IQBAL ILUSTRIRANA BIOGRAFIJA

KHURRAM ALI SHAFIQUE

S engleskog preveo: Nevad Kahteran - Special thanks to the Iqbal Academy Pakistan for the copyrights and placet -

Sarajevo, 2008.
(first cover jacket)

(first inner cover jacket)

Vjerujui u praiskonsko jedinstvo materije i duha, on je istaknuo da je itav ljudski rod bio jedno. Sve to dijeli ljudski rod zlo je i mora mu se suprotstaviti. Ideal koji treba biti postignut jeste svijet slobodan od siromatva i tiranije. On je vjerovao da je to mogue, a ponudio je i duhovnu soluciju da se postigne ovaj cilj. Njegova zapaanja ine se jako suvremenima danas... Ovo je fascinantna pripovijest o ivotu i vremenu ovjeka koji se uspjeno opirao cinizmu svoga doba i koji je branio svoju vjeru u budunost ljudske vrste, nihovu slavu i njihovu moguu besmrtnost...

Muhammed Iqbal (1877.-1938.)

(last inner jacket)

O AUTORU Khurram Ali Shafique je historiar i izvrstan poznavalac Iqbala. Njegovi raniji radovi ukljuuju biografski roman o Dinnahu, razliite lanke za popularne, kao i akademske asopise i scenarije koji se temlje na perzijskim klasicima za televiziju. Trenutno radi na izradi opsene biografije o Iqbalu u pet svezaka, od kojih je prvi tiskan 2003. godine. Takoer ureuje mjerodavne zbirke proznih Iqbalovih djela za Iqbalovu akademiju u Lahoreu (Pakistan).

IQBAL ACADEMY PAKISTAN

(last cover jacket) PJESNIK FILOZOF DRUTVENI REFORMATOR POLITIKI AKTIVIST

IQBAL: ILUSTRIRANA BIOGRAFIJA aranirana poput informativne biblioteke, vizualnih i dokumentarnih zapisa te osobnih predmeta o jednom od najznaajnijih umova modernog razdoblja Muhammed Iqbal (1877.-1938.), koga se njegov narod s ljubavlju sjea kao Allama Iqbala, bio je dokazano najbriljantniji um koji e se izraziti na modernom Istoku. U svojoj intelektualnoj karijeri, koja se protezala prvih trideset i osam godina dvadesetog stoljea, napisao je neke od najboljih pjesama na urdu i perzijskom, koje su predoile jedinstven svjetonazor koji je objedinio materiju i duh u neodvojivo jedinstvo i koji je osigurao miljenje o politikim pitanjima od dalekosenog znaaja. Poruka i uvidi koje je Iqbal osigurao jednako su relevantni danas kao to su bili u to vrijeme. Na mnogo naina on je prijeko potreban za svijet koji se trudi da doe do duhovnih rjeenja za ljudske i probleme ovjekove prirodne okolice. Ova knjiga je hvale vrijedan napor da se objedine razliiti Iqbalovi aspekti na zanimljiv nain uz vizualno ukraenje. Ovo je jednotomna enciklopedija o njegovom ivotu, djelu i vremenu. Dr. David Iqbal Iqbal nije samo kasno cvatajua biljka mudrosne tradicije koja se provlai kroz perzijsku i arapsku knjievnost, ve u njemu jednako tako pronalazimo obuhvat tako raznolikih intelektualnih strujanja kao to je vedantinska mudrost kroz sanskrit i evropski um kroz engleski i njemaki jezik. Ova knjiga je enciklopedijska biografija koja pokriva sve aspekte Iqbalovog uma, bez njegovog micanja od njegovih raznolikih konteksta: njegovog vremena, njegovog predivnog izraavanja te njegove bezuvjetne vjere u zajedniku budunost za ljudski rod. Shamsur Rahman Faruqi IQBAL ACADEMY PAKISTAN

IQBAL ILUSTRIRANA BIOGRAFIJA

(illustration)

IQBAL ILUSTRIRANA BIOGRAFIJA

Khurram Ali Shafique IQBAL AKADEMIJA PAKISTAN S engleskog preveo: Nevad Kahteran Sarajevo, 2008.

Izdava: MUHAMMAD SUHEYL UMAR, direktor Iqbalove akademije u Pakistanu VLADA PAKISTANA MINISTARSTVO ZA KULTURU 6th Floor, Aiwan i Iqbal Complex, Off Egerton Rd, Lahore, Pakistan Tel.: 92-42-6314510/9203573 Fax: 92-42-6314496 Web-site: www.allamaiqbal.com E-mail: director@iap.gov.pk ISBN 969-416-370-6 Prvo izdanje ovog djela je tiskala Iqbalova akademija u Pakistanu u junu 2006. Drugo izdanje u aprilu 2007. Tira: 3000 primjeraka Cijena: Rs. 899/Odgovorni urednik: Farrukh Daniel Tisak: Darul Fikr, Lahore Copyright Iqbal Academy Pakistan 2006. Moralno pravo autora je zajemeno Sva prava pridrana. Nijedan dio ove knjige ne moe se reproducirati, pohraniti u bilo koji sistem zapisa, niti transmitirati, u bilo kojem obliku niti bilo kojim sredstvom bez prethodnog pismenog doputenja od Izdavaa, niti smije na neki drugi nain biti puten u opticaj u bilo kojem obliku uveza ili korica drukijeg od onoga u kojem je objavljen, te bez slinog uvjeta koji ukljuuje ovaj uvjet koji je zadan svakom narednom kupcu copyrightsa. Design i oprema knjige: Khurram Ali Shafique Korice: Kanwar Schahzeb

SADRAJ
Nevad Kahteran Predgovor bosanskom izdanju PREDGOVOR UVOD POGLAVLJE 1 MLADI PJESNIK-FILOZOF 1877.-1905. POGLAVLJE 2 TAMNA NO DUE 1905.-1913. POGLAVLJE 3 PROSVJETLJENJE 1914.-1922. POGLAVLJE 4 NESLUENE HARMONIJE 1923.-1930. POGLAVLJE 5 ONO TO LEI ONKRAJ 1931.-1938. EPILOG: OSTAVTINA HRONOLOGIJA

(illustration)

Roen sam na ovom svijetu kao novo sunce, Nisam nauio naine ni oblike neba: Niti su zvijezde jo uvijek pobjegle pred mojim sjajem, Niti se moja iva jo uskomeala; Netaknuto je more mojim pleuim zrakama, Netaknute su planine mojim grimiznim prelivom, Oko postojanja nije srodno sa mnom; Ja se uspinjem drhtei, bojei se da se pokaem. TAJNE JASTVA (SECRETS OF THE SELF, 1. 21-28) U prijevodu R.A. Nicholsona

10

Nevad Kahteran Predgovor bosanskom izdanju Iqbalove ilustrirane biografije

Muhammed Iqbalova filozofska misao i poruka muslimanskom ummetu Religija mula stvara probleme u ime Boga - M. Iqbal Dr. Muhammed Iqbal (1877.-1938.) artikulirao je oblike religijskog pluralizma koji su duboko pluralistiki i vrijedni za nae doba, a njegova je vlastita filozofska misao nesumnjivo osnova za uvjerljiviju islamsku pluralistiku poziciju. Nakon ovog muslimanskog mislioca moemo vidjeti pojavu pluralistinije svijesti u islamskom svijetu. Otuda, osobno nastavljam da energino provodim (svoj projekat prevoenja Iqbalovih djela u bosanski jezik) nasuprot velikom otporu uskogrudnog naina razmiljanja i prevladavajuem kultu etnikog u dananjoj Bosni, nekoj vrsti filozofije opora koja je proirila to odvratno ludilo etnikog, koje je bez presedana u bosanskoj cjelokupnoj historiji istodobno dijelei nae narode po njihovim etnikim linijama i tunelskim vizijama. Ovo je pionirsko znanstveno djelo o Iqbalovom nainu ivota i miljenja u Bosni, koje nudi alternativu sa filozofsko-teolokim tradicijama koje potiu od ovog velikog mislioca. Uvjeren sam da e ovo izvanredno djelo o Allama Iqbalu Iqbalova Ilustrirana biografija autora Hurrama Alija efika znaajno doprinijeti procesu oblikovanja dubokog razumijevanja religijskog pluralizma. Ovaj prevodilac vrsto vjeruje da je u ovoj 2008. godini i 70. godinjici od smrti ejha Allama Muhammeda Iqbala mogue da nanovo razmotrimo to pluralistiko drutvo koje je stvoreno u Medini, prema kojem bi islamska zajednica ili drava trebala biti sutinski pluralistina, bez da doputa bilo kakvu vrstu tlaenja, ili zapadanja u tzv. zarotirani islam, intelektualnu kratkovidost i uskogrudost. Konano, u ovom razdoblju krize svake vrjednosne orijentacije na svakom nivou vano je da naglasimo da su filozofi i teolozi na Balkanu poeli da pokazuju veliko zanimanje za uenje aktuelne konverzacije o religijskom pluralizmu i elio bih da posvetim ovaj svoj prijevod svim ozbiljnim tragaocima i ljubiteljima Iqbalovog naina miljenja nadajui se da e ih inspirirati da nanovo razmotre znaajne mogunosti koje ih mogu voditi rekonstrukciji uvjerljivije islamske pluralistike pozicije danas. Nevad Kahteran Sarajevo/Mojmilo decembar 2008.

11

PREDGOVOR (page 5) Ovaj je svezak koncipiran i kao knjiga i kao vjeba u vizualnoj umjetnosti. Jedan od naina na koji se umjetniko djelo uvelike razlikuje od obinog iskaza o injenicama jeste taj to ono pribavlja zbiljsko iskustvo i to pobuuje osjeanja. Umjetniki cilj ove knjige je da potakne stanoviti osjeaj konsultiranja nekoliko resursa umjesto samo jednoga. Kroz suprotstavljenost predoenja slika i rijei, pokatkad na neuobiajen nain, ovaj svezak nastoji stvoriti utisak dobro opremljene biblioteke gdje moemo provjeravati kroz upuivanja na podatke na drugome mjestu knjige ili ak zastajkivanje uz zabavna odvraanja panje, te potom nastaviti prekinutu studiju. Govorei u terminima informacije, ova knjiga predoava: a) Iqbalovu biografiju; b) kratke uvodnike u dogaaje i ljude koji su najrelevantniji za njegov ivot i misao; c) sinopsis svih objavljenih djela i glavnih nesabranih rukopisa; d) izvatke iz sabranih radova; i e) cjelovite tekstove etiri vana majstorska djela: (i) posthumno objavljenu biljenicu Stray Reflection (Zalutala misao); (ii) opsenu raspravu o Presidential Address (Prvom govoru novog predsjednika) kazanog u Allahabadu 1930.; (iii) Kordobsku damiju, koju neki smatraju najveom poemom urdu knjievnosti; (iv) tekst prijenosa emisije Novogodinje poruke u posljednjoj godini Iqbalovog ivota. Skoro sve dostupne Iqbalove fotografije ovdje su ukljuene, od kojih su neke po prvi put objavljene. Takoer, ukljuene su prve skice i rukopisi njegovih djela. Zahvalan sam M. Suhayl Umaru za njegovu podrku. Ne samo zbog toga to je u svome kapacitetu kao direktor Iqbalove akademije u Pakistanu imao viziju za pokretanjen nekog projekta ove vanosti, ve jednako tako zbog toga to je njegovo ulaganje, kao uenjaka i prijatelja, na svakom stupnju pripreme bilo prijeko potrebno. Drugi koji su me potpomagali su brojni, meutim, moram da spomenem Dr. Rafiuddina Hashmija, dobroudnog poznavatelja Iqbala, iji su privrenost i pokroviteljstvo gotovo poslovini meu mlaom generacijom uenjaka koji rade na ovom predmetu.

12

Stilski

dugujem

Mary

Renaultovom

djelu

The

Nature

of

Alexander

(Aleksandrova narav), koje je na neki nain posluilo kao uzorak za pisanje biografije o nekom velikanu. KHURRAM ALI SHAFIQUE

Uz personalnu opasku elio bih da pridodam da je zamisao o ovoj knjizi mastala kada sam upoznao M. Suheyl Umara. Njegov ulaganje je bilo toliko sinergino da mi je teko i kazati da li je konani proizvod neto to sam elio da uradim, ili je to neto to je on oduvijek imao na pameti. Mislim da je to i jedno i drugo.

(illustration, page 6)

Mnogi je pjesnik roen nakon svoje smrti, Otvorio nae oi kada su njegove vlastite bile sklopljene, I putovao dalje iznova iz nitavila, Nalik ruama koje cvjetaju po zemlji njegova kabura. TAJNE JASTVA (SECRETS OF THE SELF, 1. 21-28) U prijevodu R. A. Nicholsona

(page 7) UVOD: GLASOVI

13

(page 8) Dvadeset i prvog aprila 1938. godine Iqbal je umro u Lahoreu. Ljudi su se gomilali u njegovom domu; a meu njima su bili muslimani, hindusi i sikhi. Njegovi su prijatelji odabrali nezauzeto mjesto s lijeve strane stepenica gigantske mogulske damije za njegov ukop. Mjesto je pripadalo arheolokim vlastima i otuda je glavni ministar Pendaba, Sir Sikander Hayat Khan, morao biti kontaktiran usred svoje posjete Kalkuti. Odbio je ovo traenje (a kasnije je i sam pokopan s druge strane istog ulaza). Britanski guverner je bio usluniji i preko njega je osigurana dozvola iz Delhija tog popodneva. U to vrijeme novine su tiskale specijalne dodatke tako da, kada je denaza krenula uveer, brojala je ne manje od dvadeset hiljada ljudi. Djeca iz sirotita Anduman Himayat-i Islam iskazala su svoju poast dranjem malih crnih zastavica u rukama i stojei mirno u redu na oblinjem putu. Oni su spustili svoje zastavice kada je povorka prola. Nije bilo zaboravljeno da je pjesnik poeo kao prikuplja financijskih sredstava za djecu bez roditelja prije nekih etrdeset godina. Tijelo je sputeno u kabur u 9 sati i 45 minuta nakon to je dvaput klanjana denaza prva na igralitu Islamia koleda (gdje je, kazano nam je, bilo prisutno nekih pedeset hiljada ljudi) i drugi put u velikoj Mugahalskoj damiji, gdje je Iqbal rijetko proputao da klanja bajram-namaze za svoga ivota. Njegova posljednja knjiga, imaginarno putovanje u Medinu u perzijskim stihovima, jo uvijek nije bila tiskana. Ona se pojavila kasnije te godine pod naslovom koji joj je on dao, Armughan-i Hidaz/Poklon Hidaza; njegova posljednja nedovrena urdu antologija bila je pridodana njojzi kao dodatni odjeljak. U martu 1940., manje od dvije godine nakon Iqbalove smrti, Sveindijska muslimanska liga odrala je svoju godinju sjednicu u Lahoreu u Minto parku, praktiki izvan Mughal kompleksa u kojem je pokopan. Donesena je rezolucija da se stvori muslimanska drava u indijskim sjeverozapadnim provincijama i dvije godine nakon toga je Muhammad Ali Dinnah, Quaid-i Azam, objavio gomilu pisama koja mu je Iqbal pisao posljednjih dana svoga ivota, ukazujui na najnoviju ekspanziju utjecaja njegove partije na veinske muslimanske provincije uz onaj u manjinskim,

14

Slike na prethodnim stranicama: str. 1 (ilustracija nasuprot naslovne strane): Himalaji i Ganges autora Tabassuma Khalida koja ilustrira Iqbalovu alegoriju tradicije nasuprot modernosti iz Iqbalove didaktike poeme Asrar-i-Khudi (Tajne jastva). str. 2 (unutar zabatne strane): U Boanskoj Prisutnosti autora Tabassuma Khalida, koja ilustrira nebesko putovanje u Iqbalovom epskom knjievnom djelu Davidnama. str. 3 (unutranji naslov): Detalj sa nagradnog portreta Iqbala koga je sainio Adab Kahn (vea slika na str. 103 ). str. 4 Detalj sa slike Shireen Nadib, koji ilustrira pejsa Iqbalove ranije poezije koja se bavi prirodom (tonovi su promijenjeni). str. 6 Knjievnost autora Tabassuma Khalida, koja ilustrira poglavlje iz Asrar-i-Khudi. Desno: Fotografija sa Iqbalove denaze potvruje izvjetaje svjedoka o hiljadama ljudi koji su se kretali u gomili u gradu.

(page 9) on je odao priznanje Iqbalu, koji je odigrao vrlo istaknutu ulogu, iako ona u to vrijeme nije obznanjena javno, u postizanju ovog dovrenja. Nacionalisti su sumnjiavo itali ovo saopenje. Oni su tvrdili da je Iqbal samo uputio prijedlog za preureenje provincija, dok on nikada ne bi odobrio podjelu zemlje budui da je nekada bio nacionalist. Meutim, Dinnah je uspio i Pakistan je teritorijalno odijeljen od Indije kada su Britanci dali neovisnost ovoj zemlji 15. augusta 1947. Kako su astrolozi smatrali ovaj dan kobnim, premijer je odredio Dawaharlal Nehrua koji je sazvao prvu sjednicu Parlamenta 14. augusta i odugovlaio je do ponoi kada je mogao pozdraviti buenje svoje zemlje dirljivim govorom. Zasjedanje nije prekidano sve dok Suchitra Kirplani, koja e kasnije postati prva ena predsjednica neke indijske provincije, nije zapjevala Iqbalovu Saray dahan say achha Hindustan hamara (Naa Indija je bolja od itavog svijeta) skupa sa Dana mana gana nacionalnog pjesnika Tagorea. Sljedeeg je jutra u Karachiju, Dinnah podigao zelenu i bijelu zastavu kako bi zapoeo prvi radni dan u dravi koja je oficijelno posmatrana kao Iqbalova umotvorina. Na ovome mjestu, svaki bi se uspjeni upravitelj osjeao obaveznim na jedan ili drugi nain da se sveano obavee na Iqbalovu poruku.

15

Ove dvije drave su vodile tri rata jedna protiv druge u manje od dvije decenije, meutim, Iqbal je ostao biti drag objema. Dvadeset i est godina kasnije stogodinjica njegovog roenja proslavljena je u Indiji, dok je premijerka bila Nehruova kerka apokrifna pria je kruila naokolo u smislu da joj je njezin pokojni otac naloio da uvijek odaje priznanje sjeajui se Iqbala budui da se osjeao dunim zbog toga to je spomenut u Iqbalovom najveem djelu, Davidnama. Ona je inicirala drugu rundu javnog priznanja za Iqbala kroz meunarodnu konferenciju u Nju Delhiju kada je Pakistan obznanio svoju vlastitu stogodinjicu ovog pjesnika etiri godine kasnije. Ipak, bilo bi pogreno pretpostaviti da je takvo uvaavanje u Indiji bilo ogranieno na obitelj Nehru Morarji Desai, koja je u meuvremenu preuzela vlast od Indire Gandhi, potrdila se da se ova konferencija u Nju Delhiju odri kako je planirano. *** Indijski nacionalizam i pakistanska teorija o dvije nacije nisu bile jedine kole miljenja koje su se otimale za njega kao svog vlastitog. Progresivni pisci June Azije, koji su openito posjedovali marksistiku orijentaciju, formirali su asocijaciju 1936. godine, te su ak i njihovi eseji u povodu pjesnikove smrti potvrdili njihovo knjievno potjecanje od njega. U nekoliko kasnijih radova Faiz Ahmad Faiz je izjavio da je Iqbal predstavljao novu srednju klasu protiv dekandentnih aristokratskih ukusa u urdu knjievnosti. Ova klasa je nastala kao rezultat izvrgavanja modernom obrazovanju koga su nudili Britanci, kazao je Faiz, meutim, bilo je iznenaujue da nijedan drugi pjesnik nije predoio iskustvo spoznaje u njegovoj poeziji. Poezija ideja je dosegnula savrenstvo kroz Iqbala u naem dobu, napisao je godinu dana nakon Iqbalove smrti. Ova zadaa je zahtijevala veliku linost. On je koristio ovaj sluaj kako bi dokazao da poezija ideja moe takoer biti spontana.
Pakistan, koga je utemeljio Quaid-i-Azam Muhammad Ali Dinnah (slika iznad) 1947., oficijelno je posmatran kao Iqbalova umotvorina. Iako ovaj pjesnik-filozof nije poivio da vidi nastanak ove drave, on uiva presti nacionalnog pjesnika budui da se tvrdi da je nastao iz vizije koju je on predoio na godinjem zasjedanju Sveindijske muslimanske lige 1930.: U islamu su Bog i univerzum, duh i materija, vjera i drava, organski povezani. ovjek nije stanovnik profanog svijeta koji e se povui izvan zanimanja

16

za svijet duha koji je situiran negdje drugdje. Za islam bitan je duh koji se zazbiljuje u prostoru i vremenu... (v. str. 136-150 za cjelovit tekst Iqbalovog prvoga govora kao novog predsjednika.)

(page 10) U ranijim radovima pristalice progresivnih ideja optuivali su Iqbala primjerice, zaetni esej njihovog trusta mozgova, Akhtara Husejna Raipurija, iz 1935. godine optuivao ga je da je faist. Njihova promjena u srcu je potekla iz shvatanja da bez njega progresivna misao u urdu poeziji vjerovatno ne bi bila mogua. Njihov vlastiti doprinos razumijevanju njegovih djela bio je da stvore opu zbrku oko toga da li je on bio socijalist ili ne. K tomu jo, drugi tip miljenja su predstavljali oni koji su osjeali zavist, ogorenost ili averziju. On nije bio neki pjesnik i jedva je mogao napisati stih bez pravljenja greaka bio je opi slogan ove kole koja je imala svoje porijeklo u grevima ljubomore koju su sjeali suvremeni pjesnici kada je u dobi od dvadeset i nekoliko godina postao znamenitiji od bilo kojeg drugog pjesnika na urdu jeziku iste dobi. Na poetku je pokuao da odbaci takovrsne primjedbe filozofskim argumentima i presedanima iz autentinih tekstova, ali je uskoro odustao uz sarkastino ravnodunost; kazao je da je bio glasnik te da nije elio da bude poznat kao pjesnik. Poput svih drugih slavnih linosti takoer je bio popularan predmet ogovaranja. Za vrijeme svoga ivota bio je unekoliko enigmatian i stoga uvijek pod rizikom da bude pogreno shvaen, kao to se osobno jadao ak u svojim najranijim pjesmama. Kasnije, njegova je slava narasla do goleme industrije izmiljenih pria o njegovom ivotu, napose onom privatnom, sve dok su postojali ljudi koji su tvrdili da su bili njegovi susjedi u gradovima koje on nikada nije pohodio. Kao posljedica, nastala je grupa uenjaka koji su se, vjerovatno pronalazei podruje ozbiljne rasprave, zasitili svraajui svoju pozornost na psiholoko prouavanje njegovog uma naravno, iskljuujui njegovu misao, koja je mogla biti odve teka za ove popularne zvijezde akademskog svijeta. Iqbalova pisma Atiji Faizi (napisana u periodu 1909.-11., ali objavljena 1947.) bila su dar s neba, i uskoro su postojale djelomino peene psiholoke studije o Iqbalu. Nakon temeljitije analize one nisu bile psiholoke, niti im je polo za rukom da bilo ta proue. Nedostaci takovrsnih radova dali su povoda prigovoru da je Iqbalov ivot bio zatakan, te da bi se prava slika

17

mogla pojaviti ukoliko bi bilo vie detalja. Ponuda slijedi potranju te su traevi stupili naprijed kako bi popunili praznine. Na kraju, no ne manje vano, postojala je grupa radinih i iskreno posveenih, ali umjetniki stimuliranih uenjaka koji su patili od nepopravljive prevelike doze zapadnjake filozofije i nekontrolirane potrebe da se pokae njihova upoznatost sa tekim predmetima. Iqbal i Bergson, Iqbal i postkantijanski voluntarizam, Iqbal i Schopenhauer te je svaki drugi mogui konglomerat ove vrste postao moda i proizveo je opsene sveske neitljivih eseja, radova i knjiga. Na policama Iqbaliyat-a u javnim bibliotekama, koledima i sveuilitima ovi samrtno dosadni proizvodi maknuli su postrance tanke i povrne sveske o Iqbalovoj vlastitoj razdraganoj i ivahnoj prozi, koja se sada smatrala nesposobnom da objasni njegovu misao. Zanimljivi su napori na kritikoj procjeni njegovih djela, od kojih su mnoga poela da se posmatraju kao manje prestina.
Iznad: Iqbalova fotografija gdje se on odmara s glavom naslonjenom na ruku dobro je poznata, meutim, nausprot opoj percepciji, ovo moda nije mislea poza: zapravo, on se odmarao nakon napadaja prehlade i zamora nakon etnje u Parizu, 1933. (v. str. 165-66 za vie detalja.)

(page 11) U meuvremenu, Iqbalovi prijatelji su bili zauzeti podizanjem prikladnog mauzoleja nad njegovim zemnim ostacima. Jedan dizajn je odbaen zbog toga to je imao katoliki ethos. Drugi dizajn, koga je predloio na odobrenje arhitekt iz Hajderabada (Deccan) smatran je prikladnijim, ali poprilino delikatnim. Njegov je arhitekt Zain Yar Jang bio pozvan u Lahore gdje ga je Iqbalov opunomoenik odveo na Iqbalov kabur. Pogledaj, Nawab Sahib! Kazao je: Na jednoj strani je damija, to pedstavlja religijsku slavu muslimana; na drugoj strani je tvrava, koja predstavlja njihovu svjetovnu mo. Kabur meu njima bi mogao izgledati lijepo jedino ukoliko isijava jednostavnost sa snagom. Pored toga, ovo su takoer bili istaknuti aspekti Iqbalovog vlastitog temperamenta. Izgradnja je poela koncem 1946. prema Zain Dangovom drugom nacrtu i dovrena je 1950. Novac je dolazio od strane odanih pristalica bez potrebe obraanja za pomo narodu. Afganistanska vlada je donirala lazur (kamen tamnomodre boje) za podij, sarkofag i nian (nadgrobni spomenik); Zahir ah je bio kralj u to vrijeme, a Iqbal je 18

namaknuo sredstva da podri borbu ahovog liberalnog oca kako bi se uspeo na prijestolje, i posjetio je Afganistan na njegov poziv te ga spominjao u svojim pjesmama. Iste te godine je provincijska vlada Pendaba u tek osnovanom Pakistanu takoer ustanovila i Iqbalovu akademiju u Lahoreu. Ime je promijenjeno u Bazm-i-Iqbal kada je aktom Parlamenta stvorena druga Iqbalova akademija pod federalnom vladom u Karaiju 1951. (koja je otad takoer premjetena u Lahore i trenutno funkcionira u sastavu Ministarstva kulture i sporta). Jedna od prvih inicijativa Bazm-i-Iqbala bila je da se narui standardna biografija od poznatog novinara Abdul Medida Salika, koji je osobno poznavao ovaj predmet. Zikr-i-Iqbal je tiskan 1955. Meu onima koji su ovo estoko kritikovali bio je Agha Shorish Kamiri, drugi novinar, koji je uradio pravu stvar iz pogrenog razloga. Predstavljajui morbidnu svijest masa, alio se on, ne samo da je knjiga bila povrno napisana, ve ona uistinu nije predstavila Iqbala kao savrenog uzora za omladinu; on bi trebao da se predstavi kao besprijekorno ljudsko bie. Uz nekoliko izuzetaka, zahvaljujui pojedincima koji su vodili ove organizacije u razliita vremena, i Bazm-i-Iqbal i Iqbalova akademija pohvalno su se opirali da djeluju kao cenzori i ostali su biti zauzeti sa organiziranjem i irenjem znanja o Iqbalovom ivotu i misli. Svijet poznavatelja Iqbala ostati e beskrajno duan naporima ovih institucija, kao i brojnim privatnim izdavaima, autorima i amaterima koji su predano sauvali neprocjenljivu izvornu grau koja bi inae bila izgubljena.
Ispod: Iqbalova grobnica u Lahoreu

(page 12)
David Manzil (Lahore), gdje je Iqbal proveo posljednje tri godine svojeg ivota, sada je Iqbalov muzej. Na ovoj stranici se vidi (s vrha): fasada zgrade; (iznad:) zidni sahat iz njegove osobne upotrebe koji je ukoen u momentu njegove smrti; (iznad desno:) njegov toaletni stoli koga je on vrlo rijetko upotrebljavao u svome ivotu, budui da je bio dobro poznat zbog neobaziranja na osobnu vanjtinu; i (desno:) njegova smrtna postelja skupa s njegovim alom-ovratnikom, jastukom i poznatom nargilom.

19

(page 13) Morbidni cenzori su ipak postojali u drutvu i uglavnom su poznati pod tri imena: udbenici, novine i televizija. Svaki od ovih (uz izuzetak nekih privatnih kanala na televiziji) bili su voeni trendovima koji reduciraju diskurs o Iqbalu na nekolicinu bezazlenih i besmislenih klieja. ovjek koji je bio poznat po bujnom smislu za humor u vlastitom ivotu poesto je predstavljen u ovim medijima kao neko ko vjerovatno nikad nije kazao, niti uinio ita od najmanjeg ljudskog interesa. Pokazivanje dubokog potivanja ovoj nesamjerljivoj slici i njegovo navoenje kao vaeg omiljenog pjesnika, filozofa i vodia jeste nacionalna dunost, ime, zapravo, ovi izvori kazuju neosjetljivim masama bezgrjeno dijete je ukljueno. *** Proces prepoznavanja preko njegove vlastite regije, koji je zapoeo jo za njegova ivota, nije oslabio ni nakon njegove smrti. U Engleskoj i Njemakoj postoje sveuiline katedre koje nose njegovo ime, a studije o njemu postoje u sve veem broju zemalja, ukljuujui SAD, Sovjetski Savez, te brojne druge zemlje u Africi i Aziji. Unutar muslimanskog svijeta njegova pozicija kasno procvalog cvijeta perzijske mudrosne poezije te vanog mislitelja modernog razdoblja, jeste najistaknutija. Ipak, prisutna su oprena miljenja optuen od strane nekih mistika zbog kritikovanja Hafiza, te od strane nekih nepokolebljivih radikala da je odve mistian, Iqbal se ini proroki vjeran svojim ranim stihovima: Neki misle da je Iqbal sufija, dok ga drugi optuuju da juri lijepe dame. Ja sam tamo upravu prije bilo koga i uz to se miljenja toliko razlikuju o meni ta bi se desilo da sam kojim sluajem nestao. *** Indija je slavila Iqbalovu stogodinjicu 1973., a Pakistan 1977. (zahvaljujui neslaganju oko datuma njegovog roenja). Gledano unatrag ove dvije stogodinjice, ini se da su sputanje zavjesa na prvu fazu studija u ovom podruju, kojima su ostali dominirati njegovi parnjaci i mlai suvremenici. Oni su bili odve bliski njegovom vremenu, i jo

20

vanije, oni su svjedoili razvijanju njegovih ideja tako da su postepeno bili postavljeni nasuprot elementarnih potekoa u poduzimanju ptiije perspektive o njegovom ivotu i misli. Njihov je doprinos bio sutinski bez njih postojea banka primarnih izvora ne bi uope postojala. Pa ipak, reorganizacija i ponovna procjena su bili prijeko potrebni. Zora novog doba studija o Iqbalu pojavila se na obzoru i njezin glasnik je bio nimalo sluajno - David Iqbal. On je bio mlai sin ije je ime koriteno kao metafora buduih generacija, od 1979. do 1984. godine.
Iznad: Ovaj profil je sada obiteljska slika. Napravljena je u Simli (Indija) 1929., dok je Iqbal bio u kui svoga prijatelja Nawaba Zulfiqara Ali Khana (v. str. 116-18 za pojedinosti.) Ispod: Zanimljivo je primijetiti kako je popularna imaginacija zamijenila zapadnjaku odjeu na Iqbalovoj parikoj fotografiji (str. 10) sa kamirskim alom na Simla fotografiji (iznad) i dala mu knjigu umjesto mogunosti toliko prijeko potrebnog odmora. Kuna pozadina se takoer prua prema golemom prostranstvu naoblaenog neba, dajui znaenje velianstvenoj atmosferi njegovih djela. Portret je sainio Saeed Akhtar

(page 14) prvu mjerodavnu biografiju svoga oca u tri sveska, Zindah Rud. Imao sam trinaest godina u vrijeme Iqbalove smrti, pie on u predgovoru prvom svesku. Otuda ne mogu tvrditi da sam njegov savremenik, meutim, moja udaljenost od njegovog doba olakava mi da zadrim objektivan pristup. S istom intelektualnom skromnou koja je bila istaknuta karakterna crta njegovog oca, on je kazao da je napisao ovu knjigu za one koji e doi poslije njega budui da bi oni vjerovatno mogli da razumiju njegovog oca bolje od njega; nakon svega, Iqbal je pjesnik sutranjice i pjesnik budunosti. Tek nekoliko godina nakon tiskanja posljednjeg sveska Zindah Rud pojavilo se razliito izdanje o Iqbalovoj poeziji iako ogranieno na rani period. Sluajno, njega je sastavio hindu uenjak iz Indije. Druga vana referentna knjiga takoer dolazi s iste strane granice; to je potpuna kolekcija pisama koja su poredana hronolokim redom. Temeljna djela novog doba uenosti o Iqbalu omoguila su sadanjim pristaama da zauzmu holistiko stajalite o njemu. Stariji, stilski, bili su omiljena linija koja je proizvoljno uzimana usput i subjektivno proirivana, ili je, pak, prolazna emocija uzimana kao smjernica za potpunu tezu koja sada daje pravac novom nizu objektivnijih, ali izbalansiranijih radova o Iqbalovom ivotu i djelima.

21

Profiltrirani i prelomljeni kroz ove slojeve znaenja, emocija i kontradiktornih miljenja stvar koja je neodvojiva od njega ivog ili mrtvog Iqbalov glas je dospio do nas.

(page 15) (illustration)

MLADI PJESNIK-FILOZOF 1877.-1905.

(PAGE 16) (illustration)

Iznad: Ova najranija fotografija Iqbalovog oca datira oko 1899. god. kada je imao oko dvadeset i dvije godine. Sliku koritenu na strani 15 naslikao je Adab Khan sa ove fotografije.

Iqbalovi roditelji su doli skupa 1857. godine. ejh Nur Muhammed je potjecao iz srednje kamirske klase iz Sialkota, a njegova supruga, Imam Bibi, takoer je bila kamirskog porijekla. Nita izuzev dogovorenog braka nije moglo objediniti tako razliite osobe kao ovo dvoje, a njihov dugi niz godina zajednike sree moe pokazati izvanrednu senzitivnost u jednom i drugom. Nur Muhammed je bio asket, koga pomanjaknje formalnog obrazovanja nije sprijeilo da ovlada kompleksnim temama Boanske ljubavi sjedei na skupovima mistika. Imama Bibi je bila ena vrsto na zemlji sa istananim smislom za sve to je povezano s praktinim ivotom. ejh Muhammed Iqbal, njihovo etvrto dijete koje e preivjeti djetinjstvo, sada se openito vjeruje da je roen 9. novembra 1877. (v. Hronologiju za druge mogue datume njegovog roenja). Prije njega se rodio brat (osamnaest godina stariji od njega) i dvije sestre, a poslije njega na svijet su dole dvije mlae sestre.

22

Imao je oko dvije godine kada su mu pijavice stavljene na elo kao tradicionalni lijek za neke bolesti. Ovo je tetno djelovalo na njegovo desno oko, na koje nije vidio do kraja ivota. Ne sjeam se da sam ita vidio desnim okom, kasnije e izjaviti. Na stranu oita potekoa koju je ovo moglo prouzroiti u percipiranju udaljenosti, disfunkcija jednog oka je jednako tako postala zaprekom kada je kasnije aplicirao za civilnu slubu. Bio je diskvalificiran na temelju medicinskog nalaza. Iako su vizija i pogled konvencionalne metafore u religijskom diskursu i mistikoj poeziji, vjerovatno nije puka sluajnost da su ovi pronali neuobiajen spomen u Iqbalovim stihovima, posebno u ranom periodu. Kua je vrvjela brinim roacima u vrijeme kada je odrastao, a na temelju svih izvjetaja, bio je vrlo drutveno dijete. Naravno, briljirao je u prepoznavanju arapskog alfabeta i uenju kur'anskih ajeta napamet skoro da je itav nastavni program obrazovanja u njegovom ranom djetinjstvu protekao u mektebskoj nastavi u damiji. Jedva da je imao preko etiri godine kada je upoznao osobu koja e promijeniti kurs njegovog ivota. Ovo je bio puki uitelj, Syed Mir Hasan. Syed Mir Hasan je bio neka vrsta drutvenog buntovnika i nepokolebljivi sljedbenik Sir Syed Ahmeda Khana. Takoer, bio je podupiratelj urdu jezika, uspjeni vaiz na svoj vlastiti uzdrani nain i ono to e se pokazati najznaajnijim za Iqbalovu karijeru vjerni prijatelj ejha Nur Muhammeda. Kae se da je on zapazio Iqbala dok je dolazio u mekteb te da je upotrijebio sve svoje moi da promijeni dugo prieljkivane planove ejha Nur Muhammeda. Mistini otac je uvijek sanjao o tome da svoga sina posveti sluenju islama to je za njega oznaavalo religijsku naobrazbu koja kulminira u ivotu posveenom predvoenju namaza u nekoj damiji ili sluenju nekom dervikom redu. Planovi koji su sada promijenji u Iqbalu dopustili su upis u kotsku misionarsku kolu (Scottch Mission School) gdje je izuavao moderne predmete sve do 12. razreda prije nego to e prijei na daljnje obrazovanje u Lahore u dobi od osamnaest godina. Mnogo toga se promijenilo u njegovom ivotu dotad. Kao dijete, bio je privren muzici i poeziji. Bio je oduevljen u donoenju popularnih balada sa trnice i njihovim recitiranjem enama u kui koje su radile do kasno u no. Navodno, dijete je takoer parodiralo ove balade kako bi zabavilo ljude koje je poznavalo. Prije upisa na koled ovladao je klasinim vjetinama pjesnikog umijea

23

kao to je arooz (metrika) te ak ebdedom, ili numerologijom stihova. Mogao je pisati hronograme, sastavljati gazale, a posjedovao je i neko osnovno znanje o klasinoj indijskoj muzici (kasnije je jednako tako mogao svirati sitar). (page 17) (illustration)
Iznad: Sir Syed Ahmad Khan (1817.-1898.) Utemeljitelj Muhammedansko anglo-orijetalnog koleda u Aligarhu i pionir takvog reformatorskog asopisa kao to je Tehzibul Akhlaq, Syed je bio glasnik obrazovne, drutvene, religijske, politike i knjievne promjene meu muslimanima sjeverne Indije. Iqbal je bio pod njegovim utjecajem kroza svoje mentore, Mir Hasana i Thomasa Arnolda, kao i inae. Syeda pronalazimo spomenutog u poemi 'Syed's Tombstone (Syedov kabur) i dugoj perzijskoj mathnavi, Pas Cheh Bayad Kerd (1936.), koja je inspirirana njegovom pojavom u snu. Njegova vizija emancipiranih pojedinaca koji doprinose veem dobru zajednice pronala je opseniju kulminaciju u Iqbalovom svjetonazoru. Njegov unuk, Sir Ross Masud, bio je Iqbalov bliski prijatelj kasnije u ivotu.

U prvih dvadeset osam godina svoga ivota on se javlja kao roeni pjesnik koji izrasta protiv pozadine materijalnog progresa i drutvene promjene oko njega, dok ga razoarenja u privatni ivot samo sile da bude, s jedne strane, ambivalentan u vezi sa svojim pjesnikim talentom i, s druge, vie na zemlji u analizama filozofskih ideja. Materijalni progres je bio postavljen u kretanju kroz bijesni juri industrijalizacije i zapadnjake prosvijeenosti kao posljedica britanskog podjarmljivanja Indije. Sialkotova transformacija u prosperitetan grad s industrijom u sportskim kvalitetama izdeavalo se upravo pred adolescentnim Iqbalom; moderno je obrazovanje takoer obeavalo, ili je smatrano obeavajuim za trenutno zadovoljenje kroz unosne vladine poslove ili uspjenu karijeru u takvim podrujima kao to je pravo. Naravno, postojao je otpor prema zlima modernizacije tenja za materijalnim progresom bila je prezrena u drutvu u kojem su profesije bile nasljedne, a brz uspon na ljestvama drutvenog statusa je stoga bio dolino nepristojan. Upravo ovo stanje uma je

24

bilo ono to su Ram Mohan Roy i Syed Ahmad Khan posebno imali za cilj da promijene u hindu i muslimanskim sektorima. U retrospektivi, ini se da duh zajednice koji je odgajan stoljeima kroz feudalizam i slijepu poslunost tek sada mijenja svoj karakter. Jedan za sviju i svi za jednog jo uvijek je bila krilatica, ali je smjer bio obrnut: umjesto gledanja unatarg zajednica se sada prilagodila promjenama u isti mah. Postprosvjetiteljski evropski koncept individualizma sada nigdje nije na slici (izuzev kao neiskazana ideja u radovima velikog Syeda, koji je bio daleko ispred svoga vremena gotovo u svemu). Duh promjene i spremnost da se participira u drutvenoj slubi u viktorijanskoj Indiji bio je u poetku utemeljen na pretpostavci da se pojedinac koji nema identiteta spaava kao dio vee narodne mase. Ova ira masa je bila biraderi, ije je doslovno znaenje bratstvo ili zajednica, ali jednako tako prenosi mistino strahopotovanje za istonjaki um; ovo je bio najnii zajedniki imenitelj na koji su pojedinci morali podvrgnuti svoj ego, elje i due. Takoer, moglo se pripadati razliitim zajednicama u isto vrijeme. Na primjer, Iqbal je bio po kasti iz Kamira, musliman po religiji i brahmin po rasi (koji je posljednji identitet koji su njegovi preci izgubili kada su konvertirali na islam prije nekoliko stoljea). U njegovim kasnijim djelima i psihi pronalazimo jasnu dokumentaciju ovoga konflikta izmeu individualnog i zajednice. Dok bi prokazivao nemislee mase, jednako tako bi propovijedao pojedincu da pronae spasenje - ne kroz samodokinue u Bogu, ve kroz ukinue u nacionalnim idejama. Bog, pojedinac i zajednica su, na stanovit nain, bili ljubavni trougao s kojim se morao baviti od samog poetka. Ponovno podeavanje uloge ovih koordinata bila je zadaa koju je sebi doznaio puno ranije. (page 18) (illustration)
Iqbal je apsorbirao utjecaje iz razliitih izvora, kao to su ostaci prole mugalske cvilizacije (predstavljena iznad u znamenitom spomeniku njezine slave, poznatom Tad Mahalu u Agri blizu Delhija, koga je Iqbal hvalio u Persian Psalms - Perzijskim psalmima iz 1927. i sporadino nastalim institucijama novog drutva pod britanskim radom.

25

Pjesnik Dagh, od koga je Iqbal primao vodstvo u poeziji potom tokom svojih studentskih dana, bio je utjelovljenje dekadentnog drutva mughalskog Delhija ukljuujui cjelokupni njegov kulturni razvoj. I sam povezan sa kuom posljednjeg mughalskog cara, on je bio prisiljen na iseljenje u neredima iz 1857. i najvei dio svoga kasnijeg ivota proveo je kao dvorski pjesnik u prinevskoj dravi Hajderabad (Deccan) gdje je primao podrku od Nizama, upravitelja. Pisac tekstova, prevoditelj i pisac umjetnike proze, Nizar Ahmad bio je poznat tokom svoga ivota kao prvi urdu romanopisac iako kasnija kritika nije dala njegovim knjigama status romana. On je bio jedan od priznatih pet elemenata modernog urdu pisanja; ostala etvorica su: Sir Syed, Hali, Shibli Nomani i Muhammed Husain Azad. U jednom trenutku nepokolebljivi pobornik Aligarh pokreta (a kasnije njegov kritiar), on je, unato tome, bio govorei spomenik Sir Syedovog racionalnog pristupa religiji i drutvenoj reformi. est posjetitelj godinjih sesija Anduman Himajat-i-islam, u Lahoreu, njegova predavanja protiv mulla i ortodoksije gotovo izvjesno su izvrila utjecaj na Iqbala tokom zavrnih godina na Vladinom koledu (Lahore).

Iqbal se puno jadao u svezi sa svojim dvadesetim kao jedinstveno najbrilijantniji student na svojoj grupi, on je oekivao nagrade na kraju svojih studija. Puno slabiji parnjaci su izborili za sebe prosperitetne karijere. Jedan primjer je bio Gulab Din, patuljak iz Sialkota koga je Syed Mir Hasan pripremao da postane uspjean pravnik i prilino vana i istaknuta drutvena figura u Lahoreu. Meutim, Iqbal je pao na ispitima iz prava (usput, nije uspio u jurisprudenciji, predmetu o kojem je kasnije napisao svoje uveno esto predavanje) i bio je diskvalificiran kao kandidat za javnu slubu budui da nije vidio na desno oko. Otuda se zalijepio za ugovorni posao na drugorazrednom koledu prvih nekoliko godina svog profesionalnog ivota te, ukoliko mu je oev dio u njemu mogao kazati da bude zadovoljan onim to je dobio, porijeklo njegove majke ga je moralo uiniti nestrpljivim da se bori za vie. (Moja ar za svjetovnim progresom postojala je zahvaljujui njezinom prisustvu, napisao je Iqbal u jednom pismu nakon njezine smrti 1914.) Njegovi rani neuspjesi potpuno su iezli u svjetlu njegovih kasnijih postignua, meutim, oni mogu posluiti kao pokazivai u biografiji njegovog uma. ini se da su glavne zapreke u njegovom ivotu na tom stupnju bile emocionalno nezadovoljstvo u njegovom osobnom ivotu i rasipanje kreativnih energija. Iqbal se oenio sa nespojivim partnerom u dobi od esnaest godina, i mimo raanja dvoje djece u etiri naredne godine, bilo je malo uzajamnog djelovanja izmeu

26

ovog para; nikad nije doveo svoju suprugu u Lahore, koja je stoga provodila najvei dio svog vremena u roditeljskoj kui u drugom gradu dvije godine nakon braka. Godine 1902. potekoe u braku su bile dovoljno upadljive da budu spomenute u biografskom eseju koji nije mogao biti tiskan bez privole ovog mladog gospodina. Iqbal se i sam alio svojom potragom za enskom pratiljom u nekim svojim pjesmama a najslavnije ukazivanje potjee iz The Inconstant Lover (Nepostojani ljubavnik iz 1909.) i prevodi se kao: enska je ljepota udar groba sa munjom za tvoju prirodu; i kako je takoer udno to to je tvoja ljubav ravnoduna! Meutim, bio je daleko od toga da bude Bajron u takvim pitanjima, i pokazao je neku vrstu pobonog mazohizma. (Neokaljan poput svitanja u svojoj mladosti, Iqbal je ponosno navodio kritiara u pjesmi iz 1904. koja je naslovljena kao 'Piety and Sinfulness' - Pobonost i Grenost.) Kae se da je razvio snaan osjeaj za pjevaicu iz starog dijela Lahorea, Ameer Begum, oko 1903. Spomenuta je poimenice u pismu prijatelju i anonimno nazvana 'raison d'etre' njegove velike pjesme 'The Pearl-laden Cloud' - Biserima krcati oblak iz 1903. u drugom. Meutim, biograf koji traga za sutinski skandaloznim materijalom bio bi poprilino razoaran; pjesme iz ovog perioda iznevjeravaju elju da se otkrije zadovoljenje enje dok odvojenost postaje romantini ideal, a neispunjene elje pribavljaju hranu za duu. Navodno, djevojina majka je uzela za zlo svianje njezine kerke skromnom profesoru i na kraju joj zabranila da se uope via s njim. Bez obzira da li ovo bilo tano ili ne, on je jamano otkrio zaglavni kamen svoje kasnije filozofije: odvajanje je bolje od spajanja. (page 19) (illustrations)
Iqbalov otac, ejh Nur Muhammed (oko 1837.-1930.), koji je openito bio preoznatljiv meu prijateljima kao 'Nathoo', bio je blaga osoba koji ga je uzdravala prodajui kamirske alove i osoba koja je u jednom trenutku izumila specijalnu kapu za noenje i mukaraca i ena. Meutim, njegov temperament nije bio prikladan za posao, koji je prepustio zetu oko 1890. Nur Muhammed je izvrio glavni utjecaj na Iqbala, posebno u pojmovima mistikih tendencija. Iqbal bi se prisjeao dogaaja duhovne naravi u vezi s njim iz djetinjstva, i on je bio taj koji ga je nauio temeljnom konceptu o Kur'anu: Sveta Kniiga moe se 'otkriti' itateljima prema njihovim duhovnim stupnjevima.

27

Nur Muhammedova opratajua narav i duhovno zanimanje za ovjeanstvo ostavilo je snaan utjecaj na Iqbalov um. Jednog dana je jeo meso i iznenada kazao: 'Pitam se koliko je ljudsko bie odvojeno od svoga Stvoritelja, i uronio je u suze, Iqbal pripovijeda o njemu u jednom pismu. Nur Muhammed je takoer bio osoba koja je nagovarala Iqbala da odbaci uvrjedljivi dio o Hafizu iraziju iz kasnijih izdanja djela Asrar-i-Khudi. Iznad: ejh Nur Muhammad fotografiran oko 1900. Ispod: Kasnija njegova slika snimljena 1922. u Iqbalovom domu u Anarkali (Lahore).

(page 20) (illustrations) (page 21) Iqbalova majka, Imama Bibi (1914.), bila je mudra i pobona ena, koja je nadzirala proizvodnju pamunih kapa i konopaca, koja je pretvorena u radnju njezinog mua u prednjoj sobi. Bila je dobar tedia i kasnije je bila u stanju da pomae djevojicama bez roditelja iz susjedstva. udno za njezino vrijeme, ona je bila posve nesklona sujevjerjima i poesto bi kritikovala svoju najmlau ker koja je naginjala ka lijeenju molitvom. Takoer, bila je u stanju da udari nogom pod i da bude neugodna ukoliko je njezino miljenje ignorirano. Na primjer, kada je neprijazni susjed umirao od kuge i kada je zatraio posjetu Nur Muhammeda da zatrai oprost, Imama Bibi se suprotstavila ovoj ideji. Njezin mu je morao moliti svoju suprugu koja nije htjela da razgovara sa njim borei se protiv rizika izlaganju kugi nakon njegovog povratka kui (i, nasreu, uspjela je u oba sluaja). Iako obino dobroudna i velikoduna, Imama Bibi je takoer mogla biti povremeno arogantna siromanija roaka prestala ju je posjeivati nakon to je njezin sin nazvan inferiornijim u odnosu na Iqbala. Uglavnom, Imam Bibin temperament ini se da je pribavio njeznom mlaem sinu toliko potrebni balans protiv onosvjetskih tendencija koje je naslijedio od oca. Iqbal je imao dvije starije sestre: Zalaj Bibi (1870.-1902.) i Fatimu Bibi; i dvije mlae, Kerima Bibi (umrla 1958.) i Zejneba Bibi. Karim se rodila odmah iza njega i bila mu je najblia poto je dijelio njezin osjeaj za humor i leerno stajalite prema ivotu. Zejneba

28

je bila rezervirana i religiozno sujevjerna (Karima e je zajedljivo bockati kao 'Maulvi Sahib'). Fatima i Zejneba su doivjele stresove u braku u odreenom trenutku.
Nausprot: Imama Bibi u poodmakloj dobi. Umetnuta slika: Iqbalove mlae sestre, Karima Bibi (desno) i Zejneba Bibi (lijevo). Ispod lijevo: Iqbal Manzil (pradjedovska kua) u Sialkotu gdje postoji i sada. Mjesto je prvo kupio pradjed ejh Refik, a kasnije proirio i ponovno izgradio Iqbalov stariji brat, ejh Ata Muhammed. Umetnuta slika: pogled na balkon. Ispod desno: Rorki runi rad, pionirsko postignue britanskog civilnog ininjerstva u borbi protiv oskudice. Iqbalov brat ejh Ata Muhammed ovdje je neko vrijeme slubovao.

ejh Ata Muhammed je, zapravo, podigao svog mlaeg brata i sponzorirao njegovo obrazovanje u Lahoreu (1895.-1899.) i Europi (1905.-1908.). Iqbal se osjeao moralno dunim i normalno bi se mirio sa dominirajuim stajalitem i vatrenim temperamentom iako je potiho provodio vlastita stajalita. Ata je imao veliku obitelj (rastao se od svoje prve supruge kada je Iqbal imao 8 ili 9 godina i ponovo oenio), a povukao se u mirovinu 1912. Zabrinutost zbog vraanja usluga kroz staranje o Ataove tri kerke i tri sina bila je jedan od razloga zato Iqbal nije mogao stalno da se preseli u Evropu, to je jako puno elio u to vrijeme. Ataov najstariji sin Ijaz je postao ahmedija i, prema njemu, Ata je imao isto povjerenje. Druge obiteljske tradicije i uenost u suprotnosti je s ovom izjavom. (page 22) (illustrations) Iqbalova prva supruga Karima Bibi (oko 1874.-1947.) dola je iz imune obitelji u Gudaratu (Pendab). Njezin otac, ejh Ata Muhammed (1850.-1922.), dobio je titulu 'Khan Bahadur' od britanske vlade 1887. za slubovanje kao ljekar, a bio je honorarni hirurg kraljevskom namjesniku. Takoer, bio je Kamirac sa dubokim zanimanjem za duhovnost, i ovi su afiniteti pretpostavljani da potaknu njegovo odobrenje za enika za njegovu kerku, koja je inae bila ispod njegovog statusa. 29

Karim Bibin brak sa Iqbalom je sklopljen 4. maja 1893. (isti dan kada su Iqbalovi rezultati prijemnog ispita bili objavljeni). Iqbal se opirao ranom stupanju u brak, ali je popustio hiru svojih starijih. Vjenanje nije bilo vrlo uspjeno i par je formalno bio razdvojen izmeu 1910. i 1913. (Karim Bibi je zahtijevala da bude poteena ljage razvoda.) Iqbal joj je nastavio davati plau sve do svoje smrti. Praktiki, nita nije poznato u vezi s njezinim karakternim crtama i tome da li je moralna pokvarenost neobjektivno zasnovana, niti e ona dokazati svoj sluaj protiv Iqbala ili na neki drugi nain. Karim Bibi je imala starijeg brata i etiri mlae sestre, od kojih je jedna rodila poznatog muzikog kompozitora Khwada Khurshid Anwera.
Lijevo: Iqbalova prva supruga Karim Bibi u poznijoj dobi. Ispod: Brani ugovor izmeu Iqbala i Karim Bibi datiran na 4. maj 1893., kojeg je izmeu ostalih svjedoka potpisao Iqbalov mentor, Syed Mir Hasan. Mehr je bio 2000 rs., to je pretjerano veliki iznos novca za to vrijeme. Desno: Aftab Iqbal u svojoj mladosti. Umetnuta slika: fotografija iz njegovog djetinjstva. Skroz desno: Mirad Bano.

