Zaslužni Hrvatski Veterinari II

ZASLU@NI HRVATSKI VETERINARI, II.
Zagreb, 2003.
ZASLU@NI HRVATSKI VETERINARI, II.

Uredili
Hrvoje Gomer~i} i Vesna Vu~evac Bajt
Veterinarski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu Zagreb, 2003.
Izdava~:
Veterinarski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu 10000 ZAGREB, Heinzelova 55

Urednici:
Prof. dr. Hrvoje Gomer~i} Prof. dr. Vesna Vu~evac Bajt

Recenzenti:
Akademik Sergej Forenbacher Prof. dr. Mira Kolar-Dimitrijevi} Prof. dr. Tomislav Balenovi}
Tehni~ki urednik i ra~unalna obrada:
Tomislav Gomer~i}, dr. vet. med.

Tisak:
Intergrafika 10000 Zagreb, Bistranska 15
CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveu~ili{na knji`nica - Zagreb UDK 619-05(497.5) ZASLU@NI hrvatski veterinari, II. / uredili Hrvoje Gomer~i} i Vesna Vu~evac Bajt. - Zagreb : Veterinarski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, 2003. ISBN 953-6062-40-2 1. Gomer~i}, Hrvoje 2. Vu~evac-Bajt, Vesna I. Veterinari -- Hrvatska 430522074
ISBN 953-6062-40-2
Predgovor
Ova knjiga, Zaslu`ni hrvatski veterinari, II. nastavlja se na knjigu Zaslu`ni veterinari Hrvatske (Urednik: S. Rapi}, Zagreb, 1976.), a obuhva}a ìvotopise ukupno 91 zaslu`nog hrvatskog veterinara, koji su preminuli do kraja 2002. godine, a nisu bili uklju~eni u knjigu objavljenu 1976. godine. Neosporna je ~injenica da su u razvoju hrvatskog veterinarstva mnogi pojedinci imali vrlo zna~ajnu ulogu. Stoga smo èljeli zabiljeìti ìvotopise stotinjak najzaslu`nijih hrvatskih veterinara, me|u velikim brojem hrvatskih veterinara, koji su svojim djelovanjem sigurno zna~ajno pridonijeli hrvatskom veterinarstvu, a time i op}em hrvatskom gospodarstvu, znanosti i kulturi. Od velikog broja hrvatskih veterinara koji su svakako svi svojim djelovanjem unaprijedili na{e veterinarstvo, izabrani su samo oni koji su najzna~ajnije pridonijeli veterinarskoj znanosti, obrazovanju, unapre|enju veterinarske struke i za ~ije smo pisanje ìvotopisa uspjeli prona}i suradnike. @ivotopise na{ih zaslu`nih veterinara pisao je 51 suradnik, prete`no najbolji poznavatelji njihova opusa, mahom njihovi suvremenici, poznanici, prijatelji ili u~enici, koji su prema njima imali dovoljno po{tovanja da bi njihovi prikazi bili napisani s ljubavlju i toplinom, ali zato naj~e{}e bez kriti~kog osvrta na ìvotni put svakog od njih. Pisci svake od navedenih biografija su samostalno odlu~ivali o tome kako }e prikazati i koje }e podatke iznijeti iz njihova ìvotopisa, a urednici su nastojali {to vi{e ujedna~iti tekstove, te dopuniti i ispraviti uo~ene brojne nedostatake, neto~nosti i nerazumljivosti. Iako smo nastojali tekstove ujedna~iti, u tome nismo do kraja uspjeli, pa ~itatelje molimo za razumijevanje. Osim toga, ào nam je, {to su uza sav trud i nastojanja, neki ìvotopisi ostali nepotpuni. I u ovoj knjizi zadràn je isti kriterij kao i u prethodnoj - uvr{teni su samo umrli zaslu`ni hrvatski veterinari. Cilj ove knjige nije samo promocija hrvatske veterinarske znanosti i njenih odli~nika, nego i stvaranje gra|e iz hrvatske veterinarske povijesti, koja }e trajno ostati zapisana za budu}a pokoljenja. Svaki }e ~itatelj iz pisanih redova ove knjige mo}i o~itati jedan dio hrvatske veterinarske povijesti s kojom se sigurno moèmo ponositi. Stoga ova knjiga ne odaje samo priznanje veterinarima ~iji su ìvotopisi u njoj, nego jest i doprinos povijesti veterinarske znanosti i hrvatskoj kulturi uop}e.
III
Na kraju zahvaljujemo na korisnim savjetima za ure|enje ove knjige, recenzentima akademiku Sergeju Forenbacheru, prof. dr. Miri KolarDimitrijevi} i prof. dr. Tomislavu Balenovi}u, te svim suradnicima koji su na bilo koji na~in pridonijeli njenom izlasku. Urednici
IV
Suradnici:
Dr.
Ibrahim Arnautovi}, umirovljeni sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet,

Sarajevo
Ljiljana Bedrica, sveu~ili{na profesorica, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Zvonimir Brudnjak, umirovljeni sveu~ili{ni profesor, Medicinski fakultet,
Dr. Zagreb
Mirko Buri}, vi{i znanstveni suradnik, Veterinarska stanica, Beli Manastir Dr. Darko Capak, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Akademik Slavko Cvetni}, umirovljeni sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet,
Dr. Zagreb
Kriàn ûljak, pokojni sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Stipica ]uri}, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Ramiz ]utuk, sveu~ili{ni docent, Veterinarski fakultet, Sarajevo Dr. Nikola Dàkula, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dinko Falatar, veterinarski tehni~ar, Veterinarski fakultet, Sarajevo Dr. Hrvoje Gomer~i}, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Gordana Greguri} Gra~ner, dr.vet.med, znanstvena novakinja, Veterinarski
Dr. fakultet, Zagreb
Mirza Hadìosmanovi}, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Vladimir Hahn, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Ivo Karadjole, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Maks Karlovi}, umirovljeni znanstveni savjetnik, Hrvatski veterinarski institut,
Dr. Zagreb Dr.
Hrvoje Kova~i}, umirovljeni znanstveni savjetnik, Hrvatski veterinarski

institut, Zagreb
Boris Krsnik, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Josip Madi}, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Mr. Darko Majnari}, veterinar, Veterinarski zavod, Krièvci Dr. Hrvoje Milo{evi}, sveu~ili{ni docent, Veterinarski fakultet, Sarajevo Dr. Vladimir Mitin, umirovljeni sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Zvonko Modri}, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Vladimir Mrljak, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Tomo Nagli}, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb
Dr.
Dr.
Joè Nemani~, umirovljeni znanstveni savjetnik, Hrvatski veterinarski institut,

Zagreb
Dr.
Marina Pavlak, sveu~ili{na asistentica, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Stjepan Pepeljnjak, sveu~ili{ni profesor, Farmaceutsko-biokemijski fakultet,
Zagreb
Josip Peri}, sveu~ili{ni profesor,Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Senad Pra{ovi}, sveu~ili{ni docent, Veterinarski fakultet, Sarajevo Dr. Marko Rada~i}, sveu~ili{ni profesor, Institut Ru|er Bo{kovi}, Zagreb Dr. Pero Ramadan, pokojni sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Akademik Daniel Rukavina, sveu~ili{ni profesor, Medicinski fakultet, Rijeka Dr. Vlatko Rupi}, sveu~ili{ni profesor, Agronomski fakultet, Zagreb Dr. Vjekoslav Srebo~an, umirovljeni sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet,
Dr. Zagreb
Marko Stejskal, dr.vet.med., stru~ni suradnik, Veterinarski fakultet, Zagreb \ur|ica Stubi~an, dr.vet.med., knji`ni~arka, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. \uro Sulimanovi}, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Mensur [ehi}, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Vlasta [erman, sveu~ili{na profesorica, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Boìdar [imuni}, umirovljeni znanstveni savjetnik, Veterinarska stanica,
Mr. Vara`din
Tvrtko [vob, umirovljeni sveu~ili{ni profesor, Medicinski fakultet, Sarajevo Dr. Jelena Tomac, svu~ili{na docentica, Medicinski fakultet, Rijeka Dr. Antun Toma{kovi}, sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Stjepan Topolko, umirovljeni znanstveni savjetnik, Hrvatski veterinarski
Dr. institut, Zagreb Dr.
Ivan Udovi~i}, umirovljeni vi{i znanstveni suradnik, Hrvatski veterinarski

institut, Zagreb
Vesna Vu~evac Bajt, sveu~ili{na profesorica, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Ferdo Zdelar, pokojni sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet, Zagreb Dr. Mladen Zobundìja, umirovljeni sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet,
Dr. Zagreb Dr.
Zdravko @vorc, sveu~ili{ni docent, Veterinarski fakultet, Zagreb
VI
Sadràj:
Josip êrny, dr.vet.med. (1837.-???) Vesna Vu~evac Bajt . . . . . . . . . . 1 Josip Nessl, dr.vet.med. (1850.-1913.) Mirko Buri} . . . . . . . . . . . . . . 3 Julius Ulrich Liebling, dr.vet.med. (1872.-1941.) Maks Karlovi}. . . . . . . 6 Dr. Fran Gabrek (1880.-1957.) Vesna Vu~evac Bajt . . . . . . . . . . . . . 9 Dr. Zvonko Ben~evi} (1892.-1988.) Vesna Vu~evac Bajt . . . . . . . . . . 13 Prof. dr. Franjo Mlinac (1898.-1976.) Tomo Nagli} . . . . . . . . . . . . . 15 Dr. Josip Kucel (1899.-1977.) Darko Majnari}. . . . . . . . . . . . . . . . 18 Akademik Josip Jeì} (1899.-1981.) Darko Majnari} . . . . . . . . . . . . 21 Dr. Marko Kadi} (1900.-1988.) Vesna Vu~evac Bajt. . . . . . . . . . . . . 23 Akademik Ivo Babi} (1900.-1977.) Nikola Dàkula . . . . . . . . . . . . . 25 Prof. dr. [imun Debeli} (1902.-1945.) Vesna Vu~evac Bajt . . . . . . . . . 29 Prof. dr. Milan [lezi} (1903.-1986.) Pero Ramadan . . . . . . . . . . . . . 33 Akademik Boìdar Oklje{a (1903.-1983.) Vesna Vu~evac Bajt . . . . . . . 37 Prof. dr. Tomislav Ciliga (1903.-1977.) Vesna Vu~evac Bajt i Hrvoje Gomer~i} . . . . . . . . . . . . . . 43 Prof. dr. Stjepan Rapi} (1904.-1978.) Vesna Vu~evac Bajt . . . . . . . . . 46 Akademik Ivo Toma{ec (1904.-1981.) - \uro Sulimanovi} . . . . . . . . . . 50 Dr. Stjepan Lovrekovi} (1905.-1997.) Tvrtko [vob . . . . . . . . . . . . . 53 Prof. dr. Mirko Franceti} (1906.-1985.) Mirza Hadìosmanovi} . . . . . . 55 Prof. dr. Stjepan Romi} (1906.-1982.) Vlatko Rupi}. . . . . . . . . . . . . 58 Akademik Teodor Vari}ak (1907.-1977.) Hrvoje Gomer~i}. . . . . . . . . 63 Prof. dr. Berislav Miklau{i} (1907.-1993.) Vladimir Mrljak . . . . . . . . . 68 Prof. dr. Mato Winterhalter (1908.-1993.) Josip Peri}. . . . . . . . . . . . 71 Dr. Marko Zeljko (1908.-1997.) Darko Majnari} . . . . . . . . . . . . . . 73 Prof. dr. Ivan Zaharija (1908.-1982.) Zvonko Modri} . . . . . . . . . . . . 75 Prof. dr. Vladimir Penavin (1908.-1986.) Dinko Falatar . . . . . . . . . . 79 Prof. dr. Ante Rako (1909.-1986.) Ivo Karadjole . . . . . . . . . . . . . . 82
VII
Dr. Vjekoslav Dekaris (1909.-1971.) Maks Karlovi} . . . . . . . . . . . . . 85 Prof. dr. Davor Mika~i} (1909.-1985.) Nikola Dàkula . . . . . . . . . . . 88 Prof. dr. Ivo Dreàn~i} (1910.-1998.) Nikola Dàkula. . . . . . . . . . . . 92 Dr. Antun Fras (1910.-1993.) Stjepan Topolko . . . . . . . . . . . . . . . 95 Dr. Ivan @arni} (1910.-1993.) - Darko Majnari} . . . . . . . . . . . . . . . . 98 Prof. dr. Ivica Valpoti} (1910.-1993.) Vladimir Mitin . . . . . . . . . . . 100 Prof. dr. Dragan Ilan~i} (1910.-1982.) Vesna Vu~evac Bajt . . . . . . . . 102 Prof. dr. Eduard Vukeli} (1911.-1990.) Darko Capak . . . . . . . . . . . 104 Dr. Nevesin Andra{i} (1911.-1964.) Vladimir Hahn . . . . . . . . . . . . 106 Prof. dr. Milan Bevandi} (1911.-1992.) Ibrahim Arnautovi} . . . . . . . . 108 Prof. dr. Zlatko For{ek (1911.-1978.) Maks Karlovi}. . . . . . . . . . . . 112 Prof. dr. Zvonimir Smr~ek (1912.-1988.) Ramiz ]utuk . . . . . . . . . . 115 Prof. dr. Josip Marolt (1912.-1987.) Darko Capak . . . . . . . . . . . . . 118 Prof. dr. Josip Kralj (1912.-1991.) Hrvoje Milo{evi} . . . . . . . . . . . . 122 Dr. Zvonimir Aleraj (1912.-1984.) Hrvoje Kova~i} . . . . . . . . . . . . . 124 Prof. dr. Josip Ivo{ (1912.-1988.) Vesna Vu~evac Bajt i Boris Krsnik . . . 128 Dr. Boìdar Tunkl (1912.-1991.) Maks Karlovi} . . . . . . . . . . . . . . 130 Prof. dr. Josip Spalatin (1913.-2002.) Zvonimir Brudnjak . . . . . . . . . 133 Prof. dr. Eduard Gavez (1913.-1995.) Stipica ]uri} i Senad Pra{ovi} . . . 136 Dr. Stanko Richter (1913.-1982.) Maks Karlovi} . . . . . . . . . . . . . . 139 Prof. dr. Krunoslav êrmak (1914.-1996.) Darko Capak . . . . . . . . . 142 Dr. Viktor Turner (1914.-1995.) Stipica ]uri} . . . . . . . . . . . . . . . 145 Prof. dr. Zvonimir Dinter (1914.-1990.) Josip Madi} i Slavko Cvetni} . . 148 Prof. dr. Berislav Maràn (1914.-1982.)- Kriàn ûljak . . . . . . . . . . . 153 Prof. dr. Vladimir Ba~i} (1915.-1981.) Jelena Tomac . . . . . . . . . . . 156 Ratimir Orban, dr.vet.med. (1915.-1993.) - \ur|ica Stubi~an. . . . . . . . 158 Dr. Josip Luka~evi} (1915.-1995.) Vesna Vu~evac Bajt i Gordana Greguri} Gra~ner . . . . . . . . . . . . 161 Dr. Sre}ko Audi (1915.-1998.) Hrvoje Kova~i} . . . . . . . . . . . . . . . 163
VIII
Prof. dr. Predrag Eberhardt (1916.-1986.) Daniel Rukavina . . . . . . . 166 Dr. Vladimir Toma{ek (1916.-1994.) Zdravko @vorc . . . . . . . . . . . 169 Ivan Huber, dr.vet.med. (1916.-1987.) Hrvoje Gomer~i} i Ferdo Zdelar . 172 Mirko Ba{i}, dr.vet.med. (1917.-1987.) Vesna Vu~evac Bajt . . . . . . . . 176 Dr. Josip Badovinac (1917.-1998.) Vesna Vu~evac Bajt . . . . . . . . . . 179 Prof. dr. Mirko Findrik (1917.-1979.) Vlasta [erman . . . . . . . . . . . 181 Dr. Rudolf [ic (1918.-2000.) Darko Majnari} . . . . . . . . . . . . . . . 184 Prof. dr. Davor Petrovi} (1918.-1981.) Zvonko Modri} . . . . . . . . . . 186 Dr. Oto Vraì} (1918.-1982.) Marko Stejskal . . . . . . . . . . . . . . . . 190 Prof. dr. Marijan @ukovi} (1919.-1993.) Nikola Dàkula . . . . . . . . . 193 Prof. dr. Branko Ilija{ (1919.-1998.) Mensur [ehi} . . . . . . . . . . . . . 196 Prof. dr. Mladen Hajsig (1919.-1996.) Tomo Nagli} . . . . . . . . . . . . 200 Prof. dr. Ivan Ljubi} (1921.-1999.) Mirza Hadìosmanovi} . . . . . . . . 204 Prof. dr. Kre{imir Mihaljevi} (1921.-2002.) Vladimir Mrljak . . . . . . . 207 Prof. dr. Milan Kralj (1921.-1994.) Joè Nemani~ . . . . . . . . . . . . . 209 Doc. dr. Branko Svetli~i} (1921.-1976.) Vjekoslav Srebo~an . . . . . . . . 213 Dr. Hrvoje Pavuna (1921.-1984.) Boìdar [imuni} . . . . . . . . . . . . . 215 Prof. dr. Uro{ Bego (1921.-1999.) Mladen Zobundìja. . . . . . . . . . . 219 Prof. dr. Veljko Stankovi} (1922.-1982.) Marko Rada~i} . . . . . . . . . 222 Prof. dr. Sr|an Ri`nar (1924.-2002.) Antun Toma{kovi} . . . . . . . . . 225 Prof. dr. Stjepan ûturi} (1925.-1980.) Stjepan Pepeljnjak . . . . . . . . 230 Prof. dr. Vladimir Serti} (1927.-1998.) Ljiljana Bedrica . . . . . . . . . . 232 Prof. dr. Franjo Sankovi} (1928.-2001.) Darko Capak . . . . . . . . . . . 235 Prof. dr. Ferdo Zdelar (1928.-1993.) Vladimir Mrljak . . . . . . . . . . . 237 Dr. Slavko Petri~evi} (1928.-1998.) Ivan Udovi~i} . . . . . . . . . . . . . 239 Dr. Ante Rukavina (1928.-1994.) Vesna Vu~evac Bajt i Gordana Greguri} Gra~ner . . . . . . . . . . . . 242 Prof. dr. Franjo Sudari} (1929.-1990.) Stipica ]uri} i Senad Pra{ovi}. . . 244 Prof. dr. Tomo Martin~i} (1929.-1997.) Mladen Zobundìja . . . . . . . 246
IX
Prof. dr. Marijan Kalivoda (1930.-1989.) Vlasta [erman. . . . . . . . . . 248 Prof. dr. Martin Jakovac (1931.-1997.) Vladimir Hahn . . . . . . . . . . 250 Akademik Branko Kurelec (1935.-1999.) Vesna Vu~evac Bajt i Gordana Greguri} Gra~ner . . . . . . . . 252 Prof. dr. Jelena Greguri} (1935.-1999.) Marina Pavlak . . . . . . . . . . 254 Prof. dr. Kriàn ûljak (1936.-2002.) Stipica ]uri} . . . . . . . . . . . . 256 Prof. dr. Josip @ivkovi} (1938.-1999.) Mirza Hadìosmanovi} . . . . . . . 259 Dr. Berislav Maji} (1938.-1994.) Mirza Hadìosmanovi} . . . . . . . . . 262 Dr. Ante Jeli} (1941.-2001.) Mladen Zobundìja . . . . . . . . . . . . . . 264 Prof. dr. Pero Ramadan (1944.-2001.) Vladimir Mrljak . . . . . . . . . . 266
Josip êrny, dr.vet.med.

(1837. - ???)
Vesna Vu~evac Bajt
Josip êrny se ubraja me|u zna~ajne veterinare druge polovice 19. stolje}a, a posebice se istakao kao stru~njak znanosti o potkivanju konja. Ro|en je u Grosspertozu 1837. godine u ê{koj. Poslije zavr{ene srednje {kole studirao je od godine 1860.-1863. kao vojni stipendist u Be~u na Vojno-veterinarskom institutu i diplomirao s izvrsnim uspjehom. Nakon zavr{etka studija radio je kao vojni veterinar, no podaci o mjestu slu`bovanja nisu sa~uvani, jedino je poznato da je radio u Vara`dinu odakle je godine 1884. premje{ten u Zagreb u Hrvatskoslavonsku zemaljsku pastuharnu koja je bila pod vojnom upravom. Naredbom vlade od 19. prosinca 1885. osniva se Zemaljska potkiva~ka {kola, a êrny je kao c. i kr. nadveterinar postavljen za upravitelja i u~itelja u toj {koli, a istodobno je bio i veterinar Zemaljske pastuharne pod ~ijim je zapovjedni{tvom bila i ta {kola. Godine 1897. vlada je naredbom odvojila Potkiva~ku {kolu od pastuharne, a êrny je postavljen za ravnatelja {kole u kojem je svojstvu ostao do 1. sije~nja 1899., kada je du`nost ravnatelja preuzeo prof. Eugen Podaubsky. êrny je kao prvi upravitelj i rukovoditelj nastave, te stru~ni nastavnik iz anatomije i bolesti kopita i papaka, njihova lije~enja i ortopedskog potkivanja, zasluàn za razvoj, organizaciju i pravilan rad {kole. Budu}i da o potkivanju nije postojao nikakav ud`benik iz kojega bi pitomci {kole mogli u~iti po nalogu vlade, a na prijedlog kraljevskog nadzornika veterinarstva dr. Radoslava Kri{tofa, êrny je izradio ud`benik pod naslovom Nauka o podkivanju konjah koja je tiskana u
Zagrebu 1892. godine. Knjiga je bila stru~no obra|ena s mnogim potrebnim ilustracijama, a sastojala se od 4 poglavlja u kojima je obra|ena: anatomija konja, posebice kopita; pregled kopita i kretanja konja, njega kopita, potkivanje pravilnih i zdravih kopita i kako se postupa s konjem kod potkivanja, potkivanje nepravilnih kopita, o{tro ili zimsko potkivanje, potkivanje magaraca, mazgi i goveda, na~ini potkivanja kod stranih naroda; o bolestima i lije~enju kopita i kako se takva kopita obra|uju. Pri pisanju knjige autor je dijelom sam stvarao nove hrvatske nazive za potkiva~ki alat i oru|e, a dijelom ih je koristio iz knjige Kopitoznanstvo i potkivanje (J. Ubl, Zagreb, 1870.). Temeljni sadràj knjige bio je plod njegova iskustva ste~enog dugogodi{njom praksom, a samo je kopije nekih slika koristio iz knjige Lehrbuch der Huf- und Klauenbeschlagen dr. J. Pellivana. Ve}ina je slika ipak bila napravljena prema uzorcima izra|enim u Potkiva~koj {koli u Zagrebu. êrny je bio i istaknuti dru{tveni djelatnik te je kao takav bio i jedan od ~etiriju ~lanova prvog odbora novoosnovanog Hrvatsko-slavonskog veterinarskog dru{tva godine 1894. O njegovom radu i ìvotu nakon razrje{enja du`nosti ravnatelja Potkiva~ke {kole u Zagrebu nisu se mogli prona}i nikakvi podaci, a isto tako ni podaci o njegovoj smrti u kartoteci uprave zagreba~kog groblja Mirogoj, koja se vodi od godine 1897. Stoga moèmo pretpostaviti da se nakon umirovljenja vratio u ê{ku gdje je i umro.
Josip Nessl, dr.vet.med.

(1850. - 1913.)
Mirko Buri}
Svojim strukovnim djelovanjem u Osijeku, kao ùpanijski veterinar Viroviti~ke ùpanije od kraja 1888. pa do smrti 1913. godine, Josip Nessl uvrstio se u red veterinara koji su obveza spomena svake ozbiljnije povjesnice hrvatskog veterinarstva. Josip Nessl ro|en je u Moravskoj (Kunstadt) 1850. godine. Nakon zavr{ene gimnazije u Brnu studira na c.k. Vi{em vojni~kom veterinarskom zavodu u Be~u, gdje je diplomirao 1871. godine. Kao vojni veterinar sluìo je u Bosni do 1879. godine, u Banjaluci, Sarajevu, Gora`du i drugdje. Okru`nim veterinarom u Banjaluci imenovan je dekretom bosansko-hercegova~ke vlade 1. prosinca 1879. godine. Zaslugom uspje{nog suzbijanja gove|e kuge bosansko-hercegova~ka vlada je 1881. godine Josipu Nesslu dekretom iskazala osobitu pohvalu. Osim tog priznanja bio je nositeljem Ratne kolajne, odli~ja dodijeljenog za slu`bovanje u Bosni. Na du`nosti u Banjaluci ostaje do 1881. kada je naredbom c.k. Glavnog zapovjedni{tva u Zagrebu kao kraji{ke upravne oblasti, premje{ten u Mitrovicu za privremenog okru`nog veterinara. Ve} sljede}e 1882. potvr|ena mu je ova du`nost kao stalna. U Osijek, Josip Nessl seli krajem 1888. godine, jer je dekretom bana Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 17. prosinca 1888. imenovan ùpanijskim veterinarom Viroviti~ke ùpanije, sa stalnim boravkom u gradu upravnog sjedi{ta @upanije. Te godine done{en je Zakon ob uredjenju veterinarstva u kr. Hrvatskoj i Slavoniji, po kojem zapo~inje ustroj i osamostaljenje veterinarske slu`be u Hrvatskoj. Kakvo je stanje
Nessl zatekao u @upaniji najbolje iskazuje dio njegova izvje{}a ùpanijskoj Skup{tini za 1890. godinu u kojem navodi ... da ovda{nje pu~anstvo, a naro~ito doma}e poziva veterinara samo kao ultimum refugiens onda kad vidi, da su se doma}i ljekovi i vra~arije iznevjerile, do~im su u tom pogledu doseljenici kao Magjari i Njemci ve} napredniji i znadu cieniti veterinarski stali{, tako radi i ~e{}e dolaze savjeta i pomo}i traìti.... U razdoblju kra}em od osam godina, zaklju~no s 1896. godinom, kako je izvijestio Nessl ùpanijsku Skup{tinu, bila su sva predvi|ena mjesta popunjena veterinarskim strukovnim osobljem. O~uvanje zdravlja stoke kao i spre~avanje unosa sto~nih zaraza, temeljeno na Zakonu tj. na njegovim veterinarsko-upravnoredarstvenim odredbama uspje{no je Nessl ustaljivao iz godine u godinu. Neke radnje zasluùju spomena. Ve} 1889. godine Viroviti~ka ùpanija zatvara svoje granice za promet papkara iz Ma|arske. Zahvaljuju}i tome, iako je epizootija slinavke i {apa u Ma|arskoj zahvatila vi{e od 5000 mjesta, nije bila prenesena u @upaniju. Josip Nessl zasigurno je nositelj izrade Statuta o drànju pasah i o porezu na pse, koji je bio upu}en na odobrenje Zemaljskoj vladi u Zagreb sredinom lipnja 1889. a odobren tek 23. oùjka 1893., s vaènjem za cijelo podru~je od 1. lipnja. Iste godine s namjerom da {to bolje upozna pu~anstvo s bjesno}om i odgovaraju}im zakonskim odredbama, tiskana je u velikoj nakladi knjiìca Pouka o bjesno}i koja je podijeljena vlasnicima pasa, stanovni{tvu, lije~nicima, veterinarima, konjskim vidarima, knezovima, zakupnicima lova, straàrima, poljarima, ìvoderima, oru`ni{tvu i svakoj {koli. U osje~kom Gospodaru, glasilu Slavonskoga gospodarskog dru{tva, J. Nessl kao autor priop}io je ~itateljima sadràj Pouke o bjesno}i, te opisao bjesno}u u ljudi i ìvotinja. Drugo izdanje (pro{ireno) za potrebe Osje~ke ùpanijske oblasti tiskano je 1895. godine. Primjeren je i rad Josipa Nessla i veterinarske slu`be u vrijeme kada je Osijeku i @upaniji zaprijetila do tada nepoznata svinjska kuga. Od prolje}a 1895. godine bolest je harala budimpe{tanskim trgovi{tem svinja Kbanyi, stoga u Osijeku 16. lipnja zemaljski nadzornik veterinarstva dr. Radoslav Kri{tof i Josip Nessl odre|uju mjere proti unosa, a po nalogu Vlade J. Nessl krajem lipnja odlazi u Kbanyiu kako bi upoznao znakove pojave i tijek bolesti. Iako je obavije{tenost svih u @upaniji bila dobra kao i ostvarene mjere {to su prije~ile unos bolesti, prvi slu~aj svinjske kuge opaèn je u Osijeku 26.
srpnja 1895. u Donjem gradu. Od pojave do kraja 1895. godine svinjska kuga u @upaniji pojavila se u 54 mjesta, 38 pustara odnosno {uma i 1241 dvori{tu. Od 197.600 svinja razboljelo se 15.166, od kojih je uginulo 12.287, a ubijeno 1.346 komada. Za sve ubijene svinje vlasnicima je ispla}ena od{teta ako su bolest sami i na vrijeme prijavili. Primjerenom organizacijom primjene veterinarsko-upravno-redarstvenih mjera uz op}e sudjelovanje stanovni{tva, Josip Nessl i njegova slu`ba uspjela je ve} od 1896. godine bolest kao i sve ostale zaraze svesti na prostorno ograni~en i prihvatljiv broj slu~ajeva. Obavljaju}i kroz to razdoblje i pokuse primjene seruma u namjeni stvaranja imuniteta u svinja, bez obzira na ishod, Josip Nessl, kao i jo{ neki veterinari doprinijeli su novim spoznajama o svinjskoj kugi i mogu}oj za{titi. Po~etkom XX. stolje}a u Viroviti~koj ùpaniji naglo se pove}ala smrtnost u goveda od nadma, kao posljedica sve ve}ih povr{ina pod djetelinom i neznanju sto~ara o {tetnim posljedicama nepravilne ili neoprezne prehrane goveda s njom. Znaju} da je najprobita~nije sredstvo za lije~enje nadma pravovremena uporaba troakara (troplastice) Josip Nessl je odobrenjem Vlade 1903. godine za svaku seosku i zemlji{nu zajednicu, na tro{ak veterinarskih zaklada osigurao 237 troakara. Podru~ni veterinari pou~ili su za svaki troakar pouzdanu osobu glede njihove uporabe. O nadmu, spre~avanju i njegovom lije~enju za sto~are J. Nessl pi{e u Gospodaru a potom je isti tekst na 23 stranice 1904. godine objavljen kao knjiìca pod naslovom: O nadmu ili napuhnjenju goveda i ovaca. Josip Nessl objavljivao je strukovne priloge i ~lanke u hrvatskim i njema~kim tiskovinama. Iskusan u veterinarstvu, sto~arstvu i gospodarstvu bio je odbornik Slavonskoga gospodarskog dru{tva, ~lan ravnateljstva Osje~ke {tedne zadruge, te po~asnim ~lanom gotovo svih humanitarnih dru{tava. Promaknut, 14. prosinca 1912. Josip Nessl imenovan je ùpanijskim veterinarom u VIII. ~inovnom razredu, na kojem mjestu ostaje do smrti u Osijeku 7. velja~e 1913. godine.
Julius Ulrich Liebling, dr.vet.med.

(1872. - 1941.)
Maks Karlovi}
Jedan od rijetkih poljskih veterinara koji su potkraj 19. stolje}a dospjeli u Hrvatsku s Austro-ugarskom vojskom i tu ostali do kraja ìvota bio je Julius Ulrich Liebling. Julius Ulrich Liebling ro|en je 1872. u Lavovu i u Lavovu je diplomirao 1896. godine na Visokoj veterinarskoj {koli. Idu}e je godine kao vojni doveterinar u pri~uvi dodijeljen 16. divizijskoj artiljerijskoj pukovniji, za koju saznajemo, da se 1905. nalazila u Valpovu. O Lieblingovu boravku u Valpovu saznali smo indirektno ve} 1900. godine iz njegove rasprave Magenwurmseuche unter den Lmmern der grflich Norman'schen Herrschaft in Valpo koja je tada bila objavljena u be~kom mjese~niku Oesterreichische Monatsschrift fr Thierheilkunde. Liebling napu{ta vojsku 1905. ili na po~etku 1906., kad ga visoka kraljevska vlada u Zagrebu {alje u Njema~ku i Ma|arsku na prou~avanje tamo{njih uzgoja peradi. Po povratku u Valpovo osniva u ljeto 1906. Uzornu peradarnicu za koju nabavlja koko{i tada{njih plemenitih pasmina mecheln, minorka, orpington i crna talijanka, zatim pekin{ke patke i emdenske guske. U Valpovu Liebling ostaje do 1912. godine, kad je premje{ten u Vukovar (1912.- 1913.), zatim u Osijek (1913. 1914.), Vojni}, (1914. 1915.), u Austro-ugarsku vojsku kao vojni veterinar (1915. 1918.), opet u Vojni} (1918. 1919.) i u Donji Miholjac, gdje ostaje do odlaska u mirovinu (1919. 1937.). U Donjem Miholjcu je unaprije|en 1930. godine u zvanje vi{eg veterinarskog savjetnika pete poloàjne grupe, zatim 1932. u zvanje vi{eg veterinarskog savjetnika ~etvrte poloàjne grupe drugog stupnja i 1935.
u zvanje ~etvrte poloàjne grupe prvog stupnja. Nakon odlaska u mirovinu odobrava mu Odsjek za peradarstvo Kraljevske banske uprave Savske banovine 12. velja~e 1938. vr{enje privatne prakse na cijelom teritoriju Savske banovine sa sjedi{tem u Donjem Miholjcu. Cijene}i njegov doprinos razvoju peradarstva odlikovao ga je Bugarski peradarski savez 1935. godine zlatnom medaljom za zasluge. Na po~etku Drugoga svjetskog rata odveden je, kao @idov, u jasenova~ki logor i tamo iste godine pogubljen. Jo{ kao vojni veterinar u Valpovu objavio je Liebling ~etiri stru~ne rasprave u be~kom ~asopisu sterreichische Monatsschrift fr Thierheilkunde (1900. i 1901.) i tri u poljskom ~asopisu Przeglad weterynaryjny (1903.). Od 1905. godine objavio je 32 rasprave u na{im mjese~nicima i dnevnicima (Gospodar, Die Drau, Veterinarski vjesnik i Jugoslovenski veterinarski glasnik). Od tih je rasprava 18 napisao za vrijeme boravka u Valpovu, jednu u Vojni}u i 20 u Donjem Miholjcu. Osim prvih sedam rasprava, u prete`nom se broju idu}ih obra|uju peradarski problemi (peradarstvo u inozemstvu, peradarski zavod u Valpovu, peradarstvo u Hrvatskoj, prikaz razli~itih pasmina peradi, peradarske rasplodne postaje, konzerviranje jaja, peradarski odsjek Slav. gosp. dru{tva u Osijeku, razvoj selja~kog peradarstva, bolesti peradi, svjetski peradarski kongres u Londonu 1930., veterinar i peradarstvo, trgovina jajima, kopuniziranje, jaje kao hrana, svjetski peradarski kongres u Rimu 1933., izlo`ba peradi u Beogradu 1933.). Posebno je objavio tri bro{ure o peradarstvu 1932. godine (Uvod u peradarstvo, Bolesti peradi i Hranidba i tovljenje peradi). Ubrzo poslije osnivanja Uzorne peradarnice Liebling je sudjelovao na Zemaljskoj izlo`bi stoke u Zagrebu s modelom koko{injca i pili}njaka s 20 pili}a mechelnske pasmine. Neposredno poslije zatvaranja izlo`be hrvatski peradari osnivaju Peradarski odsjek u sklopu Hrvatskoslavonskoga gospodarskog dru{tva u Zagrebu, a me|u izabranim odbornicima je i Liebling. Na Lieblingov prijedlog osniva se jednaki Peradarski odsjek i u sklopu Slavonskoga gospodarskog dru{tva u Osijeku pri ~emu su Liebling, Hrabal i Nuber izabrani u uì odbor. Od tog vremena organizirao je u nekoliko idu}ih godina peradarske izlo`be u Osijeku, pri ~emu je posebno bila pohvaljena ona 1912. godine. Uz ~lanstvo u peradarskim dru{tvima Liebling je prisustvovao i nekim zna~ajnijim skupovima.
Liebling je bio prvi veterinar u Hrvatskoj koji se posvetio peradarstvu i taj mu je rad bio op}enito priznat. Bio je prvi veterinar koji je pisao o problemima peradarstva i o bolestima peradi, prvi veterinar koji je uvodio u Hrvatsku tada poznate plemenite pasmine koko{iju. U mirovinu je oti{ao ispuniv{i ìvot zadovoljstvom i uspje{nim radom. Na àlost, tragi~nost sudbine nije mu podijelila zasluèni mir.
Dr. Fran Gabrek

(1880. - 1957.)
Vesna Vu~evac Bajt
Me|u zaslu`ne veterinare koji su djelovali u prva tri desetlje}a XX. stolje}a ubraja se i dr. Fran Gabrek, priznati stru~ni i politi~ki djelatnik. Zna~ajan doprinos dao je i obna{aju}i du`nost velikog ùpana u biv{oj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Ro|en je 20. sije~nja 1880. godine u Meìlaborcu, mjestu na tada{njoj Ugarsko-galicijskoj granici (koje je poslije I. svjetskog rata pripalo tada{njoj êhoslova~koj Republici), gdje mu je otac bio èljezni~ki slu`benik. No ve} u ranom djetinjstvu roditelji su se preselili u Vara`din gdje je zavr{io osnovnu {kolu i gimnaziju. Poslije zavr{ene gimnazije upisao se u Be~u na Visoku veterinarsku {kolu. Uz studij posve}uje se prou~avanju kulturno-povijesnih i filozofskih djela (Hacker, Nietzsche i dr.). Nakon zavr{etka studija 1905. godine imenovan je za asistenta u Bakteriolo{kom zavodu u Krièvcima. U isto vrijeme studirao je i pravo i apsolvirao ga 1911. godine. Tijekom boravka u Krièvcima napisao je i objavio u Veterinarskom vjesniku vi{e znanstvenih i stru~nih rasprava, a i disertaciju pod naslovom ber die histologische Diagnose und biologische Beobactungen der Wut obranio je u Be~u i postigao doktorat. Godine 1910. premje{ten je na mjesto kotarskog veterinara u Samobor, a godinu dana poslije u Bjelovar za ùpanijskog veterinara. Godine 1912. kao stru~njaka, Zemaljska ga vlada {alje u inozemstvo radi usavr{avanja iz bakteriologije, neurologije i patolo{ke anatomije. Usavr{avanje je proveo u Zavodu za zarazne bolesti dr. Roberta Kocha, na Visokoj veterinarskoj {koli i patolo{koj anatomiji Charite u Berlinu, zatim u
Bakteriolo{kom zavodu u Petrogradu, Serolo{kom zavodu u Kopenhagenu i Pasteurovom zavodu u Parizu gdje je boravio od po~etka 1914. godine. Nakon toga odlazi u Dansku, ali se zbog nov~anih pote{ko}a morao vratiti u Zagreb. U Zagrebu je najprije postavljen u Kemijsko-analiti~ki zavod, a potom u Bakteriolo{ki zavod. Godine 1917. promoviran je u doktora prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a iste je godine upisao i Medicinski fakultet u Zagrebu. U svojem ìvotopisu isti~e da ga je apsolvirao i da ima tri fakulteta. No nigdje u dokumentaciji o svr{enim studentima Medicinskog fakulteta u Zagrebu nema njegova imena pa je prema tome opravdano zaklju~iti da nije i diplomirao. Krajem 1919. godine ostaje bez posla, me|utim ubrzo je dodijeljen kotarskoj, a godine 1920. ùpanijskoj oblasti u Zagrebu. Zauzimao se za osnivanje Serolo{kog zavoda u Zagrebu koji je po njegovoj zamisli, trebao biti proizvodna i znanstveno-istraìva~ka institucija. Iako ga je u tome podupiralo i Hrvatsko-slavonsko veterinarsko dru{tvo, nije uspio ostvariti te planove. Nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije Hrvatsko-slavonsko veterinarsko dru{tvo zapo~elo je akciju za osnivanje Veterinarske visoke {kole u Zagrebu. Kad je zavr{en izvedbeni nacrt {kole kao izaslanici kod vlade bili su E. Podaubsky, dr. F. Gabrek i S. Plasaj u vezi osnivanja {kole. Poslije duljeg administrativnog postupka tada{nji regent Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca potpisao je 31. kolovoza 1919. Uredbu o ustrojavanju Veterinarske visoke {kole u Zagrebu, a prvi semestar po~eo je 26. rujna 1919. godine. Me|u imenovana tri prva suplenta (E. Podaubsky, dr. P. Gjuri}, A. Vukovi}) nije bio odre|en dr. Gabrek. Vrlo povrije|en, smatraju}i da mu je nanesena nepravda jer se smatrao ve}im stru~njakom od imenovanih, dr. Gabrek je u zagreba~kom tisku èstoko napao trojicu imenovanih suplenata pori~u}i im kvalifikacije, a i samu {kolu, pozvao Medicinski i Filozofski fakultet da ispitaju njihove kvalifikacije, a pozivao je i svr{ene maturante da se ne upisuju u tu inferiornu {kolu. Tako se dr. Gabrek od pobornika za osnivanje {kole, iz potpuno osobnih ambicija i povrije|enosti, pretvorio u njezina èstokog protivnika. Zbog tih napada je 26. listopada 1919. sazvana izvanredna skup{tina Hrvatsko-slavonskog veterinarskog dru{tva koja je osudila postupak i pisanje dr. Gabreka, poslala izjavu novinama koje su objavile njegove ~lanke i 3. prosinca 1919. isklju~ila ga iz Dru{tva. Me|utim, na godi{njoj skup{tini spomenutog Dru{tva 10.
10
prosinca 1920. pokrenuta je rasprava o njegovu vra}anju u ~lanstvo i zaklju~eno da se on o~ituje i poàli svoje drànje {to je on i u~inio te je na odborskoj sjednici dru{tva 13. oùjka 1921. uzeto u obzir njegovo o~itovanje i odlu~eno da se predloì vra}anje u ~lanstvo. Godine 1921. Vlada je ponovno poslala dr. Gabreka u Berlin na daljnje usavr{avanje, a poslije toga, 31. prosinca 1922. postavljen je za velikog ùpana Osje~ke oblasti na kojoj je du`nosti ostao do 15. lipnja 1924., kada je imenovan inspektorom u Ministarstvu unutra{njih djela u Beogradu. U postupku pretvaranja Veterinarske visoke {kole u Veterinarski fakultet, Akademijski senat Sveu~ili{ta je za mati~are odredio uz E. Podaubskog, prof. dr. P. Gjuri}a i dr. Gabreka. Profesorsko vije}e, zbog ranijih sukoba s dr. Gabrekom to nije htjelo prihvatiti pa je umjesto njega imenovan prof. M. Raj~evi}. No Ukazom vlade od 3. srpnja 1926. dr. Gabrek je postavljen, bez suglasnosti Veterinarskog fakulteta, za redovitog profesora iz predmeta Sudsko veterinarstvo. U znak protesta profesorski zbor ga je potpuno bojkotirao, nije mogao prisustvovati nijednoj sjednici vije}a, a ni odràvati predavanja, te je godine 1929. odstupio, a za taj predmet je izabran tada{nji docent dr. I. Babi}. Znanstveno-stru~ni rad dr. Gabreka bio je napose intenzivan u razdoblju od 1905.-1920. godine pa je u tom razdoblju objavio u Veterinarskom vjesniku 15 radova. Me|u tim raspravama treba ista}i ~lanak iz godine 1908. pod naslovom Meningomyelitis haemorhagica infectiosa equi stoga {to je ta bolest prvi put otkrivena kod jednog uginulog pastuha u selu Hercegovcu. Dr. Gabrek je obavio razudbu te opisao tu bolest kao virusnu, uzrokovanu {irenjem virusa iz crijeva u krv pa u bubrege, slezenu, ko{tanu mo`dinu gdje uzrokuje raspadanje crvenih krvnih zrnaca i promjenu hemoglobina u melanin, a prognoza je nepovoljna. Napose su zna~ajna njegova istraìvanja o bjesno}i, na ~emu je i doktorirao, a spoznaje o tom objavljene su u Veterinarskom vjesniku godine 1910. pod naslovom Prilozi histolo{koj diagnozi i etiologiji bjesno}e, pa zatim pod istim naslovom u ~etri nastavka 1916. i dva 1917. g. Godine 1914. poslao je iz Kopenhagena rad pod naslovom Potraìvanje uzro~nika bjesno}e. Bjesno}om se posebice bavio jer je u ono vrijeme bilo dosta obolijevanja od ugriza bijesnih pasa, pa je imao prilike istraìvati mozgove svinja, pasa, goveda i ma~aka jer su glave
11
stizale iz svih krajeva zemlje, budu}i da je Naredbom kraljevske hrvatskoslavonske zemaljske vlade, odjela za unutra{nje poslove od 15. studenog 1906. g. br. III/B 595., odre|eno u kojem se slu~aju imade u svrhu podkriepe diagnoze bjesno}e kod ìvotinja istra`ni materijal odpremiti bakteriolo{kom zavodu u Krièvcih. Dr. Gabrek se posebno bavio istraìvanjem i dokazivanjem Negrijevih tjele{aca (tri godine poslije Negrija) u stanicama mozga za koje se u prvo vrijeme smatralo da uzrokuju bjesno}u. Istraìvao je prikladnost postupaka za dokazivanje Negrijevih tjele{aca, a i sam je modificirao jedan postupak, radi pronalaènja najbrèg i najprikladnijeg postupka bojenja i dokazivanja. Nagla{avao je da je nalaz Negrijevih tjele{aca vrlo vaàn za postavljanje dijagnoze, opisao je njihov oblik, veli~inu, strukturu, unutarnju formaciju, mnoìnu i poloàj. Pokusima je ustanovio osjetljivost ku}nog mi{a na umjetno zaraàvanje, utjecaj Negrijevih tjele{aca na virulenciju virusa bjesno}e, djelovanje karbolne kiseline na virus kao i tehniku istraìvanja tih tjele{aca u Amonovom rogu. Na kraju svega utvrdio je da Negrijeva tjele{ca nisu uzrok bjesno}e ve} da je to reaktivni proizvod uzrokovan virusom. O bjesno}i je dr. Gabrek pisao i za vrijeme rada u Samoboru godine 1910. gdje je u Samoborskom listu objavio sedam nastavaka, tj. u brojevima 41-47 u kojima je iscrpno opisao tu bolest, a posebno je zanimljiv i prikaz pu~kog lije~enja koje su obavljali bra}a Njem~i} iz sela Vukovca kod Gornje Rijeke, a uz dozvolu vlasti. Dr. Gabrek se aktivno bavio i politikom te je najprije pripadao Naprednoj stranci, kasnije Hrvatsko-srpskoj koaliciji, a poslije rata Radikalnoj narodnoj stranci, radi ~ega je dolazio u sukob s pripadnicima drugih stranaka, prvenstveno s prava{ima. Unato~ sukobu s neistomi{ljenicima svoga vremena dr. Franu Gabreku se ne moè pore}i doprinos u veterinarskoj znanosti u Hrvatskoj jer je bio osebujan i vrlo ambiciozan stru~njak. Umro je 19. travnja 1957. godine u Zagrebu, a u kartoteci Mirogojskog groblja pod rubrikom zanimanje pi{e: veliki ùpan.
12
Dr. Zvonko Ben~evi}

(1892. - 1988.)
Vesna Vu~evac Bajt
Dr. Zvonko Ben~evi} cijeli je ìvot s velikim entuzijazmom i nesebi~nim trudom posvetio unapre|enju sto~arske proizvodnje, napose uzgoju lipicanskih konja, kao i dobrobiti ljudi vezanih uz sto~arstvo. Ro|en je u Slavonskom Brodu 7. listopada 1892. Veterinarski fakultet zavr{io je u Be~u godine 1914. Sklonost za sto~arstvo osjetio je ve} za vrijeme studija, pa je radio kao demonstrator kod prof. Polanskog na Katedri za sto~arstvo. Umro je u Slavonskom Brodu 9. kolovoza 1988. Od godine 1914. do 1918. radio je kao vojni veterinar. Nakon toga odlazi u Novu Gradi{ku kao pomo}ni kotarski veterinar gdje ostaje do 1921. godine. U Novoj Gradi{ki je istodobno radio i dr. Nikola Vuksanovi}, istaknuti hipolog, koji je kasnije postao direktor ergele Kara|or|evo u Srbiji, a ~iji je utjecaj bio od neprocjenjive va`nosti za budu}i rad dr. Zvonka Ben~evi}a. Od njega je nau~io temelje selekcijskog rada u konjogojstvu, pa se od godine 1920. bavio, uz redovne veterinarske poslove, i uzgojem konja u tom kraju. Od godine 1921. do 1947. slu`bovao je u Zelini, a potom u Slavonkom Brodu, pa ponovno u Novoj Gradi{ki, gdje se potpuno posve}uje organizaciji i uzgoju konja, pa je u tom razdoblju i referent za konjogojstvo. Godine 1947. kao ve} istaknuti stru~njak hipolog preuzima du`nost upravitelja Dràvne pastuharne u \akovu i du`nost direktora Centra za selekciju konja Narodne Republike Hrvatske u \akovu. Navedene
13
du`nosti obavljao je i nakon umirovljenja, te je na unapre|enju konjogojstva radio do kraja ìvota. Tijekom dugogodi{njeg rada u pastuharni i ergeli \akovo uspio je sa~uvati postoje}i materijal i kvalitetnim selekcijskim radom podi}i vrijednost hrvatske lipicanske pasmine konja. Velik dio vremena posvetio je organizaciji i provedbi selekcije u zemaljskom uzgoju konja, osnivanjem ve}eg broja konjogojskih zadruga, uglavnom lipicanske pasmine, na podru~ju isto~ne Slavonije. Rezultati takvog rada bili su uspje{ni, pa i danas u tom podru~ju postoje vrlo kvalitetni konji. Napose je va`no istaknuti zna~ajnu aktivnost dr. Ben~evi}a u promicanju hrvatskog lipicanca u svijetu. Zato je u vi{e navrata boravio u tada{njoj Saveznoj Republici Njema~koj, gdje je s lipicanskim pastusima sudjelovao na me|unarodnim natjecanjima. Takvi uspjesi i odli~na kvaliteta hrvatskog lipicanca, omogu}ila mu je da 1962. godine sudjeluje na snimanju ameri~kog filma ûdo bijelih pastuha u reìji poznatog Walt-Disney-a. Uz dugogodi{nji stru~ni rad, posebno onaj u konjogojstvu, dr. Ben~evi} bio je tako|er i vrstan pisac, pa je napisao i objavio 46 stru~nih radova, prikaza i publikacija. Iako svi ti radovi pokazuju izvanredno poznavanje konjogojske problematike u Hrvatskoj i drugim zemljama u Europi, ìvotno djelo dr. Ben~evi}a je foto-monografija Bijelo biserje Jugoslavije. Ocjenjuju}i cjelokupni rad dr. sc. Zvonka Ben~evi}a koji se prije svega o~itovao u postavljanju solidnih uzgojnih organizacija (14 konjogojskih ogranaka i 480 mati~nih rasplodnih kobila i podmlatka) moèmo zaklju~iti, da je znatno pridonio unapre|enju sto~arstva u Hrvatskoj i da je podigao kvalitetu lipicanaca u isto~noj Slavoniji, pa mu stoga kao eminentnom konjogojskom stru~njaku pripada zna~ajno mjesto u hrvatskoj veterinarskoj struci.
14
Prof. dr. Franjo Mlinac

(1898. - 1976.)
Tomo Nagli}
Prof. dr. Franjo Mlinac ro|en je 21. listopada 1898. u Tuzli u Bosni i Hercegovini, u obitelji slu`benika financijske direkcije podrijetlom iz Slunja. Tada{nju ~etverogodi{nju osnovnu {kolu i {est razreda gimnazije poha|ao je u rodnome gradu. Po~etkom I. svjetskog rata prekida {kolovanje zbog prestanka rada gimnazije u Tuzli i siroma{tva roditelja da ga {koluju izvan mjesta boravka i zapo{ljava se u financijskoj direkciji kao pisar. Godine 1917. i 1918. boravi u vojsci, da bi se nakon svr{etka rata ponovno zaposlio u Tuzli. Istodobno poha|a maturalni te~aj u Sarajevu i zavr{ava gimnazijsko {kolovanje 1919. Dobiv{i stipendiju, iste godine upisuje se u novoosnovanu Visoku veterinarsku {kolu u Zagrebu. U prolje}e 1921. prelazi na Visoku veterinarsku {kolu u Be~u, da bi 1923. prekinuo studij zbog sluènja vojnog roka. Potom nastavlja studij na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu i diplomira 1928. Ve} u tijeku studija pokazuje zanimanje za znanstveno nastavni rad. Tri je godine bio demonstrator na Zavodu za nauku o zarazama, gdje pod vodstvom istaknutog znanstvenika i nastavnika prof. dr. Stjepana Plasaja sti~e prve spoznaje iz mikrobiologije i zaraznih bolesti ìvotinja i uvodi se u znanstveni rad. Usprkos àrkoj èlji da se nakon diplomiranja na tom Zavodu zaposli kao asistent, nije uspio, jer nije bilo slobodnog mjesta. Odlazi u Skoplje u Makedoniji, gdje se 1928. zapo{ljava kao veterinar u Higijenskom zavodu. U sljede}e dvije godine postao je najprije {ef Veterinarskog odsjeka, a potom {ef Veterinarskog odjeljenja Higijenskog zavoda u Skoplju, u kojem radi kao mikrobiolog, epizootiolog i parazitolog.
15
Godine 1930. u Zagrebu je obranio disertaciju pod naslovom Pojavljivanje bedrenice na podru~ju biv{e Hrvatske i Slavonije. Za vrijeme desetgodi{njeg boravka u Higijenskom zavodu (1929.-1939.) prof. dr. F. Mlinac s velikim entuzijazmom obilazi sve krajeve Makedonije, rade}i predano na dijagnosticiranju, istraìvanju i suzbijanju sto~nih zaraznih i parazitarnih bolesti. U suzbijanju zoonoza tijesno sura|uje s lije~ni~kom zdravstvenom slu`bom. Organizira i odràva brojne te~ajeve i predavanja za veterinare i sto~are. Zapaèn kao izvrstan stru~njak i znanstveni djelatnik, godine 1939. izabran je za docenta na Veterinarskom fakultetu u Beogradu, gdje ostaje dvije godine i u tom je razdoblju napisao ud`benik iz mikrobiologije i higijene. Napokon je godine 1941. bio izabran za izvanrednog profesora iz mikrobiologije i higijene pri Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, ispuniv{i tako svoju davnu èlju da djeluje na fakultetu gdje se i {kolovao. Godine 1945. preuzeo je Katedru za Klini~ku patologiju i specijalnu profilaksu zaraznih bolesti. Od 1941. do 1954. bio je predstojnik Zavoda za mikrobiologiju i imunologiju, a u me|uvremenu i v. d. predstojnika Zavoda za nauku o zarazama. Za redovitog profesora iz mikrobiologije i imunologije izabran je 1964. Uz nastavni~ku djelatnost na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, od 1947. honorarno predaje predmet Poljoprivredna mikrobiologija na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu, gdje rukovodi znanstveno nastavnim i stru~nim radom Zavoda za mikrobiologiju toga fakulteta. Kra}e vrijeme drào je teorijsku i prakti~nu nastavu iz mikrobiologije u nastavnom centru Poljoprivrednog fakulteta u Bjelovaru. Jedan je od osniva~a laboratorija u Rijeci koji je osnovan sa zadatkom da iskorijeni melitokokozu u Istri. Osim {to izvodi dodiplomsku nastavu, na Veterinarskom i Poljoprivrednom fakultetu sudjeluje u poslijediplomskoj nastavi. Akademske godine 1968./69. odlazi u mirovinu. Umro je 28. srpnja 1976. u Zagrebu, te je pokopan na Mirogoju. Prof. dr. Franjo Mlinac uklju~io se u znanstveni rad ve} za vrijeme studija radom Pojavljivanje bedrenice na teritoriji biv{e Savske banovine, koja je postala osnovom njegove disertacije. [iroku znanstvenu djelatnost razvio je za vrijeme svoga boravka u Makedoniji, gdje istraùje zarazni poba~aj ovaca, piroplazmozu, anaplazmozu i tripanosomijazu. Nakon prelaska na Veterinarski fakultet u Zagreb bavi se istraìvanjima infekcija uzrokovanih enterobakterijama, posebice salmonelama te vrstama Escherichia coli i Klebsiella pneumoniae. Tako|er istraùje zna~enje bakterija iz rodova Corynebacterium i
16
Streptococcus, a nastavlja i istraìvanja parazitarnih invazija. U Bibliografiji Veterinarskog fakulteta za razdoblje 1919.-1969., uz disertaciju, navedeno je 17 njegovih znanstvenih radova i pet stru~nih. Napisao je tri ud`benika i devet skripata iz mikrobiologije i imunologije, me|u kojima se sadràjem i opremom isti~e Veterinarska mikrobiologija i imunologija (autori F. Mlinac, E. Topolnik, M. Hajsig, Nakladni zavod znanje, Zagreb, 1966.). To zacijelo nije samo njegovo najvrednije djelo (dakako i njegovih suradnika!), nego i ponajbolji ud`benik iz veterinarske mikrobiologije i imunologije napisan na jezicima ju`noslavenskih naroda, koji se dugo koristio na svim veterinarskim fakultetima u komunisti~koj Jugoslaviji i jo{ se uvijek moè na}i kao priru~nik u veterinarskim bakteriolo{kim laboratorijima. Bio je dobar predava~ i organizator nastave, koji je jednostavnim i razumljivim jezikom prenosio svoje veliko znanje i ljubav prema mikrobiologiji slu{a~ima. Veliku pozornost pridavao je izobrazbi i uvo|enju mladih stru~njaka u znanstveno istraìva~ki rad. To najbolje potvr|uje podatak da je bio voditeljem 33 disertacije iz podru~ja veterinarske mikrobiologije i sedam iz podru~ja poljoprivredne mikrobiologije. Prof. dr. Franjo Mlinac bio je vrlo aktivan u razli~itim stru~nim i dru{tvenim organizacijama. Tako je bio ~lan brojnih povjerenstava na Fakultetu i Sveu~ili{tu, osobito onih koja su se bavila studentskim pravima i brinula za dobrobit studenata. Bio je potpredsjednik nacionalnog komiteta i predsjednik podkomiteta za Hrvatsku organizacije World University Service. Tako|er je bio ~lan Dru{tva mikrobiologa Hrvatske i Jugoslavenskog mikrobiolo{kog dru{tva, a u tim je Dru{tvima obna{ao i rukovode}e du`nosti. Za predani rad na unapre|ivanju veterinarske slu`be dvaput je odlikovan za vrijeme slu`bovanja u Makedoniji, a u Hrvatskoj je kao istaknuti dru{tveni djelatnik primio visoko dràvno odli~je. Uz nastavni~ki i znanstveni rad, prof. dr. Franjo Mlinac posebnu brigu posvetio je studentima i mla|im suradnicima za koje je uvijek imao razumijevanje i pomagao im materijalno kad god je mogao. Bio je staloèn i razborit ~ovjek koji je smireno podnosio nepravde i zapostavljanja u napredovanju. Radio je i ìvio u te{kim vremenima i okolnostima u kojima nije bilo lako znanstveno djelovati i sa~uvati ljudsko dostojanstvo. S pravom ga moèmo svrstati me|u na{e ponajbolje veterinare, znanstvenike i nastavnike koji su svojim neumornim radom i zalaganjem pridonijeli razvoju i ugledu hrvatske veterinarske medicine u nas i u svijetu.
17
Dr. Josip Kucel

(1899. - 1977.)
Darko Majnari}
Dr. Josip Kucel je ro|en 1. sije~nja 1899. u Sunji u obrtni~koj obitelji. Osnovnu {kolu zavr{io je u Virju, gimnaziju je poha|ao u Koprivnici, Bjelovaru i Zagrebu, a zbog Prvoga svjetskog rata prekida {kolovanje jer je 1916. mobiliziran u austrougarsku vojsku. Gimnaziju zavr{ava poslije rata. Godine 1919. upisuje se na Visoku veterinarsku {kolu u Zagrebu, a sljede}e 1920. nastavlja studij u Be~u gdje je diplomirao 1925. godine. Doktorirao je 30. lipnja 1930. kod profesora Plasaja na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu s temom Aerobni mikroorganizmi u crijevu zdravih purana. Kao veterinar po~inje raditi u Aran|elovcu (1925.-1932.), uz posao terenskog veterinara osniva 1929. godine Sto~arsko dru{tvo kotara Gornjo-Jaseni~kog. U Virju je osnovao i prvu sto~arsku selekcijsku udrugu, za koju nabavlja dva rasplodna bika i vi{e rasplodnih krava simentalske pasmine, a 1932. prelazi u Na{ice. Po potrebi slu`be premje{ten je u Kostajnicu gdje radi od 1932. do 1935. Tu osniva dvije zadruge, jednu za uzgoj simentalca i drugu za uzgoj lipicanca. Nakon toga odlazi u Veliku Goricu gdje radi do 1940. godine. Bio je ~lan Dru{tva za eksperimentalna istraìvanja sto~nih zaraza u Jeni. Za vrijeme boravka u Velikoj Gorici bio je na usavr{avanju u [vicarskoj i Njema~koj gdje se susre}e s umjetnim osjemenjivanjem. Od 1940.-1944. radi kao kotarski veterinar u Bjelovaru. Godine 1945. bio je u partizanima i kratko vrijeme radi u Naselju Kisa~ u Vojvodini. Zatim je postavljen za voditelja Odsjeka za uzgojne bolesti u Odjelu za veterinarstvo, Minstarstva poljoprivrede tada{nje Hrvatske gdje ostaje
18
do 1947. kada je premje{ten za direktora Veterinarskog zavoda u Krièvcima. Godine 1952. proveo je nekoliko mjeseci u veterinarskoj ambulanti Dubrava, a zatim dolazi u Veterinarsku upravu tada{nje Hrvatske, kao voditelj Odsjeka za sto~nu higijenu, suzbijanje tuberkuloze i neplodnosti goveda. Odlaskom u mirovinu 1961. godine nije prestao njegov aktivni rad, jer preuzima vo|enje reprodukcije doma}ih ìvotinja u Savezu dru{tava veterinara i veterinarskih tehni~ara Socijalisti~ke Republike Hrvatske. Umro je 23. oùjka 1977. u Zagrebu. Bio je istaknuti terenski stru~njak, izvrstan oragnizator, koji je uspje{no povezivao terensku veterinarsku slu`bu s tada{njim znanstvenim dostignu}ima. Utvrdio je etiologiju plu}ne kongestije konja (edema plu}a) i uspje{no odredio terapiju. Opisuje i bolest koja se o~itovala ùtom atrofijom jetre s hepatocerebralnim sindromom, koja je kasnije nazvana mraclinska bolest. Nakon dolaska iz inozemstva zapo~inje raditi na suzbijanju steriliteta i uvo|enju umjetnog osjemenjivanja. Kao direktor Veterinarskog zavoda Krièvci organizirao je rad na suzbijanju tuberkuloze i bruceloze goveda te pokrenuo rad na uvo|enju umjetnog osjemenjivanja. Kao djelatnik Veterinarske uprave sudjeluje u izradi Zakona o umjetnom osjemenjivanju, Zakona o sto~arstvu, Zakona o mljekarstvu i na organizaciji veterinarske slu`be. Kao istaknuti stru~njak bio je ~lan Uprave saveza zadruga za osiguranje stoke, ~lan Savjeta Vetseruma u Beogradu, savjetnik za poslove steriliteta, za uvo|enje i pro{irenje umjetnog osjemenjivanja, savjetnik za suzbijanje tuberkuloze i bruceloze, za izgradnju kafilerija i za sto~arstvo. Tako|er je bio ~lan Ispitne komisije za stru~ne ispite veterinara, ~lan Komisije za suzbijanje tuberkuloze pri Komitetu za narodno zdravlje tada{nje Federativne Narodne Republike Jugoslavije, ~lan Stru~nog savjeta Veterinarskog instituta Zagreb, tajnik Sekcije za reprodukciju doma}ih ìvotinja itd. U svom radu imao je dosta nesporazuma s politi~kom vlasti, a ni sudjelovanje u partizanima nije mu omogu}ilo duì boravak u nekim sredinama. Ipak kao organizator brojnih dru{tava i sekcija te kao ~lan raznih komisija i dru{tava zna~ajan je njegov doprinos u razvoju hrvatskog veterinarstva, osobito tijekom njegove aktivne slu`be pa i kasnije u mirovini. Ukupno je objavio vi{e od 280 razli~itih znanstvenih, stru~nih i popularnih rasprava, bro{ura i skripata te izvje{}a s razli~itih skupova, simpozija i kongresa. Pisao je o steriliziraju}oj kemijskoj terapiji (1929.),
19
o Aujeszkijevoj bolesti goveda (1932.), o celularnoj terapiji u veterinarskoj medicini (1932.), o suzbijanju bjesno}e (1935.), o plu}noj kongestiji goveda (1936.), o mraclinskoj bolesti (1938.), o uzgojnim bolestima goveda (1939. i 1940.), o dobivanju sperme i umjetnom osjemenjivanju doma}ih ìvotinja (1942.), o pove}anju broja goveda u nas (1945.), o obnovi sto~arstva i veterinarstva (1947.), o problemu tuberkuloze goveda (1947.), o suzbijanju gove|e tuberkuloze (1949.), o umjetnom osjemenjivanju (1950.), o suzbijanju tuberkuloze na dràvnim poljoprivrednim dobrima (1950.), o suzbijanju neplodnosti goveda (1950.), o dijagnostici i suzbijanju gove|e tuberkuloze (1951.), o prijenosu tuberkuloze s ~ovjeka na ìvotinju (1951.), o gove|oj tuberkulozi (1951.). Mno{tvo objavljenih radova znanstvenih, stru~nih i popularnih govori da je Kucelj kao autor bio jedan od najzna~ajnijih terenskih veterinara u Hrvatskoj. Njegovi radovi veliki su doprinos preno{enju znanja i iskustava u {iroku prakti~nu primjenu. Zbog svega spomenutog, bio je zna~ajna osoba, izvrstan organizator, vrstan terenac koji je u svojim stru~nim i znanstvenim radovima uspje{no primjenjivao ste~ena znanja i prenosio ih u veterinarsku praksu te na svoje mnogobrojne suradnike i kolege veterinare.
20
Akademik Josip Jeì}

(1899. - 1981.)
Darko Majnari}
Ro|en je 1. travnja 1899. godine u Krmpotama (Novi Vinodolski), Osnovnu {kolu zavr{io je u Novom Vinodolskom, a srednju u Senju. Visoku veterinarsku {kolu u Be~u (Tierrztliche Hochschule Wien) zavr{io je 30. svibnja 1924, a doktorirao na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu 30. lipnja 1925. godine s temom Tok bakterijemije kod eksperimentalne kolere peradi, nakon ~ega zapo~inje raditi na Veterinarskom fakultetu na onda{njem Zavodu za nauku o zarazama na Savskoj cesti, zatim prelazi na rad u Centralni higijenski zavod u Zagrebu, a 1928. vra}a se na Veterinarski fakultet gdje je postavljen je za asistenta na Zavodu za nauku o zarazama. Tijekom 1930. izabran je za docenta i postaje predstojnikom Zavoda za veterinarsku higijenu i mikrobiologiju. Svojim radom i zalaganjem zasluàn je za osnivanje Veterinarske eksperimentalne stanice 1933. godine, iz koje je nastao dana{nji Veterinarski institut. Tu je dr. Jeì} radio sve do 27. sije~nja 1940. kada napu{ta Zagreb i odlazi u Zemun gdje je preuzeo du`nost direktora Dràvnog zavoda za proizvodnju cjepiva i lijekova. Zbog ratnih prilika 1942. do 1943. boravi u Serum zavodu u Kalinovici, a zatim odlazi u partizane. Po zavr{etku Drugoga svjetskog rata demobiliziran je u ~inu bojnika jugoslavenske vojske te 1945. preuzima du`nost generalnog direktora Vetseruma u Beogradu. Od 1. lipnja 1947. do kraja 1949. godine radi u Dijagnosti~koj stanici Split, dana{njem Veterinarskom zavodu Split. Po~etkom 1950. odlazi u Bosnu i Hercegovinu gdje osniva prvi veterinarski zavod u onda{njoj Republici te je postavljen za prvog direktora ove dijagnosti~ke ustanove. U Bosni i Hercegovini sudjeluje u osnivanju Veterinarskog fakulteta u Sarajevu,
21
na kojem postaje redovni profesor i radi 20 godina, do umirovljenja. Umro je 8. rujna 1981. u Sarajevu. Napisao je i objavio vi{e od 200 znanstvenih i stru~nih radova s podru~ja mikrobiologije, serologije i zaraznih bolesti. Njegovim zalaganjem osnovana je Eksperimentalna veterinarska stanica u Zagrebu 1933. godine koja, je proizvodila vakcine i serume za suzbijanje mnogih zaraznih bolesti {to su tada harale u Hrvatskoj (vakcina protiv boginja ovaca, bedrenice i druge, lijek protiv metilja itd.). U Bosni i Hercegovini osim kao osniva~ dijagnosti~kog Zavoda i Veterinarskog Fakulteta u Sarajevu bio je inicijator osnivanja i glavni urednik stru~nog ~asopisa Veterinaria od 1951. do 1963., osniva~, ~lan i dugogodi{nji predsjednik Dru{tva veterinara tada{nje Bosne i Hercegovine. Kao vrhunski stru~njak i znanstvenik zasluàn za razvoj veterinarske struke i sto~arstva postaje redovni ~lan Nau~nog dru{tva, odnosno Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Za dr. Jeì}a se moè re}i da je svojim radom i uporno{}u uspio posti}i ciljeve zbog kojih je ~esto nailazio na otpore i pote{ko}e. Zna~ajan je njegov doprinos u razvoju proizvodnje vakcina u Eksperimentalnoj stanici u Zagrebu {to je bio najva`niji doga|aj u onda{njoj dràvi u podru~ju veterinarstva. Neki smatraju da je to bilo Jeì}evo ìvotno djelo.
22
Dr. Marko Kadi}

(1900. - 1988.)
Vesna Vu~evac Bajt
Dr. Marko Kadi}, veterinar, zauzeo je kao epizootiolog, narodni prosvjetitelj i priznati veterinarski stru~njak, trajno mjesto u hrvatskoj veterinarskoj povijesti. Rodio se 5. kolovoza 1900. god u Gradi{tu kod @upanje. Osnovnu {kolu poha|ao je u Vo|incima, a gimnaziju u Vinkovcima. Godine 1920. upisao je Veterinarski fakultet u Zagrebu i 1925. diplomirao. Nakon odsluènog vojnog roka radio je u veterinarskoj slu`bi u Veterinarskom odjeljenju Ministarstva poljoprivrede i voda u Beogradu (1926.-1928.). Godine 1928. doktorirao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu obraniv{i doktorsku disertaciju pod naslovom Wulfova metoda kod sekundarnih infekcija kod svinjske kuge. Potom je radio kao kotarski veterinar u @upanji (1928.-1938.) i u Zemunu (1938.1941.), pa kratko vrijeme u Karlovcu, a nakon toga je premje{ten u Zagreb u Veterinarski odjel Ministarstva narodnog gospodarstva (1941.-1945.). Nakon toga je radio kao rajonski veterinar u Babinoj Gredi (1946.-1947.), i u veterinarskoj ambulanti u Babinoj Gredi (1947.1948.). Godine 1948. premje{ten je u glavnu direkciju poljoprivrednih dobara u Zagrebu (1948.-1950.), a krajem 1949. opet radi u Veterinarskom odjeljenju Ministarstva poljoprivrede kao referent za poljoprivredna dobra. U Vinkovce je premje{ten krajem 1950. za upravitelja Veterinarskog zavoda gdje je u svojstvu epizootiologa i ovla{tenog veterinarskog inspektora za podru~je Slavonije i Baranje (1950.-1963.) do~ekao mirovinu.
23
Obavljaju}i posao u razli~itim veterinarskim ustanovama stekao je prili~no jasan uvid o cjelokupnoj slu`bi, a terenski ga je posao obogatio mnogim iskustvenim spoznajama, kako o veterinarstvu i sto~arstvu, tako i o raznim podru~jima narodnog ìvota. U veterinarsku praksu unio je suvremene metode lije~enja doma}ih ìvotinja, unaprijedio kirur{ku praksu i provodio preventivna cijepljenja, pa je postao priznat veterinarski stru~njak. Kao upravitelj Zavoda i ovla{teni republi~ki veterinarski inspektor kontrolirao je rad cjelokupne veterinarske slu`be u 14 slavonsko-baranjskih kotareva odnosno 14 njihovih veterinarskih stanica. Kao zavodski epizootiolog brinuo se o dijagnostici i suzbijanju sto~nih zaraza i zajedno s kotarskim veterinarskim inspektorima, poduzimao potrebne mjere za njihovo suzbijanje. Zna~ajno je pridonio razvoju sto~arstva, napose konjogojstva, peradarstva i svinjogojstva. Osnovao je Konjogojstvenu udrugu i Svinjogojsku zadrugu u Babinoj Gredi, pobolj{ao uzgoj lipicanskog konja, pro{irio uzgoj bijele mangulice, te u uzgoj uveo pasminu koko{i leghorn. Na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu bio je izvanredni predava~ iz predmeta Trgovina stokom. Od po~etka svoje slu`be marljivo je i s punom predanosti pisao o zbivanjima u veterinarstvu i sto~arstvu. Objavio je oko tisu}u znanstvenih, stru~nih i popularnih rasprava, te odrào brojna predavanja kao narodni prosvjetitelj. Za takav svoj rad dobio je 12 priznanja, diploma, plaketa, povelja i zahvalnica od veterinarskih, sto~arskih i zdravstvenih ustanova. Bio je ~lan Nau~nog dru{tva za povijest zdravstvene kulture Jugoslavije i ~lan Dru{tva veterinara i veterinarskih tehni~ara tada{nje socijalisti~ke Hrvatske Sekcije za povijest veterinarstva. Na brojnim je skupovima iznio niz zanimljivih referata iz hrvatske veterinarske povijesti, te je zna~ajno pridonio njenoj popularizaciji. Napose su zna~ajni njegovi radovi iz podru~ja etnoveterine i etnografije. Kapitalno djelo mu je Prilog gra|i za povijest veterinarstva Slavonije i Baranje Zagreb 1986. i Deset godina (1947-1957) Veterinarskog zavoda Vinkovci (autori: Marko Kadi}, \uro Gojkovi} i Desanka Dragelj), Vinkovci 1957. Neumoran rad na unapre|enju veterinarstva te brojna objavljena djela iz raznih podru~ja veterinarstva svrstavaju dr. Marka Kadi}a me|u najplodnije veterinarske pisce i zna~ajne hrvatske veterinare dvadesetog stolje}a.
24
Akademik Ivo Babi}

