Mirko Tadi Termodinamika

34
3 TERMODINAMIKI MODEL

Idealizacija radnog medija, kao idealnog plina; samog procesa, kao kontinuiranog niza
ravnotenih stanja, te pretpostavka o reverzibilnosti mehanike interakcije, ine cjeloviti
idealni model na kojem se razvila termodinamika teorija.
Termodinamiki prorauni koji su razvijeni na tom modelu mogu se primijeniti kao dobre
aproksimacije za mnoge realne sluajeve. Zbog toga ima smisla da se detaljno pozabavimo s
idealnim plinovima i njihovim ponaanjem.

Radni medij (RM) konstantne mase ini zatvoreni sustav koji je u toplinskoj i mehanikoj
interakciji s okoliem. Toplinska interakcija odvija se pri konanim razlikama temperatura
radnog medija i toplinskog spremnika (TS), tj. pri vanjskoj toplinskoj neravnotei
(ireverzibilan proces). Suprotno tome, mehanika interakcija je reverzibilna, jer tee u
uvjetima vanjske mehanike ravnotee, tj. pri zanemarivo maloj rezultantnoj sili i bez
gubitaka zbog trenja.

Tijekom procesa sve estice radnog medija prelaze trenutno i istovremeno u isto novo stanje,
tako da u svakom trenutku vlada unutarnja toplinska i mehanika ravnotea (jednaka
temperatura T i tlak p), pa se takav proces naziva ravnoteni.

Za daljnja razmatranja nije od vanosti promjena kinetike i potencijalne energije radnog
medija. Zbog toga se za bilancu energije moe koristiti I. Zakon termodinamike u
najednostavnijem obliku:

12 12 12
U W Q = . (3.1)


Reverzibilna mehanika interakcija

Po definiciji se mehaniki rad radnog medija,
( )

=
2
1
12
dV V p W (mehaniki rad radnog medija), (3.2)
moe izraunati pomou svojstava radnog medija (p, V), ako nam je poznata matematika
formulacija procesa izmeu poetnog (1) i konanog stanja (2), tj. ako znamo oblik funkcije p
= p(V). Takvih funkcija (procesa) izmeu zadanih stanja 1 i 2 ima beskrajno mnogo. Zbog
toga se kae da je mehaniki rad funkcija procesa (funkcija puta), odnosno naina kako se
mijenja stanje radnog medija.

Naravno, radni medij ne mijenja stanje svojevoljno, ve pod utjecajem mehanikog djelovanja
tvari iz okoline, na kojima se uoavaju openito drugaije makroskopske promjene, npr. kao
promjena pozicije ili brzine, a moda i volumena. Promjene izvan radnog medija ovdje nisu
predmet interesa, pa se mehaniki efekti izmeu radnog medija i okoline mogu openito
oznaiti s W.

Samo u idealnom sluaju mehanike ravnotee vrijedi jednakost W = W
12
, dok se u realnim
prilikama dio mehanikog rada gubi zbog nepovratnosti (trenja).
Promjena volumena radnog medija znak je postojanja mehanike interakcije s nekim
sudionikom u okoliu, koji zbog toga i sam doivljava promjenu volumena, ali suprotnog
Mirko Tadi Termodinamika
35
smisla. U pravilu je taj sudionik okolinji zrak, a njegov se mehaniki rad rauna po istom
principu:
( )
0 1 0 2 0
0 2
0 1
0 0
0 2
0 1
0 0 0 , ,
,
,
,
,
V V p dV p dV p W = = =

, (mehaniki rad okolinjeg zraka). (3.3)
Premda je V
2,0
V
1,0
njihovu razliku ne moemo izraunati, jer je V
2,0
= i V
1,0
= .
Ako su radni medij i okolinji zrak jedini sudionici s volumenskim promjenama, tada mora
biti dV = dV
0
, pa i za konane promjene volumena vrijedi:
( ) ( )
0 1 0 2 1 2 , ,
V V V V = . (3.4)
Stoga se mehaniki rad okolinjeg zraka moe izraunati iz jednadbe:
( )
2 1 0 0
V V p W = , (mehaniki rad okolinjeg zraka). (3.5)
gdje su V
1
i V
2
poetni i konani volumen radnog medija!