(page 23) Mirad Bano (1895.-1914.) bila je prvo Iqbalovo dijete i umrla je mlada. Bila je omiljena u porodici. Aftab Iqbal (1898.-1979.) obrazovanje je stekao u Sialkotu, Lahoreu i Delhiju prije nego to je preao u London na magisterij iz filozofije i odvjetnitva na pravu (sponzoriran od strane majinog djeda). Njegov mu je otac bio stranski u vrijeme kada se Aftab vratio u Lahore na pravniku praksu 1931. Sukladno njegovom mlaem polubratu Davidu, Aftab je poeo da vjeruje da se s njegovom majkom opodilo nekorektno, te se stoga okrenuo protiv svog oca. Iqbal se suoio s puno neprilika zahvaljujui navici svoga sina da pristupi slavnim linostima i trai pomo dijelei svoje nevolje. O njegovom siromatvu se puno govorilo meu muslimanskim krugovima (Londona), a premijer Hajderabada (Deccana), Sir Akbar Hajderi obavijestio je Iqbala jednom 30

prilikom spominjui da se Ikbal kritizira tamo zbog nepravednog postupanja spram svojeg sina. Aftab je predavao na Londonskom sveuilitu i Islamia koledu (Lahore) prije nego to je postao advokat vieg stupnja s pravom istupa na sudu redom u Lahoreu, Karachiju i Londonu. Njegovo jadanje na svoga oca je jenjalo nakon to je potonji umro; osim pokroviteljstva neprijateljske knjige kojom brani svoju roenu majku. On je takoer javno govorio o filozofiji svoga oca, ali je naginjao protiv Fatime Dinnah podravajui generala Ajuba Khana tokom izbora iz 1964., te protiv interpretacije Iqbalovih stihova kako bi se suprotstavio naslijeu enske vladavine, to je dolo kao neprijatno iznenaenje. (page 24) (illustrations) OBRAZOVANJE Syed Mir Hasan (1844.-1929.) pripadao je religioznoj obitelji istonjakih ljekara, meutim, nije se odluio za tu profesiju radi estetike; jednako tako je odbio da se posveti karijeri tradicionalnog predvodnika molitvi, jer nije elio da ivi od milostinje. Na zgraanje svoje porodice zavrio je predajui na narodnoj koli koju su vodili kranski misionari. U dobi od devetnaest godina takoer je posjetio Delhi kako bi upoznao poznatog pjesnika Mirzu Ghaliba, a kasnije je postao odluni podupiratelj Sir Syed Ahmed Khana, koga je imao priliku da osobno susree u brojnim prilikama. Mir Hasan nije vjerovao u disciplinu pomou motke, i njegov je odgovor direktoru koji ga je jednom pitao o tome zato je njegov razred tako buan bio sljedei: Ja poduavam djecu. Kada se susreo sa zadaom predavanja engleskog jezika (jezika koga uope nije poznavao), on je donio rjenik i pozvao djecu da mu se pridrue u uenju novog jezika. Predavao je knjievnost kroz usporedbu stihova iz urdu, perzijskog, arapskog i pendabskog jezika. Iqbal je znao konzultirati se sa njim ak dugo nakon to je napustio kolu, i nakon to je stekao naslov emsul-ulema kada mu je i samom bio

31

ponuen poloaj viteza poetkom dvadesetih. Upitan da li je njegov uitelj napisao ijednu knjigu, dao je poznati odgovor: Ja sam knjiga koju je on napisao. (page 25) (illustrations )
Iznad: F.S. Damaluddin medalja dodijeljena Iqbalu 1897. za prvo mjesto u poznavanju arapskog na stupnju bakalaureata; dobio je jo jednu medalju za prvo mjesto u arapskom jeziku. Iznad desno: Khan Bahadur Nawab Bakhsh medalja dodijeljena za magisterij iz filozofije (on je osigurao treu podjelu, meutim, bio je jedini kandidat). Skroz desno: Thomas Walker Arnold. Skroz lijevo: Syed Mir Hasan (iznad) i kotska misionarska kola (ispod). Lijevo: Ispitni papir iz engleskog za prijemni ispit iz 1893., kada ga je Iqbal polagao. Ispitiva je bio Mian Shahdin Humayun, kasnije prijatelj i potovatelj; takoer, bio je pravian na Vrhovnom sudu kada je Iqbal dobio praksu tamo kao advokat, i esto je primjeivao da je Iqblov talenat traen u pravu. Iqbalova elegija o njemu ukljuena je u Bang-i-Dara. Ispod lijevo: Iqbalov certifikat o upisu. Ispod: Vladin koled koncem XIX. st.

Iqbal je studirao na Vladinom koledu u Lahoreu u periodu 1895.-1899. i kasnije je ovdje predavao u razliitim intervalima. Koled je bio afiliran Sveuilitu u Pendabu (koje je ustanovljeno 1882.)., i smatrano je prestinom institucijom. Mjesena lanarina za F.A. (Visoku kolu), profesore i magistre bila je 7, 8, odnosno 10 rijala, ali je mogla biti depozitirana prije ispita budui da prisustvo nije bilo obavezno. Magistrirati se moglo u bilo koje vrijeme nakon diplomiranja. Zgrada koleda je takoer bila dom za druge dvije obrazovne institucije: Orijentalni koled i Pravni fakultet (gdje je Iqbal studirao pravo negdje izmeu svog diplomiranja i magisterija). Studentski dom je bio dostupan i Iqbal se tamo preselio nakon prve godine.

32

Thomas Walker Arnold (1864.-1930.) studirao je na Magdalene Colege u Cambridgeu, gdje je njegovo slabo poznavanje klasinih ispita na Cambridgeu bilo pripisivano opsenom iitavanju u drugim podrujima, ukljuujui sanskrit. Dok je predavao filozofiju u Aligarhu postao je poznat preko svog inovatorskog djela, The Preaching of Islam (irenje islama), dovreno pod pokroviteljstvom Sir Syeda Ahmeda Khana kako bi se pobila tvrdnja da je islam proiren maem. On je bio poznat po povremenom noenju muslimanske odjee i postao je dobar prijatelj Shibli Nomanija prije nego to je napustio Aligarh 1898. prelazei na Vladin koled u Lahoreu, gdje ga je Iqbal upoznao kao jedini kandidat za magisterij iz filozofije u tom semestru. Uenik poput njega preokree uitelja u istraivaa i istraivaa u gorljivijeg istraivaa, kazao je Arnold kako bi dao svoj komentar o ovom mladom geniju. On je izvrio glavni utjecaj na Iqbala u formativnoj fazi i vodio je mladog pjesnika u sticanje modernog tona (Arnold je posjedovao duboko zanimanje za urdu poeziju) i, inspiriran njime, on e se uputiti na daljnje kolovanje u Cambridge, a osigurat e mu u meuvremenu i poslove na Orijentalnom koledu i Vladinom koledu u Lahoreu. Njegova naroita preporuka Iqbalove doktorske disertacije (koja je posveena njemu) na Sveuilitu u Minhenu omoguila je mladom uenjaku da osigura doktorat za kratko vrijeme koje je imao na raspolaganju. (page 26) NOSTALGIJA Iqbal je zapoeo pisati poeziju vrlo mlad i svoje pjesme je slao Dagh Dehlaviju na ispravku na poetku studija (najranije objavljeni gazeli potiu s kraja 1893. iz izdanja asopisa za poeziju). Prvi visoki stupanj je bio poetski recital na Bazar-i-Hakeeman-u, Lahore, 1896. godine gdje je dobio velikodune pohvale od Arshada Gurganija, starog pjesnika mogulskog porijekla. Iqbal je postao barem regionalno dobro poznat kroza svoje recitale na velkim skupovima godinjih sjednica muslimanske drutvene organizacije u Lahoreu, Anduman Himajat-i-Islam iz 1900. god. Svrha ovih okupljanja je uglavnom bila skupljanje sredstava za utoita i obrazovne institucije, a Iqbal je bio iznimno uspjean u izmamljivanju velikih prinosa od publike koja je bila oarana njegovim dirljivim stihovima i draesnim glasom (esto je i pjevao svoje pjesme).

33

Iqbal je dugovao svoju veu slavu pomodnom mjesenom knjievnom asopisu Makhzan, koji je poeo izlaziti u aprilu 1901. Objavljivanje pjesme Himalaja u ovom izdanju rezultirao je u prekononom priznanju gotovo cjelokupnog urdu itateljstva Indije, a suvremenici su ga oslovljavali prijateljem i vodiem u svojim pjesmama puno prije toga. Godine 1904. ustoliio je sebe kao strastvenog patriotskog uglednika sa pjesmom 'Our Homeland' (Naa domovina, tj. 'Hamara Des', koja zapoinje 'Saray dahan say achha Hindustan hamara'), koja nam je poznatija po svome promijenjenom naslovu, 'Tarana-i-Hindi', i ostala je popularna nacionalna pjesma ak i u modernoj Indiji usprkos pjesnikovoj kasnijoj promjeni srca.
Iznad: Naslovnica Makhzan-a, maj 1901. (drugo izdanje). Iznad desno: Unutranja naslovnica istog izdanja. Na vrhu lijevo: Bazar-i-Hakeeman, Stari Grad, Lahore. Iqbal je reicitirao svoje rane gazele na pjesnikim okupljanjima koja su odravana na govornikim tribinama koja su vidljiva na ovoj slici i unutar radnji.

(page 27) Sir Abdul Qadir (1874.-1950.) roen je u Ludhiani, a diplomirao je na Forman kranskom koledu u Lahoreu 1893. prije nego to e se zaposliti kao pomonik urednika u The Observer-u, renomiranim engleskim dnevnim novinama. On je poeo izdavati Makhzan od aprila 1901., sakupljajui priloge od najboljih knjievnih umova tog doba, mladih i starih. Makhzan je mogao bio reakcija na utilitaristike knjievne ideale pokreta iz Aligarha; on je otvorio ustave romantine imaginacije, ukusne inovacije i stilskih eksperimenata u urdu jeziku kroz promoviranje tako mladih autora kao to su Iqbal (koga je Abdul Qadir osobno poznavao sa Bazar-i-Hakeeman recitala), Khushi Muhammed Nazir, Sajjad Hyder Yaldrem, Shatir Banarsi i brojni drugi. Sir Abdul Qadir je stekao advokatsko zvanje na pravu u Londonu 1907. i imao je odvjetniki ured u Delhiju, a kasnije u Lahoreu, prije nego to je poeo raditi za dravu Layallpur (koja se nalazila u sadanjem Faisalabadu, Pakistan). Imenovan je sucem na Viem sudu u Lahoreu 1921., predsjedavao je Pendabskim zakonodavnim vijeem 1922. i obnaao je dunost ministra za obrazovanje 1924.; predstavljao je Indiju u enevi i predsjedavao je Muslimanskom ligom 1926. i preselio je u London 1934. prije nego to 34

e se vratiti kao vrhovni sudac, na Bahawalpur vrhovni sud u periodu 1942.-1945. Svoje posljednje godine proveo je u Lahoreu. (page 28) (illustration)
Ispod: Pjevaice poput ove iz Lucknowa koju je naslikao britanski umjetnik krajem XVIII. st. bile su jo u modi u vanijim gradovima u Iqbalovim danima. Prije gramofona (koji su se po prvi puta pojavili u Indiji sa sirovim zapisima poetkom XX. st.), ove su ene bili glavni izvor za muziku zabavu i bile su esto dobro verzirane u perzijskoj i urdu poeziji.

Bilo zahvaljujui emocionalnim zaprekama ili, pak, izbaenosti izvan njezinog pogona, njegova je imaginativna sposobnost postala njegova kruna i njegovo breme u isto vrijeme. Mladi je uenjak iz Bhati Gatea bio ambiciozan, odve ambiciozan za njegovo vlastito dobro. Nauio je est jezika: pendabski, urdu, perzijski, arapski, engleski i sanskrit (njemaki e pridodati kasnije), uz sposobnost da pie svjetsku knjievnost barem na tri od ovih. Posve mogue, morao je itati sve u bibliotekama Lahorea o filozofiji, knjievnosti i ekonomiji. Najvjerovatnije, morao je poznavati historiju, klasinu muziku (indijsku, kao i perzijsku) i teoriju lijepih umjetnosti. Takoer, izbacivao je nekoliko dobrih pjesama svakog mjeseca i barem jedno due djelo svake godine pored uestvovanja u aktivnostima dva (ili vie) drutveno korisnih organizacija u gradu. K tome jo, to sve i njegov plaeni posao na razliitim koledima u Lahoreu bili su tek razbibriga i apsolutno nepovezani sa profesijom koju je kanio da izabere, tj. da postane pravnik, ili, ne uspjevi to, barem da dobije posao u civilnoj slubi. Uz to je morao da naui temeljnu lekciju: sposobnosti vaeg uma mogu biti neograniene, ali vrijeme koje imate na raspolaganju je uvijek izmjerljivo. Za razliku od mladog advokata iz Bombaja, Muhammeda Ali Dinnaha (o kome e Iqbal sluati u narednih nekoliko godina), on se nije mogao prvo posvetiti izgradnji karijere i, kasnije, politici dok iskljuuje sva druga mogua mjesta zanimanja. Da se vie potrudio, mogao je uspjeti u odustajanju od nekih svojih drugih zanimanja, ali ne i poezije. Za njega, poezija nije stvar izbora; on je bio pjesnik po prirodi. Nemajui dovoljno vremena (primjerice, bio je zauzet provjeravajui odgovore na aracima papira) nije mogao sebe zaustaviti od diktiranja preko dvije stotine kupleta (rimovanih dvostiha) 35

izvanredne vrijednosti za vrijeme jednog sjedenja (to je upravo nain kako je pjesma The Pearl-laden Cloud / Biserom prekriveni oblak / nastala). Roen prije vie od stotinu godina, ili stotinu godina kasnije, mogao je biti ponosan na ovu izvanrednu sposobnost, meutim, ovdje je postojala ironija: ivio je u razdoblju koje je s prezirom gledalo na pjesnike kao nuno zlo. U vrijeme Mogula oni su ivjeli od plaa koje su primali od prineva i plemia zadovoljavajui ih bombastinim uveliavanjima. Veliki Sir Syed prokazao je takve prakse kao prosjaenje i njegov uenik Hali, i sam najvei pjesnik svoje generacije, naslikao je odvratnu sliku o njima na svojoj besmrtnoj Musaddas: svijet bi postao nesnosan ukoliko bi pometai trajkovali, ali bi postao puno ii ukoliko bi svi pjesnici nestali; kulminacija njihovog ivotnog postignua jeste ta da njihove pjesme pjevaju prostitutke. Iqbal je elio da bude poznat po bilo emu drugom izuzev kao pjesnik. Ja nisam pjesnik, insistirao je sve do svoga posljednjeg daha, i ja nisam ni studirao ovaj zanat kako treba (to je bio iskaz samoulagivanja ispod stvarnog stanja budui da je njegovo vladanje klasinim sredstvima urdu i perzijske poezije bilo usporedivo sa majstorima iz prolosti sa mogulskog dvora). Ali, kako je objanjavao svoje pisanje stihova ukoliko nije pjesnik? Naravno, bio je ueni mislilac koji izraava svoje ideje u stihu radije nego u prozi - objasnio bi (udna logika koja e potei od uitelja filozofije?) Pa ipak, bio je ueni mislilac, ak i u tim poetnim godinama. Uenje o Apsolutnom Jedinstvu kako ga je izloio Abdul Karim al-Dili, Iqbalova prva poznata teza (dovrena u martu 1900. i objavljena u jednom istraivakom asopisu est mjeseci kasnije) bila je neto na to bi Nietzsche trebao svratiti pozornost (Usput, njemaki ruitelj usvojenih ideala bio je iv svega nekoliko dana do pred objavljivanje njegovog rada, meutim, Iqbal nije bio uo za njega.) (page 29) (illustration)
Iznad: Orijentalni koled u XCIX. st. - Iqbal je predavao tamo kada je napisao svoj prvi istraivaki rad, izlaganje o djelu srednjovjekovnog muslimanskog mislioca al-Dilija. The Doctrine of Absolute Unity as Expounded by Abdul Karim al-Jili (Uenje o Apsolutnom Jedinstvu kako ga je izloio Abdul Karim Al-Jili) u Indijskoj antikvarnici, Bombaj, septembar 1900., sumiralo je islamski metafiziki misticizam kako je predstavljen u djelu Al-Insan al-Kamil to ga je napisao Al-Dili

36

(767. 811. po Hidri) i povuklo je usporedbe sa modernim misliocima, uglavnom Nijemcima (ali iskljuujui Nietzschea, s kojim Iqbal nije bio srodan). Al-Dilijevo djelo obuhvata dva sveska: kritiki prikaz i rjenik. Sukladno njemu, postojea je esencija dvovrsna: 1) Apsolut, i 2) stvoreno-priroda (egzistencija povezana sa nepostojanjem). Apsolutno Bie (koje je ponad imenovanja, razumijevanja ili bilo kojeg drugog odnosa) naputa svoju Apsolutnost i prolazi kroz tri faze: Jedinstva (predstavljenog u Njegovom pravom imenu); Onstva (predstavljenog u Njegovim atributima): i Ja-stva (predstavljenog u stvaranju ili prirodi). Ljudsko bie koje se uspinje prema Bogu mora poduzeti tri obrnuta koraka i mora se maknuti nagore iz Ja-stva. Takovrsni Savreni ovjek postaje bogolik tokom sjedinjenja s Bogom (u koji se ni vrijeme, niti udaljenost ne mogu umijeati, budui da su oboje stvorenja), ve se on vraa, jer bi inae velika moralna snaga mogla biti izgubljena i drutvo srueno. Za razliku od Hindusa (ija je filozofska pronicavost dodue superiorna), Al-Dili ne smatra da je ovaj svijet maya ili iluzija priroda je kristalizirana ideja, uglavnom Boija, i on je svjetlost kroz koju Bog vidi Sebe (Ova se posljednja ideja ponovo javlja na vrhuncu djela Javidnama, gdje Bog vidi Sebe kroz pjesnikove oi upravo kao to pjesnik vidi Njega.)

Prije nego to nadalje zavirimo u Al-Dilijeve teze, trebali bismo postaviti nekoliko temeljnih pravila za prouavanje Iqbalovog miljenja. Prva stvar je da napravimo razliku izmeu tri sredstva izraavanja koja je on upotrebljavao za izraavanje svoje misli: a) proza; b) kratka pjesma (koja meu njima ukljuuje i one due); i c) mathnavi (mesnevija) I dok proza moe biti najpouzdaniji medij za racionalno miljenje, mesnevija e jednako tako biti pouzdan za artikuliranje izraza tamo je postojala barem hiljadu godina stara tradicija perzijske knjievnosti u kojoj su veliki majstori, ukljuujui Sana'ija, Attara i Rumija, usavrili ovaj anr kao medij za suvisao diskurs bilo koje eljene duine. Mesnevija je, ak, preferirana nad prozom gdje je potisak bio mjeavina logike i emocije. Sluaj sa kratkom pjesmom je bio razliit. I gazel i moderna pjesma koja je prilagoena iz zapadnjake knjievnosti fokusirani su na jezgrovitost prije nego na logiku i dok je u gazelu mogue biti zamiljen (poput Urfija i Ghaliba), ili u pjesmi (poput Donnea i Browninga), sama se obzirnost morala prilagoditi prvo ruhu umjentikog dojma; ak i nae razumijevanje 'metafizikog' znaenja Donneove poezije je direktno proporcionalno naem uivanju u njegovoj vjetini. Zanimljiv primjer jeste skupina pjesama na nacionalne teme u prvom dijelu Bang-i-Dara (kojima emo se iznova vratiti u ovom poglavlju). Ove pjesme su napisane 37

1904.-1905., otprilike u isto vrijeme kada je Iqbal jednako tako napisao podroban esej Nacionalni ivot. Pitanja koja su smatrana krucijalnim u tom eseju i tamo podrobno raspravljana u pjesmama uope nisu ni dotaknuta. Zato? Zato to je tema pjesme A new Temple (Novi hram) bila tek novi hram; National Song of Indian Children (Nacionalna pjesma indijske djece) je bila tek pjesma; Saray dahan achha tek o dobrom osjeaju zbog pripadanja svojoj zemlji. Tano je da je pjesnik morao eljeti da kae stvari koje je kazao u svakoj od ovih pjesama, meutim, to je jo morao kazati, i koliko? Gdje postoje 'ako' i 'meutim' u njegovom umu? Pjesme nam to ne kazuju. One e biti loe pjesme ukoliko to kau. Isto se ne moe kazati za mesnevije. Ukoliko usporedimo Asrar-i-Khudi s brojnim esejima koje je Iqbal napisao o ovom predmetu otprilike u isto vrijeme, pronalazimo da je gotovo svaki vaan aspekt ovog argumenta predoen u prozi jednako tako sutinski pokriven u mesneviji. Na isti nain, Davidnama sadri skoro sve to je morao kazati o ovom svijetu, i ona to kazuje do u detalje, gotovo do opsega navoenja referenci. Ovo ne bi bilo mogue u nekom drugom anru. Dok je esto raspravljano o tome zato je Iqbal preao na pisanje poezije na perzijskom u kasnijem ivotu, teko je previdjeti da se on nije samo prebacio na perzijski, ve u biti na perzijsku mesneviju, i to jedino onda kada je elio da predoi cjelovita tumaenja svoje filozofije. Krae pjesme na perzijskom su bile uzgredne, ili popratni porizvodi njegovih mesnevija i bile su tek nekolicina u usporedbi sa velikom masom takvih pjesama u njegovom na urdu napisanom djelu Kulliyat. (U nekoliko prilika je takoer pokuao da podupre filozofski argument u urdu pjesmama kao to su In the Memory of My Late Mother (Uspomeni na moju rahmetli majku) (1914.), The Khizr of the Way (Hidr puta) (1921.), Saqinama (1935.) i nekim drugim pjesmama, meutim, ak su i ove bile saeti prikazi u usporedbi s njegovim mesnevijama. (page 30) (illustrations)
Iqbalov prikaz ejtana bio je krajnje razliit od uobiajenih zapadnjakih percepcija (kao to je ova). ejtan je vaan lik u kasnijim Iqbalovim pjesmama, meutim, on je bio bio upoznat sa knjievnim tretmanom ovog lika kroz Miltonov Paradise Lost (Izgubljeni raj) i sufijske klasike u studentskim

38

danima (uz Aeschylusov Prometheus Bound (Prometejeva granica), Marlowov Faust, i posve mogue Shelleyev Prometheus Unbound (Prometej nevezan), iako on nije proitao Goetheovog Fausta sve do svog boravka u Njemakoj (1907.). Nadam se da neu naljutiti itaoca kada kaem da imam stanovito divljenje za avla, napisao je Iqbal u svome pismu Islam as a Moral and Political Ideal (Islam kao moral i politiki ideal) (1909.) i izjavio da je avo pokazao visok stupanj samopotovanja odbijanjem da uini seddu Ademu za kojeg je iskreno vjerovao da je loiji od njega, te da nije kanjen zbog ovog odbijanja, ve zbog nijekanja apsolutne poslunosti Boijoj volji. U Davidnami (1932.) on je uveden kao Lider odvojenih, paljiv stariji gospodin s prodornim pogledom (on je mogao vidjeti duu u tijelu jednim pogledom) lutajui okolo nebeskim svodom Jupitera. Drugi portreti ukljuuju Dibrila i Iblisa u Bal-i-Gibreel (1935.) i ejtanski parlament (1936.) u Armaghan-i-Hidaz (1938.). Lijevo: Mladi John Milton posjeuje ruitelja usvojenih ideala Galileja u Firenci. Iqbal ne samo da je bio inspiriran Izgubljenim rajem, ve je u vrijeme studentskih dana takoer elio da upotrijebi pripovijest o Husejinovom muenitvu na Kerbeli za pisanje kao odgovor na raj ponovo zadobijen.

Moglo bi se kazati da, ako je pjesma nalik slici, onda je mesnevija nalik umjetnikom filmu. Razlika po dosegu i svrsi je oita, meutim, neuspijevanje da se ovo shvati odvela je prouavatelje Iqbala da nemaju povjerenja u poeziju kao izraavanje njegove misli, ili da pristupaju kratkim pjesmama na isti nain kao mesnevijama. Izvjesnije je tretirati njegovu prozu i mesnevije kao glavne eksponente miljenja dok upotrebljava svoje kratke pjesme s nunom knjievnom pripremom. Dva nadsvoujua predmeta u njegovoj prozi i poeziji su ljudsko bie i drutvo (uz ejtana kao drugoplasiranog za trei glavni predmet). Nijedan od ovih predmeta ne moe biti odvojen od njihove pozicije prema Bogu. Al-Dili je vjerojatno zarobio Iqbalovu panju kao komentator Ibn 'Arebija (iako nepouzdan komentator, kao to to sada znamo) i neobino je da, dok je srednjovjekovni mistik naslovio svoju knjigu Al-Insan al-Kamil (Savreni ovjek), Iqbal ukazuje na Boga radije nego na ovjeka u imenovanju svoga rada. Oito da ga je ovo vodilo prema razumljivijoj studiji o razvoju metafizikog miljenja u Perziji, koju je napisao u Cambridgeu nekoliko godina kasnije. Apsolutna Zbilja ne moe biti ak ni imenovana, a kamoli shvaena, budui da je ona odsustvo svih atributa, a ime je atribut dok je razumijevanje odnos; ak je i Jednost korak dalje od onog to se opisuje kao Jedno - Iqbal je predoio Al-Dilijev 39

argument. Uz to, Esencija i atributi su identini, ili, u drugom sluaju, jedno ne moe predstavljati drugo, a velo je maknuto kada shvatamo ovo: Savreni ovjek je kljuna taka oko koje se okreu sva 'nebesa' egzistencije, te suma zbiljnosti materijalne egzistencije koja korespondira njegovom jedinstvu - mladi se uenjak zaputio da izjavi da Prijestolje Boije, Podnonik, Lotosovo Drvo, Pero te Pomno uvana Ploa korespondiraju srcu, Ja-stvu, duhovnoj stanici, intelektu, te razumu savrenog ljudskog bia. Isto tako, elementi prirode, materije, zraka, Neba i nebesa korespondiraju temperamentu, sposobnosti percepcije, zauzetom prostoru, imaginaciji i inteligenciji ovog idealnog ovjeka popis se nastavlja. Ovdje je, u zaetnom obliku, bit skoro polovice Iqbalove kasnije poezije, ija je metafizika pozadina mogla potjecati iz AlDilijevog opisa 'zbiljnosti'. Bog je bit postojanja i ne moe se pojmiti ljudskim umom; shvatanje je zarobljavanje, a Bog, ili Apsolutna Zbiljnost, jeste ponad toga. Uz to, ljudsko bie moe pristupiti Boanskoj Prisutnosti, ako ne kroz spoznaju, onda kroz postajanje. Dva mita potamnjuju nae razumijevanje razvitka Iqbalovih ideja. Prva je pretpostavljena promjena srca pomou koje je - pretpostavlja se - odustao od svih svojih ranijih vjerovanja (page 31) (illustration)
Iznad: Kraljica Viktorija sa indijskim uvarem. Kraljica Viktorija postala je izravni vladar Indije kada je ona dola pod vlast Britanskog parlamaneta 1858. god. Njezin poznati proglas je garantirao amnestiju i, najznaajnije, slobodu rada narodima Indije. Godine 1877., ona je preuzela naslov Kraljica Indija (prevedeno kao Kaisara-i-Hind za svoje junoazijske podanike). Viktorijin zlatni jubilej bio je oduevljeno proslavljan u Indiji 1897. god. Iqbalov mentor, Mir Hasan, bio je takoer meu onima koji su se obratili svojim zemljacima na lokalnom skupu odranom u Sialkotu. On je ponudio opravdanje za britansku vlast iz Kur'ana i hadisa, kao to je bilo uobiajeno tih dana. Iqbal je napisao elegiju o njezinoj smrti posve graciozno remek-djelo za mladog pjesnika, iako to nikad nije pronalo svoj put u njegovu antologiju. Ono je takoer prevedeno na engleski vjerovatno je to uinio sam Iqbal i tiskano je kao knjiica (on je bio vladin inovnik pod upravom Ministarstva obrazovanja u to vrijeme).

40

dok se javljala nova ideja za vrijeme njegovog boravka u Evropi, koju je on predstavio nekoliko godina kasnije kao tajne jastva. Ovaj mit se jednako tako pothranjuje na kasnijim Iqbalovim iskazima protiv misticizma, koji se esto uzimaju odvojeni od ostatka njegovih radova. Primjerice, u tekstu koji je objavljen 1917. god., on priznaje da vie ne vjeruje u Al-Dilijevu teoriju o Apsolutnoj Zbilji povlaei se sa njezina podija kako bi postao stvorenje prirode. Ipak, u nacrtu prekinute historije sufizma, koga je napisao na urdu, u isto vrijeme itamo: Ne bi bilo tetno ukoliko bi se ovi razliiti stupnjevi egzistencije posmatrali kao manifestacije Boije svemoi, ali, naalost, one su predoene u panteistikom svjetlu. Ovi neobjavljeni iskazi daju nam bolji uvid u funkcioniranje Iqbalovog uma: on je zadrao najvei dio svoga ranijeg znanja, ali je promijenio naglasak. Evolucija miljenja nije mehaniki proces i organska nas paradigma moe privesti blie istini: sjeme je posijano i ono je proklijalo. I dok su svjee rue stalno cvjetale, biljka je ostala ista. Zauzimajui ovaj pristup, najvei broj onih koji su pisali o Iqbalu nije uspio da ue u trag porijeklu njegovih ideja. U ruhu misticizma [Al-Dili] je ispustio opaske koje su mogle biti razvijane tako da rezultiraju u filozofski sistem, izjavio je Iqbal na kraju svoje teze. Meutim, za aljenje je da ova vrsta idealistike spekulacije nije pronala veu zatitu s kasnijim islamskim misliocima. Ovo je upravo zadaa koju je Iqbal preuzeo na sebe: da razvije ovu ideju. Druga stupica jeste da se precijeni utjecaj zapadnjakih filozofa. U periodu komparativnih studija i intelektualne dominacije Zapada, on je morao da usporeuje ideje svojih omiljenih muslimanskih mislilaca (kao i svog vlastitog) sa dobro poznatim zapadnjakim misliteljima ukoliko je elio da bude shvaen od strane svoga evropskog itateljstva ili, pak, obrazovane mladei u njegovoj vlastitoj domovini. Meutim, apologetski pristup je imao svoje priroene opasnosti, i ono to se desilo Iqbalu jeste sljedei primjer: zapoinjanje sa njegovim prevodiocem Nicholsonom i prijezirno gledanje na nae vlastito doba jeste beskrajna linija uenjaka koji nisu uspjeli da shvate razlikovnost izmeu usporedbe i adaptacije. Ako je, npr., Iqbal kazao da se Bergsonove ideje takoer pronalaze u poeziji Bedila (koji je prethodio Bergsonu), onda bi ovo trebao biti razlog za ulaenje u trag slinih ideja u Iqbalovoj vlastitoj poeziji prema Bedilu vie nego prema Bergsonu. Iqbal je pokuao da ovo razjasni u pismu Nicholsonu iz 1921.:

41

Tvrdim da je filozofija djela Asrar[-i-Khudi] izravan razvitak iz iskustva i spekulacije starih muslimanskih sufija i mislilaca. ak ni Bergsonova ideja vremena nije posve strana sufijama. On je objasnio da kur'anska stajalita o ljudskom ivotu i sudbini poivaju na metafizikim propozicijama i on nije sipao novo vino (tj. zapadnjake ideje) u stare boce, ve je, umjesto toga, njegovo djelo bilo samo preformuliranje starog u svjetlu novog. *** Vidjeti je - ne vidjeti, Iqbal je napisao u jednom od svojih gazela (uzgred, od vremena sklonosti za Ameer Begum). Iqbalovo iskustvo Boga u ovoj fazi nastoji da bude voeno kroz wahdat al wudud - roen je u velikoj mistikoj (page 32) (illustrations) tradiciji, a tvrdio je da je formalno uveden u kadirijski derviki red preko svoga oca. Njegova rana poezija (posebno nesabrane pjesme) otkrivaju snano naginjanje prema uenjima klasinog panskog mistika Ibn 'Arebija, iz ijeg su djela Dragulji mudrosti (Bezels of Wisdom) koriteni odlomci da bi se predavali na okupljanjima u ejh Nur Muhammedovoj kui dok je odrastao. Meu povratnim temama u ovim pjesmama su meusobno povezane prirode profane ljubavi i ljubavi za Boga (jamano utjecaj Ibn 'Arebija), slinost svih religija, potivanje Poslanika kao prizme za Boije Svjetlo (i pokatkad uzvieni status za halifu Aliju). Misao koja obuhvata njegov duhovni ivot u ovoj fazi jeste ta da je Bog odvojeni Voljeni koga ljudsko bie mora da pronae u svemu lijepom, ukljuujui njegovo vlastito srce. Hljade oblika u ovom svijetu nalik su hiljadama velova kroz lice jedne Zbiljnosti. Istinski traitelji ue kako da odbace vanjtinu (madaz) svega to vide, te da se, umjesto toga, koncentriraju na nevidljivo, Zbiljnost (haqiqat). Drugim rijeima, Bog postoji posvuda i oni koji mogu vidjeti preko pojavnog vide Ga manifestiranog u stvarima malopomalo kao krijesnicu i sve vie kao Himalaje.

42

Biserom prekriveni oblak (1903.) izvanredna je pjesma zbog naina na koji ona odjednom velia udnju punu ljubavnog ara (madaz), odanost Poslaniku i ljubavi Boijoj. Naizgled raznolike ljubavi pomijeane su u tipino mistiko jedinstvo poto je mistik uvijek spreman da percipira Boga kao Ljepotu. Velika vizija ljudske due u Boanskom kontekstu ini se da potcrtava Iqbalovu evoluciju ka preferiranju odvojenosti nad jedinstvom (spomenutu iznad). Pojedinac je otkrivao svoj vlastiti znaaj u gomili tvoj ego korespondira Boijem Prijestolju, te kako ga onda moe iznevjeriti?
Iznad: Ibn 'Arebijev mezar blizu Damaska. Sufija Abu Bekr Muhammed ibn 'Arebi (1165.-1240.) nazvan Muhjuddin (oivotvoritelj vjere) i ejhulEkber (Najvei uitelj) u ezoterikim krugovima islama. Pripadao je arapskom plemenu Hatim at-Tai'i. Roen je u Murciji u Andaluziji (muslimanskoj paniji), a umro je u Damasku nakon to je puno proputovao i ostavio iza sebe brojne knjige i rasprave, od kojih se ini da je veina definitivno izgubljena. Njegova glavna doktriranrna djela koja su preivjela nameu se svojom sintezom, kao i svojim ukazivanjem na najuzvienije aspekte sufizma kroz inkluzivni oblik odreenih formulacija. Najpoznatija njegova djela su: Futuhat al-Makkijjeh ili Mekkanska otkrovenja, koje se sastoji od neke vrste sume ezoterikih znanosti; te Fusus al-hikem ili Mudrosti poslanika (na engleski prevedeno kao Bezels of Wisdom), koje je sastavljeno 1220. u Damasku i esto se smatra duhovnim testamentom ovog uitelja. Iqbalovo stajalite prema Ibn 'Arebiju je nametnulo problem, meutim, ini se da njegova odanost prema velikom ejhu nikad nije umrla uprkos nastojanju da se bori protiv odreenih altruistikih ogranaka njegovih ideja (i prijelaznoj i vremenitoj provali gnjeva protiv samog ejha oko 1915.-1918.). Ibn 'Arebi zadobiva potovanje u djelu The Reconstruction of Religious Thought (Obnova vjerske misli u islamu) i izvanredno suptilnu Iqbalovu parabolu koja ilustrira slobodu volje koja je prevedena u Zarb-i-Kaleem (1936.).

(page 33) ***

Iqbal je napisao tri eseja na urdu za Makhzan 1902. To su: Training and Education of Children Odgoj i obrazovanje djece, januar, openiti prikaz djeije psihologije; Urdu Language (Urdu jezik, septembar), prijevod rada o razvitku urdu jezika; i Urdu language in Punjab (Urdu jezik u Pendabu, oktobar), protuodgovor na neprijateljsku kritiku Hasrata Mohanija (koji je koristio pseudonim Hamdard, ili estitar). Mohani je tvrdio da bi bilo bolje za urdu jezik ukoliko se ne bi govorio u Pendabu, jer se onda barem ne bi govorilo nekorektno.

43

to je standard ispravnog ili neispravnog? odgovorio je Iqbal s obzirom na injenicu da je urdu, sukladno njemu, jo uvijek jezik u nastajanju. On je takoer branio veinu svojih kritikovanih stihova navodei prethodnike od klasinih urdu pjesnika, ali je prihvatio jednu pogreku s iskrenom isprikom.

Njegovo se zanimanje za ekonomiju djelomice izvodilo iz injenice da se od njega oekuje da predaje ovaj predmet i djelomice iz njegove elje da balansira svoje sanjarenje sa neim praktinim (ili barem neim praktinim u teoriji). Rezultat je bilo njegovo prvo urdu izdanje, prirunik za studente pod naslovom Ilmul Iqtisad (1904.). Iz dobrih razloga je ovo nazvao zastarjelim nekih dvadeset i pet godina kasnije. Naalost, mnogi poznavaoci i prouavatelji Iqbala svratili su razgovor na ispriku za neitanje ove knjige pozorno, ili pokatkada nikad openito. Htijenje da se uradi na drugi nain nagraeno je portretom pjesnika kao mladog mislioca, budui da je knjiga obilno istaknula komentare o moralu, politikom i filozofskom njegovom znaenju. Sutina ovih opservacija moe biti predoena kako slijedi: balans izmeu individualne slobode i opeg dobra zajednice je vaan predmet; ljudi tee bogatstvu i prosperitetu i vjerovatno bi to postigli da ih pogreni ideali ne liavaju same tenje; Nihilistike religijske filozofije su glavni meu takovrsnim liavateljima; ekonomska revolucija u Indiji je poeljna (ova ideja proima itavu knjigu); ekonomija se ne bi trebala posmatrati kao normativna znanost; ispravno i pogreno bi se trebali posmatrati na moralnoj osnovi. Meutim, ono to je korisno za zajednicu u jednom trenutku moe postati tetno u nekom drugom te stoga obiaji treba da se prevrednuju i reformiraju. (Naspram kojega kriterija? On ovdje ne postavlja pitanje, meutim, odgovor koji pribavlja kasnije bio je sljedei: Boanska Objava i pragmatina provjera tvog vlastitog razumijevanja te Objave); sloboda, u svome politiko-ekonomskom smislu takoer je naglaena. Vi znate da rad robova ne moe pristajati radu samostalnih radnika. Zato je to tako? Zato je rad robova lien vrijednosti izvoenja? Odgovor pribavljen ovdje glasi: Bi ne moe pribaviti motivaciju koja jedino dolazi iz elje za bogatstvom i nastojanja za samopotovanjem. (Oito, ovo je pretea takovrsnih diskursa kao to je The Book of Slaves / Knjiga o robovima u: Zuboor-i-Adam). 44

Osobiti optimizam predgovora pribavlja nam najbolji klju za Iqbalov cjelokupni svjetonazor: Pitanje koje se pojavilo u ovom dobu, kao razvidno, jeste to da li je siromatvo neizbjeni element u shemi stvari? On nastoji da skrije injenicu da ve posjeduje odgovor u svome eiru: Zar se nije moglo desiti da bolni jecaji ljudskog roda u pozadini naih ulica nestanu zauvijek te da se grozne slike unitavajueg siromatva zatru sa lica zemlje? Ekonomija sama ne moe dati odgovor, jer odgovor lei u veem opsegu moralnih sposobnosti ljudske prirode.... Dejlo Davidnama, njegov magnum opus, koje je napisano nekih dvadeset i osam godina kasnije, evidentno je bilo njegov osobni odgovor na ovo pitanje, a cjelokupan korpus njegovog djela jeste cjeloivotni napor da se proire te moralne sposobnosti ljudske prirode. (page 34) (illustrations) SINOPSIS Ilmul Iqtisad (1904.) Ilmul Iqtisad (Politika ekonomija) bilo je Iqbalovo prvo objavljeno djelo. Napisano je u jednostavnoj urdu prozi, i to je uglavnom bila kompilacija tada aktualnih ideja o ovom predmetu i kao takva postala je zastarjela jo za autorovog ivota. Meutim, danas ona ima historijski znaaj kao to se i brojne druge njegove ideje mogu vidjeti u svome zaetnom obliku izmeu redaka ovdje. Predgovor opisuje siromatvo kao opasnost koja treba da bude iskorijenjena, i dok nam politika ekonomija ne kazuje o tome da li to moe biti uinjeno (poto ova mogunost ovisi poprilino od moralnih sposobnosti ljudske prirode), prouavanje dohotka i izdataka prosvjetljuje nas u vezi sa dogaajima i posljedicama koji su povezani sa idealom univerzalnog prosperiteta. Prvi dio definira politiku ekonomiju i prikazuje djelokrug ovog predmeta. Iqbal ne shvata ovaj predmet kao normativnu disciplinu, ve odbacuje argument da prouavanje ovog predmeta vodi materijalistikoj gramzivosti. Drugi dio bavi se proizvoenjem bogatstva i raspravlja o zemlji, radu, kapitalu i nacionalnoj sposobnosti kao njezinom izvoru. Iqbal iskazuje sklonost za balansom izmeu individualne slobode i kolektivnog dobra zajednice, ali nije sklon sindikalizmu,

45

niti industrijskoj demokraciji: voenje poslova je specifina vjetina i ne moe biti preputena radnicima. Trei dio bavi se razliitim faktorima povezanim sa razmjenom dobara: pitanjem evaluacije, meunarodne trgovine, sastavljanja i evaluacije valute, prava na kovanje novca, papirnatog novca te kredita i njegove ugovorene svote. Vrijednost robe se odreuje korisnou i nestaicom, a ne kroz iznos rada koji je utroen na njezinu proizvodnju. etvrti dio razmatra partnere u proizvodnji dobara: porez, kamatu, profit, nadnice, nesavreno natjecanje i poreze koji su ovdje raspravljani. Komunistiki napad protiv prava na privatno vlasnitvo je spomenut, bez njegovog raspravljanja, dok je privatno vlasnitvo opisano kao nuni faktor u sadanjem civilizacijskom stanju, a proizvod rada, ili bogatstva, distribuira se sukladno ovom samom faktoru. Peti dio raspravlja o stanovnitvu, potranji i obiajnom pravu. Iqbal je sklon kontroli kod poveanja stanovnitva.Moete jako dobro zamisliti ta se zahtijeva od nas s obzirom na sadanje stanje stvari u Indiji, pie on dok zakljuuje poglavlje o potranji; izvori sredstava za ivot su rijetki u naoj zemlji, a stanovnitvo se poveava svakim danom. Priroda ovo lijei nestaicom i epidemijama, meutim, mi se jednako tako moramo osloboditi udaje i enjenja djece i poligamije, troiti na kapital puno mudrije, poveati nadnice u naoj zemlji kroz obraanje vee pozornosti na industriju, te vie koristiti dalekovidnost u promiljanju o konanom cilju, tako da naa zemlja bude spaena od stranih posljedica siromatva i da postignemo te visoke stupnjeve u civilizaciji na kojima poiva na zbiljski prosperitet.
Gore lijevo: Naslovnica broure koju je izdala britanska Vlada 1906. god. kako bi prikazala slikom prosperitet; Gore desno: Scena sa bazara u Lahoreu sa zemaljske razglednice. Lijevo: Ilmul Iqtisad je objavljen u novembru 1904. (a ne 1903., kako se pokatkad pretpostavlja), Munshi Abdul Aziz je nadgledao tiskanje u Khadima Taleem Press-u Paisa Dailyja. Shibli Nomani je revidirao tekst vjerojatno na zahtjev svog prijatelja i Iqbalovog uitelja Thomasa Arnolda (ije je zanimanje razvidno iz njegovog dobitka rukopisa za njegovu osobnu zbirku od Atiyye Fyzee, kojoj ga je poklonio autor 1907. god.).

46

(page 35) (illustration)

***
Esej Nacionalni ivot (na urdu) pojavio se u dva nastavka u Makhzanu, u oktorbru 1904. i poetkom 1905. Barem je prvi dio bio utemeljen na predavanju koje je Iqbal odrao dok je bio u posjeti svom starijem bratu Ata Muhammedu u Abbotabadu u ljeto 1904. (Kontrasti izmeu uvodnog dijela prvog i zavretka drugog dijela ini se da ukazuju na neku promjenu miljenja izmeu pisanja ova dva nastavka.) Izjavljujui da se ivot drastino promijenio ljudskom supremacijom nad prirodom preko znanosti, Iqbal je primijenio Darwinovu teoriju borbe za opstanak na ivote nacija: nacije mogu preivjeti samo ukoliko se uhvate ukotac sa promjenama i stoga moraju misliti futuristiki, dok pojedinci mogu djelovati za vee dobro zajednice. Religija, uzimajui u obzir njezinu snagu iz duhovnih opservacija koje su poluene kroz izvanredne sposobnosti poslanika, jeste inspiracija za takovrsno rtvovanje (i ona jednako tako ui rtvovanju slobode, to je najznaajnije za nacionalni karakter); na nas racionalni um oprema za preivljavanje kroz prilagoavanje na promjene. Jedino su Kinezi, Hindusi, Izaelci i Perzijanci meu drevnim narodima preivjeli do modernog doba, dok je Italijanima i Japancima polo za rukom da se nacionalno preporode. Tajna preivljavanja Izraelaca i Perzijanaca lei u njihovoj otroumnosti za trgovinu, a isto je sluaj sa Japanom, zahvaljujui njegovim obrazovnim reformama (Otuda je ovo zemlja koju Iqbal predoava kao model koga trebaju slijediti indijski muslimani, ije se natranjatvo uglavnom ima zahvaliti besmislenom povjerenju u Boga, koje ih sprjeava da budu praktini.) Podruja gdje je reformacija najhitnije potrebna ukljuuju: 1) religijsko pravo; 2) enska prava posebno ona koja se odnose na poligamija (koju Iqbal smatra zastarjelom i opasnom), purdah i osnovno obrazovanje; 3) rasipni obiaji i tradicije; 4) univerzalno obrazovanje i najvanije od svega, 5) promocija trgovine i industrije, budui da poljoprivreda ne moe voditi ekonomskoj neovisnosti. Ispod: Gravura iz 19. stoljea sa fotografije Abbotabada.

Oito je nusproizvod Ilmul Iqtisad-a bio njegov esej National Life (Nacionalni ivot, 1904.-1905.). Ako je u svojoj tezi o al-Diliju izloio opis ljudskog bia u odnosu prema Bogu, onda je Nacionalni ivot definirao odnos ljudskog bia sa njegovim ili njezinim okruenjima. Prve stranice iskazuju iste stvari koje su kasnije jezgrovitije sumirane na poetku The New Year Broadcast (Novogodinje emisije) u posljednjoj godini njegovog ivota. Otuda moemo citirati bez rizikovanja anahronizma: Moderno doba ponosi se svojim progresom u znanju i svojim jedinstvenim znanstvenim razvicima. Nesumnjivo, 47

ponos je opravdan. Danas su prostor i vrijeme poniteni i ovjek ostvaruje zadivljujue uspjehe u raskrivanju tajni prirode i uprezanju njezinih snaga za svoje vlastite potrebe. Oito je, iako on to nije rekao u Nacionalnom ivotu, da je bilo kakvo pozitivno postignue za njega manifestacija tog Boanskog elementa u ljudskom biu, kojeg je on podrobno obrazloio u prethodnoj tezi. Meutim, ljudsko bie ne ivi u izolaciji. Ljudi ive u grupama i ovo nas dovodi do narednog zaglavnog kamena u Iqbalovom svjetonazoru: njegovog koncepta drutva. Drutvo kao dobrovoljno udruivanje ljudi u politikom smislu ne pojavljuje se u ovom eseju. Umjesto toga, ono to imamo ovdje jeste koncept drutva kao organizma ivog organizma koji gotovo da izvire iz zemlje poput biljaka, ivotinja i ljudi. Drutvo bi se moglo organizirati prema teritoriji, kao u sluaju nacionalnih drava poput Italije (iji je reformator Mazzinni bio Iqbalov heroj u to vrijeme), ili bi se moglo organizirati na rasnom principu, kao u sluaju Jevreja, ili bi, pak, mogla biti zajednica ljudi iste religije, kao u sluaju muslimana (te e nekoliko godina kasnije opisati islam kao drutvo ije je lanstvo otvoreno za bilo kojeg istomiljenikog pojedinca). Pa ipak, bez obzira kako definirali samo drutvo, ono mora da se suoi sa stalnom borbom za postojanje u prirodi, a preivljavaju samo ona drutva koja su bila u stanju da se prilagode promjeni i ba kao to su veliki organizmi ledenog doba izumrli zbog toga to nisu mogli odrati tempo s izmjenljivom klimom, jednako tako drutva zbilja propadaju ukoliko ne uspiju da rastu s pulsom vremena Grka, Egipat, Rim, svi su nestali sa lica zemlje, meutim, mi, Indijci, jo uvijek imamo nae ime i slavu; mora postojati neto u vezi s nama to nas je podravalo protiv viestoljetnih neprijateljskih promjena, kazao je u svojoj uvenoj Saray dahan achha Hindustan hamara, koja je objavljena u istom izdanju Makhzan-a. Ova vizija ivota moe izgledati krajnje dunom Darwinu, pa ipak, Iqbalov svjetonazor nije sutinski darvinizam, budui da je on utemeljen na prepoznavanju Boga u svakom ljudskom biu, ak i u onima koji su zaostali iza u borbi za egzistenciju (kasnije je kritikovao Darwina kao jedan od razloga zato je Nietzsche ostao biti posve slijep za svoju vlastitu viziju). Pojedince se moe pozvati da se rtvuju za svoju zajednicu, sugerira Iqbal u svome eseju. Opravdanje koje je ovdje pribavljeno puno je jednostavnije od onoga kojeg

48

e predoiti u The Muslim Community a Socilogical Study (Muslimanska zajednica socioloka studija) est godina kasnije. On ba kae da

(page 36) NOSTALGIJA Altaf Husain Hali (1837.-1914.), iznad, bio je Ghalibov uenik, a kasnije se povezao sa Sir Syed Ahmedom Khanom (o obojici ovih divova Hali je napisao najznaajnije biografije). Sir Syed je takoer bio inspiriran Halijevom Musaddas (1879.), dugakim osvrtom na uspon i pad muslimanske civilizacije, to je ostala biti ivotna omiljena Iqbalova tema. Za vrijeme kratkog boravka u Lahoreu 1870-ih, Hali je pomogao dr. Leitneru, britanskom edukatoru koji je pokuavao da nagovori urdu pjesnike da piu modernu poeziju. Pjesme koje je napisao Hali openito se smatraju kao pinirska remekdjela modernog urdu pjesnitva. Hali je nagraen prestinim naslovom amsul-ulema 1904. Iste godine je prisustvovao godinjoj sjednici Anduman Himayat-i-Islam u Lahoreu gdje je njegovu pjesmu ponovo proitao Iqbal, budui da je glas starog pjesnika bio odve slab da bi ga sluatelji mogli uti (Takoer, Iqbal je proitao i svoju vlastitu Picture of Grief / Slika alosti na toj sesiji.)
Gore lijevo: Altaf Husain Hali. Gore desno: Grupna fotografija iz 1904. god. sa zasjedanja Anduman Himayat-i-Islam; Hali sjedi naprijed, dok Iqbal stoji etvrti sdesna u prvom redu). Desno: Prva stranica Slike alosti iz sabranih djela koja je objavila Iqbalova akademija u Pakistanu.