(1900. - 1977.)
Nikola Dàkula
Ivo Babi} ro|en je 29. kolovoza 1900. godine u Vara`dinu, gdje je poha|ao osnovnu i srednju {kolu. Studirao je na visokim veterinarskim {kolama u Be~u i Brnu, a diplomirao 1924. godine u Zagrebu. Studirao je i prirodne nauke (zoologiju i botaniku) na Prirodoslovnom fakultetu u Brnu i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Promoviran je u doktora znanosti 30. lipnja 1925. na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu nakon obrane disertacije Dva veoma primitivna akardiaka i odnos me|u akardiakom i teratomom. Za asistenta Zavoda za patolo{ku anatomiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu izabran je 1924., a 1929. u zvanje docenta za patolo{ku anatomiju i docenta za predmet sudsko veterinarstvo (osniva~ i predstojnik Seminara do 1945.). Godine 1932. izabran je za docenta za predmet parazitologija i istodobno za predstojnika Zavoda za parazitologiju , a potonju funkciju obavlja neprekidno do 1947. i ponovo od 1951. do 1953. godine. Za izvanrednog profesora iz parazitologije izabran je 1933., a za redovitog profesora 1938. Stalni je slu`benik Veterinarskog fakulteta do 1959., kada je na vlastiti zahtjev umirovljen, ali ostaje raditi jo{ do 1962. Umro je 24. listopada 1977. u Zagrebu. Premda se Ivo Babi} ne moè ubrojiti u utemeljitelje Veterinarskog fakulteta, jer je njegov 3. diplomant i 5. doktorand, proveo je ~itav svoj radni vijek i stru~nu i znanstvenu aktivnost na Fakultetu i djelovao u tri znanstveno-nastavne jedinice, a dvjema od njih bio je utemeljitelj. To u potpunosti vrijedi za sudsko veterinarstvo, a dobrim dijelom i za parazitologiju. Od do tada gotovo nepostoje}e veterinarske
25
parazitologije (bila su odràvana samo predavanja i ispiti, a nije bilo istraìva~kog rada) pod izravnim rukovodstvom profesora I. Babi}a formiran je Zavod i razvijao znanstvenoistraìva~ki rad do europske razine. Od 134 njegove bibliografske jedinice, 64 su znanstveni ili stru~ni radovi, skripta, ud`benici, priru~nici ili monografije od kapitalnog zna~enja za veterinarsku znanost, osobito za parazitologiju. Prvi znanstveni rad bila mu je disertacija. Najzna~ajnija njegova rasprava u podru~ju patolo{ke anatomije bila je Spontani tumori peradi (1931.), a u podru~ju sudskog veterinarstva Grije{ke u umije}u prigodom za{titnog cijepljenja doma}ih ìvotinja (1933.) . U parazitologiji, kojoj se najvi{e i najduè posvetio, po~eo je od temelja. Pristupio je sistematskim istraìvanjima nametni~ke faune doma}ih ìvotinja i onih u slobodnoj prirodi (ptica i riba), ~ije je rezultate objavio u pet rasprava u fakultetskom ~asopisu Veterinarski arhiv u razdoblju od 1933.-1936. Tim istraìvanjima popunio je I. Babi} veliku prazninu u poznavanju na{e parazitofaune. Uz to bavio se i epizotiologijom fascioloze i biologijom goluba~ke mu{ice. U svojim istraìvanjima bio je orijentiran na temeljne parazitolo{ke discipline kao {to su morfologija i biologija nametnika. Sam ili u suradnji s drugim znanstvenicima rano je pristupio pisanju djela koja su trajna vrijednost u parazitologiji. Ve} godine 1933. sam je napisao prva skripta (Vermes) na Veterinarskom fakultetu za potrebe studenata. Sa svojim mla|im suradnikom D. Mika~i}em pi{e klasi~no djelo Ud`benik veterinarske parazitologije (helmintologija i arahnoentomologija), koje je i danas, pet desetlje}a nakon pojavljivanja, u uprabi i uzor je serioznog parazitolo{kog {tiva. Ve} tih godina visoko je vrednovan njegov doprinos znanosti pa je izabran 1948. za dopisnog, a godine 1950. za redovitog ~lana tada{nje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Bio je inicijator i suautor triju zna~ajnih priru~nika koji obra|uju nametni~ke bolesti nekih doma}ih ìvotinja. Prvi je Nametnici i nametni~ke bolesti svinja (1943.) zajedno s D. Mika~i}em i M. [lezi}em, a drugi Nametnici i nametni~ke bolesti konja (1953.) i tre}i Nametnici i nametni~ke bolesti doma}e peradi (1956.) zajedno s M. Delakom i D. Mika~i}em. To su bogato dokumentirani i savjesno pripremljeni priru~nici u kojima je prikazana ne samo morfologija i biologija parazita nego i svi oblici bolesti {to ih uzrokuju paraziti. U suradnji s uglednim jezikoslovcem S. Pave{i}em
26
napisao je godine 1960. Terminologiju medicinske parasitologije. To je do danas najcjelovitiji i najvredniji prikaz parazitolo{kog nazivlja i pojmova u na{oj zemlji. Svome kapitalnom djelu iz parazitologije, napisanom u tri toma, Pregled razvoja jugoslavenske medicinske (humanomedicinske i veterinarske) parasitologije do 1960. i njeni dalji osnovni zadaci (1. tom, 2. do 1965., a 3. tom do 1970.) posvetit }e oko 16 godina minucioznog i sistematskog rada. U tom je djelu na oko 1500 stranica akademik I. Babi} obradio razvoj jugoslavenske veterinarskomedicinske i humanomedicinske parazitologije od 18. stolje}a do godine 1970. Tu su bibliografski podaci svih doma}ih autora i stranaca koji su radili na podru~ju biv{e Jugoslavije skupljeni iz fundusa 57 doma}ih i stranih biblioteka i pomno razvrstani prema tematici, te je dana kriti~ka ocjena razvoja i dostignu}a jugoslavenske parazitologije, kao i smjernice za dalja istraìvanja. Bio je pisac velikog broja prikaza i ocjena razli~itih knjiga. Bavio se i prevo|enjem, pa je preveo tri knjige s podru~ja parazitologije. Uz svoje znanstvene i nastavni~ke obveze, I. Babi} je kao svestrana li~nost bio vrlo aktivan i na brojnim drugim podru~jima. Tako je osam godina (1934.1942.) bio urednik fakultetskog znanstvenog glasila Veterinarski arhiv. Osim toga, bio je tri godine dekan (1938.1941.), te predsjednik gra|evnog odbora Veterinarskog fakulteta (1937.-1942.). Za njegova predsjednikovanja izgra|ene su prve zgrade novog fakulteta u Heinzelovoj ulici, {to je dobrim dijelom i njegova zasluga. Bio je ~lan Sveu~ili{nog senata (1938.-1942.), ministar prosvjete pri vladi Narodne Republike Hrvatske (1946.-1951.), ~lan savjeta Instituta za medicinska istraìvanja i medicinu rada tada{nje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, zatim odbornik grada Zagreba (izabran 1945.), zastupnik u hrvatskom Saboru (1950.-1953.), savezni narodni poslanik (1946.-1950. i 1953.1963.), te ~lan Glavnog odbora tada{njeg Saveza socijalisti~kog radnog naroda Hrvatske (1951.-1965.) i ~lan Saveza komunista Jugoslavije od 1952. godine. U toj svestranoj aktivnosti imao je akademik Babi} mno{tvo dru{tveno-politi~kih javnih nastupa, te je objavio veliki broj rasprava i ~lanaka u stru~nim ~asopisima i tisku. Zajedno s M. Filipovi}em napisao je zapaènu studiju Nau~ni ìvot i nau~ne ustanove Jugoslavije (1958.). Svakako najve}e zasluge imao je u osnivanju Dru{tva parazitologa Jugoslavije (1968.), koje ga je u znak priznanja i zahvalnosti izabralo za svog doìvotnog po~asnog predsjednika. Svojim golemim znanjem i iskustvom pomogao je u afirmaciji Acta parasitologica Iugoslavica, slu`benog glasila Dru{tva
27
parazitologa Jugoslavije, jedinog parazitolo{kog ~asopisa u biv{oj dràvi, {to je redovito izlazilo od 1970. do 1980. i zauzelo mjesto na policama mnogih uglednih biblioteka na svih {est kontinenata. U tom je ~asopisu akademik Babi} u zadnjem poglavlju svojega ìvotnog opusa objavio seriju kratkih i saètih, dobro dokumentiranih biografija umrlih i ìvih parazitologa Jugoslavije i time obogatio njenu parazitolo{ku historiografiju. Osim doprinosa hrvatskoj i jugoslavenskoj parazitologiji, akademik Babi} djelovao je i bio poznat i priznat i izvan na{ih granica. Tako je bio ~lan Ure|iva~kih savjeta Folia parasitologica, ~asopisa êhoslova~ke akademije nauka i Helminthologia ~asopisa Slova~ke akademije nauka, po~asni ~lan Svesaveznog dru{tva helmintologa pri akademiji nauka SSSR-a (od 1957.) i Bugarskog parazitolo{kog dru{tva, te dobitnik zlatne medalje s poveljom Poljoprivrednog sveu~ili{ta u Brnu (1966.) i ordena ]irila i Metoda 1. stupnja Narodnog sobranja Narodne Republike Bugarske. Od doma}ih priznanja, izme|u ostalih, dobio je republi~ku Nagradu za ìvotno djelo (1967.), nagradu AVNOJ-a (1974.), a odlikovan je Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom, Ordenom rada s crvenom zastavom i Spomen medaljom oslobo|enja Zagreba. Nema sumnje da je akademik Ivo Babi} krupna i markantna li~nost u hrvatskom veterinarstvu, a posebice u tri znanstvene discipline. Objavio je, u nas, prve svjetski priznate znanstvene radove iz patolo{ke anatomije. Prvi je, u nas, postavio znanstvene osnove sudskog veterinarstva i znanstvene temelje suvremene veterinarske parazitologije. U svojem nastavni~kom i znanstvenom, pa i dru{tvenopoliti~kom radu obavio je ~itav niz pionirskih poslova, odgojio brojne stru~njake i znanstvene radnike i za sobom ostavio svoju parazitolo{ku {kolu.
28
Prof. dr. [imun Debeli}

(1902. - 1945.)
Vesna Vu~evac Bajt
Povijesne okolnosti u razdoblju u kojem je ìvio odredile su njegov ìvotni put. U sje}anju svojih suvremenika, suradnika i studenata, kao i drugih ljudi koji su ga poznavali ostao je zapam}en po sposobnostima, stru~nosti, a napose u pripadnosti i odanosti svom narodu. Ro|en je 26. sije~nja 1902. godine u selu Prkovcima kod Vinkovaca. Gimnaziju je zavr{io u Vinkovcima. Na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, diplomirao je 1926. godine, gdje je i doktorirao 1928. godine disertacijom Bakterije coli i paratifus-grupe u ekskrementima zdravih ovaca. Nakon zavr{etka studija u travnju 1926. godine zaposlio se u Zavodu za tropske bolesti u Skoplju. Makedonija je u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca bila najzaostalije podru~je u pogledu zdravstvenog stanja, odnosno medicinske prosvije}enosti. Napose veliki problem tog podru~ja bila je malarija. Od 29. svibnja 1926. do 25. svibnja 1927. radio je kao slu`benik Zavoda u Bakteriolo{koj stanici u Bitolju. Od godine 1927. zaposlen je u Higijenskom zavodu [kole narodnog zdravlja u Zagrebu, kojom je rukovodio uvaèni akademik Andrija [tampar. Godine 1928. odlazi na usavr{avanje iz epidemiologije u Zavodu za znanost o zarazama Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, a godine 1930. kao stipendist Rockefellerove fundacije na daljnju specijalizaciju u Sjedinjene Ameri~ke Dràve, a potom pola godine u Njema~ku i [vicarsku.
29
Nakon povratka s usavr{avanja premje{ten je 17. lipnja 1932. u Higijenski zavod u Novi Sad, a u rujnu 1932. godine vra}a se u Higijenski zavod u Zagrebu. Godine 1932. dr. [imun Debeli} osniva Zavod za higijenu i tehnologiju namirnica ìvotinjskog podrijetla na Veterinarskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu. Do tog vremena postojao je Zavod za higijenu sto~nih proizvoda (1922.-1932.). Dana 12. listopada 1932. izabran je za docenta iz Higijene mesa i mlijeka, a potom postaje i predstojnik Zavoda za higijenu sto~nih proizvoda Veterinarskog fakulteta u Zagrebu (danas Zavod za higijenu i tehnologiju namirnica animalnog podrijetla). Godine 1933. bio je na specijalizaciji u Dràvnom zavodu za veterinarsko-sanitarni nadzor namirnica u Berlinu (danas Institut veterinarske medicine Robert von Ostertag) gdje je s poznatim stru~njakom prof. dr. Franzom Schnbergom objavio u ~asopisu Berliner Tierrztliche Wochenschrift zna~ajnu raspravu Ueber Fischfulnisbakterien und Versuche zu ihrer Bekmpfung. Nakon povratka prof. Debeli} ure|uje i organizira Zavod prema suvremenim potrebama znanosti, odnosno podiè ga na suvremenu razinu ostalih takvih zavoda u svijetu. Po osobnoj èlji bio je istodobno i gradski pomo}ni veterinar na poslovima veterinarsko-sanitarnog pregleda mesa u Gradskoj klaonici u Zagrebu, sve do izbora u zvanje izvanrednog profesora 1936. godine. Godine 1940. izabran je za redovitog profesora iz Higijene mesa i mesnih proizvoda te iz Pregleda peradi, divlja~i, riba, rakova i {koljaka, koje je du`nosti djelomice obavljao sve do {kolske godine 1944./45. Uz organizacijski i nastavni rad prof. dr. Debeli} bavio se i znanstvenim istraìvanjima, prvotno zaraznih bolesti ìvotinja uzrokovanih bakterijama, a potom istraùje probleme ìve`nih namirnica. Objavio je 38 znanstvenih i stru~nih radova u tuzemstvu i inozemstvu. U razdoblju 1932.-1938. bio je jedini znanstvenik koji je objavljivao rasprave iz higijene ìve`nih namirnica u Hrvatskoj. Njegov prilog O spre~avanju raspadanja i truleì kod riba: Prethodno saop}enje (Veterinarski arhiv 2, 436-440, 1932.) prvi je izvorni znanstveni rad iz higijene ìve`nih namirnica. Bio je tako|er aktivan dru{tveni djelatnik, te je 1938. izabran za predsjednika Savske sekcije tada{njeg Jugoslavenskog veterinarskog udruènja.
30
Dobro poznat i priznat kao odli~nik u struci, prof. Debeli} 1940. godine postavljen je za pro~elnika Odsjeka za veterinarstvo Banske uprave, a odatle je 1941. godine premje{ten za pro~elnika Sto~arskozdravstvenog odjela Ministarstva narodnoga gospodarstva Nezavisne Dràve Hrvatske. Nakon toga je postavljen za glavnoga gospodarskog povjerenika Hrvatske selja~ke gospodarske zajednice, a 1944. bio je postavljen na mjesto dràvnog tajnika u Ministarstvu selja~koga gospodarstva {to je ostao do kraja II. svjetskog rata, odnosno do pada Nezavisne Dràve Hrvatske. Po dolasku novih komunisti~kih jugoslavenskih vlasti 1945. bio je kao visoki du`nosnik Ministarstva Nezavisne Dràve Hrvatske uhi}en i po kratkom postupku pogubljen. Na svim spomenutim du`nostima pokazao je izvrsno poznavanje teorije i prakse veterinarske uprave i legislative. Primjenjuju}i maksimu da svaki ~ovjek bude postavljen na ono mjesto za koje najbolje po svojim stru~nim i radnim osobinama odgovara, prof. Debeli} isti~e da je nu`no spojiti brigu o proizvodnji stoke s nastojanjem oko {to povoljnijeg iskori{tavanja sto~arske proizvodnje, kao {to postoji i uska me|usobna povezanost izme|u ustrojstva proizvodno-sto~arske i sto~arsko-zdravstvene (tj. veterinarske) slu`be. Na spomenuti je na~in Debeli} primijenio smjernice veterinarske djelatnosti u razumnom kori{tenju ìvotinjskih zaliha. Smatrao je da veterinarska pomo} nije djelotvorna samo na pojedinca ve} je ona od koristi i po cjelokupno gospodarstvo, te da na{a struka imade i pravo i du`nost sudjelovati i sura|ivati u svim poslovima sto~arstva. Primjenjuju}i, dakle, trendove i najbolja iskustva gra|anskog veterinarstva u sto~arskoj proizvodnji, unapre|ivanju gospodarstva, u razumnom kori{tenju prirodnih resursa, za{titi zdravlja ~ovjeka i u javnom zdravstvu i u ostalim veterinarskim djelatnostima, Debeli} postavlja temelje ustroja dràvne veterinarske uprave s terenskom slu`bom te sa ùpanijskim i kotarskim izvjestiteljima (inspektorima) tako, da samostalni Sto~arskozdravstveni odjel ustrojava u sedam odsjeka me|u kojima su: V. odsjek za higijenu ìve`nih namirnica ìvotinjskog podrijetla i VI. odsjek za promet stoke, sto~nih proizvoda i sirovina. Na àlost, rat i sveop}e stradanje naroda nisu i{li na ruku djelatnom potvr|ivanju prednosti i u~inkovitosti spomenutog Debeli}eva modela ustrojstva veterinarske uprave u praksi. No, za spomenuti se model, koji je primjeren trì{noj privredi i gra|anskom veterinarstvu, moè kazati da je aktualan i danas u samostalnoj, demokratskoj Republici Hrvatskoj.
31
Prema tome moèmo zaklju~iti da je prof. dr. [imun Debeli} u kratkom razdoblju od nepuna dva desetlje}a, nakon {est godina djelovanja u javnozdravstvenim ustanovama (1926.-1932.), osam godina rada na Veterinarskom fakultetu (1932.-1940.) i jo{ pet godina rada u dràvnoj veterinarskoj upravi (1940.-1945.), uspio postati odli~nikom veterinarske struke, znanosti i nastave. Kao na{ prvi znanstveni veterinarski higijeni~ar namirnica postavio je temelje razvitka veterinarske struke, znanosti, nastave i djelatnosti u higijeni i tehnologiji te u veterinarsko-sanitarnom nadzoru namirnica. Godine 1992. u povodu 70 godina osnutka (1922.) i 60 godina stvarnog po~etka rada Zavoda za higijenu i tehnologiju namirnica animalnog podrijetla Veterinarskog fakulteta u Zagrebu (1932.) i 90. obljetnice ro|enja prof. dr. [imuna Debeli}a organiziran je Memorijal na kojem mu se prvi put nakon nasilne smrti od komunisti~ke tiranije izrazila puna zahvalnost za nesebi~an rad i postignuta ostvarenja.
32
Prof. dr. Milan [lezi}

(1903. - 1986.)
Pero Ramadan
Prof. dr. Milan [lezi} ro|en je 25. svibnja 1903. godine u âkovcu. Otac mu je bio vojno-veterinarski tehni~ar. Mo`da je i ova ~injenica odredila ìvotnu profesiju prof. [lezi}a. Osnovnu {kolu zavr{io je u Mostaru. U Mostaru je zapo~eo srednju {kolu, a u Vara`dinu je s odli~nim uspjehom zavr{io klasi~nu gimnaziju. Godine 1922. upisuje se na Visoku veterinarsku {kolu u Zagrebu. Diplomirao je 1928. godine, a iste kalendarske godine zavr{io je i vojni rok. Prof. [lezi} bio je ~ovjek {iroke naobrazbe i poliglot, jednom rije~ju bio je erudit. Bio je strastveni ljubitelj svih ìvotinja i op}enito prirode, vatreni {porta{ i svjetski putnik. Takva osoba morala je na}i mjesto i u hrvatskoj knjièvnosti, pa zbog toga nije slu~ajno da ga D. An|elinovi} opisuje u pripovijetci Tetrijeb kuma Vrtipra{ka, a u pripovijetci Semenja~a opisuje ga pod njegovim nadimkom Medek. Svojim nastavnim, znanstvenim i stru~nim radom prof. [lezi} zauzima visoko mjesto me|u velikanima Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, s tim {to je jedan od rijetkih koji je predavao na vi{e kolegija: Unutarnje bolesti doma}ih ìvotinja, Farmakologija i toksikologija, Patolo{ka fiziologija i Parazitologija. Taj nestor veterinarske medicine u Hrvatskoj dolazio je svaki dan na Kliniku za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu sve do smrti. [lezi} je kao student V. godine studija i kao apsolvent veterinarske medicine bio demonstrator na Klinici za unutarnje bolesti kopitara i mesojeda. U tijeku sluènja vojnog roka povremeno je kao diplomirani
33
veterinar radio na istoj Klinici. Kad je zavr{io vojni rok radio je kao asistent volonter na Kirur{koj klinici, a 1929. godine postaje asistent pripravnik. Doktorsku tezu obranio je 1932. godine te poloìo dràvni stru~ni ispit. Iste godine oti{ao je u Gospi} za kotarskog veterinara. Gospi} napu{ta 1935. godine i odlazi za kotarskog veterinara u Peru{i}. U Peru{i}u ostaje do 1940. godine, a kroz to vrijeme u vi{e navrata zamjenjuje kolege u Gra~acu, Oto~cu, Slavonskoj Poègi, Vukovaru i Podravskoj Slatini. Od osnutka Visoke veterinarske {kole, odnosno Fakulteta, predmeti Unutarnje bolesti preìva~a, svinja peradi i kuni}a te Porodiljstvo bila su dva posebna predmeta, a nastavu iz oba predmeta izvodio je jedan nastavnik u istim prostorijama pa je to prakti~ki bila jedna nastavna jedinica, Bujatri~ka klinika. Po odlasku s Fakulteta prof. Raj~evi}a koji je vodio obje klinike, njegov nasljednik prof. Oklje{a traìo je pogodnu osobu koja bi mogla u dogledno vrijeme preuzeti nastavu iz Unutarnjih bolesti tih ìvotinja. Poznavaju}i prof. [lezi}a sa studija kao dobrog i marljivog studenta, prof. Oklje{a predloìo ga je kao kandidata za to mjesto. Tako je [lezi} 1940. godine bio izabran za ravnatelja u Ravnateljstvu klinika Veterinarskog fakulteta s tim da radi i na Bujatri~koj klinici. Krajem 1940. godine [lezi} odlazi na specijalizaciju u Hannover, u to vrijeme najbolju kliniku u Europi za bolesti goveda. U to doba {ef hannoverske Bujatri~ke klinike je poznati prof. Gtze. Nakon desetomjese~ne specijalizacije u Hannoveru, [lezi} je nekoliko mjeseci boravio po Visokim veterinarskim {kolama i Fakultetima u Mnchenu, Giessenu, Berlinu, Leipzigu i Be~u. Dr. [lezi} je habilitirao 1942. godine, a iste godine je izabran za izvanrednog profesora i predstojnika Klinike za unutarnje bolesti preìva~a, svinja, peradi i kuni}a. Du`nost predstojnika spomenute Klinike obavlja sve do 1951. godine. Te godine dolazi do spajanja Klinike za unutarnje bolesti preìva~a, svinja, peradi i kuni}a s Klinikom za unutarnje bolesti kopitara i mesojeda i Zavodom za internu klini~ku propedeutiku u Kliniku za unutarnje bolesti doma}ih ìvotinja. Za prvog predstojnika nove Klinike izabran je prof. [lezi}, te na toj du`nosti ostaje sve do 1957. godine. Kad je do{ao na Veterinarski fakultet na stalno radno mjesto, prof. [lezi} je posjedovao znatno klini~ko iskustvo jer je osam godina radio
34
kao terenski veterinar. Zbog ove ~injenice sav svoj intelektualni i radni potencijal podredio je nastavni~kom i znanstvenom radu. Kao poliglot mogao je pratiti stru~nu literaturu na nekoliko jezika. Ovo je rezultiralo s desetak stru~nokazuisti~kih rasprava u kratkom vremenskom razdoblju. Za vrijeme specijalizacije u Njema~koj bavio se znanstvenoistraìva~kim radom od po~etka svog dolaska na hannoversku Kliniku, a to je mogao zahvaljuju}i odli~nom znanju njema~kog jezika. Tako je na Klinici gdje je {ef bio prof. Gtze, fluorescentno-fotometrijskom metodom odredio koli~inu aneurina u mokra}i klini~ki zdravih i bolesnih goveda, pa u krvi zdravih goveda, koza i ovaca, te u mlijeku krava. U suradnji s poznatim prof. Resenbergerom istraìvao je ljekovitost Distola i Igitola kod fascilioze. Najva`nija eksperimentalna istraìvanja prof. [lezi}a odnose se na otrovnost bilja, i to napose divokozjaka (Doronicum austriacum i D. caucasicum). U vi{e radova objavio je rezultate opaànja o etiologiji otrovanja, klini~koj slici, morfolo{kim promjenama u krvi te o patolo{komorfolo{kim i histopatolo{kim promjenama u pojedinim organima. Zajedno s toksikolozima poku{ao je izdvojiti toksin iz ove biljke. O svojim radovima referirao je na svjetskim i doma}im kongresima veterinara (Madrid, 1959., Beograd, 1959.). Profesor [lezi} istraìvao je otrovanja goveda morskom vodom, tuberkulozu goveda s posebnim osvrtom na alergijsku dijagnostiku, te neke druge bolesti. Pod njegovim vodstvom izra|eno je vi{e disertacija. Prof. [lezi} je imao posebnu sklonost prema povijesti veterinarstva Hrvatske, pa je iz te djelatnosti objavio nekoliko zna~ajnih rasprava. Tako u jednoj od rasprava Doprinos poznavanju i lije~enju bolesti ìvotinja kod Hrvata prije ne{to vi{e od dva stolje}a dolazi do zaklju~ka da je u tom vremenu bilo vi{e knjiga o bolestima ìvotinja negoli o bolestima ljudi. Podatke za svoj rad na{ao je u prvoj ljekaru{i na hrvatskom jeziku koja je tiskana 1756. godine u Zagrebu pod naslovom Hisna knisicza. U ovoj knjizi, navodi prof. [lezi}, dvije tre}ine sadràja otpadaju na razli~ite molitve i religiozno moralna razmatranja, a ostalo su prakti~ne upute za gospodarstvo, humanu i veterinarsku ljekaru{u. Prof. [lezi} je kriti~ki obradio tre}e izdanje djela Hisna Knisicza iz 1797. godine. Iznio je popis preporu~ljivih lijekova pa je na taj na~in dao doprinos boljem poznavanju narodnog nazivlja lijekova s kojima su se lije~ile doma}e ìvotinje. U raspravi Hisna knisicza i p~elarstvo navodi da je Hisna knisicza najstarija knjiga na hrvatskom jeziku koja pi{e o p~elarstvu pa pobija podatak, kako to smatraju
35
povjesni~ari p~elarstva, da je to Klai}ev prijevod Borsigove knjige izdane godine 1808. u Be~u. U suradnji s prof. Rapi}em preveo je i popratio filolo{kim i terapeutskim komentarom poglavlje Koinszka vrachtva iz pjesmarice Jurja [~rba~i}a, u kojoj je 31 veterinarski recept. Autori zaklju~uju da je to najstarija veterinarska ljekaru{a. Prof. [lezi} je prije ujedinjenja klinika predavao Unutarnje bolesti preìva~a, svinja, peradi i kuni}a, a kad su se klinike ujedinile predavao je neka poglavlja unutarnjih bolesti svih doma}ih ìvotinja. Godine 1944. napisao je skripta iz Unutarnjih bolesti preìva~a, svinja, peradi i kuni}a koja su jo{ dva puta dopunjena (1949. i 1953.). Ovo je bio i prvi ud`benik iz Unutarnjih bolesti na Veterinarskom fakultetu koji je izi{ao na hrvatskom jeziku. Suradnik je priru~nika Nametnici i nametni~ke bolesti svinja (1943.) i Veterinarskog priru~nika (1953.) te prijevoda ruskog ud`benika Fadejev i sur.: Unutarnje bolesti doma}ih ìvotinja (Zagreb, 1950.). Dao je bitan doprinos Veterinarskom terminolo{kom rje~niku obradiv{i pojmove iz interne klini~ke propedeutike, bolesti mijene tvari, bolesti koè i ìvaca, a osim ovih klini~kih pojmova obradio je i nazivlje iz lovstva. Kao odli~nom poznavatelju mnogih disciplina, prof. [lezi}u je Nastavni~ko vije}e Veterinarskog fakulteta u Zagrebu povremeno povjeravalo nastavu iz vi{e kolegija: Farmakologija i toksikologija, Patolo{ka fiziologija, Patrazitologija i Fizikalna terapija. Sudjelovao je i u poslijediplomskoj nastavi. Odràvao je u Dru{tvu veterinara i veterinarskih tehni~ara Hrvatske predavanja o nekim aktualnim temama iz klini~ke dijagnostike i terapije doma}ih ìvotinja. Napisao je brojne referate za Jugoslavenski veterinarski glasnik, a pogotovo je mnogo pisao za referalni ~asopis Veterinarstvo. Napisao je oko pedesetak popularnih ~lanaka iz razli~itih podru~ja veterinarske medicine za sto~are u Mljekarstvu. Radio je ekspertize za sud. U sutonu hladnog 26. studenog 1986. godine prof. dr. Milan [lezi} umro je u Zagrebu.
36
Akademik Boìdar Oklje{a

(1903. - 1983.)
Vesna Vu~evac Bajt
Akademik Boìdar Oklje{a ubraja se u klju~ne li~nosti znanstvenog i nastavnog rada na Veterinarskom fakultetu XX. stolje}a kao i tada{nje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u kojoj je proveo pune 34 godine. Rodio se u Hrvatskom Zagorju, u Zlataru 6. srpnja 1903. u ~inovni~koj obitelji. U Vara`dinu je zavr{io osnovnu {kolu i klasi~nu gimnaziju, u kojoj je 1922. godine maturirao. Veterinarski fakultet u Zagrebu upisao je 1922., a diplomirao je 1927. Svoju nastavni~ku i znanstvenu karijeru zapo~eo je godine 1928. na istome Fakultetu kao asistent u Zavodu za nauku o zarazama. Godine 1932. prelazi za asistenta u Bujatri~ku kliniku. Ovdje se posve}uje veterinarskom porodiljstvu pa je ve} godine 1934. imenovan za docenta za nastavni predmet Porodiljstvo doma}h ìvotinja. Godine 1935. bio je izabran za predstojnika novoosnovane Klinike za porodiljstvo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, na kojoj je ostao do kraja svog slu`bovanja. Za izvanrednog profesora bio je izabran godine 1939, a za redovnog 1945. Za suradnika tada{nje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti izabran je godine 1949., za dopisnog 1950., a za njenoga redovnog ~lana 1958. Umro je 6. studenog 1983. u osamdesetoj godini, nakon punih 45 godina aktivnog rada. Znanstveno djelo akademika Oklje{e o~ituje se u vi{e od 70 znanstvenih i stru~nih radova, ud`benika i knjiga.
37
Prvo razdoblje svoga rada provodi u Zavodu za nauku o zarazama Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Pod vodstvom profesora S. Plasaja brani disertaciju i objavljuje desetak znanstvenih radova, sam ili u suradnji s drugim stru~njacima. Iz tog razdoblja najzna~ajniji su mu radovi koji obra|uju brucelozu goveda. Godine 1933. objavljuje Prilog poznavanju Bangove infekcije goveda u okolici Zagreba, prvi znanstveni rad u kome je serolo{kom metodom istraèna pro{irenost ove infekcije na jednom odre|enom podru~ju biv{e Jugoslavije. Time je prvi puta egzaktno ukazano da bruceloze ima na seoskim gospodarstvima i na velikim gospodarstvima koja su uvozila plemenitu stoku iz inozemstva, te ukazuje i na opasnost od te infekcije za zdravlje ljudi. U drugome svome radu o brucelozi uspore|ivao je rezultate brze serumske aglutinacije s rezultatima klasi~ne metode aglutinacije na 500 krava. Ova su istraìvanja imala presudno zna~enje u razdoblju poslije Drugoga svjetskog rata na suzbijanje te opasne zoonoze. U Zavodu za nauku o zarazama uz profesora S. Plasaja upoznaje se s veterinarskom mikrobiologijom i epizootiologijom, {to je imalo utjecaja na njegova opredjeljenja pri odabiru podru~ja i metoda rada u veterinarskom porodiljstvu, a napose pri prou~avanju etiologije i suzbijanja bolesti vimena. U razdoblju koje je proveo u Bujatri~koj klinici, a kasnije u Klinici za porodiljstvo, akademik Oklje{a se posve}uje veterinarskoj opstetriciji. S tim u vezi prou~ava fiziologiju, etiologiju, patogenezu i mogu}nosti suvremenog lije~enja nekoliko puerperalnih bolesti goveda i ovladava svim opstetri~kim beskrvnim i operativnim metodama. U isto vrijeme boravio je i u inozemstvu na klinikama za porodiljstvo u Mnchenu, Leipzigu, Berlinu i Be~u, kako bi uspostavio suradnju s tim uglednim {kolama i upoznao se s njihovim metodama rada. Iz podru~ja veterinarskog porodiljstva izdao je akademik Oklje{a tri ud`benika od kojih je najzna~ajnija posljednja njegova knjiga Porodiljstvo doma}ih ìvotinja iz godine 1957. Ta je knjiga ujedno i jedna od najvrednijih hrvatskih knjiga iz podru~ja veterinarske medicine. Osnovne karakteristike tog znanstvenog djela jesu rezultati istraìvanja vi{e stru~njaka i suradnika okupljenih oko akademika Oklje{e kao i posebno razumljiv tekst i ~ist jezik. Fiziologija i patologija reprodukcije doma}ih ìvotinja, a napose patologija reprodukcije goveda tako|er je bilo jedno znanstveno podru~je kojemu se akademik Oklje{a posvetio. U to je vrijeme
38
veterinarska ginekologija bila u razvoju, a nije se gotovo ni{ta znalo ni o zna~enju jalovosti doma}ih ìvotnja, niti se radilo na njenom suzbijanju. Akademik Oklje{a ve} 1934. godine zapo~inje s prvim takvim istraìvanjima, a ste~ena iskustva odmah unosi u nastavu. Izu~ava metode ginekolo{kog pregleda doma}ih ìvotinja, pregleda s obzirom na gravidnost, a posebnu pa`nju posve}uje izu~avanju uzroka jalovosti, njegovu lije~enju i suzbijanju. Sistematskim pregledima krava s obzirom na jalovost prvi utvr|uje gove|u spolnu trihomonijazu kao uzrok poba~aja, piometre i endometritisa u krava, o ~emu izvje{tava stru~nu javnost godine 1936. (zajedno s M. Raj~evi}em). Oni podrobno opisuju klini~ku sliku trihomonijaze, njenu dijagnostiku, upozoravaju na opasnost od te infekcije za skupocjena rasplodna stada, te detaljno obja{njavaju metode lije~enja i suzbijanja te infekcije. Pravo zna~enje otkri}a trihomonijaze uo~eno je tek nakon Drugoga svjetskog rata, kada su se na smanjenom sto~nom fondu uo~ile {tete od manje proizvodnje mesa i mlijeka zbog jalovosti krava. U Klinici za porodiljstvo intenzivirano je umjetno osjemenjivanje goveda, koje je akademik Oklje{a tiho zapo~eo jo{ za vrijeme Drugoga svjetskog rata. To je omogu}ilo osnivanje prvog Centra za umjetno osjemenjivanje goveda u Hrvatskoj upravo u Klinici za porodiljstvo. Nakon godine 1945. u Klinici za porodiljstvo pod vodstvom akademika Oklje{e po~inje raditi i Odjel za reprodukciju i umjetno osjemenjivanje Saveznog veterinarskog instituta u Zagrebu. Te su mu okolnosti omogu}ile provo|enje velike akcije suzbijanja jalovosti goveda, napose trihomonijaze, na dru{tvenim dobrima i seoskim gospodarstvima. O tome odràva prve te~ajeve za suzbijanje jalovosti i trihomonijaze u cijeloj Hrvatskoj. Ovakva aktivnost klinike pridonijela je suzbijanju te bolesti, a kasnije i uvo|enju i {irenju umjetnog osjemenjivanja, najprije kao higijenske, a kasnije kao zootehni~ke metode. Akademik Oklje{a se tako|er bavio izu~avanjem zna~enja, etiologije i pro{irenosti bolesti vimena, a napose zaraznog presu{enja vimena. Prva istraìvanja etiologije upala vimena obavio je u zajednici sa Zavodom za zarazne bolesti. Kasnije osniva u Saveznom institutu za veterinarska istraìvanja laboratorij za mastitis, {to mu omogu}ava da sa suradnicima iz tog laboratorija provede obimna istraìvanja na terenu. Godine 1951. (s M. Kova~evi}em) objavljuje rad o zaraznom presu{enju vimena, u kojemu detaljno opisuje klini~ku sliku te bolesti, sve klini~ke i laboratorijske dijagnosti~ke metode, kao i metode lije~enja i suzbijanja
39
te bolesti. Taj je rad ozna~io po~etak velike akcije u suzbijanju bolesti vimena u Hrvatskoj i susjednim republikama. Rezultati ovog istraìvanja objavljeni su u suradnji s M. Kova~evi}em i J. Batisom godine 1954. a ukazivali su na veliku pro{irenost i {tete od zaraznog presu{enja vimena. To je vrijedno djelo bilo nagra|eno nagradom E. Podaubskog kao najkvalitetniji znanstveni rad objavljen godine 1954. u na{oj znanstvenoj literaturi. Rad na izu~avanju bolesti vimena nastavio je akademik Oklje{a sa svojim suradnicima izu~avanjem otpornosti i izloènosti vimena prema infekciji, te nizom radova u kojma ispituje mogu}nost {to uspje{nijeg lije~enja mastitisa. U svim tim radovima on uvijek iznova nagla{ava sloènost nastajanja mastitisa, ukazuje na ~imbenike koji slabe otpornost mlije~ne `lijezde prema infekciji, kao i na faktore koji uvjetuju nastajanje infekcije. U svojoj nastavni~koj djelatnosti na Fakultetu osim predavanja iz veterinarske opstetricije, fiziologije i patologije razmnaànja doma}ih ìvotinja, umjetnog osjemenjivanja, bolesti vimena i bolesti mladun~adi, {to danas naj~e{}e nazivamo zajedni~kim imenom porodiljstvo doma}ih ìvotinja, akademik Oklje{a je od godine 1938. do 1942. predavao na Veterinarskom fakultetu i predmet Specijalna patologija i terapija preìva~a, svinja i peradi. Za to vrijeme je osim predstojni~ke du`nosti u Klinici za porodiljstvo, obavljao i du`nost predstojnika Bujatri~ke klinike. Od godine 1945. do 1950. bio je akademik Oklje{a honorarni nastavnik predmeta Veterinarstvo sa zoohigijenom na Poljoprivredno{umarskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu. Ovakva aktivnost Klinike pridonijela je suzbijanju te bolesti, a kasnije i uvo|enju i {irenju umjetnog osjemenjivanja. Predavanja akademika Oklje{e uvijek su bila jednostavna, jasna i koncizna, oslobo|ena retorike i fraza, a puna znanstvene istine. Kao nastavnik puno je pa`nje posve}ivao ud`benicima za studente veterinarske medicine, a veterinare prakti~are uvijek obavje{tavao o aktualnostima u veterinarskoj medicini u veterinarskim ~asopisima, na kongresima i u posebnim publikacijama za veterinare. Od godine 1936. do 1941. te od 1945. do umirovljenja akademik je Oklje{a bio ~lan uredni~kog odbora Veterinarskog arhiva, znanstvenog ~asopisa Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.
40
U {kolskoj godini 1946./47. bio je dekan Veterinarskog fakulteta, a u 1947./48. prodekan. Dvije godine bio je ~lan Savjeta fakulteta, a pet godina ~lan Uprave i Savjeta Instituta za zootehniku i higijenu te ~lan Nau~nog vije}a Instituta za fiziologiju i patologiju animalne proizvodnje Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Dugo je godina akademik Oklje{a bio ~lan Komisije za izgradnju Veterinarskog fakulteta u Heinzelovoj ulici, a od godine 1950. do 1959., dakle do zavr{etka gradnje, predsjednik Gra|evnog odbora Veterinarskog fakulteta. Zahvaljuju}i upornosti u radu ovih komisija i odbora, posebno njegovoj osobnoj upornosti i suradnji s prof. Z. Vrkljanom, godine 1959. zavr{ena je gradnja Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, tada jednog od najljep{ih i najsuvremenijih u Europi. Tako|er je bio zna~ajan i rad akademika Oklje{e u dru{tvu veterinara i veterinarskih tehni~ara Jugoslavije. Najaktivniji je bio u radu Sekcije za porodiljstvo, sterilitet i umjetno osjemenjivanje, kojoj je bio i predsjednik od 1953. do 1955. godine. U to je vrijeme to bila najbrojnija i najaktivnija sekcija Dru{tva, koja je organizirala niz stru~nih predavanja i sastanaka i imala znatan utjecaj na uspje{nost suzbijanja jalovosti goveda i uvo|enja umjetnog osjemenjivanja goveda u Hrvatskoj. Od osnivanja referalnog ~asopisa Veterinarstvo 1949. godine bio je akademik Oklje{a jedan od njegovih najredovitijih suradnika. U tom je ~asopisu objavio vi{e od 2000 referata i time znatno pridonio informiranju veterinara u Hrvatskoj o razvoju veterinarske znanosti u svijetu. Godine 1949. dodijeljena je akademiku Oklje{i nagrada za rad na Zagreba~kom sveu~ili{tu, a 1969. Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima, a 1971. i republi~ka nagrada za ìvotno djelo. Od Dru{tva veterinara i veterinarskih tehni~ara tada{nje Jugoslavije dobio je niz priznanja, a me|u njima i zlatnu plaketu za razvoj umjetnog osjemenjivanja prigodom proslave 20. godi{njice umjetnog osjemenjivanja u Hrvatskoj. Sekcija za mastitis Dru{tva veterinara i veterinarskih tehni~ara Hrvatske, koja je bila osnovana nakon njegova umirovljenja, imenovala ga je svojim po~asnim predsjednikom. Godine 1982. Akademija znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine proglasila ga je svojim po~asnim ~lanom.
41
Intenzivan znanstveni i pedago{ki rad akademika Oklje{e rezultirao je s izradom dvadesetak doktorata, ~iji su branjenici postali vrsni znanstveni, sveu~ili{ni profesori i akademici. Jo{ ve}e zasluge pripadaju akademiku Oklje{i zbog ~injenice da danas svaki terenski veterinar obavlja umjetno osjemenjivanje, suzbija jalovosti, radi na suzbijanju sto~nih zaraznih bolesti i suzbijanju zaraznog presu{enja vimena. Zbog svega {to je akademik Oklje{a ostavio u naslije|e budu}im nara{tajima moèmo zaklju~iti da pripada velikanima hrvatske veterinarske znanosti dvadesetog stolje}a.
42
Prof. dr. Tomislav Ciliga

(1903. - 1977.)
Vesna Vu~evac Bajt i Hrvoje Gomer~i}
Prof. dr. Tomislav Ciliga ubraja se me|u veterinare zaslu`ne za razvoj Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, a posebice njegova Zavoda za anatomiju, histologiju i embriologiju doma}ih ìvotinja. Ro|en je u Mostaru 21. prosinca 1903. Osnovnu {kolu i klasi~nu gimnaziju zavr{io je u Mostaru godine 1923. Na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu studirao je tri godine, a zatim odlazi u Alfort u Francusku gdje je diplomirao godine 1927., a doktorirao godine 1928. obraniv{i disertaciju Le Gonandromorfisme natural chez les Gallinacees. Etude speciale d' une poule Gynandremorhe (Les Presses Modernes, Paris, 1928, 8). Nakon povratka u domovinu najprije radi kao kotarski veterinar u Nevesinju u Hercegovini, a godine 1930. izabran je za asistenta u Zavodu za anatomiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu gdje je bio jedini asistent do 1938. godine. God. 1940. bio je izabran za docenta te preuzima predavanja iz splanhnologije te krvoìlnog i ìv~anog sustava. Godine 1943. izabran je za izvanrednog, a 1968. za redovitog profesora. U me|uvremenu studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu psihologijsku grupu XXII. stupnja i diplomirao godine 1943. Nakon odlaska prof. Sakara u mirovinu preuzima cjelokupnu nastavu anatomije doma}ih ìvotinja. Radi usavr{avanja boravio je godine 1937. u Brnu kod prof. Korde tri mjeseca u Zavodu za anatomiju Veterinarskog fakulteta, 1962. kod prof. M. Chomiaka tri tjedna u Zavodu za anatomiju Veterinarskog fakulteta u Lublinu, a 1964. kod
43
prof. Grau-a mjesec dana u Mnchenu u Zavodu za anatomiju Veterinarskog fakulteta. Osim na Veterinarskom fakultetu predavao je godine 1936.-1950. anatomiju, a od godine 1940.-1958. i fiziologiju na Poljoprivredno{umarskom fakultetu u Zagrebu, gdje je osnovao Zavod za anatomiju i fiziologiju, predavao je i na Akademiji likovnih umjetnosti. Napisao je skripta iz anatomije. Godine 1946. predavao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu i predmet Povijest veterinarstva. Prof. dr. Tomislav Ciliga zasluàn je za opremanje Zavoda anatomskim preparatima, bio je izvanredan nastavnik i pedagog te je svojim predavanjima anatomiju u~inio razumljivijom i jednostavnijom. Za potrebe nastave, budu}i da nije bilo odgovaraju}eg ud`benika ve} samo skripta, organizirao je i preveo ve}i dio poglavlja ameri~kog ud`benika iz anatomije Sisson-Grossman: The Anatomy of the Domestic Animals {to je godine 1962. bila prva cjelovita veterinarska anatomija na hrvatskom jeziku. Tako|er je godine 1949. napisao i Ud`benik za veterinarske bolni~are. Prof. dr. Tomislav Ciliga bio je jedan od rijetkih veterinara poliglota. Govorio je njema~ki, francuski i engleski, sluìo se i ruskim i ~e{kim jezikom, a savladao je i latinski i gr~ki. U svom znanstvenom radu bavio se istraìvanjem mozga, `drijela, siri{ta, bubrega i sredogru|a te je iz toga podru~ja objavio vi{e radova u doma}im i inozemnim stru~nim ~asopisima. Njegovi radovi se, me|u ostalim, citiraju jo{ i danas i u jednom od najpoznatijih anatomskih ud`benika u svijetu, Nickel, Schummer, Seiferle: Lehrbuch der Anatomie der Haustiere. Bio je ~lan raznih stru~nih udruènja; Udruènja veterinarskih anatoma Europe (The European Association of Veterinary Anatomists), Svjetskog udruènja anatoma (World Asociation of Veterinary Anatomists), Me|unarodne komisije za veterinarsku nomenklaturu u Udruènju veterinarskih anatoma Europe od 1967. (Internacional Comission on Veterinary Anatomical Nomenclature), ~lan uredni{tva ~asopisa Zentralblatt fr Veterinrmedizin; Anatomie, Histologie, Embryologie Reich C od 1972., te ~lan i potpredsjednik Udruènja anatoma Jugoslavije.
44
Kao samozatajan ~ovjek u 44 godine rada na Zavodu za anatomiju, odnosno od godine 1951. Zavoda za anatomiju, histologiju i embriologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, dao je zna~ajan doprinos obrazovanju veterinarskih i poljoprivrednih stru~njaka u Hrvatskoj i susjednim zemljama, te svoj radni vijek posvetio nastavi i prou~avanju anatomije. Umro je 29. rujna 1977. na proputovanju kroz rodni Mostar, a pokopan je u Zagrebu na Mirogoju.
45
Prof. dr. Stjepan Rapi}

(1904. - 1978.)
Vesna Vu~evac Bajt
Prof. dr. Stjepan Rapi} ro|en je 28. travnja 1904. u Duìci kraj Siska. Osnovnu {kolu zavr{io je u @aìni, a gimnaziju u Sisku. God. 1925. upisao je Veterinarski fakultet u Zagrebu. Studirao je u vrlo te{kim materijalnim prilikama i zbog prili~no naru{enog zdravlja nekoliko puta na duè vrijeme prekidao studij. Ipak, zahvaljuju}i sna`nom intelektu i velikoj upornosti diplomirao je godine 1934. Odmah potom radi kao asistent u Internoj klinici Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Godine 1935. odlazi na specijalizaciju iz rendgenologije na Medicinski fakultet, a zatim i na Veterinarsku visoku {kolu u Be~, odakle se vra}a u novoosnovani Zavod za rendgenologiju i fizikalnu terapiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Godine 1939. brani disertaciju pod naslovom Smje{taj teku}ine u pleuralnoj {upljini kod likvidotoraksa i likvidopneumotoraksa doma}ih mesojeda, za docenta je izabran godine 1940., a za profesora 1945. Od godine 1935. predstojnik je Zavoda za rendgenologiju i fizikalnu terapiju na kojem razvija intenzivan stru~ni i znanstveni rad koji prvenstveno usmjerava na rendgenologiju velikih doma}ih ìvotinja i malih preìva~a, podru~ja koja su do tada bila gotovo neistraèna. Prije II. svjetskog rata bio je simpatizer i ugledni ~lan tada ilegalne Komunisti~ke partije Jugoslavije, ali je kasnije kada je ta Partija bila na vlasti, formalno prestao biti njenim ~lanom. Kao nestor hrvatske veterinarske rendgenologije i vi{epredmetni nastavnik Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, te autor vi{e od 200 objavljenih znanstvenih i stru~nih rasprava, u{ao je u povijest hrvatskog
46
veterinarstva kao veliki humanist i najistaknutiji stru~njak i znanstvenik XX. stolje}a. Zahvaljuju}i velikoj organizatorskoj sposobnosti uspijeva opremiti Zavod aparatima i ure|ajima za prakti~nu rendgenolo{ku dijagnostiku i fizikalnu terapiju, te se ubrzo po rezultatima Zavod uvr{tava me|u najbolje samostalne rendgenske veterinarske zavode u Europi. Najzna~ajnija i za praksu najva`nija su njegova istraìvanja probavnih organa kod velikih doma}ih ìvotinja. Usavr{io je metodu pneumoretikulografije i pneumoperitoneuma u goveda da bi se rendgenolo{ki prikazalo strano tijelo u kapuri, njegov poloàj kao i sve periretikularne i perikardijalne traumatske promjene. Koristio je dijaskopiju u rendgenolo{koj dijagnostici traumatskih inidigestija. Nadalje, rendgenolo{ki je istraìo hidrostati~ne odnose likvidotoraksa kod pojedinih vrsta doma}ih ìvotinja i upozorio je na dotada{nja pogre{na tuma~enja tih odnosa u prsnoj {upljini. Ustanovio je da su promjene poloàja srca patognomoni~an nalaz pneumotoraksa. Veliku pa`nju posvetio je i razvoju veterinarske rendgenologije u porodiljstvu. Uz pomo} suradnika istraìvao je ranu dijagnostiku gravidnosti u svinje, ovce, koze, psa, ma~ke i kuni}a, a unaprijedio je i rendgenolo{ku dijagnostiku pojedinih bolesti maternice i vimena. U zajednici sa svojim suradnicima unaprijedio je rendgenolo{ke metode kontrastnih pretraga razli~itih sustava i to: kolecistografiju, kolangiografiju, tendovaginografiju, umjetni pneumotoraks i pneumoperitoneum kod razli~itih vrsta doma}ih ìvotinja. Time je znatno unaprijedio rendgenolo{ke dijagnosti~ke mogu}nosti u patologiji spomenutih podru~ja. Zna~ajna su i njegova istraìvanja rendgenske anatomije i fiziologije probavnog sustava u doma}ih ìvotinja. Nativno i uz pomo} kontrastnih sredstava rendgenolo{ki je prikazao pojedine nametnike u doma}ih ìvotinja. Tako je istraèna i u praksi uspje{no primijenjena dijagnosti~ka metoda kod invazija nekih nametnika (ehinokokoza, cisticerkoza, askaridoza, tenijaza). Sa suradnicima je istraìo embrionalni razvoj i rast te razvoj kostura od ro|enja do zavr{etka oko{tavanja osobito malih i srednje velikih doma}ih ìvotinja. Rezultati tih istraìvanja posluìli su kao osnova za
47
dijagnostiku bolesti koje se pojavljuju na kostima i zglobovima kod mladih ìvotinja kod kojih jo{ nije zavr{eno oko{tavanje kostura. Osim toga pra}enje stupnja oko{tavanja pomaè da se odredi pribli`na starost pojedinih doma}ih ìvotinja. Sa suradnicima je istraìvao i rendgensku anatomiju i fiziologiju peradi, i tako je stvorio solidnu osnovu za rendgenolo{ku dijagnostiku kod tih vrsta doma}ih ìvotinja. Svoja istraìvanja pro{irio je i u podru~je higijene i tehnologije namirnica animalnog podrijetla. Rendgenografski je odredio valjanost nekih mesnih i mlije~nih prera|evina i ribljih konzervi. Obavio je opse`na istraìvanja u fizikalnoj terapiji doma}ih ìvotinja primjenjuju}i razli~ite fizikalne metode. Jedan je od rijetkih rendgenologa koji je u veterinarskoj medicini koristio terapiju rendgenskim zrakama. Znanstveno-istraìva~ki rad provodio je i kao direktor Instituta za patologiju i terapiju. Cjelokupnim svojim istraìvanjima prof. dr. Stjepan Rapi} je dao posebno velik doprinos veterinarskoj rendgenologiji, {to je potvrdio i velik broj njegovih radova objavljenih u hrvatskim i stranim ~asopisima. Istakao se i kao pedagog. Uz Rendgenologiju i fizikalnu terapiju predavao je i Patolo{ku fiziologiju, Fiziologiju doma}ih ìvotinja, Povijest veterinarstva, Uvod u veterinarsku medicinu i Radiobiologiju. U cilju uvo|enja novih oblika nastave osniva Ambulantnu kliniku i Radioizotopni laboratorij, te organizira uvo|enje predmeta Ekonomika sto~arstva. Sura|uju}i s Veterinarskom upravom i Dru{tvom veterinara pridonio je i organizaciji veterinarstva i oblikovanju stru~nog profila veterinara, te sudjelovao u organizaciji I. kongresa veterinara Jugoslavije. Tako|er je bio ~lan uredni~kih odbora brojnih veterinarskih ~asopisa i osniva~ ~asopisa Veterinarstvo. U povodu 50. obljetnice Veterinarskog fakulteta organizirao je tisak Spomenice ~iji je bio i glavni urednik. Znatan trud uloìo je i u prikupljanje materijala za veterinarski terminolo{ki rje~nik, ali taj posao naàlost nije zavr{io. Godine 1974. na njegov poticaj osnovana je Sekcija za povijest veterinarstva Saveza dru{tava veterinara i veterinarskih tehni~ara
48
Socijalisti~ke Republike Hrvatske, a god. 1975. i Savezna sekcija za povijest veterinarstva Jugoslavije. U obim sekcijama bio je predsjednik, a kasnije, kada se zahvalio na du`nostima, doìvotni po~asni predsjednik. Unutar ovih sekcija razvio je ìvu aktivnost oko prikupljanja nepoznatih povijesnih ~injenica, èle}i obraditi cjelokupnu povijest veterinarstva Hrvatske. Jedna od takvih njegovih aktivnosti bila je i knjiga Zaslu`ni veterinari Hrvatske tiskana godine 1976., ~iji je bio glavni urednik. Tako|er je bio zasluàn za podizanje spomenika, poprsja i plaketa osniva~ima Fakulteta, te veterinarima i studentima veterine palim u na{em partizanskom i [panjolskom gra|anskom ratu. Neki od tih spomenika ubrajaju se me|u najljep{a i najvrednija umjetni~ka djela u Zagrebu, a smje{tena su u prostoru Veterinarskog fakulteta. Na njegav poticaj osnovan je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu Veterinarsko povijesni muzej i Biblioteka za povijest veterinarstva. Rapi} je bio i glavni organizator Prvog simpozija Savezne sekcije za povijest veterinarstva (odràn u sklopu IV. kongresa veterinara i veterinarskih tehni~ara u Ljubljani godine 1976.), na kojem je osnovan prvi stru~ni ~asopis za povijest veterinarstva u Hrvatskoj Acta historica medicinae veterinariae. Kao glavni urednik ~asopisa napisao je predgovor u njegovom prvom dvobroju {to je ujedno bio i njegov posljednji napisani tekst. Tako|er je bio i potpredsjednik Znanstvenog dru{tva za povijest zdravstvene kulture Jugoslavije i ~lan uredni~kog odbora me|unarodnog ~asopisa Povijest veterinarstva u Kopenhagenu od godine 1975. U znak priznanja za 40-godi{nji rad na Fakultetu i u veterinarstvu uop}e dobio je od Sabora tada{nje Socijalisti~ke Republike Hrvatske godine 1978. Nagradu sa ìvotno djelo, priznanje za najzaslu`nije pojedince. Zbog iznimno zna~ajnog doprinosa, ime prof. dr. Stjepana Rapi}a ostat }e trajno povezano sa svim bitnijim zbivanjima u hrvatskom veterinarstvu XX. stolje}a.
49
Akademik Ivo Toma{ec

(1904. - 1981.)
\uro Sulimanovi}
Akademik Ivo Toma{ec ro|en je 16. listopada 1904. godine u Novom Marofu. Realnu gimnaziju zavr{io je u Vara`dinu 1923., a Veterinarski fakultet u Zagrebu 1928. godine. Ovdje je i po~eo raditi kao asistent u tada{njem Zavodu za nauku o zarazama, a godine 1930. je doktorirao. Godine 1936. izabran je za docenta, a kad je iste godine odlukom Sveu~ili{nog senata osnovan Zavod za biologiju i patologiju riba i p~ela, njegovo ure|enje i vodstvo povjerio je Fakultet Ivi Toma{ecu. Godine 1940. izabran je za izvanrednog, a 1943. za redovitog profesora. Bio je predstojnik Zavoda od njegova osnutka pa sve do mirovine u koju je oti{ao 1. sije~nja 1974. godine. Svoje znanje iz veterinarske mikrobiologije i bolesti p~ela i riba usavr{avao je u tada najzna~ajnijim institucijama u Berlinu, Bernu, Alfortu, Parizu i Mnchenu. Akademik Ivo Toma{ec jedna je od na{ih najistaknutijih li~nosti veterinarske znanosti i prakse, a na podru~ju biologije i bolesti riba i p~ela je ~elni stru~njak ne samo u nas ve} i u svijetu. Svi koji su imali sre}u osobno ga poznavati i od njega u~iti poznaju ga u prvom redu kao vrlo pravi~na ~ovjeka, vrhunskog stru~njaka i odli~nog nastavnika. Akademik Toma{ec posvetio je 45 godina svog rada Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom izgradnje Fakulteta u Heinzelovoj ulici bio je predsjednik Gra|evinskog odbora pa je tako i fizi~ki kreirao njegov izgled. Njegov je Zavod dobio presti`no mjesto u Glavnoj zgradi, a kompleks uz p~elinjak kreirao je zajedno s poznatim hrvatskim botani~arem prof. dr. Ivom Horvatom, po kojem se vrijedan breùljak u krugu Fakulteta naziva Horvatov brijeg. Njegovi nasljednici nastoje
50
upotpuniti fakultetski okoli{ zbirkama autohtonih i uvezenih p~elinjih biljaka. Akademik Toma{ec sudjelovao je u svim va`nijim fakultetskim poslovima. Desetak je puta biran za dekana i prodekana. Bio je nekoliko godina ~lan Sveu~ili{nog savjeta, Savjeta Veterinarskog fakulteta, Savjeta Instituta za fiziologiju i patologiju animalne proizvodnje, kao i predsjednik Savjeta Instituta za zarazne i invazione bolesti. Radio je u brojnim povjerenstvima Sveu~ili{ta i Veterinarskog fakulteta. Aktivno je sudjelovao u izradbi fakultetskog statuta i nastavnog plana. Tijekom 10 godina kao glavni i odgovorni urednik ure|ivao je vrlo uspje{no fakultetski znanstveni ~asopis Veterinarski arhiv, a zatim je dvadeset godina bio ~lan njegova ure|iva~kog odbora. Kao zahvalu za njegov rad, Fakultet je u Sjedni~koj dvorani me|u izabranim velikanima postavio i bistu akademika Toma{eca. U rukovo|enju Zavodom za biologiju i patologiju riba i p~ela Toma{ec je zauzeo pravilno stajali{te, da je potrebno objediniti nastavni i znanstveni rad kao i organizirati suradnju s ribarskom i p~elarskom privredom. Upornim nastojanjem uspio je Zavod razviti u zna~ajnu nastavnu, znanstvenu i stru~no-dijagnosti~ku ustanovu. U ovom se Zavodu sada obavlja desetak tisu}a pretraga uzoraka p~ela i riba godi{nje. Time se izravno pomaè u suzbijanju p~elinjih i ribljih zaraznih bolesti, a ujedno se osigurava materijal za nastavu i znanstvena istraìvanja. To je neosporna zasluga akademika Toma{eca. Znanstveni rad akademika Toma{eca zapo~eo je istraìvanjima u podru~ju specijalne mikrobiologije. Dio tih radova izveo je zajedno s prof. Plasajem. Istraìvanje bolesti peradi, virusa i mogu}nosti vakcinacija ubrajali su se u to doba u pionirska istraìvanja. Nastaviv{i istraìvanja bolesti riba do{ao je do zaklju~ka da je specifi~ni uzro~nik najzna~ajnije bolesti {arana virus. Time je Toma{ec uspje{no rije{io jedno vrlo va`no pitanje patologije riba, pa je taj rad nai{ao na priznanje i u svjetskim razmjerima. Citiran je u ve}em broju radova i stru~nih knjiga. Dosljedno svom stajali{tu o specifi~nosti ove zarazne bolesti Toma{ec je razradio i mjere suzbijanja koje se danas uspje{no primjenjuju. U podru~ju bolesti p~ela posebno je prou~avao ameri~ku i europsku gnjilo}u p~elinjeg legla te nozemozu. Njegovi radovi su svjetski priznati, a na njegovu inicijativu Office International des Epizooties je ustrojio stalna povjerenstva za bolesti p~ela i bolesti riba u kojima je obavljao funkciju potpredsjednika. U njegovu kratkom
51
ìvotopisu nemogu}e je nabrojiti sve funkcije i sudjelovanja na svjetskim skupovima. Vi{e od 250 objavljenih radova i desetak knjiga jasno pokazuje veliku publicisti~ku aktivnost akademika Toma{eca. Ve} 1949. godine tada{nja Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti izabire ga za suradnika, 1952. postaje dopisni ~lan, a godine 1960. izabran je za redovitog ~lana akademijina Odjela za medicinske znanosti. Akademik Toma{ec nije se ograni~io samo na nastavni i znanstveni rad na Fakultetu, ve} je bio aktivan i u na{im stru~nim i znanstvenim organizacijama. Spomenimo samo da je bio tajnik i predsjednik Hrvatskog veterinarskog dru{tva, predsjednik Ihtiolo{kog dru{tva te osniva~ i dugogodi{nji predsjednik P~elarskog saveza Hrvatske. Za svoj plodonosan nastavni, znanstveni i stru~ni rad akademik Toma{ec primio je brojna odlikovanja, nagrade i priznanja. Posebno isti~emo Orden rada i Orden zasluga za narod, Plaketu za posebne zasluge na unapre|enju veterinarstva te Plaketu u znak priznanja za rad na unapre|enju Veterinarskog fakulteta. Akademik Toma{ec je prvi izvan Slovenije kome je Zveza ~ebelarskih dru{tev Slovenije dodijelila red Antona Jan{e Prvog stupnja, da bi mu se oduìla za njegov sveop}i po`rtvovani rad za napredak p~elarstva. Savez ribolovnih dru{tava Hrvatske izabrao ga je godine 1950. za po~asnog ~lana i dodijelio mu zlatnu zna~ku u znak priznanja za zasluge oko podizanja slatkovodnog ribarstva. Akademik Toma{ec je dobio i najve}e priznanje za svoj rad, Republi~ku nagradu za ìvotno djelo. Akademik Ivo Toma{ec umro je 11. srpnja 1981. u 77. godini ìvota, a sahranjen je kako i dolikuje velikanu, u Arkadama zagreba~kog Mirogoja.
52
Dr. Stjepan Lovrekovi}

(1905. - 1997.)
Tvrtko [vob
Malo ima veterinara koji su doìvjeli vi{e od devedeset godina, koji su pro{li kroz te{ke dane Prvog i Drugog svjetskog rata, te Domovinskog rata, koji su proìvjeli vladavine Austro-Ugarske, Kraljevine Jugostavije, Nezavisne Dràve Hrvatske, Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije i doìvjeli Republiku Hrvatsku. Me|u ove rijetke pripada i Stjepan Lovrekovi}. I u najteìm danima dvadesetog stolje}a ostao je uspravnog i svijetlog, vedrog lika, {to nije svima uspjelo. Me|u ostalim, i zato ga treba trajno sa~uvati u uspomeni. Premda je prili~no ~esto pobolijevao, proìvio razna premje{tanja, borave}i gotovo ~etrdeset godina na terenskom radu, prelaske s jedne na drugu du`nost, stalno se usavr{avaju}i, upornim radom uspio je na mnogim podru~jima djelovanja ostaviti zna~ajan trag. Ro|en je u Zagrebu 2. kolovoza 1905. godine, gdje polazi osnovnu {kolu, niè razrede gimnazije i u~iteljsku {kolu. U Velikoj Gorici slu`buje ~etiri godine kao u~itelj. Za to vrijeme pobolijeva, ali usprkos tome privatno polaè ispite u gimnaziji, pa tako zavr{ava preostala ~etiri razreda. Njegovo nastojanje da stekne {to vi{u naobrazbu navodi ga da upi{e zagreba~ki Veterinarski fakultet na kojem diplomira krajem 1936. godine, a 1944. godine doktorira s radnjom Analiza i karakteristika frakture patele konja. Kao veterinar od 1937. do 1940. godine radi u Kotarskom na~elstvu Kladanj, u tada{njoj Drinskoj banovini. Godine 1940., kada je osnovana Banovina Hrvatska, dolazi u Novigrad Podravski, gdje ostaje do 1948.
53
Od 1948. godine djeluje u Poduze}u za uzgoj i tov svinja Napredak sa sjedi{tem u Bjelovaru, odnosno Velikim Zdencima. Osobito radi na ekonomijama u podru~ju Bjelovara, Grubi{nog polja, Gare{nice i Daruvara. Za to vrijeme teè obolijeva i lije~i se u bjelovarskoj bolnici. Od 1949. godine nalazi se u Veterinarskoj ambulanti Ivanjska, a 1952. dolazi u Veterinarsku stanicu âkovec. Nakon ~etveromjese~ne specijalizacije na Porodiljskoj klinici zagreba~kog Veterinarskog fakulteta, u âkovcu dobiva zadatak uvo|enja umjetnog osjemenjivanja u Gornjem Me|imurju. Tako se prvenstveno bavi umjetnim osjemenjivanjem i lije~enjem steriliteta tijekom idu}ih deset godina, pa u âkovcu osniva Centar za proizvodnju sperme. Uz to radi na preventivi, lije~enju, kooperaciji uzgoja teladi i svinja, a prihva}a se i poslova veterinarske inspekcije. Premda je bio izvanredno optere}en te{kim zahtjevima terenskog rada, prihva}a se i pisanja stru~nih i popularnih ~lanaka, koje objavljuje u ~asopisima i tjednicima. Njegova djelatnost ne iscrpljuje se ni time, ve} je vrlo aktivan i u stru~nim organizacijama. Bio je predsjednik Sekcije za umjetno osjemenjivanje i lije~enje steriliteta sa sjedi{tem u Krièvcima unutar Dru{tva veterinara Hrvatske. Godine 1955. organizira i vodi stru~na putovanja u Milano, a 1957. na Kongres veterinara Zapadne Njema~ke u Bad Neuheimu. Me|u brojnim ostalim du`nostima, bio je tajnik, a vi{e puta i predsjednik vara`dinske sekcije Dru{tva veterinara i veterinarskih tehni~ara tada{nje Socijalisti~ke Republike Hrvatske. Nakon {to je oti{ao u mirovinu i preselio u Zagreb 1968. godine, nije se povukao, ve} se prihva}a s ostalim kolegama, na ~elu s prof. dr. Stjepanom Rapi}em, organiziranja Sekcije za povijest veterinarstva Hrvatske. Nakon {to je ta Sekcija osnovana, ostaje njenim marljivim i redovnim ~lanom. U ~asopisu Veterinarska stanica objavljuje nekoliko povijesnih priloga, a u tome ~asopisu objavljuje i 1992. godine i svoj posljednji rad: Nekoliko podataka o ~lancima u Gospodarskom listu tijekom 1885 do 1915. I kao umirovljenik sudjeluje i na nekoliko znanstveno-stru~nih skupova. Tijekom svoga slu`bovanja, za svoj op}e priznat, bogat i dugotrajan rad dobio je nekoliko zasluènih vrijednih priznanja veterinarskih ustanova i dru{tava u obliku plaketa, diploma i posebnih priznanja. U svom opho|enju bio je blag i druèljubiv i rado se prihva}ao i drugih dru{tvenih poslova koji nisu bili u njegovoj struci obvezni. Ostavio je trajan trag svojim zaslugama u unapre|ivanju veterinarske struke u Hrvatskoj.
54
Prof. dr. Mirko Franceti}

(1906. - 1985.)
Mirza Hadìosmanovi}
Prof. dr. Mirko Franceti} ro|en je u Zagrebu 30. sije~nja 1906. godine u slu`beni~koj obitelji. Osnovnu {kolu i gimnaziju zavr{io je u Petrinji, a veterinarski studij u Zagrebu 1929. godine. Doktorirao je 1932. godine obranom disertacije pod naslovom Patolo{ko-anatomska diferencijalna dijagnoza koko{jeg tifa i kolere peradi s osobitim obzirom na mikroskopske promjene u jetri, slezeni, srcu, bubregu i plu}ima. Od 1929. do 1933. godine radio je kao asistent u Zavodu za patolo{ku anatomiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, a od 1933. do konca 1940. godine u Centralnom veterinarskom bakteriolo{kom zavodu u Beogradu. U tom razdoblju proveo je godinu dana na specijalizaciji u Serum Zavodu Predovi} u Zemunu. Posljednju godinu rada u Centralnom veterinarskom bakteriolo{kom zavodu u Beogradu obavljao je du`nost direktora. Godine 1940. prelazi u Zagreb u Veterinarski odsjek Banske vlasti s tim da kao vi{i veterinarski pristav radi u Zavodu za higijenu mesa i mlijeka Veterinarskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu. Budu}i da je tada{nji predstojnik Zavoda prof. dr. [. Debeli} obavljao vi{e dràvne du`nosti u Banskoj vlasti kao {ef Odsjeka za veterinarstvo, a potom i druge du`nosti u vladi do konca rata, dr. M. Franceti} je kroz to vrijeme vodio Zavod. Za asistenta je postavljan 1945., docenta 1946., izvanrednog profesora 1950. a za redovitog profesora iz predmeta Higijena ìve`nih namirnica animalnog podrijetla izabran je 1960. godine. Za predstojnika Zavoda postavljen je 1945. te je tu du`nost obavljao sve do odlaska u mirovinu 1972. godine. Nakon umirovljenja, prof. dr. M. Franceti} aktivno je radio na Zavodu na poslijediplomskom studiju iz Higijene i tehnologije animalnih
55
namirnica. Prof. dr. M. Franceti} bio je dekan (1954.-1956.) i prodekan (1956.-1958.) Veterinarskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu. Bio je vrlo aktivan dru{tveni i stru~ni djelatnik u organizaciji i ja~anju veterinarske struke kao i dugogodi{nji predsjednik Sekcije za higijenu i tehnologiju namirnica Saveza dru{tava veterinara i veterinarskih tehni~ara biv{e komunisti~ke Jugoslavije i Hrvatske, organizator stru~nih savjetovanja i seminara te je predstavljao ovo podru~je u organima vlasti. Niz godina bio je predsjednikom Saveza mljekarskih zadruga Hrvatske, stru~nog kolegija tehni~ke {kole za mesoprera|iva~e u mesnoj industriji Gavrilovi}, ~lan Komisije za higijenu ishrane i Komisije za za{titu zdravlja vlade tada{nje komunisti~ke Jugoslavije, ~lan Stru~nog savjeta generalne direkcije prehrambene industrije i suradnik ureda za unapre|enje proizvodnje pri planskoj komisiji tada{nje Hrvatske, te suradnik poljoprivredne enciklopedije. Radi studijskih usavr{avanja prof. Franceti} boravio je u vi{e navrata u odgovaraju}im institucijama u inozemstvu: Bugarskoj, Danskoj, Njema~koj, Norve{koj, [vedskoj i Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama. Intenzivno se bavio znanstvenim radom te je objavio vi{e od 100 znanstvenih i stru~nih rasprava u ~asopisima i zbornicima savjetovanja u zemlji i inozemstvu. Objavio je tri sveu~ili{na ud`benika iz higijene i tehnologije mesa, veterinarsko sanitarnog-nadzora namirnica i higijene i tehnologije mlijeka. Problematiku higijene i tehnologije namirnica i veterinarsko-sanitarnog nadzora obradio je u veterinarskim priru~nicima 1953. i 1961. godine; izdao je priru~nik suvremenih dostignu}a iz oblasti veterinarsko-zdravstvenog nadzora za veterinare; obradio je podru~je laboratorijskog istraìvanja mesa i mesnih prera|evina u priru~niku laboratorijskih-kemijskih metoda za istraìvanje ìve`nih namirnica (Medicinska knjiga, Beograd, Zagreb, 1954.); u knjizi Higijena ishrane obradio je poglavlje @ive`ne namirnice. Bio je niz godina glavni urednik referalnog ~asopisa Veterinarstvo i Veterinarskog vjestnika te ~lan ure|iva~kih odbora ~asopisa Tehnologija mesa, Mljekarstvo i Sto~arstvo. Prof. Franceti} osobitu je pa`nju posve}ivao usavr{avanju nastave pa je u nastavni program uveo problematiku cjelokupnog procesa proizvodnje i prerade namirnica animalnog podrijetla, radio je s velikim entuzijazmom na izobrazbi i usavr{avanju doktora veterinarske medicine, pro{irivao djelokrug i podizao stru~nu razinu veterinarskog
56
sanitarnog nadzora. Bio je vrstan poznavalac struke i pedagog koji je rado prihva}ao na usavr{avanje mlade stru~njake i prenosio im svoja bogata iskustva i suvremene tekovine znanosti o higijeni i tehnologiji namirnica. Ovakvim pristupom osim osposobljavanja kadrova za inspekcijske poslove educirao je i niz stru~njaka koji su obavljali odgovorne uloge u proizvodnji i preradi namirnica animalnog podrijetla (meso, mlijeko, jaja, riba, divlja~ i dr.). Ti su kadrovi uspje{no rje{avali suvremene zadatke industrijske proizvodnje namirnica, a mnogi od njih postali su poznatim i me|unarodno priznatim stru~njacima i nastavnicima u zemlji i inozemstvu. Prof. dr. Franceti} prvi je u nas osnovao poslijediplomski studij iz Higijene i tehnologije namirnica animalnog podrijetla te je bio mentorom brojnim kandidatima u izradi njihova magistarskog rada (66 kandidata). Bio je mentorom dvanaestorici kandidata u izradi disertacija na Veterinarskom, Prehrambeno-tehnolo{kom i Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Za svoj plodonosni rad prof. Franceti} primio je vi{e odlikovanja i priznanja. Primio je priznanje Saveza dru{tava veterinara i veterinarskih tehni~ara biv{e Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije, 1973.; Spomen-plaketu Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, 1974.; bio je prvi po~asni ~lan Slovenskog veterinarskog dru{tva, 1974.; dobio je posebno priznanje Saveza dru{tava veterinara i veterinarskih tehni~ara Socijalisti~ke Republike Makedonije, a odlikovan je jugoslavenskim Ordenom rada sa zlatnim vijencem i Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom. Na podru~ju higijene i nadzora nad proizvodnjom i prometom namirnica animalnog podrijetla prof. Franceti} u razdoblju nakon II. svjetskog rata zauzima u na{oj zemlji prvo mjesto kako u znanstvenom tako i u pedago{kom i stru~nom radu. Na osnovi sveukupne njegove djelatnosti moèmo s pravom konstatirati da ide me|u velike djelatnike veterinarske struke u podru~ju higijene i tehnologije namirnica. Posebno je zna~ajno da se njegovim radom i zalaganjem Zavod za higijenu i tehnologiju animalnih namirnica razvio u vrhunsku znanstveno-nastavnu jedinicu Veterinarskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu Umro je u Zagrebu 23. kolovoza 1985. godine.
57
Prof. dr. Stjepan Romi}