U pravilu ovi mahaniki efekti nisu jednaki: W
12
W
0
, pa bi u sluaju da su radni medij i
okolinji zrak jedini sudionici mehanike interakcije to bio sluaj vanjske mehanike
neravnotee! I u tom bi sluaju postojala ravnotena volumenska promjena radnog medija, pa
bi desna strana jednadbe (3.2) bila:
( ) ( ) W broj neki ..... dV V p I = =

2
1
12
, (vanjska mehanika neravnotea), (3.6)
gdje W oznaava ostvarenu mehaniku interakciju pri vanjskoj mehanikoj neravnotei.

Vrijednost integrala I
12
ne bi imala smisao mehanikog rada prema okolinjem zraku, jer on
prima samo iznos W
0
srazmjeran njegovom otporu, ni manje ni vie. Stoga jednadba (3.6)
samo kae koliko bi radni medij mogao dati, ili trebao primiti, tijekom promjene stanja od 1
do 2. Zato se integral u jednadbi (3.6) naziva se teorijski rad plina W
12
, kako bi se naglasila
ovisnost mehanike interakcije o svim njenim sudionicima.
Pretpostavka o postojanju vanjske mehanike ravnotee ustvari znai pretpostavku da postoji
barem jo jedan mehaniki sudionik (MS), koji sudjeluje s radom W, tako da vrijedi:

0 12
W W W + = , (rad mehanikog sudionika, MS). (3.7)
Jednadba (3.7) uvaava injenicu da su W
12
i W
0
uvijek suprotnog predznaka (smisla) te da
su u opem sluaju meusobno razliiti! Kada je W > 0 govorimo o korisnom (dobivenom)
radu, a u sluaju kada je W < 0 o utroenom radu u odnosu na trei mehaniki sudionik MS.
U teorijskim razmatranjima u pravilu se taj sudionik (MS) ne opisuje, ve se njegovo uee
podrazumijeva u onom iznosu koliko je potrebno da se ispuni uvjet vanjske mehanike
ravnotee.

Sukladno definiciji prema jednadbi (3.2) moe se teorijski mehaniki rad radnog medija
prikazati grafiki u ravnini s koordinatama p i V.
Mirko Tadi Termodinamika
36
p
p
1
p
2
V
1
V
2
V
1
2
V
12
dV
p
( )

=
2
1
12
dV V p W
a
b - neravnoteni proces
( ) { }
b
b
12
2
1
12
W dV V p I
)
`

Slika 3.1. Mehaniki rad u p V dijagramu

Povrina ispod linije procesa radnog medija od stanja 1 do 2, odgovara teorijskom radu
radnog medija W
12
, sukladno jednadbi (3.2), ali samo za ravnoteni proces (linija a od 1 do
2) u uvjetima vanjske mehanike ravnotee. Ako ne postoji vanjska mehanika ravnotea,
tada bi se teko mogla ostvariti i unutarnja ravnotea, pa tako ni ravnoteni proces plina.

Neravnoteni proces izmeu 1 i 2 prikazan je na slici 3.1 tokastom linijom b. Kada bi znali
tok procesa p = p(V) mogli bi izraunati vrijednost integrala I
12
sukladno jednadbi (3.6), koji
u p V dijagramu odgovara povrini ispod krivulje procesa b. No, ta povrina nema znaenje
mehanike interakcije W
12
koju je radni medij imao sa okoliem, jer nije ispunjen uvjet
vanjske mehanike ravnotee.
Pri neravnotenom procesu ne postoji jedinstveno stanje radnog medija, ve ima smisla
govoriti samo o lokalnim stanjima njegovih najmanjih makro estica. Tim esticama se mogu
pripisati ravnoteni procesi, odnosno funkcija p = p(V), ali su oni, odnosno one, meusobno
razliite, pa su estice u unutarnjoj energijskoj interakciji koja se ne reflektira na okoli
radnog medija. Klasina termodinamika ne analizira takve probleme.