(page 37) (illustrations) religija dolazi kako bi pripomogla drutvu na nain uspostavljanja rtve kao duhovnog principa (U kasnijem predavanju on e protegnuti ovu itavu teoriju na impresivnu kosmoloku skalu, kao to emo to vidjeti u narednom poglavlju.

49

Dovoljno zanimljivo Iqbal je upotrebljavao i rije qawm (nacija) naizmjenino za drutvo u ovom eseju i, jo znaajnije, naslov ne ukazuje na homogenu indijsku naciju, ve na muslimansku zajednicu koja ivi u njoj. Kao to emo nadalje vidjeti, ini se krajnje nevjerovatnim da se on slagao sa idejom o indijskom nacionalizmu kako ju je iznio Kongres, te da nas ne bi trebalo iznenaditi pretpostavljeni utjecaj pokreta iz Aligarha na Iqbala u njegovoj mladosti. Uobiajena percepcija da je Iqbal jednom bio nepopustljivi nacionalist i da se kasnije okrenuo u drugom pravcu(poput njegovog suvremenika Dinnaha), ini se da potjee iz izoliranih itanja urdu pjesama iz ovog perioda. Drei ih u pravilnoj perspektivi uz njegova prozna djela, ini se uvjerljivijim da je uprkos njegovom naginjanju Aligarhu, on ostao neovisan um. Samo pet godina kasnije kazao je na predavanju da se pribliavao islamskom vjerskom sistemu striktno kao kritiki nastrojen prouavatelj (a pod vjerskim sistemom takoer je mogao oznaiti muslimansku zajednicu u njezinom konceptualnom pojmu) i objasnio je sljedee: Stajalite uma koje karakterizira kritiki nastrojenog prouavatelja temeljno se razlikuje od uitelja i izlagaa. On pristupa predmetu svoga istraivanja slobodan od svih predrasuda i nastoji da shvati organsku strukturu vjerskog sistema, upravo kao to bi biolog prouavao oblik ivota, ili geolog komad minerala. Njegov je predmet da primijeni metode znanstvenog istraivanja na religiju, u cilju da otkrije kako razliiti elementi u datoj strukturi pristaju jedan s drugim, kako svaki faktor funkcionira pojedinano, te kako njihov odnos jednog s drugim odreuje funkcionalnu vrijednost cjeline. On je nastavio da pobraja historiju, geografiju i etiku kao neke od perspektiva kroz koje bi se sistem trebao prouavati. Ovo nam daje korektnu sliku o Iqbalovom stajalitu prema stvarima u nekoj fazi ivota koja je trajala do 1913., kada je konano osjetio da posjeduje dovoljno supstancije da formulira svoj vlastiti svjetonazor i da ga koristi kao osovinu za budue miljenje. Njegova tzv. nacionalistika poezija koincidira sa agresivnim protestima od Indijskog nacionalnog kongresa do potkraljevom najavom predstojeeg otcjepljenja Bengala 1904. (Podjela je planirana da se desi naredne godine.) Paljivo ispitivanje ovih pjesama pokazuje da one nisu upuene britanskoj vladi, ve da su radije predstavljale njegovu muslimansku naciju hinduskim zemljacima. Mi, muslimani, odve smo patriotski nastorjeni, ini se da je sugerirano, i mi pripadamo Indiji jednako kao i drugi

50

narodi koji ive ovdje; islam je jednako dio religijske i kulturne zajednice Indije kao to su i domae religije. O, brahmane, ti si se otuio od svojih srodnika u ime idola; takoer, Bog je pokazao rat i sakaenje propovjedniku islama, kae on u svojoj pjesmi A New Temple (Novi hram iz 1905.), i nastavlja da konstruira novo boanstvo sainjeno od zlata kome se klanjaju pripadnici iz
Lord Nathaniel Curzon (ispod), kraljev namjetenik (1899.-1905.), objavio je podjelu Bengala 1904. god., ozakonjujui je naredne godine. Nastanak veinske muslimanske provincije, Istonog Bengala, iritirao je nacionalistike politiare i aktiviste iji su protesti potaknuli glavnu struju muslimanskih voa da oforme Sveindijsku muslimansku ligu 1906. god. kako bi podrali Vladu protiv zahtjeva za opoziv; ovo se okrenulo protiv Rade i povezali su se sa indijskim radikalima kada je podjela proglaena nevaeom 1912. Iqbal je usporedio Curzona sa mogulskim carem Aurangzebom: obojica su iskusila bijes hindu ekstremista potaknut blagim prethodnicima, posebno carem Akbarom i lordom Ripponom.

(page 38) (illustration) svih religija (Ova unekoliko bizarna uobrazilja izbrisana je u kasnijoj reviziji ove pjesme prije ukljuenja u Bang-i-Dara.) Hajde da stavimo etiketu dobra 'Indija', a njemu bismo se trebali moliti za ispunjenje svih naih dubokih elja, kae on. Pitanje koje su zanemarili njegovi komentatori jeste ovo: ta su ove duboke elje, koje bi mogle biti oslovljene novim idolom Indije i koje ne mogu biti ispunjene bez njegovog blagoslova? Posigurno moemo pretpostaviti da Iqbal ukazuje na ekonomsku revoluciju u zemlji, ideja koja je proeta kroz itav Ilmul Iqtisad neto ranije. ak i u svome predavanju iz 1910. o muslimanskoj zajednici on je predloio da je, usprkos razliitom nacionalnom identitetu ove zajednice, ona morala pristupiti ekonomskom pitanju u irem nepristranom nesektakom duhu. Vjerovao je da ekonomske snage u regiji pogaaju sve zajednice jednako.
ejh Abdul Qadir napisao je u svom predgovoru Bang-i-Dara da, ukoliko bi on vjerovao u inkarnaciju, on bi shvatio Iqbala kao ponovo roenog Ghaliba (iznad). Postojale su slinosti po temperamentu, a dikcija Iqbalove urdu poezije jednako duguje Ghalibu, kao to njegov perzijski stil duguje Hafizu i Urfiju. Mirza Asadullah Ghalib (1797.-1869.) bio je meu najranijim indijskim muslimanima koji e shvatiti zbiljski znaaj moderne zapadnjake civilizacije i usmjeriti svoje opservacije na budueg

51

reformatora Sir Syeda. U svijetu indijske knjievnosti on stoji kao jedna od najveih figura koja je isklesala urdu jezik u sjajno sredstvo za prenoenje kompleksnih ideja. (Urdu je pokatkad smatran manje prestinim jezikom prije njegovog vremena, uprkos nekim vrlo dobrim pjesnicima, a u svakom sluaju je Ghalib bio prva slavna linost koja e koristiti ovaj jezik za privatnu korespondenciju, koja je dotad uobiajeno vrena iskljuivo na perzijskom.) Ghalib je predmet predivne poeme u Bang-i-Dara, pojavljuje se i u Davidnami kao slobodna dua koja luta nebeskim svodom Jupitera nakon to mu je uskraen raj, ba kao i mistinom Halladu i perzijskom mueniku Tahiru.

*** Bilo bi zanimljivo iscrtati mapu pjesnikovog uma u njegovoj mladosti od pjesama koje su preivjele od 1893. do 1905. god. est razliitih predmeta sa pojavljuje: a) priroda, b) linosti, c) parabole i dijalog, d) autobiografske anegdote, e) monolozi, i f) gazeli. Sastavni dijelovi njegovog miljenja (iako ve raspravljeni u ovom poglavlju) presijecaju sve ove predmete. Predmeti u prirodi su rijetko opisivani unutar emocionalne podloge u okviru samog opisa (za razliku of njegovog prethodnika Halija, koji nije imao prednost itanja Wordswortha). Mata je dinamina i redovito filozofska, esto metafizika. O, Himalaji! Ruke prirode su te stvorile kao igralite za elemente, Iqbal kae velikoj planini, Molitva nam kazuje pripovijest iz tih danih dana kada su prvi ljudi pronali boravite na tvojim rubovima; kazuj nam o tom jednostavnom ivotu neokaljanom rumenilom civiliziranih pretenzija. Sve u prirodi predstavlja mistike tajne za njega: cvijee, potoci, rijeke i livade moda su nijemi za druge sluaoce, ali nisu takvi za pjesnika. On istrauje njihovu misteriju, spaja vibracije Boanskog ritma koji emanira iz njih, i razvija valne duine sa pticama, pelama i ivotinjama. Ovo je Ibn 'Arebi koji upotrebljava Wordsworthov um za pisanje stihova na urdu. Naravno, utjecaj vedantinske poezije je takoer posve vidljiv (a moramo se prisjetiti da je Iqbal bio upoznat sa snaskritom te da nikada nije prestao navoditi velike pjesnike tog jezika u svojoj poeziji. Meutim, i ovo je Iqbal, i to jednako tako vrlo razliit: Ti ne zna kako trn nerijeenog problema probada srce, kae on arenom cvijetu. Ni Ibn 'Arebi, niti Wordsworth ne bi se prisjetili da iznesu pitanja uma za vrijeme blaenog sjedinjenja sa prirodom. Iqbalov cvijet je takoer potpuno razvijen sa senzualnim diskretnim bojama: O, areni svijetu, vjerovatno ne nosi srce u svojim grudima to je stih kojim bi se takoer mogla osloviti nemilosrdna dama.

52

Poput predmeta prirode, linosti u njegovim pjesmama jednako tako slue kao glasnogovornici za razliite misli i razmiljenja. Pjesnikovo pozvanje jeste da vidi i da kae (Ghalib), uenje je rad ljubavi pod vrijednim mentorom (Jadikovka o odvojenosti, napisana po Arnoldovom odlasku iz Indije), blagoslovljeni su (page 39) (illustration)
Sukladno odrednici u Iqbalovoj privatnoj biljenici, Wordsworth ga je sauvao od ateizma u studentskim danima. Urednika biljeka za Himalaje u prvom izdanju Makhzan-a takoer uvodi Iqbala kao indijskog Wordswortha. Dok je njegovo stajalite prema zapadnjakim filozofima ostalo pokroviteljsko kada nisu izravno kritiki nastrojeni, on je jamano imao njenije kutove za njihove pjesnike i moe ga se vidjeti kao dalekog batinika romantiarskog pokreta koji je promoviran od strane pet velikana naslikanih iznad (zdesna nalijevo): William Wordsworth (1770.-1850.), Lord Byron (1788.-1824.), Percy Bysshe Shelley (1792.1822.), koji je vjerovatno nadahnuo to iskuenje iz kojeg se vjeruje da je Wordsworth izbavio Iqbala, John Keats (1795.-1821.) i Samuel Taylor Coleridge (1772.-1834.).

oni koji pate zbog ljubavi (Bilal), itd. Elegija o Daghu zapoinje Iqbalovom ivotnom borbom da dokae ivotnu premo nad smru. Simfonija o besmrtnosti, koja dosee svoj zborski vrhunac u epskoj Davidnami dvadeset i sedam godina kasnije, zapoinje tihim cviljenjem u ovoj prvoj od Iqbalovih odobrenih elegija: Boje jeseni su takoer razlog za ostajanje u vrtu, pie on na kraju ove pjesme (a stih bi takoer mogao biti preveden tako da znai da su boje jeseni jednako tako dio onog to je stvorilo vrt, ili ak izvor trajnosti za vrt). Isti univerzalni zakon ravna svime: noenjem mirisa slatkog svijeta ponad vrtnih vrata, i skupljaem cvijea ponad ovog svijeta. Ova vrsta optimizma ini se da e biti teoretizirajua aktivnost razboritog uma pod poraznim pritiscima opaene ili zbiljske tuge. Njegove kaside ili euologije mogle bi se jednako tako pobrojati meu pjesme usredsreene na linosti, ali on kasnije nije ukljuio nijednu od njih u svoju antologiju. Ovdje je slijedio arogantnog, ali simpatinog perzijskog pjesnika Urfija, koji je bio zloglasan zbog pokazivanja kienosti ak i dok je hvalio pretpostavljene.

53

Parabole i dijalog, koje zapoinju poznatom adaptacijom The Spider and Fly (Pauka i muhe) odve su ogranieni na vee inspiracije iz engleske poezije, meutim, to je bio anr koji bi konano doao do velikog zavrnog dijela u The Satan's Parliament (Satanin parlament) dvije godine prije Iqbalove smrti. Autobiografske anegdote javljaju se u veoj proporciji i one su osvjeavajue slobodne od egoizma kod pjesnika koji bi inae postao prorok ega. U zbiljskom ivotu, kao i u poeziji, on je posve uivao u dobroj ali o sebi, i nijedan od njegovih kritiara nije doao s boljom satirom o njemu od onog to je on sam pribavljao u takvim pjesmama kao to je Piety and Sinfulness (Pobonost i grjenost). Pjesma je inspirirana susjedovom kritikom kontradikcija u Iqbalovoj linosti: ujem da je Iqbal toliko pod utjecajem filozofije da on vie hinduse ne ubraja u nevjernike, navodi susjed u ovoj pjesmi. Niti je on nesklon enama niske profesije, ali oh onome to se oekuje od naih pjesnika; i, ipak, ne uspijevam da razumijem mudrost sluanja pjevaice u noi prije uenja asnoga Kur'ana ujutro... Poboni kritiar nastavlja da iskazuje strah da je moda ovaj ludi mladi filozof dokrajio izum nove religije. Iqbalov odgovor, koji se javlja na kraju pjesme, sada je postao poznat: Iqbal bhi Iqbal say agah nahin hai... (Iqbal takoer nije svjestan Iqbala; a ovo nije ala, bogami nije!). U drugim autobiografskim anegdotama, kao to je ona o njegovom malom neaku koji je navikao da beskonano pilji u svijeu, pjesnik se zaviruje duboko ispod povrine svakidanjeg promatranja. Zato si tako zauen, o, dijete nalik majci? Otuda zapoinje pjesma A Child and the Candle (Dijete i svijea) i nastavlja da kazuje da djetetova fascinacija svjetlou proistie iz nekog praiskonskog poznanstva; svijea je ogoljeni plamen dok je ljudsko bie svjetlost koja je sadrana u velikom klasinom lusteru neprozirne praine. Iqbalovi monolozi i dramatski monolozi pokrivaju iroko podruje, i ovaj nain poezije (oito inspiriran Robertom Browningom) i njegovim brojnim molitvama takoer moe biti ukljuen u ovu kategoriju (ak The Complaint / Jadanje (page 40) koja je napisana kasnije mogla bi biti, ironino, molitva; meutim, to e biti raspravljano u narednom poglavlju). Dramatski monolozi ukljueni su kroz imaginarni mezar Sir Syed Ahmed Khana; otvaranje je krajnje ponosno i optimistino: O, ivi!

54

Pogledaj oporavak ovog nekad opustoenoga grada! Ovo je zbilja drutvo za koje sam navikao da se brinem, otuda pogledaj plodove moje strpljivosti i ustrajnosti! Moj je kabur postao zaluen rijeima, stoga proitaj njegov natpis svojim unutarnjim okom. Zapovijedi nevidljivo uklesane na nianu nalau da ne okree lea svijetu, niti da koristi svoje pero i govor za stvaranje nesloge i td. Gazel je upotrebljavan tako da e postati dominantni anr urdu poezije prije Halija; drugim rijeima, do Iqbalove mladosti. On je jo uvijek bio popularan, meutim, Iqbal nije bio pisac gazela po temperamentu, iako nije bio nesklon tom anru. Napisao je manje gazela nego nazma (poema) i oni slijede Ghalibov nain podravanja ideje kroz razliite dvostihe, iako anr doputa pjesniku da bude raskinut, budui da se pretpostavlja da svaki dvostih bude samostalna jedinica. *** Iqbal uoi svoga odlaska na studij u inozemstvo bio je daleko od naivnog, smetenog studenta kako je portretiran u nekim biografijama. Svakako, on je bio svestrano obrazovan intelektualac, svjestan onog to je elio da uradi i koji pravac eli da slijedi. Od toga on se nikada nije udaljio, iako je uvijek bio hitar da prihvati svoju skromnost prije bilo kakve nove manifestacije istine. (page 41) (illustration)

55

POGLAVLJE DVA TAMNA NO DUE 1905.-1913.

(page 42)
Iqbal je boravio u Europi u periodu 1905.-1908. god. Ova fotografija je snimljena u vrijeme tog perioda. Sliku koja je koritena na str. 42 naslikao je uitelj Iqbal (Faisalabad) sa ove fotografije.

Iqbal se pridruio Honorable Society of Lincoln's Inn (ispod) 6. novembra 1905., i bio je pozvan pred sud 1. jula 1908.

Vjerujem da ljudi koji cijene svoju slobodu ne mogu biti zavidni slobodi drugih, i pronalazim puno dokaza o ovome u onome to vidim od britanskog drutva ovdje, napisao je Iqbal uredniku nacionalnih novina Lucknowa nekoliko mjeseci po svome dolasku u Englesku. On je komentirao Sawdeshi pokret (pokret za ekonomsku samostalnost koji su pokrenuli antibritanski protestanti u Indiji). Meutim, moramo razviti sposobnost (da vladamo sobom), a to moe uglavnom doi kroz fokusiranje ekonomskih normi, na koje je na narod sada sreom poeo obraati pozornost. Iqbalovo povjerenje u korektnost Evropljana uskoro je bila uzdrmana, meutim, njegov temeljni pristup posmatranja svega u njegovoj iroj slici e ostati zauvijek. to je Evropa znaila Iqabalu u dobi od 28 godina, kada je prvi puta zakoraio na njezino tlo? Ona je bila riznica znanja, mjesto univerzalnog zakona i dom carskih graditelja. Iqbal, genije koji je mislio da je znao sve, bio je nepokolebljiv da otkrije Evropu u svim njezinim dimenzijama. Velike zbirke antikih i modernih djela, koje ukljuuju rijetke rukopise klasine muslimanske misli, on bi pronalazio po engleskim bibliotekama i muzejima kako bi rekonstruirao suvislu historiju metafizikog miljenja u Perziji predmet o kome niko nije pisao. Drugo, on je namjeravao da prouava izvor evropske moi, njezino univerzalno primjenljivo pravo, i veliao je svoju umjenost u

56

tome uz odvjetnitvo i pravo sa prestinog Lincoln's Inn-a (s nadom, kao to je mogao pretpostavljati u to vrijeme, da e certifikat utrti put materijalnog prosperiteta). Ipak, cjelokupno pravo je beskorisno ukoliko ne postoji kompetentan autoritet da ga provodi, a provoenje britanskog zakona diljem imperije gdje sunce nikada ne zalazi te politika supremacija europske civilizacije nad svim ostalima u to vrijeme ukazivala je na dublje tajne uspjenosti politike: tajnu izgradnje carstva koja je jednom bila poznata muslimanima, ali koju su sada mogli nauiti jedino od Zapada. Vrlo malo je znao o tome da bi uskoro mogao odbaciti sve troje znanje, postojee pravo i tadanju politiku i da e, ne znajui, postati dio te kritine mase mislilaca i aktivista koji su promijenili vrijednosti ljudskog roda u toj prvoj polovici dvadesetog stoljea. Sutinska prekretnica je bila godina i po po njegovom dolasku. Mart 1907. je datum koji nije elio da previdi bilo koji budui biograf njegovog uma; on je napisao taj datum na vrhu gazela kome ne treba nikakav naslov, i on je pobrojao unazad svoju intelektualnu reinkarnaciju do ove godine u brojnim pismima, govorima i izjavama. Dostatno zanimljivo (ali vrlo tipino) on nam nita drugo ne kazuje o tome. ta se precizno desilo u tome mjesecu? On nam to nije kazao, ali je oito elio da to saznamo. Molim da ne pretpostavimo da je to bila neka prekrasna ena koju je upoznao on nije vidio Attiyu Fyzee sve do mjesec dana kasnije, a Emma Wegnast mu se nije pojavila do tog ljeta. Nazovite ga ovinistom ukoliko elite, meutim, on ba nije bio tip kod koga je ena mogla uzrokovati promjenu ivotnog kursa (mnogo manje promjenu pravca miljenja, koji mu je oito bio vaniji od ivota). Paljiva studija o njegovom ivotu i djelima ini vjerovatnim da je velika stvar u vezi sa martom 1907. bilo njegovo otkrie odgovora na pitanje koje je on potaknuo nekoliko godina ranije: u svome Ilmul Iqtisad-u upitao se o tome da li siromatvo i potreba mogu biti izbrisani; takoer, sugerirao je da je odgovor leao u moralnim sposobnostima ljudske rase. Sada, otkrio je formulu za unaprjeenje tih moralnih sposobnosti: razumijevanje islama ne kao iracionalnog insistiranja (page 43) (illustration)

57

na ouvanju prolosti, ve kao sredstva za gigantski skok u budunost. Kako je dospio do svijesti o ovome je zanimljiva odiseja uma! Divimo se supriornosti hindusa u pogledu filozofske pronicavosti, napisao je u uvodniku svojoj tezi o al-Dilaniju sedam godina ranije, a postislamska historija Arapa je dugi niz blistavih vojnih podviga, koji su ih prisilili da usvoje nain ivota ostavljajui vrlo malo vremena za finija osvajanja u velikom polju nauke i filozofije. Oni nisu - niti su to mogli uiniti - proizvesti ljude poput Kapile i Sankaracharye, ali su revnosno ponovo izgradili tinjajuu graevinu znanosti, te su joj ak pokuali pridodati svjee pripovijesti. Ova inferiornost kompleksa ne izranja nigdje u njegovoj tezi The Development of Metaphysics in Persia (Razvoj metafizike u Perziji, koja je dovrena u februaru 1907. i podnesena na Trinity College 7. marta). Osamnaest mjeseci izravnog doticaja sa djelima velikih muslimanskih filozofa i znanstvenika uinili su ga svjesnim da su muslimani takoer bili veliki mislioci! Odonda doprinos muslimanskih znanstvenika modernim znanostima ne samo da nije bio priznat, ve je u muslimanskom svijetu pokatkad ak i precijenjen na naine koji su likvidirali svjeinu tih velikih genija iz prolosti, te nam je stoga jako teko da razumijemo Iqbalov osjeaj otkria kada je prvi pronaao dokaz onog to su sudac Ameer Ali u drugom svesku svoga djela Spirit of Islam (Duh islama) i Shibli Nomani u nekim svojim radovima tek sugerirali. Nijedan od ove dvojice velikih historiara nije imao formalno obrazovanje u zapadnjakoj filozofiji, te je stoga Iqbalu ostalo da shvati puni znaaj klasine muslimanske misli. Iqbal je sada otkrio da muslimanski mislioci nisu ponovo izgradili ve postojei korpus znanosti i filozofije; oni su morali konstruirati novu, grandioznu i velianstvenu graevinu miljenja. Antike grke ideje, liene empirikog duha kakve su bile, nisu mogle pribaviti osnovu za modernu evropsku civilizaciju bez unoenja podataka iz velikog muslimanskog uma. Islam se priroeno suprotstavljao dvojnosti izmeu materije i duha ili je to barem onako kako ga je Iqbal shvatao te su stoga muslimanski mislioci bili u stanju da pokrenu dosad nepoznate sposobnosti ljudskog miljenja. Ova propozicija o veliini ljudskog miljenja sadri, kao to to moemo vidjeti, vlastitu antitezu unutar sebe. Ukoliko ljudski um moe jedino shvatiti svoj istinski potencijal kroz angairanje uz Boansku Objavu, onda miljenje jednako tako mora biti transcendirano kako bi se sakupili plodovi miljenja. Mistik u Iqbalu mu je kazao da je ovo zbilja bio takav sluaj.

58

Iqbalovo obnovljeno povjerenje u intelektualne darove islamske Objave moralo ga je jednako tako odvesti da vjeruje da je pravni sistem bolji od onog modernog bio mogu i zbilja je takva rekonstrukcija postala njegov sredinji fokus u kasnijem dijelu njegovog ivota. Njegovo prouavanje britanskog prava ak u to vrijeme moralo je biti moderirano snanim naginjanjem prema superiornosti islamskog zakona ne zakona koji je postojao u drevnim knjigama filozofije prava koju su mijenjali hiroviti monarsi medijevalnog razdoblja, ve neotkrivenog zakona ije su sjemenke sadrane u Kur'anu (Istinski potencijal islama jo nije raskriven, kasnije e izjaviti u vie prilika). Ovaj neotkriveni islamski zakon bio je jedan od brojnih alternativnih svjetova koje je sveta Knjiga mogla ponuditi, a ideja je bila potpuna uzbudljiva (koncept alternativnog svijeta bilo kojeg alternativnog svijeta mogao je potaknuti najdublje emocije kod Iqbala u bilo kojem datom trenutku u njegovom ivotu.)
Iznad: Syed Ameer Ali U sagi o muslimanima s poetka modernog razdoblja, Syed Ameer Ali (1849.-1928.) stoji kao putokaz puta kojim se nije putovalo. Njegova reputacija poiva na djelu The Spirit of Islam (Duh islama, 1891.-1922.), uvjerljivo najobjektivnija analiza Poslanikovog ivota i kasnijih kultura muslimanskog svijeta koja je napisana iz apologetskog miljea. Njegovo drugo originalno poznato djelo, A Short History of the Saracens (Kratka historija Saracena, 1899.-1927.) bilo je osvjeavajui original i jedva apologetsko. Ameer Ali je takoer utemeljio Londonsku muslimansku ligu 6. maja 1908., a Iqbal je odmah postao lan iako utjecaj Ameera Alija na Iqbala za vrijeme boravka potonjeg u Londonu nije dobro dokumenatiran osim ove suradnje. Odluni zagovornik muslimanske participacije u politici ak i u to doba kada se stari Sir Syed suprotstavljao takvim idejama, Ameer Ali je zagovarao sutinski parlamentarni pristup. On je takoer predsjedavao u odsustvu godinjom sjednicom Muslimanske lige 1910. god. Njegov racionalizam u historiografiji kao i u politici bio je eliminiran Shiblijevim sentimentalizmom u oba polja. On nije mogao popustiti agitatorskoj politici Muhammeda Alija (Devhera) i Wazira Hasana, to je bila sveobuhvatna scena koja je slijedila Shiblijevo politiko vodstvo nakon 1911. Oni su na kraju prisilili Ameera Alija da se povue 27. oktobra 1913. i ugasili su Londonsku muslimansku ligu uskoro nakon toga. Ameer Ali je potjecao iz elitistike obitelji u Bengalu i u razliitim periodima je sluio kao lan Zakonodavnog vijea i Potkraljevog vijea, sudija bengalskog Visokog suda i nakon njegovog stalnog nastanjenja u Londonu gdje se oenio sa Britankom Isabellom kao prvi indijski lan Pravnog komiteta Dravnog vijea.

59

(page 44) (illustration)

asni Kur'an je ostao izvor inspiracije tokom itavog Iqbalovog ivota. Njegov je osobni odgovor na Boiju Knjigu bio emocionalan kao i intelektualan. Iako je ovo bila rije Boija u svakom smislu (Iqbal je vjerovao da je ona doslovno objavljena Poslaniku), ona je jednako tako bila ivi izraz poslanike slave najveeg ljudskog bia, bia za koga Iqbalova privrenost nije znala za granice. Kur'anski su ideali tek djelomice bili otkriveni u poznatoj historiji budui da je knjiga bila nepostiziva, a Iqbal je bio ushien milju o otkrivanju novih svjetova, ak novih sudbina monih i besprijekornih redaka posljednjeg saveza izmeu Boga i ljudskog roda. Iqbal je dugovao mistiku vezanost sa asnim Kur'anom svome ocu, dok je neovisni pristup razumijevanju ovog teksta mogao proizlaziti iz Sir Syedovog poznatog izriaja da bi Kur'an mogao podnijeti svaki test znanosti ili razuma, jer je bio Boija rije, dok je svijet prirode bio djelo Boije te ne bi smjela postojati kontradikcija izmeu ovog dvoga. Ipak je, opreno Sir Syedovom savremeniku, Demaluddinu Afghaniju, Iqbal ukljuio podrobnu egzegezu o znaaju Kur'ana za moderna vremena u Davidnami. Na vrhu: Ilustracija Tabassuma Khalida za Tajne i misterije u: The Junior Edition Series koju je objavila Iqbalova akademija u Pakistanu.

I na kraju, ali ne manje vrijedno, postojao je izazov zapadnjake politike superiornosti. Komparativno je bilo lahko da se postupa budui da je on ak i u svojim al-Dili danima, bio ponosan na vojna i imperijalistika postignua srednjovjekovnih muslimana. Sada je, meutim, uvidio krhkost koja je inherentna u snazi same zapadnjake civilizacije; ona nije marila za duhovno u svojoj revnosti da prevlada materijalne aspekte egzistencije. O, stanovnici Zapada! Grad Boiji nije trnica, on je istresao svoja osjeanja u gazelu naslovljenom kao Mart 1907.. Ono to sada drite kao valutu bit e preokrenuto u falsifikat. U istom duhu on nastavlja kazivati da lav koji je jednom iziao iz pustinje i prodro veliko Rimsko carstvo uskoro e, sukladno onome to je pjesnik upravo uo od meleka, ponovo da se probudi. Ova kritika zapadnjake civilizacije i protest protiv eksploatiranja slabijih nacija bila je na prijelazu na drugu stranu - samo godinu dana ranije on je imao vrstu vjeru u korektnost britanskih vladara tako da je riskirao branei ih protiv neprijateljskog lijevog krila indijskih aktivista. Odustajanje od tako snanih uvjerenja esto koincidira sa oslobaanjem silno golemih emocionalnih energija i ekstatikog iskustva osjeaja slobode. Za nekoga ko je roen u Sialkotu na vrhuncu stranog imperijalizma ovo je 60

takoer znailo oporavak politikog ponosa na naine koji bi bili neshvatljivi ak i za velikog Sir Syed Ahmed Khana (koji se tada ve devet godina bio mrtav). Ovo je bilo Iqbalovo otkrie samog sebe, a ne susret sa nekom drugom osobom, koji je obiljeio znaaj marta 1907. i zapoeo proces njegove psiholoke rekonstrukcije. *** Iqbalova akademska zanimanja u Europi i utjecaj zapadnjakih filozofa openito se smatraju uzajamno povezanima, meutim, ona to ne moraju biti. Iqbalovo podruje istraivanja u Cambridgeu ne ukljuuje zapadnjaku filozofiju, izuzev kroz usporedbu. Njegov doktorat iz filozofije koji je odbranio u Njemakoj (poluen na istoj disertaciji), nije ak ni izdan u podruju filozofije (iako je on aplicirao za to), ve je to bio tehniki doktorat iz arapskog jezika. Ibqalova upoznatost sa zapadnjakim filozofima odvojeno od onoga to je on nauio o njima tokom poetka studija u Lahoreu, ili kasnije predavajui tamo uglavnom je bila izvankolska aktivnost, te ne moemo precizno datirati njegova predavanja. Njegov mentor, dr. McTeggart ipak je bio ekspert za Kanta i Hegela, i Iqbal je pohaao predavanja o ovoj dvojici filozofa kasnije ih odbacujui obojicu kao zastranjujui put. Bilo bi pogreno kazati da su granice Iqbalove metafizike bile unaprijed odreene Kantom; ili da to postavimo poprilino otvoreno; neki poznavatelji Iqbalovog djela su napravili odve puno takovrsnih slinosti kako bi izloili svoju vlastitu upoznatost sa filozofskom jezgrom. Kantov argument protiv logikih dokaza o postojanju Boga je bio koristan (i Iqbal ga je dobro iskoristio), meutim, on je jednako tako zadrao gotovo pokroviteljsko stajalite prema kritiaru istog razuma kome nije polo za rukom da shvati da je samo miljenje bilo dio zbiljnosti koju je pokualo da shvati i obuhvati; a temeljna razlika izmeu Kanta i Iqbala bila je ta to se, prema Kantu, postojanje Boga ne moe dokazati ve da bismo trebali djelovati kao da On postoji, dok je, prema Iqbalu, filozofski test religijskog iskustva bio mogu. (page 45) (illustrations)

61

Doprinos zapadnjake filozofije Iqbalovoj misli je preuvelian, a Immanuel Kant (1724.-1804.), Friedrich Hegel (1770.-1831.), Friedrich Nietzsche (1844.-1900.) i Henri Bergson (1859.-1941.) koji se vide ispod slijeva nadesno esto se navode kao oni koji su izvrili utjecaj. Ovo je nerazumijevanje zapoelo sa prijevodom Iqbalove Asrar-i-Khudi, koju je preveo R. Nicholson 1920. god. i ona je prikazana u zapadnjakoj tampi, ukljuujui manjkav prikaz romanopisca E. M. Fostera. Iqbal je ubrzo odbacio ovu sugestiju u pismu Nicholsonu. Njegovo stajalite prema zapadnjakim filozofima je bilo esto s visine. On je sugerirao da je Kant bio inferioran za Ghazalija; Hegelova fascinantna misao je bila koljka bez bisera, puka iluzija; a Nietzsche je mogao uiti metafiziku od Iqbala. Bergson je zadobio manje panje, moda zbog toga to je jo bio iv, meutim, to je bilo drugarstvo a ne pokoravanje koje je Iqbal dodijelio francuskom filozofu koga je konano upoznao u Parizu 1932. god. (i prodiskutirao s njim, izmeu ostalih stvari, i o islamskom stajalitu o vremenu). Kada se ne obraa zapadnjakoj publici Iqbal bi svoje ideje objanjavao u svjetlu Kurana, sufija i muslimanskih mislilaca, tj. (Ibn Arebija) i Iraqija (panteizam), al-Dilija (ideja o savrenom ovjeku) i Mudaddida Sarhindija (ljudska osoba u odnosu prema Boanskoj Osobi), kazao je u pismu Nicholsonu, te dodao da ak ni Bergsonova ideja o vremenu nije posve strana sufijama.

O prvaku antiteza Iqbal je kasnije napisao da je Hegelova ravnodunost za osobnu besmrtnost manje ili vie pogodila sve one koji su dobili inspiraciju od njega, i jamano Iqbal nije bio meu njima njegova preopirna usporedba hegelijanstva sa Akbar Allahabadijem ne bi se trebala interpretirati kao pokoravanje ovom njemakom filozofu; Iqbalova ljubav za raznolikost mogla bi provaljivati iz velikodune procjene ideja koje su dijametralno oprene njegovim vlastitim vjerovanjima, a njegova esta procjena pokreta ahmedija sve do tridesetih godina 20. st. jeste sluaj o kojem je rije. Uprkos poetnoj hvali za Hegela on ga je konano nemilosrdno kritikovao u djelu Payam-i-Mashriq i drugdje, ak do te mjere da kae da je njegov filozofski sistem bio puka iluzija i nalik praznoj koljci. Ipak, postojal je jedno glavno uvjerenje koje je drao u kasnijim godinama i koje je zvualo poput muslimanskog kompromisa sa hegelijanskom indiferentnou za osobnu besmrtnost. Iqbal je ustvrdio (u najmanjem ve 1910. god.), da se osobna besmrtnost ne bi mogla uzimati kao gotova injenica; ljudsko bie je tek kandidat za nju. Drugim rijeima, ljudska dua bi mogla biti ili ne biti proivljena nakon smrti, ovisno o snazi ili slabosti njezina ega. Iznova, mogli bismo primijetiti da je ejh Ahmad Sirhindi (Mudaddid Alf Sani) jednako tako govorio o mogunosti ukinua nekih dua, iako u vrlo razliitom kontekstu. 62

Ovo je bilo temeljno razliito od stajalita samog McTeggarta. Iqbalov ateistiki mentor je vjerovao u apsolutnu besmrtnost pojedinanog ega; smatrao je vrijeme i prostor nezbiljskim i bio je poprilino zbunjen izmeu moi akcije i ljubavi. Iqbalovo emocionalna privrenost njemu mogla bi se ocjenjivati iz injenice da je on poderao rukopis disertacije o zbiljnosti vremena kada ga je McTeggart ogoreno kritikovao. Prema Iqbalu, isto vrijeme je bilo razliito od serijskog vremena; nae shvatljivo jastvo postoji u istom vremenu iako nae efikasno jastvo postoji u serijskom vremenu. Naravno, McTeggart se beskrajno ispriao kada su kasnije iste ideje bile opeprihvaene u Engleskoj kroz francuskog savremenika Bergsona. Iqbalovi pokuaji pribliavanja prema zapadnjakoj filozofiji bili su poput metamorfoza ljubavnika koji je prvo udivljen velianstvom lijepom lica, ali ubrzo nakon toga postaje sit enom iza njega (upravo ovu vrstu seksualne hemije on priznaje u svome The Inconstant Lover/Nepostojanom ljubavniku). Izvor njegove kreativne misli nije ni na Istoku, ni na Zapadu ve je leao u neiscrpnim bogatstvima njegovog vlastitog ega. (page 46) (illustrations) Razvoj metafizike u Perziji (1908.) Razvoj metafizike u Perziji je bio Iqbalov diplomski rad (kojim je kasnije takoer poluio doktorat). Posveeno profesoru T.W. Arnoldu Uvodnik Najistaknutije obiljeje karaktera perzijskog naroda jeste njihova ljubav za metafiziku spekulaciju, meutim, perzijski mislioci se suzdravaju od bilo kakvog shvatljivog sistema miljenja, oito zbog toga to perzijski um ne trpi detalje. Perzijanac takoer shvata unutarnje jedinstvo stvari poput brahmina, ali ga nakon toga radije istrauje u svim aspektima ljudskog iskustva, i on se pomalja zadovoljan samom univerzalnou.
Na vrhu desno: krilata okrugla ploa Ahuramazde sa sfingom sa antikog perzijskog uzorka Ispod: Avicenna (Abu Ali Sina), slavni muslimanski znanstvenik, filozof, pjesnik i muziar iz 11. st., iji je veliki utjecaj na Iqbala obino zanemarivan

63

Dio I: Predislamska perzijska filozofija Zoroaster je saeo pravne i proturjene principe u dualnim zbiljnostima Ahuramazde, ili dobrog duha, i Durj-Ahrimana, ili zlog duha. Mani (3. st.) i Mazdak (6. st.) razvili su kosmologiju gdje su dobro i zlo sutinski odvojeni entiteti, a za univerzum se pretpostavljalo da je nastao iz alosnog mijeanja ovog dvoga. isti rezultat ovog razdoblja perzijskog umovanja nije nita drugo doli materijalistiki dualizam. Poglavlje II: Perzijski neoplatoniki aristotelijanci Ibn Maskawaih i Avicenna (Abu Ali Sina) bili su meu glasovitim prouavaocima grke filozofije. Pitanja koja je oslovio Ibn Maskawayh ukljuuju: postojanje vrhovnog principa, znanje onog skrajnjeg, kako jedno stvara mnotvo, te duu. Avicenna je definirao ljubav kao procjenu ljepote, dok je ljepota savrenstvo; stvari koje nisu na najviem stupnju savrenstva bore se da dosegnu tamo i ovo je kretanje ljubavi prema ljepoti. Poglavlje III: Islamski racionalizam Podran mutazilitskim misliocima, ovo je bilo uskrsnue drevne perzijske tendencije za subjektivnou, koja odbacuje izvanjske standarde istine. Poglavlje pokriva materijalizam kao metafiziku racionalizma, savremenu misao (skepticizam, sufizam i obnovu autoriteta, ili ismailitstvo), te aaritsku reakciju (prijenos dijalektike metode na odbranu autoriteta Boije Objave). Poglavlje IV: Polemika izmeu realizma i idealizma Aaritsko pobijanje Prve Materije i njihovih stajalita koja se tiu prirode prostora, vremena i kauzalnosti potaknula su nesavladiv duh ove kontroverze. Sutinska pitanja po kojima su se realisti razlikovali od aarita, kao i drugi idealistiki mislioci, bila su priroda esencije, priroda spoznaje i priroda nepostojanja. Poglavlje V: Sufizam Porijeklo i kuransko opravdanje sufizma prikazani su u svjetlu preegzistentnih intelektualnih, politikih i drutvenih uvjeta, koji sami tvore postojanje bilo kojeg fenomena u intelektualnoj evoluciji mogueg naroda. Stupnjevi na duhovnom putovanju prema jedinstvu ili identitetu s krajnjim izvorom svih

64

(page 47) (illustrations)

Iznad: Fakhruddin Razi Skroz desno: T.W. Arnold (lijevo) u istonjakoj odjei; Razvoj metafizike u Perziji posveen je njemu. Razvoj metafizike u Perziji, prvo izdanje: Luzac & Company (London), juli 1908. Teza (revidirana verzija Iqbalovog podneska za diplomski rad na Trinity Collegeu, Cambridge), kojom je poluio doktorat iz arapskoga jezika na Sveuilitu u Munchenu u novembru prethodne godine.

stvari, sukladno sufijskim bratstvima, su sljedei: 1) vjera u Nevidljivo, 2) potraga za njim, 3) njegova spoznaja i 4) zazbiljavanje. Aspekti sufijske misli su: 1) Zbiljnost kao samosvjesna Volja (koju su izlagali Shaqiq Balkhi, Ibrahim Adham, Rabia Basri i drugi); 2) Zbiljnost kao Ljepota (koju su tumaili Maruf Karkhi, Al-Qushairi, Mir Sayyid Sharif, Husain Mansur Hallad, Nasafi i Rumi; odreenim su se implikacijama suprotstavili Umar Khayyam, Ibn Taimiyya, Wahim Mahmud i mogue Hafiz Shirazi); Zbiljnost kao Svjetlost (koju je izloio Al-Ishraqi, ija je ontologija, kosmologija i psihologija raspravljana ovdje), ili Misao (koju je tumaio al-Dili, iji je Savreni ovjek povezujui link izmeu prirode i Boga, u kojem se iznova pojavljuju svi Boanski atributi). Poglavlje VI: Kasnija perzijska misao Pod otrim upadima Tatara u Perziju, koji nisu imali razumijevanja za nezavisno miljenje, nije moglo biti progresa ideja. Filozofi kasnijeg razdoblja ukljuuju, izmeu ostalih, Mulla Sadru i behaitske reformatore. Sveuilite u Cambridgeu je osnovano 1284. god. Meu poznatim studentima koji su ovdje studirali bili su: Milton, Wordsworth, Byron i Tennyson od pjesnika; Newton i Ruther-ford Maxwell meu znanstvenicima; Wittgenstein i Russelll meu filozofima; William Pitt i Dawaharlal Nehru meu politiarima (Nehru se upisao 1907., upravo kad je Iqbal otiao). Do 1920. god., Sveuilite nije imalo regulative za stjecanje doktorata iz filozofije i bio je obiaj jedino da se stekne potpuni doktorat (doktor znanosti i doktor

65

knjievnosti). Kandidati za doktorat iz filozofije obino su aplicirali na njemakim sveuilitima. Henry VIII je osnovao Trinity College 1564.; Cristopher Wren je konstruirao biblioteku 1676.-1690. Iqbal je primljen 1. oktobra 1905.(registar u koji se upisao otvoren je 1820. i zatvoren 1913. god.). On je bio korisnik podrke (student koji se sam financira) pod skrbnitvom profesora Adama Sedgewicka (1854.-1913.). Uenjaci koji su bili pridrueni Sveuilitu ukljuivali su: Georgea Moorea, A.N. Whiteheada, Sorleya (1855.1935.) i R.A. Nicholsona (1868.-1945.) Iqbal je pripremao svoju tezu pod mentorstvom McTaggarta i predao ju je Fakultetu 7. marta 1907. Stekao je bakalaureat za nju 13. juna iste godine, ali nije aplicirao za magisterij, koji se mogao stei za honorar nakon pet godina uz dodatne ispite. Vjerojatno mu nije trebao nakon to je poluio doktorat iz filozofije iz Minhena (Njemaka) na revidiranoj verziji ove teze poetkom novembra iste godine. (page 48) (illustrations) ***
Atiya Fayzee (1881.-1967.) potjecala je iz liberalne aristokratske obitelji iz Bombaya. Njezina sestra, Nazli Begum, bila je udata za Nawaba iz susjednog Janjiraha. Atiya se zanimala za indijsku muziku i perzijsko pjesnitvo, zbog ega joj se uvelike divio Shibli Nomani, koji je bio prijatelj ove obitelji. Meutim, Shiblijeva ukazivanja na nju kao muzu za njegovu romantinu perzijsku poeziju izazvala su njezinu ogorenost kada je zapazila da je objavljena njegova privatna prepiska s drugim prijateljima. Atiya je posjetila Evropu 1907. i 1908. god. (otprilike u isto vrijeme kada je Shibli razvio zanimanje za nju) i srela je Iqbala u Londonu, Cambridgeu i Hiedelbergu. Bili su u vezi kroz prepisku, napose sve do 1911. i povremeno nakon toga. Iqbal ju je posjetio u njezinom domu u Bombayu prije i poslije puta za London na konferenciju 1931. i 1932.-1933. Udala se za perzijskog slikara Fyzeeja Rahamina 1912. god. Kasnije se preselila u Pakistan gdje je osnovala Islamsku akademiju. Bila je autorica nekoliko knjiga o indijskoj muzici ukljuujui Indian Music (Indijska muzika u dva sveska) i Sangeet of India, meutim, danas njezina slava kao autorice poiva na Iqbalovim iskrenim uspomenama iz dana njihove mladosti. Knjiga, naslovljena kao Iqbal i objavljena 1947. god., ukljuivala je privatna pisma ovog pjesnika koja joj je adresirao. Ispod desno: Atiya Fyzee i Iqbal 1907.; manja umetnuta slika je kopija izblijedjelog originala.

66

Susret koji je dugo vremena osvajao imaginaciju nekih biografa (i obmanuo tek nekoliko njih) desio se 1. aprila 1907. god. u Londonu. Atiya Fyzeen prikaz njezinog prvog susreta sa Iqbalom nudi neke tragove bezazelenog drutvenog probijanja koje je vrlo brzo iezlo i koje je otvorilo put dugotrajnom staloenom prijateljstvu. Gospoica Beck [domaica zabave gdje se ovaj susret dogodio] ostavila je utisak na mene injenicom da je prije nego to je Iqbal doao elio posebno mene da vidi i bio je otvoren i bez dlake na jeziku, te sam ga upitala za razlog, Fyzee pie u svojoj knjizi Iqbal, koja je prvi put objavljena devet godina nakon pjesnikove smrti. Njegov duboki par oiju nije otkrivao da li je namjeravao da bude sarkastian ili laskav kada je kazao: Postala si vrlo poznata u Indiji i Londonu kroz svoj putopisni dnevnik te sam zbog toga bio eljan da te upoznam. Kazala sam: Nisam spremna vjerovati da da ti nije predstavljalo problem da doe iz Cambridgea kako bi mi udijelio ovaj kompliment, meutim, mimo ove ale, ta je stvarna zamisao iza ove stvari? Pomalo je bio iznenaen mojim iznenadnim govorom bez uvijanja i kazao je: Doao sam da te pozovem u Cambridge u ime gospodina i gospoe Syed Ali Bilgrami kao njihovu gou, a moja je misija da te dovedem do njih. Ukoliko odbije, navui e ljagu na mene zbog neuspjeha, to nikad neu prihvatiti, a ukoliko prihvati poziv, uinit e ast domainima. Iqbalovom zahtjevu je udovoljeno i gospoa Fyzee mu se pridruila na veeri u Cambridgeu i ajnoj ceremoniji kasnije a veera je bila ona na kojoj je Atiyina procjena obzirnog i delikatnog aranmana utjecala na iskaz koji je sada postao dobro poznat o Iqbalu: Ja sam dvije osobe u jednoj; izvanjska je praktina i poslovna, a unutarnja je sanjar, filozof i mistik. Meutim, veera nije bila krajnje privatna, jer su i neki drugi gosti bili pozvani, kojima je Iqbal predstavio Fyzee kao njemaku znanstvenicu. Zbog svega to znamo, oni su bili bjelci s loim naglascima, budui da je Iqbal uvijek bio poznat po tome da zbija obijesne ale i po svemu sudei je izveo neke praktine ale i sa Atiyom: njezini prikazi Iqbalovih akademskih aktivnosti kao i njezinih autobiografskih nesuvislosti izraeni su s takvim netanostima da iziskuju namjerno pogrene iskaze na njegovoj ili pak osobito lou memoriju na njezinoj strani.

67

(page 49) (illustrations) NOSTALGIJA Uspomene na nezaboravni izlet u Cambridgeu, april 1909.
Iznad: Iqbal sjedini u sredini sa Atiyom Fyzee na njegovoj desnoj strani; Abdul Qadir je drugi zdesna na slici. Desno: Pismo koje je Iqbal poslao Atiyi Fyzee dva dana nakon toga i (ispod) priloeni gazeli.

Draga moja gospoice Fayzee, prilaem ovdje jednu od pjesama koju sam obeao da u ti poslati, i uinila bi mi uslugu ukoliko je razmotri paljivo i proslijedi mi svoje kritike... Iqbal je napisao Atiyi Fyzee 24. aprila 1907. dva dana nakon izleta u Cambridgeu gdje je bila specijalna goa na njegov zahtjev. Ovo je vjerovatno bila ta prilika o kojoj je ejh Abdul Qadir (kasnije Sir) eufemistiki pisao u svojemu predgovoru na Bang-i-Dara (1924.). Dok je spominjao da je Iqbalova inklinacija prema pisanju pjesama na perzijskome jeziku mogla rezultirati iz opsenog itanja koje je morao poduzimati kao dio svoga istraivanja u Cambridgeu, on je takoer pisao i o zabavi koja je to, oito, zapoela. Bio je upitan o tome da li je pisao na perzijskom i morao je priznati da je napisao tek nekoliko stihova na tome jeziku dosad. To je bio takav trenutak, i zahtjev ga je inspirirao na takav nain da je nastavio sastavljati stihove na perzijskom dok je leao u svome krevetu nakon povratka otuda i recitirao je dva nova gazela kada smo se sreli, prvu stvar ujutro. Iqbal je sam kasnije kazivao o svome perzijskom pjesnitvu kako mu ono dolazi na pezijskom. U drugoj prilici je kazao da se vratio na perzijski jer nije elio da njegovu misao dosegne odve puno ljudi u Indiji. (page 50)
Emma Wegenast (16. august 1879. - 16. oktobar 1964.) bila je etvrto dijete malog poduzetnika iz Heilbronna (Njemaka), a susrela je Iqbala u Heilderbergu gdje je vjerovatno bila instruktorica za jezik stranim studentima. Usputno je spomenuta u Atiya Fyzeenom Iqbalu (1947.), meutim, Iqbalova pisma Emmi (koja je objavio pakistanski istraiva Saeed Akhtar Durrani osamdesetih godina 20. st.) sugeriraju jaku emocionalnu umijeanost koja je potvrena usmenim tradicijama koje su opticaju u Wegenast obitelji sve do danas.