(1906. - 1982.)
Vlatko Rupi}
Prof. dr. Stjepan Romi} ro|en je 1. rujna 1906. godine u srednje imu}noj selja~koj obitelji, u Re{etarima pokraj Nove Gradi{ke. Osnovnu {kolu zavr{io je u Re{etarima, a gimnaziju u Novoj Gradi{ci. Veterinarski fakultet je upisao 1926. U Be~u je od 1929.-1930. godine poha|ao nastavu na Veterinarskom fakultetu i odslu{ao VIII. semestar da bi na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu 1931. diplomirao. Nakon zavr{etka fakulteta odlazi na odsluènje vojnog roka koji zavr{ava 1933. Iste godine dobiva dràvnu slu`bu kotarskog veterinara u \akovu. Odmah nakon diplomiranja radi na doktorskoj raspravi pod nazivom Prilog poznavanju probavne leukocitoze psa koju uspje{no brani 16. velja~e 1935. godine na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1935. poloìo je stru~ni ispit koji je bio uvjet za prijelaz s pripravni~kog na ~inovni~ki poloàj. Od 1935. do 1950. radi kao kotarski veterinar u \akovu. Osnivanjem zavoda za Veterinarstvo sa zoohigijenom na Poljoprivredno-{umarskom fakultetu u Zagrebu, dolazi 1950. godine na fakultet u zvanju izvanrednog profesora, za predmet Veterinarstvo sa zoohigijenom i odmah postaje prvi i jedini predstojnik spomenutog zavoda sve do odlaska u mirovinu 1977. godine, da bi tada Fakultet poljoprivrednih znanosti ukinuo spomenuti zavod. Dolaskom na Poljoprivredno-{umarski fakultet upisuje i zavr{ava 1953. godine studij na istom fakultetu i tako dobiva titulu diplomiranog inènjera poljoprivrede. Godine 1954. bio je izabran u znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor na Poljoprivredno-{umarskom fakultetu u kojem ostaje sve do umirovljenja. Na Poljoprivrednom fakultetu u razdoblju od 1963.-1965. godine, na poslijediplomskom studiju iz
58
Hranidbe stoke i tehnologije sto~ne hrane predaje kolegij Dijetetika u hranidbi stoke, a od 1963.-1966. godine kolegije Hranidba konja i Hranidba divlja~i. Nenadano, nakon jedne lova~ke ve~ere u \akovu naglo se razbolio i nakon kra}e bolesti umire u Zagrebu 21. lipnja 1982. godine. Ranije, a osobito tijekom boravka i rada na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu, kao profesor odnosno nastavnik i znanstvenik na podru~ju veterinarstva, zoohigijene i sto~arstva, prof. Romi} je razvio veliku nastavnu i znanstvenu aktivnost. Odgojio je veliki broj poljoprivrednih stru~njaka razli~itih usmjerenja i specijalizacija, najvi{e onih iz podru~ja sto~arstva te im dao potrebna osnovna znanja o za{titi zdravlja ìvotinja. Njegova znanja, prema kazivanju mnogobrojnih generacija studenata, bila su im preno{ena u potpunosti i to jednostavno i vrlo prihvatljivo. Prof. Romi} nije bio ~lan politi~kih stranaka, ali je unato~ tome 1971. godine kao prista{a Hrvatskog prolje}a imao problema s tada{njom komunisti~kom vlasti. Prema arhivskim podacima Agronomskog fakulteta u Zagrebu, vidljivo je da prof. Romi} nije bio krivi~no i disciplinski osu|ivan. Tijekom II. svjetskog rata sura|ivao je s partizanskim pokretom i zbog tog bio tijekom rata proganjan i zatvaran. U podacima arhive stoji da je bio aktivan suradnik partizanskog pokreta, savjestan, po{ten, vrijedan i moralan ~ovjek. Ve} kao mladi veterinar bio je vrlo aktivan obavljaju}i veterinarsku praksu zdu{no i savjesno. U \akovu i {iroj okolici, tijekom sedamnaestgodi{njeg rada, susre}e i sti~e golem broj prijatelja, vrlo je aktivan i savjestan na poslu ~ime postaje popularan, cijenjen i poznat kao vrstan veterinar, te ostaje u sje}anju ljudi sve do dana{njih dana. Volio je \akovo i okolicu, kako je znao re}i srce Slavonije, i ostao za njega vezan do kraja ìvota. Tijekom rada na fakultetu ~esto je odlazio i proveo puno vremena u \akovu. Rade}i u \akovu, prema kazivanju naroda, obavljene veterinarske zahvate nije napla}ivao siroma{nim sto~arima, uz izreku netko }e to ve} platiti. Na podru~ju veterinarske medicine i sto~arske proizvodnje svojim nesebi~nim zalaganjem zna~ajno pridonosi smanjenju {teta od zaraznih i drugih bolesti, a isto tako zna~ajno pridonosi i unapre|uje sto~arsku proizvodnju. Obavljao je vi{e zna~ajnih dru{tvenih funkcija. Bio je predsjednik Dru{tva veterinara i veterinarskih tehni~ara Hrvatske, osniva~ Sekcije za lovstvo i kinologiju kao i Sekcije za konjogojstvo pri Dru{tvu
59
veterinara i veterinarskih tehni~ara Hrvatske, te njegov dugogodi{nji predsjednik. Bio je dugogodi{nji organizator simpozija iz lovstva i kinologije te organizator i predava~ na seminarima iz lovstva i kinologije na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Osim spomenutih dru{tvenih, znanstvenih i pedago{kih du`nosti prof. Romi} je bio od 1971.-1975. godine glavni i odgovorni urednik Poljoprivredne znanstvene smotre, znanstvenog glasila Agronomskog fakulteta u Zagrebu. U spomenutom znanstvenom ~asopisu objavio je 38 znanstvenih rasprava {to je gotovo polovica svi njegovih objavljenih znanstvenih radova. Prof. Romi} je bio glavni i odgovorni urednik ~asopisa Lova~ki vjesnik i Sto~arski list, zatim ~lan vi{e redakcijskih odbora raznih stru~nih ~asopisa i publikacija iz podru~ja sto~arstva i veterinarske medicine. Objavio je 85 stru~nih i znanstvenih rasprava. Od tog broja na izvorne znanstvene radove otpada 75 rasprava. Od ukupnog broja znanstvenih radova iz podru~ja veterinarske medicine objavio je 30, a iz podru~ja sto~arstva 45 znanstvenih rasprava. Na podru~ju veterinarske medicine najvi{e je radova objavio iz fiziologije odnosno hematologije i biokemije krvi te patofiziologije i hranidbe razli~itih vrsta ìvotinja. Na podru~ju sto~arstva najvi{e je radova objavio iz konjogojstva i svinjogojstva, sedam je znanstvenih rasprava napisao iz podru~ja lovstva, dvije rasprave iz podru~ja zoohigijene (mikroklime staja za goveda), te po jednu raspravu iz podru~ja peradarstva i kinologije. Posebnu sklonost imao je prema konjogojstvu u kojem je bio i ostao jedan od na{ih najistaknutijih i najpriznatijih stru~njaka. Od velikog su stru~nog i znanstvenog zna~enja njegovi radovi: Posavski konj, Engleski punokrvnjak, Nonius, Razvoj lipicanca do 3. godine, nadalje radovi Trajanje sisanja i biolo{ki potencijali kod konja, Trajanje tova i iskori{tavanje hrane u tovu konja, i mnogi drugi. Prof. Romi} je volio prirodu i divlja~, na podru~ju lovstva dao je nekoliko fundamentalnih rasprava kao {to su: O morfolo{kim i proizvodnim svojstvima divljeg zeca, O promjenama biolo{kog potencijala tr~ke (Perdix perdix L.) kroz protekle 33 godine, O promjenama vrijednosti tijela tr~ke (Perdix perdix L.) kroz protekle 33 godine, O plodnosti tr~ke (Perdix perdix L.) od 1933. do 1966. godine, Utjecaj na~ina ìvota i hranidbe jelena na osebine njihovog rogovlja, Kapaciteti rasta i plodnosti bizamca, i Tjelesne dimenzije divlje svinje. Vrijednost radova iz podru~ja lovstva u tome je {to takvih radova malo ima u nas i u svijetu. Vrlo su zna~ajni njegovi radovi iz podru~ja svinjogojstva u kojima obra|uje izumrle i pasmine svinja kojima prijeti izumiranje. U to podru~je ubrajaju se sljede}i
60
radovi: Bagun, Bijela mangulica, Crna slavonska svinja, Turopoljska svinja i Veliki jork{ir. Vrlo su zanimljivi sljede}i radovi iz podru~ja svinjogojstva: Gojidbena izgradnja, kapaciteti i osebine dlake svinje slavonke, Rasplodna sposobnost slavonke, Krvna svojstva velikog jork{ira, Hranidba suprasnih krma~a razli~itom hranom i neka svojstva krvi njihove prasadi, Mlije~nost, masno}a mlijeka i klaoni~ka vrijednost turopoljca, Krvna slika i morfolo{ka svojstva spolnih `lijezda svinje slavonke, Klaoni~ka vrijednost svinja tovljenih p{enicom, Kalo pri klanju i pe~enju velikog jork{ira i Utjecaj topline u prasili{tu na mlije~nost i na masno}u mlijeka te na mortalitet sisaju}e prasadi svinje Slavonke. Od po~etka veterinarske djelatnosti prof. Romi} se bavio kinologijom. Veliku pa`nju obratio je i puno vremena i rada utro{io na crnu slavonsku pasminu pasa hrvatski ov~ar, nastoje}i je pro{iriti po Slavoniji i ostalim dijelovima Hrvatske tako da je prema vlastitom iskustvu vodio selekciju i poklanjao {tenad ljubiteljima pasa diljem cijele Hrvatske. Zanimljiv je i jedinstven po~etak rada prof. Romi}a na podru~ju kinologije. Kao mladi veterinar i doktor znanosti provodio je tuberkulinizaciju goveda na pa{njaku u Babinoj Gredi. Me|u kravama bio je i bik koji je nasrnuo na mladog veterinara, a on je spas potraìo u bijegu preko livade. Na tom pa{njaku nalazio se presu{eni bunar, dubine 7-8 metara, prekriven granjem. Tr~e}i pa{njakom mladi je veterinar nai{ao na bunar i propao kroz granje ali se uspio uhvatiti za rub bunara. Me|utim, bik je i dalje nasrtao, do{av{i do bunara nastojao je rogovima i prednjim nogama veterinara gurnuti u bunar. Vidjev{i da je ~ovjek napadnut u pomo} veterinaru prva je prisko~ila crna kujica po imenu Garica i ona je bika laveòm i grizenjem otjerala od bunara i tako veterinaru spasila ìvot. To se zbilo 13. lipnja i tada se veterinar Stjepan Romi} zavjetovao Sv. Antunu Padovanskom da }e istraìti porijeklo tog psa a time i cjelokupne populacije crnih pastirskih pasa u Slavoniji na koju nitko prije nije obra}ao pozornost. Nakon odabira autohtonih primjeraka i pa`ljive dugotrajne uporne selekcije stvorio je pasminu pasa hrvatski ov~ar. U tom mukotrpnom poslu imao je veliku pomo} ~asnih sestara samostana Sv. Krià u Trnavi i u Zagrebu. Zbog dugogodi{njeg, nadasve, kvalitetnog i stru~nog rada te nedvojbeno postignutog uspjeha prof. Romi} je bio i ostao vrhunski stru~njak za podru~je kinologije u Hrvatskoj i u svijetu. On se izborio i njegova je zasluga da je pasmina hrvatski ov~ar postala svjetski priznata autohtona hrvatska pasmina pasa, tako da profesora Romi}a smatraju ocem
61
spomenute pasmine koja je i slu`beno priznata 1969. godine. Temeljiti prikaz pasmine pasa hrvatski ov~ar dao je prof. Romi} u znanstvenoj publikaciji Hrvatski ov~ar, objavljenoj u ~asopisu Kinolo{kog saveza Hrvatske, Moj pas. Vi{e zapo~etih istraìvanja i pokusa nije, na àlost, uspio dovr{iti kao i prikupljene rezultate istraìvanja objaviti. Dugogodi{nji rad iz podru~ja veterinarske medicine pod naslovom Mjese~na sljepo}a konja nije uspio dovr{iti i objaviti. Prof. dr. Stjepan Romi} bio je vrijedan i vrlo plodan znanstvenik, vrstan stru~njak i dugogodi{nji nastavnik na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a time je dao zna~ajan doprinos veterinarskoj medicini i sto~arstvu Hrvatske. Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu prof. Romi} pripada skupini najplodnijih znanstvenika koji su dali veliki stru~ni i znanstveni doprinos u vi{e grana sto~arske proizvodnje. Na podru~ju veterinarske medicine prvi je dao hematolo{ke i biokemijske prikaze krvi razli~itih pasmina, konja, svinja i pasa. Nekih od znanstveno obra|enih pasmina pojedinih vrsta ìvotinja vi{e nema jer su izumrle {to njegovim istraìvanjima daje posebnu dimenziju i mjesto me|u znanstvenicima.
62
Akademik Teodor Vari}ak

(1907. - 1977.)
Hrvoje Gomer~i}
Akademik Teodor Vari}ak ro|en je u Koprivnici 30. travnja 1907. Pu~ku i srednju {kolu zavr{io je u Koprivnici, te se godine 1926. upisao na Veterinarski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, samo dvije godine nakon {to je Visoka veterinarska {kola pretvorena u fakultet te tako postala dio Sveu~ili{ta. Na njemu je diplomirao 29. sije~nja 1934. Po narodnosti je bio Srbin, a Hrvatsku je osje}ao kao svoju jedinu domovinu, te je govorio, primjetice zagreba~kim naglaskom. Pisao je lijepim hrvatskim jezikom koji je prenosio i na svoje u~enike, te je, me|u ostalim, bio i velik pristalica poznate Deklaracije o hrvatskom knjièvnom jeziku iz godine 1967. koja se suprotstavljala velikosrpskim nasrtajima u podru~ju jezika. Poloìo je strogi doktorski ispit te je na osnovi disertacije Razvoj mlina koko{i ve} 31. sije~nja 1936. promoviran na ~ast doktora veterinarske medicine. Zaposlio se 1. velja~e 1934. na Zavodu za histologiju i embriologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu kod prof. dr. Frana Zavrnika, rade}i neprekidno sve do umirovljenja 1. listopada 1977., najprije na Zavodu za histologiju i embriologiju, odnosno poslije Zavodu za anatomiju, histologiju i embriologiju Veterinarskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu, kao asistent volonter, asistent pripravnik, asistent, privatni docent, sveu~ili{ni docent, izvanredni profesor i redovni profesor. Za sveu~ili{nog docenta je bio izabran na Fakultetskom vije}u 22. oùjka 1941., a imenovan 26. velja~e 1942. Za izvanrednog profesora je izabran u srpnju 1944. i za redovnog profesora u svibnju 1947.
63
Iako je po svom osnovnom naukovanju bio veterinar, zbog svojih znatno {irih interesa razvio se u par excellence znanstvenika prirodoznastvenog odnosno biolo{kog usmjerenja i hrvatskog op}e kulturnog radnika. Na po~etku svoje sveu~ili{ne karijere, dobiv{i stipendiju Humboldtove zaklade, odlazi u Njema~ku, te radi gotovo dvije godine na Zavodu za anatomiju Medicinskog fakulteta u Wrzburgu i Anatomskom zavodu Veterinarskog fakulteta u Leipzigu, a istodobno je hospitirao na Zavodu za zoologiju Prirodoslovno-matemati~kih fakulteta u oba ova grada. Ondje Vari}ak, godine 1937. objavljuje i svoj prvi znanstveni rad u uglednom me|unarodnom znanstvenom ~asopisu kao i jo{ pet zapaènih znanstvenih radova na doma}im ìvotinjama u njema~kim znanstvenim ~asopisima. Vrativ{i se u Zagreb, vrlo intenzivno, me|u ostalim i znanstveno, radi na Zavodu za histologiju i embriologiju Veterinarskog fakulteta objavljuju}i rezultate svojih istraìvanja u fakultetskom ~asopisu Veterinarski arhiv. Osim toga, od 5. kolovoza 1941. Vari}ak je bio vr{itelj du`nosti predstojnika, a 13. velja~e 1942. je izabran za predstojnika Zavoda za histologiju i embriologiju. Tu du`nost, a poslije i du`nost predstojnika jedinstvenog Zavoda za anatomiju, histologiju i embriologiju neprekidno je obavljao do travnja godine 1974. Nakon povratka iz Njema~ke, uz intenzivan znanstveni rad i rad na modernizaciji svog Zavoda, bio je i suradnik u 1., 3., 4. i 5. svesku Hrvatske enciklopedije, ~iji je urednik bio Mate Ujevi}, a koja je tiskana u Zagrebu od 1941. do 1945. Suradnjom u ovoj enciklopediji, ve} u po~etku svoje sveu~ili{ne karijere, pokazao je i op}e kulturni interes za napredak svoje domovine. Ovakav svoj vrlo intenzivan i {irok rad u znanstvenom, nau~nom i kulturnom smislu, nastavio je i nakon II. svjetskog rata u novoj dràvi. Dva puta je bio izabran za dekana i jednom za prodekana Veterinarskog fakulteta; {kolske godine 1952/53. bio je rektor a 1953/54. prorektor Sveu~ili{ta u Zagrebu. Dosada je u povijesti Sveu~ili{ta u Zagrebu Vari}ak bio jedini veterinar na du`nosti rektora toga najstarijeg hrvatskog sveu~ili{ta. U tom poslijeratnom razdoblju, Vari}ak je od 1946. do 1952. bio i ispitiva~ predmeta Histologija i embriologija na Medicinskom fakultetu, te od 1948. do 1958. predava~ histologije i embriologije na Prirodoslovno-matemati~kom fakultetu u Zagrebu. Ujedno je bio voditelj i predava~ u III. stupnju nastave na Veterinarskom i Prirodoslovno-matemati~kom fakultetu, te je bio
64
voditelj ili ocjenjiva~ mnogobrojnih doktorskih, magistarskih i diplomskih radova na Veterinarskom, Prirodoslovno-matemati~kom i Medicinskom fakultetu u Zagrebu. U tom je razdoblju objavio velik broj razli~itih znanstvenih radova u doma}im i inozemnim znanstvenim ~asopisima, te velik broj prigodnih biografsko-povijesnih ~lanaka o istaknutim hrvatskim i europskim istraìva~ima, te o povijesti i dostignu}ima istraìvanja u humanoj i komparativnoj anatomiji kralje`njaka u Zagrebu, Hrvatskoj i Jugoslaviji. O znanstvenom radu akademika Vari}aka detaljno su pisali Krvavica i Frank (1980). Osim izrazito znanstvenih istraìvanja, Vari}ak je imao i divnu osobinu da nije trpio i da je vrlo o{tro reagirao na nepravdu i neistinu, kako u svagdanjem ìvotu tako i u znanosti, {to je vidljivo iz nekih njegovih polemi~kih ~lanaka. Iz ~itavoga znanstvenog opusa akademika Vari}aka moè se zaklju~iti da je on izrazit komparativni histolog, jer je osim doma}ih ìvotinja vrlo mnogo izu~avao i brojne druge vrste kralje`njaka. Osim u znanstvenim ~asopisima, mnogo je pisao i u zagreba~kim javnim glasilima onog doba (Borba, Priroda, Studentski list, Sveu~ili{ni vjesnik, Telegram, Vjesnik) o razli~itim problemima op}eg zna~enja. Kao istinski znanstvenik, redovito je pratio i svu dostupnu mu znanstvenu literaturu, pa je objavljivao i prikaze pojedinih knjiga kako bi veterinarske stru~njake upoznao s najnovijim znanstvenim i stru~nim dostignu}ima iz svog podru~ja istraìvanja. Dugo je godina bio urednik Prirodoslovnih istraìvanja, Acta biologica, Rada Jugoslaveneke akademije znanosti i umjetnosti i Thalassia Iugoslavica, te stru~ni urednik za biologiju Bulletin scientifique koji je izdavala tada{nja Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Folia anatomica Iugoslavica, Sarajevo, Larus, glasila Ornitolo{kog zavoda u Zagrebu i Sveu~ili{nog vjesnika iz Zagreba, a bio je i ~lan redakcijskog savjeta me|unarodnog znanstvenog ~asopisa Zeitschrift fr mikroskopisch-anatomische Forschung iz Njema~ke. Od 1958. do 1968. bio je glavni urednik jednog od najstarijih ~asopisa u svijetu za popularizaciju prirodnih znanosti, Priroda, koji izdaje Hrvatsko prirodoslovno dru{tvo. Uz to bio je od godine 1953. do 1974. glavni urednik Biolo{kog glasnika - Periodicum biologorum najcjenjenijeg hrvatskog, odnosno, u ono vrijeme jugoslavenskog ~asopisa u podru~ju biomedicinskih znanosti.
65
Akademik Vari}ak bio je ~lan brojnih doma}ih i me|unarodnih znanstvenih i stru~nih udruènja. Tako je, me|u ostalim, bio od godine 1948. do 1953. pro~elnik Biolo{ke sekcije Hrvatskog prirodoslovnog dru{tva, a 1957. do 1958. predsjednik Udruènja anatoma Jugoslavije, te je bio prvi predsjednik Sekcije za Hrvatsku Udruènja anatoma Jugoslavije, odnosno prvi predsjednik Dru{tva anatoma, histologa i embriologa Hrvatske i potpredsjednik Hrvatskog prirodoslovnog dru{tva. Bio je i predsjednik Dru{tva nastavnika Sveu~ili{ta, visokih {kola i suradnika znanstvenih ustanova u Zagrebu, po~asni ~lan Udruènja morfologa Bugarske, doìvotni ~lan Anatomische Gesellschaft, ~lan utemeljitelj Socit Europenne d'Endocrinologie Compare, Socit Europenne de Culture i European Association of Veterinary Anatomists. Osim toga bio je predsjednik Savjeta Instituta za biologiju mora u Rovinju, Instituta za biologiju u Dubrovniku, Instituta za biologiju Sveu~ili{ta u Zagrebu i predsjednik njegova Nau~nog vije}a, predsjednik Vije}a Zoolo{kog muzeja u Zagrebu, Savjeta Akademijine biblioteke, te ~lan Savjeta Instituta Ru|er Bo{kovi} i ~lan Savjeta Muzi~ke akademije u Zagrebu. Za izvanrednog ~lana Hrvatske (tada Jugoslavenske) akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, u Odjelu za prirodne znanosti, izabran je 29. prosinca 1955., a za redovnog ~lana 12. oùjka 1958. Bio je tajnik Razreda za prirodne znanosti (prije Odjela za prirodne nauke) Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od godine 1958. do 1977. Vari}ak je bio osobito aktivan u brojnim prirodoslovnim akcijama rade}i kao akademik i sveu~ili{ni profesor u okviru Razreda za prirodne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Zavoda za anatomiju, histologiju i embriologiju Veterinarskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu. Rade}i i pi{u}i u Prirodi i Biolo{kom glasniku, mnogo se i uspje{no zalagao, zajedno s prof. dr. Ivom Horvatom i akademikom Branimirom Gu{i}em, za progla{enje nacionalnih parkova Risnjak, Plitvi~ka jezera, Mljet i Velika Paklenica. Za svoj bogat i uspje{an rad Vari}ak je bio i nagra|en odnosno odlikovan ve}im brojem nagrada i odli~ja. Vrijednost njegova znanstvenog rada ne dolazi samo do izraàja u tome {to se njegovi rezultati citiraju i koriste, nego i u tome {to su bili poticaj i mnogim drugim istraìva~ima za daljnji rad na istoj problematici. Mnogi podaci do kojih je Vari}ak do{ao u{li su kao zna~ajne spoznaje u ud`benike i priru~nike kako strane tako i doma}e,
66
pa je tako citiran i u jednom od najpoznatijih ud`benika anatomije u svijetu, Ellenberger, Baum: Handbuch der vergleichenden Anatomie der Haustiere. Ali osim {to je Vari}ak bio istaknuti znanstveni radnik, koji je zna~ajno unaprijedio znanost kojom se bavio i pridonio ugledu na{e znanosti u inozemstvu, bio je posebno zasluàn i time {to je osposobio za znanstveni rad i ~itav niz svojih bliìh i daljih u~enika i suradnika. Tako je postavio ~vrste temelje za daljnji razvoj histologije i embriologije u na{oj zemlji. Napokon, Vari}ak je imao i ima zna~ajnog udjela u razvoju visoko{kolske nastave i organizaciji znanstvenog rada, a svojim zalaganjem na popularizaciji biologije on je pridonio i razvoju na{e op}e kulture. Umro je u Zagrebu 14. listopada 1977., te je po vlastitoj èlji kremiran, u tada jedinom u nas krematoriju, u Beogradu, a pepel mu je rasut na u{}u Save u Dunav.
67
Prof. dr. Berislav Miklau{i}

(1907. - 1993.)
Vladimir Mrljak
Prof. Miklau{i} ro|en je 15. rujna 1907. godine u Visu. Osnovnu je {kolu poha|ao u rodnom mjestu, a srednju u [ibeniku, gdje je godine 1927. maturirao. Iste se godine upisao na Veterinarski fakultet u Zagrebu i ve} u drugoj godini studija postaje demonstrator na Zavodu za fiziologiju, gdje radi sve do zavr{etka studija. Diplomirao je 1934. godine. Odmah nakon zavr{etka studija izabran je za asistenta na Zavodu za fiziologiju, gdje je i doktorirao 1937. godine s tezom O putu hrane kroz prednji dio probavnog trakta koko{i. Potkraj 1938. godine prelazi na Kliniku za unutarnje bolesti gdje radi kao asistent do 1950. godine, a od 1950. do 1955. kao predava~ na Internoj klinici. Godine 1954. habilitirao je s raspravom Prilog funkcionalnoj dijagnostici èluca u konja. Godine 1950. boravio je tri mjeseca u Italiji gdje upoznaje organizaciju nastave na veterinarskim fakultetima i njihova dostignu}a u dijagnosticiranju i lije~enju unutarnjih bolesti. Godine 1955. izabran je za izvanrednog profesora iz podru~ja unutarnjih bolesti na Ambulantnoj klinici. Redoviti profesor postaje 1965. godine i u tom svojstvu radi sve do odlaska u mirovinu 1978. godine. Prof. Miklau{i} ~itav je svoj znanstveni i stru~ni rad ~vrsto postavio u okvire svoga osnovnog i eminentno medicinskog predmeta i, koliko je vi{e mogao, povezao s potrebama svakodnevne veterinarske prakse. Znanstveni rad prof. Miklau{i}a bio je plodan i opseàn. Objavio je sam i sa suradnicima 35 znanstvenih i 40 stru~nih radova. Njegova su istraìvanja bila ponajprije usmjerena na probavne organe, a zatim i organe krvotoka. Istraùju}i funkciju jednjaka i èluca u nekih zdravih i
68
bolesnih doma}ih ìvotinja znatno je pridonio boljem poznavanju klini~ke fiziologije i patologije tog dijela probavnog sustava. Tako|er, dao je vrijedan prinos dijagnostici i lije~enju èlu~ano-crijevnih oboljenja u konja, posebno onih popra}enih kolikom. Prof. Miklau{i} je sa suradnicima prona{ao novu topografsku orijentacijsku to~ku za odre|ivanje granica sr~ane mukline u konja i goveda. Tako je bitno olak{ao i unaprijedio fizikalnu pretragu srca u velikih doma}ih ìvotinja, {to je, napose u terenskim uvjetima rada, od posebnog dijagnosti~kog zna~enja. Rad na Ambulantnoj klinici omogu}io mu je upoznavanje terenskih prilika i problematike, ~ime se u svojim radovima obilno sluì. U uskoj suradnji s drugim stru~njacima, a u okviru opse`nih i sustavnih istraìvanja patologije doma}ih ìvotinja u nekim dijelovima Hrvatske, dao je vrijedan prilog poznavanju, uzrocima, u~estalosti i {tetama {to ih unutarnje i neke uzgojne, nametni~ke i zarazne bolesti nanose na{em sto~arstvu. Najve}i broj timskih istraìvanja odnosi se na zaraznu anemiju kopitara. Radovi iz tog podru~ja znatan su doprinos epizootiologiji, patogenezi, dijagnostici i suzbijanju ove osebujne bolesti, te uz znanstvene kvalitete imaju i posebnu prakti~nu i forenzi~ku vrijednost. Sa suradnicima je prvi u biv{oj komunisti~koj Jugoslaviji utvrdio botulizam u konja, a time i u doma}ih ìvotinja, zatim dermatofitozu konja {to je uzrokuje Trichophyton mentagroophytes. Sudjelovao je i u dijagnosticiranju, tako|er prvi put u komunisti~koj Jugoslaviji, zaraznog rinotraheitisa u goveda, te epizootije gove|e {uge na jednom poljoprivrednom dobru. Preradio je neke svoje znanstvene radove kako bi ih u~inio pristupa~nijim prakti~aru, objavio zanimljive kazuse, te napisao niz popularnih ~lanaka i znatan broj referata u ~asopisu Veterinarstvo. Prof. Miklau{i} ostavio je znatan trag i u svom nastavnom djelovanju. Nastavu je obavljao vrlo savjesno i uspje{no. Predavanje je temeljito pripremao, materiju izlagao sustavno, razgovjetno i lijepim jezikom. Osobitu va`nost pridaje patofiziolo{kim procesima iz kojih znaci bolesti slijede kao logi~na posljedica. Pedago{ke odlike prof. Miklau{i}a do{le su do izraàja u nastavi na Ambulantnoj klinici, gdje je puna dva desetlje}a, vje{tinom vrsnog klini~ara i u~itelja, svoje bogato stru~no i prakti~no iskustvo nesebi~no prenosio na svoje slu{a~e. Velika je zasluga prof. Miklau{i}a {to je kao vrstan i strpljiv nastavnik udario ~vrste temelje sustavnoj nastavi iz unutarnjih bolesti u terenskim
69
prilikama, uskla|uju}i je uvijek pa`ljivo s nastavom na stacionarnoj klinici. Bio je u vi{e navrata predstojnik Ambulantne klinike. Prof. Miklau{i} radio je uspje{no i oko organizacije redovne i poslijediplomske nastave te oko usavr{avanja terenskih veterinara. Sudjelovao je u prijevodu ruskog ud`benika Faddeeva i suradnika Unutra{nje bolesti doma}ih ìvotinja. Vodio je nekoliko kandidata prilikom izrade disertacija. Prof. Miklau{i} bio je i dru{tveno aktivan. Bio je predstojnik Centra za posebne oblike nastave, u razdoblju od 1960. do 1966., prikupio gotovo sve podatke o razvoju te nastave i tako oteo zaboravu, te sa~uvao kao prilog povijesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Tako|er, bio je ~lan Saveza komunista Jugoslavije, te vi{e godina ~lan sveu~ili{nih sindikalnih odbora i komisija, a 1954. predsjednik Sindikalne podru`nice Fakulteta. U nekoliko navrata bio je ~lan Savjeta, te Upravnog odbora Veterinarskog fakulteta. Pune 42 godine radio je na Veterinarskom fakultetu i ostavio trajni pe~at u veterinarskoj medicini u Hrvatskoj.
70
Prof. dr. Mato Winterhalter

(1908. - 1993.)
Josip Peri}
Prof. dr. Mato Winterhalter ro|en je 2. velja~e 1908. godine u Banjoj Luci u obrtni~koj obitelji (otac Dragutin i majka Vilma ro|. Fatzi). Nakon zavr{ene gimnazije u Banjoj Luci upisuje Veterinarski fakultet u Zagrebu i diplomira 1934. godine. Odlukom Ministarstva poljoprivrede u Beogradu 27. lipnja 1934. raspore|en je kao veterinarski pripravnik u Mionicu, kotar Kolubara u Srbiji. U srpnju 1936. dodijeljen je u Zavod za higijenu mesa i mlijeka Veterinarskog fakulteta u Zagrebu kao veterinarski pripravnik (asistent) te obavlja poslove klaoni~kog veterinara u Gradskoj klaonici grada Zagreba. Od rujna 1937. imenovan je asistentom pripravnikom na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, a asistentski ispit poloìo je 1938. godine. Banska vlast odobrava mu godine 1940. specijalizaciju Sudskog veterinarstva u Njema~koj koju naàlost nije realizirao zbog ratnih neprilika. Odlukom Ministarstva prosvjete Nezavisne Dràve Hrvatske od 28. listopada 1942. otpu{ten je iz dràvne slu`be i uskoro zato~en u logoru Jasenovac iz kojega je pu{ten u svibnju 1944. godine. Godinu dana kasnije, Odlukom povjerenika Veterinarskog fakulteta, ponovno je primljen za asistenta ~inovnika u Zavodu za patolo{ku anatomiju. Na prvoj sjednici Vije}a Veterinarskog fakulteta odrànoj 7. srpnja 1945. izabran je za predstojnika Seminara za sudsko i upravno veterinarstvo. Godine 1946. unaprije|en je u sveu~ili{nog docenta, a krajem 1947.
71
godine postavljen je za direktora Saveznog veterinarskog instituta u Zagrebu. Za cijelo to vrijeme obavlja svu nastavu iz upravnog i sudskog veterinarstva, a na Veterinarski fakultet vra}a se 10. rujna 1953. Dana 15. listopada iste godine izabran je u zvanje izvanrednog profesora, a 1958. godine postaje redoviti profesor za predmete Sudsko i Upravno veterinarstvo. Tijekom akademske godine 1958./59. obna{a du`nost dekana Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Od 1945. godine pa sve do odlaska u mirovinu 30. rujna 1978. predstojnik je Zavoda za sudsko i upravno veterinarstvo. Bio je ~lan ilegalne Komunisti~ke partije Jugoslavije za vrijeme Kraljevine Jugoslavije i Nezavisne Dràve Hrvatske, kao i poslije zavr{etka rata u komunisti~koj Jugoslaviji. Objelodanio je oko tri stotine znanstvenih i stru~nih radova. Poseban dio njegova autorskog opusa pripada podru~ju {portskog ribolova ~iji je bio strastveni ljubitelj. Na kraju treba istaknuti brojne radove objavljene u ~asopisu Priroda. Umro je u Zagrebu 20. prosinca 1993.
72
Dr. Marko Zeljko

(1908. - 1997.)
Darko Majnari}
Dr. Marko Zeljko ro|en je 27. srpnja 1908. u selu Mokro u blizini [irokog Brijega u Bosni i Hercegovini u zemljoradni~koj obitelji. Osnovnu {kolu poha|ao je u [irokom Brijegu kao i gimnaziju od 1919. do 1927. godine. Veterinarski fakultet u Zagrebu upisao je 1927., a diplomirao 1932. godine. Doktorirao je 28. lipnja 1935. kod profesora Ljudevita Juraka s temom Prinos imunizaciji sisan~adi imunih majka protiv svinjske kuge cijepljenjem samim virusom. Raditi je zapo~eo 1. listopada 1933. na Zavodu za higijenu mesa i mlijeka na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, kao asistent dnevni~ar do 30. oùjka 1934. Nakon toga radi u privatnom Zavodu za proizvodnju cjepiva (Predovi}) u Vrbovcu i u Zemunu sve do 1. srpnja 1938. godine, u svojstvu stru~nog poslovo|e Zavoda. Tijekom 1935. i 1936., punu godinu dana, boravio je u Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama na studiju proizvodnje animalnih cjepiva te povremeno i kra}e vrijeme u Francuskoj, Engleskoj i Njema~koj na istim zadacima. Nakon povratka iz inozemstva organizirao je u Zavodu proizvodnju seruma i vakcine protiv svinjske kuge prema ameri~kim metodama. Od 1. kolovoza 1938. radi u svom privatnom zavodu Dorset u Zagrebu sve do 9. svibnja 1945. godine, a nakon toga obavlja privatnu praksu sve do 17. studenoga 1946. godine. Dana 18. studenog 1946. po~inje raditi u tada{njem Veterinarskom eksperimentalnom zavodu Zagreb, kasnije Savezni institut za veterinarsku slu`bu Zagreb, koji danas nosi naziv Hrvatski veterinarski institut Zagreb u Savskoj 143. Ovdje ostaje sve do
73
umirovljenja 30. lipnja 1978. godine. Umro je 12. prosinca 1997. u Zagrebu. U po~etku svog rada bio je usmjeren na prou~avanje problematike svinjske kuge te se prvenstveno bavio proizvodnjom seruma i djelotvorne vakcine. Nakon stru~nog usavr{avanja u Americi te boravka u drugim proizvodnim zavodima u Europi, sve ste~eno znanje prenio je na proizvodnju seruma i kristal-violet vakcine protiv svinjske kuge u Hrvatskoj. Poslije dolaska u Veterinarski institut zapo~inje njegov znanstveni doprinos razvoju veterinarske struke u Hrvatskoj. Godine 1947. izabran je u zvanje nau~nog suradnika, te zapo~inje svoj plodonosan znanstveni opus. Zbog znanja engleskog, francuskog i njema~kog jezika, odràvao je stru~ne veze s mnogim stru~njacima iz Amerike i Europe. Napisao je i objavio 95 znanstvenih, stru~nih i popularnih rasprava, preveo 12 stranih radova, prikazao i ocijenio tri strane knjige. Njegove publikacije bile su vrlo zna~ajne za stru~nu veterinarsku znanost i praksu, a s epizootiolo{kog stajali{ta vrlo korisne za uspje{no otkrivanje i suzbijanje pojedinih zaraznih bolesti. Njegov rad na proizvodnji seruma i vakcine protiv svinjske kuge zna~ajan je jer je uvo|enjem nove proizvodne tehnologije unaprije|en rad na suzbijanju ove opasne zarazne bolesti. Radom u Veterinarskom institutu unaprijedio je veterinarsku laboratorijsku dijagnostiku uvo|enjem novih dijagnosti~kih metoda u rutinski rad. Svoje znanje neprestano je usavr{avao, a boravkom u Belgiji i Nizozemskoj ponovno je pove}ao svoje stru~ne i znanstvene potencijale. To svoje znanje nesebi~no je prenosio i na mla|e generacije stru~njaka, ne samo u Institutu ve} i na veterinare na terenu. êsto je bio kreator postupaka i metoda za suzbijanje opasnih zaraznih bolesti ne samo za podru~je Hrvatske ve} i na teritoriju ~itave biv{e dràve. Kao znanstvenik i stru~njak bio je cijenjen u zemlji i u inozemstvu. Sudjelovao je aktivno na mnogim kongresima i savjetovanjima u zemlji i van nje, a ~esto je sudjelovao u radu Skup{tine me|unarodnog ureda za epizootije (Office International des Epizooties) u Parizu.
74
Prof. dr. Ivan Zaharija

(1908. - 1982.)
Zvonko Modri}
Prof. dr. Ivan Zaharija rodio se 2. kolovoza 1908. god. u siroma{noj selja~koj obitelji u Kriàncima kod @minja u Istri. Osnovnu {kolu zavr{io je u @minju, klasi~nu gimnaziju u Karlovcu i Zagrebu, a 1935. godine diplomirao na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Odmah je po~eo raditi na Fakultetu kao asistent volonter na Zavodu za mikrobiologiju i veterinarsku higijenu i u Eksperimentalnoj veterinarskoj stanici Ministarstva poljoprivrede. Doktorirao je 1937. godine disertacijom Prilog dijagnostici bruceloze i iste godine postao veterinarski pripravnik u Dràvnom bakteriolo{kom i serolo{kom zavodu u Krièvcima, koji tada vodi prof. dr Andrija Hupbauer i koji se u to vrijeme razvio u prvorazredni dijagnosti~ki, proizvodni i znanstveni institut. Nakon reorganizacije Zavoda dr. Ivan Zaharija je radio u novoosnovanom Plibahu (kasnije Pliva, Zagreb) i vodio Laboratorij za veterinarske vakcine i dijagnosti~ka sredstva, a nakon zavr{etka II. svjetskog rata postaje {ef Odsjeka za veterinarske serume i vakcine. Krajem 1945. izabran je za asistenta na Zavodu i klinici za zarazne bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, a sljede}e godine nakon habilitacije postaje predstojnik Zavoda. Uz redovne du`nosti na Veterinarskom fakultetu, nakon studijskog boravka u [vicarskoj, sudjeluje 1950. u osnivanju Centra za leptospirozu tada{nje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, u kojem je bio ~lan savjeta i {ef laboratorija Centra koji je bio smje{ten na njegovu zavodu. Godine 1955. izabran je za izvanrednog, a 1961. za redovnoga sveu~ili{nog profesora.
75
Kao student, prof. dr. Ivan Zaharija je dvije godine radio kao bibliotekar \a~ke biblioteke Veterinarskog fakulteta i kao demonstrator na Zavodu za mikrobiologiju i veterinarsku higijenu, sudjelovao u radu prve organizirane grupe studenata ljevi~ara i zbog toga sluìo produèni vojni rok, a za vrijeme II. svjetskog rata, kao uvjereni antifa{ist, sura|ivao je od po~etka s partizanskim pokretom. Ve} u prvih nekoliko godina rada, kao veterinar uklju~uju}i se u sav stru~ni, znanstveno istraìva~ki rad, formirao se u vrsnog mikrobiologa. Godine 1938. zajedno s prof. dr A. Hupbauerom, dr. Zaharija utvr|uje kod nas virusni poba~aj kobila, kao tre}i slu~aj u svijetu. U poratnom razdoblju odmah je uvidio ulogu i zna~enje veterinarstva u obnovi zemlje, pa je zbog malog broja veterinara, osobito specijalista infektologa po`rtvovno pomagao stru~no, savjetima i sugestijama veterinarskoj slu`bi u dijagnosticiranju i profilaksi tada vrlo pro{irenih zaraznih bolesti. Zna~ajno je da je sa suradnicima prvi put u Hrvatskoj i Jugoslaviji utvrdio 23 zarazne bolesti i objavio izvje{taj o njihovom utvr|ivanju (zarazni enteritis svinja, zarazni ektim u koze, zarazna {epavost ovaca, tularemija ze~eva, leptospiroza u konja i teladi, nokardioza psa, zarazni sinusitis u pure, aktinobaciloza u konja i druge). Prof. dr. I. Zaharija uspje{no je razvijao svoju djelatnost na svim podru~jima veterinarsko-medicinske mikrobiologije i infektologije, pa je boravio u znanstvenim ustanovama u inozemstvu: u Budimpe{ti, Milanu, Bernu, Zrichu, St. Gallenu, Lublinu i Var{avi. Sudjelovao je referatima na tri veterinarska kongresa u zemlji (Zagreb, Beograd, Sarajevo), na I. i II. kongresu preventivne medicine, na III. nau~nom sastanku infektologa Jugoslavije, na sastanku Nau~nog dru{tva za povijest zdrastvene kulture Jugoslavije i na IV. savjetovanju o dijagnostici, profilaksi i terapiji u suvremenoj sto~arskoj proizvodnji, a u inozemstvu na me|unarodnim veterinarskim kongresima u Stockholmu i Madridu, na sastanku komisije za infekcioznu anemiju kopitara Me|unarodnog ureda za epizootije u Torinu i na Me|unarodnom simpoziju o leptospirozama u ~ovjeka i ìvotinja u Lublinu. Kod nas i u stranim ~asopisima objavio je veliki broj znanstvenih i stru~nih radova (s ud`benicima i radovima u priru~nicima 273 bibliografske jedinice), od kojih 56 znanstvenih radova prikazuje opse`na istraìvanja na podru~ju leptospiroze. Postaviv{i temelje za laboratorijsku dijagnostiku leptospiroze, serolo{ki je prvi kod nas
76
dokazao leptospirozu u pojedinih vrsta doma}ih ìvotinja, izolirao prve sojeve leptospira iz ljudi, doma}ih ìvotinja i povr{inskih voda, a njegovo utvr|ivanje leptospiroze u konja bilo je drugo ustanovljenje te bolesti u konja u svijetu uop}e. Iz vi{e vrsta mikromamalija izolirao je leptospire i utvrdio ih kao kroni~ne aktivne klicono{e. Opseàn je bio istraìva~ki rad prof. dr. I. Zaharije i o drugim bakterijskim i virusnim bolestima doma}ih ìvotinja, osobito maleusa, u vezi s antigenom za vezivanje komplementa, o temperaturnoj krivulji pri potko`noj maleinizaciji i o lije~enju maleusa u konja sulfatijazolom (10 radova). U radovima o infekcioznoj anemiji kopitara opisao je njeno kretanje u Hrvatskoj i epizootiolo{ke karakteristike, istraìvao dijagnosti~ke metode i izradio nacrt pravilnika o spre~avanju i suzbijanju bolesti (12 radova). Posebno je bio zna~ajan njegov pedago{ki rad i s pravom se moè tvrditi da je prof. dr. I. Zaharija po opsegu i sadràju oformio nastavni predmet Zarazne bolesti doma}ih ìvotinja. Napisao je ud`benik Op}a epizootiologija i Zarazne bolesti doma}ih ìvotinja u kojem je kod svake bolesti saèto prikazana i bolest u ~ovjeka. U nastavu iz veterinarske infektologije, s izvanrednim rezultatom za studente, uveo je klini~ki rad s pacijentima. Napisao je scenarij za nastavni film Bedrenica, koji je snimljen pod njegovim stru~nim vodstvom, skupio je i sredio bogatu zbirku dijapozitiva o zaraznim bolestima, sudjelovao kao nastavnik na te~ajevima za usavr{avanje veterinara i kursevima iz javnog zdravstva za lije~nike i veterinare, napisao Osnove biolo{ke za{tite za veterinare, bavio se problemom nastave iz zoonoza na veterinarskim fakultetima, pitanjima me|unarodne suradnje na podru~ju zoonoza i suradnjom zdravstvene i veterinarske slu`be u profilaksi tih bolesti. Pod njegovim vodstvom izra|eno je vi{e disertacija, a na suradnike je nesebi~no prenosio svoje veliko stru~no znanje i iskustvo upu}uju}i ih istodobno u istraìvala~ki rad. Prou~avao je povijest zavoda za proizvodnju seruma i vakcina, pa je s vi{e radova prikazao utjecaj Bakteriolo{kog zavoda u Krièvcima na osnivanje i rad kasnije osnovanih veterinarskih zavoda na tlu Jugoslavije i na razvoj veterinarske infektologije u Jugoslaviji. Bio je inicijator uspjelih proslava 50. i 75. godi{njice Krièva~kog zavoda koji je samo trinaest godina mla|i od Pasteurova zavoda u Parizu.
77
Po odlasku u mirovinu 1979. god. prof. dr. I. Zaharija je i dalje neumorno radio i povodom 30. godi{njice osnutka Centra za leptospirozu dana{nje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, inicirao je i sudjelovao u pisanju monografije Leptospiroze u SR Hrvatskoj, ~ije izlaènje na àlost nije do~ekao. Osim u nastavnom, stru~nom i znanstvenom radu, prof. dr. I. Zaharija bio je i dru{tveno aktivan kao predsjednik radni~kih povjerenika, u sindikatu, kao ~lan gra|evnog odbora u vrijeme izgradnje klinika na{eg Fakulteta, kao ~lan Dru{tva veterinara i veterinarskih tehni~ara Hrvatske, Dru{tva za povijest veterinarstva Hrvatske, Nau~nog dru{tva za povijest zdravstvene kulture Jugoslavije, Dru{tva mikrobiologa Hrvatske i kao ~lan Saveza udruènja boraca narodnooslobodila~kog rata Hrvatske. Sav svoj rad prof. dr. I. Zaharija obavljao je s voljom i maksimalnim zalaganjem, pri ~emu je dolazila do izraàja njegova velika energija, snaàn intelekt, radna disciplina, temeljitost, dosljednost i upornost. Bio je beskompromisno dosljedan kad je trebalo zastupati istinu ili pravednu stvar. Za svoj znanstveni, nastavni i stru~ni rad, zalaganje i postignute uspjehe prof. dr. I. Zaharija je odlikovan Ordenom zasluga za narod III. reda i Ordenom rada sa zlatnim vjencem, a dobio je i brojna stru~na i dru{tvena priznanja. Godine 1981. nagra|en je Nagradom za ìvotno djelo. Umro je u Zagrebu 7. kolovoza 1982. godine i pokopan je na Mirogoju.
78
Prof. dr. Vladimir Penavin

(1908. - 1986.)
Dinko Falatar
Prof. dr. Vladimir Penavin ro|en je 26. rujna 1908. godine u Osijeku. Osnovnu {kolu i ~etiri nià razreda gimnazije polazio je u Karlovcu. Vi{e razrede gimnazije polazio je u Vukovaru gdje je i maturirao 1926. godine. U to doba prekida {kolovanje i stupa u slu`bu u kromolitografskoj tvornici Roànkowsky i drug u Zagrebu. Prvo vrijeme radio je kao dostavlja~ i inkasator, a kasnije na blagajni i u knjigovodstvu. U jesen godine 1930. ostavio je slu`bu i upisao se na Veterinarski fakultet u Zagrebu koji je apsolvirao 1934. godine. Budu}i da je navr{io 27 godina, 1935. godine odlazi na 14-mjese~no sluènje vojne obveze u tada{njoj vojsci Kraljevine Jugoslavije u Beograd. Nakon povratka iz vojske nastavlja s polaganjem ispita i diplomira u lipnju 1938. godine. Za vrijeme studija radio je kao demonstrator tri godine na Bujatri~koj i Porodiljskoj klinici. Nakon diplomiranja radi kao volonter na Porodiljskoj klinici Veterinarskog fakulteta u Zagrebu i podnosi molbu za mjesto asistenta koje je tada bilo upra`njeno. Imenovan je 1. travnja 1939. za asistenta-pripravnika i na tom ga je poloàju zatekao II. svjetski rat. Za vrijeme rata radio je redoviti posao na Klinici. Doktorirao je u Zagrebu 1944. godine, obraniv{i disertaciju pod naslovom Etiologija, dijagnoza i terapija kroni~nih endometritisa kod krava. Nakon zavr{etka II. svjetskog rata dobio je zvanje starijeg asistenta. Na sjednici Savjeta Veterinarskog fakulteta u Sarajevu odrànoj 24. lipnja 1950. godine izabran je za docenta tog Fakulteta za predmet Porodiljstvo sa sterilitetom.
79
Tom prilikom prof. dr. Edhem ]amo, tada{nji dekan i prof. dr. Milan Bevandi}, tada{nji prodekan Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, napisali su: Dr. Vladimir Penavin kako za vrijeme studija tako i poslije diplomiranja u svojstvu asistenta na porodiljskoj klinici pokazao je veliko zanimanje za znanstveni rad i za stru~no uzdizanje. Obzirom da je po prirodi savjestan i uporan u svakom radu, uspio je produbiti svoje stru~no znanje, te je svoju stru~nu razinu znatno podigao. Budu}i da je preko 10 godina samostalno vodio vje`be i pomo}nu nastavu iz porodiljstva to se moè re}i da je nastavno u dobroj mjeri savladao svoj predmet. U toku asistentskog rada pokazao je dobra pedago{ka svojstva. Od znanstvenih radova napisao je do sada tri samostalna znanstvena rada. Prof. dr. Vladimir Penavin osniva~ je i organizator Porodiljske klinike Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, na kojoj je bio {ef sve do odlaska u mirovinu 1. kolovoza 1979. godine. Godine 1957. izabran je za izvanrednog profesora, a godine 1964. i redovnog profesora Veterinarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Povodom smrti prof. Penavina, prof. dr. Hamdo Lokvan~i} je napisao: Prof. dr. Vladimir Penavin je izradio sam ili u suradnji s drugim stru~njacima, ve}i broj znanstvenih, stru~nih i stru~no popularnih radova. Najva`niji dio njegovog znanstvenog i stru~nog zanimanja odnosi se na probleme klasi~nog porodiljstva i bolesti vimena. Znanstveni i publicisti~ki rad ujedno dokazuje da je on ozbiljan i plodan znanstveni radnik, koji temeljito poznaje svoju struku, odnosno domene veterinarske medicine. Problematika koju znanstveno istraùje ili stru~no obra|uje, suvremena je i tretira va`na pitanja iz podru~ja veterinarskog porodiljstva i ginekologije. Daljnja obilje`ja ovog rada je povezanost teorije s praksom. U radovima iznosi svoja bogata iskustva, ra{~i{}ava pojedina nerije{ena ili nejasna pitanja i tako pomaè veterinarskoj praksi pri rje{avanju odre|enih problema. Pod njegovim neposrednim rukovodstvom izra|eno je ili odbranjeno niz disertacija. Op}enito je u svojim radovima iz oblasti porodiljstva i bolesti vimena pribliìo mnoge suvremene koncepcije i novije metode stru~noj i znanstvenoj javnosti. Niz njegovih radova iz tih oblasti prikazao ga je pred na{om i inozemnom javno{}u kao jednog od eminentnih stru~njaka.
80
Posebna je zasluga prof. dr Vladimira Penavina da je osnovao Kliniku za porodiljstvo i suzbijanje neplodnosti Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, organizirao rad u toj Klinici i nastavu iz predmeta Porodiljstvo i bolesti vimena. On je to u~inio tako re}i iz ni~ega i pri tom se sukobio s pote{ko}ama koje obi~no prate svaki po~etak. Zahvaljuju}i dobroj organizatorskoj sposobnosti, vrijednom poborniku radne discipline, za kratko vrijeme je podigao ugled mlade Porodiljske klinike na zavidnu visinu. Mnogo je truda uloìo u odgoj i osposobljavanje osoblja za rad u Klinici i nastavi. Trebalo je odgojiti i asistente, kao i skoro nepismene bolni~are. Ujedno je organizirao i priru~ni Klini~ki laboratorij i laboratorij za suvremenu dijagnostiku oboljenja mlije~ne `lijezde. Dijagnosti~ke i terapeutske postupke u Klinici podigao je na razinu suvremene znanosti i prakse. Tako|er je primijenio suvremene porodiljske i ginekolo{ke metode. Prof. dr Vladimir Penavin je naro~ito zasluàn, takore}i pionir u na{oj zemlji, za primjenu kirur{kih metoda u porodiljstvu i terapiji mlije~ne `lijezde. Posebna mu je zasluga da je primijenio carski rez kod doma}ih ìvotinja kao suvremenu metodu pomo}i pri te{kom poro|aju. Nastavu je prilago|avao tada{njem zna~enju predmeta i potrebama terenske veterinarske slu`be. Izlaganja su mu bila puna prakti~nih iskustava zahvaljuju}i dugogodi{njem radu na Klinici i brojnim intervencijama na terenu. To je ujedno pobu|ivalo zanimanje slu{atelja i okupiralo ih da izlaganja prate s velikom pa`njom. U predavanja je unosio mnogo topline i srca, {to je omogu}avalo jo{ ve}i kontakt sa slu{ateljima. Ujedno je bio darovit crta~, pa je nastavnu materiju sa shemama i crteìma tako slikovito i sugestivno iznosio da su slu{atelji te slike zadràli kroz ~itav ìvot. Ukratko re~eno bio je predava~ odabrane, fine i produhovljene rije~i, prakti~ar sa smislom da se pribliì slu{atelju. Bio je ~ovjek Klinike, upravo zaljubljenik u Kliniku, pun znanja i pedago{kog dara. Brojne generacije studenata Veterinarskog fakulteta u Sarajevu ne}e nikada zaboraviti ovakvog profesora, jer je ostao u njihovim najljep{im uspomenama. Prof. dr. Vladimir Penavin je sudjelovao svojim referatima na mnogim kongresima, simpozijima i drugim stru~nim sastancima u zemlji. Prof. dr. Vladimir Penavin umro je 31. listopada 1986. godine u Sarajevu, gdje je i sahranjen.
81
Prof. dr. Ante Rako

(1909. - 1986.)
Ivo Karadjole
Prof. dr. Ante Rako ro|en je 25. svibnja 1909. godine u Imotskom. Osnovnu {kolu zavr{io je u Imotskom, realnu gimnaziju 1927. godine u Splitu, a studij na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu 1933. godine. Doktorirao je 1941., obraniv{i disertaciju pod naslovom Prinos poznavanju pramenke u okolini Sinja. Habilitirao je godine 1948. na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Nakon zavr{etka studija, kao vojni veterinar slu`buje u artiljerijskom puku tada{nje vojske u Sinju do 1941. godine. Nakon prestanka slu`be u vojsci, prof. Rako radi kao kotarski veterinar u Metkovi}u do godine 1944., potom u Omi{u do 1945. zatim do 24. studenog 1947. godine u tada{njem Oblasnom narodnom odboru Dalmacije u Splitu kao referent za sto~arstvo. Za asistenta u Zavodu za sto~arstvo Veterinarskog fakulteta postavljen je 1947. godine, u zvanje docenta izabran je 1949., za izvanrednog profesora 1953. te za redovnog profesora 1958. godine. Prof. dr. A. Rako bio je dugogodi{nji predstojnik (pribli`no 30 godina) Zavoda za sto~arstvo. Rukovodio je radom Zavoda u razdoblju od 1948. do 1975. godine te od 1978. do 1979. Umirovljen je 31. listopada 1979. godine, ali je i dalje nastavio s intenzivnim znanstvenim i stru~nim radom. Uglednik na{e sto~arske znanosti prof. dr. Ante Rako umro je 13. prosinca 1986. godine.
82
Profesora Raku moèmo uvrstiti me|u velikane sto~arske znanosti u povijesti Hrvatske. Njegov znanstveni, stru~ni i nastavni rad je toliko opseàn, da ga je te{ko ukratko i sveobuhvatno izloìti. Za to bi trebalo napisati posebnu studiju. Prije dolaska na Veterinarski fakultet godine 1947., prof. Rako je doktorirao te je kao terenski veterinar objavio 6 znanstvenih i 2 stru~na rada u uglednim ~asopisima (4 u Veterinarskom arhivu, 2 u Sto~arstvu, 1 u Poljoprivrednoj znanstvenoj smotri). U tim radovima istraìvane su proizvodne odlike ovaca, koza i goveda u Dalmatinskoj zagori kao i mogu}nosti njihova pobolj{anja. Nakon izbora za asistenta 1947. u poratnim godinama, u vrlo te{kim uvjetima ustrojava nastavu, intenzivno istraùje te objavljuje znanstvene i stru~ne publikacije. Do godine 1950. uglavnom se bavi problematikom uzgoja koza i ovaca. Godine 1949. objavljuje priru~nik Uzgoj mlije~nih koza na 128 stranica. Za daljnji rad prof. Rake je veliko zna~enje imao studijski boravak u [vicarskoj i Italiji 1950. godine, gdje je upoznao vode}e sto~arske stru~njake prof. Webera, Duersta, Lortschera, Staffea, Betinia i Mymonia, a {to mu je omogu}ilo da sagleda aktualnu sto~arsku problematiku u Europi. Prof. Rako i njegovi suradnici su desetlje}ima odràvali kontakte sa spomenutim profesorima i ustanovama u kojima su radili. Napisao je vi{e od 300 znanstvenih i stru~nih publikacija. Najzna~ajniji i najbrojniji radovi su iz podru~ja govedarstva, ov~arstva i kozarstva. Radovi prof. Rake, posebice na podru~ju kvantitativne i kvalitativne genetike i njezine primjene u sto~arstvu, imali su veliko zna~enje i odjek kod doma}ih znanstvenika i stru~njaka, a mnogi me|u njima su objavljeni u stranim ~asopisima i na simpozijima te su bitno pridonijeli poznavanju hrvatske sto~arske znanosti. Sam ili sa suradnicima objavio je pet ud`benika i priru~nika. Njegovo najzna~ajnije djelo je Proizvodnja gove|eg mesa, Nakladni zavod Znanje, Zagreb, 1974. Tijekom desetlje}a neumorno je radio na osuvremenjivanju dodiplomske nastave u Zavodu za sto~arstvo. Pravovremeno je sagledao zna~enje edukacije veterinara iz zootehni~kih disciplina. O tome on
83
pi{e: Suo~avaju}i se sa zbiljom u praksi iskristaliziralo se mi{ljenje, da je mogu}e posti}i suvremeni profil kvalitetnog veterinara samo onda, ako on dobije i solidnu izobrazbu iz niza zootehni~kih disciplina. Bitno je pridonio osnutku Zavoda za zoohigijenu, Zavoda za hranidbu, Kabineta za ekonomiku sto~arstva, Centra za peradarstvo i Centra za svinjogojstvo. Sudjelovao je u nizu poslijediplomskih studija na Veterinarskom fakultetu i na drugim fakultetima. Pod njegovim rukovodstvom 15 veterinara je izradilo disertacije i steklo akademski stupanj doktora veterinarskih i biotehni~kih znanosti. Prof. dr. A. Rako odgojio je veliki broj znanstvenika i nastavnika koji su nastavili njegov rad. Svojim znanstvenim, nastavnim i stru~nim djelovanjem, prof. dr. Ante Rako je ostavio neizbrisiv utjecaj na razvoj sto~arstva, a time i na cjelokupnu veterinarsku djelatnost u Hrvatskoj.
84
Dr. Vjekoslav Dekaris

(1909. - 1971.)
Maks Karlovi}
Tijekom 19. stolje}a, u vrijeme nesta{ice veterinara u Hrvatskoj, u Hrvatsku su dolazili uglavnom stranci koji su zavr{ili veterinarsku {kolu u Be~u, Lavovu ili Budimpe{ti. Potkraj 19. i na po~etku 20. stolje}a po~eli su i hrvatski studenti odlaziti u inozemne visoke veterinarske {kole, i nastavili zatim raditi kao veterinari u Hrvatskoj. Nakon osnivanja Visoke veterinarske {kole u Zagrebu 1919. godine rijetki su studenti odlazili u inozemstvo, a od onih koji su diplomirali jo{ su rje|i napu{tali na{u zemlju zauvijek. Neki su se razvili u inozemstvu u zna~ajne istraìva~e i ostajali tamo trajno zabiljeèni. Jedan je od takvih bio Vjekoslav Dekaris. Vjekoslav Dekaris je ro|en 6. listopada 1909. u Trogiru, gdje je zavr{io osnovnu {kolu, zatim gimnaziju u Splitu i Visoku veterinarsku {kolu 1934. u Lyonu uz izradu rasprave Le cancer de l ovaire chez les femalles domestiques. Vrativ{i se u Hrvatsku radio je u Dràvnom bakteriolo{kom i serolo{kom zavodu u Krièvcima (1936.-1938.), u Odjeljenju za veterinarsku epidemiologiju pri Higijenskom zavodu u Splitu (1938.-1940.), na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu (1940.1941.), u Veterinarskom eksperimentalnom zavodu u Zagrebu (1941.) i u Zavodu za proizvodnju lijekova biolo{kog i kemijskog sastava u Zagrebu (1941.-1943.), odakle odlazi u partizane. Ubrzo je zatim, zbog poznavanja francuskog jezika dodijeljen u ~inu kapetana Francuskom ekspedicijskom korpusu u Italiji, gdje je ostao do listopada 1945. i tada umjesto u Jugoslaviju odlazi s Francuskim ekspedicijskim korpusom u Francusku. Do{av{i u Pariz po~eo je raditi u Laboratoriju Labia kao
85
tehni~ki direktor (1945.-1947.), u Laboratoriju Roussel Sofrapen kao voditelj slu`be fermentacije i citolo{kih istraìvanja (1947.-1948.), u Laboratoriju Vacser kao direktor (1948.-1950.), nakon ~ega je osnovao vlastiti Laboratorij Decaris, gdje se bavio problemima proizvodnje i distribucije veterinarskih i biokemijskih pripravaka. Umro je 25. studenoga 1971. u Parizu. Znanstvenim i dru{tvenim radom po~eo se baviti neposredno po povratku u Hrvatsku. Tako je rade}i u splitskom Odjeljenju za veterinarsku epidemiologiju izradio prvu znanstvenu raspravu Morfolo{ka i biokemijska diferencijacija B. anthracisa i B. pseudoanthracisa. Sudjelovao je nadalje u osnivanju Sekcije mikrobiologa i epizootiologa i u osnivanju Hrvatskog veterinarskog dru{tva. Dolaskom u Francusku, Dekaris otkriva 1947. godine u ekstraktu plijesni Streptomyces koja se danas vodi u Farmakopeji kao Streptomyces decaris, do tada nepoznati antibiotik koji nakon dugotrajnih provjeravanja predaje 1953. veterinarskoj medicini pod nazivom framicetin, odnosno humanoj medicini pod nazivom soframicin. To je bio tre}i otkriveni antibiotik na svijetu i prvi u Europi. Taj je antibiotik izazvao veliku pozornost u Francuskoj i o njegovu je djelovanju zabiljeèno dvadesetak rasprava u stru~nim i znanstvenim veterinarskim i medicinskim ~asopisima. Njegovu vrijednost potvr|uje i ~injenica da se odrào dugi niz godina u Francuskoj. Lije~nici su ga primjenjivali pri kutanoj stafilokokozi, pri kolibacilozi, pri bronhopneumonijama, pri piocijaneus-infekcijama, u otolaringologiji, pri meningitisima, pri apscesima i fistulama, a veterinari pri salmonelozi, pri kroni~nom u{nom kataru pasa, pri avijarnoj kokcidiozi, pri zaraznoj korici ptica, pri zaraznom enteritisu goveda, pri zaraznim pneumonijama pasa. Posebno je jo{ potrebno istaknuti da su framicetin upotrijebili kao temu za stjecanje doktorata medicine Massenat (1954.) u Parizu, te trojice veterinara za stjecanje doktorata veterinarske medicine: Lecomte (1957.) u Parizu, Pierron (1959.) u Lyonu i Bracq (1961.) u Alfortu. U vezi s pronalaskom framicetina odnosno soframicina dr. Dekaris je objavio ~etiri znanstvene rasprave: - Un Streptomyces lavandulae, prodecteur dun nouvel antibiotique. Annales pharmaceutiques francaises 11, 444-446, 1953.
86
- tude sur un Streptomyces lavendulae, prodecteur dun nouvel antibiotique, la Framyctine. Revue de patologie gnrale et compare 14, 676-679, 1953. - Action de la Framyctine dans la coccidiose avec Eimeria tenella comme agent dinfestation. Recueil de mdecine vtrinaire 135, 23-26, 1959. - La Framyctine. Bulletin de lAcadmie de France 44, 443-454, 1971. Zbog uspje{noga dugogodi{njeg znanstvenog rada dr. Dekaris je izabran za ~lana Kraljevskog medicinskog dru{tva u Londonu, Svjetskog dru{tva za mikrobiolo{ku standardizaciju, Svjetskog dru{tva veterinara mikrobiologa, imunologa i specijalista za zarazne bolesti te Dru{tva veterinarskih znanosti i usporedne medicine u Lyonu. U Danskoj veletrgovina E-vet iz Hadersleva jo{ danas prodaje dva pripravka ozna~ena Dekarisovim imenom: Decaris vet. 7.5% 550 ml. i Decaris vet. granulat 10% 500 g. Bio je zna~ajan istraìva~, po{tovan i zadovoljan svojim radom. Ipak, jedno ga je mu~ilo do kraja ìvota: njegov odlazak u Francusku s Francuskim ekspedicijskim korpusom u drugoj polovici 1945. godine smatran je u tada{njoj Jugoslaviji dezerterstvom, {to mu je onemogu}ilo slobodan povratak u zemlju u kojoj se rodio i u kojoj je odrastao. Umjesto toga, u komunisti~koj Jugoslaviji su ga o~ekivali neumoljivo su|enje i dugogodi{nji zatvor.
87
Prof. dr. Davor Mika~i}

(1909. - 1985.)
Nikola Dàkula
Davor Mika~i} ro|en je 9. prosinca 1909. u ~inovni~koj obitelji u Splitu. U rodnom gradu poha|a osnovnu {kolu i 1927. maturira na Velikoj realci. Iste godine upisuje studij na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu i diplomira 1934. tijekom sluènja vojnog roka. Po odsluènju vojne obveze radi dva mjesesca kao asistent volonter na Zavodu za parazitologiju, a onda odlazi u Ljubinje gdje radi kra}e vrijeme kao kotarski veterinar. Za asistenta na Zavodu za parazitologiju izabran je 2. travnja 1935, a doktorirao je 28. lipnja 1935. disertacijom Parazitski nematodi u debelom crijevu konja tako|er na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Habilitirao je 1940., ali mu je ve} ranije bilo odobreno drànje predavanja. Za docenta je izabran 1942, za izvanrednog profesora 1951, a za redovitog profesora 1968. godine. Od 1947. do 1951. istodobno je radio i bio {ef Parazitolo{kog odjela u tada osnovanom Saveznom institutu za veterinarsko-medicinska istraìvanja u Zagrebu. Du`nost predstojnika Zavoda za parazitologiju obavljao je od 1947. do 1951., 1953.-1960. i od 1965.-1966. godine. Stalni je slu`benik Veterinarskog fakulteta do 30. rujna 1978, kada odlazi u zasluènu mirovinu s vi{e od 43 godine radnog staà. Umro je 22. svibnja 1985. u Zagrebu. Jo{ tijekom studija, Davora Mika~i}a je zavela i zarobila parazitologija, kojoj je ostao vjeran do kraja ìvota, {to }e re}i vi{e od pola stolje}a. Iako je kao mladi student pokazivao, a i dalje u svom ìvotu zadrào interes, ne samo za biolo{ke nauke, nego i za doma}u i svjetsku literaturu, likovnu umjetnost, posebice keramiku, a znao je
88
dobro talijanski, francuski i ruski, zanimala ga je povijest, bio je ve} tada profesor za zmije, pa se kolegama i prijateljima ~inilo da je slu~ajno zalutao na veterinu (M. Winterhalter). Razvio se u izvanrednog i plodnog znanstvenika, priznatog na samo u nas nego i u svjetskoj znanosti. Op~inio ga je kao studenta taj ~udesni i {aroliki svijet nametnika, tako da je potkraj studija pristupio izradi disertacije koju je dovr{io i obranio ubrzo po zaposlenju na Fakultetu. Ovaj rad bio je kamen temeljac u njegovom sveukupnom znanstvenom opusu, a istodobno pionirski rad u sistematskom istraìvanju parazitofaune na{ih doma}ih ìvotinja, {to nije slu~ajno, jer se to uklopilo u program fundamentalnih istraìvanja njegova mentora prof. dr. I. Babi}a. Dr. D. Mika~i} }e nastaviti samostalno istraìvanja u utvr|ivanju nametni~ke faune konja, svinje, ovce, goveda, a zajedno s I. Ehrlichom koko{i, purana i guske, te patke. Ta faunisti~ka istraìvanja dopunjavala su prethodne spoznaje prof. Babi}a i bila su neophodno potrebna za daljnju nadogradnju. Veliki broj vrsta koje su tom prilikom opisane, bile su prvi nalaz tih parazita u na{oj zemlji, a u svom temeljitom i nadasve savjesnom radu opisao je i jednu novu, prvi put u svijetu utvr|enu vrstu nametnika. To je mali plu}ni vlasac Protostrongylus brevispiculum Mika~i}, 1939., koji je u{ao u sve parazitolo{ke sistematike i ud`benike parazitologije u svijetu. @e| za znanjem odvest }e ga 1938. na ~etveromjese~nu specijalizaciju iz parazitologije u nacionalnoj veterinarskoj {koli u Alfortu i na Medicinskom fakultetu u Parizu, odnosno pripadaju}oj eksperimentalnoj stanici u Richelieu. Kasnije }e biti na kra}im studijskim boravcima u Lyonu, Moskvi i Pragu. Nakon faunisti~kih istraìvanja prof. Mika~i}a zaokupit }e problem fascioloze, posebno s aspekta epizotiologije, dijagnostike pa i terapije. Vezano uz epizotiologiju fascioloze njegovo {iroko poznavanje biologije i zoologije omogu}it }e mu da svestrano i ispravno uo~i mnoge pojedinosti vezane uz puà posrednika Galba (Lymnaea) truncatula i za njegove biotope. Zbog toga, prof. Mika~i}a se smatralo najboljim poznavateljem tog problema. Istodobno posvetit }e se istraìvanjima morfologije i rasprostranjenosti i sezonske dinamike pojavljivanja krpelja (Ixodidae), a brojne publikacije o tim nametni~kim grinjama znatan su doprinos poznavanju morfologije i rasprostranjenosti krpelja u biv{oj dràvi, a posebice u Hrvatskoj. Isto tako istraìvao je epizotiologiju i suzbijanje ehinokokoze. Osim navedenih podru~ja istraìvanja prof. Mika~i} je obra|ivao i razli~ite aspekte brojnih drugih
89
parazitoza, npr. piroplazmoze, metastrongiloze, gnatostomoze, trombikuloze, te toksikoze uzrokovane simulidima. Usavr{io je koprolo{ku pretragu i objavio ve}i broj didakti~kih ~lanaka i radova. U svojoj nastavnoj djelatnosti zapaèn je po majstorskom likovnom izraàvanju, brojnim tabelama u bojama, crteìma i modelima 10 vrsta krpelja, muzejskim preparatima koji su trajan i dragocjen prilog vizualnoj nastavi iz parazitologije. Od 129 bibliografskih jedinica 70 je znanstvenih radova, oko 40 stru~nih, vi{e od 10 ud`benika, priru~nika ili skripata, u kojima je autor ili suautor. Zajedno s I. Babi}em i M. [lezi}em autor je prvog priru~nika Nametnici i nametni~ke bolesti svinja (1943), te s I. Babi}em i M. Delakom sljede}a dva priru~nika: Nametnici i nametni~ke bolesti konja (1953) i Nametnici i nametni~ke bolesti peradi (1956). U ovim priru~nicima osim morfologije i biologije parazita, obra|eni su svi aspekti bolesti {to ih uzrokuju, {to je od koristi za studente i veterinare u praksi. Samostalno je godine 1956. objavio priru~nik Osnovna parazitolo{ka tehnika za veterinarski laboratorij. Svoje bogato iskustvo i veliko znanje u~init }e dostupnijim studentima veterine, terenskim veterinarima pa i izgra|enim parazitolozima, ne samo kroz ove priru~nike, ve} i izdavanjem ve}eg broja skripata i ud`benika, pisanih samostalno ili s drugim autorima . Tako je ve} 1942. sam napisao skripta Acari (grinje). S I. Babi}em napisao je Ud`benik veterinarske parazitologije (helmintologije i arahnoentomologije) u kojem je napisao ~etiri poglavlja: Nematoda (valjkasti crvi), Acanthocephala (kuka{i ili rila{i), Pentastomida i Acari (grinje). Ovaj ud`benik je bio i ostao klasika na{e parazitolo{ke literature. Kako nije bilo pokriveno podru~je protozoologije, agilni prof. Mika~i} je godine 1962. napisao mali ud`benik Protozoarne bolesti doma}ih ìvotinja, kako bi studentima olak{ao savladavanje ispitne gra|e iz tog podru~ja. Ubrzo objavljuje skriptu Invazione bolesti doma}ih ìvotinja (trematodoze i cestodoze), a ne{to kasnije i Invazione bolesti doma}ih ìvotinja (nematodoze i akantocefaloze), kojima je pokrio klini~ke aspekte helmintoza doma}ih ìvotinja. Prof. Mika~i} sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Osim toga bavio se i prevo|enjem stru~nih publikacija s ruskoga i francuskoga. Bio je ~lan me|unarodnog udruènja hidatidologa (Azul, Argentina), ~lan redakcije ~asopisa Helminthologia (Ko{ice, Slova~ka), a bio je i ~lan Saveza komunista
90
Jugoslavije. Odlikovan je Ordenom zasluga za narod III. reda Federativne Narodne Republike Jugoslavije godine 1948. Prof. Mika~i} je zaduìo na{u veterinarsku znanost i struku za sva vremena. Bio je u~itelj brojnim generacijama studenata. Odgojio je ili svojim djelom pomogao formiranju ve}eg broja veterinarskih parazitologa u biv{oj Jugoslaviji. Nadasve je bio plodan pisac nastavne materije iz parazitologije. Prof. Mika~i} je bio besprijekornog moralnog lika, prototip povu~enog, nenametljivog, vrlo diskretnog i krajnje skromnog ~ovjeka .
91
Prof. dr. Ivo Dreàn~i}

(1910. - 1998.)
Nikola Dàkula
Ivo Dreàn~i} ro|en je 14. velja~e 1910. u ]ilipima pokraj Cavtata. Gimnaziju je zavr{io u Dubrovniku 1930., studirao na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu i diplomirao godine 1935. Promoviran je u doktora veterinarskih znanosti 2. travnja 1940. obranom disertacije Prilog dijagnostici ùtice kod konja i pasa na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Za asistenta Medicinske klinike (danas Klinike za unutra{nje bolesti) Veterinarskog fakulteta u Zagrebu izabran je 16. velja~e 1936. i tu radi do 26. srpnja 1941. Od svibnja 1942. do kraja godine 1943. bio je zato~enik logora u Jasenovcu. Nakon izlaska iz logora odlazi u partizane gdje na partizanskom podru~ju obavlja razne veterinarske zada}e. Tako je 1944. godine radio kao veterinarski referent Kotarskog Narodnooslobodila~kog odbora Slunja, kao rukovoditelj veterinarskog te~aja Okru`nog Narodnooslobodila~kog odbora Like, kao veterinar pri Okru`nom Narodnooslobodila~kom odboru Banije, zatim u sastavu Sanitetskog odjeljenja stoèra jugoslavenske partizanske baze u Bariju u Italiji, a 1945. godine u Odsjeku za veterinarstvo tada{njeg Zemaljskog antifa{isti~kog vije}a narodnog oslobo|enja Hrvatske, te ponovo u okru`nom partizanskom odboru Banovine. Poslije zavr{etka II. svjetskog rata postaje na~elnik Veterinarske uprave Ministarstva poljoprivrede tada{nje Narodne Republike Hrvatske u razdoblju od 16. svibnja 1945. do 9. travnja 1947. Ponovno je izabran za asistenta iste klinike na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu 20. travnja 1947., u kome svojstvu radi do 30. kolovoza 1952. Za docenta i ujedno voditelja novoosnovane Katedre (Odjela) za nametni~ke bolesti, odnosno za predmet Invazione bolesti u Zavodu za parazitologiju izabran je 1. rujna
92
1952. godine, a za izvanrednog profesora, u me|uvremenu sjedinjenog predmeta, Parazitologija i invazione bolesti, izabran je 10. prosinca 1959. Du`nost predstojnika Zavoda za parazitologiju i invazione bolesti obna{ao je od 3. oùjka 1960. do 7. lipnja 1965., kada je umirovljen. Umro je 20. velja~e 1998. u Zagrebu. Ivo Dreàn~i} se nakon diplomiranja opredijelio za sveu~ili{nu karijeru. Me|utim, po~etkom II. svjetskog rata dolazi do njegova duèg prekida rada na Fakultetu (1941.-1947.), pa osim ve} objavljene disertacije u Veterinarskom arhivu godine 1940., nema drugih radova u tom razdoblju. Ipak, prije izrade i obrane disertacije, bio je na duòj specijalizaciji (1938.-1939.) u Francuskoj. Tek po povratku na Fakultet, uslijedit }e intenzivnija znanstvena istraìvanja i objavljivanje ve}eg broja radova. Kao internist dr. I. Dreàn~i} se bavio dijagnostikom i lije~enjem organskih bolesti doma}ih ìvotinja (duodenalno sondiranje psa, djelovanje gove|e ù~i kod psa, konja i goveda, te alergijske bolesti). Istraìvao je i mogu}nosti lije~enja trakavi~avosti i askaridoze u pasa. Upravo interes i prva iskustva klini~ara iz podru~ja invazijskih bolesti, koje do tada nije bilo u cijelosti obra|ivano u predmetu Parazitologija, dovelo je do njegova prelaska u Zavod za parazitologiju i bavljenja nametni~kim bolestima. Od tada, osim u jednom radu, njega zaokuplja parazitolo{ka problematika. Prete`no se bavi preispitivanjem djelovanja novih anthelmintika kod lije~enja, odnosno suzbijanja nematodoza (posebno askaroze, strongiloidoze, hiostrongiloze i metastrongiloze) svinja, èlu~anocrijevnih nematodoza (posebno hemonkoze) ovaca i fascioloza goveda. Osim toga bavio se lije~enjem demodikoze pasa, te lije~enjem hipodermoze i {uge u goveda. U tom razdoblju (1956.) bio je kao stipendist Food and Agriculture Organization Ujedinjenih Naroda na specijalizaciji u Australiji, kako bi upoznao tamo{nje metode borbe protiv helmintoza doma}ih ìvotinja, osobito goveda i ovaca. Kao ve} iskusnom klini~aru internistu, to je pomoglo da se razvije u dobrog specijalistu za parazitske bolesti. Naàlost, 1957. godine nakon preseljenja u prostorije koje danas koristi Zavod nije dobio klini~ki prostor, pa je izostala prakti~na nastava iz invazijskih bolesti. Prof. dr. Ivo Dreàn~i} objavio je 45 radova, ve}inom stru~nih (26) i znanstvenih (15), a manji broj se odnosi na prikaz veterinarske nastave, znanstvenih istraìvanja i organizacije veterinarske struke kod nas i u svijetu (Australija, Indonezija, Cejlon i Singapur). Najve}i broj radova
93
objavljen je u Veterinarskom arhivu (15) i Veterinarskom glasniku (13), zatim u zbornicima raznih skupova (6), Sto~arstvu (3), Vetserumu (2) te u stranim ~asopisima npr. Veterinrmedizinische Nachrichten (1) i Veterinary Medical Review (1). Prof. dr. Dreàn~i} je bio dru{tvenopoliti~ki aktivan. Bio je ~lan Saveza komunista Jugoslavije. Svojim znanstvenim, stru~nim i pedago{kim radom zaduìo je veterinarsku struku, a posebno je zasluàn za uvo|enje invazijskih bolesti u nastavni proces.
94
Dr. Antun Fras