Kriterij za odreivanje smisla (predznaka) teorijskog rada je promjena volumena u odnosu na
volumen poetnog stanja, sukladno jednadbi (3.2).

p
p
1
V
1
V
1
V > 0
KOMPRESIJA EKSPANZIJA
V < 0
W
12
> 0 W
12
< 0
E K

Slika 3.2 Kriterij ekspanzije i kompresije

Mirko Tadi Termodinamika
37
Proces smanjivanja volumena naziva se kompresija, a poveanja volumena ekspanzija.
Uoimo, na temelju slike 3.2, da se pojmovi kompresije i ekspanzije ne definiraju prema
promjeni tlaka!

Ireverzibilnost toplinske interakcije
Pretpostavka o ravnotenom procesu uz vanjsku mehaniku ravnoteu znai da e
promjena entropije radnog medija biti uzrokovana iskljuivo toplinom koju on izmjenjuje s
okoliem, a ne nekim drugim nepovratnostima tijekom procesa (razliite brzine dijelova
realnih fluida dovode do pojave unutarnjeg trenja disipacije energije, zbog ega realni
procesi nisu ravoteni). Za ravnotene (teorijski zamiljene, idealizirane, nerealne) procese
vrijedi jednadba II. Zakona:
TdS Q = , (3.8)
odnosno, za konane procese pri kojima radni medij mijenja stanje od 1 na 2, vrijedi:
( )

=
2
1
12
dS S T Q , (ravnoteni proces RM). (3.9)
Budui da je apsolutna temperatura T uvijek pozitivan broj to e smisao promjene entropije
biti isti kao i smisao topline. Ako je Q
12
> 0, dovedena toplina, onda e ona uzrokovati porast
entropije radnog medija: dS > 0. Obrnuto, u sluaju odvedene topline Q
12
< 0, bit e dS < 0.

Kriterij po kojem se procjenjuje grijanje ili hlaenje radnog medija tijekom procesa je
entropija poetnog stanja (1), S
1
(izentropa S
1
). Kruiima su oznaena samo neka od
beskrajno mnogo moguih konanih stanja. Temperatura ogrijevnog T
OS
i rashladnog
spremnika T
RS
su granine temperature moguih procesa grijanja ili hlaenja.

T
T
1
S
1
S
1
dS > 0
HLAENJE GRIJANJE
dS < 0
Q> 0
Q< 0
T
RS
T
OS
G H


Slika 3.3 Kriterij grijanja i hlaenja

Na osnovi jednadbe (3.8) slijedi da je ukupna promjena entropije radnog medija tijekom
procesa:
Mirko Tadi Termodinamika
38

=
2
1
12
T
Q
S , (3.10)
pa se odreivanje S
12
ini kompliciranim, jer jednadba (3.10) zahtijeva poznavanje naina
na koji radni medij na trenutnoj temperaturi T prima ili predaje male obroke topline Q.
Sreom, entropija S je veliina stanja, pa se ukupna promjena entropije izmeu stanja 1 i 2
moe odrediti ako su nam ta stanja poznata:

S
12
= S
2
S
1
= m(s
2
s
1
) = ms
12
. (3.11)

Detaljniji opis rauna dan je kasnije.

Sukladno jednadbi (3.9) moe se izmjenjena toplina Q
12
prikazati grafiki u koordinatnoj
ravnini T-S. Budui da je entropija S, (J/K), ekstenzivna veliina praktinije je ako se iskljui
utjecaj mase m (kg), tako da se za apscisu odabere specifina entropija s, (J/kg K). U takvom
dijagramu, T-s, mogu se prikazati specifine topline, q
12
= Q
12
/m.