68

Emma je bila lijepa, elegantna i visoka (oko 180 cm). Imala je crnu kosu, plave oi i atraktivan izgled. Nije uope studirala na bilo kojem sveuilitu budui da ovaj privilegij nije bio dostupan enama sve do Prvog svjetskog rata. Skupa sa svojim najmlaim bratom Karlom ona je smatrana mozgom obitelji i glavnim njezinim hraniocem. ini se da je eljela da se preseli u Indiju oko 1907. ili 1908., ali ju je on odvratio. Emma je sluila kao sestra u Crvenom kriu tokom Prvog svjetskog rata, te kao tehniki asistent na Sveuilinoj farmaciji od 1920. do 1958. god. Nikad se nije udala. Njezina sestra Sophie je iznijela sjeanja za njemake novine 1966. god. da je Emma imala obiaj da sree profesora Iqbala svaki dan u Heilerbergu i da je ojeala radost u njegovanju razgovora o Goetheu, koji je bio Iqbalov omiljeni pjesnik. Dva zlatna indijska broa ine dio tog ceremonijalnog dijela obiteljske dragocjenosti koja joj je vjerovatno poklonio Iqbal.

Po svoj prilici, Atiya je mogla biti prijateljica koju je neimenovano spomenuo ejh Abdul Qadir u predgovoru Bang-i-Dara koja pita Iqbala da napie neto na perzijskom. On nije poslao Atiyi nekoliko gazela sutradan nakon njezinog putovanja u Cambridge, meutim, ona, niti bilo koji drugi prijatelj iz Cambridgea nije mogao biti razlog zato se vratio da na perzijskom pie kasnija majstorska djela; on je pisao na perzijskom i ranije, i zbog svega to znamo, on nita nije napisao na perzijskom etiri godine nakon pjesama koje je poslao Atiyi tom prilikom. O jednoj stvari smo sigurni: ako je nezadovoljstvo njegovim prvim brakom nagnalo Iqbala da traga okolo za drugom enom, ili ako je Atiya u tom trenutku razmiljala da se smiri, onda su oni bili daleko od toga da budu savrena prilika jedno za drugo i oboje su to znali. Iqbal je, uprkos svom briljantnom osjeaju za humor, bio u stanju da iivcira Atiyu samim svojim prisustvom. On je bio toliko opsjednut samim sobom prvenstveno kao ovjek i tek potom kao velikim znanstvenikom. Nije bilo izlaska iz toga, napisala je Atiya u lanku koji e biti objavljen tek nakon njezine smrti 1967. Moj prvi utisak o Iqbalu bio je taj da je on kompleksan spoj dobra i zla, krajnje nepristupaan i zaljubljen u svoje vlastito miljenje. Lo znak, kazala sam sama sebi! Drugdje, ona ga je ocijenila kao mukog ovinistu koji je posmatrao ene kao neku vrstu nunog zla. Za njega, s druge strane, emancipirana ena iz Bombaya mora da je izglednih ivisina. Ukoliko se Iqbalov prvi brak koprcao po blatu zbog visokih duhova njegove supruge i njezinog superiornijeg drutvenog statusa, onda bi ga stupanje u brak

69

sa bilo kakvom slinom enom iole viih duhovnh visina i vjerovatno aristokratkog porijekla moglo iritirati i smetati u jednakoj mjeri kao i njegova sklonost za njegovo vlastito miljenje koje ga je odjeljivalo od nje. Pravodobno su postali dobri prijatelji koji dobro razumiju jedno drugog. *** Emma Wegenast je bila drukiji sluaj. Njemake ene neusporedivo vie vole domae vezivanje od svojih engleskih kolegica, govorio je kasnije Iqbal na svojim veernjim posijelima, a Emma je zbilja bila Njemica. Iqbal ju je upoznao tokom svog kratkog boravka u Heilderbergu u ljeto 1907. god. Ona je bila neka vrsta instruktorice za njemaki jezik (a ne sveuilini profesor kako je naivno vjerovala Atiya Fyzee, koja je posjetila Heilderberg u tom periodu). Ona je imala mali znaaj za Iqbalove biografe sve do kraja osamdesetih godina 20. st. kada su izronila pjesnikova pisma koja joj je slao i to preko pakistanskog istraivaa koji je takoer sabrao informacije o njezinoj obitelji. (Sama Emma je predala originalna pisma Pakistansko-njemakom forumu nekako pred svoju smrt poetkom ezdesetih godina, ali o tome se nita nije vie znalo). Emmini odgovori Iqbalu moda su izgubljeni za nas skupa sa nekim drugim privantim pismima koja je navodno unitio pred kraj svoga ivota. Iz onog to sada moemo sabrati iz sauvane jednostrane korespondencije, on je bio emocionalno vezan za nju. Usmena tradicija koja se prenosi u njezinoj obitelji kazuje o njezinoj elji da otputuje za Indiju negdje oko 1907. i da ju je brat sprijeio u tome. Zaboravio sam njemaki, Iqbal joj je napisao nakon nekog vremena po povratku u Indiju, izuzimajui jednu rije: Emma! (page 51) (illustrfation)
Iznad: Emma Wegenast (16. august 1879.-16. oktobar 1964.)

(page 52)

70

(illustrations) NOSTALGIJA Lahore (Indija) 11.januar 1909. Draga moja gospoice Emma, Hvala ti za tvoje ljubazno pismo. Vrlo je lijepo od tebe to si mi pisala iako sam ja tako daleko od Njemake. Nisam primio nijedno pismo od tebe iz Heildelberga. Ono je vjerovatno izgubljeno i tuan sam to znam da je i moje zagubljeno na putu. Narod moje domovine mi je iskazao velike poasti po povratku u Indiju. Jedva da ti to mogu opisati rijeima. Oko etrdesetak pjesama mi je poslato iz itave zemlje kao dobrodoica od strane prijatelja i drugih ljudi. Po dolasku u Lahore dali su mi zlatni vijenac, i to su mi okaili oko glave. Hiljade ljudi se okupilo na svakoj eljeznikoj stanici od Bombaya do Lahorea i Sialkota, na kojima sam vidio puno djeaka i odraslih kako pjevaju moje pjesme na peronima. Bio sam sretan to sam zatekao roditelje u dobrom zdravlju kada sam doao kui. Moje sestre i majka su jako sretne to sam sada s njima. Sada sam u Lahoreu i radim kao advokat. Nikad neu moi da zaboravim tvoju predivnu zemlju, gdje sam toliko toga nauio. I... molim te nastavi mi uvijek pisati. Vjerovatno se ponovo vidimo u Njemakoj ili Indiji. U dogledno vrijeme, dok sakupim dovoljno novaca sagradit u sebi kuu u Evropi. Ovo je moj ideal, te se nadam da u ga ispuniti. Bio sam ojaen kada sam uo za smrt gospodina Chaubala. Vjerovatno e se prisjetiti da sam ga upozoravao na njegovo zdravlje toliko puta. Molim te da ne zaboravi svoga prijatelja koji te uvijek uva u svome srcu i koji te nikad nee zaboraviti. Sjeam se svoga boravka u Heidelbergu kao prekrasnog sna, sna kojeg bih elio opet da sanjam. Je li to mogue? Ti e znati bolje. Od srca najbolje elje, Tvoj S.M. Iqbal Bar-at-Law

71

Lahore (Indija)
Prijevod sa njemakog (vidjeti faksimil na desnoj strani)

Desno: Pansion Sherrer (ili Sherrer gostionica) u Heidelbergu, gdje je Iqbal bio 1907. god. Ispod: Prva stranica pisma koje je Iqbal napisao Emmi Wegenast u Njemakoj nakon svoga povratka (v. prijevod na lijevoj strani). (page 53) (illustrations)
Iqbal je poluio svoj doktorat (lijevo) sa Sveuilita Ludwig Maximillian u Munchenu u novembru 1908. god. Sveuilite nije imalo kompetencije za perzijsku metafiziku, ali je napravljena neuobiajena odredba, oito zahvaljujui Iqbalovoj vlastitoj zasluzi, kao i snanim preporukama od Thomasa Arnolda (ije je miljenje o Iqbalovoj tezi preneseno u pismu glavnom ispitivau i ono je odigralo presudnu ulogu). Glavni predmet je bila arapska filologija u kojoj je Iqbal osigurao 1. stupanj, dok su dopunski predmeti bili engleska filologija i filozofija u kojoj je osigurao 2., odnosno 3. stupanj (to tvori skupa 2. stupanj), ali je dodijeljen stupanj Magnum Cum Laude, ili: uz velike pohvale. Teza je bila popravljena verzija Razvoja metafizike u Perziji, kojom je ranije poluio stupanj bakalaureata iz Cambridgea (Sveuilite u Cambridgeu je tek 1920. god. poelo da dodjeljuje doktorate iz filozofije.) Disertacija je predata njemakom sveuilitu na engleskom, ali je Iqbal ovladao njemakim razgovornim jezikom (viva voce), premda vie iz praktinog nego iz formalnog uvjeta. Predao je svoju aplikaciju, i vjerovatno tezu, u julu i potom se povukao u Heidelberg gdje je odsjeo u Pansionu Sherrer (ili Sherrer gostionici), koja sada nosi spomen-plou, dok je oblinji put nazvan po njemu. Ispod: Iqbal i grupa studenata u Sherrer gostionici sa vlasnicom pansiona

Neki posao u Parizu, o kojem nita ne znamo, sprijeio ga je da ponovo posjeti Njemaku na svome putu nazad u Indiju i, uprkos jo dva putovanja u Evropu tridesetih godina, nikada nije bio u stanju ponovo da posjeti Njemaku, niti da vidi Emmu nakon tih nekoliko presretnih dana u Heidelbergu. Oito da je ona bila muza za te dirljive romantine pjesme sa Iqbalovog boravka u Evropi, koje su jednom pogreno pretpostavljene da su posveene Atiyi Fyzee. Ipak, utjecaj njemakih romantiara prije

72

stotinu godina ne bi trebao biti previen kao jednako tako znaajan izvor: Iqbal se upoznao sa njihovom milju tokom svoga boravka u Njemakoj. Naa dua pronalazi samu sebe kada dolazimo u dosluh s velikim umom, Iqbal e zapisati tri godine kasnije. Sve dok nisam sagledao beskrajnost Goetheove imaginacije, nisam otkrio svoju vlastitu ogranienost pogleda. *** Opa ogluha za pjesnika od strane drutva koje je voljelo poeziju ne moe biti bolje ilustrirana injenicom da je na jednoj taci njegov najvei pjesnik ovog razdoblja odluio da napusti svoj zanat za dobro, te ak da obuzda svoj esti, nesavladivo spontani viak emocije koja je sabrana u spokoju. Sreom, ova se promjena desila izvan drutva ija bi stajalita mogla progledati ovo kroz prste, i ova stvar je privukla pozornost Thomasa Arnolda, koji je u Londonu rezimirao svoju krinku zato je bio Iqbalov mentor. Sabirui voljnu privremenu odgodu zaprepatenja koja je zahtijevana da se prihvati bilo kakva mogunost Iqbalovog naputanja poezije, poeo je da uvjerava nevoljkog umjetnika u to da je njegova sposobnost bila blagodat za njegovu naciju te da njegovi stihovi mogu uiniti uda. Ozbiljnost koju je ovom incidentu pridao njegov pripovjeda, Sir Abdul Qadir, zahtijeva da ga uzmemo kao drugu prekretnicu u Iqbalovoj mentalnoj odiseji. On je postao vie svjestan svoje uloge kao mislioca i obaveze da koristi svoj stih uglavnom za kazivanje drugima onoga to je vidio kao rjeenje za njihove probleme. Nakon gotovo dvije i po godine po svome povrarku iz Evrope, on jo nije bio spreman da bude shvaen kao pjesnik bilo koje vrste iako nije pomoglo to je mogao sastaviti dobru pjesmu svaki drugi mjesec uobiajeno izraavajui neku islamsku ideju (page 54) (illustration) na svoj jedinstveno snaan nain. Ipak, njegovo glavno zanimanje je bila njegova advokatura, koja ostaje najslabije istraeno podruje njegovog ivota. Meutim, zbilja se ini da je i u ovoj neprikladnoj profesiji poluio odreeni uspjeh zahvaljujui sklonosti za napornim radom koju je jedino Viktorijanac mogao posjedovati ( a Iqbal je bio Viktorijanac u stanovitim vidovima te nasuprot negativnom dojmu koji su irili njegovi

73

protivnici i koji je utjelovljen u sudskom shadilalskom diskvalificirajuem komentaru na njegovu kandidaturu za suca na Vrhovnom sudu u Lahoreu dvadesetih godina: mi ga poznajemo kao pjesnika, ali ne i kao pravnika). U meuvremenu, otiao je predaleko okrenuvi se prozi.
Desno: Aktivisti koji patroliraju na ulicama u Turskoj nakon prisiljavanja halife da odobri demokratske reforme 1908. god. Rad Politika misao u islamu objavljen je u asopisu The Sociological Review u Londonu, 1908. god. On sumira politike teorije o hilafetu nakon uspostave dva temeljna principa: 1) muslimanska drava se temelji na psiholokom istomiljenitvu ili jedinstvu religijskih i politikih ideala (otuda su svi muslimani jednaki), i 2) nema razlike izmeu crkve i drave (otuda nema sveenstva). Rane teorije o hilafetu su razvijene iz predislamskih obiaja politikog nasljeivanja u Arabiji i tano prema tim obiajima Poslanika koji nije ostavio instrukcije u svezi sa svojim nasljednikom, dok iskazi drugog halife Omera impliciraju politiki suverenitet koji poiva na narodu. Tri odvojena stajalita u pogledu hilafeta meu kasnijim vodeim pravnicima bila su sljedea: 1) sunnitsko stajalite o izbornoj monarhiji (odnos izmeu halife i naroda, uloge ministara i drugih zvaninika ovdje su raspravljeni); po teoriji svi muslimani posjeduju pravo glasanja, meutim, ene i robovi ga nikad nisu upranjavali; 2) iitsko stajalite o boanski izabranom nasljednom hilafetu (odsustvo 12. imama, dok je njegov autoritet jo obavezivao kroz sveenike, bilo je domiljato odvajanje crkve od drave; i 3) razne teorije o hariditskom republikanizmu. Temeljni princip koji je postavljen u Kuranu bio je onaj o izboru, meutim, on nije mogao biti zazbiljen zahvaljujui antidemokratskom temperamentu Perzijanaca i Mongola, te imperijalistikim ambicijama Arapa (politika ekspanzija... slui kao nesvjesni runi rad despotizma, Iqbal upozorava svoje evropske itaoce).

*** Period od 1908. do 1913. god. svi biografi smatraju mranom fazom njegovog ivota za njegov vlastiti autoritet. Skicirajui agoniju za njegovu odluku da se razvede od svoje prve supruge, poetno odbijanje njegove obitelji u pogledu ove ideje, ili povremena nerazumijevanja nakon braka sa Sindar Begum, samo je djelomino otkrivanje ove istine. Drugi dijelovi moraju biti pridodani ovoj slici. Humanizam je mogao oznaavati eliminaciju Boanskog iz ljudskog ivota, u onom smislu kako ga je Iqbal osuivao. Na drugi nain, ovaj termin je mogao oznaavati

74

pomjeranje fokusa na ljudska zanimanja i u tom smislu je pozdravljao njegov nastanak ili, kako ga je nazvao, ponovno raanje humanizma u muslimanskom svijetu. Linost koja je najdragocjeniji ovjekov posjed mora se posmatrati kao najvie dobro, napisao je u privatnoj biljenici Stray Reflections (Usamljene refleksije), koju je pisao neko vrijeme 1910. god. Ona mora fukncionirati kao standard za prosuivanje vrijednosti naih djela. Dobro je ono to ima tendenciju da nam podari smisao linosti, a loe je ono to ima tendenciju da ugui i naposljetku da likvidira linost. U tom grmu je leao zec! Svako putovanje zapoinje uzimanjem u obzir ne samo vanosti odredita, ve jednako tako njegove udaljenosti od polazita. Oni koji planiraju da otkriju Boga zavirujui unutar svojih vlastitih dua pokatkad moraju prvo da razumiju kako je ljudsko bie razliito od Boga kako bi se spasili od zapadanja u pogreku da shvate svoje vlastite umove kao vrhovnu zbiljnost. Rezultat je prolazni cinizam. Moji me prijatelji pitaju: Vjeruje li u postojanje Boga? Iqbal pie u istoj biljenici. Smatram da imam pravo da znam znaenje termina koji su upotrijebljeni u ovom pitanju prije nego to odgovorim na njega. Moji prijatelji trebaju da mi objasne to oznaavaju pod vjerovati, postojanje i Bog, posebno posljednjih dvoje, ukoliko ele da im odgovorim. Priznajem da ne razumijem ove termine; i svaki put kad ih unakrsno ispitujem pronalazim da ih i oni jednako tako ne razumiju. U tri prozna dijela iz ovog razdoblja njegovog miljenja on govori o islamu, Poslaniku, Boijem zakonu, muslimanskoj zajednici i potrebi za velikom linou, meutim, nigdje nam doista ne kae koju ulogu, ako ijednu, Svevinji igra u ovom poretku stvari. Ovo nas ne bi smjelo iznenaditi, jer je (page 55) (illustration) tradicionalna uloga Boga bila prebaena na zajednicu u svjetonazoru koji je Iqbal poeo predstavljati u ovim radovima. Greka je ispravljena tri godine kasnije kada se spremao da pie Asrar-i-Khudi (djelo koje e biti raspravljano u narednom poglavlju). U radu pod naslovom The Muslim Community a Sociological Study (Muslimanska zajednica socioloka studija), drutvu su dati mnogi atributi koji su rezervirani za Boije postojanje u tradicionalnome muslimanskom misticizmu. Na

75

primjer, drutvo se ovdje opisuje kao zbiljski organizam, a pojedinci su gotovo nalik tim mikro-organizmima koji poivaju unutar tijela, ali ne mogu postojati sami po sebi. On je spomenuo neko nedavno bioloko istraivanje koje je dokazalo da su ivotni vijekovi pojedinaca odreeni potrebama grupe-organizma. On ne navodi izvor svoje informacije, ukoliko ga je uope bilo, meutim, kasnije, tokom godine, ova misao je ponovo izronila na povrinu u poznatim stihovima u The Candle and the Poet (Svijea i pjesnik) gdje kae: Pojedinac se odrava kroz naciju, a ne nikako sam po sebi; val je sve ono to je on u okeanu, a ne izvan njega (fard qayim rabt i millat sai hai, itd.). Nijedan muslimanski mistik iz prolosti nije pripisao takvu svemo drutvu, a svi su je pripisali Bogu. U istom je radu proglasio da drutvo ima, ili nastoji da ima svijest, volju i vlastiti intelekt, a da je pojedinev razum bio nitavan, izuzev kao kanal kroz koji protjee mentalna struja drutva, te da shodno tome, pojedinev razum nikada nije u cijelosti svjestan svojih vlastitih stanja svijesti. Iznova, ovo je bilo gotovo izjednaenje koje je postojalo izmeu ograniene ljudske svijesti i apsolutne spoznaje Boga. (Naravno, Iqbal je napravio blagu razliku kazavi da je odreenim mislima koje prolaze kroz umove pojedinaca bilo doputeno da ostanu ispod praga drutvene senzibilnosti). Isto ovo neidentificirano nedavno bioloko istraivanje pretpostavlja se da je otkrilo da je u uspjenom ivotu grupe budunost ta koja uvijek mora kontrolirati sadanjost; za vrste uzete kao cjelina, njezini neroeni lanovi su vjerovatno zbiljskiji od postojeih lanova iji su izravni interesi podreeni te ak rtvovani buduim interesima te neroene beskonanosti koja se polahko razotkriva iz generacije u generaciju. Vjerovatno mu je ovo bilo na pameti kada je kazao u svojoj uvenoj Molitvi (Prayer, 1911.): Daj nam da vidimo
Predavanje Islam as a Moral and Political Ideal odrano je na godinjem zasjedanju Anduman Himayati-Islam 1909. god., a objavljeno je u The Obeserveru, Lahore, i The Hindustan Review, Deccan, u aprilu i decembru te iste godine. Vjeita tvrdanja koja regulira strukturu islama jeste ta da postoji strah u prirodi te da ljudsko bie mora biti osloboeno od straha te, stoga, postati svjesno sebe kao izvora moi; ne postoji posrednik, budui da je Bog pravo prvorodstva svakog ljudskog bia. Jaka volja u jakom tijelu etiki je ideal islama, posve nedostajui kod indijskih muslimana; velika linost je potrebna za etiku obnovu ljudi. Obrazovni sistem koji reflektira njegove nacionalne ideale naredna je najbolja opcija.

76

Demokracija je najznaajnija politika vrijednost u islamu, dok su dva temeljna principa koji reguliraju njegovu politiku strukturu: 1) Boiji zakon je vrhovni, jer je je autoritet ljudskog bia, izuzev kao interpretatora zakona, tetan za razvijanje ljudske individualnosti, i 2) sva su ljudska bia jednaka. Historijski, muslimanska demokracija je potrajala svega trideset godina i nestala je s njihovom politikom ekspanzijom; zadaa osloboenja Azije od despotizma je, prema tome, ostala britanskoj imperiji koja je najvee muhammedansko carstvo u Svijetu ne zbog toga to toliki broj muslimana ivi u njemu, ve jednako tako zbog njegovog vlastitog duha. Naalost, muslimani u Indiji posjeduju izvanhinduiziranog hindusa u pristajanju na kaste i podkaste. Religijsko i drutveno sektatvo mora biti osueno ukoliko islamska zajednica eli da ispuni misiju oslobaanja ljudskog roda od praznovjerja. Lijevo: Zajednika fotografija iz Iqbalovog ivota, bez datuma.

(page 56) (illustrations) znakove predstojee nesree; daj nam da razmiljamo o sutra usred dananje konfuzije. Drutvo je daleko vee od njegovih postojeih pojedinaca, napisao je. Po svojoj prirodi ono je beskonano. Da li je to ono kako su mistici opisali Boga u svjetlu wahdat al-wudd-a? Oni su tvrdili da pojedinev ego mora biti odbaen u jedinstvu sa Boanskim i ne bi nas trebalo iznenaditi da ga je njegovo miljenje naposljetku odvelo Rumuz-i-Bekhudi (1917.), gdje je iskazano da pojedinev ego mora biti odbaen ne u Apsolutnom Egu, ve u egu zajednice. ini se da sile prirode ne respektiraju ni pojedince ni nacije, takoer je napisao. Njezini neumoljivi zakoni nastavljaju da djeluju kao da ona posjeduje svoju vlastitu daleku svrhu ne u bilo kojemu smislu povezanu sa onim to moe biti izravni interes ili konana sudbina ovjeka. Zbilja, ovo je bila tmurna slika univerzuma. Istina, ona je iluminirana uveliavajuim opisom ljudskih sposobnosti. (ovjek je naroito stvorenje. Usred najvie destimulirajuih okolnosti, njegova imaginacija, koja funkcionira pod kontrolom njegovog razumijevanja, daje mu savrenu viziju o njemu samom i potie ga da otkrije sredstva koja bi mogla transformirati njegov brilijantni san o idealiziranom jastvu u postojeoj aktualnosti). Meutim, ovaj opis ljudskog bia manjka eksplicitnim iskazom o njegovom Boanskom porijeklu koji je utemeljen u al-Dilijevoj tezi, koja je kasnije opet uspostavljena u djelu Asrar-i-Khudi.

77

Nije iznenaujue da je u ovoj prolaznoj fazi njegovo opaanje muslimanske kulture vie utemeljeno u ovostranosti negoli drugdje. Muslimanska kultura a ne samo islamsko vjerovanje mora biti usvojena iako on priznaje da je ova kultura bila u osnovi pod utjecajem predislamskog perzijskog naslijea. K tomu jo, za kraljevsku perzijsku obitelj, gubitak politike neovisnosti moe oznaavati samo teritorijalni gubitak; za muslimansku kulturu takav dogaaj moe biti nesrea puno ozbiljnija od invazije Tatara iz 13. stoljea. Razliitost miljenja bila je nepodnoljiva u ovom svjetonazoru, jer je nesuglasje moglo razvodniti organsko jedinstvo grupe-organizma, neega to je tako vitalno za njegov opastanak (a pojedinci ne mogu postojati neovisno od njihovih zajednica). Islam je jedan i nedjeljiv; on ne trpi distinkcije u sebi, Iqbal je stavio na dnevni red svojih slualaca na zasjedanju Anduman Himayat-i-Islama iz 1909. god. i osudio je religijsko i drutveno sektatvo u ime Boga, ljudskog roda, Mojsija, Isusa Krista i
The Muslim Community a Sociological Study (Muslimanska zajednica socioloka tudija bilo je predavanje koje je Iqbal odrao u the Stratchy Hall-u (desno) na Aligarh Collegeu u martu 1911. Zajednica je postojanje po sebi i jedino zbiljsko zanimanje jeste da se osigura kontinuiran nacionalni ivot. Otuda, ivoti pojedinaca kao i aktivnosti i vrijednosti zajednice moraju biti podvrgnuti ovoj futuristikoj potrebi. Uvodna mjesta u prouavanje muslimanske zajednice su: 1) njezina openita struktura koja transcendira regionalne granice i okuplja okolo isto subjektivno slaganje u pogledu odreenog stjalita o svijetu; 2) lanovi muslimanske zajednice moraju takoer asimilirati jedinstvenu islamsku kulturu (iako je, historijski, ona mjeavina semitskih i arijevskih ideja), kako bi proizveli jedinstven mentalni nazor; 3) samokontrolirani karakter kojim dominira ozbiljno stajalite o ivotu (koje je nagovijeteno mogulskim carem Aurangzebom) temeljno je za ivot muslimanske zajednice u Indiji, a pronalo je izraz u kadijanijskoj sekti (ovaj posljednji komentar je esto navoen u kontroverzama koje su se razbjenjele oko Iqbalove kasnije promjene pozicije u pogledu ahmedija). Ono to je uraeno jeste 1) obrazovanje i 2) oplemenjivanje masa u posljednjih pedeset godina prisutne loe situacije. Predloeno muslimansko sveuilite bi trebalo objediniti raznolike energije Nadve, Aligarha i teolokog seminara u Deobandu. Visoko obrazovanje ena je nepoeljno poto je njihova prvenstvena zadaa majinstvo. Ekonomska pitanja pogaaju sve zajednice podjednako i stoga zahtijevaju irok, nepristran i nesektaki duh.

78

Lijevo: Predavanje je preveo na urdu Iqbalov prijatelj i novinar Zafar Ali Khan (lijevo). Desno: Nawab Mohsinul Mulk na Islamia visokoj koli, Hoshiarpur, 1908. god. Iqbal je u drugom redu zdesna i gleda u kameru.

(page 57) (illustrations) posljednjeg Poslanika: Ne borite se za interpretacijuIistine, kada je sama Istina u opasnosti. Moe li Istina ikad biti u opasnosti? Dvije godine nakon toga Iqbal je odbacio svoja strahovanja kazavi da islam ne moe propasti padom Perzije. Meutim, svemir je predoavao depresivniju sliku s onog mjesta gdje je stajao u tom tenutku, a da ovo nije bilo tako, njegovi bi mu problemi jednako tako bili podnoljiviji. Kao ljudsko bie, imam pravo na sreu, napisao je Atiya Fyzee 1909. god. dok je nesuvislo pisao o svojoj elji da se oslobodi svoje prve ene. Ukoliko mi drutvo, ili priroda, ovo odrie, ja se opirem oboma. Jedini lijek jeste taj da bih trebao napustiti ovu nesretnu zemlju zauvijek, ili pribjei tekuini koja ini samoubistvo lakim. Ovi posve jalovi oprotaji od knjiga ne mogu donijeti sreu; imam dostatnu vatru u svojoj dui da ih spali te jednako tako sve drutvene konvencije. Dobri Bog je sve ovo stvorio, rei e. Moda, ali injenice ovog ivota smjeraju ka drukijem zakljuku. Intelektualno je lake vjerovati u vjenu svemo Sotone nego dobrostivog Boga. U perzijskom gazelu kojeg je napisao otprilike u isto vrijeme (ali koji je objavljen dosta kasnije u Payam-i-Mashriq-u), on je oslovio svoga Stvoritelja: Stotine svjetova cvjeta iz moje imaginacije, poput cvjetova; Ti si stvorio samo jedan, a i taj jedan jednako tako sa krvlju nae enje. Za razliku od Kanta, Iqbal nije mogao smatrati dostatnim da vjeruje u Boga, budui da je to svrsishodno. Poput povrijeenog ljubavnika, on je traio od svoga Stvoritelja da mu odgovori na neka pitanja, a ta su zbilja bila teka pitanja koje je on zabiljeio u toj sezoni svojih nezadovoljstava, u zimu 1910.-1911.
Lijevo: viktorijanski pjesnik Robert Browning (1812.-1889.)

79

Godine 1909.-1910. Iqbal je privremeno prekinuo da predaje na Government Collegeu u Lahoreu, na molbu obrazovnih vlasti. Njegovo oprotajno predavanje u decembru 1910. bilo je o poeziji Roberta Browninga. Sadraj predavanja nije zabiljeen. Browning je smatran profetskim pjesnikom u to vrijeme i smatralo se da on ima poruku nade za bolesno ovjeanstvo. Njegov utjecaj moe objasniti Iqbalovo preferiranje dramatskog monologa. Takoer, on smatra vrlo povoljnim ukazivanje u Payam-i-Mashriq-u (1923.), gdje je prikazan u drutvu sa Byronom, Ghalibom i Rumijem. Smatrao sam da ivotna tekuina gubi svoj kvalitet, tako da sam uzeo malo vode od Khizra i nasuo je u pehar, kazuje Browning u toj poemi. (Khizr je legendarni lik iz istonjakog folklora, koji je je pronaao vodu ivota.) Browningov utjecaj na Iqbala mora da je uoblien viktorijanskim pjesnikim nepotivanjem uobiajene estetike jezika. vrstoa izraza, Browningova oznaka, posve je odsutna kod Iqbala koji je preferirao da dotjeruje svoje stihove do klasine perfekcije. Lijevo: Iqbal sa nekim studentima oko 1910. god. On sjedi u sredini oslanjajui se na svoj tap, koji je jo u modi. Ispod: Vrhovni sud (kasnije High Court), Lahore, gdje je Iqbal radio kao advokat od 1908. god.

(page 58) (illustrations)

Desno: Detalj sa turske minijature koji oznaava pobjedu Sulejmana Veianstvenog nad Maarima. Na poziv na namaz mogao bi se uti u zapadnjakim dolinama, napisao je Iqbal u nacionalnoj himni (Taranai-Milli). Niko ne bi mogao zaustaviti bujicu koja smo bili. Dva tipa mate dominiraju Iqbalovom poezijom i prva se tie politike moi, dok druga evocira kontemplaciju i introspekciju. Jadikovka, Nacionalna himna i druge takve pjesme koje su napisane uskoro nakon 1910. obilnije su po zamiljanju moi, dok se mata kontemplacije, znaajna po golemom opsegu sufijskog vokabulara, kao to je dazb, zauq, pojavljuje kroz njegovu poeziju. Ispod: Sufije u ekstazi. Detalj sa minijature iz 17. st.

*** Oaj, bijes i nada katalizirani su politikim razoaranjima u svijet islama (posebno u Iran i Tursku) i saeti su pod takvim pritiskom u njegovom inae optimistinom umu tako da 80

su oni pronali katarzu kroz njegovu najveu poemu dotada (najpoznatiju ikada napisanu), Jadikovku (Shikwah): Va je svijet predoio udan pogled kada smo mi stupili na scenu, Iqbal se usudio da podsjeti svoga Stvoritelja, i nastavio sa jezgrovitim opisom paganskih religija i kako su ih islamske armije istisnule. Meutim, danas je Boija dareljivost ekskluzivno iskazana nevjernicima dok su muslimani u neimatini i ponieni. Mijenja svoju privrenost izmeu nas i naih protivnika tu i tamo? Iqbal je gazio blizu nepotovanja: Ne usuujem se to kazati, meutim, i Ti si, takoer, zbilja nepostojan ljubavnik! Ono to sprjeava da pjesma bude neuljudna jeste duboka emocionalna veza izmeu ljudske due i njezinog Stvoritelja te znaajno odsustvo osobne drskosti. Strogo govorei, Jadikovka je molitva: Dopusti pjesmi ovog usamljenog slavuja da probode srca slualaca, Iqbal konano dolazi do ovog stupnja nakon svoga dugog zaobilaenja kosina i zajedljivosti. Neka ovaj zvuk karavane probudi srca iz dubokog drijemea da se osvjee novim savezom, edni nakon pijenja starog vina! Oh, ta ako je moja aa perzijskog porijekla, vino koje imam da ponudim je ba arapsko! Oh, ta ako je pjesma koju pjevam indijska, melodija koju sviram je upravo arapska! Poetski pejza Jadikovke je varav ukoliko se prouava odijeljen od proznih djela. Stupanje naprijed hvalisavih arapskih ratnika moe posluiti kao djelotvorna pjesnika mata, meutim, ono se kosi sa Iqbalovom vlastitom tvrdnjom da teritorijalna ekspanzija slui kao pomagaica tiraniji te da je arapski imperijalizam bio medvjea usluga islamu neto to je snano zagovarao u svojim predavanjima koja je odrao otprilike u isto vrijeme, i ovo je iznova potcrtao u svome predsjednikom nastupnom govoru 1930. god., gdje je jedan od razloga zato je predloio modernu muslimansku dravu u Indiji bio taj da bi muslimanska politika mogla imati izgleda u razvijanju na linijama koje su razliite od onih koje su usvojene u prolosti. Meutim, itav argument nije se mogao pojaviti u Jadikovki bez prekidanja jedinstva misli koje je toliko bitno za pjesmu. Uz to, odgovor koji je napisao na svoju vlastitu pjesmu u ovoj godini pod naslovom The Candle and the Poet (Svijea i pjesnik) sugerira da uzroci politikog propadanja meu muslimanima nisu ti to oni nisu bili voljni da se bore, ve to to su oni prestali da budu okrenuti prema unutra. Druga posljedica naslova Odgovor (The Answer, Dawab-i-Shikwah), koji je uslijedi kasnije, izbalansirao je matu Jadikovke

81

sa zamiljanjem racionalizma i kontemplacije: muslimanski je svijet u loem stanju jer u njemu nema Ghazalija. Sve je kazano i uinjeno: Jadikovka se pretjerano odmie od konvencionalne pobonosti otvaranjem diskursa o Bogu sa ljudskog stajalita; dualizma izmeu naeg stajalita prema svijetu i naeg stajalita prema Bogu, koji odumire kako se pribliavamo Prijestolju bez krinke ljudskih osjeanja i temeljnih instikata. (page 59) (illustrations) Usamljene refleksije Godine 1910. Iqbal je poeo biljeiti svoja osobna razmiljanja u biljenicu koja je nazvana Stray Reflections (Usamljene refleksije) , a koju je uredio i objavio David Iqbal 1962. god. (cover image) On je prekinuo ovu praksu nakon nekoliko mjeseci, meutim, biljeke su mu mogle posluiti za dui period. Neke su odrednice revidirane i objavljene 1917. god. dok su mnoge ideje koje su ovdje pribiljeene pronale refleksije u njegovoj prozi i poeziji kasnije. Ono to slijedi je cjelovit transkript ove biljenice. Tipografske greke su ispravljene (uglavnom Goethe, to je bilo Iqbalovo uporno pogreno pisanje Goethea). * Umjetnost je sveta varka. * Naa se dua otkriva kada ulazimo u dosluh s velikim umom: tek kad sam uvidio beskrajnost Goetheove imaginacije, otkrio sam vlastitu slabost daha. * Ljudski intelekt je prirodni pokuaj u samokritici. *

82

Dobrohotan ovjek zbilja pomae nedobrohotnom, ne siromanom. Jer, ono to se daje siromanom zapravo se poklanja onima koji ne daju nita siromanom. Prema tome, nedobrohotni se dre u stanju nedobrohotnosti, a dobrohotni ovjek im plaa. Ovo je ekonomija dobrohotnosti. * Moj me prijatelj esto pita: Vjeruje li u postojanje Boga? Mislim da imam pravo znati znaenje termina koji su koriteni u ovom pitanju prije nego to odgovorim na njega. Moj prijatelj treba da mi objasni ta oni smatraju pod vjerovati, postojanje i Bog, posebno sa posljednja dva, ukoliko ele odgovor na njihovo pitanje. Priznajem da ne razumijem ove termine; i svaki put kada unakrsno propitujem ove pojmove, pronalazim da ih oni jednako tako ne razumiju. * Srce: Apsolutno je oito da Bog zbilja postoji. Glava: Ali, dragi djeae! Egzistencija je jedna od mojih kategorija i ti nema pravo da je koristi. Srce: Utoliko bolje, moj Aristotele! * Zadovoljenje tatine posjeduje ekonomsku vrijednost sa nama. Nazovite me podasistentom hirurga umjesto bolnikim asistentom i ja sam posve zadovoljan ak i ako Vi ne poveavate moju plau. * Ispriajte me zbog pomalo okrutne psihologije! Niste uspjeli u Vaem poduhvatu, i sada elite da napustite Va dom te da iskuate svoju sreu u drugim krajevima. Ne zbog Vae ambicije primili ste svje poticaj iz Vaeg neuspjeha; i uglavnom zbog toga to elite da skrijete Vae lice od onih koji su bili svjedoci Vaeg neuspjeha. * Vjerovanje je velika mo. Kada vidim da mome prijedlogu vjeruje drugi um, moje vlastito uvjerenje u njegovu istinitost je time silno poveano. * Kranstvo opisuje Boga kao ljubav, islam kao mo. Kako emo odluiti izmeu ove dvije koncepcije? Mislim da historija ovjeanstva i univerzuma kao cjelina mora da nam kae koja je od ove dvije koncepcije tanija. Drim da se Bog otkriva u historiji vie kao

83

mo nego kao ljubav. Ja ne poriem Boiju ljubav; smatram da je, na temelju naeg historijskog iskustva, Bog bolje opisan kao mo. * Hegelov filozofski sistem je epska poema u prozi. * Neka se budale bore za oblike vladanja, kae Alexander Pope. Ja se ne mogu sloiti s ovom politikom filozofijom. Prema mome sudu, vlada, ma kakvog oblika, (page 60) (illustrations)
15. maj 1910.: Juer ujutro oko etiri sahata, vidio sam tog blistavog posjetioca nae hemisfere koji je poznat kao Halleyeva kometa. Jednom u sedamdeset i pet godina ova izvanredna plivaica beskrajnog prostora pojavljuje se na naem nebu! Ponovo e je vidjeti tek nai unuci! Stanje uma mi je bilo posve jedinstveno. Osjeao sam kao da je neka stvar, neopisivo golema zatvorena unutar uskih granica moje ilovae: k tome jo, pomisao da ponovo neu mou vidjeti ovog putnika donijela mi je kui bolnu injenicu moje ogranienosti: na trenutak je svaka ambicija bila ubijena u meni.

jedna je od odreujuih sila ljudskog karaktera. Gubitak politike moi je jednako poguban za nacionalni karakter. Jo od svoga politikog pada, indijski su muslimani u Svijetu pretrpjeli rapidno etiko izopaenje. Od svih muslimanskih zajednica u Svijetu, oni su vjerovatno najosrednjiji u pogledu karaktera. Ne kanim da oplakujem nau raniju veliinu u ovoj zemlji, jer, priznajem, gotovo sam fatalist u pogledu razliitih sila koje konano odluuju o sudbini naroda. Kao politika snaga, mi se, moda, vie ne pozivamo, ali smo, vjerujem, jo prijeko potrebni kao jedino svjedoanstvo apsolutnoj jedinosti Boijoj. Dakle, naa vrijednost meu narodima posvema je bjelodana. * Suvino je traiti logiku istinu u poeziji. Ideal imaginacije je ljepota, a ne istina. Zato ne pokuavaj da pokae pjesnikovu veliinu navoenjem pasaa iz njegovih djela koja, prema tvome miljenju, utjelovljuju znanstvenu istinu. * Osobna besmrtnost nije stanje; to je proces. Smatram da je distinkcija izmeu duha i tijela nanijela puno tete. Nekoliko je religijskih sistema utemeljeno na pogrenoj distinkciji. ovjek je u biti energija, snaga ili, radije, kombinacija moi koje doputaju

84

razliite aranmane. Jedan od jasnih aranmana ovih moi jeste personalnost; da li je to isto sluajan aranman, ovdje me se ne tie. Prihvatam ga kao injenicu izmeu ostalih injenica prirode, i pokuavam da saznam da li se ovaj aranman snaga koji nam je toliko drag moe nastaviti takvim kakav jeste. Da li je, onda, mogue da ove sile nastave djelovati u istom pravcu kao to djeluju u ivoj, zdravoj linosti? Mislim da mogu. Hajde da predstavmo ljudsku osobnost krugom to je samo drugi nain kazivanja da ove sile rezultiraju u opisivanju konanoga kruga koji moe biti izbrisan poremeajem aranmana sila koje ga konstituiraju. Kako nam, onda, moe poi za rukom da osiguramo kontinuitet ovoga kruga? Oito kroz aktiviranje na nain koji je sraunat da pomogne konstitutivnim snagama u njihovoj regularnoj rutini djelovanja. Morate napustiti sve ove naine aktivnosti koja ima tendenciju da rastopi personalnost, tj. skromnost, zadovoljstvo, ropsku ovisnost, naine ljudskog djelovanja koji su pogreno odlikovani imenom vrline. S druge strane, visoka ambicija, plemenitost, dobrohotnost i sami ponos u naim tradicijama i snazi pojaava osjeaj osobnosti. Personalnost koja je najdrae ovjekovo vlasnitvo mora se posmatrati kao krajnje dobro. Ona mora djelovati kao standard za testiranje vrijednosti naih djela. To je dobro koje ima tendenciju da nam da osjeaj osobnosti te da je loe ono to ima tendenciju da ugui i konano rastopi osobnost. Kroz usvajanje naina ivota koji je namjeravan tako da snai personalnost, mi se zbilja borimo protiv smrti - ok koji moe rastopiti aranman sila koje nazivamo personalnou. Dakle, osobna besmrtnost lei u naim rukama. Ona zahtijeva napor da se osigura besmrtnost osobe. Ideja koju sam ispustio ovdje posjeduje dalekosene posljedice. Volio bih da sam imao vremena da raspravim komparativnu vrijednost islama, budizma i kranstva sa stajalita ove ideje no, naalost, odve sam zauzet da bih izradio detalje. * Historija je neka vrsta primijenjene etike. Ukoliko treba da bude eksperimentalna znanost poput drugih znanosti, ona se mora temeljiti na objavama ljudskog iskustva. Javna deklaracija ovog stajalita jamano e potresti osjetljivosti ak i onih koji tvrde da su ortodoksni u moralu, ali ije je javno ponaanje odreeno uenjima historije. (page 61)

85

* Priznajem da sam pomalo umoran od metafizike. Meutim, kad god se desilo da raspravljam s ljudima, nalazim da se njihovi argumenti temelje na odreenim propozicijama koje oni preuzimaju bez kritike. Dakle, prisiljen sam da propitam vrijednost ovih propozicija. Praktino, u svim svojim oblicima, ini mi se da e biti nemogue osloboditi se potpuno metafizike. * Sve nas nacije optuuju za fanatizam. Doputam optubu i idem dalje i kaem da smo opravdani u naem fanatizmu. Preveden u jezik biologije, fanatizam nije nita drugo doli princip individualizacije koji djeluje u sluaju grupe. U ovom smislu, svi oblici ivota su vie ili manje fanatini i trebaju biti takvima ukoliko se brinu za kolektivni ivot. Zapravo, sve su nacije fanatine. Kritizirajte religiju Engleza, on je nepokolebljiv; meutim, kritizirajte njegovu civilizaciju, njegovu zemlju ili ponaanje njegove nacije, i iznijeti ete na vidjelo njegov unutarnji fanatizam. Razlog je taj to njegova nacionalnost ne ovisi o religiji; ona posjeduje geografsku osnovu njegovu zemlju. Potom, njegov fanatizam je ispravno podboden kada kritizirate njegovu zemlju. Meutim, naa je pozicija bitno razliita. Kod nas je nacionalnost ista ideja; ona ne posjeduje materijalno utemeljenje. Nae jedino zborite je neka vrsta mentalnog slaganja u odreenom stajalitu o svijetu. Dakle, ako je na fanatizam podboden kada se kritizira naa religija, smatram da smo puno vie opravdani u naem fanatizmu nego kao Englez kada se optuuje njegova civilizacija. Osjeanje je u oba sluaja isto iako povezano s razliitim predmetima. Fanatizam je patriotizam za religiju; patriotizam, fanatizam za zemlju. * Islam se pojavio kao protest protiv idolatrije. I ta je patriotizam ako ne suptilni oblik idolatrije, deifikacija materijalnog predmeta? Patriotske pjesme razliitih nacija e me opravdati u mome nazivanju patriotizma deificiranjem materijalnog predmeta. Islam ne smije tolerirati idolatriju ni u jednom njezinom obliku. Ono to je islam trebao unititi ne moe biti uinjeno samim principom njegove strukture kao politike zajednice. injenica da je Poslanik uspio i umro ne u svome rodnome mjestu vjerovatno je mistika aluzija istog uinka. *

86

Pravinost je neprocjenljivo blago; meutim, moramo je titi od kradljivaca milosti. * Iz onoga to sam kazao iznad o islamu i patriotizmu slijedi da naa solidarnost kao zajednice poiva na naem ustrajavanju na religijskom principu; u ovom asu ovo se smatra popustljivim i mi smo nigdje. Vjerovatno e nas zadesiti sudbina jevreja! I ta moemo uiniti da pootrimo ovo pravo? Ko je principijelno taj kome je povjerena religija u nekoj zajednici? To je ena, muslimanska ena koja treba da primi temeljito obrazovanje, jer je ona praktiki oblikovatelj zajednice, ne vjerujem u apsolutnom sistemu obrazovanja. Obrazovanje je, poput drugih stvari, odreeno potrebama zajednice. Za nae svrhe religijsko je obrazovanje posve dostatno za muslimansku djevojku. Svi predmeti koji imaju za cilj da je raz-enstvene i demuslimaniziraju moraju biti paljivo iskljueni iz njezinog obrazovanja. Meutim, nai prosvjetni strunjaci jo tapkaju u mraku; oni jo nisu u stanju da propiu smjer studiranja za nae djevojke. Vjerovatno, oni su odve oamueni glamuroznou zapadnjakih ideala da bi shvatili razliku islamizma koji konstruira nacionalnost iz isto apstraktne ideje, tj. religije, i vesternizma same ivotne (pokretake) snage iji koncept nacionalnosti je konkretna stvar, tj. zemlja. * U ekonomiji prirode svaka nacija posjeduje zadau koja joj je dodijeljena. Funkcija njemake nacije je organizacija ljudskog znanja. Meutim, oni su odnedavno zapoeli komercijalni poduhvat koji im moe dati carstvo, ali e morati da propate premjetanje vieg ideala sveupijajueg duha trgovine. (page 62) Krajnje je zanimljivo posmotriti raanje i nastanak novog ideala meu ljudima. Iz ushita on inspirira i snage s kojom privlai sve energije ljudi jednom zajednikom centru! Moderni hindus je potpuni fenomen. Za mene je njegovo ponaanje vie za psiholoko negoli za politiko prouavanje. ini se da je ideal politike slobode, koji je apsolutno novo iskustvo za njega, potpuno osvojio njegovu duu preokreui razliite tokove njegove energije iz njihovih eljenih kanala i odvodei obilno dalje njihovu itavu snagu u novi kanal aktivnosti. Kada proe kroz ovo iskustvo, shvatit e svoj gubitak. On e biti transformiran u apsolutno novi narod novi u smislu to nee pronai da njime

87

dominiraju etiki ideali njegovih predaka ije su krajnje kompliciranosti bile izvor stalne utjehe mnogim unesreenim umovima. Nacije su majke ideala, u u odreenom vremenu postaju sadrajne i poraaju nove nacije. Politiki genij Aurangzeba bio je krajnje razgranat. Jedan od njegovih ciljeva ivota bio je, takoreku, da supsumira razliite zajednice ove zemlje pod pojam univerzalnog carstva. Meutim, u osiguravanju ovog jedinstva carstva pogreno je sluao diktate svoje neslomive hrabrosti koja nije imala dostatno zalee politikog iskustva iza sebe. Ignorirajui faktor vremena u politikoj evoluciji svoga kontempliranog carstva, on je otpoeo beskrajnu borbu u nadi da e moi da ujedini neskladne politike jedinice Indije tijekom svoga ivota. On nije uspio da islamizira (ne u religijskom smislu) Indiju kao to Aleksandar nije uspio da helenizira Aziju. Meutim, Englez je potpuno opremljen politikim iskustvima drevnih naroda i njegova upornost i postojanost poput kornjainog oklopa uspjela je tamo gdje nepromiljeni genij Aurangzeba nije uspio. Zauzimanje ne znai nuno jedinstvo. tavie, historije prijanjih muslimanskih dinastija poduile su Aurangzeba da snaga u islamu u Indiji nije ovisila, kao to je njegov predak Akbar nauavao, u tolikoj mjeri o dobroj volji ljudi ove zemlje kao o snazi vladajue rase. Meutim, uza svu svoju otru politiku percepciju, on nije mogao da ne ini isto to i njegovi preci. Sevadee nije bio proizvod Aurungzebove vladavine; Mahratta je dugovao svoje postojanje drutvenim i politikim snagama koje su dozvane u postojanje Akbarovom politikom. Aurangzebova politika percepcija, iako istinita, bila je odve zakanjela. Uz to, razmatrajui znaaj ove koncepcije, on je morao posmatrati utemeljivaa muslimanske nacionalnosti u Indiji. Siguran sam da e kasniji narataji jednog dana prepoznati istinu o onome to kazujem. Meu engleskim administratorima u Indiji, hindu nacionalizam je pogreno pripisan njezinoj politici. Vjerujem da e vrijeme pokazati da on duguje svoje postojanje politici lorda Ripona. Dakle, jasno je da se u svome politikom cilju i percepciji Moguli i Englezi slau. Ne vidim zato osuivati Aurangzeba iji su imperijalni ideal slijedili njegovi zemljaci i iju su politiku percepciju potvrdili. Aurangzebov politiki metod jamano nije bio vrlo grub; meutim, etika vrijednost njegovog metoda treba da se prosuuje sa stajalita vremena u kojemu je radio i djelovao.

88

(illustration)
Iznad: Car Aurangzeb detalj sa slike A.R. Chughtaija

* Filozofija je logika prava, historija logike moi. Kanoni ove kasnije logike e se pojaviti snanijima od onih njezine sestrinske logike. * Historijski je zakljuak da tampon drave nisu nikad bile u stanju da se oblikuju u velike politike jedinice. Takav je bio sluaj sa Sirijom tampon dravom izmeu Rimskog i Perzijskog carstva. ini se tekim predvidjeti budunost Afganistana. * Matthew Arnold definira poeziju kao kritiku ivota. To da je ivot kritika poezije jednako je tano. * U sferi ljudske misli Muhammed, Buddha i Kant su bili vjerovatno najvei revolucionari. U sferi djelovanja, Napoleon stoji bez premca. Ne ukljuujem Krista meu svjetske revolucionare budui da je pokret koji je on uveo uskoro apsorbiran pretkranskim paganizmom. Evropsko kranstvo mi se ini tek traljavim prijevodom drevnog paganizma u jezik semitske teologije. (page 63) *

Jevrejska je rasa podarila samo dva velika ovjeka: Krista i Spinozu. Prvi je bio inkarnirani Bog u Sinu, a potonji u univerzumu. Spinoza je bio samo upotpunjenje najveeg uitelja svoje rase. * Imam najvee potovanje za Aristotela ne samo zbog toga to ga ja (koji ivim u 20. st.) poznajem mnogo bolje od starijih generacija moje zajednice, nego i zbog njegovog silno golemog utjecaja na miljenje mog naroda. Meutim, prizvuk nezahvalnosti koja se otkriva u njegovoj kritici Platonovog uenja o idejama zadrala me da mu poklonim najpotpunije divljenje. Ne nijeem istinu koja je sadrana u njegovoj kritici stajalita njegovog uitelja; ali osjeam odvratnost prema duhu u kojem izabire da im pristupa.