(1910. - 1993.)
Stjepan Topolko
Me|u istaknute i zaslu`ne veterinarske bakteriologe u Hrvatskoj valja svakako uvrstiti ime Antuna Frasa, znanstvenog savjetnika i dugogodi{njeg rukovoditelja Bakteriolo{kog odjela Veterinarskog instituta u Zagrebu. Dr. Antun Fras ro|en je u Puli 9. lipnja 1910. godine gdje je poha|ao osnovnu {kolu, ali zbog neslaganja njegovih roditelja s talijanskim reìmom morao je bjeàti u tada{nju Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Srednju {kolu zavr{io je u [ibeniku, a Veterinarski fakultet 1939. u Zagrebu. Kao veterinarski pripravnik, 1940. godine radio je u Savezu zdravstvenih zadruga u Beogradu, te nekoliko mjeseci kao kotarski veterinar u Ju`nom Brodu u Makedoniji. Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije, u travnju 1941. vra}a se u Zagreb, ali zbog terora tada{nje vlasti bjeì u Maribor, a odanle u Graz. Zapo{ljava se u Dràvnom veterinarskom uredu za istraìvanje u Grazu u kojem boravi od oùjka 1942. do travnja 1946. godine. Iste godine engleske vlasti dozvolile su mu povratak u domovinu. Dolaskom u Zagreb zapo{ljava se u Veterinarskom eksperimentalnom zavodu (sada{nji Hrvatski veterinarski institut) u kojem bez prekida radi do odlaska u mirovinu 1973. godine. Na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu 1948. godine obranio je disertaciju pod naslovom Salmonella abortus ovis kao uzro~nik poba~aja ovaca u Jugoslaviji. Ve} kao mladi veterinar u Grazu pokazuje poseban afinitet za dijagnostiku zaraznih bolesti doma}ih ìvotinja te usvaja prva iskustva u identifikaciji bakterija. Za serolo{ke dijagnosti~ke potrebe svog
95
laboratorija, kao i za potrebe drugih laboratorija proizveo je antigen tularemije, prvi u tada{njoj komunisti~koj Jugoslaviji. Taj antigen koristio je za opse`na terenska epizootiolo{ka istraìvanja o pro{irenosti tularemije u ze~eva. Nakon oboljenja ze~eva, tularemija se uskoro pojavila i kod ljudi. Za suzbijanje ove opasne zoonoze sastavljen je eminentan tim humanih bakteriologa i epidemiologa u koji je bio uklju~en i dr. Fras. Rezultat ovoga timskog rada bila je dijagnosticirana tularemija u ljudi, prvi put u Hrvatskoj 1953. godine. Rezime suradnje humanih i veterinarskih bakteriologa bila su objavljena dva zna~ajna znanstvena rada. Va`no znanstvenoistraìva~ko podru~je rada dr. Frasa zauzimaju salmoneloze u ìvotinja. Istraìvao je prikladnost mnogih hranjivih podloga za pouzdano kultiviranje salmonela. Bavio se i proizvodnjom hiperimunih seruma na kuni}ima za serolo{ku tipizaciju salmonela. On je ve} 1948. godine, prvi u tada{njoj Jugoslaviji ukazao na zna~enje salmonele u poba~aju ovaca. Istraìo je vi{e enzootija salmoneloza u svinja, teladi i peradi, {to je objavio u ~etiri znanstvena rada. Prvi je u Hrvatskoj sa suradnicima istraìo u~estalost i zna~aj nekih serovarova Escherichia coli u kolibaciloze teladi i kolibaciloze i edemske bolesti prasadi, {to je publicirano u dva znanstvena rada. [irok je spektar zaraznih bolesti ~ijom dijagnostikom se bavio dr. Fras. Tako je sa suradnicima prvi kod nas dijagnosticirao: vibriozu goveda, tularemiju u fazana, zimsku dizenteriju u teladi, Glasserovu bolest u prasadi, te vrbanac u ze~eva. Ste~ena iskustva iz Dràvnog veterinarskog ureda za istraìvanje u Grazu o mikroskopskoj dijagnostici bjesno}e (Negrijeva tjele{ca) primjenjivao je sa suradnicima u Veterinarskom institutu u Zagrebu. U slu~aju negativnoga mikroskopskog nalaza provodio se biolo{ki pokus na mladim mi{evima. Radi suzbijanja te opasne zoonoze dr. Fras je savjesno i redovito sura|ivao s lije~nicima, obavje{tavaju}i ih o rezultatima pretraga mozgova ìvotinja, kako bi {to prije poduzeli preventivni zahvat na ugriènim ljudima. U razdoblju poslije Drugoga svjetskog rata u~estale su mnoge opasne zarazne bolesti doma}ih ìvotinja, npr.: sakagija, bedrenica, svinjska kuga te slinavka i {ap. Zna~ajan doprinos sigurnijoj i bròj dijagnostici tih bolesti dao je dr. Fras svojim radom na titraciji maleina, kao i na prou~avanju disocijacije bedreni~nog vakcinalnog soja B. anthracis. Uz
96
preteìto laboratorijsku bakteriolo{ku dijagnostiku, dao je velik doprinos klini~koj terenskoj dijagnostici slinavke i {apa u goveda i svinja na podru~ju cijele Hrvatske. Svoje bogato iskustvo vrsnog bakteriologa, epizootiologa i znanstvenika svesrdno je prenosio na mlade suradnike kao i na mlade veterinare drugih veterinarskih zavoda diljem komunisti~ke Jugoslavije. Posljednje godine ìvota ve}inom je provodio u osami, gotovo potpuno slijep. Umro je 21. srpnja 1993. u Zagrebu.
97
Dr. Ivan @arni}

(1910. - 1993.)
Darko Majnari}
Dr. Ivan @arni} ro|en je 28. kolovoza 1910. u Makaru (Makarska), osnovnu {kolu zavr{io je u Makarskoj, a klasi~nu gimnaziju u srcu Bosne u Sarajevu. Na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1. listopada 1936., a doktorirao 20. lipnja 1940. s temom Bruceloza konja u Jugoslaviji. Kao asistent volonter odnosno asistent pripravnik po~inje raditi na Zavodu i klinici za zarazne bolesti, Veterinarskog fakulteta u Zagrebu (1937.-1939.). Unato~ èlji za radom na Fakultetu po dekretu je premje{ten za kotarskog veterinara u Lazarevac (1939.-1941.) Nakon terenske prakse dolazi u Zagreb u Veterinarsku eksperimentalnu stanicu (dana{nji Hrvatski veterinarski institut) gdje je radio od 18. velja~e 1941. do 30. lipnja 1978. sve do odlaska u mirovinu. Umro je 27. oùjka 1993. u Zagrebu. Odmah nakon dolaska u Institut, od 1941. do 1947. radio je kao asistent, od 1947. do 1951. kao nau~ni suradnik, od 1951. do 1964. kao vi{i nau~ni suradnik, te kao znanstveni savjetnik od 1964. do 1978. Ve} od 1946. vodi Serolo{ki odjel u kojem organizira laboratorij za serolo{ke pretrage krvi ìvotinja na sakagiju, durinu i brucelozu. Od 1947. voditelj je Epizootiolo{kog odjela, a potom Odjela za dijagnostiku. Posve}uje se istraìvanju bruceloze razvijaju}i i primjenjuju}i nove i svrsishodnije metode pri dijagnostici i otkrivanju bolesti. Prou~ava zakonitosti pojave i {irenja uzro~nika bruceloze na terenu i na velikim farmama, te vrlo uspje{no radi na njenom suzbijanju i iskorjenjivanju. Svojim radom pridonosi iskorjenjivanju bruceloze kod goveda, koza i ovaca na terenu
98
te svinja u velikim aglomeracijama. Njegovi radni rezultati vi{estruko su zna~ajni za ekonomi~niju sto~arsku proizvodnju, a napose za veterinarsku i humanu medicinu s epizootiolo{kog odnosno epidemiolo{kog stajali{ta. Iskorjenjivanjem bruceloze kod doma}ih ìvotinja pridonio je i suzbijanju te bolesti i kod ljudi. Posebna zasluga pripada dr. @arni}u u uvo|enju pouzdanih metoda za otkrivanje bruceloze, sakagije, durine i slinavke i {apa, jer je svojim radom uveo metodu vezanja komplementa u rutinsku laboratorijsku dijagnostiku. Osnivanjem laboratorija za dijagnostiku leptospiroze i osebujnim znanstvenim radom, izvje{tava znanstvenu javnost o svojim rezultatima, a bogato iskustvo prenosi na mla|e generacije stru~njaka u Institutu. Uspje{no radi i na primjeni imunoprofilakse kod pojave bruceloze, leptospiroze, njukaslske bolesti i kolibaciloze. Tijekom svoga radnog vijeka u Institutu, odlazio je nekoliko puta na stru~no usavr{avanje i specijalizaciju u inozemstvo i to u Englesku, Dansku, Belgiju, Nizozemsku i Njema~ku. Napisao je i objavio vi{e od 40 znanstvenih i stru~nih rasprava. Zna~ajniji su Bruceloze doma}ih ìvotinja (1949.), Serolo{ka tipizacija virusa slinavke i {apa kod nas (1953.), Problem bruceloze i tuberkuloze u intenzivnom uzgoju goveda (1959.), Laboratorijske metode dijagnostike bruceloze u ìvotinja (1968.) i Zarazne bolesti svinja (1970.). Rad dr. Ivana @arni}a zna~ajan je za hrvatsko veterinarstvo vezano uz ustanovu u kojoj je radio gotovo cijeli radni vijek. Poseban doprinos dao je osnivanjem novih odjela i laboratorija u Veterinarskom institutu te uvo|enjem i razvojem novih laboratorijskih metoda serolo{ke dijagnostike. Vrlo je zna~ajan njegov doprinos u suzbijanju i profilaksi bruceloze i tuberkuloze kod ìvotinja i ljudi te drugih opasnih zaraznih bolesti, a posebno preno{enjem bogatog iskustva na suradnike i na terensku veterinarsku slu`bu. Bio je plemenita i nesvakida{nja osoba u vremenu koje je bilo ispunjeno velikim rije~ima, ali nije obilovalo takvim pojedincima.
99
Prof. dr. Ivica Valpoti}

(1910. - 1993.)
Vladimir Mitin
Prof. dr. Ivica Valpoti} rodio se 19. studenoga 1910. godine u Nevesinju u Bosni i Hercegovini. Osnovnu {kolu polazio je u Sanskom Mostu u Bosni i Hercegovini, a gimnaziju u Biha}u, gdje je maturirao 1929. godine. Na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1938. godine, a doktorirao 1947. godine, s disertacijom: Prilog poznavanju mehanizma preìvanja. Nakon diplomiranja volontirao je na Porodiljskoj klinici Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Godine 1939. izabran je za mladog asistenta pripravnika u Zavodu za fiziologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Poloìv{i 1942. godine asistentski dràvni ispit, izabran je za asistenta. Godine 1956. Vije}e Veterinarskog fakulteta povjerilo mu je odràvanje dijela nastave iz fiziologije, a 1967. godine izabralo ga za vi{eg znanstvenog suradnika. Za redovitog profesora fiziologije izabran je 1977. godine. Godine 1946. dr. Ivica Valpoti} i dr. Sre~ko Vatovec preveli su ud`benik veterinarske fiziologije Scheunerta, Trautmanna i Krzyivaneka i izdali ga kao skripta, koja su duè razdoblje sluìla studentima za pripremanje ispita iz fiziologije. Kada se 1954. godine razbolio doc. Vatovec, Vije}e Veterinarskog fakulteta povjerilo je dio predavanja iz fiziologije dr. Ivici Valpoti}u. Godine 1956. nakon odlaska doc. Vatovca u Ljubljanu, Vije}e Veterinarskog fakulteta opet je povjerilo nastavu dr. Ivici Valpoti}u. Osim sudjelovanja u nastavi na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, predavao je fiziologiju u Srednjoj veterinarskoj {koli i Srednjoj medicinskoj {koli u Zagrebu. Zajedno s asistentima dr. Melitom Herak i
100
dr. Dubravkom Emanovi}em, dr. Ivica Valpoti} pripremio je za studente pismene upute za vje`be iz razli~itih poglavlja fiziologije. Tako|er je pripremio pisani materijal iz fiziologije za srednju medicinsku {kolu. Posebno je zna~ajan njegov nastavni rad jer je posvetio mnogo pa`nje radu sa studentima pripremaju}i skripta i pismene materijale za vje`be u poslijeratnom razdoblju, kada novaca za nabavu strane literature nije bilo. Treba ista}i da uvjeti za znanstveni rad u prijeratnom i poslijeratnom razdoblju nisu bili povoljni. Tek osnivanjem fondova na dràvnoj razini stekli su se uvjeti za nabavku opreme, razvoj znanstveno-istraìva~kog rada i mogu}nosti za opse`niji znanstveni rad. No ipak, i u skromnim uvjetima dr. Valpoti} je svojim znanstvenim istraìvanjima i otkri}ima dao zna~ajan doprinos posebice ribarstvu. Njegova istraìvanja bila su usredoto~ena na hematologiju u doma}ih ìvotinja i na primjenu Galli-Maninijeva testa kod doma}ih ìvotinja i riba koje se koriste za rasplod. Dr. Ivica Valpoti} je pokazao da pozitivnu reakciju imaju {arani i to oba spola u vrijeme mrijesta. Ta su istraìvanja i rezultati tih istraìvanja u prakti~noj primjeni bili posebno va`ni za mrijest riba koje ìve u hladnim vodama, kao amur i tolstolobik, a koji se u na{em podneblju te{ko mrijeste. Injekcijom {aranske hipofize tim maticama taj problem bio je rije{en. Dr. Valpoti} tako|er je razvio metodu pripreme i testiranja {aranskih hipofiza za njihovu primjenu u izazivanju i sinkronizaciji mrije{}enja ribljih matica amura i tolstolobika, Prof. dr. Ivica Valpoti} objavio je {est znanstvenih radnji i {est stru~nih rasprava. Umro je u Zagrebu 30. listopada 1993. i pokopan na zagreba~kom Mirogoju.
101
Prof. dr. Dragan Ilan~i}

(1910. - 1982.)
Vesna Vu~evac Bajt
Prof. dr. Dragan Ilan~i} je priznati veterinarski stru~njak koji je zavr{io temeljitu izobrazbu iz sto~arstva te je kao doajen sto~arske znanosti bitno pridonio unapre|enju te grane gospodarstva. Ro|en je u Tovarniku nedaleko Vinkovaca 12. prosinca 1910. godine. Osnovnu {kolu i gimnaziju zavr{io je u Osijeku, a 1934. godine diplomirao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Od 1935. radio je kao asistent u Zavodu za sto~arstvo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Na usavr{avanju iz sto~arstva proveo je dvije godine kod prof. dr. V. Stanga na Poljoprivredno-veterinarskom fakultetu u Berlinu, prof. H. Karllingera i W. Zorna u Bruxellesu te istaknutih stru~njaka u uzgaja~kim organizacijama kao i na studijskim putovanjima po Danskoj, [vedskoj, [vicarskoj i Velikoj Britaniji. Doktorirao je godine 1937. u Berlinu na Odjeljenju za veterinarsku medicinu Poljoprivrednoveterinarskog fakulteta, obranom disertacije Beitrag zur Frage der Schdlichkeit hoher Eiweissgaben bei der Milchviehftterung (Jug. vet. glasnik XVII/1937.). Svoj je boravak u inozemstvu iskoristio i za budu}u nastavnu djelatnost prihva}aju}i suvremeni sistem nastave i rada sa studentima kao i niz znanstvenih metoda neophodnih za suvremeni istraìva~ki rad u zootehnici. Po povratku iz inozemstva nastavio je rad u Zavodu za sto~arstvo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Godine 1940. izabran je za docenta i predstojnika toga Zavoda, a 1943. za izvanrednog profesora te preuzima predavanja iz predmeta Sto~arstvo i hranidba doma}ih ìvotinja. Od godine 1950. radi u Sarajevu u Zavodu za sto~arstvo tada{nje Narodne Republike Bosne i Hercegovine, a 1953. izabran je za redovnog profesora, te prelazi na Veterinarski fakultet u Sarajevu na kojem osniva
102
Zavod za sto~arstvo i postaje njegovim predstojnikom. U tom svojstvu ostaje do odlaska u mirovinu. Prof. dr. Ilan~i} je dao zna~ajan doprinos u znanstvenom i stru~nom radu. Bavio se istraìvanjem fiziolo{kih i morfolo{kih osobina i osobitosti uzgoja doma}ih i inozemnih pasmina svinja, goveda i konja, a posebno su priznate u svijetu i Hrvatskoj njegove studije iz reprodukcije doma}ih ìvotinja. Istraìvao je upale vimena krava u svezi s proizvodnjom mlijeka, a posebno organizaciju i tehnologiju svinjogojske proizvodnje i povezanost endokrinog sustava posebice {titne `lijezde s proizvodnjom mesa i masti razli~itih tipova svinja, te bio vode}i stru~njak istraìva~kog tima u istraìvanju tovne sposobnosti i klaoni~ke kakvo}e svinja. Godine 1939. isti~e zna~enje primjene umjetnog osjemenjivanja koje se u to vrijeme po~elo zna~ajnije provoditi. Posebno je zasluàn za unapre|ivanje autohtonoga gata~kog goveda u Hercegovini. Prof. dr. Ilan~i} je bio i vrlo plodan pisac te je objavio vi{e od 250 znanstvenih, stru~nih i popularnih ~lanaka u doma}im i stranim ~asopisima, a osim toga preveo je i objavio i velik broj stru~nih radova s njema~kog, engleskog i ruskog jezika. Posebice se isti~e prijevod knjige prof. V. Stanga s Poljoprivredno-veterinarskog fakulteta u Berlinu koji je bio prilago|en na{im prilikama te objavljen pod naslovm: O konstituciji i nasljednim gre{kama te njihovom ustanovljenju i ocjenjivanju (Zagreb, 1939.). Knjizi je dodao tekst hrvatskog Zakona o unapre|enju sto~arstva iz 1929. godine. Osim toga napisao je i ve}u posebnu raspravu Sto~arstvo i sto~arska proizvodnja u Banovini Hrvatskoj (Zagreb, 1940.). Svojim je znanstvenim i stru~nim tekstovima sudjelovao i na brojnim kongresima, simpozijima i fakultetima u zemlji i inozemstvu iznose}i najnovija dostignu}a znanosti i aktualne probleme suvremenog sto~arstva. Prof. dr. Ilan~i} bio je i urednik stru~nih ~asopisa Veterinaria (1951.-1962.) i Krmiva (1972.-1982.), urednik me|ufakultetskog ud`benika Specijalno sto~arstvo u kojem je napisao poglavlje Uzgoj svinja, urednik zbornika Unapre|enje sto~arstva u BiH i Unapre|enje ov~arstva, te dugogodi{nji ~lan ure|iva~kih odbora vi{e znanstvenih ~asopisa. @ive}i za svoje znanstveno opredjeljenje jo{ za ìvota stekao je priznanje i po{tovanje, a njegovo je djelo ostalo trajno u riznici znanstvene ba{tine. Nakon umirovljenja prof. dr. Ilan~i} preselio se u Osijek gdje je i umro 17. oùjka 1982. godine.
103
Prof. dr. Eduard Vukeli}

(1911. - 1990.)
Darko Capak
Prof. dr. Eduard Vukeli} ro|en je 22. sije~nja 1911. godine u Gospi}u, gdje je zavr{io osnovno {kolovanje i gimnaziju. Diplomirao je 28. oùjka 1941. godine na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je obranom disertacije pod naslovom Statistische und rntgenologische Auswertung der an der Giessener Chirurgischen Veterinrklinik seit dem Jahr 1923 beobachteten Frakturen 11. oùjka 1944. godine u Veterinr-medizinische Fakultt der LudwigsUniversitt Giessen. Radio je kao veterinar u Kotarskoj oblasti Gospi} (1941.) i u Kotarskoj oblasti Zagreb (1941.), odakle je dodijeljen na rad Kirur{koj klinici Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje ostaje (1941.1977.) do odlaska u mirovinu rade}i kao asistent (1941.-1953.), docent (1953.-1960.), izvanredni (1960.-1965.) i kao redovni profesor (1965.1977.). Postaje predstojnik Klinike 1954. godine, a predstojnik Katedre za kirurgiju 1969. godine, na kojem mjestu ostaje sve do zasluène mirovine u koju odlazi 1977. godine. Umro je 21. srpnja 1990. godine u Zagrebu. Godine 1971. postao je dekan Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Upravo u doba njegova mandata uslijedili su poznati doga|aji godine 1971. koji su kulminirali studentskim {trajkom. Probu|eno domoljublje osobito mladih hrvatskih nara{taja htjelo je naglo raskinuti dogmatsku zakre~enost onda{njih jugoslavensko-komunisti~kih dru{tvenih tijekova i otvoriti nove putove razvitka. Ve} ustajale tvrdokorne komunisti~ke strukture vlasti ~uvale su svoje pozicije nesmiljeno. Prof. Vukeli} je to znao i upozoravao mlade oko sebe da uludo ne gube glavu. Znao je da
104
jo{ nije do{lo vrijeme kada }e staro samo od sebe propasti, {to se i obistinilo u njegovim posljednjim danima ìvota. Dobro su zapam}ene njegove o~inske rije~i tih dana, savjeti i upozorenja kojima je stekao jo{ ve}i ugled me|u studentima i Fakultetu uop}e. Objavio je ~etrdesetak znanstvenih, stru~nih i popularnih rasprava, skripata iz kirurgije za te~aj veterinarskih pomo}nika (1946.). Godine 1974. osniva Centar za eksperimentalnu kirurgiju Sveu~ili{ta u Zagrebu. Kao predstojnik Kirur{ke klinike dugi niz godina vodio je sustavnu stru~nu, znanstvenu i nastavnu djelatnost savjesno i po`rtvovno kao i njegovi ~asni prethodnici. Iskustva, poznanstva i prijateljstva koja je stekao borave}i i rade}i na Veterinarskom fakultetu u Giessenu od 1942. do 1944. u tome su mu pomagali. Posebno treba istaknuti prijateljstvo s profesorom Walterom Bolzom koji je bio jedno od najpoznatijih imena veterinarske kirurgije u svijetu. Poznato je da je prof. Vukeli} vrlo ~esto boravio na kirur{kim klinikama veterinarskih fakulteta u Njema~koj, a u nekoliko navrata je i prof. Bolz dolazio u Zagreb. Prof. Vukeli} je suvereno operirao i vladao cjelokupnom veterinarskom kirurgijom. Me|utim, najve}u pa`nju je posve}ivao problematici hromosti u doma}ih ìvotinja, osobito u konja, {to ilustrira i tema habilitacijskog rada koji je prof. Vukeli} odrào 1951. godine: Prilog dijagnostici kontraktura i ruptura fleksornih tetiva u konja. Posebnu zaslugu ima u uvo|enju osteosinteze odnosno operacijskog lije~enja loma kostiju ugradnjom metalnih implantata u kosti ili na njih radi imobilizacije. Prof. Vukeli} je uveo u praksu i svakodnevnu primjenu ugradnju Kntscherova ~avla intramedularno u bedrenu kost kod njezina loma u malih doma}ih ìvotinja. Bio je ~lan Me|unarodnog udruènja veterinarskih kirurga u Zrichu i Sekcije za patologiju i terapiju Saveza dru{tava veterinara i veterinarskih tehni~ara Hrvatske. Sudjelovao je na mnogim stru~nim i znanstvenim skupovima i kongresima u zemlji i inozemstvu. Vrlo je te{ko ocijeniti doprinos i zna~enje prof. Vukeli}a za razvoj veterinarstva u Hrvatskoj. Nema sumnje da je njegov doprinos i zna~enje posebno veliko. Tome mogu svjedo~iti brojne generacije veterinara koje je poticao da postanu vrsni veterinari, dobro upoznaju kirur{ke bolesti i zdu{no ih lije~e. Tomu su svjedoci bili brojni kirurzi humane medicine koji su svojedobno zauzimali vrlo odgovorna mjesta u stru~nim i znanstvenim krugovima, a koji svoje poloàje steko{e zahvaljuju}i ~injenici da su svoje znanstvene radove radili u suradnji s prof. Vukeli}em.
105
Dr. Nevesin Andra{i}

(1911. - 1964.)
Vladimir Hahn
Dr. Nevesin Andra{i} ro|en je u Krièvcima 11. velja~e 1911. godine u slu`beni~koj obitelji. Osnovnu {kolu zavr{io je u Gare{nici, a srednju poha|ao u Krièvcima, Sl. Poègi i Bjelovaru, gdje je l930. godine maturirao. Iste godine upisao je Veterinarski fakultet u Zagrebu na kojem je l936. godine diplomirao. Od l937. godine zaposlen je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu kao asistent na Kirur{koj klinici. Disertaciju pod naslovom Indikacija operativnog zahvata kod traumatske rupture mokra}nog mjehura psa obranio je 1941. godine. Za docenta na Kirur{koj klinici postavljen je l943. godine gdje tu du`nost obavlja do 1945. godine. Naredbom novih komunisti~kih vlasti raspore|en je kao terenski veterinar u Novu Gradi{ku i tu ostaje do oùjka l947. godine. Slijedi premje{taj na Zemaljsko poljoprivredno dobro Osijek, i Karlovac, gdje tako|er radi kao terenski veterinar do 1948. godine. Nakon toga zaposlio se kao nastavnik veterinar u Srednjoj veterinarskoj {koli u Zagrebu, gdje ostaje do izbora za asistenta iz kirurgije na Ambulantnoj klinici 1953. godine. Dr. Andra{i} napisao je sam ili kao suradnik 38 znanstvenih ili stru~nih radova, te tridesetak stru~no popularnih ~lanaka iz veterinarske djelatnosti. Bavio se ve}inom kirur{kom problematikom na konjima, osobito bolestima o~iju kao i lokomocijskog aparata. Dr. Andra{i} radio je na Ambulantnoj klinici kao kirurg od postavljenja l953. godine pa do prerane smrti. Kao prvi kirurg Ambulantne klinike ima velike zasluge za unapre|enje nastave na terenu sa studentima i na te~ajevima za veterinare, jer je u nastavu uveo i teè operativne zahvate.
106
Umro je u Zagrebu 5. listopada 1964. godine i pokopan je na Mirogoju. Bio je vrlo dobar pedagog i iskusan prakti~ar. Njegovom preranom smr}u Ambulantna klinika Veterinarskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu izgubila je izvanredno humanog ~ovjeka, stru~nog i znanstvenog radnika.
107
Prof. dr. Milan Bevandi}

(1911. - 1992.)
Ibrahim Arnautovi}
Prof. dr. Milan Bevandi} ro|en je 21. lipnja 1911. godine u Gospi}u. Osnovnu {kolu i gimnaziju zavr{io je 1930. godine u Bjelovaru. Iste godine upisao se na Veterinarski fakultet u Zagrebu na kojem je diplomirao 6. listopada 1936. godine. Tijekom 1937. odsluìo je vojni rok, a 13. svibnja 1938. postavljen je za asistenta pripravnika na Zavodu za anatomiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Asistentski ispit poloìo je 6. prosinca 1941. godine, a doktorirao je 1943. Za samoprijegoran i uspje{an rad, kao asistent, dobio je 1949. godine nov~anu nagradu Izvr{nog vije}a Hrvatske, a u povodu proslave 300godi{njice visokog {kolstva u Hrvatskoj. Prof. dr. Milana Bevandi}a poznavao sam 45 godina. Jo{ kao studentu, na vje`bama iz Anatomije u Savskoj cesti u Zagrebu, davne 1947. godine, bilo mi je zadovoljstvo slu{ati njegova uvodna i saèta predavanja. Miran i staloèn, jednostavno, jasno i prihvatljivo izlagao je anatomsku gra|u. Po~etkom 1950., prilikom osnivanja Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, dr. Milan Bevandi}, poznat kao odli~an znalac, respektabilan stru~njak i iskusan pedagog iz oblasti veterinarske anatomije, izabran je za izvanrednog profesora za predmet Anatomija doma}ih ìvotinja, a godine 1960. za redovnog profesora. Istodobno je bio izabran i za prvog prodekana Fakulteta, pa prema tome, uz prof. dr. Edhema ]amu, prof. dr. Vasu Butozana, prof. dr. Ekrema Maglajli}a i prof. dr. Aliju Tali}a, s pravom se smatra organizatorom i osniva~em Veterinarskog fakulteta u Sarajevu.
108
Kao iskusan pedagog, ve} od samoga po~etka rada na novoosnovanom Fakultetu po~eo je okupljati suradnike iz reda mladih stru~njaka i nesebi~no ih uvoditi u stru~ni, znanstveni i pedago{ki rad, pruàju}i im svesrdnu pomo} u usavr{avanju. Posebno treba ista}i nastojanja i odlu~nost prof. Bevandi}a u uvo|enju suvremenih metoda u svojoj nastavnoj disciplini, daju}i joj jedino ispravni smjer funkcionalne anatomije doma}ih ìvotinja. Time se prof. Bevandi} uvrstio ne samo u red utemeljiva~a suvremene anatomije, nego i u red onih znanstvenih radnika i pedagoga koji su predano radili na osuvremenjivanju nastavnoga procesa. Organizatori Svjetskog kongresa anatoma, koji je godine 1972. odràn u Be~u, povjerili su prof. dr. Bevandi}u referat o Suvremenoj nastavi anatomije, {to govori o visokom ugledu, koji je uìvao u redovima morfologa. Znanstveni opus prof. dr. Milana Bevandi}a do dolaska na Veterinarski fakultet u Sarajevu bio je zapaèn. Tako je opisao podru~je prednje hemoroidalne vene u rektumu svinje, preporu~uju}i kod nje rektalno davanje lijekova, budu}i da lijek brè dospijeva tim putem u veliki krvotok, nego ako se aplicira per os. Osim toga, davati ovoj ìvotinji lijekove per os putem prisile, kako se to radi kod goveda i konja, vrlo je opasno. Istraìvanjem stupnja oko{tavanja u ìvih ma~aka putem rendgenograma, dr. Bevandi} je dao zna~ajan doprinos odre|ivanju starosti klini~kih pacijenata. Osim toga, ustanovio je da stupanj oko{tavanja zavisi o raznim faktorima kao npr.: temperaturi okolice, godi{njem dobu, ishrani, spolu ìvotinje itd. Zapaèn doprinos na suzbijanju steriliteta bikova zaraènih trihomonijazom, prof. Bevandi} dao je anesteziranjem m. retractor penis-a, ustanoviv{i da je najprikladnije mjesto za aplikaciju anestetika za nervus pudendalis, prednji rub velikog sjednog otvora, dokazuju}i da je ova bolest kod bikova izlje~iva. Isto tako, va|enje krvi kod ove ìvotinje iz corpus cavernosum penis-a u podru~ju perinealne regije, gdje je koà tanka, a ìvotinja ne pokazuje neki posebni otpor, izazvalo je pa`nju anatoma. Ova istraìvanja su pokazala da standardni ud`benici iz anatomije nedovoljno, a i pogre{no opisuju vaskularizaciju penisa kod bika, pa je predloèno da se uvede naziv glavne arterije za kavernozno podru~je penisa - a. corporis cavernosis penis.
109
Dolaskom u Sarajevo 16. listopada 1950. godine, prof. dr. Milan Bevandi} zapo~eo je formirati Zavod za anatomiju. Na taj dan, po~eo je rad i Veterinarski fakultet u Sarajevu. Dan kasnije 17. listopada 1950. odràno je i prvo predavanje s temom: Mjesto i zna~aj anatomije me|u ostalim biolo{kim naukama. Predavanje je odrào utemeljitelj i prvi {ef Zavoda prof. dr. M. Bevandi}, koji je uloìo zna~ajan napor za po~etak rada Zavoda na primjer: nabavio materijal za nastavni proces, pripremio osnutak anatomske zbirke, drào nastavu, kako teoretsku tako i prakti~nu, a obavljao je i mnoge druge poslove sve dok nije osposobio kvalificirane ljude za odre|ene zadatke. Po~etkom godine 1955., Zavod je dobio prvog stalnog asistenta Ibrahima Arnautovi}a, a 1956. asistenticu Paulu Kori~i}. S ovim stalnim nastavnim kadrom i tehni~kim osobljem, pri{lo se daljnoj modernizaciji nastavnog procesa, formiranju laboratorija, dvaju anatomskih muzeja, zavodske biblioteke, fotografske jedinice, klaonice itd. Donesen je i program znanstvenog rada, pa je na Zavodu obranjeno nekoliko disertacija, magisterija, habilitacijskih radova i specijalizacija. Zavod je, s prof. Bevandi}em na ~elu, razvio intenzivan znanstveni rad usprkos obimnoj nastavi i nedovoljnom broju asistenata, a i oskudnim materijalnim sredstvima. Tako je nastavno osoblje objavilo vi{e od 250 znanstvenih radova u doma}im i inozemnim ~asopisima, a dio znanstvenih rezultata predstavljen je na mnogim kongresima i simpozijima. Prof. Bevandi} razvijao je i intenzivnu suradnju s doma}im i stranim institutima pa je mnogo radova objavljeno u sklopu zajedni~kih projekata, kao npr. projekt Limbi~ki sistem doma}ih i divljih ìvotinja s Medicinskim fakultetom u Sarajevu, zatim me|unarodni projekt Vasa vasorum krvnih ìla ìvotinja, koje ìve na prostorima Libijske Dàmahirije i Bosne i Hercegovine i dr. U tijeku svoga vi{egodi{njeg postojanja Zavod za anatomiju Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, ~iji je {ef bio prof. dr. Bevandi}, imao je vrlo zapaènu suradnju s anatomskim institutima europskih i afri~kih zemalja (Sofija, Moskva, Budimpe{ta, Brno, Bratislava, Lublin, Be~, Mnchen, Giessen, Hannover, Cambridge, Edinburg, Kartum, Tripoli itd.). Treba napomenuti da je Zavod formirao anatomske institute u Kartumu i Tripoliju. Zahvaljuju}i prof. dr. Bevandi}u nastavno osoblje Zavoda primljeno je u ~lanstvo mnogih me|unarodnih stru~nih asocijacija. Rezultati rada prof. dr. Bevandi}a u oblasti znanstvenog i pedago{kog rada bili bi jo{
110
vidljiviji, da profesor nije bio aktivan i na organizaciji Fakulteta, na kojem je tri puta bio izabran za prodekana, za dekana, te prorektora Sarajevskog univerziteta, gdje se vrlo aktivno bavio reformom visokog obrazovanja i drugim pitanjima visokog {kolstva. Zbog svega navedenoga mi smo mu zahvalni za njegov pionirski i nesebi~ni dugogodi{nji rad u na{oj i njegovoj Bosni, koju je iskreno volio. Za svoj pregala~ki rad prof. dr Milan Bevandi} dobio je niz odlikovanja, nagrada i visokih priznanja. Tako je za organizacijski rad pri osnivanju Veterinarskog fakulteta u Sarajevu odlikovan Ordenom rada sa srebrenim vijencem; za nastavno pedago{ki rad i uzdizanje kadrova prigodom 10-godi{njice Sarajevskog univerziteta odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vijencem; 1962. godine dodijeljena mu je Plaketa Veterinarskog fakulteta u Parmi; 1965. godine Plaketa Univerziteta u Sarajevu za 25-godi{njicu rada; 1971. godine odlikovan je Ordenom rada sa crvenom zastavom za 60-godi{njicu ìvota; tako|er iste godine dodijeljena mu je plaketa Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, a 1979. godine dobio je i 27-julsku nagradu. Bio je i ~lan Saveza komunista Jugoslavije. Prof. dr. Milan Bevandi} bio je i veliki ~ovjek. Nenametljiv odnos prema ljudima, bezrezervna podr{ka i pomo} u situacijama zna~ajnim za pojedinca, blaga rije~ i korektan postupak, mudri savjet koji rje{ava problem, rije~ koja hrabri, snaì i pomaè, samo su neke od ljudskih osobina ovoga velikog, ali nadasve skromnog ~ovjeka. I upravo to je doprinijelo da prof. Bevandi} ostane u srcima svojih suradnika i prijatelja, koji su prema njemu gajili osje}aje velikog po{tovanja i prijateljstva i naj~vr{}ih ljudskih veza. Mi, koji smo ga poznavali, zadràli smo ga u najljep{em sje}anju. Prof. dr. Milan Bevandi} nije ro|en u Bosni, ali je svojim radom i ìvotom pokazao da mu je Bosna bila draga kao i njegova rodna Lika. I kada je imao mogu}nost za odlazak iz ratom zahva}enog Sarajeva, nije ga htio napustiti. êsto je znao re}i da ga surovi rat, granatiranja, snajperi, glad i è|, ne}e otjerati iz Sarajeva. Svojim je prkosom dijelio sudbinu stanovnika grada, kojeg je iz dubine srca volio. Skroman i plemenit ~ovjek, istaknuti stru~njak, vrstan pedagog i znanstveni radnik, prof. dr. Milan Bevandi} umro je 24. srpnja 1992. godine u Sarajevu, gdje je i sahranjen.
111
Prof. dr. Zlatko For{ek

(1911. - 1978.)
Maks Karlovi}
Dana{nji mla|i hrvatski veterinari jedva se mogu sje}ati dr. Zlatka For{eka koji je diplomirao na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu 1934. godine i nakon toga proveo samo nekoliko godina na radu u Hrvatskoj: u Dràvnom bakteriolo{kom zavodu u Krièvcima (1934.-1936.) i u Jugoslavenskom serum zavodu u Zagrebu (1936.-1937.) te ponovno u Vetserum zavodu Kalinovica (1948.-1956.). Poslije toga, proveo je ostali dio radnog vijeka kao profesor Veterinarskog fakulteta u Sarajevu. Nakon umirovljenja, ve} te{ko bolestan vra}a se 1977. u Krièvce, gdje je uredio Spomenicu Veterinarskog zavoda Krièvci u povodu 75. obljetnice (1901.-1976.), ali naàlost, nije do~ekao ni proslavu Zavoda ni objavljivanje Spomenice zbog prerane smrti.Tako je igrom sudbine dr. Zlatko For{ek po~eo i zavr{io stru~nu i znanstvenu karijeru u Krièvcima. Dr. Zlatko For{ek ro|en je 28. listopada 1911. u Zgali{}u pokraj Vrbovca, gimnaziju je zavr{io 1929. u Krièvcima, a Veterinarski fakultet u Zagrebu 10. prosinca 1934. godine. Nakon diplomiranja dolazi u dràvni Bakteriolo{ki i serolo{ki zavod u Krièvcima, gdje izra|uje disertaciju Pretraìvanje zagreba~kog tr`nog mlijeka na zaraènost sa B. abortus Bang. Obraniv{i 30. lipnja 1936. doktorat na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, For{ek napu{ta ve} nakon dva dana, 1. srpnja 1936. Krièvce i prelazi u tada{nji jedini privatni veterinarski proizvodni zavod u dràvi, Jugoslavenski serum zavod u Zagrebu, prvo kao veterinar i zatim kao tehni~ki direktor. Zajedno s Jugoslavenskim serum zavodom, odlazi 1937. u Suboticu i tamo ostaje
112
do 1946. godine. Slijedi boravak u Sto~arsko-zdravstvenom zavodu u Osijeku, zatim je sudjelovao kao povjerenik Ministarstva poljoprivrede tada{nje Hrvatske na suzbijanju durine. Te iste godine nastavlja rad kao epizootiolog Savezne veterinarske uprave Ministarstva poljoprivrede tada{nje Federativne Narodne Republike Jugoslavije u Beogradu. U 1948. godini vra}a se u proizvodnju kao vr{itelj du`nosti direktora Centralne direkcije Vetseruma u Beogradu, a zatim dolazi u Zagreb kao direktor Vetserum zavoda Kalinovica. Odatle prelazi 1956. godine na Veterinarski fakultet u Sarajevo, gdje po~inje predavati epizootiologiju i zarazne bolesti kao izvanredni i od 1963. kao redoviti profesor. Uz to je 1960. godine imenovan {efom Odjeljenja za mikrobiologiju i zarazne bolesti u Istraìva~kom institutu Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, a godine 1971. je imenovan direktorom Instituta. S tog poloàja odlazi 1. sije~nja 1977. u mirovinu. Umro je 4. oùjka 1978. u Krièvcima. Zlatko For{ek po~inje svoj znanstveni opus proizvodnjom veterinarskih biolo{kih pripravaka: seruma, vakcina i dijagnosti~kih sredstava. Posebno je zasluàn, vrativ{i se u Vetserum zavod Kalinovica, za izgradnju novih objekata, {to je omogu}ilo pro{irenje takve proizvodnje. Tu se isti~e proizvodnja tuberkulina, vakcine protiv bjesno}e, kristal-violet vakcine i razli~itih seruma. Tako se uspjelo postupno sprje~avati {irenje nekih zaraznih bolesti, a neke od njih i iskorijeniti. U to je vrijeme dolazio ~e{}e u doticaj s inozemnim stru~njacima, {to je omogu}ilo pro{irenje proizvodnje i daljnje razvijanje suradnje i nakon njegova odlaska iz Zagreba. S jednakim je entuzijazmom nastavio rad i kao profesor Veterinarskog fakulteta u Sarajevu. Objavio je vi{e od 120 stru~nih i znanstvenih rasprava. Pod njegovim je mentorstvom izra|eno deset disertacija i 19 magistarskih rasprava. Bio je voditelj desetak znanstvenih projekata u zemlji i ~etiriju takvih projekata u inozemstvu. Ostao mu je, naàlost, nedovr{en ud`benik Epizootiologija i zarazne bolesti. Kao znanstvenik bavio se istraìvanjem virusnih infekcija i u tu je svrhu izgradio nekoliko virolo{kih laboratorija u Bosni i Hercegovini i uveo u njih suvremene metode dijagnostike virusnih infekcija. Istraìvao je epizootiologiju listerioze i etiologiju adenomatoze ovaca, za {to je primio jedno od najvi{ih dru{tvenih priznanja u zemlji. Kao takav vrhunski stru~njak, bio je ~lan saveznih komisija za suzbijanje slinavke i {apa i svinjske kuge. Kao stru~njak boravio je na studijskim putovanjima
113
u Behringovu institutu u Marburgu, u Tbingenu, na Veterinarskom fakultetu u Mnchenu i u Wistar institutu u Philadelphiji, a kao gost posjetio je Keldar institut u Reykjaviku i veterinarske fakultete i institute u Italiji, Francuskoj, [vicarskoj, Belgiji i Austriji. Od tog je vremena bio ~lan New York Academy of Science. Od svog dolaska u Vetserum zavod Kalinovica, vrlo je prisno sura|ivao sa Saveznim institutom za veterinarsku slu`bu u Zagrebu, s Institutom za medicinska istraìvanja tada{nje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti i s tada{njim Institutom za veterinarskomedicinska istraìvanja u Zagrebu, posebno s dr. Markom Zeljkom u izradi kristal violet vakcine. Oni koji su ga poznavali kao direktora Vetserum-zavoda Kalinovica isti~u da je bio dobar i po{ten ~ovjek, nadasve uporan i beskompromisan, zainteresiran osobito za realizaciju op}edru{tvenih interesa i da su ta njegova svojstva bila poticaj upornosti kojom je provodio svoje zamisli u ìvot. Ta je njegova upornost bila temelj mnogih biolo{kih proizvoda koji su se po~eli izra|ivati u vrijeme njegova boravka u Vetserum-zavodu Kalinovica. Za svoj znanstveni i stru~ni rad, za povezanost Veterinarskog fakulteta u Sarajevu s terenom i za uspjehe u suzbijanju sto~nih zaraza u Bosni i Hercegovini odlikovan je 1975. godine Ordenom rada i 27julskom nagradom. S jednakim je o~ekivanjima predloèn prof. dr. Zlatko For{ek za izbor u tada{nju Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Naàlost, zahvaljuju}i upravo njegovoj ve} spomenutoj beskompromisnosti taj je predloèni izbor bio odbijen.
114
Prof. dr. Zvonimir Smr~ek

(1912. - 1988.)
Ramiz ]utuk
Prof. dr. Zvonimir Smr~ek ro|en je 14. velja~e 1912. godine u Bjelovaru u kojem je zavr{io osnovno obrazovanje. Maturirao je u Zagrebu, a diplomirao na Veterinarskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu 1936. godine. Na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu je bio asistent na tada{njoj Bujatri~koj klinici, ali je obavljao poslove i na Porodiljskoj klinici, sve do godine 1951., kada odlazi u Sarajevo. Doktorirao je 1941. godine na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, obraniv{i disertaciju pod naslovom: O vrijednosti Ranola kod puerperalnih oboljenja uterusa krave, naro~ito kod zaostajanja posteljice. U Zagrebu je, uz prof. [lezi}a, bio stub Bujatri~ke klinike na kojoj je sna`no utjecao na odgoj generacija studenata i bio jedan od najiskusnijih bujatri~ara klini~ara. U Sarajevu se kao iskusan stru~njak u zvanju docenta suo~io s nizom problema organizacije i nastave Interne klinike Veterinarskog fakulteta, od odgoja pomo}nog osoblja do asistenata, u ~emu je pokazao upornost i sistemati~nost svojstvenu upravo njemu. Za kratko vrijeme njegova se Interna klinika osposobila za rje{avanje stru~nih i znanstvenih problema ne samo na uèm podru~ju Sarajeva, nego i cijeloj tada{njoj Republici Bosni i Hercegovini. Povezuju}i se stru~nim interesom sa svim farmama u Bosni i Hercegovini, uo~io je postoje}e probleme govedarstva i ov~arstva, pa i peradarstva pa otad po~inje i rje{avanje uo~enih problema: opis ehinokokoze plu}a goveda, ektime u ovaca, epidermitisa svinja, bakterijskog pijelonefritisa goveda, poreme}aja metabolizma kalcija i fosfora u Livanjskom polju, deficita bakra i selena u ovaca, poreme}aj regulacije mokra}evine u ovaca, te napose probavnih poreme}aja
115
goveda i teladi. Taj znanstveni interes je kao zadatak postavio klini~kim suradnicima i iz njih su i kao projekti i kasnije disertacije, proiza{le poznate publikacije o indigestijama i bolestima novoro|ene teladi. Rje{avaju}i problem traumatskih indigestija sa suradnicima je istraìvao primjenu magneta, a nije ostavio po strani ni aktualan i vaàn problem proljetnog trovanja goveda hrastovim li{}em. I da bude do kraja dosljedan svojem gledanju na goveda u suvremenoj proizvodnji, problemi su promatrani i kao bolest unutar stada, smatraju}i da je uloga tehnologije drànja i ishrane na dru{tvenim farmama neizostavni faktor bez kojeg se ne moè razmatrati patologija stada. Kao nastavnik bio je poznat kao pedantan i miran radnik, koji je studentu davao najvi{a mogu}a znanja kako u teorijskom tako i u prakti~nom smislu. Odgojio je generacije odli~nih bujatri~ara. Bio je otvoren za suradnju sa svim stru~njacima u Republici Bosni i Hercegovini i izvan nje, te je zato i bio prisutan na svim farmama. U te je poslove uspje{no uveo i svoje asistente koje je putem disertacija osposobio i za znanstveni rad i za aktualnu problematiku. Uveo je moderne metode u rje{avanju problema probave u teladi (upotreba gama globulina). Bio je jedan od rijetkih nastavnika koji je kod odlaska u mirovinu iza sebe ostavio dva redovna profesora i po jednog izvanrednog profesora i vi{eg znanstvenog suradnika. Takav odnos prema suradnicima je davao ton i radu na Internoj klinici na kojoj se osje}ao duh starijeg ali ne i nedosti`nog rukovoditelja, s kojim se uvijek moglo stupiti u stru~ni i prijateljski razgovor. Zbog stru~ne i znanstvene aktivnosti uìvao je ugled i po{tovanje u gotovo svim europskim zemljama. Bio je ~lan niza stru~nih me|unarodnih udruènja. Na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu bio je prodekan u vrijeme, kad to nije bilo nimalo lagano, a isticao se poznatim smislom za dijalog i uporno{}u da do kraja provede dogovorene zaklju~ke. Zapaènu ulogu je odigrao kao ~lan brojnih povjerenstava Fakulteta, kao ~lan Saveza komunista Jugoslavije i drugih dru{tveno-politi~kih organizacija, a napose dru{tva nastavnika. Bio je briàn suprug i otac, {to smo mogli osjetiti i u kontaktu sa studentima i mla|im suradnicima, jer nikad nije odbijao pruìti stru~nu pomo}. Poseban prijateljski odnos vladao je na Internoj klinici, ali ne na {tetu odnosa izme|u starijeg i mla|eg suradnika, i takav odnos je ostao i
116
nakon njegova odlaska u mirovinu. U mirovini ~esto pobolijeva, a posljednju godinu ìvota proveo je okruèn brigom svojih najbliìh. Umro je 21. travnja 1988. godine u Sarajevu, gdje je i pokopan. Prof. dr. Zvonimir Smr~ek je jedan od onih nastavnika Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, koji je svoje gledanje klini~ara veterinara prenio svim generacijama studenata, i obiljeìo vrijeme od dana kad je do{ao na Veterinarski fakultet pa do dana kad je oti{ao u zasluènu mirovinu. Generacije veterinara koje su {kolovane na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu, kao i njegove kolege nastavnici, osoblje fakulteta i Klinike napose, nosit }e u sje}anju lik ovog dragog ~ovjeka i odli~nog stru~njaka koji je to zasluìo svojim znanjem i zalaganjem.
117
Prof. dr. Josip Marolt

(1912. - 1987.)
Darko Capak
Prof. dr. Josip Marolt ro|en je 22. velja~e 1912. godine u Gove|arima na otoku Mljetu. Osnovnu {kolu poha|ao je u Klanjcu, a srednju {kolu i Veterinarski fakultet u Zagrebu, gdje diplomira u travnju 1938. godine. Od svibnja 1938. do 1941. godine vojni je veterinar. Za vrijeme rata sura|uje s partizanskim pokretom, iako je vojni veterinar u domobranstvu Nezavisne Dràve Hrvatske. Od 8. svibnja 1945. do 9. sije~nja 1946. godine veterinar je u vojsci nove komunisti~ke Jugoslavije. Od travnja 1946. godine do rujna 1978. godine radi na Kirur{koj klinici Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Doktorirao je 31. oùjka 1943. godine obraniv{i disertaciju pod naslovom Analiza i karakteristika rupture musculusa peronaeusa tertiusa kod konja. U 1951. godini drì habilitacijsko predavanje pod nazivom Prilog pitanju asepti~kog podotrohlitisa konja. Kao stariji asistent honorarno drì nastavu onihologije, a potom i oftalmologije. Godine 1952. privatni je docent, 1953. godine izabran je za sveu~ili{nog docenta. Za izvanrednog profesora izabran je 1964., a za redovitog profesora 1970. godine. Nakon 40 godina rada, tj. 1978. godine odlazi u zasluènu mirovinu. Umro je 2. listopada 1987. godine u Zagrebu. Objavio je vi{e od 130 stru~nih i znanstvenih rasprava me|u kojima i nekoliko vrlo zapaènih u na{oj i svjetskoj literaturi. Prof. Marolt kao nastavnik kirurgije sve svoje bogato iskustvo nesebi~no je prenosio na studente. Jedan je od rijetkih nastavnika Veterinarskog fakulteta u Zagrebu koji svoju nastavu dokumentira brojnim originalnim filmovima i dijapozitivima.
118
Kako bi studentima olak{ao u~enje kirurgije sudjelovao je u prevo|enju Specijalne kirurgije (Silbersiepe-Berge). Osim toga, sudjeluje u prevo|enju s engleskoga Bolesti peradi, te s njema~koga Veterinarski leksikon. Njegova stru~na i istraìva~ko-eksperimentalna znanstvena djelatnost obuhva}a gotovo sve discipline kirurgije i oftalmologije doma}ih, a djelomice i divljih ìvotinja. Dobiveni rezultati su isklju~ivo od prakti~ko-klini~kog zna~enja. Osobita pa`nja usredoto~ena je na klini~ku patologiju i terapiju o~nih bolesti, na dijagnostiku hromosti i patologiju nogu konja i goveda. O tome je objavio mnoge fotodokumentirane klini~ke prikaze rijetkih i posebnih slu~ajeva klini~ke patologije op}enito, a napose one na udovima i na o~ima. Velik je i zna~ajan opus znanstvene i stru~ne djelatnosti prof. Marolta, koji je veliku ve}inu od 130 radova objavio u stranim ~asopisima. Tako je dao iscrpan prikaz onkocerkoze konja i magaraca s posebnim osvrtom na pojavu bolesti u na{oj zemlji. Pri tome je upozorio na razli~itu topografiju onkocerkoznih promjena i na varijabilnost klini~ke slike upozoriv{i na asepti~ne onkocerkozne promjene na udovima konja kao mogu}e uzroke kroni~nih hromosti i asepti~nog podotrohlitisa konja. Razvio je originalan i uspje{an na~in lije~enja higroma dorzi konja onkocerkozne etiologije primjenom kortizona. Posebice su zanimljiva njegova istraìvanja asepti~nog kroni~nog podotrohlitisa kopitara. Rezultati tih istraìvanja pokazuju da asepti~ni podotrohlitis, suprotno navodima u njema~koj literaturi, nije bolest samo konja pod sedlom, kao ni bolest isklju~ivo prednjih nogu. Marolt je asepti~ni podotrohlitis ustanovio prete`no kod zapre`nih konja, i to na prednjim i stra`njim nogama. Eksperimentalno je potanko istraìo i kriti~ki razmotrio zna~enje u literaturi spomenutih metoda dijagnostike i terapije ove bolesti. Po dobivenim rezultatima blokada grana palmarnih, odnosno plantarnih ìvaca najsvrsishodniji je i najpouzdaniji na~in dijagnostike, a neurektomija spomenutih grana najbrè i najsigurnije vra}a pacijentu normalnu radnu sposobnost. Ta su istraìvanja dokumentirana brojnom kazuistikom i vrijedan su prilog poznavanju ove bolesti op}enito, a napose u na{oj zemlji. U znatnom broju svojih radova osobitu pa`nju obratio je istraìvanju dijagnostike hromosti mi{i}ne i ìv~ane etiologije, te istraìvanju periodi~ke oftalmije. Temeljem vlastitih eksperimetnalnih istraìvanja
119
upozorio je na nu`nost korekcije i dopune u literaturi opisanih klini~kih slika kljenuti radijalnog, femoralnog i tibijalnog ìvca konja. Isto se odnosi i na klini~ku sliku kljenuti li~nog ìvca konja i psa. Najzna~ajnije, a time u literaturi jedinstvene i posebno zapaène rezultate, postigao je u istraìvanju periodi~ke oftalmije kopitara. Istodobnim promatranjem i analiziranjem o~nih komplikacija virusnih bolesti goveda, osobito virusnih infekcija respiratornih organa goveda, prof. Marolt je u goveda otkrio novu o~nu bolest po svemu identi~nu periodi~noj oftalmiji konja. Njemu je, nadalje, s pomo}u intramuskularnih injekcija kortizonskog preparata uspjelo sigurno i brzo izlije~iti akutne napade periodi~ke oftalmije u goveda i konja. S time je u povijesti ove bolesti prvi put ustanovljeno da je ona o~na komplikacija virusnih bolesti konja i goveda i da se akutni napadi mogu uspje{no lije~iti kortizonom. O~ne simptome adekvatne periodi~noj oftalmiji konja i goveda ustanovio je i opisao kod virusnih bolesti pasa, nekih ìvotinja zoolo{kih vrtova, lovne divlja~i i ptica, a osobito u peradi industrijskog uzgoja. U vezi s istraìvanjem o~nih komplikacija virusnih bolesti doma}ih ìvotinja upozorio je na neadekvatno tuma~enje plavog oka (blue eye) psa. S obzirom na ~injenicu {to je prof. Marolt plavo oko, osim kod zaraznog hepatitisa, ustanovio i kod pasa sa {tene}akom, pa zatim kod konja i goveda s periodi~kom oftalmijom, donosi zaklju~ak da je plavo oko na~elno mogu}a pojava o~nih komplikacija mnogih virusnih bolesti razli~itih vrsta ìvotinja, a ne samo zaraznog hepatitisa u psa. Da je izbor i rje{avanje postavljenih zadataka bio dobar i da ga je prof. Marolt znanstveno uspje{no rje{avao, najbolje pokazuju brojni zahtjevi inozemnih stu~njaka za njegovim radovima. No {to je jo{ va`nije za potvrdu njegove vrlo uspje{ne znanstvene djelatnosti, govori podatak da se rezultati njegovih istraìvanja nalaze citirani u njema~kim i engleskim radovima, u brojnim ud`benicima i priru~nicima kirurgije, oftalmologije, biomehanike hromosti konja i goveda, bolesti papaka, praktikumima klinika za pse, bujatrike, patolo{ke anatomije, te u literaturi namijenjenoj za informacije o novostima u veterinarskoj medicini. Ovo je potrebno istaknuti da se vidi koliko je prof. Marolt cijenjen kao istaknuti oftalmolog s internacionalnom reputacijom. U atlasu o~nih bolesti ìvotinja (Atlas of veterinary ophthalmosopy: L.F. Rubin. Philadelphia, 1974) na 2,5 stranice teksta citirani su Maroltovi rezultati istraìvanja o~nih bolesti konja i goveda ilustrirani brojnim
120
originalnim fotografijama u boji makroskopskih i mikroskopskih promjena na o~ima goveda s periodi~nom oftalmijom. U travnju 1979. godine prof. Marolta pozvala je talijanska vlada u posjet Sveu~ili{tu u Bologni. O svojim istraìvanjima prof. Marolt odrào je predavanje u tada{njoj Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti, kao i nekoliko predavanja u Zboru lije~nika Hrvatske. U dru{tvenom ìvotu Fakulteta prof. Marolt bio je tako|er aktivan, te je bio ~lan Upravnog odbora i Savjeta fakulteta, predsjednik sindikata, te predsjednik savjeta Instituta za fiziologiju i patologiju animalne proizvodnje. Bio je ~lan Europskog dru{tva veterinarskih kirurga i Svjetskog dru{tva bujatri~ara. Prof. Marolt po svojim znanstvenim i prakti~nim dostignu}ima zauzima jedno od najistaknutijih mjesta u generaciji hrvatskih veterinarskih kirurga, ortopeda i oftalmologa, a po svojim karakternoeti~kim vrlinama nalazi se u redu veterinara odli~nika.
121
Prof. dr. Josip Kralj

(1912. - 1991.)
Hrvoje Milo{evi}
Prof. dr Josip Kralj rodio se 22. oùjka 1912. u Lonjici, pokraj Vrbovca. Osnovnu {kolu zavr{io je u Lonjici, a gimnaziju u Zagrebu, gdje je godine 1932. poloìo ispit zrelosti. Na Veterinarski fakultet u Zagrebu upisao se godine 1933. Veterinarski studij zavr{io je na istom Fakultetu godine 1939. Nakon zavr{etka studija, godine 1940. radi kao asistent na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, godine 1941, kod Gospodarske sloge u Subotici, godine 1942. kao kotarski veterinar u Re~ici, a 1943. i 1944. u Klo{tar Ivani}u, odakle krajem kolovoza 1944. prelazi na podru~je kojim su upravljali partizani. Na tom podru~ju radio je kao veterinar u Kutini i Ivanjskoj do oùjka 1945., kad se priklju~io partizanskim jedinicama. Krajem godine 1945. demobiliziran je na du`nosti na~elnika veterine u I. hrvatskoj diviziji. Od godine 1946. do 1950. bio je asistent na Zavodu za rendgenologiju i fizikalnu terapiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Godine 1950. izabran je za docenta na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu za predmet Rendgenologija i fizikalna terapija. Godine 1955. izabran je za izvanrednog profesora za isti predmet na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu. Osim nastave rukovodi dijagnosti~ko-terapeutskim i znanstvenoistraìva~kim radom iz oblasti rendgenologije i fizikalne terapije. Odlaskom nastavnika iz kirurgije preuzeo je vodstvo Klinike za kirurgiju, rade}i kako u nastavi tako i u redovitoj praksi na toj Klinici. Poduzeo je i kra}e znanstveno putovanje po Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama i Njema~koj. Godine 1964. izabran je za redovitog profesora za predmet Osnovi radijacione biologije i radijacione bolesti s
122
fizikalnom terapijom i rendgenologijom na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu. Uz brojne razli~ite fakultetske du`nosti bio je dekan, prodekan i {ef Klinike za kirurgiju, onihologiju i oftalmologiju, ali i Zavoda za radiologiju. Bio je ~lan Socijalisti~kog saveza radnog naroda Jugoslavije, Saveza boraca Narodnooslobodila~kog rata, udruènja sveu~ili{nih nastavnika i znanstvenih radnika i saveza dru{tava veterinara i veterinarskih tehni~ara. Odlikovan je Ordenom rada i Ordenom zasluga za narod III. reda tada{nje Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije. Osim spomenutih zaduènja, profesor Kralj uspje{no se bavio znanstvenoistraìva~kim radom, prete`no iz oblasti rendgenologije. Do odlaska u mirovinu napisao je 36 znanstvenih i stru~nih radova. U prijevremenu mirovinu oti{ao je 1975. godine. Nakon duge i te{ke bolesti preminuo je 19. oùjka 1991. godine u Zagrebu, gdje je i sahranjen.
123
Dr. Zvonimir Aleraj

(1912. - 1984.)
Hrvoje Kova~i}
Dr. Zvonimir Aleraj ro|en je u Zagrebu 2. kolovoza 1912. u radni~koj obitelji. Osnovnu {kolu i gimnaziju zavr{io je u Zagrebu 1934. godine. Veterinarski fakultet upisao je u Zagrebu, i na njemu diplomirao 20. studenog 1942. godine. Nakon zavr{etka studija od 20. studenog 1942. do 15. srpnja 1943. godine radi kao asistent volonter u Zavodu za patolo{ku anatomiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, 15. srpnja 1943. postavljen je za veterinarskog vje`benika u Sto~arskozdravstveni zavod Zagreb gdje ostaje do 12. svibnja 1945. godine. Promoviran je u doktora veterinarskih znanosti 23. prosinca 1944. godine obraniv{i disertaciju Patolo{ko-histolo{ka slika sredi{njeg ìv~anog sustava kod kuge peradi na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. U Ministarstvu poljoprivrede i {umarstva tada{nje Narodne Republike Hrvatske bio je na du`nosti zamjenika na~elnika Veterinarske uprave od 12. svibnja 1945. do 20. sije~nja 1946. kada je postavljen za upravitelja Veterinarsko-eksperimentalnog zavoda u Zagrebu. Ovaj Zavod 18. prosinca 1947. godine preuzima Vlada tada{nje Federativne Narodne Republike Jugoslavije kao Savezni institut za veterinarsku slu`bu u Zagrebu i postavlja dr. Zvonimira Aleraja za pomo}nika direktora 27. prosinca 1947. godine. Savezni institut za veterinarsku slu`bu mijenja 5. travnja 1951. godine ime u Institut za medicinska istraìvanja tada{nje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, gdje ostaje dalje na du`nosti pomo}nika direktora. Ponovno 12. oùjka 1952. godine Institut mijenja ime i naziva se Institutom za veterinarsko medicinska istraìvanja Zagreb, a od 1. sije~nja 1961. do 30. lipnja 1979. godine naziva se
124
Veterinarskim institutom Zagreb. Dr. Zvonimir Aleraj ostaje na du`nosti pomo}nika direktora do 17. rujna 1953. godine kada je izabran za direktora. Na toj du`nosti ostaje sve do 17. lipnja 1976. godine kada prelazi na mjesto istraìva~a - znanstvenog savjetnika gdje ostaje do 31. srpnja 1977. godine kada odlazi u mirovinu. Dr. Zvonimir Aleraj se jo{ kao gimnazijalac opredjeljuje za radni~ki pokret, a za vrijeme studija povezuje se s antifa{isti~kim pokretom na Sveu~ili{tu u Zagrebu. Aktivno je sura|ivao s partizanskim pokretom od 1941. do 1945. godine u aktivu Veterina na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, a ~lanom Komunisti~ke partije Jugoslavije postaje 1945. Aktivno je sudjelovao na obnovi i razvoju veterinarske slu`be u tada{njem dru{tvu. Kao patolog bio je uporan i sistemati~an u istraìvanjima problema intezivnog uzgoja, drànja i tova stoke. Dru{tveno sto~arska gazdinstva i stoka individulanih doma}instava bila su podru~ja njegova djelovanja. Sa stru~njacima Instituta boravio je na licu mjesta sto~arske proizvodnje i tamo pratio procese intenzivnog uzgoja stoke te je na vrijeme mogao uo~iti negativne ~imbenike koji usporavaju sto~arsku proizvodnju i odmah dati rje{enja za njihovo otklanjanje. U~inio je mnogo u stvaranju i usmjeravanju znanstvenih kadrova pa je tako za vrijeme njegova vo|enja Instituta primljeno 25 veterinara, dva inènjera kemije od kojih su mnogi promovirani u magistre ili doktore znanosti. Poslije Drugoga svjetskog rata bio je suo~en s mnogim sto~nim zarazama koje su desetkovale sto~ni fond za vrijeme rata, a na du`nostima koje je obna{ao bio je izravno uklju~en u njihovo otkrivanje i suzbijanje. Zarazne bolesti koje su u to vrijeme desetkovale sto~ni fond zemlje bile su: svinjska kuga, atipi~na kuga peradi, melitokokoza ovaca i koza, bruceloza goveda i svinja, sakagija i durina kopitara, tuberkuloza goveda, ov~ije boginje itd. Kako bi mogao uspje{no voditi borbu protiv ovih opakih zaraznih bolesti pristupio je sa svojim suradnicima reorganizaciji i osposobljavanju laboratorija za patolo{ku anatomiju i patolo{ku histologiju, bakteriologiju, serologiju, parazitologiju, toksikologiju, za kontrolu cjepiva i lijekova i ostalih laboratorija. Njegovi znanstveni i stru~ni radovi ve}inom su iz podru~ja patologije i epizootiologije a vezani su uz akutne probleme u sto~arstvu. Marljivo{}u i po`rtvovno{}u napredovao je od asistenta do znanstvenog suradnika i znanstvenog savjetnika te s tom titulom odlazi u mirovinu.
125
Objavio je sam ili sa suradnicima oko 60 znanstvenih i stru~nih radova. Zapaèna su njegova istraìvanja iz patologije, epizootiologije i profilakse atipi~ne kuge peradi. U okviru svojeg rada vodio je akciju terenskog ispitivanja valjanosti slane Mukteswar vakcine atipi~ne kuge peradi na podru~ju 14 kotareva tada{nje Hrvatske u razdoblju od 12. prosinca 1952. do 30. travnja 1953 godine, a na osnovi uspje{nih rezultata Uprava za veterinarstvo Narodne Republike Hrvatske donosi odluku da se akcija nastavi u jo{ 52 kotara u 1953. godini. Svojim istraìvanjima znatno je pridonio suzbijanju i iskorjenjivanju infekciozne anemije kopitara, virusnog poba~aja kobila, leukoze u goveda, zaraznog ektima u ovaca i virusne pneumonije svinja. Kao patolog sura|ivao je u istraìvanjima tuberkuloze goveda i svinja, mastitisa krava, tularemije ze~eva, influence pataka, psitakoze papigica, streptokaroze japanskih gusaka, akutnog hepatitisa koko{i, aspergiloze pili}a i leukoze peradi na podru~ju tada{nje Hrvatske. Bavio se istraìvanjima primjene atenuiranog virusa boginja peradi u za{titi peradarskih farmi od boginja kao i ~imbenicima zna~ajnim za {irenje i suzbijanje difterije u velikim aglomeracijama peradi. Istraìvao je trovanje goveda repicom i bujadi. Zajedno sa suradnicima sudjeluje referatima na redovitim godi{njim sastancima Office international des pizooties Paris godine 1954., 1955, 1962., 1970. Na V. me|unarodnom sastanku o bolestima goveda 1968. godine u Opatiji, sudjelovao je sa suradnicima s dva izlaganja. Sudjelovao je na 15. Svjetskom kongresu veterinara u Stockholmu 1953. godine gdje je u sekciji za prikazivanje filmova iz podru~ja veterinarstva prikazan film Veterinarske ambulante u Jugoslaviji. Scenarij za taj kratkometra`ni film napisao je dr. Zvonimir Aleraj. Bio je ~lan jugoslavenske delegacije na 16. Svjetskom kongresu veterinara u Madridu 1959. godine te aktivno sudjelovao na svim odrànim kongresima veterinara i veterinarskih tehni~ara tada{nje Jugoslavije. Uza svoj redovni posao direktora Instituta na{ao je vremena i imao volje aktivno raditi u dru{tveno politi~kim organizacijama. Bio je ~lan Socijalisti~kog saveza radnog naroda, Saveza sindikata i Dru{tva veterinara i veterinarskih tehni~ara, ~lan Upravnog odbora Saveza poljoprivredno-{umarskih komora tada{nje Jugoslavije i Upravnog odbora Centra za obrazovanje kadrova u poljoprivredi. Obna{ao je du`nost potpredsjednika upravnog odbora Sto~arsko-poslovnog saveza Hrvatske. Tako|er je bio ~lan upravnog odbora Agroinènjeringa Zagreb, zajednice poljoprivrednih ustanova za znanstveno istraìva~ki
126
rad i njegovu primjenu u proizvodnji Zagreb, Savjeta veterinarskog fakulteta u Zagrebu, predsjednik Dru{tva veterinara tada{nje Hrvatske, ~lan upravnog odbora istog Dru{tva i ~lan Republi~kog odbora fonda za suzbijanje sto~nih zaraznih bolesti. Nadalje, bio je ~lan Organizacijskog odbora I. kongresa veterinara u Zagrebu 1953. godine i redakcijskog odbora ~asopisa Vet- Serum Serum zavoda Zagreb. Dr. Aleraj sudjelovao je kao ~lan u radu Savezne komisije za suzbijanje i iskorjenjivanje slinavke i {apa, atipi~ne kuge peradi od 1953. godine i svinjske kuge od 1955. Veliki je doprinos dr. Zvonimira Aleraja u afirmaciji veterinarske slu`be u me|unarodnim razmjerima. Kao ~lan veretinarske delegacije Hrvatske 1946. godine bio je u Bugarskoj i upoznao se s organizacijom veterinarske slu`be u toj zemlji, a bio je i na me|unarodnoj konfererenciji O stanju bjesno}e u podunavskim zemljama u Budimpe{ti 1948. Potpisao je u Beogradu 25. svibnja 1957. kao {ef delegacije Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije Veterinarski sporazum izme|u tada{nje Jugoslavije i Narodne Republike Ma|arske. Bio je ~lan delegacije Vlade za pregovore i zaklju~ivanje Veterinarskog sporazuma izme|u Jugoslavije i Vlade Republike Austrije u Zagrebu 1956. godine. Iste je godine kao ~lan delegacije Saveznog sekretarijata za poljoprivredu i Savezne komore za poljoprivredu bio u posjetu tada{njem Savezu Sovjetskih Socijalisti~kih Republika s ciljem upoznavanja s organizacijom poljoprivredne proizvodnje i veterinarske slu`be. Sudjelovao je u pregovorima kao ~lan veterinarske delegacije Jugoslavije za zaklju~enje bilateralnih veterinarsko-sanitarnih ugovora s veterinarskim slu`bama Austrije u Gornjoj Lendavi 1969., tada{nje Savezne Republike Njema~ke u Bonnu 1950., 1958. i 1967., Mnchenu 1950. i Beogradu 1964. godine, Nizozemske u Haagu 1957. i Beogradu 1957., 1958., 1959. i 1960. godine i Sovjetskog Saveza u Moskvi 1966. godine. Kao ~lan jugoslavenske delegacije sudjeluje u studijskom putovanju po Francuskoj 1957. godine. Za svoj rad i postignute rezultate odlikovan je Ordenom zasluga za narod II. reda, Ordenom bratstva i jedinstva II. reda, Ordenom rada II. reda i Ordenom rada s crvenom zastavom. Svojim znanstvenim, stru~nim i organizacijskim radom zaduìo je na{u veterinarsku slu`bu. Umro je 15. sije~nja 1984. u Zagrebu.
127
Prof. dr. Josip Ivo{

(1912. - 1988.)
Vesna Vu~evac Bajt i Boris Krsnik
Prof. dr. Josip Ivo{ ro|en je 21. listopada 1912. u Lonjici, op}ina Vrbovec. Osnovnu {kolu zavr{io je u rodnom mjestu, a klasi~nu gimnaziju 1932. godine u Zagrebu. Iste godine upisuje se na Veterinarski fakultet u Zagrebu na kojem je 1939. diplomirao. Nakon odsluènja vojnog roka postavljen je za veterinarskog vje`benika volontera kod Kotarske oblasti u Zagrebu i zapo~inje s radom na Kirur{koj klinici Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Ubrzo je premje{ten u istom zvanju u Kotarsku oblast u Pakracu, a za nekoliko mjeseci za veterinarskog vje`benika u Klo{tar-Ivani}, pa zatim za kotarskog veterinara u Rogaticu. Od 1942. do 1944. bio je u domobranstvu Nezavisne dràve Hrvatske. Disertaciju pod naslovom Plazmalna reakcija u akcesornim spolnim `lijezdama doma}ih sisavaca obranio je 1944., ali je ujesen iste godine zbog ilegalnog rada uhi}en i zatvoren u kaznionici na Savskoj cesti u Zagrebu. U zatvoru je do~ekao kraj rata pa je odmah nakon toga postavljen za okru`nog veterinara u Pokuplju, kasnije Zagrebu. Bio je aktivan u radu na organizaciji veterinarske slu`be i bròj obnovi sto~arstva. Godine 1946. dolazi na Veterinarski fakultet u Zagreb na kojem osniva Zavod za zoohigijenu i izra|uje nastavni plan i program za predmet Zoohigijena. Nakon osnutka Zavoda postavljen je 1948. za njegova predava~a i predstojnika. Predstojnikom ostaje sve do 1980. Godine 1953. izabran je za izvanrednog, a 1959. za redovnog profesora.
128
U cilju unapre|enja nastave i razvoja gospodarstva odlazi na poljoprivredna dobra i druge poljoprivredne organizacije i upozorava na Veterinarska stanica. Za uspje{an nastavni, znanstveni, stru~ni i dru{tveni rad odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vijencem, dobio je nagradu za ìvotno djelo Sabora Socijalisti~ke Republike Hrvatske te progla{en za po~asnog ~lana Me|unarodnog dru{tva zoohigijeni~ara. Uz svoj nastavni, znanstveni i stru~ni rad prof. Josip Ivo{ bio je i pjesnik. Posljednje godine ìvota posvetio je samo poeziji. Neposredno prije smrti godine 1988. predstavljena je javnosti zbirka njegovih pjesama Intima (Zagreb, 1988.). Umro je u Zagrebu, 24. studenog 1988. Saìmaju}i sve ono {to je ~inilo ìvotno djelo prof. dr. Josipa Ivo{a moèmo re}i da je bio plemenit, skroman i dosljedan ~ovjek, blistavog intelekta, eti~an i neizrecivo snaàn, {to ga je u~inilo i jednim od najmarkantnijih li~nosti u hrvatskom veterinarstvu dvadesetog stolje}a. Kao redovni profesor Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, priznati znanstvenik i stru~njak pripada istaknutim hrvatskim veterinarima dvadesetog stolje}a.
129
Dr. Boìdar Tunkl