Slika 3.4 Procesi u T-s dijagramu

Na slici 3.4 prikazana su dva razliita ravnotena procesa, a i b, izmeu poetnog stanja 1 i
konanog stanja 2 radnog medija. Oba procesa rezultiraju s jednakom promjenom entropije
s
12
premda je promjena temperature T
a
tijekom procesa a, drugaija od promjene
temperature T
b
tijekom procesa b. Takoer, diferencijalni obroci topline q
a
i q
b
su
meusobno razliiti.
Na temelju slike 3.4 moemo zakljuiti da vrijedi:

b
b
a
a
T
q
T
q
ds

=

= , (za ravnotene procese a i b), (3.12)

odnosno, za proizvoljnu masu m radnog medija:

b
b
a
a
T
Q
T
Q
dS

=

= . (3.13)
T [K]
s [J/(kg K)]
m = 1 kg
1
2
s
1
s
2
T
1
T
2
ds
q
a
a
b
s
12
q
b
T
a
T
b
T
OS
b
b
a
a
T
q
T
q
ds

=

=
Mirko Tadi Termodinamika
39
Na temelju ovih spoznaja ne moe se izvesti zakljuak koji je od procesa a i b
termodinamiki povoljniji! Budui da smo pretpostavili reverzibilnu mehaniku interakciju to
preostaje da na valjanost procesa utjee samo ireverzibilna izmjena topline.
to je tijekom procesa vea razlika temperature izmeu radnog medija i toplinskog spremnika
to je vea degradacija energije, pa je proces termodinamiki nepovoljniji. Po tome bi odmah
mogli zakljuiti da je proces b termodinamiki povoljniji, jer je tijekom tog procesa manja
razlika temperatura radnog medija i toplinskog spremnika. Naravno, to se moe dokazati i
matematikim putem.
Ranije je reeno da zbog nepovratnosti procesa raste entropija zatvorenog izoliranog sustava.
Promjena entropije sustava jednaka je sumi promjena entropije sudionika sustava:
0 > =

i
i s
S S . (promjena entropije izoliranog sustava). (3.14)
U naem sluaju sustav se sastoji samo od radnog medija i toplinskog (ogrijevnog) spremnika,
OS, tako da je:
0
12
> + =
OS s
S S S . (3.15)
Tijekom procesa a i b raste entropije radnog medija, S
12
> 0, ali je u oba sluaja ta promjena
ista (S
12
)
a
= (S
12
)
b
, pa je jedina razlika u promjeni entropije ogrijevnog spremnika, tj.
(S
OS
)
a
(S
OS
)
b
. Osim toga, prema jednadbi (3.15) je S
12
> S
OS
.
Toplinskim spremnicima pripisuje se beskrajno veliki toplinski kapacitet, pa se njihova
temperatura ne mijenja bez obzira na toplinu koju izmjenjuju, T
OS
= konst.. Zato je njihova
promjena entropije, sukladno jednadbi (3.10):

( )
( ) ( )
OS OS
OS
OS
OS OS
OS
OS
T
Q
T
Q
Q
T T
Q
S
a a
a
12
2
1
2
1
1
= = =

=

, (proces a), (3.16)
( )
( ) ( )
OS OS
OS
OS
T
Q
T
Q
S
b b
b
12

= = , (proces b). (3.17)