89

* Postoje snane nekonzistentnosti u prirodi ovjeka. Ukoliko se oenim sa prostitutkom time ukazujem da ne osuujem takve odvratne saveze. Meutim, ukoliko uzimate moje ponaanje kao predmet neke prie, smatrat u bolesnim: osuujem u teoriji ono to doputam u praksi. (illustration) Nietzscheova filozofija barem u podruju etike racionalni je pokuaj da se opravda evropsko ponaanje, iako je ovaj veliki prorok aristokracije univerzalno osuen u Evropi; tek je nekolicina shvatila znaenje njegove ludosti. * Ukoliko me pitate koji je najznaajniji dogaaj u historiji islama, bez imalo oklijevanja kazati u: osvajanje Perzije. Nehavandska bitka dala je Arapima ne samo prelijepu zemlju, ve jednako tako drevnu civilizaciju, ili jo tanije: narod koji je mogao izgraditi novu civilizaciju sa semitskim i arijevskim materijalom. Naa je muslimanska civilizacija proizvod uzajamne oplodnje semitskih i arijevskih ideja. Ona je dijete koje je naslijedilo njenost i rafiniranost svoje arijevske majke i vrst karakter svoga semitskog oca. Meutim, bez zauzimanja Perzije, islamska civilizacija bi mogla biti jednostrana: osvajanje Perzije podarilo nam je ono to je osvajanje Grke podarilo Rimljanima. * Koliko mogu shvatiti, Mirza Ghalib perzijski pjesnik vjerovatno je jedini stalni doprinositelj onoga to smo mi indijski muslimani doprinijeli openito muslimanskoj literaturi. Zbilja, on je jedan od onih pjesnika ija ga imaginacija i intelekt smjetaju iznad uskih ogranienja vjerovanja i nacionalnosti. Njegovo priznavanje e tek uslijediti. * Materijalno nemotivirana strana uprava je nemogunost. Uz to, tienitvo naroda je nunost. Cijena koja je plaena za ovo tutorstvo pokatkad je narodni svakodnevni kruh. Meksikanci su morali da pretrpe estok trening pod panjolcima prije nego to su mogli poduzeti da sami vode svoje poslove. (illustration)

90

* Popularnost pjesme ne ovisi o koliini logike istine koja je otkrivena u njoj. Goldsmithova pjesma Deserted Village (Naputeno selo) krajnje je popularna; uz to, pjesma je prepuna znanstvenih netanosti i loeg ekonomskog zakljuivanja. * Priznajem da uvelike dugujem Hegelu, Goetheu, Mirzi Ghalibu, Mirzi Abdul Qadir Bedilu i Wordsworthu. Prva dvojica su me vodila u unutranjost stvari; trei i etvrti su me nauili kako da ostanem orijentalan po duhu i izrazu nakon to sam asimilirao strane pjesnike ideale, a posljednji me spasio od ateizma u mojim studentskim danima. * Da bi se objasnile najdublje ivotne istine u obliku priprostih parabola, zahtijeva se izvanredni genij. Shakespeare, Mawlana Rumi (Dalaluddin) i Isus Krist su vjerovatno jedine ilustracije ovog rijetkog tipa genija. * U razvitku univerzalne civilizacije jevrejski faktor ne moe biti posmatran kao neznatan kvantitet; jevreji su vjerojatno prvi sastavljai (page 64) (illustration and frame) principa poslovne moralnosti koja je sumirana u ideji estitosti. * Istinska sfera Mazzinija bila je literatura, a ne politika. Dobitak Italije nije uvelike usporediv s gubitkom koga je Svijet pretrpio njegovom posveenou politici. * Moderna znanost ne smije da se ismijava metafizici, jer je metafiziar Leibniz bio taj koji je podario znanosti radnu ideju materije. Supstancija, kazao je on, jeste u biti snaga, otpor. Pozajmljujui ovaj pojam iz metafizike, znanost se posveuje prouavanju ponaanja ove sile. Jasno je da je ne bi mogla otkriti sama po sebi. * Raspikua je priroda naeg djeteta. Ono ne voli akumuliranje velike koliine bogatstva nekoliko pojedinaca. Kada neko u porodici uspije u gomilanju velikog imetka, poesto se

91

deava da se u treoj ili esto u drugoj generaciji pojavi rasipnik i raspri itav imetak. Meutim, za ovog uzronika prirode kruenje bogatstva bi bilo sputano. Ono to je istina za pojedince jednako tako je istinito i za nacije. Kada nacija, kroz industiju ili neki drugi nain, nagomila i stvori zalihe bogatstva na taj nain sputavajui kota svjetske industrije, djelovanje koje ovisi o kontinuiranom kolanju novca pljakaka nacija se pojavljuje na sceni i puta zatoeno bogatstvo na slobodu. Warren Hastings, Clive i Mahmud su predstavnici tipova takvih nacija koje su nesvjesni zastupnici prirode u unaprjeenju svjetske industrije. Pljaka Warrena Hastingsa pronalazi svoje pravo objanjenje u historiji evropskog novca u optjecaju u 17. i 18. st.
Desno: Warren Hastings sa suprugom i indijska slukinja; detalj sa slike iz britanskog slikarstva 18. st.

* Ideje djeluju i reagiraju jedna na drugu. Narastajui duh individualizma u politici nije bez svoga utjecaja na savremenu znanstvenu misao. Moderna misao smatra univerzum demokracijom ivih atoma. * Proces miljenja ne moe biti razdruen od drugih faza ljudske aktivnosti. Nae historije filozofije kazuju nam ta su razni narodi mislili, ali nam ne daju informaciju kao to su razliiti uzroci drutveni i politiki koji su odredili karakter ljudskog miljenja. Napisati cjelovitu historiju filozofije jamano bi bila ogromna zadaa. Puki teolog ne moe potpuno otkriti svojim itetaocima bogati sadraj Lutherovih reformi. Skloni smo da izoliramo velike ideje od glavne struje ljudske intelektualne aktivnosti. * Institucija poligamije nikada nije namjeravana tako da bude univerzalna institucija. Njezino je postojanje doputeno kako bi se savladale odreene potekoe koje nisu svojstvene samo muslimanskom drutvu. Sukladno islamu, najgora od doputenih stvari jeste razvod braka. Ovo je bilo djelomice i zbog toga da bi se izbjegao razvod braka koji postaje zajedniki drutveni fenomen koji je poligamija tolerirala. Od dva drutvena zla razvoda i poligamije (zala ukoliko se univerzaliziraju), potonji je jamano manji. Meutim, izbjegavanje razvoda vjerovatno nije jedino opravdanje za ovu instituciju; ona je djelomice ustupak prirodi mukarca kome se, sukladno ovoj instituciji, doputa da

92

udovolji svome inkliniranju za raznolikou bez izbjegavanja nekanjavanja od odgovornosti koja nastaje iz ovog udovoljavanja. U Engleskoj se pojedinac, zbilja u nekim sluajevima, preputa takovim inklinacijama, meutim, zakon ga ostavlja potpuno slobodnim od odgovornosti (page 65) koje mogu proizii iz njegove seksualne slobode. On nije odgovoran za obrazovanje djece koju pravi. Takoer, takva djecu ne mogu naslijediti svoga oca. U nekim sluajevima posljedice su grozne. Francuska je bila prisiljena da prizna prostituciju kao drutvenu instituciju, to je odvratna dunost Drave kako bi sauvala povoljan utjecaj. Meutim, moda najvea kritika monogamije jeste postojanje prevelikog broja ena u nekoliko evropskih zemalja gdje raznolike sile drutvene i politike prirode nastoje da poveaju broj ena koje ne mogu osigurati supruga. One ne mogu postati majke i posljedino tome nagnane su da trae zanimanja koja nisu podizanje djece. One su prisiljene da koncipiraju ideje umjesto djece. Nedavno su koncipirali ideju glasanja za ene. Ovo je zbilja pokuaj na strani prevelikog broja ena ili, ukoliko elite pokuaj u njezino ime da se stvore zanimanja za nju u sferi politike. Ukoliko drutvo ne moe dopustiti svojim enama da rode i odgoje djecu, ono im mora dati neto drugo da se zanimaju. Pokret pobornica za ensko pravo glasa u Evropi je u osnovi vapaj za muevima umjesto za glasovima. Za mene je to tek izgred neuposlenih. * Goetheov Faust a ne knjige za koje se pretpostavlja da ih je napisao Galilean Fishermen je taj koji potkriva duhovne ideale njemake nacije, i Nijemci su posve svjesni toga. * Ljubav je vie od eliksira. Od potonjeg se oekuje da nie metale pretvori u zlato, a ljubav preokree sve nie strasti u sebe. Krist i Buddha su bili posve u pravu u svojoj percepciji naravi ljubavi, ali u svojoj strasti za etikim idealizmom ignorirali su injenice ivota. Odvie je puno oekivati od ovjeka da voli svoje neprijatelje. Neki zbilja izvanredni ljudi mogu zazbiljiti ovu maksimu u svojim ivotima; meutim, kao princip nacionalnog morala, maksima jasno propada. Rezultati rusko-japanskog rata bili bi

93

drugaiji da su Japanci bili na principima moralnosti koji su povezani s njihovom religijom. * Pojedinci i nacije umiru; meutim, njihova djeca, tj. ideje, nikada ne umiru. * Jednom mi je jedan engleski gospodin kazao da je mrzio jevreje jer su vjerovali da su izabrani Boiji narod vjerovanje koje implicira i vjerovatno opravdava prezir drugih naroda. On se nije sjetio da fraza da je dunost bijele rase da pomae razvoj drugih rasa preuuje isto jevrejsko vjerovanje u razliitom ruhu. * Goethe je pokupio izvarednu legendu i ispunio je cjelokupnim iskustvom devetnaestog stoljea, tavie - cjelokupno iskustvo ljudskog roda; ova transformacija svakidanje (illustration) legende u sustavni iskaz ovjekovog najvieg ideala nije nita manje od Boije izradbe. Ona je jednako dobra kao stvaranje predivnog univerzuma iz haosa beozbline materije. * Puritanska Miltonova teologija ne moe se pozivati na imaginaciju naeg doba. Vrlo malo ljudi ga je proitalo. Voltaire je posve u pravu kada kae da e Miltonova popularnost nastaviti da se poveava jer ga niko ne ita. Meutim, postoji jedna stvar kod Miltona. Nijedan pjesnik nije bio tako ozbiljan u vezi sa svojom zadaom kao on. Njegov stil gigantska arhitektura koja je koncentrirana na lana boanstva uvijek e ostati netaknuta paraliziranom rukom vremena. * Dua Oscara Wildea je vie perzijska negoli engleska. * Sjeanje ovjeka je openito loe izuzev za uvrede koje prima od svoga sunarodnjaka. (page 66) (illustration) * Nema zabava u muslimanskim zemljama; nema pozorita, muzike, dvorana, koncerata, i bolje je tako. elja za zabavom jednom zadovoljena postaje nezasitna. Iskustvo u evropskim zemalja jasno dokazuje ovu alosnu injenicu. Odsustvo zabava u

94

muslimanskim zemljama ne ukazuje na siromatvo, mjere tednje, niti bezobzirnost osjeaja za uitak; ovo otkriva da ljudi ovih zemalja pronalaze obilne zabave i uitak u tihim krugovima svojih domova. Evropski kritiar ne bi smio biti tako nepromiljen u svome prokazivanju muslimanskog doma. Doputam da nezainteresiranost za izvanjsku zabavu nije nuno posljedica domae sree, niti da ljubav spram zabava nuno oznaava domau nesreu. * Sudbina svijeta je principijelno odreena manjinama. Historija Evrope nosi obilno svjedoanstvo za istinitost ove tvrdnje. ini mi se da postoji psiholoki razlog zato bi manjine trebale biti snaan inilac u historiji ovjeanstva. Karakter je nevidljiva snaga koja odreuje sudbine nacija, a intenzivni karakter nije mogu u veini; on je snaga: to je vie razdijeljena, postaje slabija. * Postoje neki ljudi koji su skeptini i uz to religijskog naina miljenja. Francuski orijentalist Renan otkriva sutinski religijski karakter svoga uma uprkos svome skepticizmu. Moramo biti paljivi u formiranju naeg miljenja u vezi sa karakterom ovjeka iz njegovih navika miljenja. * Sin mog amide hoda ivicom ponora. Hou li doi iza i gurnuti ga dolje u stjenovitu dolinu da umre ne doekavi zoru? Razmatrajui njegov postupak, savreno sam opravdan ako to uradim; meutim, nedostojno je i neovjeno da uradim takvu stvar. Tako kazuje arapski pjesnik u Hamasi. Ovaj pasa se moe uzeti kao tipini uzorak arapske poezije. Ne postoji poezija koja je tako izravna, tako otvorena i ljudska po duhu. Arap je intenzivno skopan sa zbiljnou; divota boje ga ne privlai. Meutim, pjesnik Mutanabbi moe se smatrati izuzetkom; no, on je arapski pjesnik samo po jeziku; po duhu on je potpuno perzijski. * uenje je, kae Platon, majka svake znanosti. Bedil (Mirza Abdul Qadir) posmatra svaku emociju uenja s razliitog stajalita. On kae: (verses)

95

Za Platona, uenje je vrijedno zbog toga to vodi naem propitivanju prirode; za Bedila ono ima svoju vlastitu vrijednost, bez obzira na njegove intelektualne posljedice. Nemogue je izraziti ovu ideju ljepe od Bedila. * U onoj mjeri u kojoj se tie evolucije religijskih ideja postoje principijelno tri stupnja u razvitku zajednice: 1) stajalita spekticizma prema tradicionalnoj religiji koja su volt protiv dogme; 2) meutim, religijska potreba kao drutvena snaga velike vrijednosti barem se osjea, i tada poinje druga faza pokuaj da se religija pomiri s razumom. 3) ovaj pokuaj nuno nuno razlici miljenja koja moe imati uasne posljedice za samo postojanje zajednice. Razlika miljenja, ukoliko nije potena (a, naalost, openito nije estita), mora voditi krajnjoj dezintegraciji. Indijski su muslimani sada u treoj fazi ili, djelomice u drugoj, djelomice u treoj. Period u ivotu nae zajednice ini mi se krajnje kritinim; meutim, zadovoljan sam da postoje snage razliite naravi koje djeluju i koje imaju tendenciju da sauvaju solidarnost zajednice iako e njihov utjecaj, plaim se, biti tek privremen. (illustration) (page 67) *

Historija je samo interpretacija ljudskih motiva i, budui da smo izloeni da pogreno interpretiramo motive naih savremenika te, ak, naih bliskih prijatelja i kolega u svakodnevnom ivotu, mora da je puno tee ispravno interpretirati motive onih koji su ivjeli stoljeima prije nas. Dakle, historijski zapis bi se trebao prihvatati s velikim oprezom. * Radna snaga ideje zavisi o snazi osobnosti u koju se utjelovljuje. Muhammed, Buddha i Isus Krist su velika utjelovljenja ideja jednakosti; k tome jo - islam je jedina snaga u Svijetu koja radi u pravcu jednakosti. *

96

Bog je stvorio stvari; ovjek je stvorio vrijednost stvari. Besmrtnost ljudi ovisi o njihovom neprestanom stvaranju vrijednosti, kae Nietzsche. Stvari jamano nose biljeg Boije proizvodnje; meutim, njihovo je znaenje skroz ljudsko. (illustration) * to je zakon stvari? Kontinuirana borba. ta, onda, mora biti konani cilj obrazovanja? Oito: priprema za borbu. Ljudi koji rade na intelektualnoj superiornosti otkrivaju time svoju slabost. * Mo je boanskija od istine. Bog je mo. Onda - budite nalik svome ocu koji je na nebu! * Moan ovjek stvara okruenje; slabi moraju tome da se prilagode. * Mo je dotaknula la i, pazi, transformirana je u istinu! * Civilizacija je miljenje monog ovjeka. * Prestanite iekivati Mehdiju personifikaciju moi! Idite i stvorite ga! * Ideja nacionalnosti je jamano zdrav faktor u rastu zajednice. Meutim, ona je sklona pretjerivanju, a kada se preuvelia, ona ima tendenciju da ubije iroke ljudske elemente u umjetnosti i literaturi. * Niko potpuno ne moe razumjeti znaaj Kantovog kategorikog imperativa ko ne prouava politiku historiju njemakog naroda! Krutost Kantove koncepcije dunosti pronalazi svoje potpuno objanjenje ovdje. * Bolesni organizam pokatkad uspostavlja unutar sebe snage koje imaju tendenciju da sauvaju zdravlje organizma, tj. raanje velike osobnosti koja moe revitalizirati umirui organizam kroz objavu novog ideala.

97

* Samokontrola u pojedincima izgrauje porodice; u zajednicama - ona izgrauje carstva. * Islam i kranstvo su morali da se bave istim protivnikom, tj. idolatrijom. Meutim, razlika je ova: kranstvo je napravilo kompromis sa svojim neprijateljem, islam ga je potpuno unitio. * to vie razmiljate o historiji muslimanske zajednice, nadaje vam se izvanrednijom. Od dana svoga osnutka pa do poetka 16. st. oko hiljadu godina - ova energetska trka (kaem trka jer je islam funkcionirao kao snaga proizvoenja utrkivanja) kontinuirano je bila zauzeta sveapsorbirajuim zanimanjem politike ekspanzije. Uz to, u ovoj oluji kontinuirane aktivnosti ovi su divni ljudi pronali dovoljno vremena da otkriju i sauvaju blago drevnih znanosti, da im naprave materijalne dodatke i da proizvedu (page 68) (illustration) literaturu jedinstvenog karaktera te, iznad svega, da razviju cjelovit sistem zakona najvrjednije naslijee koje su nam muslimanski pravnici ostavili. * Uzevi u obzir karakter i zdravu imaginaciju, mogue je rekonstruirati ovaj svijet grijeha i bijede u pravcati raj. * Patnja je dar od Boga kako bi ovjek shvatio itav ivot. * Matematiar ne moe, ali pjesnik moe okruiti beskonanost u stihu. * Svjetski duh krije razne faze svoga unutarnjeg ivota u simbolima. Univerzum nije nita drugo do veliki simbol. Meutim, njemu nikada nije potekoa da interpretira ove simbole za nas. Dunost je pjesnika da ih interpretira i otkrije njihovo znaenje ovjeanstvu. Dakle, moe se uiniti da su pjesnik i svjetski duh suprotstavljeni jedan drugome - budui da prvi otkriva ono to potonji skriva.

98

* Matthew Arnold je vrlo precizan pjesnik. Meutim, ja volim element opskurnosti i neodreenosti u poeziji jer se neodreenost i opskurnost ine dubokim emocijama. * Historija je neka vrsta velikog gramofona u kome su uvaju glasovi nacija. * Barem u jednom pogledu grijeh je bolji od pobonosti: postoji imaginativni element u prvom koji manjka u potonjem. * Grijeh posjeduje svoju vlastitu edukativnu vrijednost; vrli ljudi su poesto vrlo glupi. * ivot, poput umjetnosti poezije i slikarstva, jeste potpuno izraavanje; kontemplacija bez djelovanja je smrt. * Odlunost, ne mozgovi to je ono to polazi za rukom u ivotu. * Ukoliko elite da postanete narodne voa, treba da znate flertovati sa damom zvanom javnim miljenjem. Zabavite je zadovoljstvima i, ukoliko je nuno, laima. Prepoznajte svoje ogranienosti, cijenite svoje sposobnosti i va uspjeh u ivotu je osiguran. * Postoji neka biljka u lijenoj glavi; ona ne moe plesati. * Nijedan religijski sistem ne moe ignorirati moralne vrijednosti patnje. Greka utemeljivaa kranstva bila je u tome to su utemeljili svoju religiju samo na injenici patnje, a ignorirali moralnu vrijednost drugih faktora. Uz to, takav religijski sistem bio je nuno evropski duh kako bi pridonio predivnom, ali jednostranom helenskom idealu. Grki san o ivotu bio je jamano najbolji, ali to je bilo manjkavo u obojenom elementu patnje koju je kranstvo pruilo. *

99

Ukoliko ste imali veliku biblioteku i znate sve knjige tamo, to samo pokazuje da ste bogat ovjek, ne nuno da ste mislilac. Vaa velika biblioteka znai samo to da imate dovoljno novca da unajmite puno ljudi da misli za vas. * Pitanje nije da li su se uda desila ili nisu; ovo je samo pitanje o oitosti koja moe biti interpretirana na razne naine. Pravo je pitanje da li je vjerovanje u udesa korisno za zjednicu. Kaem da jeste budui da takvo vjerovanje intenzivira osjeaj natprirodnog koji dri zajedno primitivna drutva, kao i takva drutva (npr. islam) ija je nacionalnost idealna, a ne teritorijalna. Potom, posmatrano sa stajalita drutvene evolucije, vjerovanje u uda se nadaje kao gotovo nuno. * Demokracija ima tendenciju da snai duh zakonitosti. Ovo nije samo po sebi loe, ali, naalost, ona nastoji da izmjesti isto moralno stajalite te da uini nezakonito i pogreno identinim po znaenju. * Imperijalne ambicije razliitih evropskih nacija ukazuju da su zapadnjaci umorni od demokracije. Reakcija protiv demokracije u Engleskoj i Francuskoj je vrlo znaajan fenomen. Meutim, kako bismo shvatili znaenje ovog fenomena, student politikih znanosti bi trebao da se zadovolji tek (page 69) istraivanjem i otkriem isto historijskih uzroka koje je taj fenomen prouzroio; on mora ii dublje i traiti psiholoke uzroke ove reakcije. * Drevni narodi su proizveli linosti; mi proizvodimo moralne itaoce. * Nai mladi proroci drutvene reforme misle da e nekoliko obrazovnih mjera na zapadnjakim linijama revitalizirati mrtvu muslimansku enu i da e uiniti da ona raskine svoj drevni plat. Ovo je vjerovanto tano, ali ja se plaim, da e ona, pronalazei se ogoljenom, jo jednom da skrije svoje tijelo od oiju ovih mladih proroka. *

100

Nacije su roene u srcima proroka; oni uspijevaju i umiru u rukama politiara. * Prorok je samo praktini pjesnik. (illustration) * Filozofija je niz apstrakcija koje se razbijaju u hladnoj noi ljudskog razuma; pjesnik dolazi i grije ih u objektivnosti. * Priroda nije posve odluila ta da napravi od Platona pjesnika ili filozofa. Ista neodlunost, koju ona, izgleda, posjeduje, osjetila se u sluaju Goethea. * ena izvanredne ljepote s potpunim odsustvom bojaljivosti za mene je najarmantnija stvar na Boijoj zemlji. * Stajalite tolerancije i ak sklada bez vjerovanja u dogme vjerovatno je najnerazumljvija stvar neobrazovanoj glavi. Ukoliko je tvoje stajalite takvo, budi tih i nikad ne pokuavaj da brani svoju poziciju. * Sve tvoje izvanredne knjige u tvojoj biblioteci nisu vrijedne jednog velianstvenog zalaska sunca na obalama Rave. * Istinski politiki ivot ne poinje sa zahtijevanjem prava, ve sa injenjem dunosti. (illustration) Boe, zahvaljujem Ti se za moje raanje na ovom svijetu rumenih osvita, plamenom obloenih zalazaka i gustih uma, gdje polumrak prirodno prolih noi poiva u vjeitom snu! * Ljepote prirode mogu biti shvaene samo oima ljubavnika. Otuda znaaj istinskog braka.

101

* I Bog i avo daju ovjeku samo mogunosti - ostavljajui ga da ih upotrijebi na nain koji smatra prikladnim. * Misli o sotoni, on e se sigurno pojaviti. Ovo je jednako tano o Bogu. * Psiholog pliva, pjesnik roni. * U odreenoj klasi indijskih porodica uglavnom proizvodima britanske uprave tendencija da se sakupljaju i tiskaju svjedodbe od razliitih inovnika izrasla je u neku vrstu instinkta, koja se pokatkad otkriva vrlo rano kod djece. Posmatrao sam to kao neku vrstu moralne slabosti koja je razvijena nezdravim okruenjem. * Ukoliko elite da studirate anatomiju ljudskog uma, moete otii Windu, Wardu, Jamesu ili Stoutu. Meutim, zbiljski uvid u ljudsku narav moete dobiti jedino od Goethea. * Kao biljka koja raste na obali parnog ognjita i koja nije slatka, srebrena (page 70) (illustration) muzika koja se podupire ispod, tako i ovjek raste na rubu beskonanosti ne sluajui Boiji prigueni glas koji tvori ivot i harmoniju njegove due. * Doi, dragi prijatelju! Ti si me upoznao samo kao apstraktnog mislioca i sanjara velikih ideala. Vidi me u mome domu kako se igram sa djecom i kako im doputam da mi jau na leima iznova i iznova, kao da sam drveni konj! Ah, vidi me u porodinom krugu kako leim u krilu moje sjedokose majke, iji podmlaujui dodir ruke nudi da tok vremena tee unazad, i daje mi iznova osjeaj djeaka usprkos svim Kantima i Hegelima u mojoj glavi! Ovdje e me upoznati kao ljudsko bie. * Filozofija stari, poezija podmlauje.

102

* Shakespeare i Goethe su iznova promiljali Boiju misao o stvaranju. Meutim, postoji jedna vana razlika meu njima: realistini Englez iznova promilja pojedinanogidealistinog Nijemca, univerzalno. Njegov je Faust privid samo individualnog. U zbiljnosti, on je individualizirano ovjeanstvo. * Prosuujem vrijednost svojih dana, mjeseci i godina iz iskustava koja su mi donijeli; pokatkad sam iznenaen kada naem da je jedan trenutak vrjedniji od itave godine. * Svako iskustvo evocira neto iz ovjekove due. ak iskustvo grijeha e otkriti neki aspekt tvoje due s kojim ranije nisi bio upoznat. Otuda je iskustvo dvostruki izvor spoznaje; ono ti daje uvid u ono to je izvan tebe, kao i uvid u ono to je unutar tebe. * Nita nije obinije od injenica; ipak, ovjeanstvo je slijepo za njih sve dok Spasitelj ne otvori njihove oi. * Tako smo iupani, kao to je drvo prikazano. Drugim sredstvima svako moe biti pokrenut. Montaigne iznosi prigovor na gornje Horacijeve stihove: Ne idemo, ve smo noeni, kao stvari koje plutaju, sada lagahno klizei, sada ljutei nasilno; sukladno tome da li je voda burna ili mirna. Dok itam ovaj pasa kod Montaignea, glavom mi prolazi stih naeg kasnijeg i oplakanog pjesnika Azada koji je dao puno ljepi izraz ovoj ideji i od Horacea i Montaignea. On kae:

(verses) * Knjievna kritika ne slijedi nuno knjievno stvaralatvo: Lessinga pornalazimo na samom poetku njemake knjievnosti. *

103

Nijedna nacija nije bila toliko sretna kao Nijemci: oni su porodili Heinea u vrijeme kada je Goethe pjevao u potpunoj neusiljenosti. Dva neprekinuta proljea! * U rijeima nalik komadima dragulja Hafiz stavlja slatku nesvjesnu duhovnost slavuja. * Ljubav je razigrano dijete: ona tvori nau individualnost i potom nam tiho apue u ui: Okani se nje. * Uvijek sam se igrao traganja za mudrou; ona se uvijek skrivala iza stijene odreenja. * Ukoliko eli da bude sasluan u buci ovog svijeta, dopusti da tvojom duom dominira jedna ideja. ovjek s jednom idejom je taj koji stvara politike i drutvene revolucije, uspostavlja carstva i podaruje zakone svijetu. * Znanost, filozofija, religija - sve posjeduju granice; jedino je umjetnost bezgranina. * Rezultat cjelokupnog filozofskog miljenja jeste taj da je apsolutno znanje nemogue. Pjesnik Browning preokree ovu nemogunost u etiku upotrebu kroz vrlo dosjetljiv argument. Neizvjesnost ljudske spoznaje, nauava pjesnik, nuan je uvjet moralnog rasta - budui da bi potpuna spoznaja unitila slobodu ljudskog izbora. * Laskanje je jedino pretjerano dobrim manirima. NOSTALGIA (page 71) (Illustrations)
Iznad: Stranice iz ranog nacrta pjesme koju je Iqbal napisao svojom rukom (njegove su pjesme do 1923. sabrane u tri zasebne biljenice, a ovaj faksimil potjee iz druge, koja sadri pjesme koje pripadaju periodu otprilike izmeu 1911. i 1915. god). Na vrhu desno: Uqbab Bin Nafe tri da doe do Atlantika u erupciji misionarskog ara scena je uinjena besmrtnom za urdu govorno podruje kroz poznate stihove u The Complaint (Jadikovki).

104

The Complaint (Jadikovka) recitirana je u aprilu 1911. na godinjem zasjedanju Anduman Humayat-i-Islam u studentskom domu Islamia koleda, Lahore. Ovo je bio Iqbalov prvi poetski recital od 1904. god. i nasuprot svojoj ranijoj praksi nije donio otipkane kopije pjesme da budu rasprodane za prikupljanje finansijskih sredstava, niti je otpjevao pjesmu. Poema se sastoji od 31 kitice, svaka od 6 stihova i ukljuena je u Bang-i-Dara uz tek neznatne preinake na etiri mjesta. Meutim, poetni nacrt pokazuje vie preinaka prije prvog recitala. Sadraj ove poeme je obraanje Bogu: jadikovanje na politiki pad Njegovih najvjernijih sluga, muslimanske zajednice. Prola slava islama se spominje u ovom kontekstu. Dugi diskurs kulminira u molitvi da poema probudi narod i potakne ga da zadobije milost Boiju koju su izgubili. Poema je ostala silno popularna jo od svoga prvog recitala. Objavljena je u nekoliko asopisa u to vrijeme, i uvijek tiskana kao zasebna broura (nezvanino tiskana) skupa sa svojim drugim dijelom The Answer (Odgovor), koo je uslijedila nakon neto vie od godinu dana. Optube da je poema bila neuljudna bile su minorne i beznaajne; Iqbal nije zaradio fatwu nepriznavanja zbog ove poeme (kao to se katkad vjeruje) iako se suoio s takvim opasnostima etrnaest godina kasnije zbog drugih stihova. (page 72) (illustrations) 1911. je bila godina Iqbalovog povratka kao narodnog pjesnika (jer je posljednjih sedam godina objavljivao svoje pjesme u knjievnim asopisima, ali se sustezao od recitala i pokazivao je openito pomanjkanje entuzijazma za poeziju). Odvojeno od The Complaint (Jadikovke), tokom 1911. god. takoer su se pojavile dvije druge poeme za kojima su svi poludjeli: National Anthem (Nacionalna himna, koju ne treba brkati sa sadanjom himnom Pakistana) i Prayer (Molitva). Muhammad Ali Dauhar je zabiljeio prvu na gramafonu i pokrenuo je na etvrtini stranice reklame u svojim novinama Comrade.

105

Desno: Poetna radna verzija National Anthem (Tarana-i-Milli) i Prayer. Ispod: Shibli Nomani sa svojim turskim gostima u doba balkanske krize. Tada je izgubio desno stopalo i koristio je drvenu repliku.

Shibli Nomani (1857.-1914.) najbolje je zapamen po takvim biografijama kao to su AlFarooq (1899.) i nedovrenoj biografiji Poslanika, Seeratun Nabi. Takoer, bio je pjesnik i politiki aktivist iako je bio daleko ispred svog vremena kao religijski uenjak godine 1905. istaknuo je one komentare Kurana koje su napisali klasini uenjaci, a koji su interpretirali odreene pasae svete Knjige kako bi ustanovio da su ene takoer bili poslanici. Shiblijev utjecaj na Iqbala je bio golem i dubok iako nije bio posve oit u njihovom vlastitom vremenu. Shiblijeva historijska djela osigurala su strukturu historijske pozadine u Iqbalovoj poeziji (iako je analiza bila njegova vlastita), dok su Shiblijeve ideje o idtihad-u i njegov nedosanjani san o rekonstrukciji nove metafizike za religijsku misao u islamu pronali svoju kulminaciju u Iqbalovim predavanjima. Shibli je bio odgovoran za reviziju jezika Iqbalovog jedinog proznog izdanja na urdu, Ilmul Iqtisad (1904.), to je on spomenuo u biljekama djela Development of Metaphysics in Persia (Razvoj metafizike u Perziji), a kritina stranica od Shah Waliullaha je vjerovatno pronala svoj put u Iqbalova predavanja Reconstruction (Obnova vjerske misli u islamu) kroz Shiblijev Ilmul Kalam. Takoer, on je bio glavni gost na ceremoniji godinjeg zasjedanja Muhammedanske obrazovne konferencije u decembru 1911. u Delhiju gdje je Iqbal slubeno darivao vijence u ime Muslimanske zajednice u Indiji. Kao politiki aktivist Shibli je bio pionir agitatorske politike meu indijskim muslimanima, poevi od protesta protiv britanske uprave na ponitenje podjele Bengala krajem 1911. god. U tome je on moda bio nepromiljen i djelomice voen osjeanjima osobnog rivalstva protiv glavne struje lidera Aligarh pokreta, kao to je Nawab Mohsinul Mulk. Iqbalova poema kao to je Patriotism (Patriotizam), koja sadri unu kritiku teritorijalnog nacionalizma, mogla je biti usmjerena protiv politike Shibli Nomanija i njegovih revnih uenika kakvi su bili Muhammed Ali (Dauhar) i Abul Kalam Azad.

106

Drugi istaknuti uenici Shiblija su bili: novinar Zafar Ali Khan i religijski uenjak Syed Sulaiman Nadvi, koji su bili Iqbalovi prijatelji. (page 73) (illustration)
Iznad: Stranica iz poetne radne verzije The Candle and the Poet (Svijea i pjesnik) iz Iqbalove druge biljenice poezije

The Candle and the Poet (Svijea i pjesnik) recitirana je na godinjem zasjedanju Anduman Humayat-i-Islam u februaru 1912. god. Iqbal ju je opisao kao svoj vlastiti odgovor na Complaint (Jadikovku) koju je recitirao prethodne godine i stavio na raspravu publici, posebno onima koji su upoznati sa engleskom literaturom, da obrate pozornost na njegovo umijee kao i na njegovu poruku rijetka molba koja je dola od njega. Prva poema se sastoji od jednaest kitica (ukljuujui uvodnu kiticu na perzijskom). Ona zapoinje pjesnikovim uenjem svijei u njegovom domu iako i on takoer sagorijeva poput nje. Svijea odgovara kazujui mu da ona sagorijeva zbog unutarnjeg poziva dok pjesnik sagorijeva pretenciozno; svijea sagorijeva tiho sve do svoje smrti, dok pjesnik izbacuje pjesmu sa svakim dahom. Ostatak poeme predoava analizu drutvenih i nacionalnih problema kroz kazivanje svijee i zavrava opaskom o optimizmu: zora nije tako daleko. (page 74) Italija je izvrila invaziju na otomanska uporita u sjevernoj Africi 1911. god., zapoinjui sa Tripolijem 20. oktobra. Ben Ghazi je ubrzo bio osvojen i 5. novembra osvajai su objavili aneksiju Libije, Tripolitanije i Cyrenaice. Meutim, to je bio samo kraj poetka. Turski se garnizon povukao u pustinju i tamo je predobio podrku arapskih seljaka regrutirajui mukarce i ene, te ak i djecu kako bi potaknuli otpor protiv Italijana. Rat se zavrio tek godinu dana kasnije kada je bugarska invazija sa Balkana, blia turskoj prijestolnici, prisilila Otomane da odustanu od afrikih kolonija kako bi se koncentrirali na odbranu svoga vlastitog doma.

107

Pokret otpora u Tripoliju uvelike su podravali muslimani irom Svijeta, ukljuujui Indiju, gdje su novine poput Al Hilal-a obasipale lancima podrke, slika i vijestima. (illustration)
Desno: Women volonteeers leaving for the front (ene dobrovoljci koje odlaze na front) fotos iz AlHilal-a

(illustrations) Fatima Binte Abdullah bila je jedanaestogodinja arapska djevojica koju su ubili dok je nosila vodu ranjenim turskim vojinicima na bojnom polju. Njezina slika (ispod) objavljena je u Al-Hilal-u 13. novembra 1912. skupa sa detaljnim popratnim lankom. Iqbal je bio duboko potresen i napisao je pjesmu koja je ostala vrlo popularna, posebno meu studentima. U pjesmi Fatima Binte Abdullah arapska djevojica je pretvorena u simbol budue regeneracije muslimanskog svijeta postoji nada ukoliko su mladi nadahnuti poput nje.
Ispod: Slika Fatime Binte Abdullah iz Al-Hilal-a, Calcutta, 13. novembar 1912.

estog oktobra 1911. Iqbal je recitirao kratku pjesmu od 24 strofe koja je poluila maksimalan efekat u Badshahi damiji u Lahoreu, gdje su se ljudi okupili da sakupe sredstva potpore Otomanima u Tripoliju. Fotografija je snimljena ovom prilikom i jedini je preivjeli snimak Iqbala kako recitira poeziju. Poema The Arabian Nightingales Offering Before the Holy Prophet (Ponuda arapskog slavuja Poslaniku, koja je ukljuena u Bang-i-Dara sa skraenim nalovom) kazuje o pjesnikovom imaginarnom usponu na nebo gdje ga meleki vode Poslaniku islama. Bilo je teko sabrati prikladan poklon iz svijeta budui da je sve ovdje oneieno nemoralnou i poganstvom, meutim, pjesnik je bio u stanju da ponudi opletenu bocu (simboliki bi se ovo moglo interpretirati takoer kao suza), koja je bila napunjena neim to je bilo bez premca ak i u raju. ast vaeg slijeenja se reflektira u njezinom sadraju, pjesnik kae Poslaniku. Ona sadri krv muenika iz Tripolija.
Iznad: Iqbal recitira svoju pjesmu u Mughal (Badshahi) damiji u Lahoreu, 6. oktobra 1911. Ispod: Zoom na Iqbalu sa iste fotografije

108

(page 75) Na osobnoj razini poema mu je morala pribaviti toliko potrebnu katarzu, jer je nakon to ju je napisao, postao voljan da ga se iznova smatra pjesnikom. Potom, uskoro nakon toga, on se zaputio da ispuni svoj primordijalni san: da dovri formulu za globalni prosperitet.
(illustration) Iznad: Avion kojeg su Otomani koristili za bombardiranje neprijatelja tijekom Balkanskog rata, 1912. god. Tekst ispod fotografije u Al-Hilal-u kazuje da je bombarder obavio nekoliko uspjenih borbenih letova iz Chatalja Fort-a. Grka, Bugarska i Srbija formirale su savez 1912. god. kako bi oslobodile evropske teritorije od Otomana. Rat je poeo u oktobru i turska prijestolnica se nala u opasnosti kako su se turske armije suoile sa neprestanim porazom. Muslimani diljem Svijetu shvatili su rat kao invaziju protiv islama. Halifa u Turskoj je to takoer shvatio kao napad protiv imperijalizma (on je ubrajao svoje carstvo meu evropske imperijaliste) i traio je od drugih velikih sila da interveniraju prije nego to bude kasno. Bojalo se da bi pad Konstantinopolja mogao potaknuti svjetski rat i dezintegrirati Europu. Prva rtva je bila Libija, odakle su turski vojnici morali biti povueni nazad za odbranu svojih domova. Mirovni sporazum je potpisan u roku jednog mjeseca: Albanija je postala neovisna i Otomansko carstvo je izgubilo znaajne dijelove svojih grkih i srbijanskih teritorija. U Indiji, urdu novine Zamindar su vrlo uspjeno izvjetavale o balkanskoj krizi u Indiji. Iqbal je recitirao The Answer (Odgovor) , podui odgovor na The Complaint (Jadikovku) 30. novembra 1912. na okupljanju za prikupljanje sredstava koje je sazvao Zafar Ali Khan, urednik Zamindar-a. Lijevo: Stranica iz poetne verzije rukopisa The Answer (Odgovor), napisana Iqbalovom rukom

*** Prva zapreka na putu ljudske sree bilo je fragmentiranje ljudskog roda na interesom voene grupacije. Deavalo se grupiranje, prema Iqbalu, koje nije na osnovi klasnog konflikta, kako je sugerirao Marx, ve na osnovi reduciranih identiteta. U prolosti su ovi lani identiteti bili razliiti idoli, koji, na sreu, nisu vie bili duboko potovani (on nije mogao ubrojati hindu boanstva meu idole, ali ih je interpretirao kao unekoliko iskvarene pojmove meleka). Meutim, moderna su vremena predoila ljudskom rodu nove zapreke umjesto onih starih, a glavni meu ovim novim idolima je zemlja; on je razmotao svoju zastavu u poemi Patriotizam ili zemlji posmatranoj kao politiki

109

ideal. Stoga je odluio da njegov cilj bude da otkrije univerzalnu drutvenu rekonstrukciju. Religijsko vjerovanje moe posluiti kao protuotrov protiv parohijalnog grupiranja ljudskog roda kroz ujedinjavanje s Boanskim i stvaranjem univerzalne snane i trajne emocionalne veze kroz Boiju jedinost. Sve religije vode istoj destinaciji, meutim, Iqbalu se ini da je islam bio podesno polazite u modernom dobu, poto, za razliku od hinduizma i judaizma, on nije rasno vjerovanje, a za razliku od budizma i kranstva, islam se nije udaljio od materijalnog svijeta. Ideja da islam nudi model za univerzalno graanstvo nastanila se u njegovoj glavi dok je bio u Evropi gdje je ekstatiki pjevao u gazelu: Arapski arhitekt joj je dao jedinstvenu konstrukciju: tvrava kakva je naa religija ne pronalazi se u jedinstvu domovine. Neki poetni zakljuci koji su izvueni iz ovog inae snanog principa bili su (page 76) (photo) (page 77) bizarni. U svome predavanju iz 1909. god. on je izjavio da, budui da je politiki ideal islama bila demokracija, a Britanska imperija je demokratizirala Svijet, dakle, Britanska imperija je bila muhammedanska imperija! Sreom, nikada nije ponovio ovaj iskaz, ali odvojeno od psihologikog olakanja kojeg je on mogao pronai u reinterpretiranju britanske uprave, vjerovatno se jednako tako pitao o tome da li su muslimani samo sljedbenici staze koju je islam postavio otvorenom: u poemi The Answer (Odgovor, 1912.) Boija Pravda daje muslimanske nagrade poganima koji su postali muslimani po praksi iako ne i po imenu. Na isti nain, do kraja svog ivota on izjavljuje u razgovorima da je potpuna istina interpretacija Kurana ak ako ona dolazi i od nevjernika, ili Lenjina. Islam, u Iqbalovom umu, nije bio monopol pomou koga bi neki ljudi koji se smatraju krjeposnima trebali sjesti i prosuivati o duhovnosti drugih. Bog je pravo prvorodstva svakog ljudskog bia, kazao je u jednom drugom radu. Negdje usput on je prerastao svoje kasnije tjeskobe nad neugodnim poloajem muslimanskog svijeta. Neete nestati padom Irana, Bog je obavijestio muslimanskog

110

tuitelja u poemi The Answer (Odgovor, 1912.). Uinak vina ne ovisi o peharu u kome se posluuje. Ovo je bila transformacija koja je famozno brkana kao njegovo pomicanje od nacionalizma ka islamizmu. Njegovo zanimanje uvijek je ostalo ovjeanstvo. Takoer, njegovo zanimanje za islam je bilo uvijek snano fokusirano na injenje neeg za ljudski rod kroz neotkrivenu mudrost ove religije. Svjetske nacije ostaju nesvjesne vae zbiljnosti, Bog kazuje muslimanima u poemi Odgovor. Svijet vas jo treba poto ste toplina koja ga dri na ivotu, i va je ogrta prethodnik izvedivosti sudbine. Nije vrijeme da se odmarate i relaksirate, jer preostalo je jo puno posla; ono jo ostaje da kulminira svjetlost Jedinstva. Ironino, bilo je to ba vrijeme kada su muslimanske mase u Indiji bile po prvi put potaknute Shiblijem i njegovim uenicima da se zdrue sa kongresnim patriotima kako bi konstruirali regionalni identitet. Iqbal ih nije otvoreno kritikovao; takva bi kritika porazila svoj cilj i bila bi pobrkana kao sluenje politici kolonijalnih vladara. Meutim, injenica da je napisao svoju najbritikiju kritiku regionalnog patriotizma u tim danima dostatan je pokazatelj njegovih stajalita. Godine 1913. Iqbal se oenio. Njegov je porodini ivot zadobio presretan karakter nakon razvoda od kobne prve ene i konzumacije jo dva braka (iako je mogao biti zadovoljan jednim, da ga udno naginjanje okolnosti nije prisililo da se dvaput oeni napisao je u privatnom pismu). Takoer, bila je to godina kada mu je ponuena velikoduna stipendija od strane krajnje kultiviranog pokrovitelja maharade Kishan Prashad, premijera Hyderabada (Deccan). Ponuda, koju bi prihvatio svaki pjesnik stare kole kao prirodni poredak stvari i kupio sebi beskrajno vrijeme za pisanje remek-djela, bila je puna potovanja, ali ju je Iqbal odbio. On je bio pjesnik novog poretka, koji je vjerovatno pripadao dobu koje e tek doi. Ovu je odluku donio otprilike u isto vrijeme kada je poeo da pie dugu perzijsku poemu o najvanijem pitanju u ljudskom ivotu: The Secrets of the Self (Tajne jastva). (photo)
Slika iz profila lijevo i lice: Sirdar Begum (oko 1892.-1935.), Iqbalova trea supruga i Davidova (roen 1924.) i Munirina majka (roena 1930.). Sirdar Begum je bila siroe sa Kashmira koje je ivjelo u Lahoreu kada se Iqbal oenio s njom u zimu 1910. god. Jedini nikah je obavljen ovom prilikom, dok je rukhsati trebao biti kasnije, ali je odgoen do daljnjeg kada je mladoenja primio prevarantsko pismo koje baca sumnje u vezi sa nevjestinim karakterom.

111

Tek u ljeto 1913. (nakon to se Iqbal oenio sa drugom enom, Mukhtar, posve odustavi od Sirdar) saznao je da pismo nije sadravalo nikakvu istinu i da ga je napisao neko ko je elio Sirdar za svog sina. Sama Sirdar je pisala Iqbalu kazavi da se nee nikada ponovo udati i da ga smatra odgovornim za svoju tugu: Pisanje takovrsnog pisma je bio smion korak prema standardima tog vremena i Iqbal ju je, uz doputenje svoje druge ene, vratio kui. Ona je ostala biti njegova omiljena supruga. To je udna ljubavna pria. Volio bih da sam znao istinu prije uzimanja druge ene, napisao je u pismu prijatelju. Drugi su prijatelji osjeali promjenu u njegovom ivotnom stilu: sada je provodio sve svoje vrijeme kod kue. Oito je njegova nova rutina pospjeila dovrenje Asrar-i-Khudi, njegove prve duge perzijske poeme i egzegeze njegove filozofije. Sirdar je umrla od dugotrajne bolesti u maju 1935., svega nekoliko dana nakon to su preli u njihov vlastiti dom, David manzil, koji je kupljen i sagraen djelomice iz njezine uteevine i dragocjenosti. Iqbal je nikada nije zaboravio; osjeao je da je njezina dua bila u kontaktu s njim ak i nakon njezine smrti. esto mi je govorila da je bila ispitivana i da je prola istilite, imao je obiaj da kae.

Mukhtar Begum (umrla 1924.) bila je druga Ibalova ena i umrla je prilikom prvog poroda 1924., a iza sebe nije ostavila potomstvo. Iqbalov brak sa Mukhtar je bio sluaj pogrenog identiteta, kazao nam je njegov prijatelj Mirza Dalaluddin. Iqbal i njegova porodica su bili pod dojmom da su zaprosili ker imune osobe u Ludhiani (Pendabu), ali su tek nakon sklapanja braka sa Muhktar saznali da je Mukhtar bila sirota bratina ovoga gospodina. Meutim, to je jedva moglo biti sporno i Iqbal je bio posve sretan s njom. Mukhtar je imala prijaznu narav i voljela je da dri domae ljubimce, posebno maku. Mukhtar i Sirdar su zatrudnjele otprilike u isto vrijeme i kau da su srdano odluile da zamijene svoju djecu. Iqbal je pratio Mukhtar u njezinu roditeljsku kuu zbog poroda i bio je jako ganut njezinom smru. Kada sam je pitao nekoliko minuta prije njezine smrti kako je, samo je odgovorila: Dobro sam, iako je bila skoro na samrti i znala je to, pisao je svome bratu Ata Muhammedu. Kako bi rodila obino ljudsko bie na ovom svijetu gdje ono nee ivjeti vie od pedeset ili ezdeset godina, priroda zadaje toliko bola slabanoj eni!
Desno: Fotos Mukhtar Begum iz Iqbalova muzeja (David manzil), Lahore

112

(page 79) POGLAVLJE III (Illlustration) ILUMINACIJA (1914.-1922.) (page 80) (illustration)
Kopije ovog portreta su dobro znane, meutim, original (iznad) je sada oteen. Nema datuma. Sliku koja se nalazi na str. 79 naslikao je Adab Khan sa ove fotografije.

Mislilac iz 13. st., Rumi, predavao je svojim uenicima kada ga je prekinuo lutajui dervi Shams Tabrizi, koji je pokazao na knjige i pitao ta je u njima. Naiao je na sarkazam iziritiranog uenjaka: Neto to ti ne bi mogao shvatiti. Neto kasnije, Tabrizi je bacio knjige u oblinji ribnjak, i kada je Rumi bio frapiran njihovim gubitkom, on ih je izvadio, suhe i neoteene ili, sukladno drugoj varijanti ove parabole dervi je zapalio knjige i kasnije ih izvadio iz pepela. U svakom sluaju, Rumi ga je u nevjerici pitao o tome ta je to bilo to je uradio, a dervi mu je uzvratio njegovim rijeima: Neto to ti ne bi mogao shvatiti. Rumi se onesvijestio i shvatio da je promijenjen ovjek kada se nakon nekoliko dana oporavio. Ova historijski nepotvrena anegdota sadri otvorenu metaforiku priblinu vrijednost onoga to se desilo kada je Rumi susreo Tabrizija koji e postati njegov uitelj. Prolaenje od znanja ka svjedoenju je zbilja nita manje doli udo i zahtijeva uitelja koji e ga izvesti ueniku. Uitelj koji je postao Iqbalova podrka bio je, osobito, niko drugi doli sam Rumi. Kae se da je Iqbal sanjao da je uitelj Rumi traio od njega da napie mesneviju. Zahtijeva od nas da negiramo jastvo kad god se pojavi meni kome bi jastvo trebalo biti pojaano, protestirao je Iqbal u snu. Znaenje onoga to kaem nije razliito od onoga to ti razumije, kazao je tajanstveni uitelj Rumi prije nego to se Iqbal probudio i shvatio da je nadahnut za pisanje svoje mesnevije.