(1912. - 1991.)
Maks Karlovi}
Dr. Boìdar Tunkl rodio se 28. prosinca 1912. u Samoboru kao sin u~itelja. Odrastav{i uz savjesnost u~iteljske okoline sa~uvao je cijeli ìvot jednaki odnos prema radu: savjesnost, sistemati~nost i principijelnost. Djetinjstvo u prirodi samoborskog kraja, dje~je igre, slobodna lutanja i svakida{nji susreti sa ìvotinjama koje su odlazile i vra}ale se s pa{njaka usmjerile su njegov kasniji ìvotni izbor: studij na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je i diplomirao 28. listopada 1937. Ubrzo nakon zavr{etka studija dr. Tunkl dolazi u tada{nju Veterinarsku eksperimentalnu stanicu (dana{nji Hrvatski veterinarski institut Zagreb) i tu pod vodstvom dr. Josipa Jeì}a izra|uje disertaciju O dijagnostici uzro~nika tuberkuloze, kojom je raspravom postavio prve temelje njegove tipizacije kod nas. Promoviran je 31. oùjka 1939. i od tada do umirovljenja 31. prosinca 1979. proveo je cijeli radni vijek kao prvi i do danas jedan od vrlo rijetkih stru~njaka u Eksperimentalnoj stanici odnosno u Institutu. Umro je 15. travnja 1991. u Zagrebu. I kao {to ga je mladost provedena u Samoboru usmjerila na Veterinarski fakultet, tako mu je i disertacija o tuberkulozi bila poticaj i putokaz za budu}nost. U idu}ih ~etrdeset godina izradio je osamdesetak rasprava, od ~ega je polovica obra|ivala probleme tuberkuloze. To su bile me|u zna~ajnijima Problem suzbijanja tuberkuloze kod goveda (1947.), Tuberkuloza doma}ih ìvotinja (1949.), O vrstama tuberkulina i pojavi nespecifi~nih reakcija kod intrakutane tuberkulinizacije goveda (1951.), Izlu~ivanje klica tuberkuloze putem mlijeka kod krava s pozitivnom tuberkulinskom reakcijom (1953.), Osvrt na akciju
130
suzbijanja tuberkuloze goveda u tada{njoj Hrvatskoj u 1953. god. (1954.), Infekcije goveda s Mycobacterium tuberculosis t. avium i t. humanus (1954.), Hemaglutinacija u dijagnostici tuberkuloze goveda (1955.), Skin lesions (dermatitis nodosa) u Jugoslaviji (1956.), Zna~enje svjeìh reaktivnih promjena na limfnim ~vorovima goveda, koja su pozitivno reagirala na tuberkulin (1956.), Primjena antigena za brzu krvnu pretragu u dijagnostici tuberkuloze koko{i (1957.), Forenzi~no prosu|ivanje tuberkuloze doma}ih ìvotinja (1957.), Testiranje bovinog tuberkulina na umjetno senzibiliziranim govedima. I. Senzibilizacija goveda umrtvljenim Mycobacterium tuberculosis (1957.), O utjecajima na pouzdanost intrakutane tuberkulinske probe (1958.), Testiranje bovinog tuberkulina na umjetno senzibiliziranim govedima. II. Narav lezija nastalih aplikacijom antigena i njihov utjecaj na organizam senzibiliziranih goveda (1958.), Va`nost pravilnog pregleda limfnih ~vorova svinja pri pregledu mesa i prilog poznavanju ra{irenosti tuberkulinskih infekcija svinja (1958.), Problem nespecifi~nih tuberkulinskih reakcija kod tuberkuloze goveda (1959.), Prilog dijagnostici goveda s M. tuberculosis t. humanus (1959.), O ulozi metiljavosti na pojavu senzibilizacije goveda na tuberkulin (1961.), Vrijednost alergijskog testa u dijagnostici i suzbijanju tuberkuloze svinja (1968.), Tuberkuloza vidrica (Mustela lutreola vison Schreb.) (1973.), Tuberkuloza u svinja: Klasifikacija izoliranih mikobakterija (1973.), Istraìvanje mogu}nosti priprema i upotreba senzitina Mycobacterium phlei i Mycobacterium fortuitum za diferencijalnu dijagnozu (1976.), Separacija bovinog tuberkulina (PPD) postupkom kromografije u gelu (1977.), Avijarna tuberkuloza u svinja. Vrapci kao vektori Mycobac. avium (1978.), Zna~enje pilovinske stelje u pojavi tuberkuloze u svinjogojskim farmama (1979.) itd. itd. Sudjelovao je i u izradi prvih radova kod nas o virusnom stomatitisu goveda (1960.), o paratuberkulozi goveda (1964., 1965., 1967. i 1977.) Uz to, bavio se problemima vezanim uz imunoprofilaksu bedrenice, salmoneloze, pastereloze, kolibaciloze, boginja peradi, zaraznog ektima ovaca i vrbanca svinja. Svoje je radove objavio u ~asopisima Vet. arhiv (10), Jug. vet. glasnik (2), Vet. glasnik (30), Veterinaria (5), Higijena (1), Bolji uzgoj doma}ih ìvotinja (1), Bilten Saveza vet. stanica NRH (1), Vijesti Serum-zavoda Kalinovica (4), Vetserum (2). Praxis vet. (7), Vet. stanica (3), Radovi Centra za znanstveni rad Vinkovci (1), Zdravstvene novine (1) i Gospodarski list (4), u zbornicima s kongresa u Zagrebu (1), u Beogradu
131
(2), u Sarajevu (2) i sa simpozija u Opatiji (1). Sudjelovao je u izradi samo jedne rasprave objavljene u inozemstvu (Vet. Rec., 1965.). Tijekom boravka u Institutu bio je na specijalizaciji u Engleskoj, Danskoj, [vedskoj, Nizozemskoj i Njema~koj. Njegov je dugogodi{nji rad na suzbijanju tuberkuloze rezultirao smanjenjem tuberkuloze s 12,6 % (u vrijeme njegova dolaska u Institut) na 0,02 %. Nije bio ~lan ni jedne politi~ke organizacije, ni jednog pokreta i ni jedne partije. Prikazani rad dr. Boìdara Tunkla pridonosio je svojevremeno posebno zna~enju u suzbijanju tuberkuloze, ostavio je vidan trag budu}im generacijama stru~njaka prvenstveno povjesni~arima u na{oj zemlji. Kao ~ovjek i stru~njak bio je poznat po svom odnosu prema kolegama: rado je prenosio svoje bogato iskustvo mla|im kolegama, bio je nezaobilazan u~itelj i pozoran slu{atelj i iskren prijatelj. Tuberkuloza je bila dugi niz godina jedan od glavnih uzroka vrlo pro{irenih epizootija goveda i ljudi u Hrvatskoj. U dugotrajnoj borbi s tom bole{}u i uz desetak danas ve} tako|er pokojnih veterinara dr. Boìdar Tunkl ostavio je neizbrisiv trag.
132
Prof. dr. Josip Spalatin

(1913. - 2002.)
Zvonimir Brudnjak
Dana 20. sije~nja 2002. preminuo je u Madisonu (dràva Wisconsin, Sjedinjene Ameri~ke Dràve) dr. Josip Spalatin, profesor emeritus, biv{i docent Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, jedan od istaknutih hrvatskih znanstvenika. Josip Spalatin rodio se u Stonu na poluotoku Pelje{cu 29. sije~nja 1913., gimnaziju je zavr{io 1931. u [ibeniku, a 1938. diplomirao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1939. izabran je za asistenta na Zavodu i klinici za zarazne bolesti Veterinarskog fakulteta i godine 1940. disertacijom Dezinfekcijski pokusi kod tuberkuloze peradi postiè naslov doktora veterinarske medicine. U razdoblju od godine 1942. do 1944. boravi u Njema~koj radi specijalizacije na Veterinarskom fakultetu Ludwigovog sveu~ili{ta u Giessenu gdje postiè naslov docenta. Nakon povratka u Hrvatsku, ponavlja habilitacijski postupak na Zagreba~kom sveu~ili{tu, te je imenovan za privatnog docenta iz predmeta Op}a nauka o zarazama na Veterinarskom fakultetu. Nakon sedam godina rada na Fakultetu premje{ten je godine 1946. u Vetserum zavode u Kalinovici, gdje je bio rukovoditelj kontrolno-istraìva~kog odjela sve do godine 1953., kada odlazi u Centar za viruse i rikecije Instituta za medicinska istraìvanja tada{nje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti i postiè zvanje znanstvenog suradnika. Od godine 1954. do 1961. radi u Centralnom higijenskom zavodu u Zagrebu i u tom razdoblju u dva navrata, godine 1956. i 1959. po nekoliko mjeseci boravi u Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama, radi specijalizacije. Nakon povratka iz SAD-a
133
zagreba~ki Medicinski fakultet ga izabire za privatnog docenta iz predmeta Antropozoonoze. Po~etkom godine 1961. prof. dr. Spalatin s obitelji odlazi u Kanadu, gdje boravi do 1963. i kao virusolog radi na Odjelu za veterinarske znanosti Sveu~ili{ta provincije Saskatchewan, u Saskatoon-u. U kolovozu godine 1963. prelazi u Sjedinjene Ameri~ke Dràve i sve do umirovljenja 1989. radi na Odjelu za veterinarske znanosti Sveu~ili{ta Wisconsin, u Madisonu. Znanstveno-istraìva~ki i stru~ni rad prof. dr. Spalatina vrlo je plodan i raznovrstan. U ranijem razdoblju svog rada, tijekom specijalizacije u Njema~koj bavi se istraìvanjem bakteriofaga, njihovih osobina, njihove ekologije i nalaza u razli~itih vrsta ìvotinja. Rezultate istraìvanja objavio je u nekoliko radova od kojih je najzna~ajniji njegov habilitacijski rad pod naslovom Die Bakteriophagen in Hinsicht auf die Veterinrmedizin. Nakon povratka u Hrvatsku nastavlja istraìvanja bakteriofaga u razli~itih vrsta ìvotinja, a prou~ava i neke zarazne bolesti uzrokovane virusima, rikecijama i klamidijama. Za vrijeme dvokratnog, vi{emjese~nog studijskog boravka u Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama aktivno je sudjelovao u istraìvanjima virusnih zoonoza. Postigao je zna~ajne rezultate u istraìvanju isto~nog i zapadnog konjskog encefalitisa. U tri vrste komaraca, zatim doma}ih i divljih ptica dokazao je prisutnost virusa isto~nog konjskog encefalitisa. Iz nekoliko vrsta komaraca izolirao je virus zapadnoga konjskog encefalitisa, a u nekih vodozemaca i gmazova dokazuje specifi~na protutijela za taj virus. Ovim istraìvanjima dolazi do novih spoznaja o ekologiji i prirodnim rezervoarima tih virusa koji su uzro~nici zna~ajnih zoonoza u SAD-u. Time ujedno pridonosi i boljem poznavanju epidemiologije tih bolesti. Od ostalih arbovirusa objavio je radove i o virusima krpeljnog i kalifornijskog encefalitisa. Posebno mjesto u njegovom istraìva~kom radu ima atipi~na kuga peradi. Ta je bolest nazna~ila njegov prete`ni znanstveni interes i po njoj je postao poznat i izvan SAD-a. Bavio se prou~avanjem epiziootiologije te bolesti, a za potrebe imunoprofilakse proizvodi i istraùje svojstva hiperimunog seruma. Na temelju rezultata istraìvanja imunogenosti razli~itih vakcinalnih sojeva virusa atipi~ne kuge peradi izradio je djelotvorne vakcine, koje se mogu primijeniti na razli~ite na~ine. Posebno valja istaknuti vakcinu koja je proizvedena od indijskog soja Mukteswar, kao i vakcinu koja se moè primijeniti u hrani za perad.
134
Radove o toj bolesti objavljuje prete`no sam ili u suradnji s najpoznatijim svjetskim istraìva~ima virusnih bolesti peradi. Prof. dr. Spalatin je objavio vi{e od 100 stru~nih i znanstvenih radova od kojih je ve}ina tiskana u uglednim svjetskim znanstvenim ~asopisima. Napisao je skripta o najzna~ajnijim zoonozama, a obradio je i pojedina poglavlja u veterinarskom priru~niku i u knjizi o zaraznim bolestima divljih sisavaca koja je iza{la u SAD-u. U znak priznanja za postignute rezultate u znanstvenom i nastavnom radu Sveu~ili{te u Wisconsinu dodijelilo mu je po~asno znanstveno-nastavno zvanje profesor emeritus. I nakon odlaska u mirovinu prof. dr. Spalatin nastavio je intenzivan rad, njegov polet i potreba za istraìvanjem nisu ga napu{tali. Povremeno se vra}ao u domovinu i s kolegama i stru~njacima na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu i kemofarmaceutskoj industriji Pliva uspostavljao usku suradnju na istraìva~kom projektu o suzbijanju atipi~ne kuge peradi. Svojim prijateljima i suradnicima u domovini prof. dr. Josip Spalatin ostat }e u trajnom sje}anju.
135
Prof. dr. Eduard Gavez

(1913. - 1995.)
Stipica ]uri} i Senad Pra{ovi}
Prof. dr. Eduard Gavez ro|en je 20. velja~e 1913. godine u Gospi}u u slu`beni~koj obitelji. Gimnaziju s maturom zavr{io je u Zagrebu 1933. godine. Na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1940. godine. Zavr{io je i ~etiri semestra Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Godine 1937. demonstrator je u Bujatri~koj i Porodiljskoj klinici, a potom pune 4 godine u Zavodu za patologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. U zvanje asistenta u Zavodu za patologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu izabran je 1941., te u istom Zavodu promovirao 3. oùjka 1945., disertacijom pod naslovom Usporedbena histolo{komorfolo{ka slika tuberkuloze kod razli~itih vrsta ìvotinja. Kao asistent je radio i u Zavodu za mikrobiologiju i higijenu. Godinu dana je proveo u Institutu za patologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu kod prof. Saltykowa. Godine 1951. pozvan je na Veterinarski fakultet Univerziteta u Sarajevu gdje utemeljuje Katedru za patologiju i Institut za patologiju. U lipnju 1957. izabran je za izvanrednog, a 1968. godine za redovitog profesora na Katedri za patologiju iz kolegija Patologija doma}ih ìvotinja na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu. Od 1951. do 1981. godine obna{ao je du`nost predstojnika Katedre i Instituta za patologiju, a 1966. do 1970. godine bio je i predstojnik Odjela za patologiju Nau~no-istraìva~kog i dijagnosti~kog instituta u Sarajevu. Bio je gost-profesor na Sveu~ili{tu u Mnchenu (1967. i 1970.) i na Visokoj veterinarskoj {koli u Brnu (1976.), te ~lan World Association of Pathologists (Zrich, 1967.). U mirovinu je oti{ao 31. prosinca 1981. godine. Umro je 2. svibnja 1995. u Sarajevu.
136
Prof. Gavez objavio je 80 znanstvenih i 60 stru~nih radova u doma}im i inozemnim znanstvenim ~asopisima. Glavna podru~ja njegovih znanstvenih istraìvanja bila je patologija ìvotinja, posebice komparativna biologija animalnih tuberkuloza, ontogenetika, teratologija i patologija endokrinih `lijezda. Naime, u svojim prvim radovima prou~ava tuberkulozu ìvotinja i ~ovjeka, s naglaskom na reaktibilnost pojedinih vrsta, egzistenciju, formalno-genetski na~in nastanka Langhansovih gigantocita, vaskularizaciju tuberkula, individualnu dispoziciju i posebnu avijarnu tuberkulozu svinja. Drugo podru~je njegova znanstvenog rada jest kauzalna i formalna onkogenetika u kojem sintetizira sve dotada{nje spoznaje u ovom podru~ju znanosti, a {to rezultira pisanjem studije Onkogeneza, koja je u rukopisu i nije objavljena. [tovi{e, temeljito poznavanje ove problematike rezultiralo je i pozivom rektora Sveu~ili{ta u Mnchenu da otvori kolegij Onkologije 1967. godine s predavanjem pod naslovom ber das Wesen der Blastomzelle; Ursachen, Dynamic und Finalitt der Verkrebsung. Njegova studija o endemskoj nefroskleropatiji (1960.-1970.) tako|er je u rukopisu i ~eka objavljivanje. Tre}e veliko podru~je njegova znanstvenog rada je orhidologija i hipogonadizam u kojima prou~ava morfologiju Leydigovih stanica i oblike mu{kog hipogonadizma. Osim toga, prof. Gavez je prvi opisao i mnoge bolesti u biv{oj Jugoslaviji. Nalazi avijarnu tuberkulozu svinja (1937.-1940.), izdvaja iz pijemi~nih ze~eva novi mikroorganizam (Microccocus mucopyogenes Mlinac, Hajsig i Gavez, 1950.), te izdvaja i determinira iz kuni}a u septikemiji Corynebacterium kojem daje naziv Corynebacterium diphtherisimile ribberti & sarnowski, a bolest naziva entero-corynebacillosis septicaemica cuniculorum (tiskao Cohrs, 1954.). Godine 1954. prvi u tada{njoj Jugoslaviji nalazi pulmonalne adenomatoze i adenokarcinomatoze i tzv. oat-cell-carcinom u ovaca. Godine 1956. prvi u Jugoslaviji dokazuje postojanje kontagioznog ektima ovaca i koza, te iste godine listeriozu, na{av{i uzro~nika u mozgu. Istraùje morfologiju i etiologiju atrofi~nog rinitisa svinja, te dokazuje da je on metaboli~ka generalizirana Recklinghausenova fibrozna osteodistrofija, koja posebno zahva}a turbinatne kosti u nosnoj {upljini. Za studente je napisao ud`benik Osnove op{te patologije, patolo{ke anatomije i histologije, Sarajevo, 1959. Napisao je i Pathobiologia animalium morphica, opse`no djelo na nekoliko tisu}a stranica u 5 dovr{enih knjiga u rukopisu. Bio je voditelj sedam doktorskih i dva magistarska rada.
137
Kao znanstvenik imao je prof. Gavez osebujan, vrlo slikovit jezik. Njegovi su opisi morfolo{kih promjena kratki i jasni, kada treba vrlo iscrpni, ponekad s filozofskim mislima, ali s jasnim i nedvosmislenim jezi~nim stilom. Njegovo {iroko znanje i iskustvo priznali su mu u svojim prikazima mnogi svjetski poznati patolozi (npr. Froboese, Pallaske, Lders, Jeì}, Kneèvi}), a mnogi su ga doma}i i strani autori (npr. Mosiman, Knig, Cohrs, Voss) citirali u svojim znanstvenim publikacijama. Bio je izrazito razborit, ali i hrabar i dostojanstven ~ovjek, objektivan i pravedan. Odlikovao se vrlo {irokim obrazovanjem. Poznavao je i volio povijest, knjièvnost i glazbu. U Ste}ku i Hrvatskoj rije~i, zapaèni su njegovi radovi o hrvatskoj povijesti. Jo{ za vrijeme rada na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, iza{ao je prof. Gavez na glas kao izvrstan patolog kojeg su priznavali profesori i kolege, a nadasve studenti, kojima je posve}ivao svoju energiju i vrijeme. Cijelog svoga radnog vijeka bio je odan radu i znanstvenoj istini. Bio je prvi profesor veterinarske patologije u Sarajevu te je s pravom zasluìo ~asni naziv prvog patologa veterinarske medicine u Bosni i Hercegovini.
138
Dr. Stanko Richter

(1913. - 1982.)
Maks Karlovi}
Dr. Stanko Richter ro|en je 21. listopada 1913. u Omilju (Belovar Morav~e), gdje su mu roditelji bili u~itelji. Djetinjstvo i osnovnu {kolu proveo je u rodnom Omilju kao jedan od devetero bra}e i sestara. [kolovanje je nastavio u Zagrebu, a u petnaestoj godini umire mu otac pa je vrlo rano osjetio svu teìnu neima{tine i nu`nost rada. U takvim je uvjetima godine 1933. zavr{io gimnaziju i 1940. studij na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Nakon obvezatnog vojnog roka provedenog u isto~nim podru~jima tada{nje Kraljevine Jugoslavije zaposlio se kao veterinar u Zajednici za perad i divlja~ u Zagrebu, a od 21. lipnja 1945. do odlaska u mirovinu 31. srpnja 1975. radio je neprekidno u Veterinarskom institutu Zagreb. Pre{ao je u tih 30 godina sve razvojne stadije od asistenta do znanstvenog suradnika, vi{eg znanstvenog suradnika i znanstvenog savjetnika. Njegov boravak u Veterinarskom institutu u Zagrebu moè se podijeliti u dva bitna razdoblja: od 1945. do 1953. i od 1953. do 1975. U prvom razdoblju, pod utjecajem boravka u Zajednici za perad i divlja~, obra|uje prvenstveno peradarske probleme: koleru peradi, atipi~nu kugu peradi, kokcidiozu, singamozu, difteriju, crijevne parazite, amidostomozu, rasku`bu inkubatora, paratifus golubova i pataka, aspergilozu, suzbijanje kuge vakcinacijom itd. Takav je rad bio potenciran posljedicama ratnog pusto{enja i osiroma{enog sto~arstva, kad se rad morao posvetiti prvenstveno pou~avanju uzgaja~a i poljoprivrednika na pravilan postupak s uzgajanom peradi. Perad je, naime, u to vrijeme bila okosnica sitne seoske proizvodnje. Boravak u
139
Zajednici za perad i divlja~ i taj rad u Institutu svrstali su ga me|u zna~ajne propagatore ideje koja je dvadesetak godina kasnije rezultirala izgradnjom velikih peradarskih kombinata. U drugom razdoblju koje je po~elo godine 1953. radom na disertaciji Vrste hemosporidija goveda i konja u NR Hrvatskoj. Njihova ra{irenost i vrijeme pojavljivanja (Zagreb, 1954.) sve se ~e{}e susre}u njegovi znanstveni pristupi pojedinim problemima. Tako se na tom podru~ju dr. Richter po~eo prvi kod nas sustavno baviti parazitologijom divlja~i i op}enito problemima divlja~i. Vrlo su mu zapaèni tada{nji radovi Entoparasitska fauna zeca (Lepus europaeus L.) u NR Hrvatskoj (1955.), Parasitska fauna srne (Capreolus capreolus L.) u NR Hrvatskoj (1959.), Prikaz epizootije vrbanca u fazana (1964.), Problem singamoze u gojidbama fazana i jarebica na~in spre~avanja i lije~enja (1967.), Prilog poznavanju parasitske faune srne (Capreolus capreolus L.) u SR Hrvatskoj (1967.), Prou~avanje patologije divlja~i (1967.), Neki va`niji problemi u proizvodnji fazana i tr~aka (1971.), Neke zna~ajnije bolesti zeca utvr|ene na lovnim terenima SR Hrvatske (1971.), Uzroci uginu}a fazana i jarebica u fazanerijama SR Hrvatske (1972.), Kako }emo sa~uvati fazan~i}e koje kupujemo i pu{tamo u lovi{te (1972.), Jo{ ne{to o nosnom {trku (1973.), Pernata divlja~. Kanibalizam i ostale lo{e navike u uzgojima fazana i jarebica (1973.), Terenska primjena raznih koncentracija tibenzola kod singamoze fazana (1974.), Umjetni uzgoj tr~ki (1977.), Uzroci pojave nekih lo{ih navika u gojidbama fazana i njihovo spre~avanje (1979.), Pu{tanje umjetno proizvedenih tr~ki (1980.), Neka zapaànja o uzrocima uginu}a srne}e divlja~i (1982.). Uz te zapise bavio se i dalje problemima parazitoza doma}ih ìvotinja, a zapaèniji su mu radovi Streptokaroza japanskih gusaka (1960.), Posrednik za razvoj Streptocara pectinifera, razvojni ciklus i na~in invazije (1960.), nekoliko radova o suzbijanju ehinokokoze pasa (1963. i 1965.), Pojava kokcidioze u jaradi (1976.) itd. Bio je miran i staloèn ~ovjek, bez velikih i nekontroliranih rije~i, apoliti~an, {to mu je omogu}ilo dolazak u Institut ve} 1945. godine, kad se u to vrijeme govorilo za njega na{ ~ovjek. Kad me|utim zbog te iste apoliti~nosti nije prihvatio poslijeratne politi~ke pozive, postao je odjednom njihov ~ovjek. I to nije bilo dobro, te je rezultiralo njegovim usmjeravanjem na sporedne putove. Kao vrlo dobar poznavatelj peradarskih problema, a i vlastite èlje, kao politi~ki nepodobnom, nije mu omogu}en pristup peradarskim kombinatima.
140
Taj su posao i istraìvanja u vezi s tim preuzimali neki drugi politi~ki podobni stru~njaci koji su se do tog vremena jedva bavili takvim problemima. U svojim je radovima vrlo ~esto sura|ivao sa stru~njacima razli~itih specijalnosti. Objavio je 87 znanstvenih i stru~nih rasprava. Za svoj rad primio je Medalju zasluga za narod, ali to je bilo daleke 1963. godine i nastojalo se, dakako, vrlo uspje{no, zaboraviti na to. Umro je 12. velja~e 1982. u Zagrebu nakon duge i te{ke bolesti.
141
Prof. dr. Krunoslav êrmak

(1914. - 1996.)
Darko Capak
Prof. dr. Krunoslav êrmak ro|en je 4. travnja 1914. godine u Zagrebu. Osnovnu i srednju {kolu, kao i Veterinarski fakultet, poha|ao je u Zagrebu, gdje diplomira u oùjku 1940. godine. Od lipnja 1941. do lipnja 1942. godine radi kao veterinar pri Kotarskoj oblasti Slavonski Brod, a od lipnja 1942. do sije~nja 1943. godine kao asistent Zavoda za parazitologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Od tada do lipnja 1955. godine vojni je veterinar, a tada je na vlastiti zahtjev demobiliziran i kao bojnik veterinarske slu`be preveden u pri~uvni sastav. Od 1. kolovoza 1955. godine do odlaska u mirovinu 1. listopada 1980. godine radi na Ambulantnoj klinici Veterinarskog fakulteta u Zagrebu kao nastavnik za predmet Kirurgija, oftalmologija i onihologija. Doktorirao je 1948. godine obranom disertacije pod nazivom [irina rentgenske zglobne pukotine na zglobovima ekstremiteta u goveda, a 1949. godine je odrào habilitacijsko predavanje pod nazivom Prilog lije~enju traumatskog perikarditisa u goveda. Godine 1960. izabran je za sveu~ili{nog docenta, za izvanrednog profesora 1969., a za redovitog profesora 1974. godine. Nakon odlaska u zasluènu mirovinu i dalje neumorno pi{e, prevodi i objavljuje, redovito posje}uju}i Ambulantnu i Kirur{ku kliniku i njezine djelatnike. Umro je 15. sije~nja 1996.godine u Zagrebu. Kroz svih 25 godina koliko je radio na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu prof. êrmak je bio nastavnik na Ambulantnoj klinici, {to zna~i da je tjedno 3-5 puta sa studentima odlazio na teren, u obli`nje veterinarske ambulante i tu s njima prakti~no radio na pretrazi i
142
lije~enju bolesnih ìvotinja. Iako je terenska nastava posebice naporna to ga nije ometalo da na studente nesebi~no i s ljubavlju prenosi svoje bogato iskustvo i znanje. S njemu svojstvenom temeljito{}u u~io ih je kako }e raditi pod terenskim uvjetima te im istodobno omogu}avao da i sami pregledavaju bolesne ìvotinje, odnosno pomaù u pripremi i obavljanju razli~itih operacija, od jednostavnih, pa do najsloènijih. Taj njegov nastavni rad proèt je neumornom aktivno{}u i velikom ljubavlju za stru~nim odgojem studenata. Prof. êrmak uvodi u praksu operaciju kojom se odstranjuje strano tijelo odnosno ruminotomiju kao i druge operacije u doma}ih ìvotinja poput operacije kile, odstranjivanja rogova, fistula uha i drugih operacijskih zahvata koji su se do tada izvodili samo na Klinici. Iz njegova bogatog stu~nog iskustva proizlazi vrlo vrijedna eksperimentalna istraìva~ka djelatnost s razli~itih podru~ja kirurgije, oftalmologije i onihologije. Dobiveni rezultati imaju isklju~ivo prakti~no-klini~ko zna~enje, a namijenjeni su u prvom redu terenskim stru~njacima. Iako je bio vrlo zauzet nastavnim radom prof. êrmak je vrlo plodan znanstveni radnik, te je objavio 56 stru~nih i 42 znanstvena rada, i to dobrim dijelom u stranim ~asopisima. U dru{tvenom ìvotu Fakulteta prof. êrmak bio je vrlo aktivan, te je sudjelovao u brojnim stru~nim akcijama. Bio je predsjednik sindikata, predstojnik Ambulantne klinike, te ~lan brojnih komisija. I u dru{tvenom radu do{le su do izraàja sve osobitosti prof. êrmaka, njegova temeljitost, principijelnost, po`rtvovnost, skromnost i po{tenje. Za takav rad dobio je dru{tvena priznanja, i to: Orden zasluga za narod tre}eg stupnja, Orden za vojni~ke zasluge tre}eg stupnja i Orden rada sa zlatnim vijencem. Od stotinjak stu~nih i znanstvenih rasprava isti~u se rasprave iz podru~ja ortopedije, posebno paralize ìvaca prednje i stra`nje noge u pasa i konja. U suradnji s drugim kirurzima i anatomima nizom eksperimentalnih radova dopunjuje mnoge nejasno}e u klini~koj slici bolesti lokomocijskog sustava u pasa i konja. Objavio je desetak radova o traumatskom retikuloperitonitisu u goveda, {to je bilo od znatne koristi za popularizaciju i primjenu operacije odstranjivanja stranog tijela u goveda na terenu. Interesantna su i istraìvanja o razli~itim bolestima papaka krava muzara. Istraùju}i ove bolesti prof. êrmak je otkrio i dokazao da kod kompliciranog oblika ~ira tabana u goveda infekcija nagriza kost na kojoj zbog jake osteoporoze dolazi do loma. U tom je radu prvi put upozorio na mogu}nost nastanka prijeloma àbi~ne
143
kosti u goveda, {to je do tada bilo poznato samo u konja. Osim toga, razradio je primjenu anestezije papaka koja omogu}ava operacije papaka na ìvotinji dok stoji. U posebnom radu objelodanio je svoja iskustva o radu i kirur{koj problematici na farmama krava muzara. To je prvi rad takve vrste u nas. Tu je nadalje rad prof. êrmaka o invaginaciji tankog crijeva u psa gdje je dokazao da pas od te bolesti ne ugiba za kratko vrijeme, ve} ona moè prije}i u kroni~ni oblik koji moè trajati mjesecima. Iz bogatog stu~nog opusa, u njema~kim ~asopisima objavio je desetak fotodokumentiranih kratkih prikaza slu~ajeva vrlo rijetke klini~ke patologije. Prof. êrmak prvi je kod nas izvodio i operacije u grudnom ko{u goveda i pasa. Nadalje, prvi je u nas registrirao neke bolesti kao {to su, primjerice, pro{irenje i zavrnu}e slijepog crijeva u goveda, zastoj ù~i u ù~nim kanalima i ù~nom mjehuru u krave, ruptura ù~nog mjehura u krave, kongenitalni tumori u `drebadi, osobiti oblik aktinomikoze u ustima goveda, te o patolo{kim izraslinama u podru~ju grla goveda i njihovu kirur{kom uklanjanju. U referalnom ~asopisu Veterinarstvo sura|uje od prvog dana izlaènja. U vremenu od oko 30 godina referirao je vi{e od 2.000 saop}enja o radovima iz stranih ~asopisa. Rezultate svojih istraìvanja iznosio je na brojnim stru~nim sastancima u zemlji i inozemstvu. Bio je uz to aktivan ~lan Dru{tva veterinara. Svoj je ìvot, od zavr{etka Veterinarskog fakulteta, prvih terenskih pote{ko}a i radosti, boravka u vojnim jedinicama, stradanja, strahota i odraza toga na ìvot, objavio u knjizi Sje}anja jednog veterinara. Rijetki su sli~ni zapisi u svijetu, a kod nas je to prvi takve vrste. Prof. êrmak, onako iskren i skroman ostavio je u tom zapisu svoj prilog budu}im generacijama veterinara, iskazao svoju ljubav prema radu, prema obitelji i prema ìvotu. Doprinos i zna~enje prof. êrmaka za razvoj veterinarstva u Hrvatskoj je upravo nemjerljiv.
144
Dr. Viktor Turner

(1914. - 1995.)
Stipica ]uri}
Dr. Viktor Turner ro|en je 2. srpnja 1914. godine u Zagrebu u slu`beni~koj obitelji. Diplomirao je 14. velja~e 1939. na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. U Zavodu za patologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu zapo{ljava se 1940. kao asistent-dnevni~ar, 1941. postaje asistent vje`benik, te je 23. prosinca 1944. promoviran u doktora znanosti s disertacijom pod naslovom Usporedba tjelesne temperature i argirofilne mreè jetre kod zarazne slabokrvnosti konja. Godine 1947. stje~e zvanje starijeg asistenta, a 1952. preveden je u zvanje asistenta i 1955. postavljen u zvanje znanstvenog suradnika Zavoda za patologiju gdje od godine 1955. do 1958. obavlja du`nost znanstvenog suradnika i privatnog docenta, te {kolske godine 1958./59. znanstvenog suradnika i naslovnog docenta za Patolo{ku anatomiju. Godine 1958. postaje znanstveni suradnik prve vrste, a 1961. vi{i znanstveni suradnik prve vrste. Godine 1961. odlazi s Veterinarskog fakulteta i 1. oùjka 1961. zapo{ljava se kao veterinar-specijalist u Odjelu za patologiju Serovakcinalnog zavoda (kasnije Imunolo{ki zavod) u Zagrebu u kojem radi do 30. lipnja 1979. kada odlazi u mirovinu. U Imunolo{kom zavodu 1966. stje~e zvanje vi{eg nau~nog suradnika, 1977. znanstvenog savjetnika i 1978. godine vi{eg znanstvenog savjetnika. Boravio je 1961. i 1963. po mjesec dana u Wister Institute Philadelphia, te nakon toga u vi{e europskih zavoda i instituta (Mnchen, Frankfurt, Basel, Zrich, Arrau, Prag, Bratislava, Budimpe{ta). Od 46 njegovih bibliografskih jedinica, 44 su znanstvena rada i prijevodi dvaju ud`benika za studente, od velike va`nosti za
145
veterinarsku znanost, osobito za patolo{ku morfologiju i imunologiju. Naime, tijekom rada u Zavodu za patologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, uglavnom izu~ava patolo{ku morfologiju bolesti konja (IAK i Mraclinska bolest), svinja (proizvodnja hiperimunog seruma protiv vrbanca) i morfolo{ke promjene kod leukoza vi{e vrsta doma}ih ìvotinja. Drugo zna~ajno podru~je njegovih istraìvanja u tom razdoblju jest kancerogeno djelovanje lana kod ~ovjeka i ìvotinja, a rezultate objavljuje u vi{e inozemnih znanstvenih publikacija. Osim toga objavljuje vi{e radova o inzulinskoj komi kod doma}ih ìvotinja, trihinelozi ma~aka, fasciolozi konja i patogenosti bakterije Corynebacterium belfanti za koko{je embrije. Godine 1949., zajedno sa suradnicima, za studente veterinarske medicine prevodi ud`benik Upute u tehniku razudbe doma}ih ìvotinja (Dobberstein: Richtlinien fr die Section der Haustiere, Berlin, 1943), koji nadopunjuje opisom razudbene tehnike Zavoda za patolo{ku anatomiju i izvrsnim primjerima sastavljanja razudbenog zapisnika koji se do danas koriste u edukaciji studenata. Godine 1953., tako|er sa suradnicima, prevodi ud`benik Patologija doma}ih ìvotinja (Runnells: Animal pathology), koji daje saètu materiju predmeta op}e i specijalne patologije, te je generacijama studenata i veterinara sluìo kao osnovno gradivo iz kolegija Patologije. Nakon prelaska u Imunolo{ki zavod, dr. Viktor Turner intenzivno se uklju~uje u proizvodnju vakcina i izu~avanje imunolo{kih procesa u organizmu. Najzna~ajniji njegov rad iz toga podru~ja znanosti je Neurovirulencija vakcine virusa poliomijelitisa prire|ena na humanim diploidnim stanicama (Wi-38) u kojem istraùje histopatolo{ke promjene u sredi{njem ìv~anom sustavu na inokuliranim rezus majmunima. Iz istog razdoblja njegova znanstvenog istraìvanja su i radovi o efikasnosti i ne{kodljivosti ìve poliovakcine u ~ovjeka i neurovirulencija u rezus majmuna. U nekoliko radova, osim histopatolo{kih, izu~ava i elektronskomikroskopske promjene u organima rezus majmuna nastale djelovanjem ìve oralne poliovakcine. Nastavljaju}i istraìvanja priprave vakcina za ~ovjeka, istraùje histopatolo{ke promjene u sredi{njem ìv~anom sustavu rezus majmuna nakon pokusne infekcije atenuiranim mumps virusom, dokazuje tumorogenost humanih diploidnih stanica (HDZ-1) u CBA mi{eva i objavljuje kariolo{ku karakterizaciju HDZ-1. Nadalje, u vi{e radova razra|uje in vitro metodu za testiranje stani~ne invazivnosti humanih diploidnih stanica u stani~nim kulturama embrionalnih tkiva koko{i,
146
mi{eva i ~ovjeka. Ovim metodama dobiven je uspje{an model za prou~avanje mehanizma invazivnosti u normalnim tkivima i in vitro procjenu osobina koje inhibiraju invaziju nekih tvari. U sljede}em razdoblju svoga znanstvenoga rada prou~ava antivirusne i antitumorske aktivnosti humanog leukocitnog interferona i humanog fibroblastnog interferona in vitro. I na kraju, jedan od najzna~ajnijih njegovih radova jest Tumori hr~aka inducirani virusom SV-40, u kojem studiozno opisuje patolo{koanatomsku lokalizaciju, na~ine {irenja i metastaze kod tumora uzrokovanih virusima. Na kraju moè se re}i da je dr. Viktor Turner bio velika li~nost u veterinarstvu, posebice patolo{koj morfologiji doma}ih i imunologiji pokusnih ìvotinja, {to je plod njegova dugotrajnog i iscrpnog rada u tim podru~jima znanosti, a za {to ga je tada{nji predsjednik Socijalisti~ke Federativne Republike Jugoslavije ukazom od 15. velja~e 1979. godine odlikovao Ordenom rada sa zlatnim vjencem. Umro je 11. prosinca 1995. godine u Zagrebu.
147
Prof. dr. Zvonimir Dinter

(1914. - 1990.)
Josip Madi} i Slavko Cvetni}
Prof. dr. Zvonimir Dinter ro|en je 24. listopada 1914. u Osijeku (otac Emil i majk Julijana Dinter ro|ena Niederlnder). Otac mu je u Osijeku slu`bovao kao prokurist (ravnatelj) I. hrvatske {tedionice. Radi razumijevanja kasnijega Dinterova ìvota valja re}i da mu je otac bio dogradona~elnik Zagreba od 1941. do 1945. i da je nakon dolaska komunista na vlast bio strijeljan 1945. Brat êdomil Dinter zavr{io je Ekonomski fakultet u Zagrebu te je kasnije na istom Fakultetu postao prvim sveu~ili{nim profesorom marketinga u tada{njoj Jugoslaviji. Prof. dr. Zvonimir Dinter zavr{io je ~etiri razreda osnovne {kole u Vinkovcima. Maturirao je na II. mu{koj realnoj gimnaziji u Osijeku 24. srpnja 1933. Studij veterinarske medicine na Veterinarskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu upisao je 24. listopada 1933. Diplomirao je 23. prosinca 1938. Stru~nu i znanstvenu karijeru zapo~eo je 9. sije~nja 1939. u Dràvnom bakteriolo{kom i serolo{kom zavodu u Krièvcima. U doktora znanosti promoviran je 2. travnja 1940. izradiv{i disertaciju pod naslovom Prilog imunoprofilaksi plinovitih edema. Godine 1941. Veterinarski odjel Ministarstva selja~koga gospodarstva Nezavisne Dràve Hrvatske upu}uje ga na rad u Zavod za nauku o zarazama Veterinarskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu. Rje{enjem Ministarstva selja~koga gospodarstva od 13. kolovoza 1941. dobiva jednogodi{nji dopust za stru~no usavr{avanje u inozemstvu. Prema njegovim izvje{}ima na specijalizaciju u Njema~ku odlazi 8. velja~e 1942., a usavr{avanje mu je slu`beno trajalo od 16. velja~e 1942. do 18. velja~e 1945. Njegovo zavr{no izvje{}e o trogodi{njem boravku i radu u
148
Njema~koj s nadnevkom Berlin-Dahlem, 18. velja~e 1945., moè se na}i u pismohrani Zavoda za mikrobiologiju i zarazne bolesti Veterinarskog fakulteta. U razdoblju svoga usavr{avanja nekoliko je puta slu`beno navra}ao u Zagreb, a posljednji put 3. rujna 1943. kako bi odrào nastupno predavanje pod naslovom Nova nastojanja na podru~ju istraìvanja virusa doma}ih ìvotinja. Naslovnim docentom za podru~je virusnih bolesti doma}ih ìvotinja na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu imenovan je 20. rujna 1943. Na osnovi rje{enja Ministarstva selja~koga gospodarstva i prehrane Nezavisne Dràve Hrvatske, u Zagreb je trebao ponovo doputovati 19. travnja 1945. radi polaganja dràvnog stru~nog ispita. Me|utim, prema izvje{}u prof. dr. Andrije Hupbauera, koji je bio predvi|en za ispitiva~a, naslovni docent dr. Z. Dinter nije pristupio ispitu. îni se da su zbivanja u Hrvatskoj na kraju II. svjetskog rata utjecala na dono{enje te njegove sudbonosne odluke, koja je odredila njegove daljnje ìvotne i stru~ne putove. Nakon vi{e od 40 godina izbivanja iz domovine, osim na nekoliko kra}ih privatnih boravaka, u Hrvatskoj je nakratko i slu`beno boravio tek u rujnu 1985. sudjeluju}i u radu 5. kongresa mikrobiologa Jugoslavije, na kojem je odrào zapaèno predavanje pod naslovom: Animalna virusologija danas - virus kao genotip. Prigodom toga boravka odrào je i predavanje na Zavodu za mikrobiologiju i zarazne bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu pod naslovom: Onkogenost u potrazi za onkogenom: virus leukemije goveda. Potresle su nas tada suze u njegovim o~ima kad je nakon odrànog predavanja drhtavim glasom izgovorio poznate stihove iz [anti}eve pjesme Ostajte ovdje!...Sunce tu|eg neba, ne}e vas grijat k {to ovo grije... U razdoblju svoga usavr{avanja u Njema~koj boravio je u dva navrata (od 16. velja~e 1942. do 15. oùjka 1943. te od 1. velja~e 1944. do 16. velja~e 1945.) na Veterinarskom odjelu Dràvnoga zdravstvenog zavoda (Reichsgesundheitsamt) u Berlin-Dahlem-u. Problematiku proizvodnje vakcine protiv slinavke i {apa i dijagnosticiranje atipi~ne kuge peradi izu~avao je od 17. lipnja 1943. do 25. sije~nja 1944. na mikrobiolo{kom odjelu Dràvnog istraìva~kog zavoda (Reichsforschungsanstalt) na otoku Riemsu kod Greifswalda. Za vrijeme specijalizacije radio je na unapre|enju dijagnostike plinovitih edema, laboratorijskoj dijagnostici infekciozne anemije kopitara, klini~koj i laboratorijskoj dijagnostici zarazne uzetosti svinja, etiologiji svinjskog vrbanca, etiologiji i uzgoju virusa atipi~ne kuge peradi, imunoprofilaksi i serolo{koj dijagnostici
149
slinavke i {apa i dr. U tom je razdoblju tiskano ili pripremljeno za tisak desetak njegovih radova u koautorstvu s njegovim u~iteljima, poznatim veterinarskim bakteriologom Josefom Fortnerom (poznat po Fortnerovoj zdjelici) i virologom Erichom Traubom (poznat po radovima o virusu slinavke i {apa). Oni su ga uveli u istraìva~ki svijet i oblikovali kao znanstvenika, a uvelike su utjecali i na njegovu osobnost pa sam za sebe kaè da je u neku ruku bio Fortner-Traubov koktel. Nadaju}i se slobodnom povratku u domovinu, poslije II. svjetskog rata (1945. i 1946.) privremeno je proveo 8 mjeseci u Budimpe{ti. Upozoren na mogu}u opasnost ako se vrati ku}i (vi{egodi{nji boravak u nacisti~koj Njema~koj, njema~ko prezime, o~eva sudbina...), doc. dr. Z. Dinter vra}a se u Njema~ku i zapo{ljava u Serumwerke Seragu pokraj Mnchena. Iako se osje}ao odba~enim, tu uspijeva na}i svoj vlastiti znanstveni identitet pa je od 1946. do 1949. razdoblje njegovih prvih velikih otkri}a: dokaz hemaglutinacijske sposobnosti uzro~nika vrbanca, razvoj adsorbat-vakcine protiv vrbanca, prvo izdvajanje i obiljeàvanje virusa influence A u peradi. Svoju drugu domovinu na{ao je u [vedskoj, kamo je pre{ao 1949. Tu je postigao karijeru vrhunskoga veterinarskog virologa. Zapo~eo je kao asistent na Zavodu za bakteriologiju dràvnog Veterinarskog instituta u Stockholmu, da bi ve} nakon tri godine postao njegovim predstojnikom. Ondje dokazuje da je Clostridium botulinum bio uzro~nikom velikog pomora u minka te protiv uzro~nika proizvodi adsorbat vakcinu. Odatle odlazi na Zavod za virologiju Medicinskog fakulteta u Uppsali, gdje tako|er postaje predstojnikom. Tada otkriva indukciju interferona tijekom infekcije virusom slinavke i {apa, opisuje si}u{ne mutante virusa i dokazuje ulogu metionina na inhibiciju replikacije virusa slinavke i {apa gvanidinom. Prou~ava virus bolesti sluznica goveda i svrstava ga u non-arbo togaviruse. Istodobno prvi istraùje hemoliti~ke osobine virusa parainfluence-3. Profesorom bakteriologije na Visokoj veterinarskoj {koli u Stockholmu postaje 1965., a godinu dana kasnije u istoj je {koli imenovan za profesora virologije. Ipak i dalje nastavlja raditi u Uppsali gdje se, zbog iznimno povoljnih radnih uvjeta, 1968. preselio u sveu~ili{ni laboratorij Wallenberg. Tu dokazuje da konjski herpesvirus 1 uzrokuje parezu u konja, razvija geneti~ke markere za razlikovanje vakcinalnih i divljih sojeva virusa rinopneumonitisa konja i prou~ava stani~nu imunost nakon imunizacije goveda virusom parainfluence-3.
150
Sredinom {ezdesetih godina pro{log stolje}a, Veterinarska {kola iz Stockholma seli u Uppsalu i postaje Veterinarski fakultet novoosnovanoga Poljoprivrednog sveu~ili{ta u Uppsali (Sveriges Lantbruksuniversitet, Veterinrmedicinska Fakulteten). Neke teoretske institucije Fakulteta istodobno su premje{tene u sve opse`niji Biomedicinski centar u Uppsali. Dinterova zasluga iz tog doba je uspje{no spajanje Odjela za virolo{ku dijagnostiku Dràvnoga veterinarskog instituta i odre|enih teoretskih odjela Fakulteta u jedan Institut za virologiju Biomedicinskog centra (Veterinrhgskolan, Biomedicinska Centrum). Time je postao osniva~ prvog Instituta za veterinarsku virologiju u [vedskoj. U novoosnovanom Biomedicinskom centru uvodio je nove metode poput genske tehnologije. Tu je i dalje bio u~itelj, savjetnik i pomo}nik svima u te{kim situacijama. Ostao je aktivan i nakon umirovljenja 1982. godine. Suradnici su ga zvali dobri duh ili jednostavno stari. Objavio je vi{e od 200 znanstvenih radova i razli~itih rasprava te nekoliko knjiga. Poznate su mu knjige: Diagnostic Virology (1989.) i Virus Infections of Ruminants (1990.). Diljem svijeta odrào je mnoga znanstvena i stru~na predavanja. Bio je po~asni ~lan Europskog dru{tva za veterinarsku virologiju (engl. European Society for Veterinary Virology, ESVV). Poslije njegove smrti jedno od predavanja na svakom kongresu toga dru{tva (kongresi se odràvaju svake tre}e godine) odràva se u ~ast Zvonimiru Dinteru. Na 4. Me|unarodnom kongresu ESVV u Edinburghu 1997. akademik Slavko Cvetni} se u kratkom prikazu Dinter's Traces in the Croatian Veterinary Medicine prisjetio povezanosti Z. Dintera i hrvatske znanosti. U seriji eseja Zvonimir Dinter opisao je ranu povijest veterinarske virologije, a s posebnom je toplinom pisao o svojim prvim danima boravka i rada u Krièvcima. U ostalim knjièvnim poku{ajima s ponosom na nekoliko mjesta isti~e da je bio student Veterinarskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu. Svoje kolege i suradnike iz Hrvatske rado je primao u posjete ili na usavr{avanje. Tako svjedo~i da ga je 1951. posjetio njegov najbolji kolega iz krièva~kog razdoblja dr. Ivan Zaharija, kasnije profesor na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, s jo{ dvojicom kolega, s namjerom da ga privole da se vrati u tada{nju komunisti~ku Jugoslaviju. S njim je stru~no i prijateljski sura|ivao i akademik Slavko Cvetni} te jo{ neki veterinari iz Hrvatske i Slovenije. Akademiku Cvetni}u s nadnevkom 3. velja~e 1987. s nostalgijom pi{e:
151
Spominje{ Vinkovce. I{ao sam tamo 4 godine osnovne {kole, no 1985. nisam dospio da i taj na{ grad posjetim i da vidim, da li Bosut jo{ te~e? Na kraju prenesimo ono {to 1984. o prof. dr. Zvonimiru Dinteru pi{u svjetski poznati veterinarski virolozi prof. dr. Marian C. Horzinek (Veterinary Faculty University of Utrecht) i prof. dr. Anton Mayr (Tierrztliche Fakultt der Ludwig-Maximilians-Universitt Mnchen) prigodom 70. godi{njice Dinterova ro|enja: Vrednovanje Dinterove osobnosti nije samo prilog veterinarskoj publicistici nego mnogo vi{e, to je zahvala za njegova istaknuta znanstvena djela. Uvelike je zaduìo veterinarsku i poredbenu virologiju. Njegovi znanstveni radovi omogu}ili su napredak i doveli do novih otkri}a koja }e zadràti svoje zna~enje i dulje od na{eg doba. Stoga se ujedinjuju svi njegovi prijatelji, suradnici, u~enici i cjelokupna me|unarodna virolo{ka zajednica da mu prigodom sedamdesetog ro|endana izraze srda~ne èlje za sretan ìvot. (Zentralblatt fr Veterinrmedizin B, 31, 641-645, 1984.) I zavr{imo s onim {to je prof. dr. Zvonimir Dinter mislio sam o sebi: Budu}i da sam uvijek bio vuk samotnjak i da smatram da su skupine sklone degeneraciji i nakupljanju infektivnih agenasa, ja sam ih radije izbjegavao. Moja èna kaè da sam isto~nja~ki (balkanski) individualist s labavo nalijepljenom etiketom zapadnoeuropejca. Mislim da ima pravo. Umro je 7. studenoga 1990. godine u {vedskom gradu Uppsali.
152
Prof. dr. Berislav Maràn

(1914. - 1982.)
Kriàn ûljak
Prof. dr. Berislav Maràn ro|en je 21. studenog 1914. godine u Karlovcu, a ve} 1915. godine s roditeljima seli u Zagreb. Osnovnu i srednju {kolu polazio je u Zagrebu gdje je u svibnju 1933. godine poloìo veliku maturu. Nakon poloène mature u {kol. godini 1933./34. upisuje se na Veterinarski fakultet u Zagrebu koji zavr{ava 20. lipnja 1939. godine. Jo{ kao student bio je demonstrator u Zavodu za patolo{ku anatomiju, {to ukazuje na vrlo rano opredjeljenje za patologiju. Nakon zavr{etka studija odlazi na odsluènje vojne obveze da bi se 1. rujna 1940. godine vratio u Zagreb. Iste godine izborom Vije}a Veterinarskog fakulteta postavljen je za asistenta dnevni~ara na Seminaru za sudbeno veterinarstvo i veterinarsko redarstvo i odmah dodijeljen na rad Zavodu za patolo{ku anatomiju. Rje{enjem Vije}a 13. oùjka 1941. godine imenovan je asistentom vje`benikom. Profesor Maràn je vrlo rano osjetio sklonost za patohistologiju, pa je stoga na vlastitu molbu a rje{enjem Vije}a Veterinarskog fakulteta 23. travnja 1943. godine premje{ten sa Seminara za sudbeno veterinarstvo na Zavod za patolo{ku anatomiju. Na Zavodu za patolo{ku anatomiju prof. Maràn je proveo cijeli, radni vijek, da bi 1. sije~nja 1981. godine oti{ao u zasluènu mirovinu. Odlaskom u mirovinu njegov se rad u Zavodu za patologiju ne prekida i traje sve do pred samu smrt. Prof. Maràn je doktorirao 1944. godine na temelju disertacije pod naslovom Patohistolo{ke promjene u centralnom ìv~anom sistemu svinja kod zarazne uzetosti. Habilitirao je 1955. godine, a 1958. postavljen je za redovnog sveu~ili{nog docenta. Za izvanrednog
153
profesora izabran je 1962. godine, 1966. godine reizabran, da bi 1970. godine bio izabran za redovnog sveu~ili{nog profesora. Prof. Maràn je bio omiljen u svakoj sredini, i radnoj i dru{tvenoj. Upravo zato je i biran na razli~ite rukovode}e funkcije i ~lanstvo razli~itih organizacija. Na Fakultetu je obavljao du`nost predstojnika Zavoda za patologiju od 1964. godine gotovo do umirovljenja. Od 1. rujna 1970. godine do 1. rujna 1972. obavljao je du`nost prodekana, a od 1. rujna 1972. do 1. rujna 1974. godine du`nost dekana. Bio je predsjednik Savjeta, ~lan Savjeta i Upravnog odbora, predsjednik i zamjenik predsjednika Zbora radnih ljudi te ~lan mnogobrojnih komisija Vije}a i Savjeta. Urednik je Veterinarskog arhiva od 1979. godine do smrti. I u dru{tvenoj sredini imao je mnoga zaduènja, od Mjesne zajednice, Saveza rezervnih vojnih starje{ina, humanitarnih organizacija, a bio je i odbornik op}ine Centar, Zagreb u trajanju od dva ~etverogodi{nja mandata. Znanstveni i stru~ni rad prof. Maràna je obilan i plodan. Do izbora za izvanrednog profesora objavio je 37 znanstvenih i stru~nih radova, a do izbora za redovnog profesora 55 znanstvenih i stru~nih radova i priop}enja. Nakon izbora za redovnog profesora objavio je 43 znanstvena i stru~na rada. Me|u njegovim radovima, sa stajali{ta eksperimentalne i komparativne patologije, posebno se isti~u prou~avanja patomorfologije jetre, endokrinih organa, tumora i patologije divljih ìvotinja. Ta su prou~avanja dobrim dijelom originalni, vrlo ozbiljni i dokumentirani znanstveni prilozi eksperimentalnoj patologiji i specijalnoj patolo{koj morfologiji doma}ih i divljih ìvotinja. Njegov rad u patomorfolo{koj dijagnostici ne koristi samo studentima ve} i veterinarskoj praksi kao pouzdan oslonac za uvid u patolo{ku problematiku ìvotinja u odre|enoj regiji. Pokazao je i veliku aktivnost u rje{avanju stru~nih problema krupnih uzgoja ìvotinja u tada{njoj Hrvatskoj pa i {ire, osobito kroz suradnju s Centrom za peradarstvo, svinjogojstvo i govedarstvo. Susretljivost i poznavanje patologije omogu}ili su prof. Marànu suradnju i izvan Fakulteta. Osobito je uspje{na suradnja s kemijskofarmaceutskom industrijom (Pliva, Krka, Lek, Belupo), humanom patologijom, veterinarskim fakultetima u zemlji i inozemstvu, veterinarskim zavodima i stanicama i zoolo{kim vrtovima.
154
U pogledu nastavni~ke djelatnosti rije~ je o pedagogu s 40 godina nastavni~kog staà, koji je svojim studentima dao prera|ena skripta iz Op}e patologije, prijevod obdukcijske tehnike i patologije ìvotinja (Runnels), prijevod jednog dijela anatomije (Sisson-Grossman), skripta iz patohistologije i dio prijevoda knjige Bolesti peradi (Biester). Pod njegovim vodstvom magistriralo je 13, a doktoriralo osam kandidata. Umro je u Zagrebu 12. srpnja 1982. godine, te je pokopan na zagreba~kom Mirogoju.
155
Prof. dr. Vladimir Ba~i}

(1915. - 1981.)
Jelena Tomac
Prof. dr. Vladimir Ba~i} ro|en je u Zagrebu 2. oùjka 1915. godine. U Zagrebu je zavr{io osnovnu i srednju {kolu te 1940. godine Veterinarski fakultet. Nakon zavr{enog studija, od 1940. do 1943. bio je asistent na Zavodu za biologiju i patologiju riba i p~ela Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje 1942. godine stje~e stupanj doktora znanosti s temom Prilog poznavanju prehla|enog p~elinjeg legla. Godine 1944./1945. bio je u partizanima, a poslije zavr{etka II. svjetskog rata, u razdoblju od 1945. do 1947. godine radio je kao veterinar na otoku Pagu i u mesnoj industriji u Sesvetama. Od 1947. godine ponovno je radio na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu i to na Zavodu za histologiju i embriologiju, odnosno kasnije na jedinstvenom Zavodu za anatomiju, histologiju i embriologiju. Godine 1957. prelazi na Zavod za anatomiju Medicinskog fakulteta u Rijeci gdje je nakon potpunog habilitacijskog postupka 1958. godine izabran za docenta. U zvanje izvanrednog profesora izabran je 1964. godine, a redovnog profesora 1970. godine. Na Medicinskom fakultetu u Rijeci osniva Zavod za histologiju i embriologiju, te postaje njegov prvi predstojnik. Na toj je du`nosti ostao do smrti 1981. godine. Organizirao je nastavu iz histologije i embriologije za studente op}e medicine i stomatologije, a tako|er je sudjelovao u nastavi postdiplomskih studija na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Njegova skripta za studente medicine: Op}a histologija i Histologija i mikroskopska anatomija ~ovjeka godinama su se koristila kao ud`benici na dodiplomskom studiju medicine i stomatologije u Rijeci.
156
Zajedno s prof. dr. Zdenkom Kriànom, autor je i knjige Kompendij anatomije ~ovjeka, Dio 1, Op}a anatomija. Prof. Ba~i} objavio je znatan broj znanstvenih radova iz podru~ja veterinarske i humane medicine. Ovome treba dodati i brojna izlaganja na znanstvenim i stru~nim skupovima u zemlji i inozemstvu. Bavio se izme|u ostalog i gra|om hipofize u doma}ih ìvotinja i u ~ovjeka, a osobito se isti~u njegova izu~avanja spolnog kromatina. Studirao je spolni kromatin razli~itih tkiva i organa, u embrijima i tumorima, i to kako u ~ovjeka tako i u ìvotinja. Rezultati ovih radova citirani su i u inozemstvu (monografija Moore, K. L.: The sex chromatin, 1966. i dr.). Tijekom 1969. godine boravio je na stru~nom usavr{avanju u Institutu za op}u patologiju Medicinskog fakulteta u Portu u Portugalu. U suradnji s prof. S. A. Tavaresom mjerio je koli~inu DNK u kancerogenih i zdravih stanica metodom citofotometrije i denzitometrije. Na Fakultetu je prof. Ba~i} uz redovne poslove obavljao i razne druge du`nosti. Tako je dugi niz godina bio predsjednik Komisije za ud`benike i skripta, a ujedno i ~lan odgovaraju}e komisije na Sveu~ili{tu u Rijeci. Bio je aktivan i u dru{tvenom radu izvan Fakulteta. U razdoblju od 1971. do 1973. godine bio je predsjednik Udruènja anatoma Jugoslavije i organizirao XV. kongres anatoma Jugoslavije u Rijeci. Uz ~lanstvo u Udruènju anatoma Jugoslavije bio je i ~lan Zbora lije~nika Hrvatske, te ~lan Europskog teratolo{kog dru{tva. Prof. Vladimir Ba~i} bio je izvrstan nastavnik i u~itelj. Uz veliku ljubav prema svome poslu volio je i glazbu te je rado i dobro svirao klavir. Bio je veliki ljubitelj prirode, tako da su planinarenja vikendom bila redoviti dio njegova ìvota. Tako|er je rado boravio na Pagu, odakle je porijeklom njegova obitelj. Umro je u Rijeci 14. sije~nja 1981.
157
Ratimir Orban, dr.vet.med.

(1915. - 1993.)
\ur|ica Stubi~an
Ratimir Orban ro|en je 12. srpnja 1915. u Zagrebu. @ivot mu nije bio lagan, jer je zbog prerane o~eve smrti obiteljska ekonomska situacija utjecala da je tek 20. srpnja 1964., u 49. godini diplomirao na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Zavr{io je i Sto~arski te~aj za agronome i veterinare 29. sije~nja 1947. u Zagrebu. @elja za znanjem podsticala ga je da se od studentskih dana bavio razli~itim dru{tvenim i stru~nim aktivnostima. Tijekom studija bio je demonstrator u Zavodu za parazitologiju i Kirur{koj klinici mati~nog fakulteta, a ljetne studentske praznike provodio je u Dràvnoj pastuharni Kutjevo, ergeli Kara|or|evo i ergeli Orlovnjak u Osijeku, te u kirur{kim klinikama veterinarskih fakulteta u Berlinu (1938) i Hannoveru (1939), a posje}ivao je i veterinarske i sto~arske ustanove u Ma|arskoj, Njema~koj i Danskoj. Ti boravci u ergelama odrazili su se na njegovo imenovanje za ~lana Uprave Konji~kog saveza Hrvatske 1940.-1942., 1946.-1949., a du`nost tajnika Konji~kog dru{tva Zagreb obna{ao je 1948.-1949. Svekolika dru{tvena studentska aktivnost odre|uje ga da postaje jednim od osniva~a i prvim urednikom studentskog veterinarskog ~asopisa Veterinar (1938.-1941.), a koji je istodobno i prvi veterinarski studentski ~asopis u Europi. Nakon toga bio je urednikom ~asopisa Koàrski vjesnik (1941.1945.), Mali sto~ar (1949.-1952.) i Moj pas (1958.) i tehni~ki urednik ~asopisa Mali sto~ar (1949.), Veterinaria (1952.),
158
Veterinarski glasnik (1952.) Sto~arstvo (1954.-1965.) i Folia historica medicinae veterinariae (1977.). Od 1963. do odlaska u mirovinu 1980. radio je kao stru~ni i tehni~ki urednik za izdanja veterinarske i humane medicine, kemije i biologije u izdava~koj ustanovi [kolska knjiga. Kao svestrano zainteresirani stru~njak posebno se bavio povije{}u veterinarstva te je 1974. ujedno i jedan od osniva~a Sekcije za povijest veterinarstva Hrvatske i aktivni ~lan Svjetskog dru{tva za povijest veterinarske medicine. Uz konjani~ku aktivnost bavio se i problematikom krzna{a i kinologijom. Predavao je 1947.-1948. biologiju krzna{a i poznavanje krzna ìvotinja na te~aju za preuzima~e sirove koè i krzna pri Ministarstvu industrije i na saveznom te~aju za lovne inspektore grada Zagreba. Od 1955. radi kao vanjski suradnik Hrvatskog zemaljskog zoolo{kog muzeja u Zagrebu i od 1956. kao vanjski suradnik Instituta za {umska i lovna istraìvanja u Zagrebu. Posebno zna~ajni rad ostvario je na podru~ju hrvatske kinologije gdje se godinama savjesno i predano bavio povije{}u hrvatskih autohtonih pasmina: istarskim o{trodlakim i kratkodlakim goni~ima, posavskim goni~em, hrvatskim ov~arom i posebice dalmatinskim psom. Od 1948., kad se prijavljuje za kinolo{kog suca pripravnika pa sve do smrti bio je me|unarodni kinolo{ki sudac Fderation Cynologique Internationale (Me|unarodne kinolo{ke federacije) i veliki promicatelj uvaàvanja hrvatskih autohtonih pasmina u inozemstvu i kod nas. Posvetiv{i vi{e desetlje}a istraìvanju povijesnih dokumenata i aktivnom sudjelovanju u kinologiji kao kinolo{ki sudac, te kao prvi hrvatski veterinarski kinolog koji je na veterinarskim visoko{kolskim u~ili{tima u Njema~koj i [vedskoj, kao i na brojnim povijesno-veterinarskim simpozijima i kongresima sudjelovao s radovima o hrvatskim autohtonim pasminama pasa. Predavao je op}u i specijalnu kinologiju na te~ajevima za kinolo{ke suce u Zagrebu i Sarajevu. Od 1948. do 1963. obavlja i razli~ite kinolo{ke du`nosti u Kinolo{kom savezu Hrvatske (stru~ni tajnik, vo|a registra za lovne pse, predsjednik i tajnik Stru~nog savjeta). Bio je delegat Hrvatske na mnogim zborovima kinolo{kih sudaca i na Me|unarodnom kongresu Fdration Cynologique Internationale u Dortmundu 1956. godine. Od 1958. bio je ~lan Komisije za lovnu kinologiju Lova~kog saveza Hrvatske.
159
U Republici Hrvatskoj istaknuo se nesebi~nim zalaganjem za dobivanjem domicilnosti za hrvatske autohtone pasmine pasa, bio je imenovan po~asnim predsjednikom Hrvatskog kluba prijatelja dalmatinskih pasa Dalmatinac u Zagrebu koji je osnovan 13. lipnja 1991., te je svojom kinolo{kom stru~no{}u i velikom kinolo{kom bibliotekom uvelike pripomogao u tom radu. Preminuo je 23. studenog 1993. u Zagrebu. Kako je njegov neizbrisiv kinolo{ki rad zahtijevao, imenovani klub uz suorganizatore, utemeljio je prvu stalnu kinolo{ku izlo`bu hrvatskih autohtonih pasmina pri Hrvatskom kinolo{kom savezu s dodjelom CAC (Certificate of Aptitude for National Champion of Beauty - Certifikat za nacionalnog {ampiona ljepote) kandidature Memorijal Ratimir Orban, a koja je kao prva odràna na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu 13. lipnja 1994. Prema Pravilniku Memorijala izlo`ba se odràva svake godine u drugom mjestu Republike Hrvatske, daju}i time podstrek novim kinolo{kim generacijama. U tijeku svog ìvota Ratimir Orban objavio je oko stotinjak znanstevnih, stru~nih i popularnih radova koji su mnogima ishodi{te za njihov daljnji rad u podru~jima kojima se on bavio unutar veterinarske profesije, a koje je osobno promovirao na brojnim tuzemnim i inozemnim stru~nim predavanjima, simpozijima i kongresima.
160
Dr. Josip Luka~evi}

(1915. - 1995.)
Vesna Vu~evac Bajt i Gordana Greguri} Gra~ner
Kao izgra|ena stru~na i znanstvena li~nost dr. Josip Luka~evi} proveo je 25 godina radnog staà u Veterinarskom zavodu Krièvci. Rodio se 16. kolovoza 1915. godine u Vara`dinu u kojem je zavr{io osnovnu {kolu i gimnaziju. Diplomirao je godine 1940. na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Svoj znanstveni rad potvr|uje godine 1942. izradom disertacije pod naslovom Terapeutsko i profilakti~ko djelovanje septocida na eksperimentalni vrbanac. Radio je kao veterinar u Sto~arskom-zdravstvenom zavodu u Zagrebu (dana{nji Hrvatski veterinarski institut) od 1943. do 1945., kao voditelj Veterinarskog zavoda Banja Luka (1945.-1949.), te u Veterinarskom zavodu Sarajevo u Odjeljenju za zarazne bolesti (1950.-1953.). Godine 1951. izabran je u zvanje znanstvenog suradnika. U Veterinarskom zavodu Krièvci radio je od 1953. i to prvih {est godina kao voditelj Dijagnosti~kog odjeljenja (1953.-1959.), potom kao direktor Zavoda (1960.-1976.), a zatim kao voditelj Odjela za krmiva (1976.-1979). Godine 1977. izabran je u zvanje vi{eg znanstvenog suradnika. Umirovljen je 1979., a 1982. izabran je u zvanje znanstvenog savjetnika. U tom posljednjem stvarala~kom razdoblju napisao je najve}i broj rasprava iz povijesti veterinarstva. Preminuo je 30. oùjka 1995. godine u Zagrebu. Tijekom svog dugogodi{njeg stru~nog i znanstvenog djelovanja dr. Josip Luka~evi} objavio je oko stotinu stru~nih i znanstvenih rasprava, pa je u razdoblju u kojem je djelovao bio najplodniji pisac Veterinarskog
161
zavoda u Krièvcima. U svojim je prvim radovima uglavnom obra|ivao mikrobiolo{ku problematiku (Mycobacterium tuberculosis, bakterijska flora sjemena bika, antibiogram bakterija izdvojenih iz sperme bikova, Pasteurella multocida u poba~enom fetusu krave, bakterijska flora u genitalnim organima zdravih krma~a, Pseudomonas aeruginosa u spermi bikova, gljivi~na flora u genitalnim organima doma}ih rasplodnjaka, bakteriolo{ke pretrage uzoraka mlijeka, Rhodotorula rubra u kravljem mlijeku, Streptoccocus agalactiae i Staphyloccocus aureus u vimenu krava, bakterije i gljivice u krmivima). Mnoge njegove rasprave odnose se na ~itav niz zaraznih bolesti s kojima se kao bakteriolog svakodnevno susretao (bolest Aujetszkoga, bjesno}a, bruceloza, {u{tavac, bedrenica, atipi~na kuga peradi, zarazni egzantem kobila i pastuha, poba~aj goveda i sakagija). Godine 1961. objavio je prvi rad s povijesnom temom u kojem je prikazao razvoj Veterinarskog zavoda Krièvci od 1901. do 1961. godine. U radovima koji slijede jo{ nekoliko puta obra|uje povijest navedenog Zavoda, a svoj je doprinos dao i u izradi Spomenice Veterinarskog zavoda Krièvci povodom 75. godi{njice zavoda, objavljene godine 1978. Bio je jedan od osniva~a i dugogodi{nji ~lan Odjela za povijest veterinarstva Hrvatske pri Hrvatskoj veterinarskoj komori, te je kao najbolji poznavatelj hrvatskog veterinarstva 18. stolje}a sudjelovao na brojnim skupovima humane i veterinarske medicine sa zanimljivim povijesnim prilozima. Rasprave je objavljivao u ~asopisima Veterinarski arhiv, Veterinaria, Praxis veterinaria, Veterinarski glasnik, Veterinarska stanica, Acta hist.oeconomica Iugoslavica, Acta Facultatis medicinae Flumensis, Veterinarski vjesnik, Jug. veterinarski glasnik, Bilten Saveza veterinarskih stanica NRH, Poljoprivreda i Gospodarski list. Sudjelovao je i na brojnim stru~nim i znanstvenim skupovima, a ve}i broj tih referata ili saètaka referata objavljen je u odgovaraju}im zbornicima. Iznimno predan poslu, znanstveno sistemati~an i temeljit u istraìvanjima, svojim je radovima dao zna~ajan prilog u razvoju veterinarske znanosti, napose veterinarskoj bakteriologiji, a ostavio je i neizbrisiv trag u povijesti hrvatskog veterinarstva.
162
Dr. Sre}ko Audi

(1915. - 1998.)
Hrvoje Kova~i}
Dr. Sre}ko Audi ro|en je u Zagrebu 9. studenog 1915. Potje~e iz ~inovni~ke obitelji. êtiri razreda osnovne {kole, od 1922. do 1926. godine, zavr{io je u Pakracu. Od 1926. do 1934. godine poha|ao je srednju {kolu u Zagrebu gdje je na I. klasi~noj gimnaziji maturirao 1934. godine. Veterinarski fakultet u Zagrebu upisao je 1934, a diplomirao 18. listopada 1939. Za vrijeme studija 2,5 godine, od 1937. do 1939. bio je demonstrator na Zavodu za patolo{ku anatomiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. U tom Zavodu kao diplomirani veterinar radio je kao asistent volonter, od 19. listopada 1939. do 31. oùjka 1940. godine. Iste godine 1. travnja odlazi na odsluènje kadrovskoga vojnog roka gdje ostaje do 30. oùjka 1941. godine. Kao veterinarski vje`benik 25. lipnja 1941. godine primljen je u Veterinarsku eksperimentalnu stanicu Zagreb i radi u Zavodu za patolo{ku anatomiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Kao vojni obveznik bio je dva puta u domobranima i to od 1. listopada 1941. do 21. travnja 1942. gdje je u Austriji u domobranskoj jedinici radio kao veterinar, te ponovno u jedinicama domobranstva od 28. svibnja 1943. do 20. studenog 1943. godine. U Ministarstvo nastave Nezavisne Dràve Hrvatske prelazi 1942. i te je godine postavljen za asistenta vje`benika u Zavodu za patolo{ku anatomiju Veterinarskog fakulteta Zagreb. Promoviran je u doktora veterinarske medicine 31. kolovoza 1944. godine na osnovi disertacijske radnje Patolo{koanatomska i patolo{ko-histolo{ka slika grudne zaraze konja. Radi upotpunjavanja znanja iz veterinarske parazitologije od 21. sije~nja 1946. godine do 1. oùjka 1947. godine boravio je na Zavodu za parazitologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Unaprije|en je u
163
asistenta Veterinarskog fakulteta u Zagrebu 1947., a te iste godine sistematiziran je kao stariji asistent prosvjetno nau~ne struke. Krajem iste godine 19. prosinca 1947. rje{enjem Ministarstva poljoprivrede i {umarstva Federativne Narodne Republike Jugoslavije postavljen je za slu`benika u Saveznom institutu za veterinarsku slu`bu Zagreb u zvanju nau~nog suradnika prosvjetno nau~ne struke. Tijekom godina institucija je mijenjala nazive tako da se od 1951. do 1952. godine naziva Institutom za medicinska istraìvnaja Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Zagreb, od 1952. do 1960. godine Institut za veterinarsko medicinska istraìvanja i 1961. Veterinarski institut Zagreb u kojem je radio do odlaska u mirovinu 30. lipnja 1977. godine. Za vi{eg znanstvenog suradnika izabran je 1951., a za znanstvenog savjetnika 1973. godine. Dr. Sre}ko Audi radio je na Zavodu za patolo{ku anatomiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, uz male prekide, od 1939. do kraja 1947. godine. Ovdje je sudjelovao u izvo|enju vje`bi za studente iz patolo{ke anatomske sekcije doma}ih ìvotinja, sudjelovao u pripremi za odràvanje nastave te radio na obnavljanju i ure|enju muzejske zbirke. Provodio je teku}u dijagnostiku zaraznih i nezaraznih bolesti doma}ih ìvotinja i po potrebi odlazio na teren radi utvr|ivanja dijagnoze u nejasnim slu~ajevima oboljenja i ugibanja doma}ih ìvotinja. Tako ulazi u znanstveni rad iz patolo{ko-anatomske morfologije. Dolaskom u Savezni institut za veterinarsku slu`bu pod kraj 1947. radio je na osnivanju odjela za patolo{ku-morfologiju koji do tada u tom obliku nije postojao. Vode}i taj odjel radio je na patolo{ko-anatomskoj i patolo{ko-histolo{koj dijagnostici zaraznih i nezaraznih bolesti doma}ih ìvotinja na materijalu koji je dolazio s terena. êsto je izlazio na teren i radio na dijagnostici nejasnih slu~ajeva oboljenja i ugibanja doma}ih ìvotinja osobito u velikim aglomeracijama, kako i na rje{avanju akutnih epizootiolo{kih problema. Sura|ivao je i s drugim odjelima Instituta na rje{avanju raznih zadataka i stru~nih problema iz podru~ja patolo{ke morfologije, epizootiologije i toksikologije. Organizirao je i rukovodio radom mladih veterinara koji su povremeno dolazili na odjel za patolo{ku morfologiju radi usavr{avanja. Bio je 1947. godine urednik veterinarskog djela Male poljoprivredne knji`nice Poljoprivrednog nakladnog zavoda Hrvatske u Zagrebu, a povremeno je sura|ivao u referatnom stru~nom ~asopisu Veterinarstvo. Tijekom rada u
164
Institutu radi usavr{avanja bio je 1956. godine ~etiri mjeseca u Velikoj Britaniji u Edinburgh-u i Weybridge-u gdje se specijalizirao u dijagnostici bolesti peradi. Osobito ga je zaokupljala problematika bolesti peradi u velikim aglomeracijama kako mati~nih jata, tako i jata nesilica kao i tovne peradi. Kao voditelj odjela za bolesti peradi radio je na profilaksi bolesti peradi kao i na otkrivanju i suzbijanju bolesti u peradi. Bio je organizator i savjetnik u pruànju cjelokupne zdravstvene za{tite peradi u velikim aglomeracijama. Za postignute rezultate u tom radu dobio je i nagradu Uprave Veterinarskog instituta 1964. godine. Objavio je sam ili sa suradnicima oko 60 znanstvenih i stru~nih rasprava. Osobito su zapaèna njegova istraìvanaja iz epizootije i suzbijanja paratifa u svinja ve}ih aglomeracija, te o bakteriji Echerichia coli kao uzro~niku gastroenteritisa i edemske bolesti u prasadi i o virusnim pneumonijama svinja. Poznati su mu radovi o patolo{koanatomskoj i patolo{ko-histolo{koj slici grudne zaraze konja, o botulizmu u konja, virusnom poba~aju kobila i epizootiji infekciozne anemije kopitara. Kao patolog sura|ivao je na istraìvanju promjena u goveda pozitivnih na tuberkulozu, na ekolo{kim faktorima koji uvjetuju kolibacilozu teladi, a istraìvao je va`nost enzootske leukoze goveda na mlje~nim farmama u Hrvatskoj kao i otrovanju goveda s bujadi. Prikazao je pojavu bolesti koza u Dalmaciji nalik na Hearthwater disease kao i paramfistomozu buraga u ovaca. Veliki broj njegovih radova odnosi se na istraìvanja patologije, epizootiologije, otkrivanja profilakse i suzbijanja atipi~ne kuge peradi, leukoze peradi, akutnog hepatitisa koko{i, Gumboro bolesti pili}a, enteritisa u intezivnoj peradarskoj proizvodnji, avijarnom encefalomijelitisu tako|er u intenzivnoj proizvodnji, difterije peradi u velikim aglomeracijama i aspergiloze u pili}a. Kao patolog sura|ivao je u istraìvanjima kokcidioze pili}a i utjecaja higijene, ishrane, dezinfekcije, svjetlosti i ventilacije na zdravstvene i proizvodne mogu}nosti u velikim uzgojima peradi. Sudjelovao je i u izdavanju priru~nika Uzimanje i slanje materijala na pretragu, namijenjenog veterinarima. Njegova znanstvena i stru~na dostignu}a omogu}ila su i napredak veterinarske struke i doveli do novih otkri}a koja }e dugo zadràti svoje zna~enje. Umro je 9. lipnja 1998. godine u Zagrebu.
165
Prof. dr. Predrag Eberhardt