U oba sluaja ogrijevni spremnik ima istu temperaturu T
OS
, a razliite su samo topline koje se
odvode (negativan predznak) od spremnika. Kako je u promatranom sluaju |(Q
12
)
b
| > |(Q
12
)
a
|,
to znai da je:
( ) ( )
a b OS OS
S S > , (apsolutni iznosi). (3.18)
Pozivajui se na jednadbu (3.15) i uvaavajui da su promjene entropije ogrijevnog
spremnika negativni brojevi moe se pisati:
( ) ( ) ( ) ( )
b b a a s OS OS s
S S S S S S = + > + =
12 12
. (3.19)
Kako je promjena entropije sustava tijekom procesa b manja, to je taj proces termodinamiki
povoljniji od procesa a.
Mirko Tadi Termodinamika
40
Svaka izmjena topline izmeu tijela razliitih temperatura je degradacija energije. Teorijski
gledano, time se nepovratno izgubila mogunost da se dio topline, posredstvom nekog radnog
medija, transformira u mehaniki rad. Ostatak topline mogao bi se predati postojeem
prirodnom spremniku okolini (atmosferski zrak, kopno, oceani) definiranom s pripadnom
temperaturom T
o
.
Teorijski gubitak na radu je produkt promjene entropije sustava (RM + TS) i apsolutne
temperature T
o
okolinjeg zraka, kojeg moemo smatrati prirodnim toplinskim spremnikom:

s
S T W =
0 12
, J , (teorijski gubitak na radu uslijed ireverzibilnosti procesa). (3.20)
Ovdje je S
s
= S
i
promjena entropije sustava, jednaka zbroju promjena entropije onih
sudionika koji su sudjelovali u izmjeni topline. Pomou jednadbe (3.20) moe se na
jednostavan i brz nain doi do zakljuka o termodinamikoj valjanosti procesa. Naravno,
procesa kod kojih su ispunjene sve ranije usvojene pretpostavke. (Zakljuak o valjanosti
procesa vrijedi i kod realnih procesa, samo to numerika vrijednost rezultata nije tona).
Unutarnja energija idealnih plinova
Jednostavnim pokusom dokazao je Gay-Lussac da unutarnja energija idealnih pliinova
ovisi samo o temperaturi, a ne i o tlaku ili volumenu. Idealni plin (razrijeeni realni plin) bio
je zatvoren u lijevom dijelu dvodjelne staklene posude, dok je prostor desne strane bio
evakuiran do vakuuma. Posuda je smjetena u izvana izoliranoj vodenoj kupki, a temperatura
vode mjerena je termometrom.
p
1
V V
p =0
VODA
T



Slika 3.5 Gay-Lussacov pokus

Otvaranjem ventila plin se proirio na prazan prostor desnog dijela staklene posude. Kako
termometar nije pokazao promjenu temperature vode, mogu se izvesti dva zakljuka u
odnosu na plin:
a) nema izmjene topline izmeu plina i okolne vode: Q
12
= 0,
b) temperatura plina se nije promijenila, T = konst., to sukladno jednadbi stanja
znai da je produkt pV = konst., tj. zbog dvostrukog poveanja volumena, V
2
= 2V, dvostruko
je smanjen tlak plina, p
2
= p
1
/2. Stoga integral:
( )

=
2
1
12
dV V p I , (3.21)
ima konanu vrijednost, ali ne i znaenje mehanikog rada plina W
12
, jer irenje plina
nasuprot vakuuma (prostor s p = 0) ne trai nikakav utroak energije (primjer vanjske
mehanike neravnotee).

Mirko Tadi Termodinamika
41
Bilanca energije plina prema I. Zakonu,

12 12 12
U W Q = , (3.22)
dovodi do zakljuka da je U
12
= U
2
U
1
= 0, jer se promjena stanja plina odvijala u uvjetima:
Q
12
= 0 i W
12
= 0.
Budui da u opisanom procesu ne dolazi do promjene unutarnje energije plina: U
2
= U
1
= U =
konst., to znai da unutarnja energija nije pod utjecajem tlaka p, kao ni volumena i V, jer su
se oni tijekom procesa promijenili! Jedino je temperatura ostala ista, T
2
= T
1
= T = konst., kao
i unutarnja energija. To je dokaz da unutarnja energija idealnih plinova ovisi samo o
temperaturi:
U = U(T), ili U = U() , (idealni plinovi). (3.23)
Zbog toga e i promjena unutarnje energije U
12
ovisiti samo o promjeni temperature T
12
,
odnosno
12
.
Budui da je unutarnja energija veliina stanja, to je izmeu zadanog poetnog (1) i konanog
(2) stanja promjena unutarnje energije uvijek ista, tj. neovisna o procesu!