113

On je namjeravao napisati tri sveska. Prvi bi definirao izvor sveg dobra u praktinom svijetu: ljudski ego, ili jastvo, primajui svoju iluminaciju od Apsolutne Zbilje i zauzvrat iluminirajui sva podruja ljudske egzistencije; drugi dio bi ustanovio odnos izmeu individualnog ega i drutva te kako bi idealna nacija mogla nastati iz kolektivne volje prosvijeteljenih pojedinaca; trei i zakljuni svezak bi predskazao mogue sudbine takve nacije i ta bi ona mogla postii u terminima ljudske historije. Ljudske mogunosti, smatrao je Iqbal, jo su bile neistraene i on je istinski vjerovao da je njegova poruka izvedena iz tih znaenja Kurana koja su ekala moderna vremena da budu u potpunosti shvaena. Malo je, zbilja, onoga to je zamislio to bi moglo biti optueno za pogreno interpretiranje Boije Knjige i brkanje struje religijskog miljenja sa pohlepom i egoizmom. Osjeaj bivanja usamljenim i jedinstvenim olakao je Iqbalu da se shvati kao pjesnik iz nekog drugog vremena i prostora: pjesnik sutranjice. To ga je olsobodilo iz njegovog svijeta tako da se mogao otvoriti za ono to e esto opisivati, na razliite naine, kao izvor samog ivota. Ono to je kasnije kazao za neke suvremenike bilo je jednako tako tano za njega samog: Takvi su ljudi izloeni grekama. Meutim, historija naroda pokazuje da su ak i njihove greke podarile dobre rezultate. U njima nije logika, ve sami ivot koji se zabrinuto bori da razrijei svoje vlastite probleme. Ovo je ta povezanost ( u smislu New Age-a) koja ini Iqbala tako savremenim u 21. stoljeu. ivot je manifestacija jastva, zapoeo je prvo poglavlje svoje knjige nakon uvoda: Sve to vidi ubraja se u tajne jastva. Jastvo (ili ego) je kreator svojih vlastitih suprotnosti, i ono se manifestira kroz snagu, sukob, ljubav i smrt; otuda u jednom snanom zamahu Iqbal leti kroz neznane aluzije na Hegelovu filozofiju i Nietzcheovu volju za mo. Meutim, jastvo nije nijedno od ovih i k tome jo; (page 81) (illustration) ukazivanja na ove aribute su isto poetska ukazivanja na figure izraavanja koje su shvatljive itateljstvu. Poenta koju je Iqbal htio da iznese jeste ta da sve to znamo o ivotu i univerzumu, bilo da to znamo kroz znanost, religiju ili metafiziku, na kraju se svodi na jednu temeljnu injenicu: kroz jaanje ega - ivite; kroz njegovo odbacivanje -

114

propadate. Istinsko i trajno irenje ne dolazi iz posezanja u tue prostore ve kroz jaanje u vama samima. Princip rasta je nutarnji-vanjski, a ne vanjski i vanjski. Sjeme u sebi sadri deblo, i jednako tako na temelju razrastanja izvora unutar, a ne kroz zavist moi drugih, ljudsko bie postaje jaim. Mislioci koji tee da predoe koherentnu sliku o svijetu esto se otiskuju kroz fokusiranje na jedno pitanje kao polazite i sredinji problem za Iqbala, u ivotu i jednako tako miljenju, koje je ostalo priroda ljubavi. Na ovome mjestu, on je pokuao dati smisao krajnjoj ludosti, tj. ljubavi. Ukoliko ne postoje drugi u svijetu i ukoliko nema udaljenosti, duevnih boli neuzvraenih osjeanja (i odbijanja), onda tamo ne bi mogla postajati enja; a enja je za ego ono to je gorivo za mainu i voda za svakog ivog stvora; enja je pokretaka snaga ega. Rumi je zapoeo svoju mesneviju kroz kazivanje da je muzika naja tek njegov pla zbog boli razdvajanja od njegovog izvora. Iqbal je riskirao da pokae, poprilino smiono, drugu stranu nalija: naj je postao ono to jeste kroz odvajanje od svoga izvora. Istina, odvajanje je virtualno radije negoli zbiljsko (a Rumi je ve istaknuo da muzika dolazi iz daha sviraa te stoga ne postoji udaljenost izmeu dva konana cilja naja). Iqbal je prihvatio Rumijevu percepciju Boanskog izvora, ali je otiao dalje kazavi da je stanje odvojenosti posjedovalo vlastite vrline: u savrenom jedinstvu stvari bi se preokrenule u nitavilo. Anatomija enje se uobiajeno posmatra kao obuhvatanje ljubavi i prosjaenje. Iqbal je bio vjerovatno u pravu tvrdei da je odgonetao tajne koje se niko drugi nije usuivao da otkrije na Istoku prije njega: bio je prvi istonjaki mislilac koji je kazao da su ljubav i prosjaenje bili suprotstavljeni jedno drugom i ne moete odabrati samo jedno od ovog dvoga. Ljubav je, u svojoj biti, sredstvo kroz koje se ego uzdie ponad zapreka fizikog svijeta; ljubav moe uiti pobuni najponiznija bia. Najtvre stijene se razbijaju na komadie pogledom ljubavi, kazao je Iqbal. Ljubav Boija konano postaje posve Bog. Meutim, ispitivanje je razdruilo ego od njegovog Boanskog izvora iluminacije. Dovoljno nedotjerano on je osuivao istonjaku literaturu zbog slijeenja konvencija samonegiranja i produavanja izoblienog izgleda ljubavi koja je izjednaavala enju sa prosjatvom. (Ovo je bila Iqbalova kritika Hafiza u prvom izdanju Asrar-i-Khudi koja je potaknula nemirne prosteste 1915.) Iqbal je takoer kritikovao Platona, kao to bi se moglo oekivati od nekoga ija je pozicija o zbiljnosti

115

fizikog svijeta i znaaja svrhe u definiranju stvari bila u izravnoj liniji naslijea od ovjeka koji je kazao da je A jednako A. (Iqbalova odbojnost za etiketiranje bi ga sprijeila od elje da bude posmatran ak i kao aristotelijanac; u svojoj biljenici on je pribiljeio razlikovnost s ovim grkim filozofom u pogledu nerjeenja prijepornog pitanja nakon doputanja slaganja u osnovi.) U svome karakteristinom duhu okrutne objektivnosti Iqbal je veliao Vrijeme, koje za njega nije bilo slijed ni dana ni noi, niti tek druga dimenzija prostora, nita drugo izuzev Boije manifestacije. Ne klevetajte
Dalaluddin Rumi (1207.-1273.), najpoznatiji po svojoj vietomnoj Mesneviji (koju je zapoeo pisati 1260. god.) roen je u porodici glasovitog pravnika i mistiara, koga je naslijedio u dobi od dvadeset i etiri godine. Daljnje obrazovanje je dobio od Burhanuddina Tirmizija, meutim, sluajni susret sa zagonetnim Shamsom Tabrizijem u dobi od 37 godina poizvanjtio je njegova kontemplativna stanja u obliku poezije i pokrenuo je okean njegovog bia koji je rezultirao golemim valovima koji su transformirali historiju perzijske knjievnosti (kao to to moderni biograf prikladno komentira). Iqbal je duboko potovao Rumija u svakoj knjizi nakon 1913. god. Rumijev duh se javlja pred njim ak da ga vodi kroz nebesko putovanje u njegovom najveem remek-djelu Davidnama (1932.). Meutim, upravo kao to utjecaj Shamasa Tabrizija na Rumija ne bi smio biti precijenjen, tako ni utjecaj Runija na Iqbala treba paljivo definirati. Rumi je bio uzor i Iqbal je ak pokuao da reinterpretira uitelja modernom svijetu (njegovo proricanje da je moderni svijet u potrebi za Rumijevom porukom, koja je najprikladnija zbog svojih emocionalnih i duhovnih potreba ini se da postaje istinit barem danas u Sjevernoj Americi). Uz to, Iqbalova poezija nije serija podnonih biljeaka na Rumija; take odstupanja ukljuuju inzistiranje na odvajanju umjesto jedinstvu te je ak i uenje o jastva (khudi) poprilino smiona reinterpretacija uitelja, koju bi se tek nekolicina usudila pokuati napraviti.

(page 82) (illustration) Vrijeme, jer Bog kae: Ja sam Vrijeme, kazao je Poslanik svojim drugovima. Uz ovaj izvaredni hadith, Iqbal je jednako tako naveo citat Imama Shafiije na nain dodatnog pojanjenja: Vrijeme je ma. Onaj ko ita znakove Vremena umjesto pronalaenja njegovih greaka je onaj koji svladava sve potekoe. Bijeg od Vremena je smrtonosan i ovdje moemo pridodati da nostalgija za prolim i nerealistinim eljama za budunost tvori dva glavna primjera. Ego treba da otkrije simbiotiki odnos sa uzvienom energijom koja je Vrijeme. 116

Kreui se od opeg ka specifinom, Iqbal istie ljubav koju nose njegovi muslimanski itaoci za Poslanika i i pokazuje im da obrazovanje Jastva ima tri stupnja: a) poslunost, b) samokontrolu i c) Boije namjesnitvo. Svrha muslimanskog ivota je da velia rije Boiju. Dihad, ukoliko je potaknut glau za zemljom, nezakonit je u islamskoj religiji. Iqbal se morao pomjeriti sa velianja individualnog ega ka glorifikaciji drutva, budui da je dolazio iz filozofske pozicije gdje je individualno bilo organska komponenta ireg drutvenog organizma. Drutvo je jednako tako bilo ego, izloio je u Rumooz-iBekhudi, drugom dijelu mesnevije. Individualno pronalazi trajnu snagu kroz podvrgavanje svoga ega u ego nacije. Muslimanska nacija je bila neovisna o vremenu i prostoru i njezina je trajnost obeana (za razliku od individualnog, ija je besmrtnost bila tek uvjetna). Dva temeljna principa ove nacije bili su monoteizam (koji je lijeio strah i oaj, dvije fatalne bolesti za ego), i poslanstvo (koje ima za cilj da osigura slobodu, jednakost i bratstvo ljudskom rodu). Nasreu, islamska nacija bila je utemeljena na principu jednakosti i slobode (u dokaz ega je Shibli ostavio dostatno anegdota iz historije prije svoje smrti u novembru 1914., dok je Iqbal jo radio na prvom dijelu mesnevije). Ono to je jo znaajnije jeste da je Iqbal osigurao alternativnu poziciju o odnosu izmeu pojedinca i drutva, koji je ukorijenjen u ljubavi i jednakom miljenju radije negoli u hirovitim ili rasistikim principima. Zamisao individualnog ega koji se stapa u iri ego zajednice bila je kretanje napretka: ne momo postii ono to mnogi mogu postii zajedno, kao to sada uviemo kroz takve koncepte kao to su sinergija i timski rad u vjetinama upravljanja. to ne bi moglo biti postignuto u svijetu ukoliko bi se itav ljudski rod mogao preokrenuti u istomiljeniku kreativnu cjelinu?
Iznad: Prva stranica poglavlja iz prvog izdanja Asrar-i-Khudi koja optuuje Platona i Hafiza Shirazija, dok oslobaa Urfi Shirazija. Poglavlje je bilo glavni razlog ogorenja protiv knjige i izbaeno je iz kasnijih izdanja. Stil Iqbalovog perzijskog gazela je posuen od dvojice pjesnika iz Shiraza (Iran) vie od bilo koga drugog: Hafiza (1326.-1391.) i Urfija (oko 1555.-1591.). U pojmovima literarnih ideala obojica su bili dijametralno suprotstavljeni jedan drugom, kao to je Iqbal iznio u prvom izdanju djela Asrar-i-Khudi.

117

Hafiz je poznat kao mistik i estet koji preferira unutarnji mir nad borbom. Iqbal ga je prokazao kao onoga koji bjei od stvarnosti iako nikada nije prestao da uzima inspiraciju iz literarnoga kvaliteta njegovih poema. Urfi je bio romantiar kratkog vijeka koji je doao u Indiju, navodno opit od strane mugalskog princa Salima (kasnijeg cara Dehangira) i vjerovatno je bio jedini klasini pjesnik koji e proslaviti ponos i neprestane borbe. Sukladno Shibli Nomaniju, on je takoer bio jedini perzijski pjesnik kome je polo za rukom da prevede kompleksne filozofske ideje u prorodnu emociju i da ih postavi u podesne stihove. Ukratko, on je bio Iqbal koji je roen u mugalskom razdoblju. Uz to to hvali Urfija u prvom izdanju djela Asrar-i-Khudi, Iqbal mu je jednako tako odao blistavo priznanje u urdu poemi Urfi, koja je otprilike napisana u isto vrijeme i sada je ukljuena u Bang-i-Dara. Poema hvali plodove njegove imaginacije kao nadmone Avicenninom i al-Farabijevom stakleniku.

*** Iznova, 1910. godine napravio je intelektualnu zabiljeku o promjeni fokusa istonjake metafizike od Boijeg postojanja na postojanje ljudskog bia. Anatomija ljudskog ega koja je predoena u djelu Asrar-i-Khudi blistala je svjetlou Boije Egzistencije. Zamislio sam krajnju Zbiljnost kao Ego, kasnije je napisao. Iz Vrhovnog Ega samo ega proizlaze. Individualnost implicira konanost, te iako nije potaknuo ovo pitanje Asrar-i-Khudi, smiono ga je oslovio puno godina kasnije u djelu The Reconstruction of Religious Thought in Islam / Rekonstrukcija islamske misli u islamu. Vrhovni Ego... nije ni beskonaan u smislu prostorne beskonanosti, niti konaan u smislu prostorom omeenog ljudskog ega ije ga tijelo zatvara u odnosu na druga ega. Beskonanost Vrhovnog Ega (page 83) (illustrations)
Iznad: Imam Bibin kabur u Sialkotu. Desno: Detalj sa stranice kopije koju je Iqbal poslao svome ocu Shaykhu Nur Muhammedu. Nju je kaligrafski ispisao neki profesionalni pisar.

Iqbal je bio ojaen poput malog djeteta nakon to mu je umrla majka Imam Bibi (9. novembra 1914.). Moja zanimanja za svjetovne stvari i moja revnost da budem uspjean u ivotu imaju zahvaliti njoj, napisao je nekom prijatelju. Sada upravo ekam svoju smrt... ak iako je to bilo pretjerivanje, ovo nije bilo neutemeljeno, jer In the Memory 118

of My Late Mother (U sjeanje na moju rahmetli majku) stri meu njegovim poemama zbog svoga smekanog tona, blagog ritma i ganutljivih osjeanja osobne alosti, to sve ne lii na Iqbala. Argument poeme se kree iz sabiranja majinske ljubavi, univerzalnosti smrti te, ak, veeg obilja ivotnog instinkta u svijetu. Iz toga slijedi da postojanje, a ne potiranje, jeste prirodni favorit i stoga mora postojati nada za ivot nakon smrti. Poema zavrava kratkom molitvom, koja je postala vjerojatno najuobiajeniji epitaf na nianima nakon kuranskog ispisa u urdu govornom podruju: Aasman teri lehed per shabnam afshani karay... Neka Nebo prospe kapi rose na tvoj kabur; neka ovo boravite bude uvano stalno razrastajuim cvjetovima). Poema je takoer poslana njegovom ocu Shaykh Nur Muhammadu u prikladnoj kopiji uz saetak ispisan Iqbalovom rukom (sada uvan u Iqbalovom muzeju). (page 84) (illustrations) SINOPSIS Tajne i misterije Asrar-o-Rumooz, sabrano izdanje Asrar-e-Khudi (1915.) i Rumooz-e-Bekhudi (1918.), nije najdetaljnije pobijanje Iqbalove filozofije o khudi, ili jastvu. Individualnost usrdno naglaena u prvom dijelu mora biti podvrgnuta uenjima Poslanika kako bi se promoviralo drutvo ravnopravnosti islamskog naroda. Tajne jastva (1915.) Uvodnik: Otvarajui knjigu sa Rumijevim i Nazirijevim stihovima, Iqbal nastavlja naglaavati da se knjiga fokusira na poruku i da ne smije biti tretirana kao puka poezija. Uobiajeno podrobni naslovi kasnijih poglavlja (koje je preveo R.A. Nicholson) u velikoj mjeri su samorazjanjavajui: * Pokazujui da sistem univerzuma ima porijeklo u jastvu, te da nastavak ivota svih pojedinaca ovisi o osnaivanju jastva

119

* Pokazujui da ivot jastva potjee iz formiranja elja i njihovog iznoenja * Pokazujui da je jastvo pojaano kroz Ljubav * Pokazujui da se sopstvo slabi ispitivanjem * Pokazujui da, kada je jastvo ojaano Ljubavlju, ono zadobiva dominaciju nad izvanjskim i unutarnjim snagama univerzuma * Pria po kojoj je moral negiranje jastva - uenje koje su izmislili podanici rasa ljudskog roda kako bi pomou ovoga mogli iscrpiti i oslabiti karakter svojih vladara * Do uinka da je Platon, ija je misao duboko izvrila utjecaj na islamski misticizam i literaturu, slijedio uenje stada, te da se moramo zatititi od njegovih teorija * U pogledu istinske naravi poezije i reforme islamske literature * Pokazujui da obrazovanje jastva ima tri stupnja: pokornost, samokontrolu i Boije namjesnitvo * Pokazujui unutranja znaenja Alijevih imena * Pria o mladiu iz Merva koji je doao bogougodniku Aliju Hajveriju Bog mu se smilovao i poalio se da su ga neprijatelji ugnjetavali * Pria o ptici koja je pala u nesvijest zbog ei * Pria o dijamantu i ugljenu * Pria o ejhu i brahminu, nakon koje je uslijedila konverzacija izmeu Gangesa i Himalaja do uinka da nastavak drutvenog ivota ovisi o vrstom pristajanju na karakteristine tradicije zajednice * Pokazujui da je svrha muslimanskog ivota da velia Rije Boiju i dihad, te ukoliko je dihad potaknut eljom za osvajanjem, onda je nezakonit u islamskoj religiji * Propisi koje je za muslimane Indije mapisao Mir Nadat Naqshbandi, koji je openito poznat kao Baba Sahrai * Vrijeme je ma * Zazivanje (zikr) Misterije nesebinosti (1918.) Ovaj dio se otvara Rumijevim i Urfijevim kupletima i posvetom islamskom millatu. Naslovi poglavlja su kako slijedi: * Predgovor, o povezanosti izmeu pojedinca i nacije

120

* Pokazujui da se nacija raa u mijeanju pojedinaca i da see do doba poslanstva * Temeljni principi islamske nacije; prvi princip - monoteizam (page 85) (illustrations) Nacionalni ivot zahtijeva fiziki centar, a asna Kaba je sredite islamske nacije, kazao je Iqbal u Rumooz-i-Bekhudi (1918.). Meutim, on je spomenuo da je zbiljsko jedinstvo dolo iz shvatanja nacionalnog ideala budui da je islam bio sutinski zajednica istomiljenika. Ideal islamske nacije je da eliminira strah kroz uvanje i propagiranje monoteizma. * Pokazujui da su oaj, alost i strah izvori svakog zla i neprijatelji ivota, a da monoteizam lijei ove opake bolesti * Dijalog izmeu strijele i maa * Pripovijest o lavu i caru Aurangzebu (Bog mu se smilovao) * Drugi temeljni princip: poslanstvo * Pokazujui da je sloboda, jednakost i bratstvo ljudskog roda svrha Muhammedovog poslanstva (Bog mu se smilovao) * Pripovijest o Abu Ubaidi i Dabanu, pokazujui znaenje bratstva u islamu * Pripovijest o sultanu Muradu i arhitekt, koja pokazuje znaenje jednakosti u islamu * Pokazujui znaenje slobode u islamu i tajne kerbelske tragedije * Pokazujui da, poto je islamska nacija utemeljena na monoteizmu i poslanstvu, ona je stoga slobodna od regionalnih granica * Pokazujui da nacionalnost nije utemeljena na dravi * Pokazujui da je islamska nacija takoer slobodna od periodinih granica, jer je njezina vjenost obeana * Pokazujui da je ustav sutinski za organiziranje nacije te da je Kuran ustav islamske nacije * Pokazujui da je taqld bolji od od idtihd-a u ovo doba degeneracije * Pokazujui da se nacionalni karakter osnauje kroz slijeenje Boanskog ustava

121

* Pokazujui da je ljepota nacionalnog karaktera iz potovanja prema Poslanikovom obiaju * Pokazujui da nacionalni ivot zahtijeva fiziki centar, a asni Kuran je centar islamske nacije * Pokazujui da zbiljsko jedinstvo potjee iz shvatanja nacionalnog ideala, a ideal islamske nacije je uvanje i propagiranje monoteizma * Pokazujui da se nacionalni ivot protee kroz zadobivanje supremacije nad fizikim svijetom * Pokazujui da je savrenstvo nacionalnog ivota onda kada nacija zadobiva svijest o Jastva poput jednog pojedinca, i da je ova svijest mogua kroz disciplinu nacionalnih tradicija * Pokazujui da je ouvanje vrste od majinstva; islam uva i respektira majinstvo * Pokazujui da je hazreti Fatima ideal savrenstva za ene islamske nacije * Obraanje muslimankama * Sumirajui mesneviju kroz komentar sure Ikhls * Blagosiljanje Poslanika Asrar-e-Khudi je bila prva tiskana 12. septembra 1915. Pisar je bio Munshi Fazl Ilahi; Hakeem Faqir Muhammed Chisti Nizami je platio raun nadgledanog tiskanja. Tiskano je samo 500 primjeraka, koji su rasprodani prije nego to je poema postala kontroverzna. Prema tome, neki dijelovi su izostavljeni iz narednog izdanja, a tekst je pretrpio vie izmjena kada je ponovo tiskan u sabranom izdanju s drugim svojim dijelom Rumooz-e-Bekhudi (prvi dio objavljen zasebno 1918.). Sabrano izdanje, Asrar-o-Rumooz, pojavilo se vjerovatno 1923.
Desno: Stranica na kojoj je sve zapoelo. Ona potjee iz Iqbalove najstarije sauvane poetske biljenice. Stihovi su napisani 1911. god. i kasnije su prekrieni u Asrar-i-Khudi 1913. god. uz brojne preinake. Desno i s krajnje desno: prva izdanja Asrar-i-Khudi i Rumooz-i-Bekhudi

(page 86) Pokazujui da sistem univerzuma potjee u jastvu, te da nastavak ivota svih pojedinaca ovisi o jaanju jastva 122

Oblik egzistencije je uinak jastva, Sve to vidi u tajni jastva, Kada se jastvo probudilo za svijest Ono je otkrilo univerzum Miljenja. Stotine svjetova su skriti u njegovoj biti: Samopotvrivanje iznosi ne-jastvo na svjetlost. Na temelju jastva je zaetak oprenosti zasijan u svijetu: Ono sebe zamilja drugim osim samog sebe; Ono pravi od sebe oblike drugih Kako bi multipliciralo zadovoljstvo sukoba. Ono se ubija snagom vlastite ruke Da bi postalo svjesno svoje vlastite snage. Njegova samozavaravanja su sutina ivota; Poput rue, ono ivi kupajui se u krvi. U ime jedne pojedinane rue ono unitava stotine ruinjaka i pravi stotinu jadikovki u potrazi za jednom melodijom. Za jedno nebo ono proizvodi stotinu novih mjeseca, a za jednu rije stotinu diskursa. Isprika za ovo rasipnitvo i okrutnost Jeste oblikovanje i usavravanje duhovne ljepote. Shirina ljupkost opravdava Farhadovo strahovanje. Jedan miomirisni pupoljak opravdava stotinu jelena moutnjaka. Sudbina je nonog leptira da bude spaljen u plamenu: Patnja nonih leptira se opravdava

123

svijeom. Pero jastva je oslabilo stotinu dana kako bi postiglo zoru jednog jutra. Njegovi su plamenovi spalili stotinu Ibrahima kako bi lampa jednog Muhammeda mogla zasjati. Subjekt, objekt, sredstva i uzroci sve su ovo oblici koji ono pretpostavlja za svrhu djelovanja. Jastvo buja, nadahnjuje, pada, plamti, die, gori, sija, hoda i leti. Prostranost Vremena je njegova arena. Nebesa su golemi val praine na putu. Iz svoje plantae rua svijet vrvi u ruama; No je stvorena iz njegovog sna, dan izvire iz njegovog buenja. On je podijelio svoj plamen na iskre i nauen je shvatanju i tovanju pojedinanosti. on se rastopio i stvorio atome, On se nakratko rasprio i i stvorio pjeane prudine. Potom se izmorio od disperzije i kroz ponovno ujedinjenje postao planine. Ovo je narav jastva koja e se manifestirati u svakom atomu koji uspavljuje mo jastva. Mo koja se iskazuje i tromost prikiva sposobnosti koje vode djelovanju. Budui da ivot univerzuma potie iz moi jastva,

124

ivot je u srazmjeru sa ovom moi. Kada kap vode prima lekciju jastva napamet, ona ini bezvrijednim biser. Vino je bezoblino budui da je njegovo jastvo slabo; ono dobiva oblik zahvaljujui peharu. Iako pehar vina pretpostavlja oblik, on nam je zahvalan zbog svoga kretanja. Kada planina gubi svoje jastvo, ona se pretvara u pijesak i jada se da more nadire nad nju; Val, toliko dug da ostane val u morskoj dubini, ini sebe jahaem na morskim leima. Svjetlost se transformirala u oko i pokrenula u potrazi za ljepotom; kada je trava pronala naine rasta u svome jastvu, njezina tenja je raskolila sriku vrta. Svijea se jednako tako ulanila i izgradila iz atoma; potom je ustalila praksu taljenja sebe i bjeanja od svoga jastva sve dok se napokon nije iskapala iz svojih vlastitih oiju, nalik suzama. Da je dragulj bio vie jastvo koje je po prirodi sigurno, on ne bi bio ranjiv, ali, budui da on izvodi svoju vrijednost iz natpisa, njegovo je rame iritirano teretom drugog imena. Zbog toga to je Zemlja vrsto utemeljena na samoj sebi, zarobljeni Mjesec trajno krui oko nje.

125

Bitak Sunca je jai od onog Zemljinog stoga je zemlja fascinirana sunevim okom. Blistavost crvene plae fiksira na pogled. Planine su obogaene svojom uzvienou, njihova odjea je istkana od vatre, njihov je izvor jedna samosvjesna klica. Kada ivot sakuplja snagu iz jastva, rijeka ivota se protee u okean.
Asrar-i-Khudi je preveo R.A. Nicholson kao Secrets of the Self (Tajne jastva) i objavio u Londonu 1920.

(illustration) (page 87) (illustration) sastoji se u beskrajnim unutarnjim mogunostima Njegove stvaralake aktivnosti od koje je univerzum, kako nam je poznat, tek djelomini izraz. Jednom rijei, Boija je beskonanost intenzivna, a ne ekstenzivna. Drugi vani elementi u njegovoj koncepciji Boga, iz intelektualne perspektive, mogli bi se imenovati kao Kreativnost, Spoznaja, Svemo i Vjenost. U svakom od ovih Bog je superioran i elementarno razliit od ljudskih bia budui da univerzum i zbilja Njemu nisu drugi. Apsolutni Ego... je cjelokupna Zbiljnost, Iqbal bi kazao u Obnovi vjerske misli u islamu (The Reconstruction). Savrenost Stvaralakog Jastva sastoji se... u prostranijoj osnovi Njegovog stvaralakog djelovanja i beskrajnom okviru Njegove stvaralake vizije. Iqbalova pozicija o sufizmu dugo vremena je uzrokovala problem u prouavanju njegovog miljenja, zapoinjui sa djelom Asrar-i-Khudi. Predgovor prvog izdanja je igosao wahdat al-wudud (koji je kasnije preveden kao panteizam u engleskim radovima). Poput njegovog prethodnika, ejha Ahmada Sirhindija, koji je uinio isto poetkom 17. st., Iqbal nije mogao imati izravan pristup Ibn Arabijevim izvornim djelima kojem je popularno stajalite pripisivalo porijeklo wahdat al-wududa! (Iqbalova upoznatost jo iz djetinjstva sa Draguljima mudrosti bila je daleko od idealnog polazita

126

za razumijevanje Ibn Arebija.) Iqbal je poput orijentalista zanemarivao injenicu da wudud u arapskom jeziku posjeduje isti korijen kao i waddan (intuicija) te da nosi drugo znaenje nalaenja. Ove su konotacije tragino izgubljene kroz prijevod kao to je jedinstvo bia ili jedinstvo postojanja. Izjednaiti ga sa panteizmom (kao to je Iqbal uradio) bila je ak i vea nepromiljenost. Iskrivljena upotreba ovog pojma, openito prihvaena posebno u Indiji jo od vremena Sirhindija, bila je daleko udaljena od izvora. Na ovom mjestu, nekolicina vladajue muslimanske elite razumljivo je trebala nekakvo filozofsko opravdanje za svoju uzrujanost (koja je bila neizbjena posljedica ivota u neprestanom tegljenju rata uz gomile nevoljnih hindu podanika). Wahdat al-wudud je postao podesna varijabla koja e biti zamijenjena vrijednou bilo ega to bi moglo braniti odlaganje, pomanjkanje determinacije ili neaktivnost u bilo kojoj datoj prilici. Otuda rimovani distih o patanskom pjesniku (Patanac, pripadnik dominatne etnike skupine u Afganistanu - N.K.), koji je Iqbal prikladno naveo u neprijateljskom eseju: Navikao sam da okrenem glavu od armija na bojnom polju, ali sve odonda sam postao upoznat sa wahdat al-wudud-om i ja se krzmam ak da zgazim i slamku, jer bi i to moglo povrijediti Boga (poto se pretpostavlja da Uzvieni postoji u svemu sukladno izopaenoj upotrebi ovog uenja). Ibn Arabi bi bio okiran ovom blasfemijom, meutim, zahvaljujui silnom nerazumijevanju, Iqbal je bio zaveden da vjeruje da je panski mistik bio izvorni krivac za takva stajalita. Dakle, iako je Ibn Arabi poteen ovih naginjanja u samoj pjesmi, nije mu neko vrijeme pokazano duboko potovanje u razgovoru za stolom i korespondenciji. Djelo Dragulji mudrosti je izuavano u kui mog oca dok sam odrastao, napisao je Iqbal u pismu. Iz onog to znam, ono sadrava samo ateizam i bezbonost. Kasnije je ovo stajalite promijenjeno i duboko potivanje je vraeno prema Ibn Arebiju. Otuda nas ne bi trebalo iznenaditi to to je Iqbal s jedne strane igosao wahdat alwudud i jednako tako bio najelokventiniji predstavnik nekih njegovih aspekata. Mir Dard je ukljuio itav repertoar mistike poezije na urdu koji ne moe pribaviti jedan primjer koji bi usporedio sa ovim izvarednim rimovanim distihom iz Bal-i-Gabriel (1935.): Stoga gnoza moe biti sumirana na sljedei nain: ivot je potroena strijela koja jo nikad nije maknuta iz luka. Drugi distih iz perzijskog

127

Iznad: Khwada Hasan Nizami, najbolji prijatelj koji je privremeno postao ogoreni neprijatelj po objavljivanju Asrar-i-Khudi Iqbalovi radovi i intervjui o misticizmu iz ovog razdoblja ukljuuju: 1) Intervju u Tareeqat-u, urdu sedminiku iz Lahorea, august 1914. (dok Asrar-i-Khudi jo nije bio objavljen); 2) Asrar-i-Khudi and Mysticism (urdu) u: Wakil, Amritsar, 15. januar 1916.; 3) Islam and Mysticism (engleski) u: The New Era, Lucknow, 28. juli 1917.; i 4) Our Prophets Criticism of Contemporary Poetry (engleski) u istom asopisu tog istog mjeseca. I dok prvi intervju hvali rane bogougodnike, drugi radovi izravnije napadaju kasnije mistike. Intelektualna dekadencija muslimanskog svijeta pripisivana je: a) magijskom duhu s njegovim tendencijama prema bijegu i fatalizmu, koji uvijek iekuje uitelja s nadnaravnim moima; te b) wahdat al-wudud-u, kojeg je Iqbal pogreno interpretirao kao panteizam. Dominantna kola istonjake literature je kritikovana kao antiteza zdravim idealima koje je Poslanik preporuivao. U meuvremenu je Tarikh-i-Tasawwuf (Historija sufizma) napisana, ali je uskoro odbaena zahvaljujui pomanjkanju primarnih izvora. Nepotpune biljeke opisuju intelektualnu poziciju s koje se Iqbal uskoro odmakao: mistik Mansur Hallad, koji je ovdje igosan, kasnije je bio heroj. Otuda bi Iqbalovim radovima o misticizmu iz ovog perioda trebalo pristupati obazrivo, a njegova pozicija o ovom pitanju je odreena iz kasnijih djela, posebno Obnovom vjerske misli u islamu (The Reconstruction of Religious Thought in Islam) i Davidnamom (1932.).

(page 88) (illustration) gazela daje nam ova analogija sa distance (ili bliskosti) izmeu ljudskog bia i njegovog Stvoritelja: Izmeu mene i Njega je izjednaenje oka i pogleda, jer je jedno s drugim ak i na najveim udaljenostima. Kritiari su smatrali tekim pomirenje takvih izraza s njegovim dobro poznatim stajalitem protiv wahdat al-wududa-a, a najprikladniji alibi, svakako, jeste da je Iqbal imao jo jednu promjenu stava neko vrijeme nakon pisanja Asrar-i-Khudi. Moemo izbjei takva melanholina objanjenja ukoliko jednostavno shvatimo da je Iqbal, poput najveeg broja svojih savremenika, brkao dva razliita koncepta: wahdat al-wudud kako su ga iskusili Ibn Arebi i velike sufije, i wahdat al-wudud kako su ga razumijevala dekandentna muslimanska drutva kasnijeg razdoblja. Budui da je Iqbal vjerovao da su ovo dvoje jedno te isto, on je kritikovao oboje. Meutim, njegov unutarnji ivot otkriva i jo zadrava dosluh sa Boanskom iluminacijom koja je, bez obzira da li je on to znao ili ne, bila izravno u skladu sa izvornim sufijskim konotacijama wudud-a.

128

Sve kazano i uinjeno tamo je bilo jedno nepomirljivo polazite. Svi su mistici, ukljuujui Rumija (posebno Rumija), favorizirali jedinstvo nad razdvajanjem. Jedinstvo je bilo blagoslov dok je razdvajanje bilo prokletstvo: kapljica postaje sami okean kroz postajanje njegovim dijelom. Meutim, sukladno Iqbalu, kapljica bi se trebala nastaniti u kamenici i postati biser. Val u onoj mjeri u kojoj ostaje biti val na morskoj puini ini se jahaem na morskoj povrini, izjavio je u Asrar-i-Khudi (ista stilska figura ranije je upotrijebljena u The Candle and the Poet / Svijea i pjesnik, 1912., kako bi ilustrirao neovisnost vala o okeanu). Na ovome mjestu, naglasak je pridan znaaju vala koji ne mijenja svoj oblik i identitet u oceanu. Iz tradicionalno mistike pozicije ovo zvui kao uvrjeda ljubavi. Meutim, ovo je jo jedno pitanje kojim se Iqbal ini u dosluhu sa bilom naeg vremena ak i vie nego sa svojim vlastitim vremenom. Danas se ini da samo drutvo namee pobrkani blagoslov osobnog prostora pojedincima; veliki procent razvrgnutih brakova i sve vei broj ljudi, ukljuujui i ene, koji se odluuju da ive sami neki promatrai interpretiraju kao promjenu u osobnom napretku u modernom svijetu. Misticizam je imao jedinstvenu ulogu na Istoku gdje je tradicionalno drutvo polarizirano izmeu dvora i svetita. U odsustvu politikih pokreta svetite je osiguravalo katarzu socijalno potlaenim klasama (te svakom nekonformistikom otpadniku iz elitnih krugova, kao to su aristokrati Ameer Khusro i mogulski princ Dara Shikoh). Oito, ovo je takoer bio sigurnosni ventil koji je sprjeavao mase u postavljanju pitanja o korijenima ugnjetavanja. Iqbal se pojavio u vrijeme kada se neupitni karakter istonjakog drutva mijenjao zahvaljujui dosluhu sa zapadnjakim politikim miljenjem i otuda je bilo neizbjeno da njegova interpretacija tradicije, bez obzira kako mistikog karaktera bila, nije mogla biti u potpunoj suglasnosti s prolou. Nasreu, u tome nije bio u tolikoj mjeri voen logikom koliko onim to je nazvao unutarnjom ivotnom sintezom. Izvan svoga vremena, Iqbala je kritikovao tako istaknut pisac kao to je S.H. Nasr. To da Iqbal nije bio darvinist postaje oito u svjetlu onoga to je napisano u ovom svesku do ovog mjesta. Druga optuba o tome da se Iqbal udaljio od tradicionalnog muslimanskog miljenja (to je implicirano u

129

(page 89) (illustration)

Akbar Allahabadi (1846.-1921.) - stariji prijatelj i uzor za Iqbalovih nekoliko pokuaja u satirikoj poeziji. Ovdje ga vidimo kao mladog inovnika Rad sudstva. Ova rijetka fotografija je sainjena u Makhzanu 1907. god. Touch of Hegelianism in Lisanul Asr Akbar (Dodir hegelijanizma) je bio kratki prikaz na engleskom koji se pojavio u The New Era, Lucknow, 18. augusta 1917. Iqbal je interpretirao distih od Akbara kako bi pokazao da je on u nekoliko jednostavnih i dobro izabranih rijei otkrio metafiziku zbiljnost o prirodi konflikta koji je inherentan u fizikoj egzistenciji. Akbarova izvanredna igra rijei, otroumni napad na zapadnjaku kulturu i neustraiva odbrana istonjake civilizacije uinili su ga posve privlanim Iqbalu, koji ga je smatrao mentorom i posjetio triput u njegovom domu u Allahbadu, prvi put 1913. god. (a poeli su razmjenjivati prepisku nekoliko godina prije toga). Iqbalove satirine poeme jednako su tako bile priznanje velikom uitelju (prva je objavljena kao broura, Akbari Iqbal, 1914. godine, iz koje su neke kasnije ukljuene u Bang-i-Dara skupa sa nekoliko novih). Akbar je posredovao izmeu Iqbala i Hasana Nizamija u njihovom sporu o misticizmu, meutim, on je osobno bio nesklon Iqbalovom pristupu te iako mu se nije u javnosti suprotstavio, on je o tome ogoreno pisao u svojoj privatnoj korespondenciji drugim prijateljima.

Narovom komentaru) trebala bi se posmatrati u svjetlu Nasove pozicije u pogledu pitanja o tradiciji. Nasr i njegova kola su odigrali glavnu ulogu u obnovi izvornoga konteksta klasine muslimanske misli po prvi put nakon medijevalnog razdoblja postignue koje je mjerljivo u historijskim pojmovima. Nikoga ne bi trebalo da iznenadi ukoliko energija za takvu monumentalnu zadau nosi argument i protuargument koji je unekoliko odve dalek. Izoliranje klasinih autora od bilo kojeg drugog konteksta izuzev istinskog konteksta njihovog vlastitog miljenja iznova vraa njihovu originalnost, meutim, ugaanje ovom pristupu vodi nas blie samoograniavanju izoliranja po kojem je Spengler bio poznat u Iqbalovo vrijeme. I dok je Iqbal imao duboko potovanje za tradiciju, on se gotovo fanatino opredjeljivao za princip ljudskog razvoja. Za njega, ovjeanstvo je bilo jedno, a razlike meu kulturama su koritene za ovlativanje ljudi, a ne da budu izolirani kao pseudoidentiteti: Ne odrii se Istoka, niti izbjegavaj Zapad kada

130

ti sama Priroda signalizira da preokrene svaku no u bljetavo jutro, bila je njegova poruka. *** Znaajan dio Asrar-i-Khudi je bio posveen filozofiji umjetnosti, posebne knjievnosti, i ova se tema iznova javlja u mnogim kasnijim radovima naroito u The Book of Slaves (Knjizi robova) u Zuboor-i-Adam (1927.) i Zarb-i-Kaleem (1937.). Sva takva stajalita uzeta zajedno formiraju neku vrstu Iqbalove poetike, i moe im se prii sa dva aspekta: psihologije stvaranja i svrhe umjetnosti i knjievnosti. Toliko je toga napisano o Iqbalovim vrlo visokim idealima u umjetnosti da se vrlo esto zaboravlja koliki je znaaj pridavao temeljnim stvarima. Sam Iqbal je ovladao klasinim poetskim umijeima jo dok je bio uenik. Ove su ukljuivale metriku, numerologiju alfabeta i pravila koja vladaju razliitim anrovima. Srednjovjekovna tradicija naukovanja je smatrala ova pravila nepovrjedivim i tamo je postojao stupanj istine u tom vjerovanju: pravila bilo koje umjetnosti nisu napravili umjetnici, ve su ih samo otkrili. Ona su poput prirodnih zakona: potrebno je da otkrijete zakone koji vladaju gravitacijom ukoliko elite da napravite avion. Isto tako, morate shvatiti utjecaj jezika na sluaoce ukoliko elite da ih pokrenete svojom pjesmom. Istina je da pjesnik moe biti inspiriran idejom koju je teko izraziti konvencionalnim nainom pisanja. Meutim, sudbina je istinskog umjetnika da se bori protiv znanstvenih zakona svoje umjentosti, tako da velika ideja postaje vie od ideje: ona postaje dio umjetnosti koja se obraa ne samo razumu, ve itavom biu sluateljstva. Uz ukazivanja na ovaj muan posao i krutost Iqbal je kasnije kazao u djelu Zarb-i-Kaleem: Iako je izmiljanje znaenja prirodna blagodat, uprkos tome, naprezanje i borba umjetnika ne prestaje. Kroz uarenost u zidarevoj krvi ona zbilja poprima ivot: bilo u Hafizovoj krmi ili hramu Behzada! Bez istrajnog rada nijedan se talent ne raskriva, jer Farhadova kua je osvijetljena iskrama njegovog aova.
Sheikh Ghulam Qadir Girami (oko 1856.-1927.) vjerovatno je bio posljednji perzijski pjesnik klasinog poretka u Indiji.

Girami je bio blizak prijatelj jo s poetka stoljea i Iqbal se obino konsultirao sa njim o svojim pjesmama na perzijskome jeziku. Na Giramijev prijedlog je poznati stih o Platonu rahib-i-awwal flatoon-i-hakeem

131

(vidjeti ilustraciju na str. 84) promijenjen u semantiki elegantniji rahib-i-dirina aflatoon hakeem nakon drugog izdanja Asrar-i-Khudi. Girami je bio dvorski pjesnik sa Nizamom iz Hayderabada od 1890. do 1917. god., ali je ostao lahkovjeran ovjek do kraja svoga ivota. U poznijim godinama imao je obiaj da ostane sa Iqbalom u Lahoreu i mnoge poalice u svezi s njegovim zaboravom su dobro poznate. Tonga (konjska koija na dva toka) jednom je uzeta da ga odveze do eljeznike stanice na povratku kui. Udubljen u nekakav razgovor o knjievnosti sa Iqbalom, Girami koji je dopustio koiji da eka sahatima na jarkom suncu i potom uvidi da je njegovo sjedite odve vrelo, poslao je poruku kui: Tonga je postala vrela, a ja u se vratiti kui zimi. Jednom je zapovijedio Aliju Bakhshu da kuha kupus za veeru, kazavi da ga nije jeo dugo vremena, ali ga je izgrdio temeljito kada je jelo poslueno: Sve vrijeme mi daje kupus. eli li da ubije starca eluanim problemima? Bezuspjeno je zaueni sluga pokuavao da ga podsjeti da je po prvi put ovo povre skuhano tokom njegove posjeta i da ga je on poruio. Iqbal se nasmijao na ovo i kazao slugi: Poto je od tebe traio da ovo jutros skuha, on ga je jeo u svojoj imaginaciji toliko puta, otuda ste obojica upravu! Njegova uasna amnezija (gubitak pamenja) bila je ograniena na njegov svakodnevni ivot, a bio je poznat po pamenju nevjerovatnog reportoara perzijskih stihova napamet.

(page 90) (illustration)

Platon i njegov uenik Aristotel (koje je iznad prikazao renesansni slikar Rafael u Atenskoj koli), predstavljaju suprotstavljene svjetonazore koji jedva mogu biti pomireni (Al-Farabijev pokuaj da to uini nije uspio, kao to je to Iqbal sugerirao u biljeci u djelu Asrar-i-Khudi). Sukladno Platonu, predmeti u ovom svijetu su uglavnom odrazi arhetipova. I kao to se Iqbal jadao u Asrar-i-Khudi, ova pozicija vodi falsificiranju zemaljskog postojanja, posmatrajui je radije kao virtualnu negoli zbiljsku. Platon je predstavljao svoja stajalita kao dijalog svog uitelja Sokrata (ije je suenje zabiljeeno istananom dramatskom snagom u Apologiji/Odbrani Sokratovoj). Meutim, moderna znanost dvojbi o tome koliko argument koji je predoen u knjigama kao to su Drava i Zakoni moe pouzdano biti pripisan samome Sokratu; drugi historijski materijali koje posjedujemo o njemu, kao to je Ksenofonova Memorabilia, daju nam drukiju sliku. Aristotel je pridao vei znaaj zbiljnosti naglasivi da kontradikcije ne postoje: A je A (tj. svaki se identitet razlikuje od onog drugog) i stvari su definirane ne samo na temelju njihovih fizikih svojstava, ve

132

jednako tako na temelju njihovih svrha neto to posjeduje etiri noge i stolicu, ali na emu ne moete sjediti, moe izgledati poput stoca bez naslona, meutim, tehniki govorei to ne moe biti stolac. To mora biti neto drugo i jedino na temelju iznalaenja onoga to oznaava moemo otkriti ta je to. Aristotel je napisao preko 170 knjiga. Sve su izgubljene, a njegova reputacija kod kasnijih generacijs poiva na nekih 40 zabiljeki predavanja o razliitim predmetima dovoljno da ga se ustanovi kao ovjeka koji je organizirao gotovo svaki predmet klasinog znanja i praktiki utemeljio mnoga od njih. Poetika, Etika i Politika mogu se smatrati najutjecajnijim njegovim zabiljekama. I Platon i Aristotel su izvrili utjecaj na tokove muslimanskom miljenja kroz prijevode njihovih djela na arapski, iako se moe kazati da najvei broj djela koja su Arapi pripisivali Platonu zapravo pripada neoplatonikim interpretatorima kasnije Alekandrije.

Dakle, prvi kriterij za bilo koje umjetniko djelo jeste perfekcija. Ono bi trebalo biti lijepo, veliko i privlano; ono mora da podari uitak. Meutim, poto je ego najomiljenija vrlina u ivotu, dio umjentosti mora jednako tako da ima za cilj snaenje ega, a ne da ga slabi. Otuda nam ideja personalnosti podaruje standard vrijednosti, napisao je u svojoj objanjavajuoj biljeci Nicholsonu kada mu je potonji predloio da prevede Asrar-iKhudi nekoliko godina kasnije. Ono to uvruje linost je dobro, ono to je slabi je loe. Umjetnost, religija i etika se moraju procjenjivati sa osobnog stajalita. Moja kritika Platona je usmjerena protiv onih filozofskih sistema koji radije zagovaraju smrt nego ivot kao svoj ideal, sistema koji ignoriraju najvee zapreke ivotu, tj. materiju, i ue nas da pobjegnemo od nje umjesto da je apsorbiramo. Ovdje, u svojoj teoriji umjetnosti, Iqbal je najblii Aristotelu (pitanje koje je esto ignorirano). Njegov koncept umjetnosti uglavnom poiva na takvim tvrdnjama kao to je A je jednako A; kontradikacije ne postoje; svrha definira predme;, a rast je sredinja vrijednost u ivotu temeljnim aristotelijanskim tvrdnjama. Vrlo je vjerovatno, iako je bio jednako tako upoznat sa Aristotelovim radovima, da je on strastvenije apsorbirao ove ideje kroz tradiciju muslimanskih mislilaca medijevalnog razdoblja koji su interpretirali Aristotela. Slinosti izmeu Iqbala i amerike autorice Ayne Rand (1905.-1982.) predstavljaju vrstu laboratorijskog testa o tome koliko su Iqbalova knjievna stajalita bila obogaena aristotelijanskom tradicijom u muslimanskome miljenju, kao i zapadnjaki romantiki period. Iqbal i Ayna Rand nikad nisu uli jedno za drugo te, iako su njihova stajalita bila dijametralno suprotstavljena u pogledu nekih drugih pitanja, njihovi su radovi gotovo doslovni prijevodi jedno drugog kada poinju da definiraju

133

svrhu umjetnosti. Randova opisuje umjetnost kao tehniku due i sredstva za ljudsko psiholoko preivljavanje. Odjeljci iz Romantinog Manifesta, koji je ona objavila 1971., mogli bi vrlo jednostavno biti smatrani Iqbalovim vlatitim rijeima ukoliko ih ne bismo bolje poznavali: Poto je ovjekova ambicija neograniena, poto su vrenje i postignua vrijednosti ivotni proces i to se vie trudi, tea je borba ovjeku treba trenutak, asak ili neki period vremena u kojem e iskusiti osjeaj svoje upotpunjene zadae, osjeaj ivljenja u univerzumu gdje su njegove vrijednosti uspjeno postignute. Ovo je nalik trenutku odmora, trenutku da se zadobije poticaj da se krene dalje. Umjetnost mu daje taj poticaj. Umjetnost mu daje iskustvo vienja potpune, izravne, konkretne zbiljnosti njegovih dalekih ciljeva. Zanimljivo je primijetiti da je Randova osuivala Platonov utjecaj na intelektualni zapadnjaki ivot, dok je Iqbal osuivao taj utjecaj na Istoku. Zajednika nit bila je aristotelijanska, koja je ukorijenjena u temeljnoj alternativi, postojanju ili nepostojanju. *** Trei dio mesnevije, koji openito opisuje ljudski rod, mogao je poluiti iz slijeenja ove filozofiju, koja je odgoena zbog nekog razloga. Kada je to pokuao mnogo godina kasnije, njegova se poetska inspiracija okonala neim posve razliitim puno lirinijim i prema tome jednako tako dvosmislenim Zuboor-e-Adam (koju emo prodiskutirati u narednom poglavlju). Meutim, ini se da on (page 91) (illustrations) nikada nije u potpunosti odustao od ove niti miljenja, i njegova posljednja perzijska mesnevija,, Pas Cheh Bayad Kerd (1936.), opirno odgovara na pitanja koja bismo mogli postaviti na kraju Rumooz-a. Znate dobro, kae on u Pas Cheh Bayad Kerd-u, monarhija se bavi upotrebom brutalne sile. Ova brutalna sila, u naem dobu, jeste trgovina. Prodavnica je sada produenje trona: oni ostvaruju zaradu preko trgovine, a takse kroz kraljevstvo. On savjetuje istonjakim narodima da snae svoje samopotovanje kroz primicanje zdravim

134

tradicijama prolosti te kroz zadobijanje ekonomske neovisnosti. On insistira na tome da se zdrave linosti ne mogu razvijati bez politike neovisnosti i objanjava da je politika mudrost ili Boanski inspirirana ili avolska. Boanski inspirirana politika mudrost oslobaa, poput Mojsija; dijabolika politika mudrost porobljava - poput faraona. Predmet mojih perzijskih pjesama nije da iznesem neki sluaj za islam, izjavio je zapadnjakoj publici na jednome mjestu. Moj cilj je da jednostavno otkrijem univerzalnu drutvenu rekonstrukciju, i objasnio je zato filozofski nije bilo mogue ignorirati drutveni sistem koji je susreo ovaj ideal objedinjavanja materije s duhom. On je vjerovatno jednako tako smatrao religijsko vjerovanje latentno korisnim izvorom za mobiliziranje ljudi. Ukoliko su eljeli da umru u ime vjere, onda nije moglo biti granice udima koje su mogli postii ukoliko je njihova vjera reinterpretirana kao formula univerzalne drutvene rekonstrukcije. Meutim, ovaj pristup nije bio bez svoje fatalne manjkavosti, i uz nae znanje o tome ta se desilo njegovoj poruci nakon njegove smrti, jasnije moemo vidjeti ironiju vie nego to ju je on anticipirao u svome dobu. Ukoliko je oekivao da bi narodne mase mogle skakati prijatno iznenaene kod pronalaska liberalnije interpretacije njihovih drevnih vjerovanja, onda je on oito zanemarivao te bezbrojne kojima religija nije nuno bila sredstvo za samoaktualiziranje, ve radije prikladan bijeg od kritikog miljenja. Ovo je bilo oito u reakciji na njegove pjesme. Prvo pojavljivanje djela Asrari-iKhudi nailo je nairoko na opi bijes, ali je kritika bila ograniena na autorovo nepotivanje Hafiza i njegovu posvetu pjesme kontroverznoj osobi. Praktiki, niko nije dovodio u pitanje glavni argument knjige, niti postavljao pitanje autoru o tome da li je njegova filozofija bila praktina ili ne, da li se ona temeljila na injenici ili iluziji; ljudi se nisu zanimali za istinu onoga o emu je kazivao, oni su jednostavno bili zainteresirani za njezinu korektnost. Kada se jednom oluja stiala,
Iqbal je nainio barem dva neuspjela pokuaja da napie trei dio svoje mesnevije, ali je zavrio sa metafizikim gazelima. Dvije stranice biljenice prikazane ispod bile su precrtane, dok je dio koji je napisan iza njih otiao u Zuboor-i-Adam.