(1916. - 1986.)
Daniel Rukavina
Predrag Eberhardt ro|en je 24. sije~nja 1916. u Poègi. Gimnaziju je poha|ao u Daruvaru i Novoj Gradi{ki, a Veterinarski fakultet u Zagrebu. Nakon diplomiranja, godine 1943., izabran je za asistenta na Internoj klinici Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, a 1944. godine obranio je disertaciju pod naslovom Rendgenska slika zglobova zdrave svinje. U razdoblju poslije Drugoga svjetskog rata radi kao veterinar u razli~itim mjestima i krajevima biv{e Jugoslavije, organiziraju}i terensku veterinarsku slu`bu. Tako je slu`bovao u Makedoniji u Gostivaru, a zatim se vra}a u Hrvatsku i radi u Oto~cu i u Istri. U radu na terenu zalagao se za visoku stru~nost. Uspje{no obavljen carski rez, izvr{en u neprikladnim uvjetima selja~ke staje u Istri, ostat }e zapisan kao jedan od podviga veterinarske medicine na terenu. U jesen 1963. godine postavljen je za honorarnog asistenta, a zatim i vi{eg stru~nog suradnika u Zavodu za fiziologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci. Njegovo golemo veterinarsko iskustvo bilo je od neprocjenjive vrijednosti za rad na uzgoju laboratorijskih ìvotinja u Vivariju Zavoda za fiziologiju. Vivarij je organizirao na suvremenim principima, {to je bilo bitno za razvoj temeljnih biomedicinskih istraìvanja i rad na prvim znanstvenim projektima koje su financirali savezni i republi~ki fondovi. Sve nas je odu{evljavao njegov beskrajni entuzijazam i neiscrpni radni potencijal. Nakon godina provedenih na terenu, a èljan stru~nog dokazivanja i afirmacije, nije znao za prepreke i umor. Veliki je doprinos prof. Eberhardta u organiziranju vje`bi na eksperimentalnim ìvotinjama koje su u to doba ~inile fundamentalni
166
dio neposredne nastave iz Fiziologije za studente medicine i stomatologije u Rijeci. Stalno je radio na oboga}ivanju njihova sadràja i pronalaènju podesnijih na~ina za njihovo izvo|enje. Ve} od po~etka aktivno sudjeluje u odràvanju seminara. Njegov stav prema nastavi najbolje ilustriraju rije~i koje je napisao u prilozima molbi na natje~aj za redovitog profesora: Trudio sam se da svako gradivo izloìm na suvremen i pedago{ki odgovaraju}i na~in. Za naslovnog docenta izabran je godine 1972., a za redovitog sveu~ili{nog docenta godine 1975. U zvanje izvanrednog profesora izabran je 1979., a za redovitog profesora 1984. Od 1977. do 1986. obna{ao je i du`nost zamjenika predstojnika Zavoda za fiziologiju i imunologiju. U po~etku rada u Zavodu istraìva~ki interes prof. Eberhardta bio je usmjeren na podru~je endokrinologije i metabolizma, zatim radijacijske biologije i transplantacijske imunologije. Me|utim, istraìvanja fiziologije ìv~anog sustava bila su mu opsesija. Kada se ranih sedamdesetih godina pro{log stolje}a odlu~io gotovo isklju~ivo posvetiti nastavi i istraìvanjima sredi{njeg ìv~anog sustava, u ìvotnoj dobi od blizu 60 godina, ponovo je izazvao na{e divljenje. Bio je 15 dana na studijskom boravku u Neuroanatomskom institutu u Dseldorfu, zatim mjesec dana na I. neurolo{koj klinici Sveu~ili{ta u Be~u te napokon {est mjeseci u Max-Plank institutu u Frankfurtu. Spoznaje i poticaje koje je dobio u tim institucijama uspje{no je povezao s imunolo{kim istraìvanjima koja su se sna`no razvila u Zavodu, i tako se po~eo baviti neuroimunologijom. Pod njegovim mentorstvom izra|eno je nekoliko magisterija i doktorata iz tog podru~ja, te objavljen ve}i broj radova. Skupina je uspjela uspostaviti lako ponovljiv model kroni~nog relapsiraju}eg eksperimentalnog alergijskog encefalomijelitisa (EAE) u {takora, te sustavno istraìti mehanizme indukcije i pristupe za modifikaciju. Posebno smo cijenili {to je prof. Eberhardt razradio suvremeni program vje`bi iz neurofiziologije na modelu eksperimentalnih ìvotinja. Bio je nositelj i organizator nastave iz kolegija Fiziolo{ke osnove psihi~kih zbivanja za studente studija Psihologije na Pedago{kom fakultetu u Zadru. U svojoj bogatoj istraìva~koj djelatnosti objavio je otprilike 50 znanstvenih radova te priop}enja na kongresima i simpozijima. Rad prof. Eberhardta u znanstvenim dru{tvima bio je iznimno zna~ajan. Bio je ~lanom Hrvatskog imunolo{kog dru{tva i Hrvatskog dru{tva za fiziologiju. U oba dru{tva obna{ao je du`nost
167
potpredsjednika u dva mandatna razdoblja. Bio je blagajnik i me|u najaktivnijim ~lanovima Organizacijskog odbora 8. Kongresa jugoslavenskog dru{tva za fiziologiju. Zna~ajan je njegov doprinos i u organizaciji 1. Kongresa jugoslavenskih imunologa koji smo godine 1985. organizirali u Opatiji. Bio je blizak studentima. Neposredan, jasan u formuliranju misli, kriti~an i odlu~an, znao je poticati na razmatranje, ali i na akciju. Iznad svega je cijenio savjesno i po{teno obavljen zadatak. Bio je gotovo do fanatizma odan i privrèn Zavodu za fiziologiju i imunologiju. Imao je divne ljudske osobine. Znao je planuti, ali ve} u sljede}em trenutku iz njegova sna`na lika izronila bi meka i osje}ajna du{a. Nemiran duh, znatièlja i nezadovoljstvo postoje}im stalno su ga poticali na traènje novog. Trajno treba ostati zabiljeèn njegov nesumnjivo zna~ajan doprinos ranoj fazi razvoja Zavoda za fiziologiju i imunologiju Medicinskog fakulteta Sveu~ili{ta u Rijeci i temeljnih medicinskih istraìvanja u Rijeci. Umro je u Rijeci 31. listopada 1986.
168
Dr. Vladimir Toma{ek

(1916. - 1994.)
Zdravko @vorc
Dr. Vladimir Toma{ek ro|en je 29. lipnja 1916. godine u Zagrebu, gdje je zavr{io osnovnu {kolu i gimnaziju te 1940. godine diplomirao na Veterinarskom fakultetu. Nakon zavr{etka studija i odsluènog vojnog roka, kao mladi veterinar radi u Ludbregu. Po~etkom II. svjetskog rata ve} 1942. godine mobiliziran je u domobranstvo Nezavisne Dràve Hrvatske i kao veterinar sluì u Poègi, Gare{nici i Kutini. Na kraju rata, 1945. godine dospijeva kao ratni zarobljenik u vinkova~ki vojni logor, gdje je mobiliziran u jedinice vojske novostvorene komunisti~ke Jugoslavije. Kao vojni veterinar radi u Osijeku, Prilepu, Bitoli, Ki~evu, Vranju, Podgorici, Nik{i}u, Ulcinju i Baru. Godine 1948. dolazi ponovno u Osijek, a potom odlazi u Ni{ i Skoplje. U Zagreb se vra}a 1954. godine u Vojno-veterinarsku bolnicu, i obavlja du`nost na~elnika kirur{kog odjela. [kolske godine 1955./56. na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu honorarno predaje Predvojni~ku obuku. Na Kirur{koj klinici Veterinarskog fakulteta izradio je disertaciju iz podru~ja abdominalne kirurgije pod naslovom Lije~enje peritonitisa ultravioletnim zrakama 1957. godine te stje}e naslov doktora veterinarskih znanosti. Iz vojne slu`be umirovljen je 1965. godine u ~inu potpukovnika. Potom godinu dana radi u Veterinarskoj stanici Samobor, a godine 1966. dolazi na Veterinarski fakultet kao honorarni nastavnik za predmet Predvojni~ka obuka. Od 1968. do 1972. godine radi kao honorarni nastavnik na Ambulantnoj klinici Veterinarskog fakulteta za predmet Kirurgija, ortopedija i oftalmologija. Za vi{eg predava~a za
169
predmet Op}enarodna obrana, izabran je godine 1973. Godine 1976. izabran je u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika, a 1983. u zvanje vi{eg znanstvenog suradnika. Od godine 1983. do 1985. obavlja du`nost predstojnika Zavoda za dru{tvene znanosti. Sudjeluje u izvo|enju dodiplomske i poslijediplomske nastave, gdje dolazi do izraàja njegov jednostavan i neposredan na~in preno{enja iskustava na studente i mla|e suradnike. Godine 1986. umirovljen je, a umro je 5. prosinca 1994. godine u Zagrebu. îtav svoj rad i osobne ambicije posvetio je veterinarskoj struci. Prou~avao je patologiju doma}ih ìvotinja, posebno konja. Temeljito obra|uje pojedina podru~ja op}e i specijalne kirurgije. Kao stru~njak osobito je isticao opasnost uporabe atomske energije u ratne svrhe i opasnost radioaktivnog zra~enja, te mogu}nosti stradavanja stanovni{tva i doma}ih ìvotinja od biolo{kog i kemijskog oru`ja. Deset godina (1976.-1986.) obavljao je du`nost glavnog urednika ~asopisa Veterinarstvo. Bio je vi{egodi{nji ~lan Sekcije za povijest veterinarstva Dru{tva veterinara i veterinarskih tehni~ara Hrvatske. Dr. Vladimir Toma{ek, objavio je 27 radova. Najve}i broj radova odnosi se na {ire podru~je veterinarske kirurgije. Iz tog podru~ja objavio je 15 radova od ~ega se najve}i broj odnosio na podru~je onihologije. U pet radova bavi se problemima lije~enja i saniranja rana, a posebno treba istaknuti primjenu transplantacije koè u lije~enju rana u konja. Vrlo uspje{no je primijenio metodu transplantacije koju je opisao Ammann i smatrao je da se radi o relativno jednostavnoj metodi koja se moè primijeniti i u terenskoj praksi. Svoj obol daje i izu~avanju operativnog lije~enja kolika u konja. Osim podru~ja kirurgije, dr. Toma{ek je opisivao i pojedine slu~ajeve iz podru~ja unutarnjih bolesti gdje je sa suradnicima razra|ivao metode proba pri transfuziji krvi kod konja. Sa skupinom autora objavljuje i rad : ber die Anwendung von Voren bei verschieden Tierarten koji je objavljen u ~asopisu Tierrztlich Umschau godine 1971. gdje se na 324 ìvotinje raznih vrsta provjerava djelovanje suspenzije Voren-a (depodexamethason) koji je pokazao dobro djelovanje u terapiji
170
akutnih i kroni~nih upala koè, zvukovoda, panleukopenije ma~aka, bronhitisa u konja, panostitisa u pasa te drugih bolesti. Objavljuje i po jedan rad iz porodni{tva i zaraznih bolesti u kojem daje svoj doprinos poznavanju aktinomikoze u goveda. Iz podru~ja op}enarodne obrane i civilne za{tite objavio je {est radova u kojima se prvenstveno bavi izu~avanjem posljedica djelovanja nuklearnog oru`ja na ìvotinjski organizam. Osim toga, u dva se rada bavi i izu~avanjem mehanizma djelovanja estera fosforne kiseline na ìvotinjski organizam i lije~enje otrovanih doma}ih ìvotinja. Sura|ivao je u izradi dva priru~nika. U Priru~niku za obuku jedinica civilne za{tite op}e namjene prikazuje ugroènost ìvotinjskog i biljnog svijeta od radioaktivnog zra~enja, zaraznih bolesti te elementarnih nepogoda kao i njihovu za{titu i dekontaminaciju (1981. godine). U Priru~niku za obuku veterinarskih jedinica civilne za{tite (1983. godine) obra|uje poglavlje Povrede i nezarazne bolesti ìvotinja. U disertaciji iz podru~ja abdominalne kirurgije dr. Toma{ek isti~e da ultravioletne zrake mobiliziraju veliki broj polimorfnih stanica i makrofaga u omentumu i potrbu{nici i tako pove}avaju obrambene snage potrbu{nice kod ìvotinja, ~ija su crijeva bila izloèna djelovanju ultravioletnih zraka, te zaklju~uje da kod peritonitisa s terminalnim kolapsom zra~enje nema uspjeha. U ~asopisu Veterinarstvo objavio je 813 referenci {to je umnogome pridonijelo redovitom izlaènju ~asopisa. Dr. Vladimir Toma{ek se ubraja u skupinu samozatajnih znanstvenika koji je bogato prakti~no znanje uspio preto~iti u svoj znanstveni rad. Rezimiraju}i njegov ìvot i rad moèmo re}i da je stru~nim, znanstvenim i pedago{kim radom dao zna~ajan doprinos u razvoju veterinarstva i time zauzeo mjesto me|u zaslu`nim veterinarima Hrvatske.
171
Ivan Huber, dr.vet.med.

(1916. - 1987.)
Hrvoje Gomer~i} i Ferdo Zdelar
Ivan Huber, doktor veterinarske medicine ro|en je 25. prosinca 1916. godine u selu Mitrovcu pokraj Poège. Majke mu je bila ku}anica a otac zanatlija. Osnovnu {kolu poha|ao je u Darkovcu, Ljeskovici, Sapni i Sisku gdje zavr{ava i tri razreda niè realne gimnazije. Daljnje {kolovanje nastavio je u Zagrebu, gdje je i maturirao godine 1938. U jesen iste godine upisao se na Veterinarski fakultet u Zagrebu. Ivan Huber se te{ko {kolovao zbog lo{eg materijalnog stanja roditelja, pogotovo nakon godine 1944., kada mu je otac prilikom bombardiranja poginuo i ostavio ga samog s neopskrbljenom majkom. Godine 1941. morao je prekinuti studij, jer kao ~lan Kulturnog udruènja studenata pacifista i stalni predlaga~ ljevi~arske liste nije smio dolaziti na Fakultet. Vojni rok je sluìo u Nezavisnoj Dràvi Hrvatskoj u regularnoj hrvatskoj vojsci, domobranstvu, tijekom II. svjetskog rata. Zbog toga je diplomirao tek po~etkom 1949. godine. Ve} tijekom studija, kao demonstrator na Zavodu za parazitologiju, pokazivao je sklonost za stru~ni i znanstveni rad. Zbog toga se, ali i zbog {e}erne bolesti, natjecao za mjesto asistenta na Klinici za unutra{nje bolesti preìva~a, svinja, kuni}a i peradi, gdje je u svibnju 1949. godine i primljen. Da bi unaprijedio internisti~ku dijagnostiku uveo je redovitu morfolo{ku pretragu krvi, i to jo{ prije negoli je na Fakultetu osnovan Centralni klini~ki hematolo{ki laboratorij. Pri tom je istraìvao krvnu sliku u goveda bolesnih od indigestije i kroni~ne vezikalne hematurije. Bavio se nadalje dijagnostikom traumatske upale osr~ja, lije~enjem alimentarne indigestije te za~epa jednjaka u goveda i svinja. Posebnu pak pozornost obra}ao je dijagnostici i lije~enju bolesti egzoti~nih ìvotinja, o kojima se
172
tada relativno malo znalo. Upravo zbog dobrog poznavanja spomenute patologije, od godine 1953. brine se o zdravlju ìvotinja u Zoolo{kom vrtu grada Zagreba, a od godine 1956. i ìvotinja Zoolo{kog vrta na oto~ju Brijuni. Rade}i na spomenutoj Klinici Veterinarskog fakulteta, Huber je vrlo brzo ovladao klini~kom patologijom i terapijom doma}ih i drugih ìvotinja, a napose onom u preìva~a, te je slovio kao izvanredan dijagnosti~ar. Svoje bogato iskustvo nesebi~no je prenosio na mla|e suradnike i studente. Kao svestrani prakti~ar posebnu je pa`nju obra}ao prakti~noj nastavi, koju je obavljao vrlo savjesno i uspje{no. Sve one generacije studenata, kojima je drào vje`be iz Unutra{njih bolesti, sje}aju se njegovih pedago{kih odlika, njegove neposrednosti u me|usobnom dodiru i spremnosti da svakome pomogne, odnosno pokaè. Nekoliko godina sudjelovao je u nastavi Ambulantne klinike Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, a redovito je predavao i na te~ajevima za usavr{avanje veterinara. Pri tom se posebno trudio da iznese ona najnovija dostignu}a iz bujatri~ke prakse, dijelom temeljena i na vlastitim opaànjima. Stjecajem nekih okolnosti, ali i zbog osobne sklonosti prema egzoti~nim ìvotinjama, 1960. godine napu{ta Fakultet i zasniva stalni radni odnos veterinara u Zoolo{kom vrtu grada Zagreba , gdje je ve} od 1958. godine radio honorarno. Kratko vrijeme nakon dolaska u Zoolo{ki vrt, uredio je prvi put u tada{njoj dràvi, ambulantu i stacionar za bolesne ìvotinje iz zoolo{kog vrta. U stalnoj suradnji s pojedinim zavodima i laboratorijima Veterinarskog fakulteta u Zagrebu razvija i produbljuje dijagnosti~ke postupke, a bavi se i istraìvanjima pojedinih bolesti. U znanstvenom radu tijekom rada u Zoolo{kom vrtu nastojao je {to potpunije pratiti svaki slu~aj bolesti ili smrti ìvotinje, postupak lije~enja i moèbitne patoanatomske promjene. Te slu~ajeve iz svoje prakse s egzoti~nim ìvotinjama obra|ivao je i objavljivao sa znanstvenicima Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, posebno s fakultetskim patolozima. Za poneke skupine ìvotinja ili njihove bolesti prikupio je i znatan uzorak, pa su ti slu~ajevi grupirani i statisti~ki obra|ivani. Svoja opaànja iznosio je na doma}im i stranim skupovima ili ih je objavljivao u inozemnim ~asopisima. Bio je aktivni ~lan i sudionik brojnih Me|unarodnih simpozija o bolestima ìvotinja iz zoolo{kih vrtova, a godine 1961. bio je doma}in, te je vrlo uspje{no u Zagrebu organizirao 11. me|unarodni simpozij o bolestima ìvotinja iz zoolo{kih
173
vrtova. Huber je sam ili sa suradnicima, {to na Fakultetu {to u Zoolo{kom vrtu, objavio vi{e od 50 stru~nih i znanstvenih priop}enja. Svojom cjelokupnom aktivno{}u i njemu svojstvenom odnosu prema svakom ~ovjeku, ubrzo je stekao ugled i po{tovanje sveg osoblja u Zoolo{kom vrtu, te ga je tada{nji Radni~ki savjet godine 1967. izabrao za direktora Zoolo{kog vrta. Iako bolestan, u radu se nije {tedio te je uz sve rukovodne funkcije obavljao i posao veterinara. Upravo s nevjerojatnim zanosom brine o potrebama Zoolo{kog vrta. Ure|uje njegove povr{ine, obnavlja stare i gradi nove nastambe, te stalno vodi brigu o popuni faune, koja je znatno osiroma{ila pojedinim primjercima pa i vrstama. Na radnom mjestu ostaje svakog dana dok ne zavr{i potrebne poslove ili dok iscrpljen potpuno ne klone. No, nije posustao ni nakon odlaska u mirovinu. Stalno je odlazio u Zoolo{ki vrt i pomagao svom nasljedniku savjetima, ali i neposrednim obavljanjem pojedinih poslova. Ivan Huber posebno je zasluàn, {to se prvi u tada{njoj dràvi sustavno po~eo baviti lije~enjem divljih ìvotinja iz zoolo{kog vrta, te je poticao i istraìvanja brojnih djelatnika Veterinarskog fakulteta u Zagrebu na toj problematici. Zasluàn je i, {to se na Fakultetu prvi put od njegova osnivanja, razvio obilan znanstveno istraìva~ki rad, posebno u podru~ju patolo{ke morfologije i anatomije divljih ìvotinja iz zoolo{kog vrta, ~iji su rezultati prikazivani na brojnim me|unarodnim i doma}im skupovima ili objavljivani u ~asopisima. U mirovinu je oti{ao godine 1983. zadovoljan onim {to je u~inio, no uvjeren da je mogao i vi{e da su financijske prilike bile povoljnije. Kako je vrijeme odmicalo, sve je vi{e vremena posve}ivao svom unuku sa èljom da mu djetinjstvo bude sigurno, bezbri`no i ugodno, kad ve} nije bilo njegovo. Miki kako su ga svi od milja zvali, bio je eti~ki besprijekorna li~nost iz koje je zra~ila dobrota i plemenitost. Odlikovao se uvijek aktualnim ljudskim vrlinama: po{tenjem, skromno{}u, iskreno{}u i dobrotom. Bio je tih, nenametljiv i pa`ljiv, no vrlo dru{tven i vedar unato~ neugodnoj bolesti koju je strpljivo i disciplinirano podnosio najve}i dio svog ìvota. Isticao se kao vrlo pa`ljiv sin, uzoran suprug, njeàn otac i jo{ nje`niji djed. Oduvijek je, kao dijete sela, volio prirodu, a kasnije je zavolio i umjetnost, napose glazbu.
174
Kolega Huber biti }e zapam}en po tome, {to je vrlo uspje{no pro{irio djelatnost na{ih veterinara na rad s divljim ìvotinjama u zoolo{kim vrtovima, {to je prvi u nas poticao i omogu}avao istraìvanja tih ìvotinja na Fakultetu, te {to je omogu}io da i poslije njega doktori veterinarske medicine postanu nezamjenjivi u ìvotu Zoolo{kog vrta grada Zagreba, te da ga i danas vrlo uspje{no vode. Time su oni ispunili neostvarene èlje kolege Hubera, da se zagreba~ki Zoolo{ki vrt razvije u uglednu europsku instituciju za za{titu i uzgoj rijetkih ìvotinjskih vrsta u zato~eni{tvu. Umro je iznenada, dana 21. sije~nja 1987. godine u Dubrovniku, a sahranjen je u Zagrebu na Mirogoju.
175
Mirko Ba{i}, dr.vet.med.

(1917. - 1987.)
Vesna Vu~evac Bajt
Razvoj i organizacija veterinarske slu`be u Hrvatskoj u razdoblju poslije Drugoga svjetskog rata vezana je uz ime Mirka Ba{i}a, ~ovjeka kojega }e se rado sje}ati generacije njegovih suvremenika. Ro|en je u Ugljanu kod Sinja 24. travnja 1917. godine. Gimnaziju je poha|ao u Sinju i Splitu, a godine 1937. upisao se na Veterinarski fakultet u Zagrebu gdje je godine 1943. diplomirao. Iste godine odlazi na podru~je koje je bilo pod nadzorom partizana u Slavoniji, gdje obavlja razne odgovorne du`nosti i organizira veterinarsku slu`bu na tom podru~ju. Po zavr{etku Drugoga svjetskog rata u razdoblju od 1945.-1947. godine radi u Ministarstvu poljoprivrede Narodne Republike Hrvatske u Zagrebu, a po~etkom 1947. po vlastitoj èlji odlazi u veterinarsku ambulantu u Klo{tar Ivani} gdje radi do 1. travnja 1948. kada je premje{ten na Zemaljsko poljoprivredno dobro u Bo`jakovini. Tu se uz redovne veterinarske poslove posve}uje unapre|enju peradarstva te upravlja tada najve}om peradarskom farmom. Od 1. studenog 1950. kotarski je veterinar u \akovu gdje organizira veterinarsku slu`bu. Osniva Veterinarsku stanicu u \akovu, ~iji je bio i ravnatelj, i mnoge druge veterinarske ambulante na |akova~kom podru~ju. Pridonio je i organizaciji umjetnog osjemenjivanja koje je tada bilo tek u za~etku, kao i unapre|enju konjogojstva, te sudjelovao u organizaciji konjogojskih udruga lipicanske pasmine. Godine 1955. iz obiteljskih razloga odlazi u Slavonski Brod, gdje prvo radi u veterinarskoj ambulanti, zatim kao veterinarski inspektor, a
176
od godine 1958. kao ravnatelj veterinarske stanice u ~ijem se sastavu nalazio i Centar za umjetno osjemenjivanje goveda. Istodobno bio je izabran za predsjednika Sto~arskog poslovnog saveza kotara Slavonski Brod gdje je intenzivno radio na pro{irenju umjetnog osjemenjivanja goveda, na pobolj{anju pasminskog sastava svinja, te unapre|enju peradarstva. Radi usavr{avanja i upoznavanja najnovijih dostignu}a u umjetnoj oplodnji i tovu goveda godine 1960. odlazi u Ameriku i stje~e diplomu Certificat of Achievement. U cilju unapre|enja veterinarske slu`be godine 1963. objedinio je pet manjih veterinarskih stanica u jednu ve}u, oblikuju}i tako Veterinarsku stanicu Slavonski Brod. Od godine 1963. radi u Republi~kom sekretarijatu za poljoprivredu, prehrambenu industriju i {umarstvo Upravi za veterinarstvo, najprije kao samostalni savjetnik i republi~ki veterinarski inspektor, a zatim kao prvi zamjenik tada{njeg ravnatelja dr. Nikole Fioli}a. Nakon njegova odlaska u mirovinu imenovan je ravnateljem Veterinarske uprave, te na toj du`nosti ostaje sve do godine 1981., kada odlazi u mirovinu. U to vrijeme, Zakonom Republike Hrvatske osnovana je Republi~ka zajednica za zdravstvenu za{titu stoke, objedinjeni su Veterinarski institut, veterinarski zavodi i Sredi{nji centar za razmnoàvanje doma}ih ìvotinja u jednu radnu organizaciju. Tako je znatno unaprije|en, materijalno i stru~no, rad na laboratorijskoj dijagnostici, {to je bilo od velike va`nosti za suzbijanje i eradikaciju zaraznih i parazitskih bolesti. Uspje{no je organiziran i rad na suzbijanju mastitisa. Kao ravnatelj Uprave za veterinarstvo bitno je pridonio suzbijanju zaraznih bolesti, uvo|enju i usavr{avanju umjetne oplodnje, razvoju veterinarskih ustanova, napose veterinarskih stanica, te osiguranju sredstava za veterinarsku djelatnost. Kao jedan od glavnih tvoraca Zakona o zdravstvenoj za{titi ìvotinja i veterinarskoj djelatnosti (Narodne novine 11/35, 1979.) pridonio je tako|er razvoju veterinarskog zakonodavstva i rje{enju statusa i poloàja veterinarske slu`be. Bio je ~lan Saveza komunista Jugoslavije te je obavljao brojne dru{tvene i politi~ke du`nosti, te objavio tridesetak raznih stru~nih rasprava iz veterinarstva. Posebno su bili vrijedni njegovi ~lanci o
177
umjetnom osjemenjivanju i uzgojnim bolestima goveda te suzbijanju sto~nih zaraznih bolesti. U suradnji s dr. Markom Kadi}em napisao je povijesni rad Veterinarstvo i sto~arstvo kotara Sl. Brod u pro{losti i danas (Vetserum 5-6/1964.). U tom su opse`nom radu opisane autohtone pasmine goveda (bu{a, podolac i simentalac), zatim posavska i lipicanska pasmina konja, te doma}a mangulica. Osim toga iznio je podatke o broju stoke i slu`bovanju veterinara u veterinarskim ambulantama i stanicama te time bitno pridonio prikupljanju gra|e za hrvatsku veterinarsku povijest. Kao istaknuti dru{tveni djelatnik primio je ~etiri odlikovanja i 12 priznanja. Svojim cjelokupnim radom znatno je pridonio ugledu i razvoju veterinarske slu`be u Hrvatskoj, a kao veliki humanist bio je po{tovan ne samo od svojih kolega nego i pretpostavljenih. Umro je u [ibeniku 12. srpnja 1987., a sahranjen je na zagreba~kom Mirogoju.
178
Dr. Josip Badovinac

(1917. - 1998.)
Vesna Vu~evac Bajt
Dr. Josip Badovinac cijeli je radni vijek proveo kao vojni veterinar. Kao iznimno smiren i staloèn ~ovjek bio je omiljen sugovornik. Ro|en je u Sv. Petru Mre`nici (Duga Resa) 29. srpnja 1917., diplomirao 16. srpnja 1942., a promoviran u doktora veterinarskih znanosti 30. rujna 1948. na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Umro je u Zagrebu 18. travnja 1998. Radio je kao vojni veterinar u Hrvatskom domobranstvu (1942.1943.). Nakon {to je zarobljen kao pripadnik III. bojne II. pje{a~ke pukovnije, bio je referent saniteta brigade (1943.), referent veterine VII. banijske divizije (1943.), pa referent saniteta (1943.-1944.), i referent veterine IV. korpusa partizanske jugoslavenske vojske (1944.-1945.), u Veterinarskom odjeljenju Ministarstva obrane u Beogradu (1945.). Kao na~elnik veterinarske slu`be u stoèru III. armije bio je u Belom Manastiru (1945.) i u Novom Sadu (1945.-1947.), kao {ef odsjeka Veterinarske uprave Ministarstva obrane u Beogradu (1947.-1951.), a na posljetku (1951.-1956.) postaje upravnik oblasne veterinarske bolnice Zagreba~ke vojne oblasti. Kao primjeran stru~ni djelatnik osjetio je nove trendove vojnog veterinarstva pa je na osobnu molbu boravio od 1956. do 1959. na specijalizaciji u Zavodu za higijenu i tehnologiju animalnih namirnica Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Ta mu je specijalizacija usmjerila daljnji rad u vojsci. Naime, kao na~elnik veterinarske slu`be Zagreba~ke vojne oblasti radio je do odlaska u mirovinu (1959.-1977.).
179
Od godine 1979. bio je vanjski suradnik Veterinarskog fakulteta u zvanju vi{eg znanstvenog suradnika. Rezimiraju}i njegov dugogodi{nji rad kao vojnog veterinara moèmo utvrditi da je dr. Josip Badovinac bio kreator ustroja samostalne, stru~ne vojne veterinarske slu`be, a unutar nje i vojne veterinarske inspekcije. Uz to se intenzivno bavio higijenom ìve`nih namirnica, bio mentor u izradi nekoliko magistarskih rasprava, bavio se konjogojstvom i povije{}u hrvatskog veterinarstva. Objavio je tridesetak rasprava u ~asopisima Veterinarski arhiv, Veterinarski glasnik, Veterinarska stanica, Praxis veterinaria, Hrana i ishrana, Sto~arstvo, Pozadina i snabdijevanje, Vojno-ekonomski pregled, Tehnologija mesa i Vojnoveterinarski zbornik. Tako|er je uz dr. Rudolfa [ica autor poglavlja Povijesni pregled djelovanja Hrvatsko-slavonskog veterinarskog dru{tva u razdoblju od 1921. do 1939. godine, {to je objavljeno u knjizi 100 godina dru{tvenog udruìvanja hrvatskih veterinara 1894.-1994.. Bio je suradnik Hrvatskog biografskog leksikona, Hrvatskog leksikona i Hrvatske enciklopedije. Kao dugogodisnji ~lan i potpredsjednik Sekcije za povijest veterinarstva Hrvatske dao je velik doprinos u prikupljanju gra|e iz povijesti veterinarstva. Tako|er je bio ~lan Povjerenstva za unapre|ivanje konjogojstva i potpredsjednik Konji~koga kluba Zagreb. Dr. Josip Badovinac ostat }e zapam}en u srcima svojih suvremenika kao vrstan veterinarski stru~njak i znanstvenik i kao plemenit i dobar ~ovjek, koji je uvijek u ìvotu o~itovao pripadnost hrvatskom narodu i privrènost svojoj dràvi.
180
Prof. dr. Mirko Findrik

(1917. - 1979.)
Vlasta [erman
Prof. dr. Mirko Findrik ro|en je u Podlugovima, kotar Sarajevo u Bosni i Hercegovini 17. listopada 1917. godine, gdje mu je otac èljezni~ar slu`bovao. S porodicom, godine 1920. seli u Osijek, pa u Poègu, gdje zavr{ava ~etri razreda osnovne {kole. Slijedi o~ev premje{taj, godine 1929. u Veliku Goricu pa Findrik realnu gimnaziju poha|a i zavr{ava u Zagrebu. Veterinarski fakultet u Zagrebu upisao je 1937., a diplomirao je 1943. godine. Prvo razdoblje svoga rada provodi kao terenski veterinar. Prof. dr. Mirko Findrik osniva po odluci Vije}a Veterinarskog fakulteta u Zagrebu godine 1960. prvi samostalni Zavod za hranidbu doma}ih ìvotinja Veterinarskog fakulteta i postaje njegov prvi predstojnik. Nastavni~ku i znanstvenu karijeru zapo~eo je 1946. na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu kao asistent u Zavodu za sto~arstvo. Uz predmet sto~arstvo sve se vi{e posve}uje hranidbi doma}ih ìvotinja koja u tom razdoblju, zbog spoznaje povezanosti hranidbe sa zdravljem ìvotinja, reprodukcijom te kakvo}om ìvotinjskih proizvoda uzima sve istaknutije mjesto u veterinarskoj medicini. U {kolskoj godini 1947./48. hranidba postaje zaseban nastavni predmet koji se odvija u okviru Zavoda za sto~arstvo, a Mirko Findrik prvi je asistent na navedenom predmetu. U {kolskoj godini 1952./53. izabran je za honoramog nastavnika iz predmeta Hranidba ìvotinja, nakon ~ega odlazi na {estomjese~no znanstveno usavr{avanje u Institut
181
fr Tieremahrung u Zrich kod prof. dr. Edgara Crasemanna. Nakon povratka pa sve do 1955./56. ponovno je honorarni nastavnik iz predmeta Hranidba ìvotinja. Doktorirao je u jesen 1956., a 1957. postaje docent, 1962. izvanredni i 1967. redoviti profesor. Nakon osnutka samostalnog Zavoda za hranidbu godine 1960. postaje njegovim predstojnikom i tu du`nost obavlja do svoje iznenadne smrti. Umro je u Zagrebu dana 28. kolovoza 1979. godine u 62. godini ìvota i naponu svoje nastavni~ke, znanstvene i stru~ne aktivnosti. Nositelj i kreator suvremenih stajali{ta u fiziologiji i patologiji hranidbe doma}ih ìvotinja svoja je istraìvanja na po~etku rada usmjerio na odredivanje hranjive vrijednosti voluminozne krme u Hrvatskoj, {to je rezultiralo spoznajama o izrazitom deficitu fosfora, kobalta i mangana. Istraìvanja je pro{irio na promet minerala u razli~itih vrsta doma}ih ìvotinja, a rezultate tih istraìvanja objavio je u doma}im i stranim ~asopisima. Aktivno sudjeluje na mnogobrojnim kongresima i simpozijima u zemlji i inozemstvu, a kao priznati stru~njak u toj domeni sura|uje s institutima u Slova~koj, Francuskoj Nizozemskoj, Italiji i Njema~koj. Predaje hranidbu ìvotinja redovitim studentima Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, u nekoliko navrata studentima Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, hranidbu peradi na poslijediplomskom studiju Uzgoj i patologija peradi na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu te hranidbu goveda na poslijediplomskom studiju Govedarstvo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Rade}i neumorno, temeljito i savjesno napisao je i objavio u doma}im i stranim ~asopisima preko 100 znanstvenih i stru~nih radova koje je pisao na njema~kom, ~e{kom, francuskom i hrvatskom jeziku. Autor je jednog dijela Veterinarskog priru~nika, napisao je za studente Veterinarskog fakulteta skripte Hranidba doma}ih ìvotinja, Hranidba svinja, te skripte za studente poslijediplomske nastave Hranidba peradi i Hranidba svinja. Napisao je veliki broj prikaza i ocijena knjiga posebice iz njema~ke literature koje su obra|ivale podru~ja u rasponu od priru~nika fiziologije hranidbe doma}ih ìvotinja, primjene krmiva u hranidbi pa do ud`benika hranidbe pojedinih vrsta ìvotinja (peradi, kuni}a, goveda, ovaca i svinja). Autor je i niza stru~nih publikacija namijenjenih praksi, a bio je i suradnik u izradi prvog Pravilnika o kontroli sto~ne hrane u Hrvatskoj, te je sudjelovao u izradi receptura za vitaminsko-mineralne premikse.
182
U okviru Centra za peradarstvo aktivno u~estvuje u rje{avanju peradarske problematike na peradarskim farmama, tvornicama sto~ne hrane i veterinarskim stanicama. Odrào je brojna predavanja terenskim veterinarima, sto~arima i proizvo|a~ima sto~ne hrane. Bio je dugogodi{nji suradnik Poslovnog udruènja proizvoda~a krmnih smjesa, urednik ~asopisa Veterinarski arhiv te ~lan ure|iva~kog odbora ~asopisa Krmiva. Bio je voditeljem ~etrdesetak magistarskih rasprava i disertacija, te je obavljao godine 1972.-1974. du`nost dekana, a godine 1974.-1976. du`nost prodekana. Bio je ~lan Saveza komunista Jugoslavije i vrlo aktivan u raznim stru~nim, znanstvenim nastavnim i samoupravnim tijelima Veterinarskog fakulteta, a od aktivnosti izvan Veterinarskog fakulteta svakako treba spomenuti da je niz godina obna{ao du`nost odbornika op}ine Pe{~enica. Za svoj predan, savjestan i nesebi~an rad bio je prof. Findrik odlikovan Ordenom rada sa zlatnim vijencem onda{nje dràve. Prerana smrt, 28. kolovoza 1979. u Zagrebu prekinula je ìvot i rad tog izvanrednog ~ovjeka, zaljubljenika u svoju struku i predmet, kojem je posvetio gotovo ~itav svoj ìvot. Uz znanstveni i stru~ni rad njegova vedra i komunikativna narav, marljivost, temeljitost, humanost i skromnost osigurali su mu mjesto u redu hrvatskih veterinarskih odli~nika.
183
Dr. Rudolf [ic

(1918. - 2000.)
Darko Majnari}
Dr. Rudolf [ic ro|en je 21. oùjka 1918. u Vara`dinu gdje je zavr{io osnovnu {kolu i realnu gimnaziju. Veterinarski fakultet u Zagrebu upisao je 1937. i diplomirao 25. sije~nja 1943. godine. Doktorirao je 28. prosinca 1956. godine s temom Redukcija metilenskog modrila u bi~joj spermi uz konstantan broj spermija. Nakon diplomiranja 1943. mobiliziran je u domobranske postrojbe Nezavisne Dràve Hrvatske, a nakon zavr{etka rata zavr{io je u logoru za preodgajanje novostvorene komunisti~ke dràve. Veterinarski rad zapo~eo je kao pripravnik 1946. godine u Novom Marofu i 1947. u Svetom Kriù Za~retje. Kao veterinar radio je u âbru od 1947. do 1948., a od 1948. do 1951. na Zemaljskom poljoprivrednom dobru Na{ice. U Veterinarskom zavodu Krièvci u Odjelu za suzbijanje neplodnosti i umjetno osjemenjivanje radi od 1951. do 1955., a potom opet odlazi u Na{ice za direktora veterinarske stanice. Od 1958. do 1968. bio je upravitelj Centra za reprodukciju i selekciju doma}ih ìvotinja u Serum zavodu Kalinovica, a u Sredi{njem zavodu za razmnoàvanje i uzgoj doma}ih ìvotinja Zagreb, kao upravitelj Odjela za fertilitet i sterilitet doma}ih ìvotinja od 1969. do 1979., odnosno u Veterinarskom zavodu Hrvatske u Sredi{nji zavod za razmnoàvanje i uzgoj doma}ih ìvotinja Zagreb do odlaska u mirovinu godine 1983. Umro je u Zagrebu 26. prosinca 2000. godine. Dr. [ic bio je primjer znanstvenika koji je na svakom radnome mjestu ostavljao za sobom zna~ajan trag. Objavio je vi{e od 240 znanstvenih, stru~nih i popularnih rasprava. Posebno su mu zna~ajna djela Od zamisli do ostvarenja, 40 godina rada Sredi{njeg zavoda za
184
razmnoàvanje i uzgoj doma}ih ìvotinja i Filogeneza hrvatskog simentalca 1885.-1995., koji je objavio zajedno s P. Bosni}em i D. Vidu~em. U Veterinarskom zavodu Krièvci zapo~inje s radom na suzbijanju neplodnosti i umjetnom osjemenjivanju i tada objavljuje, sam ili u suradnji s drugim autorima, prve stru~ne rasprave. U Veterinarskoj stanici Na{ice organizirao je izgradnju stanice i prve testne stanice za progeno testiranje bikova na mlije~nost. Tu je istodobno izradio spomenutu disertaciju. U Serum-zavodu Kalinovica u Centru za reprodukciju i selekciju doma}ih ìvotinja, ure|uje uzoran uzgoj rasplodnih bikova i nerasta te uvodi tehnologiju konzerviranja sjemena nerasta dubokim smrzavanjem. Uvodi u proizvodnju doze sjemena za jednokratnu uporabu, a ta je metoda osjemenjivanja prihva}ena nakon desetak godina u cijeloj Hrvatskoj. Kao prvi u Hrvatskoj po~eo je konzervirati razrije|eno sjeme bikova dubokim smrzavanjem u teku}em du{iku. Za vrijeme boravka u Kalinovici priznato mu je zvanje specijalist za porodiljstvo, sterilitet i umjetno osjemenjivanje. Godine 1977. u Sredi{njem zavodu za razmnoàvanje i uzgoj doma}ih ìvotinja u Zagrebu izabran je u zvanje znanstvenog suradnika te je upisan u Registar znanstvenih djelatnika Republi~kog savjeta za nau~ni rad. Radove je objavljivao u ~asopisima Veterinarski arhiv, Deutsche tierrztliche Wochenschrift, Acta agraria et silvestris, Sto~arstvo, Veterinaria, Praxis veterinaria, Veterinarska stanica, Vetserum, Veterinarski glasnik i drugima. Uz to, 38 rasprava je objavio u zbornicima razli~itih doma}ih i inozemnih kongresa, simpozija i drugih aktualnih skupova. Odlaskom u mirovinu nastavio je pisati te je uz ve} spomenute dvije knjige sudjelovao u pisanju jo{ dviju, a vi{e od 50 rasprava objavio je nakon umirovljenja. Dr. Rudolf [ic bio je prodoran zanesenjak, dobar suradnik i strog, ~esto neshva}en, ali gotovo uvijek u svojim znanstvenim zapaànjima uspje{an. Brojnost njegovih zapisa i ~itanost njegovih tekstova ozna~uju samouvjerenu osobu koja je bila svjesna svojih mogu}nosti i svojih ostvarenja. Svojim dugogodi{njim radom na problematici steriliteta, fertiliteta i umjetnog osjemenjivanja, svojim pionirskim radom na tehnologiji smrzavanja sperme bikova i nerasta te uvo|enjem umjetnog osjemenjivanja u hrvatsku veterinarsku praksu dao je zna~ajan doprinos u razvoju veterinarske struke. Njegov doprinos utjecao je i na uspje{no suzbijanje spolnih zaraznih bolesti kod doma}ih ìvotinja te na unapre|enje hrvatskog sto~arstva uop}e.
185
Prof. dr. Davor Petrovi}

(1918. - 1981.)
Zvonko Modri}
Prof. dr. Davor Petrovi} ro|en je 11. lipnja 1918. u Tijesnom na otoku Murteru, op}ina [ibenik. Godine 1936. maturira na Klasi~noj gimnaziji u [ibeniku, upisuje se na Veterinarski fakultet u Zagrebu, koji pred samom diplomom godine 1941. mora napustiti zbog ilegalnog rada i skloniti se u [ibenik. Ve} u kolovozu 1941. godine organizirano se uklju~uje u partizanski pokret, godine 1942. uhi}uju ga Talijani, a u travnju 1943. dobrovoljno stupa u partizane. Bio je ~lan Saveza komunista Jugoslavije. Godine 1945. nastavlja studij veterine i 5. sije~nja 1946. diplomira. U velja~i 1946. izabran je za asistenta na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu u Zavodu za patolo{ku anatomiju, a zatim u Zavodu i klinici za zarazne bolesti gdje i doktorira u sije~nju 1951. godine temom Dijagnosti~ka vrijednost krvne slike kod svinjskog vrbanca. Od 1. lipnja 1953. do 15. velja~e 1954. radi na Vojnoj ekonomiji u Zden~ini, a 16. velja~e 1954. izabran je za asistenta na Ambulantnoj klinici Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje obavlja prakti~nu nastavu iz predmeta Zarazne bolesti doma}ih ìvotinja, a od 1966. godine i nastavu iz Tropskih zaraznih bolesti za studente iz tropskih zemalja. Dana 22. svibnja 1956. postaje znanstveni suradnik, u srpnju 1958. habilitira pa biva izabran za docenta, u prosincu 1967. za izvanrednog i u lipnju 1973. za redovitog profesora.
186
Prof. dr. Davor Petrovi} uz svoj redoviti nastavni i znanstvenoistraìva~ki rad, osobito ranih poslijeratnih godina, izvr{ava niz dodatnih zaduènja: ~lan je komisije Ministarstva poljoprivrede tada{nje Federativne Narodne Republike Jugoslavije koja prou~ava stanje poljoprivrede u Makedoniji; godine 1953. bio je u zdravstvenoj akciji Higijenskog zavoda Hrvatske i saniteta tzv. Jugoslavenske narodne armije u kotaru âkovec; godine 1956. je bio u ekipi Veterinarskog fakulteta Zagreb, koja se bavila problemima konjarstva u dijelu Posavine; godine 1956. do 1959. bio je ~lan Odbora za borbu protiv tuberkuloze u Gradskom higijenskom zavodu u Zagrebu. Godine 1951. Davor Petrovi} dobiva 5-mjese~nu stipendiju od francuske vlade za studij protozoologije u Pasteurovim zavodima Pariza i Alìra. Godine 1962. boravi tri tjedna u Perugi (Italija) u virusolo{kome laboratoriju. U okviru tehni~ke suradnje tada{nje Jugoslavije i Kenije, koju je financirala Food and Agriculture Organization of the United nations, radio je dvije godine u Veterinarskom istraìva~kom laboratoriju u Kebeteu (1964.-1966.). Godine 1970. preuzima od Sjedinjenih Ameri~kih Dràva Counterpart temu o istraìvanjima dijagnosti~kog postupka infekciozne anemije kopitara (IAK). Tijekom rada godine 1971., na poziv iz SAD sudjeluje na konferenciji o IAK, pa u New Orleansu drì predavanje Prilog dijagnostici o IAK. Tom prilikom posje}uje istitute u Louisiani, Texasu, Washingtonu, Iowi i New Yorku. Godine 1967. putuje u Bugarsku radi upoznavanja njezina veterinarstva. Sudjeluje s referatima iz podru~ja infektologije na me|unarodnim skupovima u Lyonu, Sofiji, Madridu, Tokiju i dr. Davor Petrovi} govorio je i pisao talijanski, francuski, {panjolski i engleski, a dobro se sluìo i njema~kim jezikom. U 67 od 70 objavljenih stru~nih, popularnih i znanstvenih radova Davor Petrovi} je jedini ili prvi autor. Objavljeni radovi istraùju ili prikazuju 13 zaraznih bolesti doma}ih ìvotinja. Od tih radova 26 se bavi IAK-a sa svih aspekata, i to naro~ito s klini~kog, epizootiolo{kog, profilakti~kog, a prvenstveno i najintenzivnije s dijagnosti~kog. Znatan broj radova objavljen je u uglednim inozemnim veterinarskim ~asopisima.
187
Davor Petrovi} mnogo je zaduìo na{u veterinarsku znanost a time i sto~arstvo, osobito konjarstvo, svojim upornim i vrlo profinjenim znanstvenim pristupom naro~ito prou~avanju dijagnostike i profilakse IAK-a, ~iji je najvi{i domet, {to nas je opskrbio s najuspje{nijom i najjeftinijom metodom pouzdane i vrlo jednostavne metode serolo{ke dijagnostike, toliko neugodne pa i ~esto podmukle IAK-a, samo godinu dana poslije njezina pronalaska u SAD. Do sredine 1971. godine u nas se IAK dijagnosticirala kombinirano: klini~ki, histolo{kim pregledom biopsiranog komadi}a jetre, prema potrebi i ekstremno skupim dugotrajnim biolo{kim pokusom na pouzdano zdravoj `drebadi, dakle dugotrajno i vrlo skupo. Izvanredni napredak u dijagnostici IAK-a, u~inio je u SAD, godine 1970. prof. Leroy Coggins izradiv{i specifi~an antigen za serolo{ku dijagnostiku IAK-a reakcijom imunodifuzijske precipitacije u gelu (gelimunodifuzijski test). Davor Petrovi} prenosi Coggins-Norcrossovu metodu u Zagreb, pa ve} sredinom 1971. godine uvodi tu serolo{ku metodu u svoj rad. Potkraj 1973. registriran je na{ IAK-antigen pa je time ozakonjena dalja upotreba agar-gel-precipitacijskog testa u rutinskoj dijagnostici IAK. Od 1971. do 1976. u Zagrebu je izvr{eno 27.774 serolo{kih pretraga na 13.829 konja tom metodom. Izvanredna je prednost serolo{e djagnostike IAK-a Cogginsovim antigenom: 1. u jednostavnosti, brzini i jeftino}i, 2. u izvanrednoj to~nosti rezultata i 3. {to ona otkriva i latentne oblike IAK-a, kojih je u SAD bilo do 3% od pozitivnih, a u Hrvatskoj oko 10%. Bez otkrivanja latentnih oblika IAKa nema niti likvidacije IAK. Prvi je u svijetu na~inio antigen za ovu metodu na `drebadi, a ne samo na ponijima. Da je Davor Petrovi} izvr{io samo taj pothvat u svome radu za na{u veterinarsku znanost i konjarstvo Hrvatske i tada{nje Jugoslavije s pravom bi zasluìo Monumentum aere perennium. Od naro~itog su zna~enja za na{e sto~arstvo i istraìva~ki radovi o bolestima doma}ih ìvotinja: konja, goveda i svinja, na odre|enim podru~jima Hrvatske kao na Kordunu, u dijelovima Posavine, na Lonjskome polju i dr. u kojima je prof. dr. Davor Petrovi} bio prvi autor. Davor Petrovi} je stilisti~ki virtuoz u sastavu svojih popularnih radova za sto~are. Taj stil je jasan i ìvi monolog kao na pozornici, pa ga sto~ar mora razumijeti i rado ~itati. Davor Petrovi} zbog svoga djelotvornoga i po`rtvovanoga znanstvenog, stru~nog, nastavnog i dru{tveno-politi~kog rada zasluèno je za ìvota po~a{}en mnogim odlikovanjima od kojih
188
navodimo samo tri najzna~ajnija: Orden zasluga za narod III. reda, 1950., Ministarstvo poljoprivrede SAD odlikovalo ga je za nove ideje i koncepte u vo|enju zna~ajnih istraìvanja, koja su dala znatan doprinos poljoprivrednoj znanosti i dobrobit narodima SAD i Jugoslavije 1974. i Orden rada s crvenom zastavom godine 1976. Umro je u Zagrebu 17. listopada 1981. godine, a pokopan je u [ibeniku.
189
Dr. Oto Vraì}

(1918. - 1982.)
Marko Stejskal
Dr. Oto Vraì} ro|en je 30. lipnja 1918. u Kutini, gdje je poha|ao prva dva razreda osnovne {kole, dok je ostatak osnovne {kole i gimnaziju zavr{io u Zagrebu. Na Veterinarski fakultet u Zagrebu upisuje se 1938. godine, a diplomirao je 18. studenog 1944. Potom idu}e dvije godine izra|uje disertaciju na Zavodu za mikrobiologiju i higijenu istog fakulteta. Promoviran je 19. srpnja 1947. godine s disertacijom Baktericidno djelovanje ultravioletnih zraka. Od srpnja 1946. do travnja 1947. radi kao asistent volonter na Veterinarskom fakultetu. Potom prelazi u Veterinarski eksperimentalni zavod u Zagrebu (dana{nji Hrvatski veterinarski institut). Do lipnja 1950. radi tamo kao veterinar pripravnik, potom kao pripravnik asistent do sije~nja 1951., a zatim do 1954. kao asistent, kad postaje stru~ni suradnik. Godine 1956. postaje znanstveni suradnik, 1958. znanstveni suradnik I. vrste, a 21. prosinca 1967. vi{i znanstveni suradnik. Dulja bolest primorala ga je 1976. godine na odlazak u invalidsku mirovinu. Umro je u 63. godini u Pitvama pokraj Jelse na otoku Hvaru 22. oùjka 1982., a pokopan je u Zagrebu. Rade}i na disertaciji, kratko se bavio bakteriologijom, a potom tako|er kra}e vrijeme serologijom na Veterinarskom institutu, no ubrzo ga zaokuplja parazitologija, kojoj je posvetio ~itav svoj radni istraìva~ki i znanstveni vijek. Bave}i se parazitologijom mnoge godine, najprije kao dijagnosti~ar, a potom kao istraìva~, objavljivao je, sam ili u suradnji s drugima, rezultate svojih prou~avanja. Objavio je ~etrdesetak stru~nih i
190
znanstvenih radova, me|u kojima su neki zapaèni i u svjetskim razmjerima. Me|u njima, posebno mjesto zasluùje opis filoftalmoze gusaka izazvane dvjema vrstama metilja (Philophthalamus posaviniensis i Philophthalamus cupensis), koje su tada prvi put zabiljeène u svjetskoj literaturi. Danas su obje te vrste poznate kao Ph. posaviniensis Richter, Vraì}, Aleraj i Ph. cupensis Richter, Vraì}, Aleraj. Taj rad je objavljen u Veterinarskom arhivu 23, 193-205, 1953. Kao priznat stru~njak za prou~avanje nametnika pernate divlja~i, dr. Vraì} je prvi u nas sustavno obra|ivao pojedine parazitoze (endoparazite i ektoparazite fazana i endoparazite tr~ke). Rad o ektoparazitima fazana Ectoparasites of the common pheasant (Phasianus colchicus) in Croatia, obavljen je za National Science Foundation, Washington, D.C. 1962, kao i rad o ektoparazitima tr~ke u Hrvatskoj (Parasites of the common partridge) iste godine. Slijede zapaèni radovi o parazitozama goluba, guske, magarca, svinje i teladi. Sudjeluje u istraìvanju i zapisu o prvom nalazu trakavice Raillietina bonini u goluba u Jugoslaviji. Taj rad (O. Vraì} i M. Karlovi}: Prvi nalaz i poku{aj suzbijanja trakavice Raillietina (Skrjabinija) bonini goluba u Jugoslaviji) objavljen je u Acta parasitologica Iugoslavica 1980. godine, jer je, iako ve} u mirovini nekoliko godina, nastavljao svoj istraìva~ki rad koliko mu je to god bolest dopu{tala. Nadalje, u nizu je radova prou~avao djelovanje razli~itih pripravaka na diktiokaulozu ovaca, askaridozu i metastrongilidozu svinja, hipodermozu goveda, ehinokokozu pasa, hiostrongilidozu svinja, èlu~ano-crijevne parazite ovaca, metiljavost goveda, telaziozu goveda, {ugu papigica, amidostomozu gusaka, trakavi~avost goluba itd. Radovi su mu objavljeni u osam razli~itih ~asopisa (Veterinarski arhiv, Acta parasitologica Iugoslavica, National Science Foundation Washington, D.C., Sto~arstvo, Veterinarska stanica, Vijesti Serum-zavoda Kalinovica, Koà i obu}a), u tri zbornika (II. kongres veterinara i vet. tehni~ara, Beograd; V. International Meeting on Diseases of Cattle, Opatija; @ivinarski dani Peradarski dani, Beograd), u zagreba~kom Veterinarskom priru~niku, Radovima Republi~kog savjeta za nau~ni rad Socijalisti~ke Republike Hrvatske i u Zadru`nom poljoprivrednom kalendaru. Istraùju}i tularemiju i njezino suzbijanje u ze~eva, sura|ivao je s francuskim kolegama te je u dva navrata boravio u Strassbourgu.
191
Povezano s prou~avanjem parazitoza peradi i stoke, sudjelovao je, u poslijeratnim godinama, u brojnim akcijama suzbijanja, lije~enja i prevencije bolesti stoke na hrvatskom selu, provode}i mnogo vremena na terenu, ponajprije u Lici i Slavoniji, pridonose}i educiranju stanovni{tva i uspostavljanju veterinarskih zdravstvenih standarda u sto~arskoj proizvodnji. Dr. Vraì} bio je istinski istraìva~ki duh, otvoren za sve nove putove koji istraìva~a i znanstvenika mogu dovesti do znanstvene istine, za koju se beskompromisno borio {tite}i integritet znanstvenika i njegovu slobodu uma, odri~u}i se svakog pragmatizma ma koliko bi mu ponekad mogao olak{ati ìvotni put. Dijele}i takva svoja uvjerenja, kao i svoje {iroko znanje i o mnogim drugim podru~jima i svoju erudiciju, s kolegama i suradnicima, dao je jo{ jedan vaàn doprinos, osim svoga egzaktnog rada, hrvatskoj istraìva~ko-znanstvenoj zajednici. Umro je razmjerno mlad, kad mogu}nosti njegova doprinosa jo{ nisu bile iscrpljene, ostaviv{i neke zapo~ete a nedovr{ene radove (endoparazitoze {ljuke, puha i udava). No, rade}i trideset godina u Veterinarskom institutu u Zagrebu, uspio je zaokruìti svoju stru~nu i znanstvenu djelatnost i ostavio trajne tragove u na{oj parazitologiji.
192
Prof. dr. Marijan @ukovi}

(1919. - 1993.)
Nikola Dàkula
Prof. dr. Marijan @ukovi} ro|en je 6. travnja 1919. u Novoj Plo{~ici, selu @upanije bjelovarsko-bilogorske. Osnovnu {kolu poha|ao je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Zagrebu, gdje je maturirao 1938. godine. Iste godine upisao se na Veterinarski fakultet u Zagrebu, a diplomirao je 1943. za nepunih 5 godina. Zbog ratnih okolnosti i nemogu}nosti zaposlenja, izra|uje disertaciju te doktorira 28. kolovoza 1944. s temom Mekani dijelovi cjelokupnog organizma guske u rendgenskoj slici na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Tek po zavr{etku rata zapo{ljava se 16. svibnja 1945. kao veterinarski referent u Omi{u. Za asistenta na Zavodu za parazitologijuVeterinarskog fakulteta u Zagrebu izabran je 1. oùjka 1946. Radi vlastitog usavr{avanja 1955. boravio je dva mjeseca na specijalizaciji iz parazitologije na Parazitolo{kom odjelu Centralnog higijenskog zavoda u Zagrebu, a godine 1956. proveo je pet mjeseci na Zavodu za patolo{ku anatomiju i 1957. {est mjeseci na Internoj klinici Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Za znanstvenog suradnika izabran je 1955., a za vi{eg znanstvenog suradnika 1961. godine. U zvanje izvanrednog profesora izabran je 1966., a za redovitog profesora 1973. Predstojnik Zavoda za parazitologiju i invazione bolesti bio je od 1966. do 1980. godine. U mirovinu je oti{ao 30. rujna 1984. Umro je 10. prosinca 1993. u Zagrebu. Svoj znanstveno-istraìva~ki rad u parazitologiji po~eo je M. @ukovi} na utvr|ivanju parazitske faune doma}ih i pokusnih ìvotinja, te ptica iz slobodne prirode. Vrlo su zna~ajna istraìvanja morfologije i biologije li~inaka roda Hypoderma (gove|i {trk). Osim poznate vrste Hypoderma
193
bovis (veliki gove|i {trk), prvi put je na ovim prostorima utvrdio i vrstu Hypoderma lineatum (mali gove|i {trk). Zapaèni su bili njegovi radovi o parazitskoj fauni zamor~eta (1953.) i biserke (1954.), {ugi {takora (1954.), trihomonijazi goluba (1954.), ektoparazitima ptica (1954.), te o parazitskim invazijama konja (1957., 1958.) i parazitskim bolestima goveda (1959.). Veliki broj radova odnosio se na istraìvanje djelotvornosti razli~itih antiparazitika, naj~e{}e antihelmintika i antikokcidijskih pripravaka, ali i akaricida/insekticida. Od antihelmintika prvi su bili istraìvani piperazinski preparati (1958., 1960.), zatim cijanacethidrazid (1959.), olovni arsenat i bakreni sulfat (1960.), toluol (1962.), bunamidin (1967.), tetramisol (1968. i 1979.), fenbendazol (1974.), prazikvantel (1976.), nitroksinil (1982.), albendazol (1982., 1984., 1985.) i ivermektin (1982., 1985.) . Istraìvanja antikokcidijskih preparata zapo~eo je s amprolijem i zoalenom (1967., 1968.), a nastavljena sa sulfakinoksalinom (1968.), metiklor pindolom (1974.), nikarbazinom (1975.), halofuginonom i monenzinom (1979.), lasalocidom (1979.), salinomicinom (1983.) i drugima, koji nisu publicirani. Neka istraìvanja ivermektina odnosila su se i na lije~enje {uge u ovaca i svinja (1985.), odnosno na njihovo akaricidno djelovanje. Prof. @ukovi} uklju~io se u istraìvanja fascioloze koja je Zavod provodio od 1936., a istraìvao je dijagnostiku bolesti, mogu}nosti postojanja drugih posrednika, te neke enzime velikog metilja (1961., 1966., 1974., 1976.). S kirurzima je istraìvao problem onkocerkoze i njene povezanosti s bolestima o~iju (mjese~na sljepo}a) u konja (1960., 1966.). Nekoliko istraìvanja odnosilo se na dijagnostiku, lije~enje i suzbijanje ehinokokoze (1965., 1967., 1970., 1975., 1976.). Radio je na imunodijagnostici i imunoprofilaksi metastrongiloze svinja (1964., 1967., 1981.). Sura|ivao je na istraìvanju cisticerkoze goveda koju je vodio akademik Wikerhauser (1968., 1969., 1970., 1971., 1974., 1975.) koja su bila vrlo zapaèna u svijetu. Bavio se epizotiologijom i lije~enjem {uge u goveda , svinja i ovaca (1961., 1985.) , te lisice (1979.). Zajedno s V. Turnerom prvi put su utvrdili trihinelozu ma~ke u nas (1957.), a kasnije je sudjelovao u istraìvanju imunodijagnostike trihineloze u svinja (1980., 1981.). Osim toga istraìvao je utjecaj piperazina na kolinesterazu askarida (1960.), epizotiologiju izosporoze u psa (1973.) i toksoplazmoze u ma~ke (1975.). Zajedno s T. Wikerhauserom utvrdio je prvi put trakavicu ovce Avitellina centripunctata u nas (1963.). Osim istraìvanja antikokcidijskih pripravaka, bavio se i imunoprofilaksom kokcidioze koko{i (1980.).
194
Prof. @ukovi} bio je prvi voditelj poslijediplomskog studija iz Parazitologije uvedenog 1965. godine, a pod njegovim vodstvom ubrzo su izra|ene dvije magistarske radnje. Bio je voditelj magistraskih radova i iz drugih poslijediplomskih smjerova. Prof. @ukovi} bio je aktivan u upravnim strukturama Fakulteta i stru~nim udruènjima. Tako je bio predsjednik Upravnog odbora Instituta za fiziologiju i patologiju animalne proizvodnje (1966.1967.) i Upravnog odbora Veterinarskog fakulteta (1968.-1972.) te ~lan Kolegijalnog poslovnog organa Fakulteta. Bio je predsjednik Sekcije za parazitologiju, Dru{tva veterinara i veterinarskih tehni~ara Hrvatske (1957.-1960.). Po osnivanju Dru{tva parazitologa Jugoslavije izabran je za glavnog urednika znanstvenog ~asopisa Acta parasitologica iugoslavica. Zajedno s akademikom Wikerhauserom ure|uje ga od 1970. do 1978. i u tom kratkom razdoblju ~asopis postaje jedan od citiranijih u svijetu, zahvaljuju}i ure|iva~koj politici i znanstvenoj razini radova. Zajedno s T. Wikerhauserom napisao je poglavlje Invazione bolesti peradi I. (1966.), te Invazione bolesti svinja u skriptama Svinjogojstvo (1969.), a bile su namijenjene studentima poslijediplomskih studija. S prof. Mika~i}em suautor je serije zapaènih, studentima i veterinarima vrlo korisnih radova o nalazu i determinaciji parazita prema organima u svih doma}ih sisavaca (svinja, konj, govedo, ovca, koza, pas i ma~ka) i ptica (koko{, puran, guska i patka), a objavljenih u Praxis veterinaria, a u ptica i u Tierrztliche Praxis (1976). Od 137 bibliografskih jedinica prof. @ukovi}a 65 su znanstveni radovi, 28 stru~ni, a ostali su referati s doma}ih stru~nih i znanstvenih skupova, popularni ~lanci, te prilozi za veterinarske priru~nike (1961., 1976. i 1989.), te Vademekum Plive (1969.). Svojim je znanstvenim i stru~nim radom dao veliki doprinos veterinarstvu, a posebice parazitologiji. Kao nastavnik i pedagog stekao je najvi{e po{tovatelja. Znao je dosta suhoparnu parazitolo{ku problematiku pedago{kim metodama i nadasve autoritativno pribliìti studentima, pa je bio iznimno cijenjen kao predava~. Strpljivost i objektivnost ispitiva~a bili su gotovo poslovi~ni, a znanje je bilo osnovni kriterij na ispitu. Tu je bio krajnje dosljedan, {to mu je me|u studentima jo{ vi{e dizalo ugled. Osobito su ga cijenili i voljeli kolege s terena, jer prof. @ukovi} ne samo da je bio dobar stru~njak i znanstvenik, nego se znao jednostavno i ljudski pribliìti ~ovjeku, te u komunikaciji nije bilo nikakvih barijera.
195
Prof. dr. Branko Ilija{

(1919. - 1998.)
Mensur [ehi}
Dr. Branko Ilija{ se rodio 5. lipnja 1919. godine u Zagrebu. Otac mu je bio stolarski obrtnik, a majka doma}ica. Osnovnu {kolu i gimnaziju zavr{io je u Zagrebu. Nakon zavr{etka gimnazije 1939. godine upisao se na Veterinarski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu. Diplomirao je u velja~i 1948. godine i odmah nakon toga radio kao volonter na Zavodu za rendgenologiju i fizikalnu terapiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. U rujnu iste godine postavljen je za asistenta. Kao asistent nije odlazio na specijalizaciju u inozemstvo, nego se educirao u samom Zavodu. Tijekom II. svjetskog rata i u jednom navratu prije toga, bio je zatvaran nekoliko puta na kra}e vrijeme. Godine 1943. mobiliziran je u domobranstvo Nezavisne dràve Hrvatske i kao politi~ki nepo}udan smje{ten u pritvor s jo{ tridesetak studenata u Zboru u Zagrebu. Nakon toga preba~en je u veterinarsku sredi{njicu u Selskoj cesti, gdje je ostao do 1945. godine. Po zavr{etku rata kao vojnik zadràn je jo{ tri mjeseca u jugoslavenskoj vojsci. Veterinarski studij nastavio je neposredno nakon odsluènja vojnog roka. Nesretne okolnosti kadrovske politike onog vremena zamrzle su dugogodi{nja napredovanja Ilija{a u vi{e znanstveno-nastavno zvanje. Profesor Ilija{, kao stalno zaposlen, proboravio je u Zavodu za rendgenologiju i fizikalnu terapiju od 1948. do umirovljenja 1984. godine. Doktorirao je u studenom 1961. godine, a radni naslov disertacije je bio Probavni kanal svinje u rentgenskoj slici. U svojstvu asistenta radio je od 1948. do 1967. godine. Za docenta je postavljen 1967. godine i u tom svojstvu ostaje do 1973. kada je izabran za
196
izvanrednog profesora. Godine 1978. izabran je za redovitog profesor i u tom zvanju ostaje sve do umirovljenja 1984. godine. Bio je predstojnik Zavoda od 1977. godine do umirovljenja. Kao istaknutom znanstvenom radniku u podru~ju znanstvene problematike traumatskih indigestija u goveda, 1956. godine dodijeljena mu je nagrada Eugena Podaupskog, a 1963. godine Instituta za patologiju i terapiju. Veliki entuzijazam profesora Ilija{a u znanstveno-nastavnoj problematici rendgenologije i fizikalne terapije rezultirao je objavom velikog broja znanstvenih i stru~nih rasprava. Prije nego {to je doktorirao objavio je sam i u suradnji deset znanstvenih i stru~nih radova. Nakon doktorata nastavio je svojom plodnom znanstvenostru~nom i nastavnom aktivno{}u. U razdoblju od 1961. do 1969. godine objavio je 21 vrlo vrijedan rad. Od 1969. do umirovljenja, sam ili u suradnji, objavio je 25 radova. Ra{~lanjeni radovi u spomenutim razdobljima govore o razli~itim pristupima i obradi rendgenolo{ke i fizikalno-terapijske problematike. U prvim godinama njegova plodonosnog rada objavio je zna~ajne rezultate prvih istraìvanja ne samo u malih i velikih doma}ih ìvotinja, nego i u peradarstvu. Naslov teme disertacije o probavnom kanalu svinje u rendgenskoj slici govori o jednom vrlo ozbiljnom temeljitom pristupu istraìvanja koje je zahtijevalo sveobuhvatni anatomski, fiziolo{ki i napose rendgenolo{ki pristup. Kao vrlo nezahvalan objekt rendgenolo{kih istraìvanja, zahtijevao je da profesor Ilija{ uz rendgenografiju obavi niz dugotrajnih fluoroskopskih kontrastnih pretraga probavnog trakta svinje. U uvjetima klasi~ne i vrlo opasne fluoroskopske pretrage profesor Ilija{ je postigao u svijetu prve i zna~ajne istraìva~ke rezultate. U njegovom daljnjem znanstveno-istraìva~kom radu vidljivi su rezultati suvremenijih kontrastnih pretraga u razli~itih vrsta doma}ih ìvotinja, koji su vezani na razli~ite sustave (kontrastne pretrage probavnog trakta u malih, srednje velikih i velikih doma}ih ìvotinja, angiografije, limfografije, bronhografije, urografije, histerosalpingografije u malih i velikih doma}ih ìvotinja). Koriste}i rendgensku cijev velike izlazne snage, postignuti su vrlo vrijedni rezultati rendgenografije skeleta i probavnog trakta u velikih doma}ih ìvotinja. Profesor Ilija{ je objavio i niz vrlo interesantnih ~lanaka rijetke patolo{ke kazuistike. Mnoge divlje (zoolo{ki vrtovi, menaèrije, nacionalni parkovi) i poludomesticirane ìvotinje (farme krzna{a) zastupljene su u radovima profesora Ilija{a. U Zavodu su primijenjene rendgenolo{ke pretrage u
197
24 vrste divljih ìvotinja. Taj dio rasprava su lijepi prilog ovoj slabo poznatoj grani veterinarstva. Profesor Ilija{ sudjelovao je na nekoliko znanstvenih svjetskih kongresa veterinara i radiologa. Njegov istraìva~ki rad obiljeèn je stalnim napretkom. Svaki istraìvani problem temeljito je prou~en, solidno istraèn i vrlo kriti~ki obra|en. Vrlo kvalitetna svojstva profesora Ilija{a odraàvala su se u njegovoj svakodnevnoj rendgenolo{koj dijagnostici i fizikaklnoj terapiji, u prakti~noj i teorijskoj nastavi. Taj miran, susretljiv i stru~an ~ovjek i veliki pedagog, nesretnim slu~ajem izgubio je svog voljenog sina jedinca. Kod njegove najve}e ìvotne tragedije i tuge za jedincem, smogao je snage da ustraje do kraja svoga radnog i ìvotnog vijeka. Iza sebe je ostavio puno zna~ajnih rezultata kojima se sluìmo u na{im daljnjim stru~nim, znanstvenim, pedago{kim i ljudskim spoznajama. Profesor Ilija{ stekao je velike zasluge za razvoj i napredak ne samo Zavoda i Fakulteta, nego i za popularizaciju i prakti~nu primjenu rendgenologije i fizikalne terapije u ambulantama, veterinarskim stanicama i u terenskim uvjetima diljem komunisti~ke Jugoslavije. Kao drugi ~ovjek istinske znanstvene, nastavne i prakti~ne primjene rendgenologije i fizikalne terapije, zasluàn je i spomena vrijedan za razvoj jedne od najstarijih katedri u svijetu. Po~eci razvoja i primjene veterinarske rendgenologije u Hrvatskoj biljeè ono vrijeme kada je instaliran prvi rendgenski ure|aj u novoizgra|enom Zavodu Veterinarskog fakulteta u Zagrebu u Savskoj cesti. Desetak godina nakon toga, drugi ~ovjek pionirskog zaslu`nog rada u podru~ju dijagnosti~ke i terapijske rendgenologije i fizikalne terapije u Hrvatskoj i komunisti~koj Jugoslaviji je prof. dr. Branko Ilija{. Uz prof. dr. Stjepana Rapi}a pokazao je svestrani interes da se razvije u prvog i pravog educiranog stru~njaka u Zavodu za rendgenologiju i fizikalnu terapiju. U uvjetima slabe za{tite od visokog napona i ioniziraju}eg zra~enja, pogotovo kod rendgenografije i fluoroskopije velikih doma}ih ìvotinja, ne {tede}i se, tada{nji asistent Ilija{ samostalno i uz pomo} profesora Rapi}a objavljuje prve zna~ajne radove koji su dali nove rezultate u europskim okvirima rendgenolo{ke dijagnostike. Svoja iskustva u pionirskom radu u podru~ju rendgenologije i fizikalne terapije kasnije je prenosio svojim
198
novozaposlenim kolegama i nizu generacija studenata. Uz profesora Rapi}a, smatramo da je profesor Ilija{ najmarkantnija i najstarija li~nost u povijesti osnivanja i razvoja veterinarske rendgenologije i fizikalne terapije u Hrvatskoj i komunisti~koj Jugoslaviji. Nakon kratke bolesti umro je 15. listopada 1998. godine u Zagrebu, gdje je i sahranjen.
199
Prof. dr. Mladen Hajsig