Zato u svrhu odreivanja U
12
moemo uzeti i proces pri kojem nema mehanike interakcije
s okoliem, W
12
= 0. To je sluaj kada ne postoji ni najmanja promjena volumena radnog
medija, dV = 0, tj. V = konst., pa se takva promjena naziva izohora. Zakljuci o U
12
e
vrijediti i za bilo koji drugi proces!
Iz I. Zakona slijedi da je

12 12
U Q = , J, (V = konst.). (3.24)
Kako je unutarnja energija ekstenzivna veliina stanja to je njena numerika vrijednost
proporcionalna s masom m radnog medija, a kod idealnih plinova ovisi jo samo o
temperaturi. Znai da za promjenu unutarnje energije, U
12
= U
2
U
1
, vrijedi relacija:
( )
1 2 1 2
T T m U U , ( je oznaka proporcionalnosti), (3.25)
koja jo nema oblik jednadbe, jer dimenzije lijeve strane (J) i desne strane (kg K) nisu
jednake. Oito je da na desnoj strani treba dodati veliinu koja ima dimenziju (J/kg K), pa bi
jednadba glasila:
( )
1 2 1 2
T T mc U U
v
= , J, (idealni plinovi). (3.26)
Promjena unutarnje energije, U
12
= U
2
U
1
, idealnih plinova odreena je uvijek jednadbom
(3.26), bez obzira kako tee proces i kako se pri tome mijenja volumen V radnog medija. To
je zato to je unutarnja energija veliina stanja, a ne procesa (kao Q
12
i W
12
)!
Ovdje je c
v
, J/(kg K), specifini toplinski kapacitet pri konstantnom volumenu, na to ukazuje
indeks. Postoje i specifini toplinski kapaciteti koji su definirani kao termodinamika svojstva
radnog medija tijekom drukijih procesa, ali je unutarnja energija idealnih plinova uvijek
ovisna samo o iznosu c
v
!
Mirko Tadi Termodinamika
42
U jednadbi (3.26) moe se za c
v
uvrstiti samo jedna vrijednost. To ne bi bio problem kada se
temperatura promijeni samo za proizvoljno mali iznos, od T
1
na T
2
= T
1
+ dT, jer bi
uzrokovalo diferencijalno malu promjenu unutarnje energije, od U
1
na U
2
= U
1
+ dU. Tada,
umjesto jednadbe (3.26) vrijedi diferencijalna jednadba:
= = d mc dT mc dU
v v
, (3.27)
odnosno,
= = d c dT c du
v v
, (3.28)
Ova jednadba definira pojam pravog specifinog toplinskog kapaciteta c
v
,

v
v
d
du
c
|

\
|

= , J/(kg K). (3.29)

S obzirom na jednadbu (3.24):
12 12
U Q = , moe se za konane promjene od stanja (1) do
stanja (2) pri V = konst. pisati
12 12
u m mq = , odnosno:

12 12
u q = , (uz V = konst.), (3.30)
pa za diferencijalno male promjene vrijedi:
du dq = , (uz V = konst.). (3.31)
Sada se jednadba (3.29) moe dopuniti, pa glasi:

v v
v
d
dq
d
du
c
|

\
|

=
|

\
|

= , J/(kg K). (3.32)

Na temelju toga se pravi specifini toplinski kapacitet (u ovom primjeru je to c
v
) opisuje kao
toplina koju treba dovesti jednom kilogramu tvari da mu se temperatura povea za 1
o
C ,
odnosno 1 K, (u ovom primjeru uz uvjet V = konst.).
Kako se vrijednost c
v
mijenja s temperaturom, c
v
= c
v
(T) ili c
v
= c
v
(), to se za konani
interval temperatura, T
2
T
1
=
2