135

(page 92) (photo) prisjetili su se njegove ranije reputacije kao pjesnika islama i zapravo, nove su boje pridodate tome. Potom je balans uperen prema drugom pravcu s jednakim lelujanjem emocija: njegova djela su ispitivana kako bi se pokupila ukazivanja na muslimanske kraljeve i ratnike sve do onih nekoliko ratrkanih stihova u kojima je veliao prolost, a koji su postali njegovi najpoznatiji stihovi. Okrutno izvaeni iz svoga konteksta, oni su tiskani na kalendarima i transparentima jo za njegovog ivota i od tada naovamo, i oni slue kao poticaj za bilo koji pravac koji masovna histerija poprima u bilo kojem trenutku. Holistiko stajalite Iqbalove poruke je bilo rijetko dok zbiljska vrijednost njegovih pjesama i dalje lei neotkrivena kao to je to on sam prorekao na poetku djela Asrar-i-Khudi: Moje vlastito doba ne zna moje tajne; ovo nije trnica za ono to moram prodati... Puno je pjesnika koji su roeni nakon to su umrli, otvarajui nae oi dok su sklapali svoje; poput cvjetova, oni su nicali iz svojih mezara. Politika korektnost je jedno pitanje koje se ovdje ini relevantnim. Zbilja, Iqbala se toliko duboko potuje u njegovoj domovini da je zamisao njegove odbrane shvatljivo uvrjedljiva za mnoge. Meutim, moramo se prisjetiti da je on bio bri od veine mislilaca u odgovoru na sve novije manifestacije zbiljnosti, te ak i kad je morao da se povue od ranije iskazanih tvrdnji, inio je to ne sa kivnjom ili malodunou, ve sa gotovo djetinjastom fascinacijom pronalaenja mogunosti nove pozicije. Ovo je ono to je inio tokom svoga ivota i ovo je ono to je, moda, elio da se ini ak i nakon njegove smrti: on je, ak, anticipirao razvoj u kaburu kada spominje da poput cvjetova neki pjesnici niu iz svojih mezara. Kako bi on mogao modificirati svoje miljenje da je ivio u 21. stoljeu? Ovo pitanje ne moe biti nebitno za naslijee nekog ivog filozofa i na njega se moe odgovoriti barem u nekim dijelovima ukoliko razlikujemo njegovu misao od analogije, princip od primjera. Jedno takvo pitanje jeste Iqbalova pozicija o ulozi ena u drutvu. Rumooz-iBekhudi ne zavrava Obraanjem muslimanskim djevojkama, u kojem pjesnik naglaava znaaj majinstva na nain koji danas zvui poput poricanja ene kao individue u njezinim pravima. Zbilja, moglo bi biti tako, meutim, moramo se prisjetiti da ni Engleska ni Amerika nisu doputale u to vrijeme svojim enama pravo glasanja. U

136

iskazivanju stajalita koje je on iskazao u svojim radovima, Iqbal nije bio natraan ve je samo zauzimao stranu s velikim brojem mukaraca i ena diljem Svijeta koji su se bojali da enska jednakost s mukarcima ne bi mogla biti pretoena u praksu. To da Svijet nije okonao kada je ena poela da participira u politikom ivotu je toliko oita injenica da je teko vjerovati da bi Iqbalu izmakla iz vida da ivi u nae doba. To da je on zagovarao mnoga drutvena prava za ene u svome kasnijem ivotu (to emo prodiskutirati na prikladnome mjestu), umirujue je za ovo, ukoliko je uope potrebno.
Desno: Sir Ali Imam, muslimanski politiar iz Pendaba, kome je Asrar-i-Khudi bio posveen u prvom izdanju. Sir Syed Ali Imam (1869.-1931.) bio je vodei advokat i prvi muslimanski kandidat za Potkraljevsku izvrnu konferenciju, prvi Indijac koji e predstavljati Indiju u enevi i ujedno premijer za Nizam od Hyderabada. On je predsjedavao godinjim zasjedanjem Muslimanske obrazovne konferencije u Amritsaru, ali je morao demisionirati zbog iznenadne bolesti svoga brata. Uestvovao je u radu Drugog okruglog stola konferencije (putujui istim brodom skupa sa Iqbalom), meutim, razbolio se zbog londonske klime i brzo se vratio. Uskoro nakon toga je i umro. Iqbal je posvetio Asrar-i-Khudi njemu 1915. god. i bio je kritikovan zbog laskanja vitekom dostojanstveniku. Posveta je izbaena iz drugog izdanja.

*** Prvi svjetski rat (1914.-1918.) zapoeo je kada je Iqbal pisao prvi dio svoje poeme, a okonao nakon objavljivanja druge. U meuvremenu je izbila Ruska revolucija te nakon toga Gandhijeva taktika nesuradnje (ukljuujui veliki Khilafat pokret indijskih muslimana). Iqbal se (page 93) (illustration) dvaput obveselio prvoj te, vjerovatno, jednoj drugoj revoluciji. Oito je bio oduevljen da vidi ustanak potlaenih protiv tlaiteljskog sistema u Rusiji, meutim, komunizam je bio stran njegovim temeljnim tezama da je priroda zbiljnosti sutinski duhovna te da ljudska sposobnost organski izrasta iznutra kako bi ovladala fizikim svijetom. Iqbal je bio dirnu,

137

ne ideologijom boljevika, ve zemljom koja je uzdrmana vapajem za slobodom koji je doao iz grla miliona u velikom skladu tokom Crvenog oktobra. Gandijevski herojski prkos britanskom imperijalizmu takoer je stekao odreenu stihovanu pohvalu od Iqbala (koja ostaje poluzaboravljena danas, budui da je to kasnije iskljueno iz sabranog izdanja urdu pjesama). Meutim, ba kao to su boljevici zanijekali duhovni princip u ime moderne tehnike, Ghandi je oito zanijekao modernost u ime nekog duhovnog principa koji mu je samo djelomice bio otkriven, a njegovim sljedbenicima je bilo obeano da e biti informirani periodino kada i poto, ako, guruovo unutarnje svjetlo bude ga iluminiralo. Iqbal se prikljuio Khilafat pokretu napoetku, ali ga je napustio nakon neslaganja oko zakonskih procedura; Khilafat voe su bile dobro poznate po tome to su se povodili osobnom koriu plemia koja ih je esto inila nesposobnim da udovolje racionalnim zahtjevima, a zanimljivo se prisjetiti da je Dinnah takoer zastupao manjinsko miljenje od Indijskog nacionalnog kongresa otprilike u isto vrijeme oko slinih neslaganja sa Ghandijem. Khizr of the Way (Hizr puta), urdu poema koju je Iqbal recitirao 1921. god., zarobila je njegovu procjenu aktualnih pitanja i na neki nain sumirala sadraje treeg dijela njegove perzijske poeme, koja je uvelike odraavala njegovo stanje duha u tom trenutku, ali je on odgaao njezino pisanje (a sastavljanje iscrpne urdu poeme bi mogao biti jedan razlog to nije bio pripravan da se ponovo vrati ovome predmetu ak ni na perzijskome jeziku u dogledno vrijeme). Hizr, tradicionalno uvijek mladi vodi islamskog folklora, daje brzu rekapitulaciju principa djelovanja i postojanja kao da je pisan u korist onih koji su propustili Iqbalove due perzijske rasprave o ovom predmetu i onda dolazi do tri sutinska pitanja: imperijalizma, kapitala nasuprot rada i muslimanskog svijeta. Imperijalizam je arolija dominantnih nacija, stari mudrac govori kroz Iqbala, te eufemisitiki kritizira nedavne ustavne reforme britanske Vlade kao puko zavaravanje. Kroz Hizrov pozdrav ruskom narodu, Iqbal se deklarira kao najvelikoduniji; on ide donekle u odbrani boljevike filozofije protiv svoga vlastitog duhovnog principa. Ljudski duh se oslobodio svih okova, kae Hizr. Nakon svega, koliko dugo bi Adem, oplakivao gubitak raja?

138

Ukazivanja na aktualnu situaciju muslimanskog svijeta u ovoj su poemi, jednostavno, poetski izrazi u najboljem smislu. Sinovi Trojstva su oduzeli Abrahamovo naslijee; praina Arabije se preokrenula u opeku u zidu Crkve, Hizr komentira taktino britansko podjarmljivanje Srednjeg Istoka kroz konfrontiranje Arapa protiv Turaka. Kapa obojena u boju tulipana [ukazivanje na tradicionalni turski fes] zadobila je lou reputaciju u Svijetu, a oni koji su upotrijebljeni da budu bojaljivi i tati sada su prisiljeni da mole i posuuju [oito ukazivanje na pregovore izmeu otomanskog sultana i saveznikih okupatora oko poniavajueg ugovora]. Iran kupuje sa Zapada alkoholno pie koje e rastaliti sadraj s njegovim arom [aludiranje na trgovinu izmeu Irana i zapadnjakih imperijalista]; zapadnjaka lukavtina je uinila muslimanskom narodu ono to hra ini zlatu pretvarajui ga u djelie.
Desno: Pendab je svjedoio dodatnom naglasku na vojnom regrutiranju tokom etiri krute godine Prvog svjetskog rata (evropskog rata, sukladno Iqbalu). Iqbal je prisustvovao dvama poetskim recitalima 1918. god. koji su bili vezani za rat, uglavnom zbog toga to ga je guverner kontaktirao preko jednog od njegovih bliskih prijatelja, Sir Zulfiqar Ali Khana. Prvi je bio namjeravan da stimulira regrutacijske napore Britanaca i Iqbal je recitirao manju poemu, The Answer of Punjab (Odgovor Pendaba), koja je otvorena eulogijom/velianjem guvernera i koja je kulminirala obraanjem duha Pendaba svojim sinovima, podstiui ih da se ukljue u borbu. Nepotrebno da kaemo, ona nije ukljuena u njegovu antologiju. Drugom prilikom je recitirao dvije poeme neimenovani fragment na perzijskom i predivnu poemu A Ray of the Sun (Zraka sunca) na urdu (potonja je ukljuena u Bang-i-Dara). Perzijski fragment, kasnije odbaen, bio je iskreni iskaz o ulozi koja je pripisana razliitim narodima u shemi stvari (temi koja je blisko povezana sa Iqbalovom percepcijom zajednice kao ega): Zna li da je Stvoritelj ivota dao Francuskoj slikovitu imaginaciju, toplo srce i crveno vino. Rusiji je dao spremu da povee narode zajedno tako da planine mogu strepiti od njihove jedinstvene moi. Vlada, lukavtina i trgovina su dodijeljeni Britaniji, dok je Njemakoj dato radoznalo oko i eznutljivo srce. Kako bi harfa Svijeta mogla zauvijek svirati pjesmu slobode, trzalica je data amerikom predsjedniku. Otuda, sve je uzeto i Stvoritelj nije ostavio nita za nas [tj. muslimane], i On je Samog Sebe dao nama! Postratne trzavice izmeu britanskih gospodara i njihovih podanika rezultirala je brutalnim masakrom protestanata u Dallianwala Baghu, Amritsaru, kroz upravnika izvarednim stanjem brigadira R.E. Dyera u aprilu 1910. god. Incident je izmamio od Iqbala jednu drugu kratku poemu, koja nije ukljuena u antologiji:

139

Sveto tlo [Dallianwalla Bagha] trai od svih posjetilaca da se uvaju lakavtina sudbine. Budui da je ono proklijalo na krvi muenika, ne tedi suza koje moe prosuti na ovu biljku!

(page 94) (illustrations)

Palestina (posebno njezin glavni grad Jerusalim) imala je dvostruki znaaj za muslimanski svijet. To je bila zemlja poslanika, a ak je i poslanik Muhammed (a.s.) uzdignut otuda na svome nebeskom putovanju mirad. Takoer, to je bilo domite preko 450.000 Arapa koji su tvorili 95 % ukupne populacije osamdesetih godina 19. st. kada su jevrejski imigranti poeli da prispijevaju sa svojim ulaganjima. Palestinom su, poput ostatka Srednjeg Istoka, vladali Otomani u vrijeme Prvog svjetskog rata. Arapi su se pobunili protiv njih kada su Britanci obeali Hussainu od Mekke (u njihovoj prepisci 1915.-1916.) neovisnost arapskih zemalja nakon rata. Meutim, u tajnom Sykes-Picot ugovoru (1916.) Britanci obeali Francuskoj i Rusiji da e podijeliti Srednji Istok i vladati njime sa njima. Drugog novembra 1917. god., Jevrejima je takoer obeana domovina u srcu Palestine kroz Balfoursku deklaraciju (imenovanu prema britanskom dravniku Arthuru Jamesu Balfouru), koja je kasnije inkorporirana pod mandat Lige naroda nad Palestinom 14. jula 1922. Ustanovljujui cionistiku dravu pod njihovom zatitom na Srednjem Istoku, Britanci su se nadali da e kontrolirati stanice naftovoda naftom bogatih naroda te vane kontrolne stanice na trgovakoj ruti za Indiju. Palestinici su odbacili pravo Britanaca da trguju njihovom zemljom sa treom stranom i bojali su se lienja posjeda. Iqbala je prvog pozvala britanska Vlada da uestvuje na jednoj od njezinih konferencija o palestinskom problemu 1919., meutim, on nije mogao putovati zbog financijskih razloga (to se ini opravdanim, poto su se njegova putovanja u inozemstvo tokom desetak godina pokazala fatalnim za njegovu advokatsku praksu). Posjetio je Palestinu 1931. god. na putu nazad sa Drugog okruglog stola Konferencije u Londonu. U svojoj poeziji on je podrao palestinsku stvar i kritikovao je britansku politiku: evropska ila kucavica je u vlasti Jevreja. Desno: Saveznike snage ulaze u Jerualim nakon poraza otomanskog garnizona uz arapsku podrku. Iqbal je izrazio aljenje zbog arapskog dezerterstva nazivajui ga sramotom. Ispod: Iqbal uestvuje na inauguralnoj sesiji Mutamar al-Alam al-Islami u Palestini 1931. (sjedi etvrti zdesna).

140

Muslimanska krv je prosuta zbog vode; meutim, vaa se tjeskoba temelji na neznanju. Rumi je jo davno kazao: kad god se stari temelj treba opet uspostaviti, znate li koja je drevna graevina prva sruena? Iqbalov savjet muslimanskom svijetu bio je potpuno razliit za dominantne trendove tih dana, koji su bili predstavljeni voama Khilafat pokreta, koji je, s jedne strane, kovao saveznitva sa hindu zajednicom bez ikakve ustavne osnove, a s druge strane, slao deputacije tim samim kolonijalistima protiv kojih su se borili na drugim frontovima. Neka drava isklizne iz vaih ruku ukoliko klizi, kazao je Iqbal dvije godine prije u poemi koja je naslovljena kao The Beggars of the Caliphate (Prosjaci halifata). Ne smijete se udaljite od zapovijedanja Istine! Potom, Iqbal je savjetovao kroz Hizra da se muslimanske zemlje moraju ujediniti, bez obzira na njihove politike situacije, a poruka je dola u stihovima koji su odonda postali poslovini: Muslimani se moraju ujediniti kako bi odbranili svoje Svetite; od obala Nila do zemlje Kashghar (Eik houn Muslim harem ki pasbani kay liye / Neil kay sahil say lay ker tabakhak-i-Kashghar). On je savjetovao muslimanskom svijetu da ostane miran i da pogled uperi u pravcu dugoronije vizije, zanemarujui nove mogunosti koje su izgledale osobito atraktivnima, ali koje su poremetile krajnje ciljeve. (page 95) (illustrations) Dogaaji kasnijih godina dokazali su da je Iqbal, navodni sanjar, bio u pravu u svakoj procjeni, a da je herojski ovjek akcije bio u krivome u svim njihovim neslaganjima sa ovim poetom-filozofom. *** Djelo Asrar-i-Khudi je preveo R.A. Nicholson 1920., godinu dana prije nego to je Iqbal recitirao Khizr of the Way (Hizra puta). Engleski govorni svijet je to odmah primijetio, i dvije godine nakon toga je Lieutenant Governer of Punjab (zamjenik guvernera Pendaba, Rdj argon za guvernera Pendaba), nakon to je uo za ime Iqbal od stranog novinara, postao svjestan odnosa podizanja domaeg pjesnika na status indijskog viteza. U meuvremenu, glavna zapadnjaka knjievna struja postala je

141

ogorena spram Iqbalove filozofije. Bez obzira to svijet mogao misliti u to vrijeme nedavno itanje tih prikaza podjaruju nau simaptiju za Iqbala kao diva koji je nasukan meu patuljke. Kao prvo, dobronamjerni plemi Nicholson imao je nesretan dar za shvaanje detalja s prodornim razumijevanjem isputajui iz vida iru sliku ak iako mu je ona bila pred nosom. Prije objavljivanja svoga prijevoda, pitao je Iqbala za saetak, koji je poetafilozof brzo sainio. Ideja linosti daje nam standard vrijednosti: ona postavlja problem dobra i zla, Iqbal je napisao u svojim biljekama za Nicholsona. Ono to ojaava linost je dobro, a ono to je slabi je loe. Umjetnost, religija i etika se moraju prosuivati sa linog stajalita... Nicholson, uprkos koristi od Iqbalovog itavog iskaza (koji se protezao na nekoliko stranica), imao je nepokolebljivu sposobnost predstavljanja njega kao religijskog zanesenjaka, koji je inspiriran vizijom Nove Mekke [sic. Makkah], opepoznate, teokratske, utopijske drave u kojoj bi svi muslimani, ne vie podijeljeni barijerama rase i zemlje, trebali biti ujedinjeni... Moramo primijetiti da kada on govori o religiji uvijek oznaava islam. Nemuslimani su jednostavno nevjernici, a (u teoriji, barem) dihad je opravdan, pod uvjetom da je izvren jedino u ime Boga. Sretna je okolnost da je Iqbala nakon toga pozvao Guverner s ponudom vitetva, a ne generalni inspektor CID-a (kriminalistikog odjeljenja op. prev.) zbog daljnje istrage. Leslie Dickinson, poznanik iz Cambridgea, koji je nastojao da povue slinosti izmeu Williama Blakea i istonjakih mudraca, za Iqbalovo dobro
Maulana Muhammed Ali (1876.-1931.), poznatiji nakon svoje smrti pod svojim pseudonimom Dauhar, i njegov brat Shaukat Ali esto su se nalazili u rasparu sa britanskom vlau jo od svoga ukljuenja u politiku agitaciju negdje 1912. god. Dauhar je izdavao novine na engleskom, Comrade, iz Calcutte i kasnije njezin urdu parnjak Hamdard iz Delhija, od kojih su obje hvalile Iqbala kao muslimanskog nadahnutog pjesnika. Oni su ostali bliski prijatelji uprkos suprotstavljenim miljenjima. Iqbal je pokazivao manjak entuzijazma za Khilafat pokret koji su pokrenuli braa Ali i iskazivao je neslaganje sa Ghandijevim programom civilnog neposluha. Dauhar ga je optuivao za nedjelovanje jadajui se da je poet letargian i nesklon da radi ono to propovijeda, to je raireno pogreno razumijevanje koje je izazvano Iqbalovim vlastitim frivolnim opaskama, kao to su: ti plee dok ja pjevam.

142

Dauharov aktivizam je bio potaknut njegovom strau za internacionalnom solidarnou muslimana (za njega oznaenu otomanskim halifatom) i njegovim nepovjerenjem spram evropskih sila kao zavjerenika protiv ove solidarnosti. U svojoj gorljivosti on je previdio pritube Arapa protiv njihovih turskih gospodara, kao i demokratsku borbu turskog naroda protiv otomanskog despota. Sa Iqbalovog stajalita, on je jednako tako previao odvojiti nacionalni identitet muslimanske zajednice u Indiji i potrebu za njezinim prihvatanjem od strane hindusa. Dauhar je bio vatreni govornik, neustraivi novinar i nagli voa, koji je morao da promijeni svoju poziciju u nekoliko prilika, naroito koncem dvadesetih godina kada je izmiren sa Iqbalom i Dinnahom. Njegova dramatina smrt samo nekoliko dana nakon to je kazao Britancima u Londonu da se on ne bi vratio u podjarmljenu domovinu zasluila je konano priznanje od Iqbala. Krajnje lijevo: Muhammed Ali Dauhar Desno: Shaukat Ali, stariji Jauharov brat, koji se ukrcava u policijski auto tokom internacije (zatoenitva) od strane britanske Vlade.

(page 96) (photo) u tim danima, bio je brz da se uznemiri. Posve jasno, gospodin Iqbal eli i s veseljem oekuje sveti rat, te jednako tako rat armija, napisao je Dickinson u listu The Nation, u Londonu, i jadao se da, sit velikog rata, Zapad sada pogleda na Istok tragajui za novom zvijezdom, ali ono to pronalazi jeste da ne postoji zvijezda Bethlehema, ve ovaj krvavo crveni planet (Dickinson je vjerovatno proitao Yeatsovu najnoviju pjesmu, The Second Coming (Drugi dolazak). Istok, ako se naorua, zbilja moe okonati zauzimanjem Zapada, ali ako to uradi, on nee osvojiti spasenje za ljudski rod, zakljuio je on. Stari krvavi duel e se zavitlati natrag i naprijed kroz izbezumljeni i izmueni svijet... Je li ovo zbilja posljednja rije gospodina Iqbala? Dickinsonovo et tu Brutus, zatim Caesarov pad osjeanje dolazilo je iz injenice da su optimisti u Europi na kraju velikog rata zapoeli da se nadaju da vie nee biti ratova, posebno nakon osnivanja Lige naroda. Iqbal, iako je vjerojatno prieljkivao mir, nije bio pod iluzijama; Liga naroda je bila sastanak kradljivaca mrtvakih kovega za distribuciju grobova. On je pisao Nicholsonu pitajui ga da proslijedi poruku: Gospodin Dickinson... je posve u pravu kada kae da je rat razaralaki, bilo da je pokrenut u ime istine i pravde, ili u interesu zauzimanja i eksploatiranja. On se mora okonati u svakom

143

sluaju! Meutim, vidjeli smo da ga sporazumi, lige, arbitrae i konferencije ne mogu okonati. ak ukoliko ovo i osiguramo na efikasniji nain nego ranije, ambiciozne nacije e nadomjestiti vie mirovne oblike eksploatiranja rasa za koje se pretpostavlja da su manje favorizirane ili manje civilizirane. Istina je da nam treba savremena linost koja e razrijeiti nae drutvene probleme, izgladiti nae nesporazume te uspostaviti internacionalni moral na sigurnoj osnovi... Iqbal se unaprijed radovao mogunosti da evolucija civilizacije moe jednoga dana prerasti rat i konflikt, meutim, dodao je: Priznajem, nisam idealist u ovoj stvari i vjerujem da e ovo vrijeme biti vrlo daleko. Bojim se da ovjeanstvo nee jo zadugo poeti da ui lekciju o tome da ih je veliki evropski rat poduio. Prikaziva se takoer alio da je Iqbal primijenio svoju univerzalnu filozofiju samo na odreenu naciju, dok su nemuslimani izuzeti iz obeanoga kraljevstva. Odgovarajui na to, on je istaknuo da univerzalni ljudski ideali trebaju zapoeti sa grupacijom istomiljenikog naroda kada ih se primjenjuje u akciji. Iako to uope nije bila njegova nakana da iznese sluaj islama, on ga je morao izabrati kako bi zapoeo s muslimanskim drutvom, jer ono se dokazalo uspjenim oponentom ideji rase, koja je vjerovatno najtea zapreka na putu ljudskog ideala... Plemenske ili nacionalne organizacije na linijama rase ili teritorija tek su vremenske faze u razvitku kolektivnog ivota, i kao takav ja nemam prepirke s njima; meutim, ja ih osuujem najstroim izrazima kada se posmatraju kao krajnji izraz ivota ljudskog roda. Vjerovatno je bilo jako teko za pojmiti potpuni znaaj njegovog iskaza tih dana, meutim, moda je lake to uiniti danas kada nam je prirodni smjer ljudskog razvitka predstavljen rijeju globalno selo. Najneljubazniji odgovor od svih doao je upravo od romanopisca E.M. Forstera (iji je roman Passage to India / Putovanje u Indiju jo bilo u nastanku i pojavit e se dvije godine kasnije). Prikazujui Nicholsonov prijevod u The Athenaeum, jadao se da Iqbal nije bio prevoen ranije, za razliku od Tagorea; usporedio ga je
Reference na Karla Marxa, socijalizam ili neke povezane teme prisutne su u svakom poetskom Iqbalovom djelu nakon 1917. god. Vjerovatno najnezaboravnija od ovih jeste trilogija pjesama u Baal-i-Gabriel (1936.): Lenin in the Divine Presence / Lenjin u Boanskoj prisutnosti, The Song of the Angels / Pjesma meleka i The Divine Will / Boanska volja. Drugdje je slavio Marxa kao Mojsija bez Sinaja, Mesiju bez kria.

144

Meutim, marksizam nije dobro pristajao Iqbalovoj temeljnoj premisi da je krajnja narav zbiljnosti duhovna i njegov savjet ponuen kroz duh Demaluddina Afhganija u Davidnami (1932.) i drugdje u nekoliko primjera bio je taj da bi ekonomski principi kuranskog uenja trebali biti iznova otkriveni. On je posebno naglaavao kuranski ajet koji nalae Poslaniku da kae svojim sljedbenicima da bi svaki viak trebao biti podijeljen (Qul al-afu). Ispod: Karl Marx (1828.-1883.) - suutemeljiva (skupa sa Friedrichom Engelsom) znanstvenog socijalizma (modernog komunizma).

(page 97) (photo) sa Tagoreom u povoljnijem svjetlu: Tagore je bio malo zapaen izvan Bengala sve dok nije otiao u Evropu i dobio Nobelovu nagradu, dok je Iqbal osvojio svoje golemo kraljevstvo [meu svojim vlastitim narodom] bez pomoi sa Zapada. Ovaj kompliment je bio istinitiji za karakteristiku samopotovanja Iqbala od bilo koga iz njegovog vlastitog naroda. Meutim, Forster je bio slijep vizionar i on je anahronistiki smjestio tzv. nacionalisitke pjesme Bhati gate razdoblja kao Iqbalove najnovije; njegovo je razmijevanje bilo to da je pjesnik, nakon pisanja islamske poezije, promijenio svoju poziciju kako bi se pridruio glavnoj struji indijskih oslobodilakih pokreta i sada je bio blii viziji homogene indijske nacije! Kroz isti ovaj fatalni prikaz, ljubazni i dobronamjerni, ali jednako tako i kratkovidni i neuki Forster je osnaio nerazumijevanje to ga je izvorno proizveo Nicholson i koje je kasnije pokupio svaki prikaziva: Nietzscheov navodni utjecaj na Iqbala. Meutim, Forster je otiao korak dalje od ostalih. Znaaj Iqbala nije taj da se on dri [Nietzscheovog uenja], ve ono uspijeva da ga povee sa Kuranom. Dvije modifikacije, i samo dvije, moraju da se naprave... Moemo samo zamisliti kako se Iqbal osjeao itajui ovu krajnju glupost. [Autor u Athenaeum-u] ne razumije ispravno moju ideju Savrenog ovjeka, koju on brka s natovjekom njemakog mislioca, jadao se Iqbal Nicholsonu, pisao sam o sufijskom uenju o Savrenom ovjeku prije vie od dvadeset godina, prije nego to sam proitao ili uo bilo ta o Nietzscheu... Potom je naveo datum objavljivanja svoje teze o AlDiliju, a jednako tako se nadao da ukoliko bi prikaziva znao neke datume mojih urdu pjesama na koje ukazuje u svome prikazu, on bi sigurno zauzeo posve razliito stajalite

145

o razvoju moje knjievne aktivnosti. Iskreno, ne moemo biti sigurni u to. Prvo, Forster je imao obiaj da fabrikuje svoje injenice; u drugom lanku, godinama nakon Iqbalove smrti, pripisao mu je ne samo pjesme na urdu i perzijskom, ve i na pendabiju! Drugo, Forster je bio posve suprotstavljen Iqbalu u svojim vjerovanjima o umjetnosti i knjievnosti, i Iqbal se nije mogao nadati bilo kakvom dobru od njega uprkos najboljim namjerama. A Passage to India / Putovanje u Indiju je openito pozdravljeno kao Forsterov humanitarni protest protiv rasizma te, prema tome, zala koje ta knjiga nije zapazila: zato su najbolji primjeri linosti sa obje strane indijske i britanske odsutni u toj knjizi? Ovaj patetini komad o blago autoironinoj krivici pokrenuo je dugi niz radova u kojima se Potkontinent prikazuje kao dom za jadna stvorenja koja su razapeta naprecima okrutnog modernizma, i ova tradicija see do naih vremena u mnogim pretpostavljenim majstorskim djelima. Puno prije toga, Iqbal je napravio predskazanje o budunosti zapadnjake knjievnosti, ali je to sauvao za sebe; 1920. godine on moda jo nije bio uvidio da se njegovo proroanstvo obistinilo puno tanije nego to je on to mogao pretpostaviti. U vrijeme kad sam doao u Englesku 1905., poeo sam da osjeam, uprkos njezinoj prividnoj ljepoti i privlanosti, da je istonjaka knjievnost bila liena duha koji bi mogao donijeti nadu, hrabrost i odvanost, kazao je Iqbal u jednom tenutku. Posmatrajui zapadnjaku knjievnost [za vrijeme boravka u Evropi], smatrao sam je posve oplemenjujuom, ali je tamo znanost uravnoteena naspram humanistikih disciplina i ona koja unosi pesimizam
Iznad: Lenjin se obraa boljevikim masama; ruska revolucija je dobila oduevljenu ocjenu u Khizr of the Way (Hizru puta). Khizr of the Way moe se smatrati saetim prikazom Iqbalove dvotomne mesnevije. Urdu poema je takoer sadravala jezgru onog to je imao na umu za trei dio mathnavi-je (koja je konano proirena u Pas Cheh Bayad Kerd 1937.). Poema je recitirana na godinjem zasjedanju Anduman Himayat-i-Islam, u Lahoreu, 16. aprila 1921. Poema se otvara slikovitim opisom rijeke do koje je pjesnik doao teka srca (uvelike nalik Davidnami nekoliko godina kasnije). Tamo se susree sa Hizrom, tradicionalnim vodiem u muslimanskom folkloru, za kojeg se vjeruje da je pronaao Vodu ivota i otuda onaj koji ivi vjeno; neki za njega vjeruju da je neimenovani mudrac koji zna vie od Musaa u kuranskoj pripovijesti, a Iqbalova

146

poema je takoer koncipirana na ovom stajalitu. Pitajui ga zato ivi u pustinji, pjesnik nastoji da shvati: a) postojanje, b) imperijalizam, c) konflikt izmeu rada i kapitala i d) sudbinu islama. Odgovori (podijeljeni podnaslovima u Bang-i-Dara) opisuju ivot kao kontinuiranu borbu i istiu da uvijek postoji vie za svijet nego to oko prihvata. Rumi kae: Kad god se stari temelj treba ponovo izgraditi, zar ne zna koja je graevina prva poruena? Ovo je Hizrov komentar na fragmentaciju muslimanskog svijeta nakon Prvog svjetskog rata, te sluajno prvo ukazivanje na Rumija u Iqbalovoj urdu poeziji (izuzev za nekoliko nesabranih stihova iz njegovih studentskih dana, dok je pomagao uitelju u njegovom prijevodu Rumija). Hizr je povlaivao zbog boljevike revolucije u ovoj poemi koja vodi rairenoj impresiji da je Iqbal bio socijalista sugestija koju je on odmah odbacio kroz izjavu za tampu.

(page 98) (photo) u nju. Zapadnjaka knjievna situacija nije bila bolja od istonjake prema mome shvatanju sve dok se nisam vratio 1908. god. Uz nevjerovatnu proroku preciznost, Iqbal je sentimentalno predvidio zoru doba kada e se gubitak ponosa u ljudskoj dui manifestirati u svim slojevima ivota kroz faizam, nacizam i tiraniju masa u politici; kroz opsjednutost istraivanjem mentalnih bolesti bez pronalaenja mentalnog zdravlja u psihologiji; te u umjetnosti kroz dezintegriranje samog oblika i averziji prema ljepoti. (Oblik je, sukladno Iqbalu, bio vaan za postojanje ega i on ga je definirao kao neku vrstu lokalne reference ili empirijskog backgrounda). Kao posljedica silnih prikaza o njegovoj poeziji u britanskim knjievnim krugovima (a vjerojatno su jednako tako alarmirani o njihovom intelektualnom pomanjkanju), on je odluio da prui ruku pomoi Zapadu. Njegovo naredno djelo se obraa Evropljanima. Payam-i-Mashriq, ili A Message From the East (Poruka sa Istoka)!
R.A. Nicholson (1868.-1945.) prvo je bio smjeten u the Tripos of Indian Languages 1892. iz Trinity College-a, gdje je bio izabran za predavaa, i Sir Thomas Adamss profesora arapskoga jezika nakon Brownove smrti 1926. Preveo je izabrane dijelove Rumija na engleski kao dio svoje teze za profesuru i nekoliko dijelova iz Uiteljevog Diwan-i-Shams Tabrizi 1898. Njegov prijevod svih est svezaka Rumijeve Mesnevije i dva sveska komentara odigrao je glavnu ulogu u razumijevanju Rumija u zapadnjakom svijetu.

147

Nicholson se ponudio da prevede Asrar-i-Khudi. Prijevod koji je objavljen 1920. god. kao Secrets of the Self (Tajne Jastva), zadobio je trenutanu pozornost u akademskim krugovima Evrope (i ozbiljnu kritiku) i konano je odveo do Iqbalovog imenovanja vitezom. Naalost, Nicholsonov uvodnik u knjigu bio je nekorektan nain u uvoenju autora kao kratkovidnog muslimanskog revivalista koji je reciklirao Nietzchea (pogrene koncepcije koje je Iqbal snano nastojao da ispravi kroz svoju prepisku sa Nicholsonom).

(page 99) (illustrations) Pismo od Iqbala M.K. Ghandiju, 29. novembra 1920. Odbijajui ponudu za ast zamjenika kancelara (poasnog rektora) Damiah Milliyah Islamiyah, Aligarh Hvama Vam puno za Vae pismo koje sam primio prekjuer. alim zbog moje nesposobnosti da odgovorim na poziv onih koje najvie cijenim zbog razloga koji nisu potrebni i vjerovatno ne mogu biti spomenuti u ovom trenutku. Iako sam snani podravatelj nacionalnog obrazovanja, ne smatram da posjedujem sve potrebne kvalifikacije za vodstvo Sveuilita koje zahtijeva ovjeka koji bi upravljao mladom institucijom kroza sve borbe i suparnitva koja bi se vjerojatno pojavila u najranijim fazama njegovog postojanja. Po prirodi, ja sam mirnodopski radnik. Postoji jo jedno pitanje. Situirani kao to smo, politika neovisnost mora biti nastavljena ekonomskom neovisnou i u ovom su pogledu indijski muslimani daleko iza drugih zajednica ove zemlje. Njihova sutinska potreba nije knjievno, niti filozofsko, ve tehniko obrazovanje koje bi ih uinilo ekonomski neovisnima. I na ovom potonjem obliku obrazovanja oni bi, zasad, fokusirali sve svoje energije. Gospodin koji bi bio odgovoran za stvaranje novog Sveuilita Aligarh bio bi dobro posavjetovan ukoliko bi ga uinili institucijom koja je posveena uglavnom tehnikoj strani prirodnih znanosti koja je potpomognuta religijskim obrazovanjem koje bi se moglo smatrati nunim. Nema sumnje da u pogledu dogaaja koji su se desili u muslimanskom svijetu posebno u pogledu Arabije i Svetih mjesta indijski muslimani e se smatrati isprianim u usvajanju nekog oblika nesaradnje, meutim, religijski aspekt pitanja obrazovanja je, prema mome sudu, jo opskuran, i ja sam ve tiskao prijedloge za temeljitu raspravu itavog ovog pitanja. Bojim se da nisam ekspert u pogledu erijata (Sharia), ali sam

148

uvjeren da u vezi s pitanjem obrazovanja islamski zakon ne moe biti neuspjean da nam ponudi prikladnu liniju djelovanja pod naom sadanjom prikraenou. Nadajui se da ste dobro.
Na vrhu: Ghandi sa kolovratom kojeg su drali kao simbol protiv industrijalizacije i kojeg su usvojili mnogi muslimani tokom Khilafat pokreta poetkom dvadesetih godina 20. st. (iznad)

Mohandas Karamchand Ghandi (1869.-1948.) primio je odreeno poetno odobravanje od Iqbala za nesalomivu hrabrost u suoenju sa tuinskom vlau, ali je divljenje uskoro izblijedjelo. Ova dvojica su se susrela na Amritsar zasjedanju Khilafat pokreta 1919., meutim, detalji sa tog skupa nisu zabiljeeni. Dui susret se desio tijekom Drugog okruglog stola Konferencije u Londonu, 1931., gdje je Iqbal bio temeljito razoaran Ghandijevim odbijanjem da dopusti ustavna jamstva manjinama u Indiji. Ljubav bez pravde preokree se u emocionalnu ucjenu, i Ghandi je mogao biti optuen za njezinu uspjenu upotrebu potiv nedodirljivih (dalits) u septembru 1932., kada je objavio post do smrti ukoliko nedodirljivi odstupe od prava na odvojeni popis biraa koji im je dala britanska Vlada. Sukladno Iqbalu, Ghandijeve politike metode su izrasle iz kontakta suprotstavljene svjetske svijesti zapadnjakog razuma (hronoloki i evolucijski) i istonjakog uma (nehistorijskog). Britanci, kao i zapadnjaki narod, ne mogu a da ne primijete politiku reformu u Indiji kao sistematian proces postupne evolucije. Mahmatma Ghandi kao istonjak ne vidi u ovom stajalitu bilo ta drugo osim loe zamiljenu nespremnost da se dijeli mo, izjavio je Iqbal u svome predsjednikom govoru na zasjedanju Muslimanske konferencije u Lahoreu, 1932. Prema njemu, pitanje zajednice je jedini istinski problem u Indiji (i ne po sebi privremene britanske kolonijalne uprave). Godine 1933., kada je Dawaharlal Nehru optuio Iqbala zbog stajanja na putu nacionalizmu, on je odbrusio: Moda najvei antinacionalni lider u Indiji danas jeste gospodin Ghandi koji je uinio da njegova ivotnom misija bude da sprijei spajanje nedodirljivih sa drugim zajednicama.

149

(page 100) (illustration) Sir Nawab Zulfiqar Ali Khan (1873.-1930.) - Iqbalov prijatelj i podravatelj, koji je napisao prvu knjigu o njemu, The Voice of the East / Glas Istoka (1922.). Bio je potomak feudalne porodice iz Malir Kotla i vana politika i drutvena figura u Pendabu.
Iznad: Iqbal i Sir Nawab Zulfiqar Ali Khan dvadesetih godina 20. st.

150

(page 101) POGLAVLJE 4 NESLUENE HARMONIJE 1923.-1930. (illustration) (page 102) (illustration) (page 103) (illustrations) Prvog januara 1923., Sheikh Muhammed Iqbal iz Lahorea, ranije Sialkota, oficijelno je postao Sir Muhammad Iqbal kroz obavijest o svome imenovanju za viteza kojim ga je proglasila Vlada Indije. Po drugi put u osam godina on je izazvao ogorenje svojeg naroda, a prvi put je to bilo kad je kudio Hafiza i konvencionalni misticizam u djelu Asrar-i-Khudi / Tajne Jasstva. Nacionalni tisak ga je osudio, a najsnaniji napad je doao od Abdul Madida Salika, mladog novinara i Iqbalovog uenika nekih desetak godina: Sirkar ki dehleez pay Sir ho gaye Iqbal! Ovo je bila snana igra rijei o imenici Sir (gospodin), koja takoer u urdu jeziku nosi znaenje bivanja svladanim od strane protivnika, a stih ispod je postao poznat preko noi. Salik nije mogao da se susretne sa Iqbalom poprilino dugo nakon toga, ali kada su se konano susreli bio je iznenaen da nije naiao na promjenu u toplini i ljubavi svoga biveg mentora. Iqbal je morao anticipirati negativnu reakciju (poto su pristalice sada odravali prestine prijeme), meutim, on nije bio ovjek koji je mario za javno miljenje. On je takoer morao znati da, za razliku od svojih reakcionarnih kritiara, on nije primao povlasticu ve je davao; ovo je bilo vrijeme kada su britanski reim u Indiji kritizirali ak i sami Britanci, koji su bili odve klonuli nakon Velikog rata. To je bila gesta u dobar as za anglo-indijske vladare da im se sauva obraz kod kue pokazivanjem znaka saradnje od velikog indijskog pjesnika ije su pjesme o osloboenju u to vrijeme bile dobro poznate meu obavijetenim engleskim krugovima. Sa svoje strane Iqbal je pokazao britanskoj Vladi da je pokret nesaradnje bilo u biti hindusko pitanje i da je on, kao

151

istaknuti spiker muslimanskog naroda, bio voljan da mu se odupre. Drugim rijeima, to se tie Iqbala, hindusi i muslimani su bili dva zasebna narodna usprkos brai Ali. Druge su se stvari deavale diljem Svijeta, kao to je pobjeda Turaka na Smyrni 9. septembra 1922. Oito, saveznici su previdjeli jedan mali detalj dok su podrobno razraivali svoju podjelu Turske nakon Velikog rata, a taj mali detalj je bio relativno slabo poznati vojnik Mutafa Kemal-paa, koji ih je sada potukao vlastitim orujem. Turci su izvojevali privremene pobjede ak u Tripoliju i balkanskim ratovima i tokom Velikog rata, a novine indijskih muslimana su svaku od njih proslavljale poput konanog trijumfa. Iqbal, koji je ostao miran s ovim ratovima sada je, ustao da profetski objavi raanje novog doba i nastala je 'The Dawn of Islam' (Zora islama). Ovo je mogla postati najvea urdu pjesma da je prestao pisati nakon nje. Nijedna druga urdu pjesma, koju je on ili neko drugi napisao, ne posjeduje tako snanu gustou stihova koji e postati poslovinim ak i mimo pjesnikovih potovalaca: Nargile plau nad svojom sljepoom hiljadama godina, jer svaki dan se ne raa vidovit ovjek u orhideji (Hazaroan saal nargis apni baynoori pay roati hai, etc), dobro je znan ak i onima koji ne znaju da je predmet ovih stihova bio Ataturk. Isto tako: Ni lukavtina ni maevi nisu od koristi u ropstvu, ve lanci mogu biti pokidani uz zanos vjere (...Jo ho zauq-i-yaqeen paida, etc) ne samo da se dobro pamte, ve su jednako tako esto pogreno interpretirani.
Iznad: Ovaj portret Iqbala je snimio potovalac Dr. Shuda Namus 1923. kada je dobio primjerak djela Payam-i-Mashriq koji je autor potpisao (prethodna stranica). Lijevo: Medalja koja je dodijeljena Iqbalu u vrijeme vitetva. Portret koriten na str. 101 naslikao je Adab Khan sa ove fotografije i osvojio prvu nagradu na svepakistanskom natjecanju u slikanju Iqbala koje je odrala Iqbalova akademija u Pakistanu, 2003.

(page 104)
Indijski muslimani su zadrali strastveno zanimanje za pitanje Turske nakon to se otomanski sultan Selim III (1789.-1808.) proglasio halifom. Budui da se nalazi na geografskom raspuu Evrope i islama, ovo je vodilo trima razliitim strujama miljenja u Turskoj: a) vjerskoj (millat) kulturi; b) zapadnjakoj (tanzimat)

152

kulturi i c) nacionalnoj (turskoj) kulturi. Posljednju je zagovarao pjesnik-filozof Zia Gokalp, koji je napisao: Ljudski rod ide u pravcu internacionalnog drutva na temelju federacije slobodnih nacija, i pozvao Turke da prihvate zapadnjaku kulturu ujedno ostajui Turcima i muslimanima. Mustafa Kemal Ataturk (1888.-1938.) u biti je bio proizvod ovog nazora iako je on razvio svoj tip 'kemalizma' i suprotstavio se mnogim veteranima kao to su bili Halide Edib (1882.-1964.) i Rauf Bay (1881.-1964.) od kojih su oboje, kad ve govorimo o tome, posjetili Indiju tridesetih godina i izloili opirna predavanja kojima je predsjedavao Iqbal. Iqbal je savjetovao indijskim muslimanima da ponude zdravu konzervativnu kritiku moderne Turske. Ako je renesansa islama injenica, i mi emo kao i Turci morati nanovo da procijenimo nae intelektualno naslijee. U svome lanku 'Islam and Ahmedism' (Islam i ahmedije) (1935.) spomenuo je Zaghlul-pau iz Egipta, Shaha Rezu iz Irana i Mustafu Kemala kao ljude koji izranjaju na temeljima koje su pripremili reformatori kakv je bio Demaluddin Afghani. Takvi su ljudi izloeni da naprave greke, meutim, historija naroda pokazuje da su ak i njihove greke katkada urodile plodom. To nije logika, ve ivot u njima koji se zabrinuto bori kako bi razrijeio svoje vlastite misterije. Ispod: Mustafa Kemal-paa Ataturk

(illustration) U martu 1923., tek nakon recitiranja 'The Dawn of Islam' (Zore isalama), primio je knjigu od potovaoca koja ga je okrenula novom pravcu miljenja. Bila je to amerika publikacija o muslimanskim finansijskim zakonima i spominjala je da, sukladno nekim muslimanskim pravnicima, ak i jasne kur'anske sankcije mogu biti ukinute uz zajedniki konsenzus meu muslimanima. Da li je to bilo tako? Ovo je bilo pitanje na koje je Iqbal pokuao da odgovori u osnovi i iskreno tokom narednih nekoliko godina. U meuvremenu je zavrio Payam-i-Mashriq, koja je izaala iz tampe u maju 1923. god. Antologija njegovih pjesama bila je uveliko zakanjela, a samo nekoliko godina ranije razmiljao je o kompiliranju svojih urdu i perzijskih pjeama zajedno, meutim, njegova novopronaena motivacija da oslovi pitanje zapadnjake umjetnosti i knjievnosti inspirirala je razliit plan: knjiga je morala imati neki svoj lik, kao to je Goethe i njegov Divan. Znaajno je da je on izabrao Goethea kao partnera s druge strane. Goethe nije bio samo glasnik tog romantiarskog pokreta iji je Iqbal sada bio posljednji promicatelj, ve je jednako tako bio naroito iv za tradiciju perzijske poezije. Iqbal nije mogao biti pogreno shvaen kao onaj koji ugaa bijelim vladarima ukoliko je odgovorio jednom od njihovih pjesnka koji je sam imitirao Perzijance. Pored toga, Nijemci nikada 153

nisu vladali Indijom i, zapravo, bili su saveznici poraenih Turaka protiv Britanaca u nedavnom ratu. Knjiga je bila posveena Amanullahu, kralju Afganistana, kroz poemu koja je jasna reminiscencija Urfija budui da je pjesnik riskirao da hvali samog sebe pred kraljem. Uz duno potovanje on je takoer nastavio da nudi neki samoinicijativni savjet traei od despota da pogleda unutrinu, da otvori dublja znaenja ivota i prisjeti se svoje obaveze prema vlastitom narodu. (Usput, kralja Amanullaha je svrgnuo njegov narod nekoliko godina kasnije zbog ovih stvari i on je primio Iqbala u Rimu 1931. tokom egzila.) Ova knjiga je takoer bila prvo detaljno izlaganje teme koja je dominirala Iqbalovom poezijom od ovog trenutka pa nadalje: konflikt izmeu ljubavi (ishq) i razuma (aql, ili khirad). On je tu temu ranije tek lagahno dotaknuo, a jedan stih iz 1904. god. je bio poslovian do tog vremena: Srce treba biti praeno razumom, ali neka i on jednako tako bude odbaen. (Achha hai dil kay saath rahay pasban-i-aql/Leikin kabhi issay tanha bhi chhor day.) Meutim, koncept nije elaboriran prije tako podrobno kao to se to sada ini, npr., u 'The Message' (Poruci), koja je otvorila zapadnjaki odjeljak knjige. Ovdje Iqbal poziva zapadnjakog filozofa da se uzdigne iznad prikraenosti redukcionistike logike i da uvijek postane svjestan ivih snaga ljubavi. Moemo pretpostaviti da je Iqbal od svoje publike oekivao na Istoku i jednako tako na Zapadu da interpretira njegov pojam 'ljubavi' u svjetlu Asrar-i-Khudi (ili njegovom engleskom prijevodu), gdje je nekoliko poglavlja bilo posveeno njegovom objanjenju. Ljubav u tom smislu nije bila anti-razum, ve radije spojenost sa naim smislom ivota. Razum je takoer Boanskog porijekla, meutim, on je sredstvo koje e se upotrebljavati. Takoer, on posjeduje nejasnu tendenciju da bude podjarmljen 'drugim' te prema tome, posjedovateljev smisao ivota mora da ga provjerava, kao to sada predlae u A Dialogue Between Knowledge and Love' (Dijalogu izmeu znanja i ljubavi), gdje Ljubav poziva Znanje: Doi, (page 105)

154

samo zahvati malo od mojih simpatija i hajde da stvorimo vjeni raj na zemlji! Mi smo drugovi jo od Dana stvaranja; mi smo visoke i niske note iste pjesme. Svoje zapadnjake prijatelje-filozofe on je oslovio u duhu prijateljstva i estitao im znanstvena postignua: Izvirui iz ljubavne osame, skrenuli smo smjernu prainu u ogledalo... i spalili smo stari svijet vatrom u naim srcima, nastavljajui da kazuje dalje u poemi 'The Message' (Poruka), Meutim, ljubav se preokrenula u putenost i, kidajui sve veze, ona je zarobila ljudski rod. Drugdje u ovoj knjizi on je kritizirao materijalistiku osnovu zapadnjake civilizacije i nepravde zapadnjakog imperijalizma, ali je izbalansirao svoju osudu znaajno ironinom procjenom britanskih darova Indiji. Britanci se ne bi trebali aliti u vezi s nemirnim ponaanjem Indijaca, jer su upravo oni ti koji su nauavali voljnu odluku da se potuje sudbina na ovom potkontinentu. (U otvorenom pismu britanskom autoru 1931. god., on e iznova naglasiti potrebu ouvanja dobre volje ivom ukoliko Indija i Britanija ele da prevladaju svoje pritube nakon to Indija stekne nezavisnost.) Unutarnje previranje naroda, koje ne moemo u potpunosti shvatiti poto smo odve njegov predmet, jeste pretea neke velike duhovne i kulturne promjene, napisao je Iqbal u predgovoru svojoj knjizi. Veliki evropski rat je bio apokalipsa, nastavio je on (on bi uvijek ukazivao na Prvi svjetski rat kao 'evropski' rat), i on je dokinuo stari svjetski poredak gotovo u svakoj dimenziji. Priroda sada stvara novog Adema i novi svijet koji e mu odgovarati po dubinama ivota iz pepela kulture i civilizacije, i moemo vidjeti neodreeno zapaanje ovog u radovima filozofa Einsteina i Bergsona. Iqbal je potom upozorio svoje evropske kolege da obrate ponju na 'slabljenje Zapada' koje je, sukladno nekim zapadnjakim dravnicima, gotovo bilo pokrenuto. Posmatrajui sa isto knjievnog stajalita, slabljenje snaga ivota u Evropi nakon teke kunje Velikog rata jeste nepovoljno za razvitak ispravnog i zrelog knjievnog ideala. Zbilja, bojazan je da su umovi nacije moda bili zaokupljeni tim dekadentnim i sporo pulsirajuim perzijanizmom, koji bjei od ivotnih potekoa i ne moe praviti razliku izmeu emocija srca i misli uma. Meutim, ini se da je Amerika zdravi element u zapadnjakoj civilizaciji, razlog zbog kojeg je slobodna od zapreka starih tradicija i to je njezina kolektivna intuicija prijemiva za ideje i utjecaje.

155

Takoer, on nije zaboravio da pronae rije za svoje istonjake itaoce na kraju svoga uvodnika ovoj knjizi koja se prvenstveno obraala Zapadu. Istok, a posebno islamski Istok, otvorio je svoje oi viestoljetnog drijemea, napisao je. Meutim, istonjaki bi narodi trebali uvidjeti da ivot ne moe donijeti promjenu u svojim okruenjima sve dok se promjena ne dogodi u njegovim unutarnjim dubinama, te da se nijedan novi svijet ne moe oblikovati izvana sve dok se on ne oblikuje u umovima ljudi. Nicholson je ubrzo odgovorio uza svoje uobiajeno pomanjkanje percepcije. Prikazujui ovu knjigu u evropskom asopisu, on je podsjetio englesko govorno podruje
Iqbalova fascinacija Johannom Wolfgangom von Goetheom (1749.-1832.), njemakim pjesnikom, piscem drama, romanopiscem i znanstvenikom (na slici lijevo) vjerovatno je poela u studentskim danima. On je prouavao Fausta (1808.-1832.) na njemakom izvorniku 1907. god. u Heidelbergu (Njemaka). Izravan utjecaj je bio, na temelju njegovog vlastitog priznanja, prepoznavanje beskrajne Goetheove imaginacije, te otkrie njegove vlastite uske irine. Usporeujui ga sa Shakespeareom, on je primijetio da, dok obojica iznova promiljaju Boansku misao stvaranja, realistini engleski dramski pisac iznova promilja pojedinca, dok je Faust ljudski individualiziran. Iqbalov Payam-i-Mashriq je bio knjievni odgovor na Goetheov Weststlicher Divan (1819.), koji je predstavljao orijentalni pokret u njemakoj knjievnosti. Ukazivanja na Goethea u Iqbalovim poemama openito su koncentrirana u Payam-i-Mashriq-u, ali se odjek njegove misli moe osjetiti i drugdje. Goetheovo naglaavanje na ispravnosti i snazi pojedinca kako bi slobodno istraivao i ljudska i Boanska pitanja te kako bi izgradio svoju vlastitu sudbinu, bilo je blisko Iqbalovom vlastitom srcu, i dok je omiljeni motiv glavnog toka u Iqbalovoj poeziji moda mogao prethoditi njegovoj upoznatosti sa Goetheovim Mahomets Gesang (Muhammedovom pjesmom, koju je Iqbal kasnije preveo za Payam-i-Mashriq), Uvod u Nebo na poetku Davidnam-e, kao i raznih drugih 'pjesama meleka', gotovo je izvjesno modeliran nakon Fausta. U poemi 'Delal and Goethe' (Delal je Rumijevo prvo ime) u Payam-i-Mashriq-u, njemaki pjesnik kazuje svojeg Fausta Rumiju na nebesima i izmamljuje povoljan kometar: Lukavost pripada avlu, ljubav ljudskom biu.