(1919. - 1996.)
Tomo Nagli}
Prof. dr. Mladen Hajsig ro|en je 10. rujna 1919. u Remetincu kraj Vara`dina, u slu`beni~koj obitelji. Osnovnu {kolu i gimnaziju polazio je u Vara`dinu. Studij veterinarske medicine na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu upisao je 1938. i diplomirao 1944. Nakon svr{etka studija radio je kao veterinar u âkovcu i Sv. Martinu na Muri, da bi se 1948. zaposlio u Zavodu za mikrobiologiju i zarazne bolesti Veterinarskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu, gdje je radio do odlaska u mirovinu. Kao sposoban i marljiv nastavnik i znanstvenik brzo je napredovao. Ve} 1953. postigao je doktorat znanosti, obraniv{i disertaciju pod naslovom Prilog poznavanju uzro~nika piobaciloze (Corynebacterium pyogenes) i njegova zna~enja za neke doma}e ìvotinje. Godine 1955. izabran je za nau~nog suradnika. Naslovnim docentom postao je 1958., a 1960. unaprije|en je u zvanje vi{eg nau~nog suradnika. Potom je 1966. promaknut u nau~nog savjetnika, a za redovitog profesora iz veterinarske mikrobiologije i imunologije izabran je 1970. Osje}aju}i sve vi{e zdravstvene tegobe, 1977. odlazi u prijevremenu mirovinu. I nakog toga, koliko mu to dopu{ta zdravlje, nastavlja znanstveni rad, prenose}i svoje bogato iskustvo na suradnike. Umro je u Zagrebu, 21. rujna 1996., u 78. godini ìvota. Prema vlastitoj èlji pokopan je na Vara`dinskom groblju u nazo~nosti ~lanova obitelji i bliskih prijatelja. Prof. dr. Mladen Hajsig bio je sposoban nastavnik i vrstan znanstvenik. Na po~etku svoje djelatnosti na Fakultetu boravio je dulje vrijeme u nekoliko svjetskih i doma}ih znanstvenih i nastavnih ustanova (Centraalbureau voor Schimmelcultures u Baarnu, Odjelu za kvasce u
200
Delfu, Zavodu za parazitologiju Veterinarskog fakulteta u Utrechtu u Nizozemskoj, Zavodu za mikrobiologiju u Sofiji u Bugarskoj, Zavodu za mikrobiologiju i Klinici za ko`ne i spolne bolesti Medicinskog fakulteta u Zagrebu), stje~u}i tako potrebna znanja i upoznavaju}i stru~njake s kojima }e poslije sura|ivati. Posebnu brigu posvetio je obrazovanju studenata, napisav{i nekoliko ud`benika iz veterinarske mikrobiologije i imunologije, od kojih se pojedini, primjerice Veterinarska mikrobiologija (Mlinac, F., E. Topolnik, M. Hajsig. Nakladni zavod Znanje. Zagreb, 1966.) jo{ i danas koriste. U doma}im i inozemnim ~asopisima objavio je sam ili sa suradnicima vi{e od 120 znanstvenih i stru~nih radova. Iako njegov znanstveni opus obuhva}a razli~ita podru~ja veterinarske mikrobiologije i imunologije, glavno podru~je njegovih istraìvanja su gljivice i bolesti {to ih uzrokuju u ìvotinja. U Zavodu za mikrobiologiju i zarazne bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu osnovao je i opremio laboratorij, koji je ubrzo postao vode}im mikolo{kim laboratorijem u biv{oj Jugoslaviji, poznat i u svijetu. Bavio se sustavnim istraìvanjima dermatofitoza doma}ih ìvotinja, posebice u goveda, kojima je obuhvatio gotovo cijelo podru~je Hrvatske. Ustanovljava da je glavnim uzro~nikom te bolesti u goveda u nas vrsta Trichophyton verrucosum. Pojavi trihofitoze pogoduje pove}ana vla`nost zraka i lo{i zoohigijenski uvjeti. Spore uzro~nika preìve vi{e godina u tlu, podràvaju}i tako infekciju. êsto se od ìvotinja zaraze njihovi vlasnici i timaritelji. Bolest se te{ko lije~i, ali se moè sprije~iti cijepljenjem. Dermatofitoze (T. verrucosum, T. mentagrophytes, T. equinum var. equinum) su rijetko ustanovljene u konja i magaraca. Istraùju}i dermatofitoze u mesojeda, otkriva u tih ìvotinja infekcije dermatofitima T. mentagrophytes, Microsporum gypseum i M. canis. Detaljno je istraìo i opisao epizootiju trihofitoze u tovnih kuni}a, koju je uzrokovala vrsta T. mentagrophytes. Tako|er se bavio istraìvanjem dermatofitoze u ~in~ila i laboratorijskih ìvotinja. Najvi{e truda posvetio je istraìvanjima uloge kandida i drugih vrsta kvascima sli~nih gljivica u patologiji doma}ih ìvotinja. Tim se istraìvanjima, a posebice otkri}em i opisom nove gljivi~ne vrste Candida (Torulopsis) apicola, uvrstio me|u svjetski poznate mikologe. Opisao je nalaze kandidoze u ptica, prasadi i teladi. Posebnu znanstvenu vrijednost imaju njegova istraìvanja u~estalosti i etiologije gljivi~nog mastitisa u krava, ovaca i kobila, te istraìvanja gljivi~nog poba~aja i infekcija spolnih organa goveda i svinja kvascima i plijesnima. Nezaobilaznim u znanstvenoj literaturi mogu se smatrati istraìvanja bakterijskih i gljivi~nih infekcija zvukovoda i
201
dermatitisa u pasa, s posebnom vrijedno{}u istraìvanja uloge gljivice Malassezia pachydermatis kao mogu}eg uzro~nika upale. Ne smije se zanemariti njegov doprinos u istraìvanju kriptokokoze u kobila i nalaza kriptokoka u golubova i fazana. Tako|er je istraìvao aspergilozu peradi, saharomikozu kuni}a i mikotoksikoze u svinja, te je prvi u svijetu opisao nalaz gljivice Chrysosporium evolceanui na koì psa s dermatitisom. U znanstvenom smislu vrijedna su njegova istraìvanja in vitro i in vivo odnosa bakterija i gljivica. Op{irnije podatke o doprinosu prof. M. Hajsiga razvoju mikologije u nas ~itatelj moè na}i u njegovu preglednom ~lanku Prikaz istraìvanja na podru~ju veterinarske mikologije u SR Hrvatskoj (Veterinarski arhiv 43, 113-132, 1973). Iako po osnovnoj istraìva~koj djelatnosti mikolog, prof. M. Hajsig dao je vrijedni znanstveni doprinos poznavanju etiologije i patogeneze bakterijskih infekcija u ìvotinja, posebice vrstom Arcanobacterium pyogenes, a tako|er i pojedinih protozojskih invazija. Tijesno sura|uju}i s humanim mikolozima, mnogo truda uloìo je u edukaciju na{ih veterinara i lije~nika prakti~ara u otkrivanju i lije~enju mikoza. Bio je voditeljem brojnim stru~njacima razli~itih profesija (veterinarima, biolozima, lije~nicima, stomatolozima) u izradi magistarskih radova i disertacija. Za uspjehe na podru~ju veterinarske mikrobiologije, posebice mikologije, 1975. dobio je priznanje izborom za ~lana suradnika Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (dana{nje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti). Godine 1978. dodijeljena mu je Republi~ka nagrada Ru|er Bo{kovi} za znanstvenu djelatnost na podru~ju veterinarske medicinske mikrobiologije, posebno mikologije, da bi 1994. primio i Dràvnu nagradu za ìvotno djelo. Prof. dr. Mladen Hajsig bio je ~lanom vi{e doma}ih i inozemnih mikrobiolo{kih i veterinarskih dru{tava. Bio je ~lan uredni{tva te glavni ili pomo}ni urednik nekoliko doma}ih i inozemnih ~asopisa i zbornika. Posebnu aktivnost razvio je u okviru Hrvatskog dru{tva mikrobiologa, odràvanjem predavanja na stru~nim sastancima sekcija toga Dru{tva i simpozijima koje je Dru{tvo organiziralo. Bio je ~ovjek svestrane naobrazbe i velikih sposobnosti. Govorio je vi{e svjetskih jezika. Bavio se slikarstvom. Njegove slike s animalisti~kim motivima i motivima sa sela odi{u smireno{}u i nenametljivom ljepotom. Pisao je pjesme, od kojih su neke i uglazbljene. Kao vrstan poznavatelj hrvatskoga knjièvnog jezika i kajkavskog narje~ja, ustrajno
202
je prenosio svoje bogato znanje i ljubav za doma~u re~ na svoje suradnike. Prof. dr. M. Hajsig bio je tih i nenametljiv ~ovjek, istinski hrvatski i svjetski znanstvenik, nesporno jedan od najvrsnijih me|u nastavnicima Veterinarskog fakulteta u razdoblju poslije Drugoga svjetskog rata. Hrvatski narod posebno je zaduìo svojim doprinosom u razvoju mikologije i s pravom se moè smatrati osniva~em te grane mikrobiologije u nas.
203
Prof. dr. Ivan Ljubi}

(1921. - 1999.)
Prof. dr. Ivan Ljubi} ro|en je u Klanje~kom Jezeru (Veliko Trgovi{~e) 15. velja~e 1921. godine u selja~koj obitelji. Osnovnu {kolu poha|ao je u Velikom Trgovi{~u te nakon zavr{etka ~etvrtog razreda preseljava s obitelji u Lekenik, pokraj Siska i nastavlja {kolovanje u niòj realnoj gimnaziji u Zagrebu. Vi{u gimnaziju poha|ao je u Sisku gdje je poloìo i ispit zrelosti. Godine 1940. upisuje studij na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu koji zbog rata prekida iza tre}eg semestra. Zbog suradnje s partizanskim pokretom bio je uhi}en i sproveden u koncentracijski logor u Staroj Gradi{ki. Nakon izlaska iz logora 1942. godine odlazi u partizanske jedinice u kojima ostaje do kraja rata, te ostaje u tzv. Jugoslavenskoj narodnoj armiji do 1952. godine. Iste godine nastavlja studij na Veterinarskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu. Veterinarski fakultet zavr{io je 1958. godine kada je izabran za sveu~ili{nog asistenta u Zavodu za higijenu i tehnologiju animalnih namirnica Veterinarskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu. Disertaciju pod naslovom Utjecaj antibiotika kao konzervansa ìve`nih namirnica na mikroorganizme trova~e hrane obranio je 1965. godine. U zvanje docenta izabran 1968. godine, 1972. godine za izvanrednog profesora, a 1978. godine za redovitog profesora Veterinarskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu. Predstojnikom Zavoda za higijenu i tehnologiju animalnih namirnica bio je u kontinuitetu od 1972. do 1980. godine. Stru~na djelatnost prof. dr. Ivana Ljubi}a ogleda se u suvremenom pristupu problematici higijene i tehnologije namirnica, unapre|enju proizvodnje i prerade a posebno u pobolj{anju zakonske regulative
204
veterinarsko-sanitarnog nadzora. Sudjelovanjem na znanstvenim i stru~nim skupovima veterinarskih i drugih stru~njaka kao organizator, diskutant i kreator zna~ajno je pridonosio najaktualnijim pitanjima struke. U znanstvenim, stru~nim i popularnim ~lancima obra|ivao je razli~ite probleme iz podru~ja higijene, proizvodnje, prerade, analitike, legislative i druge sadràje vezane za podru~je kojim se bavio. Na Veterinarskom fakultetu bio je ~lanom mnogih stru~nih povjerenstava i odbora te predsjednik Savjeta i drugih tijela upravljanja. Niz godina bio je tajnik, a kasnije i predsjednik sindikalne organizacije. Vi{e godina bio je predstavnik asistenata u Vije}u Veterinarskog fakulteta. Bio je ~lanom Upravnog odbora Instituta za zootehniku i higijenu te ~lanom sekcije za higijenu i tehnologiju namirnica Saveza dru{tava veterinara i veterinarskih tehni~ara te ~lanom Dru{tva mikrobiologa Hrvatske i Dru{tva prehrambenih tehnologa, biotehnologa i nutricionista. Bio je ~lan Saveza komunista Jugoslavije. Sudjelovao je kao istraìva~ u nekoliko znanstvenih projekata tada{nje Samoupravne interesne zajednice znanosti Hrvatske, a sura|ivao je i na projektima proizvo|a~a namirnica animalnog podrijetla. Glavna podru~ja njegova interesa nastavne, znanstvene i stru~ne djelatnosti, bila su prije svega higijena namirnica, prvenstveno mikrobiologija, analitika, te veterinarsko-sanitarna legislativa. U vezi s navedenim bio je gotovo redovito suradnik i konzultant pri dono{enju propisa iz podru~ja higijene i tehnologije namirnica. Znanstvena i stru~na djelatnost prof. dr. Ivana Ljubi}a obuhva}a 61 bibliografsku jedinicu {to uklju~uje rasprave u ~asopisima (24), rasprave u zbornicima s me|unarodnih i doma}ih skupova (28), nastavni tekst i priru~nik (2), te prikaze i ocjene knjiga (4) i kvalifikacijske i ostale radove (3). Zna~ajno je naglasiti da je suradnik u knjizi Spomenica Veterinarskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu 1919.-1969. u kojoj zajedno s prof. dr. Josipom @ivkovi}em prikazuje djelovanje studentske organizacije Veterinarskog fakulteta tijekom pedeset godina. Kao priznati stru~njak bio je ~lanom mnogih organizacijskih, znanstvenih i stru~nih odbora, kongresa, simpozija i seminara veterinarskih i drugih stru~njaka.
205
Kao nastavnik predavao je na mati~nom Fakultetu predmet Higijena i tehnologija namirnica animalnog podrijetla, a u razdoblju od 1974. do 1979. godine bio je voditeljem znanstvenog poslijediplomskog studija iz Higijene i tehnologije namirnica animalnog podrijetla. Njegova zna~ajna nastavna aktivnost ogleda se i u mentorstvu 32 magistarskih i dviju doktorskih rasprava. Niz godina, prof. dr. Ivan Ljubi} bio je priznati sudski vje{tak za djelokrug higijene animalnih namirnica te je obavio mnogobrojne ekspertize i vje{ta~enja u razli~itim sudskim sporovima. Po osobnoj èlji umirovljen je 1983. godine. Umro je u Zagrebu i pokopan je u Lekeniku 20. sije~nja 1999. godine.
206
Prof. dr. Kre{imir Mihaljevi}

(1921. - 2002.)
Vladimir Mrljak
Prof. dr. Mihaljevi} ro|en je 8. travnja 1921. godine u gra|anskoj obitelji u Zagrebu. Osnovnu {kolu i realnu gimnaziju poha|ao je u Zagrebu, gdje je i maturirao godine 1940. Iste godine upisao je Pravni fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, na kojem je studirao do 1943. godine. U lipnju 1943. godine prekida studij zbog mobilizacije u domobranstvo. Po zavr{etku Drugoga svjetskog rata, godine 1945., upisao se na Veterinarski fakultet, te je ve} za vrijeme studija pokazao velik interes za unutarnje bolesti. Diplomirao je u lipnju 1955. godine te se iste godine zaposlio kao veterinar u op}ini Orljovac, tada{nja Slavonska Poèga. Dana 1. prosinca 1956. godine prelazi na Veterinarski fakultet u Zagrebu gdje je izabran za asistenta za Unutarnje bolesti na Ambulantnoj klinici. Na tom mjestu nalazi se do 1958. godine kada prelazi na Kliniku za unutarnje bolesti. Godine 1964. obranio je disertaciju pod nazivom Klini~ka simptomatologija i dijagnostika eksperimentalnog o{te}enja jetre u svinja. U Registar znanstvenih radnika upisan je 1977. godine u zvanju znanstvenog asistenta, a odlukom Savjeta Veterinarskog fakulteta u lipnju 1978. godine izabran je u zvanje vi{eg znanstvenog suradnika. Godine 1979. izabran je za izvanrednog profesora, a 1981. odlazi u mirovinu. Dana 18. travnja 2002. nakon kratke i te{ke bolesti umro je u 81. godini u Zagrebu i sahranjen je na zagreba~kom groblju Mirogoju. Stru~na djelatnost prof. Mihaljevi}a je velika. Kao stru~njak osobito se posvetio klini~koj patologiji kopitara. Nemjerljiv je doprinos prof. Mihaljevi}a dijagnostici i lije~enju èlu~ano-crijevnih oboljenja u konja,
207
posebno onih popra}enih kolikom. Svoje poznavanje bolesti konja pro{irio je novim prilozima o Adams-Stokesovoj bolesti. Kao znanstveni djelatnik nastavio je istraìvanje u podru~ju tetanusa, gdje je dao svoje najzna~ajnije radove, istraùju}i tetanus u razli~itih ìvotinja, a od iznimne va`nosti su one spoznaje o lije~enju tetanusa u konja kojima je podigao uspje{nost terapije iznad svjetskog prosjeka. Prof. Mihaljevi} istraìvao je i sustavne miopatije konja, napose utjecaj vitamina E i selena kod enzootske mioglobinurije konja. Predmet njegova interesa je i utjecaj metoklopramida na probavni sustav kopitara i mesojeda. No prof. Mihaljevi} pokazuje interes i u drugim podru~jima unutarnjih bolesti. Ostat }e zabiljeèni njegovi radovi gdje prou~ava labilitetne reakcije seruma kod traumatskih i netraumatskih indigestija goveda, zatim radovi gdje prou~ava nesta{icu joda kod doma}ih ìvotinja. Vrlo vrijedan je doprinos prof. Mihaljevi}a razja{njenju kompleksne problematike bolesti sredoprsja u veterinarskoj klini~koj medicini. Prof. Mihaljevi} obavljao je nastavnu djelatnost vrlo savjesno. Kao rutinski stru~njak i savjestan radnik isticao se u nastavnom radu sa studentima na Klinici, prenose}i na njih svoje dugogodi{nje iskustvo. Od 1978. godine djelovao je i kao nastavnik iz predmeta Unutarnje bolesti za usmjerenje veterinarski pomo}nik u Poljoprivredno-prehranbenom obrazovnom centru u Zagrebu. Prof. Mihaljevi} je u tijeku svog dugogodi{njeg radnog staà na Fakultetu obavljao razli~ite funkcije u Vije}ima godi{ta, u Upravnom odboru Sindikalne organizacije kao i u drugim tijelima i povjerenstvima. Objavio je dvadesetak znanstvenih i stru~nih radova, te vi{e popularnih ~lanaka u razli~itim veterinarskim ~asopisima. Sudjelovao je s referatima na mnogim doma}im i me|unarodnim, stru~nim i znanstvenim skupovima. Odrào je niz predavanja veterinarima prakti~arima. Bio je vrlo aktivan pi{u}i ~lanke za veterinarski priru~nik i razli~ite stru~ne ~asopise, nastoje}i stru~nim savjetima pomagati kolegama veterinarima i vlasnicima doma}ih ìvotinja. Unato~ te{kim bolestima koje su ga iscrpljivale, te punom anga`manu u radu na Klinici, prof. dr. Mihaljevi} uvijek je na{ao vremena i snage i za svoj hobi planinarenje i alpinizam. Prof. Mihaljevi} kao tih, skroman, human i principijelan ~ovjek, pun razumijevanja za tu|e nevolje i uvijek spreman saslu{ati, utje{iti i pomo}i, primjer je skromna i savjesna utemeljitelja veterinarstva i veterinarske znanosti u nas.
208
Prof. dr. Milan Kralj

(1921. - 1994.)
Joè Nemani~
Prof. dr. Milan Kralj ro|en je 5. srpnja 1921. godine u Lonjici, op}ina Vrbovec, u selja~koj obitelji (majka Petronila, ro|ena Kroupa i otac Mijo). Osnovnu {kolu zavr{io je u rodnom mjestu Lonjici, a realnu gimnaziju (1941.) i studij veterine (1946.) u Zagrebu. Vi{e razrede gimnazije i studij zavr{ava uz pomo} obitelji Jurija Pajanovi}a iz Zagreba. Bio je oènjen i imao jednu k}er. Prof. dr. Milan Kralj zaposlio se kao asistent 1946. god. na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, gdje je proveo cijeli svoj radni vijek. Doktorirao je ve} 1948. (disertacijom Pitanje antigena u serolo{koj dijagnostici koko{jeg tifa), a habilitirao 1954. Godine 1962. izabran je za izvanrednog profesora, a 1969. za redovnog profesora Zaraznih bolesti doma}ih ìvotinja i za redovnog profesora predmeta Bolesti peradi u uzgoju i proizvodnji. Umirovljen je 25. prosinca 1987. godine. Nekon te{ke bolesti umro je 18. kolovoza 1994. Znanstveno-nastavna aktivnost je od samog po~etka prijeka potreba prof. Kralja. Tijekom 40 godi{nje djelatnosti bio je odli~an pedagog koji svojom erudicijom i originalnim prakti~nim prikazima zaokuplja slu{atelje. Nastavna djelatnost prof. Kralja zapo~ela je u Zavodu za zarazne bolesti, najprije kao asistenta, a kasnije kao docenta u odràvanju vje`bi i dijela predavanja iz Zaraznih bolesti doma}ih ìvotinja. Godine 1953. preuzima Ambulantnu kliniku koja za kratko vrijeme postaje bitan ~imbenik u izobrazbi kadrova. Kao cijenjen i odli~an nastavnik upu}uje studente na rad u uvjetima prakse, ukazuju}i posebice na probleme intenzivne proizvodnje te interakciju organizama
209
i ekolo{kih ~imbenika, njihovu manifestaciju i mogu}e posljedice s posebnim osvrtom na nu`nost preventive u cjelokupnom procesu proizvodnje. U okviru Ambulantne klinike organizirao je 13 op}ih te~ajeva za usavr{avanje terenskih veterinara s vi{e od 200 polaznika. Za potrebe peradarstva organizirao je sedam tridesetodnevnih te~ajeva koji su kasnije prerasli u poslijediplomski studij iz Fiziologije uzgoja, higijene i patologije peradi. Taj studij do njegova umirovljenja apsolviralo je blizu 200 veterinara i agronoma, a zavr{ilo vi{e od 100 polaznika. Mnogi od njih, kao stru~njaci iz peradarstva, prenosili su ste~eno znanje izravno u peradarsku proizvodnju. Godine 1969. prof. Kralj osniva i prvi je predstojnik Zavoda za bolesti peradi u uzgoju i proizvodnji. Za potrebe dodiplomske nastave s timom stru~njaka napisao je tri ud`benika za studente i dvoja skripta za potrebe poslijediplomske nastave. Osim nastavnog rada na Fakultetu prof. Kralj puno pa`nje posve}uje vlastitom, napose stru~nom usavr{avanju i na drugim veterinarskim ustanovama u zemlji i inozemstvu. Kra}e vrijeme boravio je gotovo u svim europskim zemljama. Tijekom 1954. god. boravio je na studijskom putovanju u Italiji i na Internacionalnom te~aju za veterinare u Be~u. Sljede}e godine boravio je na Veterinarskim klinikama i institutima u Njema~koj (Hannover, Mnchen, Giessen). Za njegov daljnji rad bitna je prisutnost prvoj europskoj konferenciji Svjetskog dru{tva veterinara peradara i prvoj europskoj konferenciji Svjetskog dru{tva peradara u Utrechtu 1960., te drugoj konferenciji Svjetskog dru{tva veterinara peradara 1962. u Cambridgeu. Slijede mnogi doma}i i inozemni kongresi i savjetovanja, na mnogima od njih, posebice doma}im, i aktivno sudjeluje. Nabrojit }emo samo neke: Kijevo, Budimpe{ta, Pariz, Madrid, Atena i dr., zatim kongresi Njema~kog veterinarsko medicinskog dru{tva, ~iji je dopisni ~lan od 1977. Tijekom 1964 i 1965. odrào je, na poziv dru{tava veterinara, predavanja o bolestima junadi u Poljskoj, êhoslova~koj i Ma|arskoj, a u Sovjetskom Savezu o proizvodnji mesa peradi u Jugoslaviji. Bio je na studijskom putovanju u Njema~koj, Francuskoj, Engleskoj i [vicarskoj. Godine 1979. boravi u Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama gdje s nekoliko stru~njaka Centra za peradarstvo upoznaje proizvodnju koko{i i purana u 14 dràva i posje}uje nekoliko znanstvenih institucija, kao i peradarski fakultet. Prof. Kralj bio je vidovit, pronicljiv i vrlo dobar organizator timskog rada {to je do{lo do izraàja u istraìvanjima Gornjeg Posavlja i Korduna
210
osobito s obzirom na ekolo{ke, uzgojno prehrambene, zdravstvene i ekonomske probleme u sto~arstvu tih podru~ja. Najzna~ajnije stvarala~ko dijelo prof. Kralja zajedno s nekolicinom profesora Veterinarskog fakulteta je Peradarska grupa (osnovana 1961. nakon povratka prof. Kralja iz Utrechta) koja se 1964. imenuje u Centar za peradarstvo. Od travnja 1966. on je i slu`beni predstojnik te novo osnovane jedinice unutar fakultetskog Instituta. Velika je zasluga prof. Kralja da je u razvoju te institucije umio iskoristiti eminentne stru~njake Veterinarskog fakulteta, a zatim i materijalna sredstva od privrede, stvaraju}i postupno tim stru~njaka u samome Centru koji su osposobljeni da svojim znanjem i stru~no{}u postanu temelj znanstvenog i stru~nog rada organizirane, intenzivne peradarske proizvodnje u zemlji. Povrh svega navedenog prof. Kralj imao je dovoljno strpljenja i energije da sedam godina bude tajnik Dru{tva veterinara i veterinarskih tehni~ara, predsjednik sindikalne podru`nice, aktivan ~lan organa upravljanja na Fakultetu i da organizira znanstvene i stru~ne skupove te da sura|uje s privredom. Sav taj trud nije ostao nezapaèn pa prof. Kralj od Komiteta za nau~ne ustanove dobiva nagradu Zorka Goluba, Dru{tva veterinara i veterinarskih tehni~ara tada{nje Socijalisti~ke Republike Hrvatske, zatim tri ordena biv{e Jugoslavije, ukupno 40 razli~itih priznanja, diploma i zahvalnica. Veliki je opus znanstveno-stru~nog istraìvanja prof. Kralja ~iji su rezultati objavljeni samostalno ili sa suradnicima u 307 publikacija. Neke od njih tiskane su u 13 inozemnih ~asopisa. U razdoblju dok je radio na Zavodu za zarazne bolesti i Ambulantnoj klinici istraùje zarazne bolesti doma}ih ìvotinja pa i peradi, napose one koje zadaju velike pote{ko}e i nanose proizvodnji znatne ekonomske {tete (zarazna anemija konja, svinjski vrbanac, bruceloza, oboljenja prednjih di{nih prohoda i probavnih organa, koko{ji tifus, aspergiloza, atipi~na kuga peradi). Neke od njih prvi put su ustanovljene i istraène u nas (Influenca A2, akutna fascioloza konja). Nakon 1967. godine bavi se znanstvenim istraìvanjima gotovo isklju~ivo za potrebe peradarske proizvodnje. Sam ili sa suradnicima prvi put u na{oj zemlji uo~io je desetak bolesti peradi i razjasnio njihovu etiologiju i preventivu (adenoviroza, zarazni bronhitis, Gumborska bolest, avijarni encefalomijelitis, kompleks leukoza, reovirusne
211
infekcije). Istraìvanja adenovirusnih infekcija me|u prvima su u svijetu. Iskustva u lije~enju eksudativne dijateze sluìla su kasnije u humanoj medicini. Veliko zna~enje za na{e i svjetsko peradarstvo ima otkri}e uzro~nika te zna~ajne ~injenice u pojavi, {irenju i suzbijanju Gamborske bolesti. Radovi o tome privukli su svjetsku pozornost. Prof. dr. Milan Kralj bio je vrstan pedagog i predava~, suosniva~ Centra za peradarstvo i Katedre za patologiju peradi u uzgoju i proizvodnji i znanstveni istraìva~ {irokog podru~ja. Neki od tih radova zna~ajan su doprinos razvoju nacionalnog pa i svjetskog peradarstva. Svojim stru~nim i znanstvenim radom stvorio je mostove za prijenos znanosti i ste~enih iskustava u praksu. Utemeljitelj je u nas intenzivnog peradarstva, gdje se zaposlilo nekoliko stotina veterinara. Bio je vrlo nesklon kompromisima u tehnologiji, preventivnim mjerama i nestru~nim interpretacijama. Prof. dr. Milan Kralj bio je iznimna osoba na podru~ju svog djelovanja koja se ne moè kopirati, ali se moè slijediti, voljeti ili mrziti, ali se ne moè zaobi}i.
212
Doc. dr. Branko Svetli~i}

(1921. - 1976.)
Vjekoslav Srebo~an
Doc. dr. Branko Svetli~i} je plodan ali prekratak radni vijek proveo dijelom na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, a dijelom u Institutu za medicinska istraìvanja i medicinu rada tada{nje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, te {koli narodnog zdravlja Andrija [tampar u Zagrebu. Razlog tome je sklonost prema eksperimentalnoj toksikologiji pesticida posebice, organofosfata i karbamata, podru~ju koje {ezdesetih i sedamdesetih godina pro{loga stolje}a zaokuplja zanimanje istraìva~a koji su se bavili istraìvanjima klini~kog i subletalnog toksi~nog djelovanja tih sredstava na zdravlje ljudi i ìvotinja te mogu}nostima farmakoterapije otrovanja tim spojevima. Ro|en je 5. srpnja 1921. u Ravnoj Gori u Gorskom Kotaru. Klasi~nu gimnaziju zavr{io je u Zagrebu, 1948. diplomirao na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu i iste godine doktorirao iz veterinarskih znanosti. Nakon kratkog boravka na suzbijanju sto~nih zaraza u Bosni i Istri postaje nastavnik na Srednjoj veterinarskoj {koli u Zagrebu, gdje pokazuje izrazite sposobnosti dobrog predava~a. Iste je godine izabran za asistenta na Zavodu za farmakologiju i toksikologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu gdje je uskoro, nakon habilitacijskog rada o osnovama djelovanja pesticida i principima racionalne terapije postao naslovni docent. Kao mladi asistent objavljuje enciklopedijske ~lanke i aktualne prikaze iz veterinarske terapije i profilakse, a godine 1957. u suradnji, objavljuje prvi rad iz eksperimentalne toksikologije organofosfatnih insekticida. Iste godine postaje vanjski suradnik Instituta za medicinska istraìvanja i medicinu rada tada{nje JAZU gdje od godine 1960. do 1969. radi u Laboratoriju za toksikologiju Instituta, a godine 1967. postaje zamjenik voditelja tog Laboratorija. Godine 1964.
213
postaje suradnikom {kole narodnog zdravlja Andrija [tampar u Odjelu za higijenu rada, u kojem postiè zvanje vi{eg znanstvenog suradnika, i tu ostaje sve do prerane smrti. Njegov znanstveno istraìva~ki rad odnosi se na toksikolo{ke probleme u veterinarskoj i humanoj medicini, posebno na istraìvanja mehanizma toksi~nog djelovanja organofosfatnih i karbamatnih insekticida i nekih ìv~anih bojnih otrova organofosfatnih svojstava, te na istraìvanja principa racionalne terapije otrovanja tim spojevima. Ta djelatnost prikazana je u sedamdesetak radova u doma}im i inozemnim znanstvenim i stru~nim ~asopisima i kongresnim prikazima. O tim problemima sudjelovao je u raspravama na doma}im i me|unarodnim kongresima i sastancima, te je pokazao poseban interes pri razmatranju odnosa {tetnosti i korisnosti upotrebe pesticida u za{titi bilja i u javnom zdravstvu. Pritom nikada nije podcijenio mogu}nosti {tetnih u~inaka nekih pesticida za okoli{ i ~ovjeka, ali nije prihva}ao op}e osude njihove primjene, ako to nije bilo znanstveno dokazano i opravdano. Isticao se jasno}om i jednostavno{}u pisanja. U nastavnoj djelatnosti bio je jednako uspje{an. Kao veterinar po osnovnoj naobrazbi, napisao je godine 1964., u suradnji s prof. dr. Marcelom Delakom, priru~nik Otrovanja ìvotinja pesticidima namijenjen veterinarima prakti~arima, u kojem su obradili etiologiju, terapiju i profilaksu otrovanja ìvotinja najva`nijim skupinama pesticida {to se koriste u za{titi bilja i komunalnoj higijeni. Sura|ivao je sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i Svjetskom organizacijom za poljoprivredu i prehranu, pa je nekoliko puta boravio kao stru~njak u Africi i Latinskoj Americi. Od posebnog zna~enja bio je dvogodi{nji boravak u Brazilu gdje je pomogao u stvaranju osnove za rutinski i znanstvenoistraìva~ki rad na toksikolo{kim problemima te zemlje. Radio je u dràvnim stru~nim komisijama i odborima za usavr{avanje kadrova, za za{titu okoli{a, za recenziju istraìva~kih projekata o pesticidima, te u Vije}u i Savjetu Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Bio je nekoliko godina tehni~ki urednik i ~lan ure|iva~kog odbora ~asopisa Arhiv za higijenu rada i toksikologiju. Doc. dr Svetli~i} bio je svestrano naobraèn ~ovjek. Dobro je vladao njema~kim i engleskim jezikom i u vrlo kratko vrijeme nau~io je portugalski kojim se sluìo u Brazilu. Povremeno je objavljivao uspje{ne putopisne reportaè, a aktivno se i uspje{no bavio {portom. Bio je jednostavan, skroman, dobar, po{ten i plemenit ~ovjek. Umro je 1. velja~e 1976. u Zagrebu.
214
Dr. Hrvoje Pavuna

(1921. - 1984.)
Boìdar [imuni}
Dr. Hrvoje Pavuna ro|en je 8. studenog 1921. godine u Osijeku u obitelji èljezni~ara. Osnovnu {kolu poha|ao je u raznim mjestima: Dalju, Klo{tru Podravskom, Daruvaru i Virovitici, slijede}i tako ~este premje{taje svog oca {efa èljezni~kih postaja u tim mjestima. Gimnaziju zavr{ava u Osijeku 1940. godine. Iste godine u jesen upisuje studij veterine na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. U najteìm ratnim uvjetima u~i revno, polaè ispite redovito s izvanrednim ocjenama. Ne propu{ta ni jedno predavanje, biljeì sve {to je mogao. Njegove bilje{ke s predavanja sluìle su za izradu vlastitih skripata i u~enje predmeta iz kojih tada nije bilo ni slu`benih skripata ni knjiga (Patolo{ke fiziologije, Farmakologije, Op}eg sto~arstva i Higijene mlijeka). Ve} tada pokazuje poseban interes za sto~arstvo i reprodukciju, pa tijekom studija postaje demonstrator na Bujatri~koporodiljskoj klinici. Nastoji ste}i {to ve}e prakti~no znanje i tu u~vr{}uje svoj interes za reprodukciju i sto~arstvo. Studij apsolvira u svibnju 1945. godine, neposredno pred zavr{etak rata. Tijekom rata, 1943. godine pozvan je u Hrvatsko domobranstvo na odsluènje vojnog roka. Vojnu obuku zavr{ava u Vara`dinu, pa je u jesen iste godine s ostalim studentima veterine premje{ten u Veterinarsku sredi{njicu domobranske vojske u Zagrebu. Tu mu je omogu}en nastavak studija do zavr{etka rata u svibnju 1945. godine. Povla~i se s hrvatskom vojskom prema Bleiburgu u Austriji, a nakon zarobljavanja dospijeva u Zagreb. Mora ponovno upisati zadnji semestar i ponoviti neke od prije poloènih ispita. Studij zavr{ava u najkra}em mogu}em roku 6. srpnja 1946. godine.
215
Nakon zavr{etka studija upu}en je u rujnu 1946. godine u Crnu Goru, u Cetinje, gdje radi do 1949. Te je godine raspore|en u Kotor u kojem obavlja du`nost kotarskog veterinara. Godine 1949. osniva obitelj, èni se s prof. Stankom Matasovi}, koja dolazi iz Hrvatske i dobiva mjesto profesora na gimnaziji u Kotoru. Njegov uspje{an rad na terenu, smisao za znanstvenu obradu terenske problematike veterinarstva i sto~arstva brzo je zapaèn, pa ga na poticaj prof. dr. B. Oklje{e pozivaju 1951. godine u Zagreb na Veterinarski fakultet na Ambulantnu kliniku, Odjel za porodiljstvo i reprodukciju. Zbog nerije{enog stambenog pitanja u Zagrebu, ve} 1952. godine odlazi u \ur|evac na mjesto kotarskog veterinara. Tu mu se ra|aju dva sina 1952. i 1953. godine. Godine 1954. odlazi u rodni Osijek na Poljoprivredno dobro. Uskoro se u Osijeku osniva Centar za unapre|enje sto~arstva i dr. Pavuni biva povjereno da ga kao ve} priznati stru~njak na tom podru~ju vodi i dalje organizira. Izgra|uje moderan Centar za umjetno osjemenjivanje goveda, a uskoro zatim i Centar za umjetno osjemenjivanje svinja. Za uspje{an rad u Centru za unapre|enje sto~arstva prima 1965. godine Godi{nju nagradu grada Osijeka. Iz Osijeka odlazi iste godine, kao ve} afirmirani terenski stru~njak, u Serum zavod Kalinovica za voditelja Instituta za unapre|ivanje proizvodnje. Nakon osnivanja Poslovnog udruènja veterinarskih stanica 1967. godine dr. Pavuna prelazi u tu asocijaciju na organiziranje poslova reprodukcije, umjetnog osjemenjivanja i suzbijanja neplodnosti doma}ih ìvotinja. U vrijeme njegova najplodnijeg rada u Poslovnom udruènju veterinarskih stanica spajaju se dva najve}a Centra za umjetno osjemenjivanje, Krièvci i Kalinovica, i krajem 1969. godine osniva se Sredi{nji zavod za razmnoàvanje i uzgoj doma}ih ìvotinja u Zagrebu. Pavuni bi ponu|eno da ga vodi i postaje prvi direktor novo osnovanog Sredi{njeg zavoda. Time po~inje najzna~ajniji dio njegova plodnog stru~nog, organizacijskog i znanstvenog rada na reprodukciji i unapre|enju sto~arstva. Umirovljen je prijevremeno zbog uznapredovale bolesti 1984., a umire uskoro u Zagrebu 4. listopada iste godine u 63. godini. @ivot Hrvoja Pavune je karakteristi~an po bogatom stru~nom i znanstvenom radu i uobli~en u nizu stru~nih i znanstvenih publikacija. Glavni predmet njegova stru~nog i znanstvenog djelovanja je reprodukcija (sterilitet i umjetno osjemenjivanje) i sto~arstvo (genetika i selekcija). Pavuna po~inje objavljivati stru~ne rasprave ve} vrlo rano 1950. godine za vrijeme slu`bovanja u Crnoj Gori (Stru~ni informativni Bilten Crnogorske sekcije veterinara, Cetinje, 1950.). Ve} 1953. godine
216
zavr{ava disertacijski rad: Prilog primjeni Stilbestrola za izazivanje laktacije kod koza i doktorira 6. prosinca 1954. na Sveu~ili{tu u Zagrebu. Njegov stru~ni rad dolazi do izraàja dolaskom u Hrvatsku u \urdevac. Tu zapo~inje {iroku akciju suzbijanja neplodnosti kod goveda, otkriva trihomonijazu i uvodi umjetno osjemenjivanje goveda. Osniva i prvu Veterinarsku apoteku u okviru Veterinarske stanice, prete~u budu}im veterinarsko-poljoprivrednim apotekama u sastavu veterinarske slu`be. Dolaskom u Osijek zapo~inje njegov bogat stru~ni, znanstveni i publicisti~ki rad na podru~ju unapre|enja sto~arstva. Radove publicira u doma}im i stranim ~asopisima. Na novoosnovanoj Visokoj poljoprivrednoj {koli u Osijeku bude izabran za predava~a i uskoro za redovitog profesora iz predmeta Veterinarstvo i zoohigijena. U to vrijeme izra|uje skripta za svoj predmet. Objavljuje niz stru~nih i znanstvenih radova iz podru~ja sto~arstva i reprodukcije. Isti~u se radovi koji tretiraju odnos plodnosti i visoke proizvodnje u farmskim uzgojima. Neki od tih radova su objavljeni i u stranoj stru~noj literaturi, povoljno ocijenjeni i dr. Pavuna postaje poznat i citirani stru~njak izvan zemlje. Njegov opseàn znanstveni rad priznat je u zemlji, pa je 1972. godine izabran u zvanje znanstveni savjetnik biotehni~kih znanosti. Dr. Pavuna je bio vrlo aktivan u stru~nim i znanstvenim organizacijama. Obavljao je du`nost predsjednika Sekcije za reprodukciju doma}ih ìvotinja Dru{tva veterinara i veterinarskih tehni~ara Hrvatske (od 1965. do 1970.). Jedan je od osniva~a ~asopisa Veterinarska stanica i dugogodi{nji ~lan Ure|iva~kog odbora. Bio je jedan od najaktivnijih ~lanova na{e prve Republi~ke komisije za uzgojni program u govedarstvu. Putem nje je u praksi provodio Uzgojni program u govedarstvu, sa~injen prema svojim teorijskim postavkama koje je objavio zajedno s prof. Rakom 1972. godine u ~asopisu Sto~arstvo (broj 3-4). Bilo je to ìvotno djelo Hrvoja Pavune, teoretska podloga kasnijoj prakti~noj primjeni Programa gojidbene izgradnje u govedarstvu Hrvatske osnivanjem i uvo|enjem u ìvot Stanice za istraìvanje nasljednih vrijednosti potomaka rasplodnih bikova Centara za umjetno osjemenjivanje.
217
Pavuna je aktivno sudjelovao u raznim odborima veterinarskih i sto~arskih organizacija u rje{avanju najsloènijih problema. Izvan zemlje u Njema~koj (Neustadt/Aisch) i Austriji (Ried, Wels) ostvario je suradnju sa tamo{njim stru~njacima u Centrima za umjetno osjemenjivanje. Za uspje{nu suradnju primio je brojna priznanja i diplome od veterinarskih i sto~arskih organizacija. Bibliografija Hrvoja Pavune obuhva}a vi{e od 160 stru~nih i znanstvenih publikacija objavljenih u doma}oj stru~noj literaturi. Dio radova je publiciran i u stranim stru~nim ~asopisima (Zuchthygiene, Njema~ka; Schweiz. Arch. f. Tierheilk., [vicarska) i Zbornicima Internacionalnih Kongresa za reprodukciju i umjetno osjemenjivanje doma}ih ìvotinja (Mnchen, Paris, Krakov). Objavljivao je popularne ~lanke u listovima namijenjenim sto~arimaprakti~arima (Gospodarski list, Mali sto~ar). Svojim radom poseban doprinos dao je unapre|enju govedarstva, pa se Pavuna moè smatrati jednim od utemeljitelja uvo|enja u praksu suvremenih, egzaktnih selekcijskih metoda u govedarstvo Hrvatske. Svojim ukupnim opusom osigurao je dostojno mjesto u povijesti hrvatskog veterinarstva i sto~arstva.
218
Prof. dr. Uro{ Bego

(1921. - 1999.)
Mladen Zobundìja
Prof. dr. Uro{ Bego ro|en je 9. studenog 1921. godine u Splitu. Osnovnu {kolu i klasi~nu gimnaziju zavr{io je u Splitu 1942., pa se upisao na Veterinarski fakultet u Zagrebu gdje je diplomirao 1950. Iste je godine izabran za asistenta na Zavodu za anatomiju Veterinarskog fakulteta. Doktorirao je 1962. Godine 1964. izabran je za docenta, 1973. za izvanrednog, a 1978. za redovitog profesora anatomije, histologije i embriologije u kojem je zvanju ostao do umirovljenja 1987. Od 1974. godine obna{ao je du`nost predstojnika Zavoda za anatomiju, histologiju i embriologiju, a kratko vrijeme bio je i predstojnik Centra za peradarstvo. Umro je 11. srpnja 1999. Kao asistent dr. Bego se posebno posvetio vo|enju prakti~ne nastave iz makroskopske anatomije, pripremi anatomskih preparata, izradi anatomskih slika, crteà i dijapozitiva te ure|enju prostorija za nastavu, u~enje i znanstveni rad u anatomiji. Velika je njegova zasluga {to je u Zavodu za anatomiju ure|en anatomski muzej. Odràvao je brojne kolokvije, a po izboru za nastavnika i brojne ispite. Radi pobolj{anja nastave iz anatomije uveo je u nastavni program sekciju doma}e peradi i pasa i pripremio odgovaraju}a skripta za to. Sudjelovao je u prijevodu Sisson-Grossmanove Anatomije doma}ih ìvtinja s engleskoga, napisao je ve}i broj skripata i knjiga i sura|ivao na prijevodu Anatomskog atlasa doma}ih ìvotinja Petera Popeskoga. Pri prijevodu tog atlasa latinskim su nazivima pridani vrlo uspjeli hrvatski nazivi pa su ti prijevodi zna~ajan prilog hrvatskoj anatomskoj terminologji. Posebnim zalaganjem prof. Bege uvedena je 1974. u
219
nastavni program Veterinarskog fakulteta u Zagrebu Primijenjena anatomija kao zaseban predmet, premda je sadràje ovog predmeta ve} ranije uveo u redovnu nastavu anatomije. Dr. Bego bio je osniva~ i pro~elnik poslijediplomskog studija Anatomija, histologija i embriologija, predavao je odabrana poglavlja iz anatomije na tom studiju kao i na poslijediplomskim studijima iz peradarstva, svinjogojstva i reprodukcije na Veterinarskom fakultetu, u dodiplomskoj nastavi na Prirodoslovno-matemati~kom fakultetu u Zagrebu, na poslijediplomskim studijima na Agronomskom i Medicinskom fakultetu u Zagrebu, kao i nastavi za tehnologe Mesne industrije Gavrilovi} u Petrinji. Za studente Prirodoslovnomatemati~kog fakulteta u Zagrebu vodio je vi{e od 50 diplomskih radova, prete`no iz komparativne anatomije. Na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu vodio je veliki broj diplomskih radova, magistarskih postupaka i doktorskih disertacije. Znanstveni opus dr. Bege obuhva}a vi{e od 200 pisanih znanstvenih i stru~nih radova, nastavnog {tiva i znanstvenih priop}enja, od ~ega 70 u inozemnim publikacijama i inozemnim znanstvenim skupovima. Glavna znanstvena problematika bila mu je komparativna anatomija kralje`njaka, reaktivnost kore nuzbubre`ne `lijezde, utjecaj ìvaca i mi{i}a na lokomociju, biomehanika kostiju i biodinamika mi{i}a. Veliki dio njegovih radova ide u eksperimentalne radove koji su nastali u suradnji s Kirur{kom klinikom, s Klinikom za unutra{nje bolesti, sa Zavodom za rentgenologiju i fizikalnu terapiju te sa Zavodom za biologiju i patologiju riba i p~ela. Treba ista}i da je dr. Bego prvi u nas postavio pokusni uzgoj morskih riba (arbuna) u Creskom zaljevu 1965. godine. Od 1963. dr. Bego je bio uklju~en kao voditelj i suradnik u financirane znanstvene projekte u kojima se istraìvao uzgoj i patologija riba, reaktivnost ko{tanog tkiva i biodinamika mi{i}a. Tijekom rada na ovim projektima razvio je plodnu suradnju s Fakultetom za elektroniku i ra~unarstvo, Stomatolo{kim, Medicinskim i Agronomskim fakultetom u Zagrebu, Medicinskim fakultetom u Rijeci te Agronomskim fakultetom u Osijeku. Sura|ivao je s Akademijom znanosti u Kijevu, Veterinarskim fakultetom u Sarajevu, te Veterinarskom stanicom u Vara`dinu. Veliki dio tih istraìvanja odnosio se na istraìvanje mi{i}a. U okviru suradnje s Fakultetom za elektroniku i ra~unarstvo u Zagrebu izra|en je ure|aj za mjerenje bioelektri~nih struja u mi{i}ima nazvan Carne-test. Tim
220
ure|ajem mogao se s velikom precizno{}u odrediti kemijski sastav mesa na liniji klanja. Ure|aj je isproban me|u ostalim u klaonici u Ivancu i na temelju rezultata mjerenja na~injen je savr{eniji ure|aj Carne-test II. Dr. Bego je bio dru{tveno i stru~no aktivan. Bio je jedan od osniva~a Sekcije za biomehaniku Zbora lije~nika Hrvatske, jedan od organizatora internacionalnog simpozija Utjecaj mehani~kih ~inilaca na funkcionalnu prilagodbu kosti te organizator komemorativnih znanstvenih skupova Teodar Vari}ak. Znanstveni sadràji ovih skupova tiskani su u tri knjige pod naslovom Biodinamika mi{i}a. Bio je ~lan Europskog udruènja anatoma, Europskog udruènja veterinarskih anatoma, Udruènja anatoma Jugoslavije i kasnije ~lan i predsjednik Hrvatskog udruènja anatoma, histologa i embriologa, ~lan Hrvatskog veterinarskog dru{tva i Hrvatske veterinarske komore. Bio je ~lan brojnih komisija u okviru Fakulteta te predsjednik Izvr{nog odbora Veterinarskog fakulteta. Bio je ~lan Saveza komunista Jugoslavije. Znanstveno je bio atkivan sve do kraja ìvota, a posljednji znanstveni interes bio mu je rad na logi~nijoj klasifikaciji tipova mi{i}nih vlakana pa je pripremao organizaciju me|unarodnog znanstvenog simpozija o tipizaciji mi{i}nih vlakana u ~emu ga je omela smrt. Dr. Bego dao je veliki doprinos razvoju i pobolj{anju nastavnih i znanstvenih spoznaja u veterinarskoj medicini, posebno u podru~ju morfologije. Odgojio je mnoge studente, suradnike i nastavnike i pomogao im u stvaranju karijere. Povezao je znanstveno mnoge timove stru~njaka s raznih fakulteta i sveu~ili{ta u zemlji pa i inozemstvu te je time dao znanstveni prilog Veterinarskom fakultetu i Sveu~ili{tu u Zagrebu.
221
Prof. dr. Veljko Stankovi}

(1922. - 1982.)
Marko Rada~i}
Prof. dr. Veljko Stankovi} rodio se 17. oùjka 1922. u Zemunu (otac Boìdar i majka An|elka ro|. Fru{i}). Otac Veljka Stankovi}a ro|en je u Petrinji, a kao pravnik bio je gradski savjetnik u gradu Zemunu, gdje je prof. Stankovi} odrastao i zavr{io osnovnu {kolu i gimnaziju. Zavr{iv{i gimnaziju, nakon mature 1940. godine prof. Stankovi} se htio upisati na filozofski fakultet, ali mu otac nije dozvolio, uvjeravaju}i ga da ne}e biti samostalan u prijenosu svog znanja na |ake, nego da }e biti pod utjecajem politike. A u prosvjeti se i slabo ìvi, govorio mu je otac. Stoga se po nagovoru oca upisuje na Veterinarski fakultet u Beogradu. Zbog ratnih prilika prekida studij u Beogradu, jer je Zemun bio u Nezavisnoj Dràvi Hrvatskoj i 1942. nastavlja ga na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1943. unova~en je u domobrane i tijekom cijeloga Drugoga svjetskog rata bio je i domobran i student. Nakon zavr{etka rata nastavlja studij na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu koji zavr{ava 1950. godine. Godine 1947. prof. Stankovi} se oènio sa Slavicom Komel i s njom ostao do kraja ìvota. U braku nisu imali djece. Nakon zavr{etka studija godine 1950. odlazi na {estomjese~no dosluènje vojnog roka u Ni{. Poslije povratka iz vojske postao je asistent na Zavodu za patolo{ku fiziologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, na poziv tada{njeg predstojnika Zavoda prof. Stjepana Rapi}a. Na istom Zavodu stje~e doktorat znanosti 1955. a godinu dana kasnije odlazi za docenta na
222
Zavod za patolo{ku fiziologiju Veterinarskog fakulteta u Sarajevu. U Sarajevu provodi ne{to vi{e od godinu dana, a zatim se vra}a u Zagreb, ali ovog puta u Institut Ru|er Bo{kovi} u kojemu je bio jedan od osniva~a Odjela eksperimentalne biologije i medicine i u kojem ostaje sve do smrti. Osim svojih zaduènja i obveza u Institutu Ru|er Bo{kovi}, dr. Veljko Stankovi} bio je i profesor na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu, gdje je predavao predmet Patofiziologija. Znanstvena djelatnost dr. Veljka Stankovi}a bila je raznorodna. Na po~etku svoga znanstvenog rada bavio se prou~avanjem metabolizma aminokiselina i proteina u razli~itim patolo{kim i eksperimentalnim uvjetima kod doma}ih ìvotinja. Iz tog podru~ja napisao je zajedno sa svojim suradnicima vi{e znanstvenih rasprava. Godine 1954. oti{ao je na {estomjese~nu specijalizaciju u London. Tako|er je neko vrijeme boravio na specijalizaciji u Stockholmu. Tamo, a i u domovini prou~avao je metabolizam aminokiselina u razli~itim avitaminozama kod doma}ih ìvotinja. Do{av{i 1957. godine u Institut Ru|er Bo{kovi} njegov znanstveni interes se usmjeruje na prou~avanje djelovanja zra~enja na organizam {takora i mi{eva. U po~etku je prou~avao metaboli~ke promjene nakon ozra~enja organizma, a kasnije vi{e pa`nje posve}uje imunolo{kim zbivanjima nakon ozra~enja organizma. Posebno je zajedno sa suradnicima istraìvao radijacijska o{te}enja i njihovo popravljanje presa|ivanjem stanica zdrave ko{tane srì u letalno ozra~ene primatelje. Ova istraìvanja dovest }e kod nas, nekoliko godina kasnije, do uvo|enja transplantacije ko{tane srì u bolesnika oboljelih od leukemije. Tako|er je znatan dio svojih istraìvanja posvetio prou~avanju regeneracije jetre u ozra~enih ìvotinja koje su dobile tu|u ko{tanu sr`. Na taj na~in, mo`da i nesvjesno, prof. Stankovi} ulazi u podru~je transplantacijske imunologije. U to doba sura|ivao je s nekoliko mla|ih suradnika, koji su kasnije postali vrsni znanstveni radnici. Osim suradnje sa spomenutim suradnicima, sura|ivao je i sa svojim kolegama izvan Instituta. Prof. dr. V. Stankovi} bio je mentor u oko 20-tak doktorskih i magistarskih postupaka kandidata koji su bili zaposleni u raznim medicinskim ustanovama diljem Hrvatske.
223
U posljednjih nekoliko godina bio je posebno zaokupljen istraìvanjima patofiziolo{kih i enzimatskih promjena koje nastaju o{te}enjem organizma zra~enjem i opeklinama, pojedina~no ili u kombinaciji, tzv. udruène ozljede. Kroz duè vrijeme, a osobito u zadnjih nekoliko godina prije smrti posvetio je zna~ajan dio radnog vremena prou~avanju eksperimentalnog dijabetesa. Naime, i sam prof. Stankovi} bolovao je od {e}erne bolesti od koje mu je umro i otac, pa je mo`da i to razlog {to se intenzivnije bavio dijabetesom. Osim {to je bio vrstan znanstveni radnik i nastavnik, u posljednjih nekoliko godina vrlo je aktivno radio na organizaciji biomedicinskih znanosti u Hrvatskoj. To je naro~ito do{lo do izraàja za vrijeme njegova delegatskog mandata, od 1978. do 1982. u Samoupravnoj interesnoj zajednici za znanstvenoistraìva~ki rad u medicini i farmaceutskoj industriji, gdje je bio predsjednik Izvr{nog odbora i Planske komisije. Za svoj doprinos znanosti prof. V. Stankovi} nagra|en je Nagradom Ru|er Bo{kovi} 1970. godine, a 1976. odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vijencem. Veljko Stankovi}, ne samo da je bio znanstvenik i u~itelj, nego je prije svega bio dobar, plemenit i human ~ovjek. U 10-godi{njem druènju s njim, samo sam ga jedanput vidio ljutita i uzrujana. Njegova velikodu{nost, humanost i dru{tvenost se jako dobro o~ituje ~injenicom da je godine 1973. primio za asistenta osobu, koju je Organizacija Saveza komunista Hrvatske Veterinarskog fakulteta u Zagrebu optuìla za nacionalizam i kao takvu proglasila nepodobnom i neprijateljskom tada{njem dràvnom reìmu. On je, saznav{i pri~u, samo rekao: kolega dragi, borit }emo se protiv ljudske gluposti. Njegovo je geslo bilo: îni dobro uvijek i kad god moè{ ne ~ekaju}i da ti se vrati. Mo`da je i meni netko u~inio dobro, a ja mu nisam vratio niti mu mogu vratiti, ~esto je znao re}i. Dana 16. travnja 1982. godine preminuo je nakon kratke bolesti i pokopan je na zagreba~kom Mirogoju uz ceremonije pravoslavnog obreda, premda njegovi suradnici, gotovo nisu ni znali koje je on bio vjeroispovijesti.
224
Prof. dr. Sr|an Ri`nar

(1924. - 2002.)
Antun Toma{kovi}
Prof. dr. Sr|an Ri`nar ro|en je 1. lipnja 1924. godine u Bjelovaru. Osnovnu {kolu polazio je u Novoj Gradi{ci i Zagrebu, a gimnaziju u Zagrebu i Osijeku, gdje je i maturirao 1943. godine. Studij veterinarske medicine upisao je kao redovan student 1945. Za vrijeme studija bio je me|u najboljim studentima u u~enju, a u studentskoj organizaciji aktivan na izradama skripata i drugih materijala za u~enje, te na organizaciji stru~nih putovanja. Kao student bio je demonstrator na Zavodu za patolo{ku fiziologiju i na Klinici za porodiljstvo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Diplomirao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu 1951. godine. Za asistenta na Klinici za porodiljstvo Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, imenovan je 21. velja~e 1952. godine i do odlaska u mirovinu 1989. neprekidno je radio na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Od 1953. do 1964. godine bio je nastavnik veterinarskog porodiljstva i ginekologije na Ambulantnoj klinici, a od 1964. godine ponovo radi na Klinici za porodiljstvo. Doktorirao je 1959. godine na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu obraniv{i disertaciju Primjena biopsije endometrija u krava u dijagnostici endometritisa s naro~itim osvrtom na klini~ki prikrivene oblike upale. Godine 1964. izabran je za sveu~ili{nog docenta na Klinici za porodiljstvo. Za izvanrednog profesora izabran je 1972. godine, a redovnim profesorom imenovan je 1977.
225
Prof. dr. S. Ri`nar je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu povrh funkcija predstojnika Klinike za porodiljstvo, koju je obavljao u vi{e mandata, bio i Dekan Veterinarskog fakulteta u razdoblju od 1980. do 1982., predsjednik i ~lan Savjeta i Upravnog odbora fakulteta, predsjednik i ~lan Komisije savjeta za suradnju s privredom, ~lan vije}a za dodiplomsku i poslijediplomsku nastavu itd. Bio je ~lan Saveza komunista Jugoslavije. U Zboru lije~nika Hrvatske bio je delegat veterinarstva u Sekciji za fertilitet i sterilitet. Kao ~lan Dru{tva veterinara i veterinarskih tehni~ara Hrvatske prof. Ri`nar je najvi{e radio u Sekciji za reprodukciju i u Sekciji za mastitis. Rado se odazivao pozivima podru~nih dru{tava veterinara na ~ijim sastancima je prenosio veterinarima nova dostignu}a u veterinarskoj ginekologiji, te vlastita iskustva s tog podru~ja. Tijekom svog rada na Klinici za porodiljstvo i Ambulantnoj klinici boravio je i u inozemstvu radi stru~nog i znanstvenog usavr{avanja. Tako je boravio u Be~u, Stockholmu, Kopenhagenu, Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama, Giessenu, Zrichu, Brnu, Berlinu, te u vi{e navrata u Hannoveru i Mnchenu. Posebno dobre kontakte odràvao je s Klinikama za porodiljstvo Veterinarskih fakulteta u Hannoveru, Mnchenu i Zrichu, u obliku ~estih uzajamnih posjeta, stru~nih i znanstvenih kontakata te predavanja. Tako je 1980. odrào na Veterinarskom fakultetu u Mnchenu predavanje o na{im iskustvima u upravljanju spolnim ciklusom i suzbijanju jalovosti u krava na velikim farmama mlije~nih krava. U dodiplomskoj nastavi na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu prof. Ri`nar predavao je Fiziologiju reprodukcije i sterilitet ènskih doma}ih ìvotinja te bolesti mlije~ne `lijezde, a prema potrebi i patologiju gravidnosti, poro|aja i puerperija. Njegova predavanja su bila veoma jasna i razumljiva pa su ga studenti rado slu{ali. Gotovo uvijek su bila popra}ena brojnim izvanrednim dijapozitivima u boji, {to ih je ve}inom sam fotografirao. Treba posebno navesti da se prof. Ri`nar isticao kao vrstan organizator. Svojim organizatorskim sposobnostima uveo je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu dva poslijediplomska studija: studij za specijalizaciju iz Uzgoja i patologije doma}ih meso`dera i studij magisterija znanosti iz Fiziologije i patologije reprodukcije goveda s umjetnim osjemenjivanjem. Na oba studija predavao je Fiziologiju i patologiju reprodukcije ènskih ìvotinja. Bio je voditelj sedam
226
disertacija, te vi{e od 60 magistarskih radnji. Za polaznike poslijediplomskog studija iz Fiziologije i patologije reprodukcije goveda s umjetnim osjemenjivanjem prof. Ri`nar je organizirao i vodio vi{e radnih stru~nih putovanja u Brno, Berlin, Bremen, Hannover, Giessen, Mnchen, te Wels (Austrija), gdje je i sam dva puta odrào referate. Niz godina organizirao je i vodio te~ajeve za usavr{avanje veterinara iz podru~ja suzbijanja steriliteta u goveda i iz umjetnog osjemenjivanja {to ih je zapo~eo prof. Oklje{a jo{ 1946. godine a provode se i danas. Nadalje, prof. Ri`nar se neobi~no zalagao za pobolj{anje nastave za studente a opremio je i Ambulantu za pregled malih ìvotinja suvremenom opremom za vaginoskopiju. Prvi u na{oj zemlji nabavio je ultrazvu~ni aparat na principu Dopplera za veterinarsku upotrebu i tako uveo dijagnostiku gravidnosti kuja, ma~aka i ovaca s pomo}u ultrazvuka. Nabavio je najsuvremeniju opremu za laparoskopiju u malih i velikih doma}ih ìvotinja, a za rad na kromosomskoj dijagnostici opremio je kompletni laboratorij iz kojeg su iza{li prvi radovi u nas s tog podru~ja. Kompletno je opremio i studentski laboratorij za rad na spermiologiji i za pregled mlijeka s obzirom na mastitis. Bio je vi{e puta nagra|en za svoj znanstveni, stru~ni i pedago{ki rad. Dobitnik je brojnih doma}ih i me|unarodnih priznanja kako za svoj osobni tako i za timski rad. Prof. Ri`nar napisao je i objavio vi{e od 150 radova. Od toga 80 znanstvenih radova i znanstvenih izvje{taja i vi{e stru~nih radova. Sudjelovao je u pisanju triju veterinarskih priru~nika, jednih skripata, te je autor priru~nika za veterinare o lije~enju i suzbijanju mastitisa. Iz popisa znanstvenih radova i priop}enja uo~ljivo je da se prof. Ri`nar u svome znanstvenom radu prete`no bavio rje{avanjem dvaju aktualnih problema veterinarske prakse, a to su ujedno i dva zna~ajna problema sto~arske proizvodnje. Rije~ je o jalovosti i upalama vimena u goveda. Jo{ u svojim prvim znanstvenim i stru~nim radovima prof. Ri`nar istraùje pro{irenost i zna~enje jalovosti u goveda, a istodobno i etiologiju jalovosti i dijagnosti~ke metode u veterinarskoj ginekologiji. Tako je 1955. zajedno s prof. M. Hajsigom opisao indirektnu metodu dokazivanja trihomonijaze s pomo}u vaginalne mukoaglutinacije koju su sami izradili. Osim izravne mikroskopske metode koju su primjenjivali u praksi kod manifestnih, svjeìh oblika trihomonijaze, ova im je metoda omogu}ila da dokazom lokalnih antitijela utvrde etiologiju
227
jalovosti u ìvotinja i u stadima kada u njih vi{e nema svjeìh manifestnih oblika bolesti pa ni uzro~nika trihomonijaze. U svojim je radovima prof. Ri`nar sa suradnicima nagla{avao kako je trihomonijaza naj~e{}i uzrok steriliteta u goveda, ali jednako tako ne smijemo zanemariti ni poreme}aje u funkciji jajnika, koji su jednako tako u~estali. Stoga je paralelno provodio i lije~enje jalovih ìvotinja, napose onih zaraènih trihomonijazom te zajedno s podru~nim veterinarima u praksu uvodio umjetno osjemenjivanje. Uo~iv{i da kod relativno velikog broja jalovih krava nije mogu}e utvrditi patolo{ke promjene u maternici rektalnom i vaginalnom pretragom, prof. Ri`nar je istraìvao mogu}nost izvo|enja biopsije materni~ne sluznice u goveda i kobila radi histolo{ke pretrage endometrija. Izradio je i jednostavan instrument za biopsiju endometrija u krava i kobila, te je prvi u nas primijenio ovu metodu. Na taj je na~in dokazao da latentna upala endometrija zauzima dominantno mjesto u tzv. sterilitetu bez simptoma, sterilitas sine materia. Na tom je podru~ju izradio i obranio i svoju disertaciju. Pritom je uo~io da endometrij goveda za vrijeme folikularne faze spolnog ciklusa nalikuje na upalu, {to je kasnije potvrdio i u svojoj disertaciji dr. Zdenko Radman, koji je sluè}i se istom metodom rada opisao endometrij kao vrlo aktivan retikuloendotel. Biopsiju endometrija primijenio je kasnije i prof. dr. Miroslav Herak koji je u svojoj disertaciji istraìvao otpornost endometrija na infekciju s C. pyogenes, te prof. dr. Mijo Kopljar u istraìvanjima djelovanja nekih lokalno apliciranih lijekova na endometrij krava. Tom metodom se sluìo prof. Ri`nar u dijagnostici jalovosti u kobila, pri ~emu je biopsat upotrijebljen i za bakteriolo{ku i za histolo{ku pretragu. Istraìvanja prof. Ri`nara omogu}ila su uvo|enje novih metoda lije~enja endometritisa u veterinarsku ginekologiju jer su njegove spoznaje o funkciji i otpornosti endometrija dovele do promjene mi{ljenja o lokalnom lije~enju endometrija te potpuno novog pristupa navedenoj patologiji. Naime, njegova istraìvanja su dovela do postavke da ìvotinje s normalnim spolnim ciklusom ne mogu bolovati od kroni~nog endometritisa, pa prema tome da svaki kroni~ni endometritis upu}uje na poreme}enu funkciju jajnika, te da se svaki endometritis moè izlije~iti normaliziranjem spolnog ciklusa, a pogotovo ~e{}om indukcijom estrusa. Rezultati statisti~kih i proizvodno ekonomskih analiza istraìvanja pokazali su da je tim na~inom rada postignuto idealno prosje~no trajanje servisnog perioda, dobri rezultati umjetnog osjemenjivanja i smanjen broj lije~enja krava. Prof. Ri`nar je sa suradnicima prou~avao povezanost funkcije jetre,
228
nadbubre`ne `lijezde i {titnja~e sa sterilitetom u goveda, te aktivnost tih `lijezda u razli~itim fazama reprodukcije. Za navedeno istraìvanje, koje je sustavno provo|eno tijekom pet godina, prof. Ri`nar je dobio zahvalnicu Ministarstva poljoprivrede Sjedinjenih Ameri~kih Dràva. Nadalje, prof. Ri`nar je prvi u nas u praksu uveo primjenu gestagena i analoga prostaglandina 2 alfa u svrhu sinkronizacije estrusa i lije~enju jalovosti u krava {to je bilo prekretnica u lije~enju jalovosti te u provo|enju umjetnog osjemenjivanja na farmama mlije~nih krava. Uz navedene spoznaje i njihovu primjenu, prof. Ri`nar je tako|er prvi u nas izvijestio o rezultatima primjene tzv. paramedijanog carskog reza u krava na terenu kao i na klinici a istraìo je i proizvodnju mlijeka i plodnost krava nakon bo~nog carskog reza o ~emu je objavio niz radova. Nadalje, prof. Ri`nar i prof. dr. Antun Toma{kovi} su prvi u nas izvijestili o vlastitim rezultatima primjene laparoskopije u veterinarskoj ginekologiji 1976. godine, a iste godine su prof. Ri`nar i prof. dr. Zdenko Makek izvijestili o primjeni ultrazvuka na Dopplerovom principu u veterinarskom porodiljstvu u malih doma}ih ìvotinja. Prof. Ri`nar se bavio i problematikom mastitisa. Prvi njegovi znanstveni radovi s tog podru~ja odnose se na lokalno lije~enje mastitisa antibioticima {to je bio preokret u lije~enju te bolesti. Za vrijeme rada na Ambulantnoj klinici uo~ava da je u terenskim uvjetima te{ko dijagnosticirati kroni~ne katare vimena bez bakteriolo{ke pretrage. Zbog toga poku{ava terensku dijagnostiku s obzirom na mastitis u~initi efikasnijom. U tu svrhu konstruirao je ~etverodijelnu pliticu (posudu) s crnom podlogom za tzv. pokus prije mu`nje. Tako|er je pratio stanje na farmama na kojima su mastitisi suzbijani antibioticima te istraìo korelaciju izme|u higijene staje i mu`nje te primjene antibiotika s obzirom na pojavu i pro{irenost mastitisa na navedenim farmama. Opseg istraìvanja {to ih je prof. dr. S. Ri`nar obavio, vidljiva su iz obilja stru~nih, znanstvenih i ostalih radova objavljenih u znanstvenim i stru~nim glasilima, zbornicima i priop}enjima razli~itih kongresa, simpozija i drugih oblika stru~nih i znanstvenih sastanaka na kojima je sudjelovao. U njima vrlo pristupa~no prikazuje rezultate vlastitih znanstvenih dostignu}a kao i novih spoznaja drugih istraìva~a. U okviru svoje znanstvene djelatnosti prof. dr. Sr|an Ri`nar prenosio je svoje bogato znanstveno i stru~no iskustvo i znanje na mlade znanstvene radnike i suradnike. Umro je u Zagrebu 3. rujna 2002. godine.
229
Prof. dr. Stjepan ûturi}

(1925. - 1980.)
Stjepan Pepeljnjak
Prof. dr Stjepan ûturi} ro|en je 15. listopada 1925. u Tribistovu u Bosni i Hercegovini. Nakon zavr{etka osnovnog {kolovanja u Posu{ju i gimnazije u Trebinju, opredjeljuje se za studij veterinarske medicine na Veterinarskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu. Po zavr{etku studija godine 1956., radio je kratko vrijeme u terenskoj veterinarskoj praksi na podru~ju rodnog mjesta u âpljini, a 1957. godine zapo{ljava se u Zavodu za mikrobiologiju i zarazne bolesti Veterinarskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu. Bio je poznat kao marljiv i miroljubiv ~ovjek. Odlikovao se savjesno{}u i predano{}u radu. Samozatajno, optere}en brigama oko uzdràvanja brojne bra}e, jer su im oba roditelja umrla, rano je postao roditelj i uzoran odgajatelj svojim dvama sinaovima, koje mu je rodila supruga Nevenka, dr.med. i specijalistica pedijatarije. Cijeloga ìvota nosio je te{ko breme spoznaje o {e}ernoj bolesti svojeg starijeg sina Miroslava, koji je umro kao apsolvent stomatologije. Mla|i sin Vatroslav diplomirao je medicinu. U ranoj fazi svojeg istraìva~kog rada bavio se izu~avanjima imunologije i zaraznih bolesti. Iz tog opusa njegov je znanstveni doprinos u poznavanju mukoliti~kog djelovanja i virulencije patogenih bakterija. Iz istog podru~ja izradio je disertaciju pod naslovom Odnos mukoliti~kog djelovanja i virulencije nekih patogenih bakterija koju je obranio godine 1961. na Veterinarskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu. Ve}i dio plodnoga istraìva~kog rada posvetio je izu~avanju svojstva dermatofita i epizootije dermatomikoza. Uz to interes prof. dr. ûturi}a bio je usmjeren i na aktualne probleme vezane uz ishranu stoke,
230
posebice one koje su se javljale kao trovanja pljesnivom hranom. Ovaj mikotoksikolo{ki aspekt povezivanja aktualnih trovanja u ishrani ìvotinja izazvanih plijesnima svrstava ga u red na{ih poznatih mikologa i pionire mikotoksikologa. Mikotoksikolo{ku problematiku, u to doba relativno novo podru~je mikrobiologije, u {irem, odnosno mikologije u uèm smislu, usavr{ava godine 1967. u Kijevu u Ukrajini. Na tom tragu novih spoznaja o {tetnoj ulozi plijesni u hrani, sa svojim suradnicima razvija tezu o mogu}oj ulozi plijesni u razvoju endemske nefropatije u ljudi. Pretpostavlja se da je i njegova prerana smrt posljedica rada na ovoj, tada jo{ uvijek nedovoljno poznatoj ulozi toksinogenih aspergila u patologiji ljudi. U svojem znanstvenom opusu prof. dr. Stjepan ûturi} napisao je 60 znanstvenih i stru~nih radova, ~ime je dao svoj osobiti doprinos u razumijevanju problematike s podru~ja epizootiologije i mikologije. Njegov doprinos kao stru~njaka i pedagoga zamjetan je i u njegovom 22-godi{njem nastavnom radu. Od godine 1957. do 1969. bio je docent na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, a od 1969. na Farmaceutskobiokemijskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu, gdje je bio izabran za izvanrednog profesora. Bio je poznat kao vrstan pedagog koji je nesebi~no i s puno razumijevanja generacijama studenata u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi posvetio svoj ìvot. Dolaskom na Farmaceutsko-biokemijski fakultet u Zagrebu, osnovao je Katedru za mikrobiologiju adaptacijom prostora u ulici kneza Mislava 11/I., koju je podizao iz ledine, kako je to ~esto i sam govorio. Tako je omogu}io samostalni razvoj ove znanstveno nastavne jedinice na tom Fakultetu, te je bio prvi stalni nastavnik Mikrobiologije Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu. Uveo je samostalnu izvedbu prakti~ke i teoretske nastave za tada{nja tri smjera studija na Farmaceutskom fakultetu uz pomo} dvaju asistenata. Njegovi napori utemeljitelja samostalne i prakti~ke nastave iz Mikrobiologije s nastavnim programima za Farmaceutski i Farmaceutsko-tehnolo{ki, Sanitarni i Medicinski smjer studija, dali su temelj razvoju dana{njeg Zavoda za mikrobiologiju Farmaceutskobiokemijskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu. Umro je napa}en te{kom i dugotrajnom bole{}u u 55. godini ìvota 9. lipnja 1980. godine u Zagrebu.
231
Prof. dr. Vladimir Serti}

(1927. - 1998.)
Ljiljana Bedrica
Dr. Vladimir Serti} ro|en je 15. listopada 1927. godine u Vrap~u, tada{njem predgra|u Zagreba. Osnovnu kolu poha|ao je u Vrap~u, a maturirao je na Dràvnoj II. klasi~noj gimnaziji 16. srpnja 1946. u Zagrebu. Na Veterinarski fakultet Sveu~ilita u Zagrebu upisao se 1946. godine te diplomirao 16. svibnja 1952. godine. Iste godine, od srpnja do rujna, bio je u Velikoj Britaniji gdje je obiao brojne veterinarske institucije. Dana 15. prosinca 1953. godine zaposlio se kao asistent na Klinci za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Njegov znanstveno istraìva~ki rad rezultira obranom doktorske teze 19. listopada 1959. godine pod naslovom O na~inu dobivanja, o zna~enju i terapijskoj primjeni krvne plazme kod konja. Dr. Serti} nastavio se baviti sam, ili u suradnji s ostalim djelatnicima Klinike, dijagnostikom i lije~enjem konja, osobito onih u proizvodnji seruma. Posebno je bio zapaèn njegov rad na XVII. svjetskom veterinarskom kongresu u Hannoveru 1963. godine gdje je prikazao zna~enje Woolfovog testa u dijagnostici razli~itih unutarnjih bolesti goveda i njegov odnos prema rezultatima elektroforeze na papiru. Istodobno sudjeluje u pisanju ud`benika Unutarnje bolesti doma}ih ìvotinja.
232
Godine 1966. kao stipendist nizozemske vlade boravio je na Klinici za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Utrechtu u Nizozemskoj. Osobiti interes pokazao je za klini~ko i eksperimentalno istraìvanje alergijskih bolesti doma}ih ìvotinja. Od 1963. godine obavljao je sustavna istraìvanja o ulozi alergije u etiopatogenezi nekih unutarnjih i ko`nih bolesti doma}ih ìvotinja. Napisao je habilitacijsku raspravu pod naslovom Klini~ka i eksperimentalna istraìvanja alergijskih oboljenja u doma}ih ìvotinja, a 13. oùjka 1968. odrào je habilitacijsko predavanje pod naslovom Razvoj alergologije i njeno zna~enje u veterinarskoj medicini. Godine 1970. izabran je u zvanje docenta, u rujnu 1975. godine postavljen je na radno mjesto izvanrednog profesora. Savjet Veterinarskog fakulteta na sjednici odrànoj 31. oùjka 1981. godine izabrao ga je u zvanje redovitog profesora. Zbog bolesti predao je zahtjev za prestanak radnog odnosa, pa 30. listopada 1983. godine odlazi u invalidsku mirovinu. Bio je predstojnik Klinike za unutarnje bolesti 1976. i 77. godine. Kao predstojnik vodio je sustavnu stru~nu, znanstvenu i nastavnu djelatnost savjesno i vrlo po`rtvovno kao i njegovi poznati prethodnici. Bio je vrlo aktivan drutveni radnik, sudjelovao je u velikom broju povjerenstava na Fakultetu. Objavio je pedesetak znanstvenih i stru~nih rasprava i bio na ve}em broju simpozija i kongresa u zemlji i inozemstvu. U suradnji s Internom klinikom Medicinskog fakulteta u Zagrebu usvojio je i prilagodio za doma}e ìvotinje intradermalnu alergijsku dijagnostiku i iskuao primjenu raznovrsnih skupnih i pojedina~nih alergena koji se upotrebljavaju u humanoj alergolokoj dijagnostici. U suradnji s Imunolokim zavodom u Zagrebu izradio je i primijenio neke alergene od specifi~nog zna~enja za veterinarsku medicinu. Posebno su bila poznata njegova klini~ka iskustva u lije~enju ko`nih bolesti kao bitnog problema u patologiji ku}nih ljubimaca. Prvi je, u suradnji s kolegama sa Zavoda za mikrobiologiju i zarazne bolesti, utvrdio pojavu mikrosporoze u pasa i ma~aka. Njegova istraìvanja obuhvatila su i ulogu nekih inhalacijskih alergena u etiopatogenezi emfizema plu}a u konja.
233
Prof. Serti} je kao vrhunski pedagog ste~eno znanje nesebi~no prenosio na kolege i studente. Velikom dozom humora u~inio je zanimljivom tematiku koju je predavao, pa je bio vrlo obljubljen me|u studentima. Imao je vrlo veliko razumijevanje za sve ljude oko sebe, pa tako i za sve djelatnike Interne klinike, koji ga se sje}aju kao izvanredno humanog ~ovjeka i stru~nog kao i znanstvenog radnika. Umro je 18. rujna 1998. godine u Zagrebu te je pokopan na groblju u Stenjevcu.
234
Prof. dr. Franjo Sankovi}

