgovoru na pitanje koje mu je uputio Prvostupanjski sud i istražni magistratski sud br. 1 u
Oviedu nalogom od 13. ožujka 1989. presuđuje sljedeće:

Nacionalni sud koji sudi u predmetu koji potpada u domašaj Direktive 68/151/EEZ od 9.
ožujka 1968. o koordinaciji zaštitnih mjera koje države članice zahtijevaju od trgovačkih
društava u smislu drugoga stavka članka 58. Ugovora radi zaštite interesa članova i drugih, s
ciljem ujednačavanja tih zaštitnih mjera u cijeloj Zajednici, obvezan je svoje nacionalno pravo
interpretirati u svjetlu svrhe i teksta te direktive, kako bi spriječio utvrđenje ništavosti
osnivanja javnog trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću iz razloga koji nisu
navedeni u članku 11. direktive.