1
, mora odrediti prosjena vrijednosti [ ] [ ]
2
1
2
1

=
v
T
T v
c c za taj
interval temperatura.
U pravilu se u tablicama nalaze podaci za c
v
u odnosu na relativnu temperaturu
o
C, a ne
apsolunu T K, pa je toj injenici prilagoen slijedei izvod.
Pretpostavimo da je tijekom procesa pri V = konst. temperatura radnog medija porasla, tj.
2
>

1
. Uvaavajui prethodne jednadbe moe se dovedena toplina izraziti kao:
[ ] [ ] ( )
1 2
2
1
12 12
2
1
2
1
2
1
2
1
= = = = =

v v
c m d c m d c m du m U Q , (V = konst.). (3.33)
Mirko Tadi Termodinamika
43
Ovdje je [ ]
2
1

v
c prosjena (konstantna) vrijednost u intervalu temperatura
2
-
1
. Ona se
moe odrediti eksperimentalnim mjerenjem, ali zbog beskonano mnogo razliitih
temperaturnih intervala (
2
-
1
) takav nain ne dolazi u obzir. Umjesto toga, moramo nai
mogunost da se s konanim brojem mjerenja dobiju podaci na nekim karakteristinim
intervalima temperature.
Najednostavnije je ako se uzmu intervali, poevi od 0
o
C do npr. 100, 200, ....1000
o
C. Tome
se moe prilagoditi oblik izvoda u jednadbi (3.33) na slijedei nain:
[ ] [ ]
[ ] ( ) [ ] ( ) { } [ ] [ ] { }
1 0 2 0 1 0 2 0
0
0
0
0
0 0
12
1 2 1 2
1
1
2
2
2
1
2 1
0 0 = =
=
|
|

\
|
=
|
|

\
|
= =

v v v v
v v v v v
c c m c c m
d c d c m d c d c m d c m Q
, (V = konst.). (3.34)
Budui da krajnje desne strane jednadbi (3.33) i (3.34) moraju biti jednake, zakljuujemo da
se prosjeni specifini toplinski kapacitet [ ]
2
1

v
c moe odrediti iz relacije:
[ ]
[ ] [ ]
1 2
1 0 2 0
1 2
2
1


=

v v
v
c c
c , J/(kg K). (3.35)

2
1
1
2

=
2
1
12
dv p w
c
v
[ ]
2
1

v
c

o
C
d
0
[ ]
1
0

v
c
[ ]
2
0

v
c
c
v
c
v
d
[ ] ( )
1 2
2
1

v
c
[ ] ( )
1 2
2
1
2
1
=

v v
c d c

2
-
1

Slika 3.6 Srednji specifini toplinski kapacitet
Vrijednosti [ ]

0 v
c mogu se nai u odgovarajuim tablicama, o kojima ovisi i broj raspoloivih
intervala 0
o
C - = 100, 200, ...
o
C . Za temperature unutar tih intervala mogu se odrediti
podaci postupkom linearne interpolacije.



Mirko Tadi Termodinamika
44
Rezime
Zakljuke koje smo uz usvojene pretpostavke izveli za pojedine lanove u pojednostavljenoj
jednadbi I. Zakona:

12 12 12
U W Q = , (3.1)
moemo sada rezimirati. Za bilo kakav proces izmeu stanja (1) i (2), pri kojem vrijede
usvojeni uvjeti, bit e promjena unutarnje energije uvijek ista:
( ) ( )
1 2 1 2 1 2 12
= = =
v v
NC T T mc U U U , J, (idealni plinovi). (3.36)
Teorijski rad plina tijekom procesa od stanja 1 do 2:
( )