(1928. - 2001.)
Darko Capak
Prof. dr. Franjo Sankovi} ro|en je 16. velja~e 1928. godine u Vuglovcu, op}ina Ivanec u Hrvatskom zagorju. Pu~ku {kolu zavr{io je u Ivancu, a gimnaziju u Vara`dinu da bi nakon mature 1947. godine upisao studij veterine u Zagrebu, gdje je diplomirao 1953. godine. Ubrzo nakon diplomiranja zapo{ljava se u Veterinarskoj stanici Ivanec, ambulanti Bednja, odakle odlazi na odsluènje vojnog roka, a 1954. godine postaje asistentom Ambulantne klinike za predmet Kirurgija na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Njegov znanstveno-istraìva~ki rad rezultira obranom doktorske teze 1962. godine pod naslovom Otpornost peritoneuma u konja kod operativnih zahvata abdomena. Sljede}e godine odrào je habilitacijsko predavanje pod naslovom Operativno lije~enje kolika u konja. Godine 1970. promaknut je u docenta, ~etiri godine kasnije u izvanrednog, a 1981. godine u redovitog profesora. U zasluènu mirovinu oti{ao je 1994. godine. Umro je 24. svibnja 2001. godine. Stru~no se usavr{avao u kirur{koj klinici Veterinarskog fakulteta u Utrechtu, a potom u Cambridgeu. Bio je predstojnik Kirur{ke klinike Veterinarskog fakulteta u Zagrebu u dva mandata. Prof. Franjo Sankovi}, sam i sa suradnicima, objavio je 77 znanstvenih i stru~nih radova u doma}im i stranim ~asopisima. Njegov {iroki stru~ni interes i znanstveni~ka znatièlja odvode ga na razna polja struke, da bi najvi{e interesa i ljubavi ipak pokazao prema abdominalnoj kirurgiji. Posebno onoj vezanoj za problem kolika, no s nimalo manje àra i ljubavi pristupa izu~avanju zarazne {epavosti ovaca i druge problematike vezane za
235
bolesti udova, glave i vrata. Kao rijetko koji stru~njak razvija plodnu i bogatu suradnju s terenskim veterinarima na ~ije se pozive s terena nikada nije oglu{io, rje{avaju}i u terenskim uvjetima akutne probleme koji su veterinare mu~ili u praksi. Prof. Sankovi} je bio vrlo aktivan dru{tveni radnik. Bio je ~lan Saveza komunista Jugoslavije. Sudjelovao je u nebrojeno mnogo povjerenstava na Fakultetu. Bio je ~lan i predsjednik Savjeta Veterinarskog fakulteta i delegat tada{njeg Vije}a udruènog rada op}ine Pe{}enica u jednom mandatu. Bio je aktivan ~lan Dru{tva veterinara i veterinarskih tehni~ara, pa je obavljao du`nost tajnika u jednom, i predsjednika zagreba~ke regije u dva mandata. Bio je ~lan Dru{tva fiziologa i Sekcije za citologiju Zbora lije~nika Hrvatske i redoviti ~lan Akademije medicinskih znanosti Hrvatske. Najzna~ajniji njegovi radovi potje~u iz podru~ja abdominalne kirurgije, a svakako su najzanimljiviji radovi o lije~enju kolika u konja. Od operativnog lije~enja kolika dugo se zaziralo zbog uvrijeènog mi{ljenja o iznimnoj osjetljivosti potrbu{nice u konja. Prof. Sankovi} je u eksperimentalnom radu nakon operacijskih zahvata na trbu{nim organima i aplikacije kulture bakterija, dokazao posebnu otpornost peritoneuma i time uklonio strah od operacijskih zahvata u abdomenu konja. Za potrebe veterinarske prakse obradio je dva zna~ajna poglavlja u Veterinarskom priru~niku i to Kirur{ke bolesti i kirur{ki zahvati te Anestezija i narkoza. Prof. Sankovi} je kao vrhunski pedagog, ste~ena znanja nesebi~no prenosio na kolege, poti~u}i ih i hrabre}i da se upuste i u kompliciranije kirur{ke zahvate. Obljubljen me|u studentima ostao je obljubljen i me|u kolegama, te je bio rado vi|en gost na stru~nim i znanstvenim skupovima diljem onda{nje dràve. Ovoga veterinarskog neimara, vrsnog stru~njaka, izvrsnog pedagoga, a prvenstveno dobrog ~ovjeka pamte brojne generacije studenata i veterinara. Bio je voditelj velikog broja studentskih i diplomskih radova, te magistarskih i doktorskih radova, stru~njacima Veterinarskog fakulteta, stru~njacima iz prakse, a posebno zananstvenicima humane medicine s Medicinskog fakulteta i zagreba~kih bolnica. Ova aktivnost prof. Sankovi}a je nemjerljiva, jer je bila podlogom stasanju brojnih vrhunskih stru~njaka humane i veterinarske medicine.
236
Prof. dr. Ferdo Zdelar

(1928. - 1993.)
Vladimir Mrljak
Prof. dr. Ferdo Zdelar ro|en je 26. svibnja 1928. godine u zemljoradni~koj obitelji u âzmi. Osnovnu {kolu i niù gimnaziju s malom maturom zavr{io je u âzmi i to nakon prekida od 1943. godine kada odlazi u partizane. Od jeseni 1947. godine poha|a I. mu{ku gimnaziju u Zagrebu, gdje polaè veliku maturu. [kolske godine 1951./52. upisuje se na Veterinarski fakultet u Zagrebu i diplomira u lipnju 1957. godine. Iste godine zapo{ljava se kao pripravnik u Veterinarskoj stanici âzma. U prosincu 1958. godine izabran je za asistenta na Ambulantnoj klinici Veterinarskog fakulteta za predmet Unutarnje bolesti doma}ih ìvotinja. Ubrzo prelazi na Kliniku za unutarnje bolesti. Doktorat znanosti stekao je 26. travnja 1963. godine obraniv{i disertacijsku radnju Istraìvanja o veli~ini i funkciji {titnja~e goveda u nekim strumogenim podru~jima Hrvatske. Habilitirao je 15. travnja 1970. godine, a u zvanje docenta izabran je 7. studenog 1972. godine. Izvanredni profesor postao je 1. oùjka 1977. godine, a redovni profesor 28. travnja 1982. godine. Preminuo je 15. kolovoza 1993. godine u 66-oj godini ìvota nakon kratke i te{ke bolesti. Na Klinici za unutarnje bolesti prof. Zdelar se posvetio stru~nom usavr{avanju, sudjeluju}i i u prakti~noj nastavi, {to mu je omogu}ilo da se tijekom godina razvije u vrsnog stru~njaka i dobrog nastavnika na podru~ju unutarnjih bolesti doma}ih ìvotinja. Stalnim pra}enjem strane literature na nekoliko jezika i to ne samo one koja se odnosila na unutarnje bolesti, prof. Zdelar je, zahvaljuju}i i izvrsnom pam}enju, stekao veliku stru~nu erudiciju. Kao nastavnik predavao je najve}i dio obimnog i sloènog gradiva koje obuhva}a predmet Unutarnje bolesti
237
doma}ih ìvotinja. Sudjelovao je i u poslijediplomskoj nastavi iz podru~ja malih ìvotinja. Bio je voditelj nekoliko kandidata i njihovih specijalisti~kih radnji kao i disertacija. Uzastopno je sudjelovao i u te~ajevima za usavr{avanje veterinara. Njegove radne sposobnosti osobito su do{le do izraàja u istraìva~kom radu na Klinici. îtav je svoj stru~ni, znanstveni i pedago{ki rad ~vrsto postavio u okvire svog osnovnog i eminentno medicinskog predmeta, i koliko je vi{e mogao, povezao ga s potrebama svakodnevne veterinarske prakse. Znanstveni rad prof. Zdelara vrlo je plodan i opseàn. Od brojnih znanstvenih i stru~nih radova prof. Zdelara posebno se isti~u rezultati istraìvanja iz podru~ja fiziologije i patologije {titnja~e, zatim radovi iz podru~ja metabolizma, pa ukupno 70 radova iz tog podru~ja ~ini glavnu preokupaciju njegova znanstvenog i stru~nog rada. Zatim slijedi desetak radova koji obra|uju podru~je indigestija, posebno poreme}aje funkcije buraga. Posebno se isti~u radovi koji obra|uju bolesti srca i krvotvornih organa, pa bolesti bubrega i mokra}nih organa. Treba napomenuti i radove koji obra|uju klini~ku patologiju ptica. Ostali radovi obra|uju razli~ita podru~ja unutarnjih bolesti doma}ih ìvotinja, koji su kao i prije navedeni radovi rezultat velike aktivnosti prof. Zdelara kako u znanstvenom tako i u svakodnevnom radu na Klinici. Bio je vrlo aktivan znanstveni, nastavni i stru~ni radnik i uz to posebno dru{tveno angaìran kao ~lan razli~itih komisija Znanstvenonastavnog vije}a i Savjeta Veterinarskog fakulteta. Bio je ~lan Saveza komunista Jugoslavije, aktivan i izvan Fakulteta u okviru Sveu~ili{ta i svoje op}ine Tre{njevka. Za op}e zalaganje i znanstveno-istraìva~ki rad nagra|en je Prvom nagradom Instituta za patologiju i terapiju, a za ~itav doprinos razvoju visoko{kolskog nastavnog i znanstveno-istraìva~kog rada dodijeljena mu je Povelja Sveu~ili{ta, a tako|er i druge nagrade. Prof. Zdelar objavio je sam ili sa suradnicima ukupno 122 znanstvena i stru~na rada. Napose, istaknuo se svojim sustavnim istraìvanjima {titne `lijezde, u ~emu postiè zavidne svjetski priznate rezultate. No njegova istraìvanja nisu bila samo znanstvena; sva svoja znanja primjenjivao je u praksi, posebno u sustavu industrijskog uzgoja doma}ih ìvotinja. Preradio je neke svoje znanstvene radove kako bi ih u~inio pristupa~nijim prakti~aru. Objavio je zanimljive klini~ke slu~ajeve, napisao niz popularnih ~lanaka u Gospodarskom listu te znatan broj referata u ~asopisu Veterinarstvo. Objavio je i radove posve}ene svojim u~iteljima i kolegama. Njegovo sudjelovanje pri davanju sudskih ekspertiza i pri izradi terminolo{kog rje~nika upravo je dragocjeno.
238
Dr. Slavko Petri~evi}

(1928. - 1998.)
Ivan Udovi~i}
Slavko Petri~evi} ro|en je 2. rujna 1928. godine u Dalju. Osnovnu {kolu, a potom i gimnaziju, zavr{io je u Vinkovcima 1947. godine. Na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1957. godine. Nakon zavr{etka studija zaposlio se 1957. godine u Veterinarskom zavodu u Vinkovcima na poslovima dijagnostike zaraznih i nametni~kih bolesti ìvotinja. Nakon obavljene jednogodi{nje specijalizacije na Veterinarskom institutu u Zagrebu, vratio se u Vinkovce i u Veterinarskom zavodu preuzeo Odjel za parazitologiju i patologiju, a ne{to kasnije i Odjel za bakteriologiju. Uz rad na tim odjelima radio je i na zdravstvenoj za{titi krzna{a i riba. Za potrebe Medicinskog centra u Vinkovcima radio je bakteriolo{ke pretrage. Sura|ivao je i s proizvo|a~ima sto~ne hrane na izradi ljekovitih dodataka. U Serum zavod u Kalinovici prelazi 1967. godine i uklju~uje se u razvojno istraìva~ki rad na podru~ju veterinarskih imunobiolo{kih proizvoda. U dva navrata, godine 1966. i 1967., boravio je na kra}im specijalizacijama u tada{njoj êhoslova~koj, rade}i u proizvodnji veterinarskih biopreparata (Ivanovice na Hane, Njitra).
239
Od godine 1967. vodio je Odjel za imunolo{ka istraìvanja, a kasnije i Institut za istraìvanja i kontrolu veterinarskih proizvoda Serum zavoda Kalinovica. Godine 1973. doktorirao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu s temom Istraìvanje imunoprofilakse mastitisa krava muzara uzrokovanih stafilokokima. Godine 1977. bio je izabran u zvanje vi{ega znanstvenog suradnika, a 1985. u zvanje znanstvenog savjetnika. Godine 1978. prelazi na rad u Veterinarski institut u Zagrebu, a od 1. sije~nja 1980. preuzeo je vo|enje Odjela za kontrolu veterinarskih lijekova, gdje je ostao do umirovljenja. Niz godina bio je ~lan Savezne komisije za registraciju veterinarskih lijekova u komunisti~koj Jugoslaviji, te voditelj potkomisije za izradu propisa o metodologiji klini~kih ispitivanja veterinarskih lijekova. U Dru{tvu veterinara tada{nje Socijalisti~ke Republike Hrvatske vodio je kao predsjednik sekciju za veterinarsku mikrobiologiju. Bio je i potpredsjednik Dru{tva mikrobiologa tada{nje Socijalisti~ke Republike Hrvatske. Bio je jedan od inicijatora i obnovitelja Hrvatskoga veterinarskog dru{tva godine 1992. Znanstveno istraìva~ki rad dr. Slavka Petri~evi}a bio je vrlo opseàn i raznovrstan. U razdoblju od 1. svibnja 1964. do 1. rujna 1978. godine , kada je radio u Serum zavodu u Kalinovici (od 1970. Pliva), vodio je niz istraìva~kih i razvojnih projekata i tema. Istraìvao je i biokemijska svojstva sojeva Pasteurella multocida izoliranih iz peradi, goveda i svinja i ustanovio osnovu za klasifikaciju ove bakterije. Na podru~ju proizvodnje bakterijskih vakcina istraìvao je u~inak peptidoglikana kao mogu}ih adjuvansa u vakcini vrbanca. Istraìvao je i problematiku farmakoprofilakse i farmakoterapije mastitisa, te mogu}nosti preventive stresa tijekom laktacije u krava muzara. Istraìvao je antimikrobno djelovanje pojedinih tvari, kao i baktericidno i bakteriostatsko djelovanje raznih dezinficijensa. Posebno
240
se bio posvetio istraìvanju tuberkulocidnog i tuberkulostatskog djelovanja benzalkonijeva klorida. Ve} u ranom periodu svoga istraìva~kog rada posvetio se jednoj problematici koja je u na{e, dana{nje vrijeme vrlo aktualna, mogu}nosti upotrebe probiotika na bazi laktobacila u sto~noj hrani umjesto antibiotika kao dodataka. Tu je postigao vrlo dobre rezultate u preventivi gastrointestinalnih bolesti u odbite prasadi. Kasnije se bavio i problematikom ishrane laboratorijskih ìvotinja potrebnih u testiranju imunopreparata. U svom radu na Odjelu za kontrolu veterinarskih lijekova na Veterinarskom institutu u Zagrebu provodio je niz laboratorijskih, klini~kih i terenskih pokusa s lijekovima koji su trebali biti registrirani u biv{oj dràvi kao i u neovisnoj Republici Hrvatskoj nakon njezine uspostave. Na poslovima registracije veterinarskih lijekova izradio je vi{e stotina dokumenata: izvje{}a o laboratorijskom i o klini~kom istraìvanju lijekova, uputa za njihovu primjenu i dr., {to i danas ~ini osnovu za uporabu tih proizvoda u veterinarskoj praksi. U svom znanstveno istraìva~kom opusu dr. Slavko Petri~evi} imao je vi{e od stotinu objavljenih radova u stru~nim i znanstvenim ~asopisima i zbornicima sa stru~nih i znanstvenih skupova. Treba na kraju konstatirati da bi bez radova i doprinosa dr. Slavka Petri~evi}a na podru~ju veterinarske mikrobiologije, imunologije i vakcinologije i istraìvanja i kontrole veterinarskih lijekova, na{a veterinaska znanost i stru~na djelatnost bila znatno siroma{nija. Zbog toga njegov rad na ovim podru~jima ostaje trajna vrijednost hrvatske veterine. Umro je 25. velja~e 1998. u Zagrebu.
241
Dr. Ante Rukavina

(1928. - 1994.)
Dr. Ante Rukavina, doktor veterinarske medicine, planinar, knjièvnik i {ahist rodio se u Gospi}u, u gra|anskoj obitelji, 4. listopada 1928. godine. Osnovnu i srednju {kolu zavr{io je u Gospi}u. Na Veterinarski fakultet u Zagrebu upisao se 1948., a diplomirao je 1953. godine. Cijeli svoj radni vijek (1954.-1992.) proveo je kao terenski veterinar u Veterinarskoj stanici Gospi}, a od 1964. do 1983. godine bio je i njezin direktor. Disertaciju pod naslovom Razvoj sto~arstva i veterinarstva u Lici od njihovih prvih po~etaka do godine 1978. obranio je 1984. kada je i promoviran u doktora znanosti. Umirovljen je godine 1992. Preminuo je nesretnim slu~ajem, u Gospi}u, 29. sije~nja 1994. godine. Dr. Ante Rukavina je u veterinarskim ~asopisima (Vetserum, Praxis veterinaria, Veterinarska stanica, Veterinarski glasnik, Hrvatski veterinarski vjesnik) objavio ~itav niz stru~nih rasprava iz veterinarstva. Od godine 1978, pa sve do smrti bio je ~lan Uredni~kog kolegija ~asopisa Veterinarska stanica, te jedan od njezinih najrevnijih suradnika. Bio je i ~lan Uredni~kog odbora obnovljenog Hrvatskog veterinarskog vjesnika od godine 1993., te ~lan obnovitelj Hrvatskog veterinarskog dru{tva. Bio je i aktivan ~lan Hrvatske veterinarske komore Odjela za povijest veterinarstva, pa je osobito zna~ajan njegov doprinos u prikupljanju gra|e iz hrvatske veterinarske povijesti, napose s podru~ja Like, kao i za njenu popularizaciju u {irem ~itala~kom krugu. Od godine 1966. do 1971. bio je ~lan Matice Hrvatske i njezinog glavnog odbora, a od godine 1990. predsjednik njezina ogranka u Gospi}u. Kao {ahist bio
242
je dugogodi{nji predsjednik [ahovskog kluba Gospi} te je sudjelovao na natjecanjima i bio deset puta prvak. Tako|er je bio aktivni planinar i jedan od najboljih poznavatelja Velebita, koji je smatrao riznicom povijesnih tragova i prirodnih ljepota. Pisao je literarne priloge, uglavnom eseje, te ih objavljivao u raznim knjièvnim ~asopisima, zbornicima i novinama. Kao aktivni planinar ~esto je bio na izvorima povijesnih ~injenica koje su ga jo{ vi{e poticale na daljnja istraìvanja. Godine 1993. primljen je u Dru{tvo hrvatskih knjièvnika. Objavio je vi{e od dvjesto zanimljivih ~lanaka, te napisao knjige Velebitskim stazama (1979. i 1991.), Zvona ispod zvijezda (1980.) i Ba{ke O{tarije i {ira okolica (1991.). Na brojnim veterinarskim, kulturno-povijesnim i planinarskim skupovima sudjelovao je kao predava~. Kao neumoran istraìva~ i pisac, zbog svog domoljubnog teksta napisanog godine 1972., nakon Hrvatskog prolje}a, komunisti~ke vlasti su ga optuìle i sudile, ali sre}om ne i osudile. Tijekom Domovinskog rata nije napu{tao Gospi} nego je cijelo to vrijeme radio kao veterinar. Prerana smrt odnijela ga je iz punog stvarala~kog àra. Zbog njegove osebujnosti i dobrote, kolege i prijatelji nosit }e ga trajno u svojim srcima.
243
Prof. dr. Franjo Sudari}

(1929. - 1990.)
Stipica ]uri} i Senad Pra{ovi}
Prof. dr. Franjo Sudari} ro|en je 27. oùjka 1929. godine u Crncu, op}ina Slavonska Orahovica u radni~koj obitelji. Gimnaziju s maturom zavr{io je u Osijeku 1949. godine. Na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1956. godine. Na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu zapo{ljava se 1. listopada 1956. kao honorarni asistent te 1. travnja 1957. postaje redovni asistent u Porodiljnoj klinici. Iste godine, 1. listopada, kao asistent prelazi u Zavod za patologiju. Disertaciju pod naslovom Tkivne okolnosti razvoja spontanih (benignih i malignih) epitelioma u plu}ima ìvotinja prvenstveno ovaca i jagnjadi, sa osobitim osvrtom na stanje vaskularizacije obranio je 1962. godine. Naslovni docent u Zavodu za patologiju postaje 1968., redovnim docentom 1971., izvanredni profesor 1976., te redoviti profesor 1982. godine. Objavio je oko 100 znanstvenih i stru~nih radova publiciranih u doma}im i inozemnim stru~nim i znanstvenim ~asopisima. Jo{ kao student prof. Sudari} pokazuje zanimanje za znanstveni rad, te je bio demonstrator na Zavodu za anatomiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Prvo podru~je njegova znanstvenog rada jest prou~avanje pulmonalne adenomatoze ovaca, a potom blastoma plu}a i drugih ìvotinja. Godine 1964. dobiva Humboldtovu stipendiju te dvije godine boravi u Institutu za patologiju Sveu~ili{ta u Mnchenu, gdje se uvodi u eksperimentalni rad na laboratorijskim ìvotinjama i temeljito izu~ava patolo{ku morfologiju peradi u intenzivnoj proizvodnji i objavljuje ve}i broj znanstvenih radova. Po nekoliko mjeseci godine 1973., 1975., 1976. i 1978. boravi na Sveu~ili{tu u Giessenu, gdje je izradio i donio u Zavod za
244
patologiju Veterinarskog fakulteta u Sarajevu oko 3000 dijapozitiva u boji iz podru~ja patologije ìvotinja koji su se koristili za redovitu i poslijediplomsku nastavu. Tre}e podru~je znanstvenih istraìvanja prof. Sudari}a jest patomorfologija mikoti~nih bolesti. I napokon, ~etvrto podru~je je patologija respiratornog sustava, te mu onda{nja Samoupravna interesna zajednica za nauku Bosne i Hercegovine financira istraìva~ku temu pod naslovom Reverzibilitet plu}nog tkiva kod eksperimentalne atelektaze u kojoj je glavni i odgovorni istraìva~. Godine 1973. postao je ~lan Europeischen Arbeitsgemeinsche fr Veterinrpatologie u Zapadnoj Njema~koj, a kasnije i ~lan World Association of Veterinary Pathologists. Prof. Sudari} sudjelovao je u svim oblicima dodiplomske i poslijediplomske nastave iz kolegija Patologija doma}ih ìvotinja na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu te je nesebi~no svojim savjetima i sugestijama pomagao pri izradi mnogih magistarskih i doktorskih radova. Za studente veterinarske medicine napisao je pet ud`benika: Op{ta patologija I i II, Patomorfologija zaraznih bolesti sisara i ptica, Obdukciona tehnika i Specijalna patolo{ka morfologija. Bio je predsjednik Zajednice za patologiju i epizootiologiju Veterinarskog fakulteta, u nizu povjerenstava Fakulteta i istaknuti ~lan Saveza komunista Jugoslavije. Sudjelovao je u izradi dokumentacije za dogradnju nekih objekata Veterinarskog fakulteta u Sarajevu. Po prirodi prof. Sudari} bio je vrlo skroman i povu~en ~ovjek, a njegovu mirnu pojavu krasile su prave ljudske osobine, ljubav prema ~ovjeku, a nadasve bio je izvanredan pedagog i odli~an veterinarski patolog. Umro je u Sarajevu 17. travnja 1990. godine.
245
Prof. dr. Tomo Martin~i}

(1929. - 1997.)
Mladen Zobundìja
Dr. Tomo Martin~i} rodio se 14. prosinca 1929. u selu Reka, op}ina Koprivnica. Osnovnu {kolu zavr{io je 1940. u Reci, a gimnaziju 1948. u Koprivnici. Godine 1948. upisao se na Veterinarski fakultet u Zagrebu gdje je diplomirao 1954. Nakon odsluènja redovnog vojnog roka, zaposlio se 1955. na Veterinarskom institutu u Zagrebu, Odjel za patologiju i toksikologiju gdje je radio do 1957., a u travnju 1957. godine izabran je za asistenta na Zavodu za patolo{ku fiziologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Doktorirao je 1961. obranom disertacije Slobodne aminokiseline u o~noj vodi (humor aquaeus) kod nekih bolesti konja. Za docenta je izabran 1967., za izvanrednog profesora 1974., a za redovitog profesora 1979. godine i u tom zvanju radio je sve do umirovljenja 1995. godine. Umro je 3. prosinca 1997. godine. Kao nastavnik dr. Martin~i} bio je omiljen kod studenata. U po~etku je vodio dio prakti~ne nastave iz predmeta Patolo{ka fiziologija, a po izboru za docenta odràvao je vrlo moderna i rado slu{ana predavanja osobito iz podru~ja metabolizma aminokiselina i lipida. Nastavna i znanstvena iskustva stjecao je i na poznatim znanstvenim institucijama u Engleskoj (Institut za veterinarsku fiziologiju u Babrahamu Cambridge) i [vicarskoj (Institut za fiziolo{ku kemiju Medicinskog fakulteta u Baselu). Tijekom nastavnog rada bio je voditelj ve}eg broja diplomskih radova, magistarskih rasprava i disertacija. Odrào je veliki broj ispita za studente dodiplomskih i poslijediplomskih studija. Za nastavu je pripremio pisane materijale za u~enje i skripta.
246
Znanstveni rad dr. Martin~i}a zapo~eo je istraìvanjem uloge i metabolizma aminokiselina u tjelesnim teku}inama i tkivima doma}ih ìvotinja i parazita. Radovi ovakvog sadràja zainteresirali su znanstvenu javnost i bili su novi smjer u istraìvanjima aminokiselina u fiziolo{kim i patolo{kim uvjetima pa ih je financirala ameri~ka vlada. Posebno su interesantni radovi o aktivnosti arginaze, karbamilfosfat sintetaze i ornitintranskarboamilaze, povezanih s detoksikacijom amonijaka u preìva~a, s metabolizmom mokra}evine i s ulogom sluznice buraga. Dalji znanstveni interes dr. Martin~i}a bio je metabolizam lipida u sisavaca i ptica. Prvi je u Hrvatskoj uveo metodu za kvantitativno odre|ivanje masnih kiselina pomo}u plinske kromatografije, {to je u to vrijeme bila revolucionarna metoda, s kojom je upoznao znanstvene i proizvodne institucije u zemlji. Bio je voditelj projekta Lipogeneza u sisavaca i ptica. Bibliografski opus dr. Martin~i}a ~ini 45 pisanih znanstvenih radova, {est znanstvenih priop}enja na doma}im i me|unarodnim znanstvenim skupovima i vi{e tekstova za u~enje te jedna skripta. Dr. Martin~i} bio je stru~no i dru{tveno aktivan. Vodio je uspje{nu suradnju s Prehrambenom industrijom Podravka gdje je instalirao komplicirane analiti~ke ure|aje i obu~io njihove stru~njake za rad na tim ure|ajima. Na Fakultetu je obna{ao du`nost prodekana za financije 1980. i 1981., predsjednika Savjeta 1982. i 1983. i dekana 1988.1991. i 1993.1995. Bio je prorektor za me|unarodnu suradnju Sveu~ili{ta u Zagrebu 1992.1994. Bio je ~lan obnovljenog Hrvatskog veterinarskog dru{tva i njegov prvi predsjednik, te ~lan brojnih komisija izabranih za odre|ene zadatke na Fakultetu. Svojim nastavnim, znanstvenim i stru~nim radom dao je dr. Martin~i} veliki doprinos veterinarskoj znanosti, obrazovnom sustavu u veterinarstvu, suradnji Veterinarskog fakulteta sa Sveu~ili{tem te me|unarodnoj suradnji Sveu~ili{ta u Zagrebu.
247
Prof. dr. Marijan Kalivoda

(1930. - 1989.)
Vlasta [erman
Prof. dr. Marijan Kalivoda rodio se u âzmi 1. srpnja 1930. godine. Osnovnu {kolu i gimnaziju zavr{io je u Krièvcima godine1949., a studirao je i diplomirao na Veterinarskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu 14. lipnja 1955. godine. Nakon odsluènja vojnog roka zapo{ljava se na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu u svojstvu asistenta za predmet Hranidba doma}ih ìvotinja koji se tada nalazio u sklopu Zavoda za sto~arstvo. Ovdje se posve}uje hranidbi doma}ih ìvotinja, posebice hranidbi goveda. Doktorirao je 21. studenog 1961. Godine 1964. je imenovan za docenta, 1970. za izvanrednog, a 1976. za redovitog profesora. Kao asistent proveo je godinu dana (1963./1964.) na usavr{avanju u Baselu, a kako mu je rad usmjeren posebno na govedarstvo, sura|uje s mnogobrojnim govedarskim institucijama u svijetu i zemlji. Svoj interes za znanost Kalivoda je pokazao kao student objaviv{i ve} tada prvi znanstveni rad. Tijekom 33 godine provedene na Veterinarskom fakultetu napisao je i objavio oko 150 znanstvenih i stru~nih radova s podru~ja hranidbe. To su znanstveni i stru~ni radovi, elaborati o programu razvoja govedarstva i ov~arstva diljem Hrvatske, Hranidba doma}ih ìvotinja, Osnove hranidbe, Voluminozna krmiva, Vitamini u hranidbi doma}ih ìvotinja, Na~ela hranidbe krava i u~inak hranidbe na plodnost, Krmiva, te poglavlje u Veterinarskom priru~niku. Na àlost, nije doìvio izdanje svoje posljednje knjige Krmiva koja je iza{la godinu dana iza njegove prerane smrti.
248
Prof. dr. Kalivoda bio je odli~an predava~ studentima redovne nastave, a predavao je i na poslijediplomskom studiju Agronomskog (Hranidba stoke i tehnologija sto~ne hrane, Hranidba goveda) i Veterinarskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu (Reprodukcija goveda, Zoohigijena, Svinjogojstvo, Fiziologija i patologija peradi). Odrào je tridesetak kongresnih saop}enja, vi{e od 70 stru~nih predavanja veterinarima i ostalim stru~njacima na terenu, predavanja za napredne sto~are na selu te predavanja na radiju. Sudjelovao je u izradi Pravilnika o kvaliteti sto~ne hrane te bio dugogodi{nji ~lan Urediva~kog odbora ~asopisa Krmiva. Moè se zasigumo re}i da nije bilo niti jedne radne organizacije u Hrvatskoj koja se bavi govedarstvom a da prof. Kalivoda nije s njom sura|ivao. Imao je dugogodi{nju suradnju s Gavrilovi}em, Jasinjem, Grudom, Krièv~ankom, a rije{avao je probleme krmne baze te tehnologiju hranidbe goveda, ovaca i koza s kolegama i stru~njacima iz Gare{nice, Vrbovca, Krièvaca, Bjelovara, âzme, Karlovca, Like, Istre i Bosne. Sudjelovao je u kreiranju novih nutritivnih pripravaka i dodataka sto~noj hrani te u izradi projekata za izgradnju novih te rekonstrukciju postoje~ih govedarskih objekata. Osnovao je prvi Centar za govedarstvo u Hrvatskoj i bio njegovim dugogodi{njim predstojnikom. Pod mentorstvom prof. Kalivode obranjeno je oko 50 magistarskih i doktorskih rasprava te desetak diplomskih radova studenata Veterinarskog fakulteta. Obna{ao je du`nost prodekana za financijsko materijalne poslove od 1978. do 1980. te bio predstojnik Zavoda za hranidbu u nekoliko mandata. Prof. Kalivodu krasila je i ljudskost i ~estitost i bio je uvijek otvoren svima koji su traìli istinu i znanje. Premda je umro u 59. godini ìvota, u Zagrebu 25. rujna 1989., svojim je intenzivnim radom, velikim znanjem i opusom naslova koje je ostavio iza sebe u{ao u red zaslu`nih hrvatskih veterinara.
249
Prof. dr. Martin Jakovac

(1931. - 1997.)
Vladimir Hahn
Prof. dr. Martin Jakovac ro|en je 5. oùjka 1931. godine u Zagrebu u imu}noj i sre|enoj gra|anskoj obitelji. Osnovnu {kolu polazio je od 1937. do 1941. godine u Zagrebu, a nakon osnovne {kole upisao se u I. klasi~nu gimnaziju 1941. godine, na kojoj je i maturirao 1949., te se iste godine upisao na Veterinarski fakultet u Zagrebu. Diplomirao je 22. sije~nja 1955. godine. Od zavr{etka studija do odlaska na odsluènje vojnog roka sudjelovao je u akcijama suzbijanja zaraza doma}ih ìvotinja u onda{njim kotarevima Na{ice i Karlovac. Kratko vrijeme radio je kao veterinar u Veterinarskoj stanici âbar, a nakon odsluènja vojnog roka izabran je za asistenta na Ambulantnoj klinici Veterinarskog fakulteta u Zagrebu 17. prosinca 1956. godine. Boravio je na fakultetskoj Klinici za porodiljstvo, sterilitet i umjetno osjemenjivanje radi stru~nog usavr{avanja. Od 1957. godine vodi samostalne vje`be, tj. prakti~nu nastavu u okviru rada Ambulantne klinike na terenu i u stacionarnoj Klinici za porodiljstvo, sterilitet i umjetno osjemenjivanje. Kratko vrijeme, 1960. i 1961. godine radio je prof. Jakovac na Zavodu za sto~arstvo gdje je sudjelovao u prakti~noj nastavi. Doktorirao je 1961. godine iz Porodiljstva, steriliteta i umjetnog osjemenjivanja obranom disertacije pod naslovom Histerosalpingografija i njezina dijagnosti~ka primjena u kuja. Od 1961. godine pa sve do 1974. radi ponovno na Ambulantnoj klinici, najprije kao asistent, a potom kao docent, izvanredni profesor i redoviti profesor. Habilitirao je godine 1966. po cjelovitom postupku pa je 1969. godine izabran u zvanje docenta za predmet Porodiljstvo, sterilitet i umjetno osjemenjivanje. Temeljem dobro obavljenog nastavnog i znanstvenog rada prof. Jakovac izabran je u zvanje izvanrednog profesora l974., a u zvanje redovnog
250
profesora l980. godine. Iste godine postavljen je za predava~a iz izbornog predmeta Biologija, uzgoj i patologija lovne divlja~i, gdje je l987. izabran i za redovitog profesora. Jedan je od rijetkih sveu~ili{nih nastavnika koji je biran za redovitog profesora iz dva razli~ita predmeta. Kao dobitnik stipendije Zaklade Aleksandar Humboldt boravio je 1963. god. na specializaciji na Visokoj veterinarskoj {koli u Hannoveru. Stipendijom iste zaklade bio je dva puta na studijskom boravku u odjelu za eksperimentalnu biologiju Visoke veterinarske {kole u Hannoveru, a radio je na transplantaciji oplo|enih jajnih stanica u doma}ih ìvotinja. Godine 1994. zahvalio se prof. Jakovac zbog bolesti na nastavnom radu u okviru Ambulantne klinike, a zadrào je samo nastavu na Katedri za biologiju, uzgoj i patologiju lovne divlja~i. Prof. Jakovac oti{ao je u mirovinu 1. listopada 1996. godine, ali je prakti~ki do kraja ìvota vodio nastavu na Katedri za biologiju, uzgoj i patologiju lovne divlja~i. Tijekom rada na Fakultetu bio je ~lan brojnih komisija za izbor nastavnika i materijalnog odràvanja Fakulteta, no prije svega bio je predstojnik Ambulantne klinike kroz gotovo 20 godina i ~lan Kolegijalnog poslovodnog organa od njegovog osnutka 1983. do ukidanja 1989. godine. Posebno moramo istaknuti veliki doprinos prof. Jakovca na obrazovanju diplomiranih veterinara kao i na rje{avanju akutne stru~ne i zdravstvene problematike veterinarstva i sto~arstva u Hrvatskoj i drugim dijelovima biv{e dràve. Gotovo cjelokupnu organizaciju rada Ambulantne klinike vodio je prof. Jakovac tako da je Ambulantna klinika u potpunosti ispunila zadatke koje su pred nju postavili njezini osniva~i i Veterinarski fakultet kao cjelina. Za predmet Biologija, uzgoj i patologija lovne divlja~i prof. Jakovac je u suradnji sa svojim asistentom dr. Janickim napisao prvi cjeloviti ud`benik Lovstvo i bolesti divlja~i. Za Rje~nik medicinskog nazivlja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Leksikografskog zavoda Miroslav Krleà razradio je termine za podru~je Porodiljstvo, sterilitet i umjetno osjemenjivanje i bolesti mladun~adi, te za podru~je Biologija i patologija divlja~i. Prof. Jakovac je jedan od autora poslijediplomskog studija iz Lovstva na [umarskom fakultetu u Zagrebu gdje je bio i predava~ na tom studiju. Tijekom svoga punog radnog vijeka objavio je 63 znanstvena i 84 stru~na rada te velik broj popularnih ~lanaka. Aktivno je sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima iz podru~ja veterinarstva, lovstva, biologije i morfologije. Posebno je objavio vi{e od 20 znanstvenih radova iz podru~ja lovstva. Prof. dr. Martin Jakovac umro je 7. kolovoza 1997. godine u Zagrebu gdje je i sahranjen.
251
Akademik Branko Kurelec

(1935. - 1999.)
Akademik Branko Kurelec bio je jedan od najzna~ajnijih svjetskih znanstvenika u podru~ju za{tite okoli{a i molekularne biologije i ekotoksikologije. U hrvatsku veterinarsku povijest u{ao je kao stru~njak za molekularnu ekotoksikologiju. Rodio se u Skopju, 18. oùjka 1935. godine, a 1959. diplomirao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Najprije je radio kao ugovorni asistent Radioizotopnog laboratorija (1959.-1961.), a potom kao asistent Odjela za eksperimentalnu parazitologiju Instituta za biologiju Zagreb (1961.-1963.). Znanstveni rad zapo~eo je istraìvanjima biokemije parazita s ciljem njihova uni{tavanja pa je obranio disertaciju s temom iz eksperimentalne parazitologije Ornitinski ciklus kod velikog metilja (Fasciola hepatica L.), te promovirao godine 1964. Nakon odsluènog vojnog roka pridruìo se Odjelu za komparativnu fiziologiju i biokemiju Instituta za biologiju Zagreb (1965.-1974.). U zvanje znanstvenog suradnika izabran je godine 1967., a u zvanje vi{eg znanstvenog suradnika 1970. Godine 1974. prelazi u Institut Ru|er Bo{kovi} u Zagrebu, gdje je ubrzo izabran u zvanje znanstvenog savjetnika i gdje ostaje raditi do kraja ìvota. Umro je 27. rujna 1999. godine u Zagrebu. Znanstveni rad akademika Kurelca dolazi do punog izraàja nakon njegovog dolaska u Institut Ru|er Bo{kovi} gdje se zajedno s dr. Marijom Rijavec i dipl. ing. biologije Smiljanom Britvi} pridruùje grupi suradnika Instituta za fiziolo{ku kemiju iz Mainza u Njema~koj, s kojima
252
sklapa prvi dogovor o znanstvenoj suradnji kojom se utemeljuje zajedni~ki Laboratorij za morsku molekularnu biologiju u Rovinju, {to je omogu}ilo stvaranje adekvatnog hrvatskog partnera tzv. grupi Zahn. U tom se Laboratoriju stvara novi znanstveni program pod naslovom Utjecaj zaga|enja na programirane (DNA, RNA, protein) biosinteze koji zajedni~ki utvr|uju Institut Ru|er Bo{kovi} i Sveu~ili{te u Mainzu kao i tada{nja Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu i Akademie der Wissenschaften und der Literatur u Mainzu. Taj program ulazi u okvir slu`bene hrvatsko-njema~ke znanstvene suradnje. Njegova znanstvena djelatnost u Laboratoriju za morsku molekularnu biologiju (kasnije Laboratorij za molekularnu ekotoksikologiju) omogu}ava poduzimanje temeljnih ekotoksikolo{kih istraìvanja i molekularne biologije vodenih organizama u vezi s otkrivanjem najranijih biolo{kih u~inaka one~i{}enja na vodene organizme, istraìvanjem u~inka genotoksi~nih one~i{}enja na vodene organizme (mutagenost i kancerogenost) i istraìvanjem i otkri}em mehanizma istovremene otpornosti vodenih oganizama na vi{e ksenobiotika. Cijeli ìvot stvarao je s jednakim entuzijazmom znanstveno-radnu atmosferu, te poticao stalno uvo|enje novih i novih metoda, a rezultate istraìvanja objavljivao u najboljim znanstvenim ~asopisima. Rezultat takvog rada bio je vi{e od dvije stotine objavljenih znanstvenih i stru~nih rasprava. Predavao je na desetak europskih i ameri~kih sveu~ili{ta. Bio je dopisni ~lan Akademie der Wissenschaften und Literatur u Mainzu od 1984 i dopisni ~lan Akademie der gemeinnuetziger Wissenschaften u Erfurtu od 1991. godine. Za redovitog ~lana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu izabran je godine 1992., a nagradu Ru|er Bo{kovi} za istaknuto znanstveno djelo u podru~ju prirodnih znanosti dobio je godine 1993. Suradnici }e ga uvijek pamtiti kao osobu duboke humanisti~ke orijentacije, istinskog domoljuba, te kao iznimno velikog znanstvenog entuzijastu.
253
Prof. dr. Jelena Greguri}

(1935. - 1999.)
Marina Pavlak
Prof. dr. Jelena Greguri}, ro|. Erceg, ro|ena je 9. studenog 1935. godine u Splitu, od majke Marije i oca Josipa. Osnovnu {kolu zavr{ila je u Splitu, kao i Klasi~nu gimnaziju gdje je maturirala godine 1953. Nakon gimnazije Jelena Greguri} upisala je Veterinarski fakultet u Zagrebu na kojem je i diplomirala 5. velja~e 1963. godine. Tri godine kasnije, 1966., zavr{ila je poslijediplomski studij iz Epizootiologije i mikrobiologije obraniv{i 15. oùjka 1966. godine magistarski rad Brzi dokaz kloridnih sastojina u mlijeku krava u svrhu ranog otkrivanja upalnih promjena na vimenu te je time stekla stupanj magistra znanosti iz podru~ja Epidemiologije i mikrobiologije. Stupanj doktora znanosti iz podru~ja Zaraznih bolesti stekla je godine 1976. obraniv{i doktorat pod nazivom Primjena imunofluorescencije u dijagnostici leptospiroze. Tijekom svog radnog staà dr. Jelena Greguri} radila je od 1964.1965. godine kao stru~na suradnica, a od 1966.-1967. godine kao znanstvena asistentica u Veterinarskom institutu u Zagrebu. Od 1972. godine pa sve do smrti 1999. godine, dr. Jelena Greguri} radila je na Veterinarskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu. Od 1972.-1976. godine bila je znanstvena asistenitica u Laboratoriju za leptospirozu Zavoda za mikrobiologiju i zarazne bolesti, od 1976.-1985. godine u Knji`nici, a od 1985.-1999. godine u Zavodu za biologiju. Tijekom rada u Knji`nici Veterinarskog fakulteta obna{ala je du`nosti knji`ni~arke (1976.-1978), bibliotekarke (1978.-1983.) i upraviteljice (1983.-1985.) Knji`nice. U Zavod za biologiju dr. Jelena Greguri} do{la je kao asistent, a potom stekla zvanje docenta 1990. i izvanrednog profesora 1998. godine. Tijekom svog stru~nog usavr{avanja boravila je u Pasteurovom institutu
254
u Parizu gdje je zavr{ila te~aj Tehnike imunofluorescencije i imunoenzimske reakcije primijenjene na biolo{ka istraìvanja. Tijekom svog nastavnog rada, bila je voditelj velikog broja studentskih i diplomskih radova te voditelj i suvoditelj ~etiriju magisterija. Njezin otvoren i neposredan odnos sa studentima pridonio je njenom uspje{nom nastavnom radu. Znanstveni rad Jelene Greguri} bio je usmjeren na istraìvanje ekologije i zaraznih bolesti ptica u gradu i divljini, {to je realizirala putem triju znanstvenih projekata: Golubovi i druge ptice kao rezervoari zoonoza i bolesti od kojih obolijeva doma}a perad, Ptice: rezervoari i prenositelji bolesti na ljude i ìvotinje te Klamidioza ptica i sisavaca. Uz stru~no i znanstveno djelovanje, prof. dr. Jelena Greguri}, bila je i dru{tveno aktivna. Bila je ~lanica vi{e znanstvenih i profesionalnih udruga i sudjelovala je u organiziranju znanstvenih sastanaka i skupova. Od 1975. godine ~lanica je Hrvatskog mikrobiolo{kog dru{tva i Saveza veterinara i veterinarskih tehni~ara Jugoslavije, od 1987. godine ~lanica Sekcije za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju istog Saveza , od 1988. godine ~lanica Hrvatskog ekolo{kog dru{tva i Hrvatskog biolo{kog dru{tva, te od 1992. godine Hrvatskog veterinarskog dru{tva. Bila je ~lanica organizacijskog odbora Petog jugoslavensko-talijanskog znanstvenog sastanka o zaraznim bolestima i Drugog znanstveno stru~nog skupa s me|unarodnim sudjelovanjem iz dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije u za{titi zdravlja ìvotinja i o~uvanju okoli{a. Bibliografski opus prof. dr. Jelene Greguri} obuhva}a 101 rad od kojih je 37 pisanih znanstvenih radova, 54 znanstvena kongresna priop}enja, 9 stru~nih radova i jedan rad u knjizi. Zna~ajno podru~je znanstvenog i stru~nog rada prof. dr. Jelene Greguri} bilo je istraìvanje zdravstvenog stanja slobodno ìvu}ih ptica, s posebnim osvrtom na ptice u gradu. Veliki broj radova i istraìvanja bio je usmjeren na problem golubova i to i s ekolo{kog kao i zdravstvenog aspekta. Kao specijalistica iz zaraznih bolesti, u okviru ovih istraìvanja, posebno zanimanje pokazivala je za istraìvanje uzro~nika zoonoza u populaciji golubova i drugih ptica koje ìve na slobodi. Veliki doprinos i zna~enje za razvoj veterinarstva u Hrvatskoj prof. dr. Jelena Greguri} dala je svojim istraìvanjima klamidioze ptica i doma}ih ìvotinja, ~iji su rezultati prikazani u okviru dvaju magisterija kojih je bila voditeljica te brojnim znanstvenim publikacijama. Umrla je 4. lipnja 1999. u Zagrebu i pokopana je na Mirogoju.
255
Prof. dr. Kriàn ûljak

(1936. - 2002.)
Stipica ]uri}
Prof. dr. Kriàn ûljak, dr. vet. med., ro|en je 2. sije~nja 1936. godine u Klobuku, op}ina Ljubu{ki, Bosna i Hercegocina u brojnoj selja~koj obitelji. Osnovnu {kolu zavr{io je u Klobuku, a niù gimnaziju u [irokom Brijegu. Maturirao je 1954. godine u Srednjoj veterinarskoj {koli u Banjoj Luci, te stekao zvanje veterinarskog tehni~ara. S veterinarskom terenskom problematikom upoznao se rade}i 4 godine kao veterinarski tehni~ar. Veterinarski fakultet u Zagrebu upisao je 1958. i diplomirao 1964. godine. Ve} tijekom studija, pomaù}i u nastavi kao demonstrator, pokazuje interes za znanstvena istraìvanja. Nakon zavr{etka studija veterinarske medicine {est mjeseci radio je kao terenski veterinar u Veterinarskoj stanici Posu{je u Bosni i Hercegovini. U zvanje asistenta na Zavodu za op}u patologiju i patolo{ku morfologiju Veterinarskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu izabran je 1. prosinca 1965. godine. Na istom je Zavodu 1969. obranio magistarski rad pod naslovom Promjene u sredi{njem ìv~anom sustavu s osobitom osvrtom na histolo{ku dijagnostiku nekih zaraznih i nezaraznih bolesti svinja, a disertaciju pod naslovom Histolo{ke promjene u centralnom nervnom sustavu kuni}a iz industrijskog uzgoja s osobitim osvrtom na klini~ku sliku torticollisa 1973. godine. Godine 1976. odrào je habilitacijsko predavanje, 1977. izabran je za docenta, 1982. za izvanrednog, 1987. za redovitog profesora, te 1999. potvr|en u trajno zvanje redovitog profesora na Zavodu za op}u patologiju i patolo{ku morfologiju Veterinarskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu. Pro~elnik je istog Zavoda od 1980. do 1985. i 1987. do 2001. godine. Umro je 28. lipnja 2002. godine u Zagrebu.
256
Bibliografski opus prof. ûljka obuhva}a 97 znanstvenih radova u doma}im i inozemnim znanstvenim publikacijama, 21 referat na doma}im znanstvenim skupovima i 5 stru~nih radova u doma}im stru~nim ~asopisima. Zna~ajna podru~ja znanstvenog i stru~nog rada prof. ûljka jesu uzgoj i patologija krzna{a i laboratorijskih ìvotinja, patologija intenzivne proizvodnje peradi, svinja, ovaca i koza, patolo{ka morfologija ijatrogenih o{te}enja i o{te}enja izazvanih okoli{em, prou~avanje etiologije i morfologije kardiomiopatija doma}ih ìvotinja i bolesti ìvotinja iz zoolo{kih vrtova. Prenose}i znanstveno i stru~no znanje kolegama terenskim veterinarima uspje{no je rje{avao probleme u suvremenoj sto~arskoj proizvodnji, a istraìvanjima na mnogim lijekovima razvio suradnju Zavoda s farmaceutskim tvrtkama u zemlji i inozemstvu. Svakako, treba naglasiti njegovo istraìvanje uvjetne patologije svinja, ovaca i koza, {to je rezultiralo sufinanciranjem Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske dvaju znanstvenih projekata: Etiopatologija sustavnih miopatija ìvotinja i Model sustavnog pra}enja uvjetne patologije ovaca i koza, u kojima je glavni istraìva~ i iz kojih je objavio najvi{e znanstvenih radova. Osim toga prof. ûljak je suosniva~ i dugogodi{nji suorganizator znanstvenog simpozija komparativne patologije Ljudevit Jurak. Odmah po izboru u zvanje asistenta na Zavodu za op}u patologiju i patolo{ku morfologiju prof. ûljak se aktivno uklju~uje u izvo|enje prakti~ne, a nakon izbora za docenta i teoretske nastave iz kolegija Op}a patologija i patolo{ka morfologija. Osim toga, sudjelovao je u izvo|enju prakti~ne nastave iz predmeta Patologija peradi u uzgoju i proizvodnji, te je vi{e godina predavao predmet Patologija u~enicima Srednje veterinarske {kole u Zagrebu. Pro~elnik je bio poslijediplomskog studija Patolo{ka anatomija od 1980. do 2002. godine i predava~ Patolo{ke morfologije na nekoliko poslijediplomskih studija na Veterinarskom fakultetu. Bio je mentor 35 diplomskih, 23 magistarska i 5 doktorskih radova iz podru~ja patolo{ke morfologije. Za studente veterinarske medicine, sam ili sa suradnicima, napisao je jedan ud`benik i troja skripta, a za u~enike srednje veterinarske {kole dva ud`benika. Sa jednim poglavljem sudjelovao je u pisanju Medicinske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleà iz Zagreba. Prof. ûljak bio je aktivan ~lan u stru~nim (Hrvatska veterinarska komora) i znanstvenim dru{tvima (Dru{tvo patologa Hrvatske, Europsko dru{tvo patologa), te je sudjelovao u upravnim strukturama (prodekan za nastavu - 1985. - 1986., predsjednik Savjeta Veterinarskog
257
fakulteta 1987. - 1988.) Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Kao aktivni dru{tveno-politi~ki radnik i dugogodi{nji ~lan Saveza komunista Jugoslavije bio je delegat u Samoupravnoj interesnoj zajednici usmjerenog obrazovanja u poljoprivredi i prehrambenoj industriji Socijalisti~ke Republike Hrvatske. Krasile su ga osobine dobrog u~itelja, znanstvenika i stru~njaka, aktivnog dru{tveno-politi~kog djelatnika, te miroljubivog, srda~nog i plemenitog ~ovjeka.
258
Prof. dr. Josip @ivkovi}

(1938. - 1999.)
Prof. dr. Josip @ivkovi} ro|en je u Kninu 7. velja~e 1938. godine u obrtni~koj obitelji. Osnovnu {kolu i gimnaziju poha|ao je u Kninu. veterinarski studij u Zagrebu zavr{io je za nepunih pet godina, s 23 godine visokim prosje~nim ocjenama te je neposredno nakon diplomiranja 1961. godine izabran u zvanje sveu~ili{nog asistenta. Vrlo brzo je zavr{io znanstveni magistarski studij (1965. g.) i potom s nepunih 30 godina obranio disertaciju pod naslovom Utjecaj liofilizacije i uskladi{tenja na masno-kiselinski sastav masti u liofiliziranom svinjskom mesu. Za docenta je habilitirao 1972. godine, izvanrednim profesorom postao 1977. godine a za redovitog profesora izabran je 1981. godine. Predstojnik Zavoda bio je gotovo 18 godina. Stru~na djelatnost prof. dr. Josipa @ivkovi}a tijekom cijelog radnog vijeka bila je iznimno velika. Jo{ kao asistent isticao se u referiranju znanstvenih dostignu}a iz najpoznatijih svjetskih znanstvenih ~asopisa u referalnom ~asopisu Veterinarstvo s vi{e od 300 referata razli~itih sadràja iz higijene i tehnologije namirnica animalnog podrijetla. Sudjelovao je kao autor i koautor u objavi osam stru~nih knjiga, 39 stru~nih radova u doma}im ~asopisima, te 37 stru~nih radova na doma}im i me|unarodnim stru~nim skupovima. Bio je suradnik na Rje~niku medicinskog (humanog i veterinarskog) nazivlja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Leksikografskog zavoda Miroslav Krleà i objavio je 15 popularizacijskih ~lanaka, bio je inovatorom triju novih proizvoda te autor velikog broja projekata pogona za proizvodnju
259
i preradu namirnica. Kao priznati stru~njak bio je ~lanom brojnih stru~nih i programskih odbora savjetovanja i drugih sastanaka veterinarskih inspektora i tehnologa. Tijekom dugogodi{njeg rada bio je ~lanom mnogih stru~nih povjerenstava i odbora na Fakultetu, Sveu~ili{tu i u tijelima dràvne uprave u poljoprivredi, veterinarstvu i prehrambenoj industriji. Kao glavni istraìva~ vodio je vi{e znanstvenih projekata Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, te je bio pro~elnik poslijediplomskih studija i mentor pristupnicama u izradi magistarskih rasprava i disertacija na Veterinarskom, Medicinskom i Agronomskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu. Podru~ja njegove nastavne, znanstvene i stru~ne djelatnosti bile su higijena i tehnologija namirnica, uklju~uju}i mikrobiologiju, analitiku i veterinarsko-sanitarni nadzor, a posljednjih godina i veterinarsko javno zdravstvo. U vezi s time jo{ godine 1974. osnovao je i postao predstojnikom Centra za tehnologiju animalnih proizvoda, a godine 1997. potakao je osnivanje Centra za veterinarsko javno zdravstvo na Veterinarskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu. Prof. dr. Josip @ivkovi} ima vi{e od 340 razli~itih bibliografskih jedinica. Od toga 161 ~ini znanstvena djelatnost koja se ogleda u objavljivanju ukupno 98 znanstvenih publikacija objavljenih u ~asopisima, 43 znanstvena rada u zbornicima me|unarodnih i doma}ih skupova, te objavljenim knjigama, pozvanim predavanjima i kvalifikacijskim radovima. Kao priznati znanstvenik bio je ~lanom mnogobrojnih znanstvenih odbora, kongresa, simpozija i seminara veterinara i drugih stru~njaka. U pogledu nastavne djelatnosti osim redovite nastave na mati~nom predmetu iz Higijene i tehnologije namirnica animalnog podrijetla, a kasnije i kao predava~ iz predmeta Higijena i tehnologija mesa i ribe i Higijena i tehnologija mlijeka, prof. @ivkovi} bio je voditelj i predava~ poslijediplomskog studija na Veterinarskom fakultetu (od 1979. godine). Bio je predava~ na dodiplomskim studijima Hotelijerskog fakulteta u Opatiji, te na poslijediplomskim studijima na Medicinskom i Agronomskom fakultetu, te voditelj i predava~ na mnogobrojnim te~ajevima za diplomirane veterinare i druge stru~njake. Njegova intenzivna nastavna aktivnost ogleda se i u 121 mentorstvu 27
260
diplomskih, 81 magistarske i 13 doktorskih rasprava. U ostvarivanju nastavnog plana i programa nastojao je biti prakti~an u upoznavanju studenata s postupcima veterinarsko-sanitarnog nadzora uklju~uju}i mikrobiologiju i kemiju namirnica, na moderan na~in i uvijek u skladu sa suvremenim znanstvenim istraìvanjima i trendovima. Bio je osniva~em i predsjednikom Hrvatskog udruènja veterinara higijeni~ara namirnica i ~lanom Svjetskog udruènje veterinara higijeni~ara namirnica (World Association of Veterinary Food Hygienists), te predsjednik Programa EKO-hrana i Tehni~kog odbora Hrvatska kakvo}a i Izvorno hrvatsko za meso i mesne proizvode u okvirima Hrvatske gospodarske komore. Tako|er, bio je predsjednik Dràvnog povjerenstva za biorezidue i ~lan Znanstvenog savjeta za veterinarstvo u Ministarstvu poljoprivrede i {umarstva Republike Hrvatske (1991.). U Dràvnom zavodu za normizaciju i mjeriteljstvo bio je predsjednik Tehni~kog odbora za normizaciju kakvo}e mesa, te vrlo djelatan u veterinarskim udruènjima, voditelj te~aja za doktore veterinarske medicine, te je odrào mnoga javna predavanja iz razli~itih podru~ja veterinarskog javnog zdravstva te proizvodnje i prometa namirnica. Niz godina bio je glavni i odgovorni urednik ~asopisa Tehnologija mesa i ~lan izdava~kog savjeta znanstveno-stru~nog ~asopisa Mljekarstvo, te dopisni ~lan Akademije medicinskih znanosti Hrvatske i ~lan Saveza komunista Jugoslavije, a za svoj predani i dugogodi{nji rad primio je brojne pohvale, odlikovanja, nagrade i priznanja, izme|u ostalog odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vijencem (1988.), a kao ~lan Republi~kog stoèra za civilnu za{titu i Spomenicom Domovinskog rata. Sudjelovao je na mnogobrojnim skupovima u zemlji i inozemstvu i boravio na poznatim svjetskim institutima: u Roskildu, Danska; Montrealu, Kanada; Stocholmu i Uppsali, [vedska; Berlinu, Njema~ka; Haagu, Nizozemska i dr. Umro je u Zagrebu 22. velja~e 1999. godine.
261
Dr. Berislav Maji}

(1938. - 1994.)
Dr. Berislav Maji} ro|en je u Drinovcima u op}ini Grude u Bosni i Hercegovini 17. srpnja 1938. godine u selja~koj obitelji. Osnovnu {kolu poha|ao je u Drinovcima, a klasi~nu je gimnaziju zavr{io u Dubrovniku. Nakon poloène mature upisao je Filozofsko-teolo{ki studij u Zagrebu na kojem je diplomirao 1963. godine. Iste godine upisao se na Veterinarski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu koji je za nepunih pet godina zavr{io 1968. godine. Nakon diplomiranja odlazi na Veterinarski fakultet u Berlin u Njema~ku kao stipendist Berlinskog Senata te kao asistent boravi na Klinici za porodiljstvo i 1972. godine brani disertaciju pod naslovom Procjena podno{ljivosti mlije~ne `ljezde na jednokratnu i trokratnu primjenu nekih pripravaka penicilina i streptomicina pri lije~enju mastitisa (Beurteilung der Eutervertrglichkeit von einigen Penicillin-Streptomycin-Mastitis- prparaten nach einmaliger und dreimaliger intrazisternaler Applikation). Vra}a se u Hrvatsku 1974. godine te se zapo{ljava u Veterinarskoj stanici u Kutini, kao upravitelj ambulante u Ludini. Godine 1976. stupa u radni odnos u Veterinarskom institutu u Zagrebu gdje u po~etku radi kao asistent, potom znanstveni suradnik, vi{i znanstveni suradnik i znanstveni savjetnik, a od 1977. godine pa sve do smrti obna{ao je du`nost voditelja Odjela za mastitise i kvalitetu mlijeka Veterinarskog instituta u Zagrebu. Znanstvena i stru~na djelatnost dr. Berislava Maji}a ogleda se u suvremenom pristupu problematici preventive, dijagnostike i lije~enja mastitisa, te unapre|enju higijene, proizvodnje i prerade mlijeka. Jedan je od osniva~a programa prevencije i suzbijanja mastitisa biv{e
262
komunisti~ke Jugoslavije i prvi na{ stru~njak koji je uveo u rutinu kontrolu zdravstvenog stanja mlije~ne `lijezde uz pomo} fluorescentnoopti~ke metode (Fossomatic). Svojim sudjelovanjem na znanstvenim i stru~nim skupovima veterinarskih i drugih stru~njaka kao aktivni sudionik zna~ajno je pridonosio najaktualnijim pitanjima struke. U znanstvenim, stru~nim i popularnim ~lancima iznosio je razli~ite probleme iz podru~ja lije~enja, preventive, dijagnostike i higijene mlije~ne `lijezde, te proizvodnje, prerade, analitike i legislative mlijeka kao i druge sadràje vezane za podru~je kojim se bavio. Ukupno je objavio 64 znanstvena i stru~na rada od ~ega 29 u ~asopisima, 33 u zbornicima s kongresa i stru~nih skupova. Objavio je dva priru~nika, jedan o terapiji mlije~ne `lijezde, a drugi o unapre|enju primarne proizvodnje mlijeka. Umro je u Zagrebu 14. prosinca 1994. godine.
263
Dr. Ante Jeli}

(1941. - 2001.)
Mladen Zobundìja
Dr. Ante Jeli} rodio se u Biogradu 12. travnja 1941. u gra|anskoj trgova~koj porodici. Osnovnu {kolu zavr{io je u Biogradu, a srednju u Zadru 1960. Diplomirao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu 1967. godine. Magistrirao je na poslijediplomskom studiju Higijena i tehnologija animalnih namirnica na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu 15. srpnja 1977. godine obranom magistarske rasprave Sakupljanje i namjensko iskori{tavanje endokrino-fermentskih sirovina u SRH. Doktorirao je na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu 11. velja~e 1988. godine obranom disertacije Istraìvanje kakvo}e i u~inka sterilizacije mesnog bra{na pomo}u Bacillus stearothermophylus kao test mikroorganizma. Radio je kao veterinar u Mesnoj industriji Gavrilovi} u Petrinji u Sektoru za istraìvanje i razvoj u pogonu za preradu klaoni~kih nusproizvoda i otpadaka prete`no na poslovima iskori{tavanja i ne{kodljivog uklanjanja sekundarnih sirovina od 1967.1973. Od 1973. do 1982. bio je stru~ni suradnik u Institutu za fiziologiju i patologiju animalne proizvodnje pri Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, a potom od 1982. u Centru za tehnologiju animalnih namirnica pri Veterinarskom fakultetu u Zagrebu do njegova ukidanja 1990. Od 1982. do 1990. bio je predstojnik Centra, a nakon ukidanja pre{ao je na rad u Zavod za anatomiju, histologiju i embriologiju gdje je radio od 1990. do 2001. kada je 20. sije~nja 2001. umro. Bio je znanstveni asistent (1977.-1989.), znanstveni suradnik (1989.-1998.) i vi{i znanstveni suradnik (1998.-2001.). Rade}i na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu povremeno je sudjelovao u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi.
264
Stru~ni i znanstveni rad dr. Jeli}a vezan je uz problematiku higijene i tehnologije namirnica animalnog podrijetla, uz tehnolo{ko projektiranje objekata za proizvodnju i preradu namirnica, uz problematiku iskori{tavanja klaoni~kih nusproizvoda i otpadaka te uz za{titu okoli{a u pogonima prehrambene industrije i sto~arskih farmi. Zna~ajno podru~je stru~nog rada dr. Jeli}a bila je tehnologija proizvodnje gotovih i polugotovih jela od usitnjenog i oblikovanog mesa peradi i riba, posebno oboga}enih nezasi}enim omega masnim kiselinama va`nim za dijetalnu prehranu ljudi. U vezi s ovom problematikom vodio je znanstvene projekte Proizvodnja i uvo|enje novih proizvoda vi{e faze prerade mesa peradi, Istraìvanje dijetalnog aspekta proizvodnje polugotovih jela od ribe i Istraìvanje biolo{ki vrednije hrane od ribljeg mesa, koje je financiralo Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, sufinancirali Koka Vara`din, Mirna Rovinj i Centar za dijabetes iz Zagreba. Bibliografski opus dr. Jeli}a obuhva}a 43 pisana znanstvena rada, 15 znanstvenih kongresnih priop}enja s doma}ih i inozemnih znanstvenih skupova, te 15 pisanih stru~nih radova. Dr. Jeli} je sudjelovao na brojnim inozemnim i svjetskim tehnolo{kim, peradarskim i ribarskim znanstvenim skupovima ili kongresima u New Delhiju, Pekingu, Torontu, Sydneyu, Stockholmu, Ausburgu, Ulmu, Mnchenu, Parizu, Bologni, Jerusalemu i Auklandu gdje su nastupi njegova tima bili zapaèni. Osim navedenog izradio je brojne elaborate, studije, tehnolo{ke projekte i ateste u vezi s izgradnjom ili djelovanjem objekata za proizvodnju i preradu animalnih namirnica u ~emu je bio vrlo uspje{an i traèn. Svojim znanstvenim a napose stru~nim radovima dao je dr. Jeli} veliki prilog uspje{nijem djelovanju prehrambene industrije, prvenstveno u mesnoprera|iva~kom sektoru s gledi{ta boljeg iskori{tavanja sirovina i nusproizvoda, ne{kodljivog uklanjanja otpadnih tvari i za{titi okoli{a, boljeg funkcioniranja tehnolo{kih dijelova prehrambenog sektora a posebno u proizvodnji polugotovih i gotovih jela od mesa peradi i ribe, prvenstveno onih oboga}enih dodacima koji imaju zdravstveni u~inak i time sluè u dijetalnoj prehrani ljudi. Ovakvo djelovanje dr. Jeli}a zna~ilo je i zna~i veliku podr{ku veterinarstvu u Hrvatskoj posebno u onom dijelu koje se bavi javnom higijenom, preventivom i dijetetikom.
265
Prof. dr. Pero Ramadan

(1944. - 2001.)
Vladimir Mrljak
Prof. dr. Pero Ramadan se rodio 21. lipnja 1944. godine u Vodova|i, op}ina Grude, malom slikovitom mjestu u Konavlima, ju`no od Dubrovnika. Osnovnu {kolu zavr{io je u Grudama, a gimnaziju u Herceg Novom u Crnoj Gori. Godine 1965. upisuje se na Veterinarski fakultet u Zagrebu. Diplomirao je u sije~nju 1971., te se odmah, nakon zavr{etka studija zaposlio na Veterinarskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu, na Ambulantnoj klinici u svojstvu asistenta za predmet Unutarnje bolesti doma}ih ìvotinja, a godinu dana kasnije na Klinici za unutarnje bolesti. Godine 1975. brani magistarski rad pod nazivom Odre|ivanje aktivnosti tripsina u ekskrementima psa s pomo}u probe na filmu. [kolske godine 1978./1979. boravio je {est mjeseci na specijalizaciji u Velikoj Britaniji, a po povratku izabran je u znanstvenog asistenta. Godine 1980. obranio je disertaciju pod nazivom Primjena biopsije bubrega u klini~koj dijagnostici nekih nefropatija u psa. Na osnovi te disertacije i znanstvenih radova koje je u me|uvremenu objavio, habilitirao je godine 1984. nastupnim predavanjem Nefroti~ki sindrom u psa. Iste je godine izabran za docenta na Klinici za unutarnje bolesti. Godine 1989. izabran je za vi{eg znanstvenog suradnika, a sljede}e 1990. za izvanrednog profesora. Dana 1. svibnja 2001. godine nakon kratke i te{ke bolesti umro je u 57. godini. Stru~na djelatnost prof. Ramadana iznimna je i opse`na. Za svoje studente napisao je dva sveu~ili{na ud`benika. Prof. Ramadan je obavljao nastavnu djelatnost vrlo savjesno, s mnogo àra i ljubavi, smatraju}i je svojim prvenstvenim zadatkom. Ugodnim glasom,
266
jednostavno i razumljivo izlagao je i sloèno gradivo ukazuju}i realno na mogu}nosti njegove primjene u praksi. Predavao je, uz redovnu nastavnu obvezu na mati~noj klinici, i na vi{e poslijediplomskih specijalisti~kih i znanstvenih studija. Me|u prvima na Veterinarskom fakultetu uveo je u svoja predavanja nove didakti~ke metode u obliku filmskog zapisa, kojima svojim studentima olak{ava razumijevanje i u~enje propedeutike. Prof. Ramadan pa`ljivo je pratio rad i uspjeh studenata. Njegov otvoren i neposredan odnos prema studentima, bio je nemali prilog uspjehu njegove nastave. Prof. Ramadan odrào je niz predavanja u okviru te~ajeva Svjetske banke namijenjene veterinarima prakti~arima. Bio je vrlo aktivan pi{u}i ~lanke za veterinarski priru~nik, razli~ite stru~ne ~asopise, pa i za dnevnike, nastoje}i stru~nim savjetima pomagati kolegama veterinarima, vlasnicima doma}ih ìvotinja, a posebno vlasnicima ku}nih ljubimaca. Bio je i dru{tveno aktivan kao ~lan Saveza komunista Jugoslavije. Znanstvena djelatnost prof. Ramadana tako|er je obimna. Me|u radovima treba posebno ista}i ona njegova istraìvanja na osnovi ~ijih rezultata, u klini~ku praksu uvodi tehniku biopsije bubrega. Predmet njegova interesa jest i istraìvanje bolesti bubrega, zatim klini~ka slika, dijagnostika i terapija mokra}nih kamenaca u pasa. Nadalje, istraìvao je i egzokrinu insuficijenciju gu{tera~e. U vi{e radova, zajedno sa suradnicima, objavio je rezultate opaànja o patogenezi, klini~koj slici, lije~enju i profilaksi piroplazmoze. Tako|er, dao je vrijedan prinos dijagnostici i lije~enju èlu~ano-crijevnih bolesti u konja, posebno onih popra}enih kolikom. U suradnji s parazitolozima istraìvao je li{maniozu u pasa, napose klini~ku sliku u pasa invadiranih na podru~ju Dubrova~ko-neretvanske ùpanije. Prof. Ramadan rano je shvatio zna~enje biokemije u dijagnostici, pa je nastojao da njegova klinika pro{iri spektar laboratorijskih pretraga, a istraìvanja svojih suradnika nastoji usmjeriti u tom pravcu. Bibliografski opus prof. Ramadana obuhva}a 34 bibliografske jedinice. Me|u radovima treba posebno istaknuti dva sveu~ili{na ud`benika: Bolesti mokra}nog sustava doma}ih ìvotinja i Interna klini~ka propedeutika doma}ih ìvotinja. Njegovi ud`benici, uz filmski zapis o klini~koj pretrazi ìvotinja sigurno }e jo{ dugo biti velika pomo} u u~enju unutarnjih bolesti studentima veterinarske medicine.
267
Tiskanje ove knjige nov~ano su potpomogli:
Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske Lek Zagreb d.o.o. Hrvatska veterinarska komora Hrvatski veterinarski institut Zagreb Farmacija d.d. za promet lijekovima i opremom na veliko Zagreb Veterina d.o.o. Kalinovica Hrvatski veterinarski institut Zagreb, Veterinarski zavod Krièvci, Zakmardijeva 10 Hrvatski veterinarski institut Zagreb, Veterinarski zavod Vinkovci Vir 1898. d.d., Mesna industrija Rijeka Medika d.d. za trgovinu lijekovima i sanitetskim materijalom Veterinarska stanica Petrinja d.o.o. Veterinarska stanica Samobor d.o.o. Veterinarska stanica Sisak d.o.o. Veterinarska stanica d.d. Benkovac Veterinarska stanica Brod d.o.o., Ambulanta Slavonski Brod, Osje~ka bb Veterinarska stanica d.o.o. Bjelovar Veterinarska stanica Donji Miholjac d.d. Veterinarska stanica Gospi} d.o.o. Veterinarska stanica grada Zagreba d.o.o. Veterinarska stanica Gra~ac d.d. Veterinarska stanica Jastrebarsko d.o.o. Veterinarska stanica Krièvci d.o.o. Veterinarska stanica Kutina d.o.o. Veterinarska stanica Novska d.o.o. Veterinarska stanica Prelog d.o.o. Veterinarska stanica Osijek d.o.o. Veterinarska stanica Sesvete d.o.o. Veterinarska stanica Split d.o.o. Veterinarska stanica Vrbovec d.o.o. Veterinarska stanica Vukovar d.d. Veterinarska stanica d.o.o. Zaprei} Veterinarska stanica d.o.o. @upanja Veterinarska ambulanta Dugo Selo d.o.o. Veterinarska stanica Velika Gorica d.o.o.
ISBN 953-6062-40-2

Zaslužni Hrvatski Veterinari II

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zaslužni Hrvatski Veterinari II

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ZASLU@NI HRVATSKI VETERINARI, II.

ZASLU@NI HRVATSKI VETERINARI, II.

Hrvoje Gomer~i} i Vesna Vu~evac Bajt

Veterinarski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu Zagreb, 2003.

Veterinarski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu 10000 ZAGREB, Heinzelova 55

Prof. dr. Hrvoje Gomer~i} Prof. dr. Vesna Vu~evac Bajt

Tomislav Gomer~i}, dr. vet. med.

Intergrafika 10000 Zagreb, Bistranska 15

Ibrahim Arnautovi}, umirovljeni sveu~ili{ni profesor, Veterinarski fakultet,

Hrvoje Kova~i}, umirovljeni znanstveni savjetnik, Hrvatski veterinarski

Jo`e Nemani~, umirovljeni znanstveni savjetnik, Hrvatski veterinarski institut,

Ivan Udovi~i}, umirovljeni vi{i znanstveni suradnik, Hrvatski veterinarski

Zdravko @vorc, sveu~ili{ni docent, Veterinarski fakultet, Zagreb

Josip ^erny, dr.vet.med.

Vesna Vu~evac Bajt

Josip Nessl, dr.vet.med.

Julius Ulrich Liebling, dr.vet.med.

Dr. Fran Gabrek

Vesna Vu~evac Bajt

Dr. Zvonko Ben~evi}

Vesna Vu~evac Bajt

Prof. dr. Franjo Mlinac

Dr. Josip Kucel

Akademik Josip Je`i}

Dr. Marko Kadi}

Vesna Vu~evac Bajt

Akademik Ivo Babi}

Prof. dr. [imun Debeli}

Vesna Vu~evac Bajt

Prof. dr. Milan [lezi}

Akademik Bo`idar Oklje{a

Vesna Vu~evac Bajt

Prof. dr. Tomislav Ciliga

Vesna Vu~evac Bajt i Hrvoje Gomer~i}

Prof. dr. Stjepan Rapi}

Vesna Vu~evac Bajt

Akademik Ivo Toma{ec

Dr. Stjepan Lovrekovi}

Prof. dr. Mirko Franceti}

Prof. dr. Stjepan Romi}

Akademik Teodor Vari}ak

Prof. dr. Berislav Miklau{i}

Prof. dr. Mato Winterhalter

Dr. Marko Zeljko

Prof. dr. Ivan Zaharija

Prof. dr. Vladimir Penavin

Prof. dr. Ante Rako

Dr. Vjekoslav Dekaris

Prof. dr. Davor Mika~i}

Prof. dr. Ivo Dre`an~i}

Dr. Antun Fras

Dr. Ivan @arni}

Prof. dr. Ivica Valpoti}

Prof. dr. Dragan Ilan~i}

Vesna Vu~evac Bajt

Prof. dr. Eduard Vukeli}

Dr. Nevesin Andra{i}

Prof. dr. Milan Bevandi}

Prof. dr. Zlatko For{ek

Prof. dr. Zvonimir Smr~ek

Prof. dr. Josip Marolt

Prof. dr. Josip Kralj

Dr. Zvonimir Aleraj