=
2
1
12
dV V p W , (u vanjskoj mehanikoj ravnotei), (3.37)
ovisi o tijeku procesa preko funkcije p = p(V), pa kaemo da je W
12
veliina puta, odnosno
funkcija procesa. Zbog toga e rezultat za W
12
ovisiti o procesu, ali e zbog pretpostavke da
nema gubitaka mehanika interakcija biti reverzibilna, pa se s istim mehanikim sudionicima
proces moe provesti u suprotnom smjeru opet bez gubitaka! Entropije sudionika
mehanike interakcije se ne mijenjaju, pa je za sustav S
meh
= 0. Pretpostavka je da pri tome
nema izmjene topline.
Izmjenjena toplina Q
12
uzrokuje proces toplinskog uravnoteavanja radnog medija (RM) i
toplinskih sudionika (TS) u okoliu. Proces bi trajao dogod postoji konana razlika
temperatura izmeu RM i TS. Tijekom procesa raste entropija sustava (RM i TS). U stanju
toplinske ravnotee proces iezava, tj. Q = 0, a sustav poprima maksimalnu entropiju, S
max
.
Uspostava obrnutog smjera procesa s istim sudionicima nije mogua zbog iskustvene
injenice da toplina ima samo jedan smjer, od toplijeg prema hladnijem tijelu. Zato kaemo
da je jednosmjeran proces izmjene topline nepovratan, odnosno ireverzibilan.
Izvoenje ravnotenog procesa u suprotnom smjeru je mogue (kae se da je povrativo), ali
samo s drugim toplinskim sudionikom u okoliu, koji bi omoguio suprotan smjer topline. I
tijekom tog procesa je izmjena topline nepovratna od toplijeg prema hladnijem.
Dakle, svaki je ravnoteni proces radnog medija povrativ (moe se izvesti u suprotnom
smjeru) i to s istim mehanikim sudionicima, ali s razliitim toplinskim sudionicima barem
jednim ogrijevnim i barem jednim rashladnim spremnikom, zbog kojih je i povrativ proces
nepovratan. Nepovratna je samo izmjena topline, zbog ega raste entropija sustava, S
s
> 0 .
Samo ravnoteni procesi bez izmjene topline su i povrativi i povratni, pri emu je promjena
entropije sustava S
s
= 0, tj. S
s
= konst. (izentropski proces) .

Diferencijalni oblik I. Zakona termodinamike
Kako su u pojednostavljenoj jednadbi I. Zakona:
12 12 12
U W Q = , toplina i
mehaniki rad funkcije procesa, koji se mogu odvijati pod raznim uvjetima, korisno je za
Mirko Tadi Termodinamika
45
daljnje matematike izvode napisati jednadbu I. Zakona u diferencijalnom obliku, tj. za
proizvoljno mali proces:
dU W Q = , J, (3.38)
Simbol opisuje diferencijalnu promjenu onih veliina koje ovise o putu, tj. tijeku procesa.
Za diferencijalnu promjenu unutarnje energije vrijedi jednadba (3.27):
= = d mc dT mc dU
v v
, J, (3.27)
a diferencijalni oblik mehanikog rada dobiva se na osnovu jednadbe (3.2) kao:
pdV W = . (3.39)
Na temelju triju prethodnih jednadbi moe se pisati:
pdV d mc W dU Q
v
+ = + = , (diferencijalni oblik I. Zakona), (3.40)
odnosno, po jedinici mase
pdv d c w du q
v
+ = + = , J/kg. (3.41)
Uoimo da tijekom ovog izvoda nije koriten II. Zakon:
( )

=
2
1
12
dS S T Q , (3.42)
niti u diferencijalnom obliku:
mTds TdS Q = = . (3.43)

Promjena unutarnje energije i mehaniki rad mogu se izraunati pomou mjerljivih veliina
stanja: T ili , p, V ili v, a i sami procesi se mogu lako opisati pomou tih svojstava i njihovih
promjena.

II. Zakon izraava toplinu putem promjene entropije koja se vrlo teko mjeri, pa ta relacija iz
isto praktikih razloga gubi prednost. Osim toga, ona i nije nuna, jer se toplina moe
izraunati upravo iz jednadbe I. Zakona.
Polazei od diferencijalnog oblika I. Zakona mogu se lako izvesti energijske bilance svih
moguih procesa.