(page 106) da je Iqbal posjedovao dva mona glasa i jedan se obraa indijskim patriotima na urdu jeziku, dok drugi, koji koristi prekrasan i melodian jezik Perzije, pjeva muslimanskoj publici...

156

Naravno, Nicholson je prikladno zanemario one poeme koje nisu potkrepljivale njegovo stajalite o Iqbalu kao uskogrudnom muslimanskom propovjedniku. Istinski zaljubljenik ne pravi razliku izmeu Ka'be i hrama budui da se Voljeni susree otvoreno na jednom, a privatno na drugome mjestu, kazao je Iqbal u jednom od brojnih gazela Payam-i-Mashriq-a, koji je pozivao ljudski rod da se uzdigne iznad triavih razlika. Takva ukazivanja nisu mogla sprijeiti Nicholsona da se pita zato bi pripadnitvo (Iqbalovom idealnom drutvu) trebao biti privilegij rezerviran samo za muslimane? Kanjen Iqbalovom prethodnom snanom primjedbom o oslovljavanju zapadnjakih filozofa njegovim mentorima, rastreseni profesor bio je brian da iznova istakne da je Iqbalov duh ostao sutinski orijentalan iako je on duboko bio pod utjecajem zapadnjake kulture..., ali se jadao da je njegova kritika Zapada, iako nikada povrna, unekoliko manjkala irinom. Sa humanistikim temeljima evropske kulture ini se da je on manje intimno upoznat, napisao je on. Istina je bila ta da je Iqbal bio upoznat sa humanistikim temeljima Evrope kao bilo koji ivi evropski autor s takvim inklinacijama, ali, naalost, nije bilo puno onih koji su vie pripadali tom uvjerenju. Evropski um je ve bio u vlasti istog onog pesimizma na kojeg je Iqbal pokuavao da upozori; Payam-i-Mashriq, ili Poruka sa Istoka, promakla je neopaeno onima kojima je bila naslovljena i koji su, naalost, bili spremniji da prigrle poeziju dosade i estetiku dadaizma negoli da sluaju pjesme o egu i ljudskoj veliini. Jo jednom iznova, usporedba izmeu Iqbala i Ayn Rand moe se povui budui da su oni dijelili iste ideale u umjetnosti i knjievnosti. Godine 1923. Iqbal je izraaao svoj strah da Zapad moe biti zgrabljen od strane tih dekadentnih i sporo pulsirajuih ideala u umjetnosti koji bjee od ivotnih potekoa i koji ne mogu jasno razlikovati izmeu emocija srca i misli uma. etrdeset godina kasnije, Ayn Rand je biljeila svoje neslaganje s glavnim strujama zapadnjake knjievnosti ovim rijeima: Racionalnost, svrha i vrijednosti su ti koji se posmatraju naivnima dok se sofisticiranost, tvrde oni, sastoji od odbacivanja naeg uma, odbacivanja ciljeva, odricanja vrijednosti i pisanja prostih rijei na ogradama i plonicima. Penjanje na brdo, tvrde oni, jeste lahko ali je kotrljanje po ulici istaknuto postignue... Ljudska dua, proklamiraju oni uz krjepostan ponos jeste valja... Ovo je znaajan komentar na sadanje stanje nae kulture da sam postala predmet mrnje, ocrnjivanja, denunciranja, jer sam poznata, zapravo, kao jedini

157

romanopisac koji je izjavio da njezina dua nije valja, niti su to due njezinih znakova, niti ovjekova dua. ('The Goal of My Writing'/Cilj moga pisanja, 1963.). Ovo je nain kako je glavna struja tretirala romanopisce koji su se usudili da kau da, ukoliko je posvetna stranica trebala da prethodi cjelokupnom mome djelu, ona bi mogla glasiti ovako: Slavi ovjeka! Takoer, ova nam usporedba pomae da shvatimo zato je Iqbal postao meta za mnoge liberale u svome podruju u drugoj polovini 20. st. Glavna knjievna struja, u Junoj Aziji ili drugdje, nije mogla oprostiti nijednom mukarcu niti eni glorificiranje ljudske due.
Albert Einstein (1879.-1955.) predstavljao je svoju teoriju relativiteta u nastavcima od 1905. god. pa nadalje i dobio je Nobelovu nagradu ua fiziku 1921. god. Iqbal je unekoliko nepromiljeno zakljuio da je klasina fizika nauila da kritikuje svoje vlastite temelje. Kao rezultat... vrsta materijalizma koji je ona izvorno iziskivala je rapidno nestajala i nije daleko dan kada e religija i znanost moda otkriti do sada nesumnjiva uzajamna slaganja. Iqbal je odao veliki znaaj Einsteinu zapoinjui poemom u Payam-i-Mashriq-u: Poput Mojsija on je traio teofaniju sve dok njegov um, u potrazi za svjetlom, nije raskrilio njezin misterij, komentirajui da je Zaratustra potekao iz jevrejske rase. U prvom predavanju Obnove vjerske misli u islamu (The Reconstruction of Religious Thought in Islamu) Iqbal je izjavio: Osobno, vjerujem da je krajnja narav zbiljnosti duhovna: ali kako bih izbjegao rasprostranjeno nerazumijevanje, nuno je da istaknem Einsteinovu teoriju koja se, kao znanstvena teorija, bavi tek strukturom stvari i ne baca svjetlo na krajnju narav stvari koje posjeduju tu strukturu. Filozofska vrijednost ove teorije je dvostruka, jer ona pokazuje da supstancija nije trajna stvar ve slijed dogaaja i, drugo, da prostor ovisi o materiji. Meutim, ova teorija predstavlja jednu veliku potekou, tj. nezbiljnost vremena. Posmatrati vrijeme kao etvrtu dimenziju prostora je poput predstavljanja budunosti kao ve date i nedvojbeno fiksirane kao to je prolost; Iqbal je isticao da je vrlo teko da se shvati ta je bila zbiljska narav Einsteinovog vremena iako se inilo da ono nije ni Bergsonovo isto trajanje, niti serijsko vrijeme.

(page 107) NOSTALGIJA (illustration)

158

Zora islama (The Dawn of Islam) recitirana je na godinjem zasjedanju Anduman Himayat-i-Islam u martu 1923. Inspiraciju je potaknula pobjeda Turaka nad Grcima u Smyrni, to je osiguralo opstanak Turske kao neovisne drave te jednako tako njezino ponovno raanje kao mladog, blistavog lana u internacionalnoj zajednici naroda. Poema se povela primjerom iz Iqbalove ranije podue urdu pjesme, The Khizr of the Way (Hizr puta) i najavila raanje novog svjetskog poretka koji se obeava na kraju te poeme. Druge teme ukljuuju poziciju muslimanske zajednice u kosmikoj shemi stvari, kao i njezinu ulogu kao 'branitelja Azije' vie na zemaljskom stupnju, procjenu Prvog svjetskog rata (1914.-1918.) te openito nezadovoljstvo sa izrabljivakim principom nacionalnih drava. Oito se Iqbal nadao da sa sticanjem politike i ekonomske neovisnosti (koja je tada bila na pomolu barem u Turskoj, Egiptu i Iranu) muslimani bi mogli uspjeti u predoavanju alternativnog modela meunarodnih odnosa koji su utemeljeni na islamskom idealu jedinstva ovjeanstva. Sa knjievnog stajalita, poema je sjajna vjeba u jezgrovitosti, imaginaciji i raznolikosti izraavanja. Mnogi stihovi iz nje postali su dijelom lingvistikog idioma u regionu. (Photo)
Iznad: Stranica iz The Dawn of Islam (Zora islama) u Iqbalovim sabranim djelima koje je izdala Iqbalova akadmeija u Pakistanu. Lijevo: Poznati rimovani distih iz The Dawn of Islam koji je upotrijebljen na zastavi iznad podija povodom poznatog zasjedanja Sveindijske muslimanske lige u Lahoreu (mart 1940.), gdje je donesena Pakistanska rezolucija. Dinnah i Liaquat Ali Khan se mogu vidjeti na slici dok Chaudhry Khaliquz Zaman podupire rezoluciju. (page 108)

SINOPSIS Payam-i-Mashriq (1923.)

159

Poticaj koji je porodio Payam-i-Mashriq omoguen je kroz Weststlicher Divan njemakog 'filozofa ivota', Goethea, napisao je Iqbal u predgovoru svojoj treoj knjizi pjesama. Nesumnjivo, postoji neka slinost izmeu Njemake kakva je bila prije stotinu godina i dananjeg Istoka. Meutim, istina je da unutarnji nemir svjetskih nacija koga, ne moemo ispravno dosegnuti budui da smo i sami bili pogoeni njime - jeste pretea velike duhovne i kulturne revolucije. Oito, Iqbal se nadao da e osigurati neke poeljne opcije za hvatanje ukotac s predstojeom revolucijom. Posveta Knjiga je posveena Amanullahu, vladaru Afganistana. Sinajski tulipan 163 kitice prvog odjeljka na mnogo naina definiraju opseg i ton Iqbalove poezije za godine koje e doi: metafizika, dijalog Bogom, ljudska nadmo nad prirodom, gnoza i savremena politika u svome irem kontekstu samo su neka od pitanja koja su ovdje u opticaju i moan jezik. Refleksije 51 poema nanovo posjeuje podrobnije teme koje su nestalno pokrivene u strofama. Imaginacija stoji na pola puta izmeu Iqbalove ranije poezije (kao to je ona sadrana u Bang-i-Dara) i njegovih posljednjih majstorskih djela. Njegov stari miljenik, krijesnica, npr. ponovo se pojavljuje kako bi oznaila samodovoljnost, dok najpoznatiji od svih Iqbalovih simbola, ponosni sokol, prvi put nastupa u ovim pjesmama. (illustration) Tulipan tradicionalno poistovjeivan sa ljubavnikom u istonjakoj poeziji paljivo je opisan u Payam-i-Mashriq-u kao primordijalni entitet koji je posudio plamen nebeskim tijelima, ali je kasnije izgubio svoju vatru nakon davanja odjee postojanja kao cvijeta. On sada ezne kako bi povratio nazad svoju ar od sunca.

160

Preostalo vino 45 gazela slijedi poeme veina njih napadno podsjea na Hafiza Shirazija, koga je Iqbal ranije osuivao zbog nihilizma. Zbilja, ovdje gazeli predstavljaju najbolju tradiciju orijentalne poezije na nedvojbeno savremen nain. Zapadnjake teme 24 poeme, koje znaajno pokrivaju zapadnjake teme, podsjeaju nas na izravnu inspiraciju ove knjige. I kao to je Weststlicher Divan iznevjerio utjecaj perzijske poezije na Goethea, to isto ini ovaj odjeljak Payam-i-Mashriq-a priznajui Iqbalov dug zapadnjakoj misli i poeziji: Byron i Browning se pronalaze kako razgovaraju sa Rumijem i Ghalibom u raju, raspravljaju se filozofije Lockea, Kanta, Nietzschea, Schopenhauera, Hegela, Tolstoya, Karla Marxa i Bergsona, dok sam Goethe prima laskavu povratnu informaciju o Faustu od Rumija. Fragmenti 17 aforizama se pojavljuje na kraju knjige: Ako su se samo dobri ljudi oslobodili od slijeenja onog to pripada prolosti! Ukoliko je slijeenje prolosti bila vrlina, onda je sam Poslanik trebao slijediti svoje pretke. Payam-i-Mashriq je prvi put tampan u maju 1923.; prepisao ga je Abdul Madeed (Parveen Raqam), a tampan je u Kareemi pressu (Lahore) vlasnika Mir Ameera Bakhsha; superviziju je obavio Chaudhri Muhammad Husain, koji se od tada starao o tampanju Iqbalovih djela nadalje. Skoro pola kopija rasprodano je za svega sedmicu; temeljito revidirano i proireno drugo izdanje pojavilo se deset mjeseci kasnije. (illustration)

MIRIS RUE U sjenici rajskog vrta hurija je postala uznemirena i kazala je:

161

'Niko nam nije kazao o podruju na toj strani nebesa. Ne shvatam to u vezi sa danom i noi; jutrom i veeri, i staje mi pamet kada oni govore o raanju i smrti. Ona je postala daak mirisa i izrasla je iz latice cvijeta; Stoga je ona stupila nogom u svijet juer i danas. Otvorila je svoje oi, postala je pupoljak te se na trenutak nasmijeila; Pretovrila se u ruu, koja je uskoro uvehnula i rasula se na pod. Uspomena na tu divnu djevojku njezino nesputano stopalo odralo se u sjeanju kroz taj njezin uzdisaj koji se naziva parfem. Preveo Mustansir Mir (illustration) (page 109) Bang-i-Dara (1924.)

162

Predgovor napisao ejh Abdul Qadir, advokat, urednik Makhzana Ovo je zaokruena knjievna Iqbalova biografija do 1924. godine kada je knjiga po prvi put bila tampana. Prvi dio (do 1905.) Sadri 49 poema i 14 gazela iz najranijeg perioda; gotovo sve ih je revidirao i objavio sam Iqbal. Poeme openito odraavaju mistiki pristup i posebno wordswortijansko stajalite prema prirodi. Odjeljak takoer ukljuuje nekoliko poema za djecu i nekoliko nacionalnih pjesama, od kojih je vjerovatno najpoznatija ona Indijska himna (Saray jahan say achha Hindustan hamara). Drugi dio (1905.-1908.) Sadri 24 poeme i 7 gazela sa Iqbalovog boravka u Evropi (ukljuujui tri kasnije poeme: O vienju make u preklopu..., Pjesma o tuzi i Nepostojani ljubavnik). Ovaj odjeljak tvori najlirskiju osobnu poeziju skupa sa najranijim nagovjetajima njegove kasnije filozofije politike i drutvene rekonstrukcije. Trei dio (od 1908.) Sadri 70 poema, 8 gazela i dodatno poglavlje sa 29 satirinih pjesama. Najdue Iqbalove poeme su ovdje prikazane, kao to je Jadikovka, Odgovor, Hizr puta i Zora islama. Ovaj odjeljak sastavljen kada je pjesnik takoer dokazivao svoju filozofiju jastva i svoj program za muslimansku obnovu na perzijskome jeziku oznaava zrelo Iqbalovo razdoblje kao pjesnika-filozofa Istoka.
Iznad desno: pjesme za djecu u Prvom dijelu (uglavnom prilagoene iz engleskih djela za ukljuenje u itanke na poetku 20. st.) ukljuuju: Pauka i muhu i Kravu i kozu, koje je ovdje ilustrirao Bina Ilahi za izdanje Iqbalova akademija u Pakistanu.

NO I PJESNIK Zato luta na mjeseini, 163

Tako zabrinut, tih kao svijet, noen poput mirisa? Moda si dragulj koji se prodaje u biserima koji se zovu zvijezde, ili si riba koja pliva u mojoj rijeci svjetlosti; ili si nalik zvijezdi koja je pala sa moga ela, i, naputajui visine, sada poiva u dubinama. Strune violine ivota utihnule su; moje ogledalo odraava ivot kao da spava. Moje oko vrtloga takoer spava u dubinama rijeke; nemirni talas grli obalu i miruje. Zemlja, toliko zauzeta i ustra, drijema kao da niko nije ivio na njoj. Ali pjesnikovo srce nikada nije u miru: kako moe izmaknuti mojoj ari? (illustration) Bang-i-Dara ostaje najpopularnije od svih poetskih Iqbalovih djela meu svim generacijama italaca. Ovo je dugo oekivana zbirka pjesnikovih najpopularnijih pjesama

164

koje su se pojavljivale gotov etvrt stoljea nakon prvih stihova koji su postali traeni. Desno: naslovnica prvog izdanja koje je objavljeno 1924. god. PJESNIK Vidio sam bisere na povrini tvoga mjeseca; skrivajui se od ljudi, plaem poput zore. Nerad sam da iziem napolje za poslom, i moje suze teku u osami noi. Krik se prolama u meni! Ko mi to treba da ga uje, i kome to mogu pokazati svoju goruu elju? Leei na prsima koja isijavaju sinajska ridanja: gdje je oko koje gleda, je li otilo na poinak? Moja dvorana za skuptine je mrtva poput svijee na grobu. Avaj, noi! eka me dug put! Vjetrovi sadanjeg doba nisu povoljni za njega: ono ne osjea gubitak koji je pretrpilo. Poruka ljubavi, kada je ne mogu vie uvati za sebe,

165

dolazim i kazujem je tvojim sjajnim zvijezdama. Preveo Mustansir Mir (illustration) (page 110)
Godine 1922. Iqbal se preselio u veu kuu u McLeod Road 116 (Lahore), i sjedio je u svojoj uvenoj 'naslonjakoj rutini'. Kada je bio kod kue, posebno uveer, provodio je svoje vrijeme u otvorenim raspravama s bilo kim ko je imao volju da ga posjeti, s stranci su bili dobrodoli bez prethodne najave. Meu onima koji su se stalno okupljali na takvim posijelima bio je prof. Hameed Ahmad Khan, student sa koleda u to vrijeme. ovjek pokazuje brojna mentalna i fizika stanja u ivotu, meutim, duboko promiljanje je bilo iznad svih drugih nijansi osobnosti u Iqbalovom sluaju, pie Khan. Bez obzira da li govori ili uti, da li je miran ili uzrujan, on je uvijek bio mislilac... Mala stanka u razgovoru, i on bi vidno bio izgubljen u nekom novom pravcu mislilac. Ovo takoer znai da je on bio poprilino nesmotren za normalne ljudske odnose. Strasna ukljuenost u razgovor nije znaila da je on bio zainteresiran za osobu, ve da je bio potaknut idejom koju je ta osoba izraavala u to vrijeme. ak je mogao ostati tih i biti dobar slualac, meutim, ljudi su prestajali biti pojedinci za njega; oni su bili vjealo na koje je on mogao podesno staviti svoje ideje. Nije bio razgovorljiv kao takav, ali je pripadao tom starom tipu istonjakih uitelja ija je omiljena zabava bila obino da sjedi meu uenicima i da pribavlja uvide o bilo kojoj temi koja bi se pojavila u razgovoru. Ispod: Iqbal u dvadesetim godinama 20. st. (Photo)

*** Uskoro nakon to je Payam-i-Mashriq postao urdu antologija, posve prikladno naslovljen kao Bang-i-Dara, ili The Caravan Bell (Karavansko zvono), izraz je upotrijebljen vie puta u poemama koje su ukljuene izmeu korica. Poeme su predoene u grubom hronolokom slijedu i podijeljene su na tri faze njegovog ivota do tog trenutka: a) do 1905., prije nego to je otiao u Europu; od 1905. do 1908., dok je studirao u inozemstvu; i c) od 1928. do tog vremena (1924.), zapravo do njegovog povratka kui. Rane poeme su temeljito revidirane, skraene i dotjerane, a skoro je polovica njih odbaena bilo zbog toga to su umjetniki manjkave ili zbog toga

166

to su predstavljale da je istonjaki sentimentalizam prekoren u predgovoru Payam-iMashriq (koji je napisao otprilike u isto vrijeme kada je Bang-i-Dara bila sabrana). Pjesme iz evropskog perioda bile su tako oskudne da su mnoge napisane u istom napjevu u godinama u kojima je njegov povratak morao biti prokijumaren u taj odjeljak; ovaj anakronizam mogao je biti jedino hotimian budui da je nevjerovatno da je mogao zaboraviti prilike takvih poema kao to su 'O vienju make na preklopu...' Trei odjeljak je oito najdui, i premda su Jadikovka i Odgovor uobiajeno smatrani poemama blizancima, one su ovdje odvojene ne samo kroz manje pjesme, ve jednako tako duom pjesmom Svijea i pjesnik, kao to je bio sluaj. U cjelini, knjiga je bila zabavni dokument njegove mentalne odiseje i vjerovatno se mogu skicirati koraci njegove intelektualne evolucije iz paljivog itanja ovih pjesama. Veina njih su imale pojanjavajue predgovore i biljeke kada su objavljene u Makhzan-u, meutim, ovaj uredniki materijal je sada odstranjen. Najzlokobnije od ovih izostavljanja se tie Sunca, Iqbalovog prijevoda 'Gayetri-ja', nairoko recitirane svete mantre hindusa. O, sunce! Podari nam zraku spoznaje i prosvijetli na intelekt divotama srca, poema se okonava nakon oslovljavanja zvijezde kao parvardigar (perzijski izraz koji znai Odravatelj, to je pridrano jedino za Boga meu muslimanima). Iqbal je objasnio u uvodnikoj napomeni u Makhzan-u da Sunce koje je tamo metaforiki oslovljeno oznaava boansko prosvjetljenje iz kojeg je ovo nebesko tijelo primilo svoju svjetlost. Izostavljanje ovog pojanjenja donijelo mu je formalno prokazivanje muftije druge najvee damije u Lahoreu u godini objavljivanja Bang-i-Dara. (Fetva se pojavila 1925., i nije bila reakcija na Jadikovku, kao to se uobiajeno vjeruje). Takoer, bila je uobiajena praksa na recitalima tih dana da provo ide duga poema uz nekoliko gazela, katrina ili qat'a (kratkih pjesama, obino ne duih od jedne strofe). Sam je Iqbal slijedio ovu praksu dok je recitirao svoje poeme na takovrsnim javnim okupljanjima kao to su Anduman Himayat-i-Islam. U svojoj urdu antologiji on je vjerovatno imao za cilj da osigura slino iskustvo svojim itaocima kada je uinio da svakoj dugoj poemi prethodi nekoliko kraih zastora. Postoji samo jedan izuzetak ovom pravilu: Hizr puta je slijedio bez intervala sa Zorom islama, i ovaj izuzetak

167

(page 111) je istaknuo kako je proroanstvo, uinjeno na kraju jedne poeme, postalo istinitim prije nego to je druga poema napisana. teta je to su Iqbalove antologije rijetko prouavane u njihovoj cijelosti te su otuda odnos izmeu poema, znaaj njihovog slijeda, zamjena jedne s drugom i bogatih podteksta izgubljeni obinom italaca, kao i usko specijaliziranim uenjacima. Ovo je uglavnom zbog toga to je veina itatelja postala tako pristrana spram nekih poema kroz udebenike i medije da, kada otvore Iqbalov svezak, po prvi put oni se obruavaju na omiljene pjesme. Openita shema knjige se uobiajeno zanemaruje. Takoer, zato to se Iqbal portretira kao snano jednostran prema ozbiljnosti svoje zadae od njega se ne oekuje da se dodijava u vezi s podtekstom i cjepidlaenjima. Ovo je ozbiljna greka. Iqbal je bio minuciozan izdava svoga vlastitog djela i pronicav autor podtekstova, to bi se trebalo prihvatiti od ovjeka njegovog genija i senzitivnosti. Postoji bogata nagrada za one koji su se pomuili itanjem izmeu redaka u njegovim knjigama. Primjerice, u Bang-i-Dara, iza poeme 'Utamnienje', u kojoj on estita osloboenje brae Ali iz britanskog tamnovanja, slijedi druga poema koja je naslovljena 'Prosjaci halifata'. Obje poeme skupa uz elegiju tvore neformalni uvod, predigru, 'Hizru puta'. (Njegovo umijee podteksta i razmjetaja doseglo je svoj vrhunac u Baal-i-Gabriel, kao to emo vidjeti u Poglavlju 5.) *** Pitanje koje je iskrslo iz amerike publikacije naposljetku je odvelo obnovljenom interesu za idtihad (interpretaciju), koji je bio jedan od etiri izvora islamskog prava u islamu. Svi rligijski uenjaci ije je miljenje traio o iskazu amerikog autora, su negativo odgovorili; nijedan muslimanski pravnih iz prolosti niti sadanjosti nije kazao da bi sankcije u Kur'anu mogle biti ukinute. Iqbal je prihvatio takvu poziciju. Meutim, unutar brino definiranih granica muslimanskog zakona postojao je golem okvir za reinterpretaciju, a on je elio da ovo naglasi putem ovlaivanja i intelektualnog osloboenja naroda. Tradicionalni muslimanski uenjaci su svojedobno smatrali da su jedino Kur'an, hadis i konsenzus prethodnih ranijih pravnika bili aktivni izvori muslimanskog zakona, dok idtihad mora biti smatran u stanju neizvjesnosti.

168

Iqbal, uprkos svojoj pasiji za promjenom i emancipacijom, morao je da ustvrdi u Rumooz-i-Bekhudi da je u dobu dekadencije razboritije da se slijede institucije koje su uspostavljene u zdravoj prolosti, nego da se nastoji izumjeti nove koje moda nose svojstvena zla dekadencije u sebi. Preporod Turske mora da je oznaio kraj tog razdoblja u modernoj muslimanskoj historiji, kao to e kazati neto kasnije u Obnovi vjerske misli u islamu (The Reconstruction of Religious Thought in Islam): Ukoliko je preporod islama injenica, a ja vjerujem da jeste, mi emo jednako tako jednoga dana, poput Turske, morati da iznova procijenimo nae intelektualno naslijee. I ukoliko ne moemo napraviti nikakav originalan doprinos openitom islamskom miljenju, moemo, kroz zdravu konzervativnu kritiku, sluiti barem kao provjera brzom kretanju liberalizma u svijetu islama. (illustration)
Mnoge su intimne molitve ukljuene u Zuboor-i-Adam (doslovno i prikladno znaenju Perzijski psalmi, a objavljeni su 1927. god.). Ovi su oito namjeravani da obnove mistike dimenzije bogotovlja u kompleksnosti modernih vremena. Sljedee (koje je preveo Mustansir Mir) pojavljuje se kao Broj 39 u prvom dijelu: Ukoliko pogled uzrokuje gubitak jastva, bolje je biti skrit iz dometa vida! Ne prihvatam dogovor, tvoja je cijena odve visoka. Kazuj nam raskriven, vrijeme za rezerviranost je prolo kada nam drugi kazuju o tome to je bilo ono to si Ti elio od nas. Moje drske oi su probadale plavo nebo. Ako eli zapreku izmeu nas, sagradi drugi svijet. Kako si Ti spreman na Sebe! Zbog svih Tvojih nehaja, zahtijeva krv prijatelja kako bi dokazao da postoji. Bogotovlje je jedna stanica, ljubav je

169

druga: eli od meleka da Ti se pokoravaju, ali od ovjeka da ini jo i vie. S ljubavlju pretvaram kruti bakar koji posjedujem u zlato, jer, kada Te susretnem sutra, Ti e eljeti dar od mene.

(page 112) (illustration)

Iqbal je bio lan legislativnog Vijea Pendaba (iznad) od 1926. do 1930. (nije traio da bude ponovo izabran). Izabran je kao neovisni kandidat koga je podravao Khilafat komitet i obino je inio napore da zatiti interese nie i srednje klase protiv feudalnih gospodara. Devet njegovih govora je zabiljeeno: 1) O budetu za 1927.-1928. (5. mart 1927.); 2) O izostanku prijedloga o Vladinom zahtjevu za grant pod 'Obrazovanje' (10. mart 1927.); 3) O Vladinom zahtjevu za dodatne grantove, 1927.-1928. (18. juli 1927.); 4) O prijedlogu za odgodu koja se tie komunalnih pobuna u Multanu (18. juli 1927.); 5) O rezoluciji koja se tie popunjavanja pota kroz otvoreni natjeaj (19. juli 1927.); 6) O rezoluciji koja se tie Unani i Ayurvedskih medicinskih sistema (22. februara 1928.); 7) O rezoluciji koja se tie primjene principa oporezivanja dravnih prihoda od zemlje (23. februar 1928.); 8) O budetu za 1929.-1930. (4. mart 1929.); 9) O budetu za 1930.-1931. (7. mart 1930.). (photo) Desno: Iqbalov raunovoa 'Munshi' Tahiruddin koji je postao pouzdani prijatelj. On je stekao slavu i bogatstvo od medicinskog patenta 'Dilroze'.

On je ukazivao na izume Kemala Ataturka kada je dao ovaj iskaz 1929. god., meutim, unazad u 1924. god. ti se izumi nisu desili iako se progonstvo halife desilo te godine. Meutim, Iqbal je insistirao na mogunosti prava na idtihad, jer u svome umu, argument se temeljio na konanosti Muhammedovog poslanstva: izvan brojnih poslanika samo je on tvrdio da je posljednji i insistirao na tome da nakon njega nee biti drugog poslanika. Za Iqbala, ovo je bila samo objava slobode za ljudski intelekt. Raanje islama... jeste raanje induktivnog intelekta, pisao je u Obnovi (The Reconstruction). U islamu poslanstvo desee svoje savrenstvo u otkriu potrebe svoga vlastitog ukinua. Ovo ukljuuje otru percepciju da ivot ne moe biti zauvijek dran u konopcima, tj. kako bi se postigla potpuna samosvijest, ovjek se mora prepustiti

170

vlastitim izvorima. Mistiko iskustvo, sukladno Iqbalu, bilo je mogue i Bog jo uvijek moe da govori pojedincima na bilo koji nain koji On izabere kroza Svoju boansku milost. Meutim, takva intuicija ne moe biti obavezujua drugom pojedincu: ukinue sveenstva i nasljednog kraljevstva u islamu, konstantno obraanje razumu i iskustvu u Kur'anu, te naglasci koje on stavlja na prirodu i historiju kao izvore ljudske spoznaje sve su to razliiti aspekti iste ideje konanosti. Svako je sada svoj vlastiti vodi; posljednja Boija Objava je dola da bude uporite i da se ona slua, meutim, budui da vie nee biti poslanika, privilegij je i odgovornost svakog ljudskog bia da razumije Rije Boiju na svoj vlastiti nain. Pravo da se interpretira religija bilo je nepovrjedivo. Iqbal je drao predavanja o ovom pitanju velikom auditorijumu u Lahoreu 1924. god. i okonao je stvarajui uz to drugo komeanje protiv svoga nepotivanja i konvencije. On je potom pokuao da sastavi taj dugi zakanjeli posljednji nastavak Asraru i Rumooz-u, ali je njegov um postao metafiziki. O, Ti, Odravatelju mojeg ivota! Iqbal se obraa Uzvienom u perzijskom stihu: Gdje je Tvoj znak? Ovaj i onaj svijet su tek vali moje egzistencije, gdje je Tvoj svijet? Uskoro nakon toga je obavijestio svoje prijatelje da pie knjigu stihova na perzijskom kojoj je dao radni naslov: Pjesme modernog Davuda (The Songs of Modern David). Ona je dovrena i objavljena tri godine kasnije kao Zuboor-i-Adam (Perzijski psalmi). U to vrijeme je takoer bio lan pokrajinskog zakonodavnog vijea i bavio se politikom. No, hajdemo prvo da razmotrimo njegovu politiku misao. (photo) (page 113) (photo) (page 114) PORODICA Nakon svojih radova Iqbal je bio poznat i po svome smislu za humor. Tokom svoga boravka u Evropi esto je susretao ljude koji su posmatrali Indiju kao pusto i jedna ga je

171

takva dama pitala da li je imao zmiju svako jutro ispod kreveta u Indiji, a on je dostojanstveno odgovorio: Ne, ve svaki trei dan! On bi pokatkad drsko izraavao svoja slobodna miljenja. Jedne prilike, kada je isticao utisak snage i stalnosti u maurskoj arhitekturi i kada je upitan o Velikoj damiji u Delhiju (koja je bila odve delikatna za njegove ukuse), on je odgovorio: Ona je ensko. Jednom drugom prilikom, kada je posjetilac tvrdio da je Bog imao obiaj da mu kazuje, Iqbal je primijetio: Ne vjeruj Mu sve to ti kazuje! Pokatkad On to ne misli to je bio neortodoksni nain iskazivanja znaaja razlikovanja izmeu intuicije i iluzije, kao to bi svaki sufijski ejh ukazao toj osobi.
(photo) Desno: Iqbalova supruga Sirdar Begum (lijevo) i bratina Wasima (desno).

Wasima Mubarak (1912.-1993.) bila je najmlaa kerka ejha Ata Muhammeda, Iqbalovog starijeg brata. Iqbalova supruga Sirdar Begum ju je posvojila od djetinjstva i ivjela je s njima do udaje 1934. god. Njezine usmene reminiscencije tvore osnovu Iqbal Daroon-i-Khana, svezak I (1971.), memoara o Iqbalovom porodinom ivotu, koju je napisao Wasimin sin Khalid Nazeer Sufi. Slijedi nekoliko izvadaka: 1 Imao je povien glas i govorio je autoritativnim tonom. Njegove oi su bile stisnute dok bi govorio, ali i irom otvorene ukoliko bi razgovor ivnuo, i tada bi njegovo lice jednako tako oblilo rumenilo uz emocije. Kur'an je uio umilnim glasom i obino bi zaplakao dok bi ga uio tako da su njegove suze kapale po Mushafu. Preferirao je jednostavan nain ivljenja, obino nosei samo dhoti sa vestom dugih rukava koji bi esto zaboravio da promijeni te bi ostao preokupiran irenjem dragulja mudrosti posjetiocima u salonu... 2 Moj amida (tj. Iqbal) nije odobravao gledanje filmova i nikome iz kue nije bilo doputeno da ide u kino, koje je bilo poprilino zatvoreno za nau kuu u McLoad Roadu. On je ak bio i protiv sluanja radija ili gramofona kod kue, iako je tetica Sirdar bila poprilino zaljubljena u sluanje muzike. Moj stariji brat Mukhtar (Iqbalov brati) 172

jednom joj je donio gramofon i nekoliko ploa, koje ona sluala iza zatvorenih vrata u sobi otraga nakon to bismo se uvjerili da se amida odmara u svojoj sobi i da je zaspao. Tetica Sirdar je imala obiaj da kae da je muzika hrana za duu.
Lijevo: Rijetka Iqbalova fotografija - On je zabranio njezino objavljivanje, jer pokazivanje zuba ak i u osmijehu smatrano je loim manirom. Desno: Iqbal na svome naslonjau - On je bio poprilino trom po prirodi, pie Wasimin sin po sjeanju svoje majke. Mogao je zaboraviti na hranu ukoliko je bio zaokupljen itanjem i kasnije bi nevino tek priupitao: 'Jesam li uope jeo?'

(page 115) ejh Edaz Ahmed (1899.-1994.) bio je Iqbalov brati i najstariji sin ejha Ata Muhammeda. On se okrenuo amedijama u Iqbalovom ivotu i nekim od njegovih izjava, kao to je ona da je Edazov otac (Ata Muhammad) bio jedan od najranijih ahmedija uinila kontroverznim njegove inae rizino ganutljive reminiscencije o svome amidi, Mazloom Iqbal (1985.). Zanimljiva anegdota u vezi sa putovanjem u Campbellpur 1913. god., u kojoj se Edaz pridruio svome amii, kazuje o vremenu koje su oni proveli od ponoi do svitanja na eljeznikoj stanici u Wazirabadu. Iqbal je ponudio jednu rupiju kao napojnicu utovarivau ukoliko bi mogao namaknuti hooka. Sljedea hooka je bila vrlo prljava i napola slomljena, ali je moj amida bio zadovoljan gledajui je. On je zapovjedio da se njegov madrac izvadi iz putnog kovega i da se prostre na platformi. Tamo je sjeo, dijelei prljavu hooka sa utovarivaem i razgovarajui sa njim na prirodan nain sve do jutra dok sam ja stajao u kupeu...
Na vrhu desno: Iqbal sa petogodinjim Davidom u kui prijatelja Mian M. Aslama, Haveli Barood Khana (Lahore) povom Bajrama, 17. februar 1929. god. Ispod: David i Munira (roena 1930.) kao maliani. Ispod desno: ranija Davidova slika kao djeaka.

173

Iqbalov mlai sin (roen 1924.) napisao je nekoliko knjiga i radova o svome ocu, ukljuujui Zindah Rud (1979.-1984.), oficijelnu bibliografiju. Naredni su izvaci preuzeti sa simpozijuma u SAD-u 1964. god. 1 Otprilike godinu dana prije nego to sam roen (1924.) otac je posjetio turbe ejha Ahmeda Sirhindija, koji je takoer poznat kao Mudaddid elf thani... U turbetu se moj otac molio za dijete sina koga bi mogao odgojiti u skladu sa svojim vlastitim idealima religije i moralnosti. Ukoliko mu Bog da sina, obeao je ovom evliji da e ga jednog dana dovesti u turbe. Njegova je molitva usliana, i kasnije, u ljeto 1934. god., kada sam porastao, on me je odveo u turbe ejha Ahmeda, jer mi je to ostalo u ivom sjeanju. Otac me je uveo u turbe, posjeo blizu kabura ovog evlije i uio Kur'an... 2 Otac mi je rijetko davao prilike da prosudim o tome koliko privrenosti i ljubavi je osjeao za mene. Rijetko bi me privio k sebi ili poljubio te zbog ovoga nikada nisam osjetio toplinu oinske ljubavi. Kada me je gledao kako trim oko kue, tiho bi se nasmijao, kao da ga neko tjera da se smije... Meutim, bilo bi pogreno zakljuiti da nije bio u stanju da voli, niti da podari ljubav. Iako je njegova ljubav za mene bila liena mladalake energinosti, ona je posjedovala dubinu zrelosti. Takoreku, bio sam ne samo njegov sin, ve personifikacija mlae generacije islama dananje mladune koje se trebalo trenirati tako da mogu da naue da budu duboko ukljueni te da osiguraju ivotvorni odgovor na mrtvi svijet u kojem je ivio. Iako je majka bila vrlo stroga i kanjavala bi me ukoliko sam bio zloest, oev ukor bi se uvijek pokazao boljim korektivom. U nekoliko rijetkih prilika otac me je zbilja izbatinao. Razlozi su uvijek bili neuljudnost spram posluge (to je on najvie zamjerao), ili tranje bosonog ljeti... Kao dijete sam jako volio slikati, meutim, otac nije bio svjestan mojih zanimanja. Kada je shvatio da volim slikati i kada je vidio nekoliko mojih umjetnikih djela, on me je jako ohrabrio i kupio je velike grafike francuskih, italijanskih i panskih umjetnika za mene. Takoer, jako sam volio muziku, ali on nije imao ni gramofon niti radio u kui. Uprkos ovog pomankanja, otac je takoer uivao u muzici i ak je svirao sitar prije nego

174

to je otiao (u Evropu 1905.-1908.) na visoke studije. Njegova ljubav za muziku nikada nije jenjala. U kasnijoj fazi svoga ivota, Faqir Nadmud-din, jedan od njegovih prijatelja, povremeno bi svirao sitar za njega. Kad god bi pjeva doao u nau kuu i pjevao neke od svojih gazela, otac bi poslao po mene. Godine 1931., kada je otac otiao u Englesku da prisustvuje na konferenciji, imao sam oko sedam godina. Napisao sam mu pismo traei od njega da mi donese gramofon. Gramofon nikada nije stigao, ali ga je moje pismo potaknulo da napie poemu: Davidu po primitku njegovog pisma (To Javid on Receiving His Letter) (poetak): Izgradi u ljubavnom carstvu svoje srce i svoj dom; izgradi vrijeme iznova, novu zoru, novu veer! Tvoje kazivanje, ako ti je Bog dao prijateljstvo prirode, iz rue i tulipanove duge utnje se plete. (page 116) NOSTALGIJA Hladnu planinsku stanicu u Simli Britanci su razvili kao ljetnju prijestolnicu Rada i ona je ostala omiljeno sklonite za Iqbala posebno tokom dvadesetih godina. Tamo bi uvijek ostajao u rezidenciji svoga bliskog prijatelja Nawaba Zulfiqara Ali Khana (autora A Voice from the East / Glas sa Istoka, prve knjige o Iqbalu koja je objavljena 1922. god.). Kasnije, prijatelji su postali otueni, meutim, takvo je bilo njihovo emocionalno zbliavanje da, kad je Iqbal odsjedao negdje drugdje tokom posjete Simli, Nawab bi gorko plakao. Izglaivanje privremene svae pokuao je zajedniki prijatelj Mirza Delaluddin, ali je Nawab preselio prije nego to je Iqbal mogao da se ponovo susretne s njim. Iqbal je odao poast svome prijatelju posjetivi njegov mezar. Iqbal je poesto fotografiran tokom svoga boravka u Simli, kao to se moe vidjeti na ovim stranicama. Takoer, upravo je u Simli slikan njegov poznati profil sa alom.
Na vrhu: Pogled na Simlu iz Rad dana. Srednja: Grupni fotos napravljen u rezidenciji Nawaba Zulfiqar Ali Khana u Simli 1920. god. Iqbal sjedi zdesna. Na dnu: Iqbal lei naslonjen na krevetu; Simla, 1929.

175

Oplatna strana: Iqbal sjedi u sofi na svoj uobiajeno neformalan nain; Simla, 1929. Naredna stranica: Iqbal nosi al. Ova poznata fotografija takoer je snimljena u Simli 1929. god.

(photos) (page 117) (photo) (page 118) photo) (page 119) SINOPSIS Zuboor-i-Adam (1927.) Zuboor-i-Adam (Perzijski psalmi) za koje je radni naslov bio Pjesme modernog Davuda, predstavlja lirske i didaktike niti u Iqbalovoj poeziji, koje su ovdje uglavnom drane odvojenima jedne od drugih. Razmjetaj knjige je dobro poznat: italac se lagahno vodi od dirljivih sufijskih tema u reinterpretaciju okolnog svijeta. itaocu Uvodni stihovi su podsjetnik na nepredvidive putove ljubavi i, stoga, spontatinet koji se zahtijeva za cjelokupno duhovno razumijevanje. Prvi dio Uvodni distih i invokaciju slijedi 56 poema koje se obraaju Bogu. Poeme su naslovljene brojevima umjesto naslovima, i dok se veina u ovom i narednom odjeljku usklauje prema tradicionalnom obliku gazela, neke od njih izrazito nisu gazeli. Svaka je poema koherentna po terminima znaenja za razliku od tradicionalnog gazela i svih 56 zajedno pruaju ire tematsko jedinstvo itavom ciklusu. Drugi dio

176

Uvodni distih i stihovanu biljeku za itaoca slijedi 75 poema, poput prethodnog odjeljka, meutim, ovi se obraaju ovjeanstvu. Novi ruinjak misterija Duhovne teme i njihove implikacije za djelovanje sada su saeti u devet pitanja i odgovora, oblikovani po starom perzijskom djelu Mahmuda Shabistarija koje je nazvano The Rose Garden of Mystery (Ruinjak misterija). Pitanja su: 1) Koja je vrsta miljenja na kome lei Staza? I zato je miljenje katkad molitva, a katkad, pak, grijeh? 2) ta znai ovo jedinstvo nunosti i mogunosti? ta je ukljueno u udaljenost i kvantitet? 3) Kako vjeito i vremenito postaju dvije stvari iz jedne...? 4) O, kai mi ko sam i potom objasni/ta istraivanje nas moe znaiti; 5) Koji je to dio koji je vei za cjelinu/Kojom stazom hoditi ako e postignue biti tvoj cilj? 6) ...Koga mogu oznaiti savrenim ovjekom? 7) ta implicira tvrdnja Ja sam istina...? 8) ta su nakon svih tih stvari koje gnostik zna? Knjiga robova Zakljuni odjeljak tumai da istinska duhovna svijest ne moe biti odvojena od nunosti politike slobode te nastavlja da usporeuje vjetine robova (muzika, slikarstvo) i njihovu religiju sa arhitekturom slobodnog ovjeka: razdruena od moi, ar je arolija; zdruena sa moi, ona je poslanstvo; Ljubav ini i aroban i moan posao za nju: ona spaja dva svijeta u jedan. Biljeka: Prevedeni stihovi su preuzeti od M. Hadi Husaina Doi, posvjedoi i divi se umjetnosti slobodnog ovjeka, kreacijama Aibaka i Surija, ukoliko ima vjerno srce i oi koje nisu slijepe, kae Iqbal u Knjizi robova. Arhitektura slobodnih ljudi predstavljala mu je veliinu njihovih dua, i on je bio posebno pristran spram damije Quwatul-islam u Delhiju (vidi se ispod Qutub munara zdesna, obje je sagradio Qutbuddin Aibak). (photos) Izvadak iz Prvog dijela, gazel 16 Zar ne misli da sam na pragu

177

uinio ovo hodoae? Uz uitelja porodice imam posla da se pozabavim Nikad vie zar se neu osvrnuti unazad na putu kojeg sam trasirao kako bih sustigao daleko sutra koje, poput vremena, unaprijed uri. Nu, ljubavni je okean moj brod, i ljubavni okean je moja pjeana obala; za drugim brodom ja ne eznem, niti udim za drugom zemljom. U daljini, njena nada koju, nesretno, ti e loviti za mene jednog dana, iz prednje zamke prineva poput mlade srne ja sam odskakutala. I ukoliko bude tako milostiv, dat u ovim svojim prijateljima ulatenu au ili dvije divnog nou utjenog vina. Preveo A.J. Arberry

Zuboor-i-Adam je prvi put tampan u junu 1927. god. Prepisao ga je Muhammad Siddique, a tampan je na 'super finom' papiru. Desno: Prvo izdanje Zuboor-i-Adam-a.

(illustration)

178

(page 120) SINOPSIS Obnova vjerske misli u islamu (1930.-1934.) Obnova vjerske misli u islamu obuhvata sedam predavanja koja su odrana od 1929. do 1932. god. Iqbal je s pravom bio ponosan na ovo djelo, iako je prihvatao njegov kratkotrajni karakter: Ne postoji takva stvar kao to je konanost u filozofskome miljenju. Kako spoznaja napreduje i kako su svjei putovi miljenja otvoreni, druga su stajalita, te vjerovatno snanija gledita od onih izloenih u ovim predavanjima mogua. Iqbalova premisa za ova predavanja bila je ta da je klasina fizika nauavala da kritikuje svoja vlastita stajalita te da slabljenjem materijalistikog pristupa u fizici nije daleko dan kada e religija i znanost moda otkriti do sada nesluena uzajamna slaganja. Predgovor Naini konkretnog miljenja su znaajni u modernom umu te stoga Iqbal zapoinje da rekonstruira muslimansku religijsku filozofiju s obzirom na filozofske tradicije islama i recentnije razvitke u razliitim podrujima ljudske spoznaje. I. Znanje i religijsko iskustvo Religija je suprotstavljena prikraenostima ljudskog bia u potrazi za odgovorima na temeljna pitanja o ivotu i univerzumu. Poto ona ima za cilj da vodi i transformira ljude koji imaju pravo da postavljaju pitanje o valjanosti staze prije nego to je slijede religija zamjenjuje racionalno utemeljenje svojih konanih principa te ovo pitanje postaje oito iz historije religijskog miljenja u islamu. Naalost, dopunska narav miljenja i intuicije odve je esto pogreno razumijevana velika greka zajednika Ghazaliju i Kantu jeste ta to oni shvataju ideju kao statiku i konanu, dok je ona, zapravo, beskonana u svome dubljem kretanju, niti bi ak konano miljenje bilo mogue. S druge strane, srce (koje je vrsta unutarnje intuicije ili uvida) jednako je vaan izvor spoznaje i ova spoznaja dolazi kroz mistiko iskustvo; dok osjetilno opaanje ini indirektne dosluhe sa Krajnjom Zbiljnou u izvanjskom svijetu, mistiko iskustvo

179

ustanovljuje izravno povezivanje s tom zbiljnou kako se ona raskriva iznutra. Ako ljudska bia trebaju biti sudjelatnici sa Bogom u preoblikovanju sudbine, te zadobiti supremaciju nad okolicom (to Iqbal smatra da je indicirano kroz Kur'an), onda mi trebamo jednako i miljenje i srce. Kroz osjetilno opaanje stiemo te izvanjske sile tako da ih moemo ukrotiti, meutim, kada nam te sile pomrse raune, treba nam sposobnost da izgradimo vei svijet u dubinama (naeg) vlastitog unutarnjeg bia, koje nas moe spasiti od pesimizma. Takoer, ovo e nas sprijeiti da koristimo nau snagu na nepotene konane ciljeve. Postoji pet karakteristika mistikog iskustva: 1) neposrednost; 2) neralanjivost cjeline; 3) trenutano intimno povezivanje sa Jedinstvenim Drugim Jastvom; 4) nepriopivost te 5) neki odnos spram uobiajenog (normalnog) iskustva. Mistiko iskustvo nije avolsko, kako su dokazivali Freudovi sljedbenici, iako Iqbal nije pronaao dovoljan dokaz da prihvati teoriju nesvjesnog, niti atribuciju religijske svijesti za djelovanje seksulanog nagona. II. Filozofska analiza objava religijskog iskustva Tri logika dokaza Boga koje su ponudili skolastiari ispravno su prikazani kao nedovoljni; kozmoloki argument (tj. sve posjeduje uzrok, a konani uzrokovatelj je Bog) omalovaava sami zakon o uzroku na kome itav argument poiva; teleoloki argument (tj. mora postojati stvoritelj svemira) prelazi na analogiju koja je openito bezvrijedna, jer ljudski uzronik djeluje na izvanjsko materijalno, dok priroda jednako tako djeluje iznutra; ontoloki argument (tj. moemo li opaziti savreno bie? Ukoliko je odgovor potvrdan, onda slijedi da savreno bie jednako tako mora postojati, jer inae ne bi bilo savreno) dokazuje jedino da ideja o savrenom biu ukljuuje ideju njegovog postojanja, ali ne premouje jaz izmeu ideje o savrenom biu u mome umu i objektivne zbiljnosti tog bia. Meutim, posljednja dva argumenta e otkriti njihov istinski znaaj samo ukoliko smo bili u stanju da pokaemo da ljudska situacija nije konana te da su miljenje i bie konano jedno. (illustration)

180

Lijevo: Prvo izdanje predavanja iz Lahorea, 1930. god., objavljeno je u Kapoor Art Printing Works, Lahore, a objavio ga je Gulab Chand Kapoor. Desno: Iqbal sa svojim potovaocima u Madrasu, 1929. god.

(page 121) Iqbal nastavlja da analizira odreen broj savremenih teorija fizike i filozofije, posebno djela Einsteina, Whiteheada, Bergsona (pobijajui McTaggarta) i Bertranda Russella (pobijajui Zenoa) kako bi doao do zakljuka da je Vrhovna Zbilja racionalno usmjeren kreativni ivot, te je otuda krajnja narav Zbiljnosti duhovna, i mora se shvatiti kao ego. Zato je filozofsko propitivanje objave religijskog iskustva mogue ukoliko se uzima pod pojmovima da intuicija raskriva ivot kao centralizirajui ego. Ova spoznaja, bez obzira kako nesavrena... jeste izravno raskrivanje vrhovne naravi Zbiljnosti. III. Koncepcija Boga i znaenje molitve Bog posjeduje individualnost (metafora svjetlosti u Kur'anu mora se interpretirati tako da oznaava Njegovu apsolutnost, a ne panteistiku posvudanjost; Bog nije beskonaan u smislu prostorne beskonanosti, ve sadri beskonane unutarnje mogunosti Svojih stvaralakih aktivnosti; otuda je Njegova beskonanost 'intentivna, ne ekstenzivna'). Drugi vani elementi u kur'anskoj koncepciji Boga su Stvaralatvo, Znanje, Svemo i Vjenost. Ljudsko bie posjeduje relativno savren ego, i ono je suradnik sa Bogom (kur'anska verzija Pada sasvim iskljuuje pripovijest o zmiji i rebru, uvodei dva stabla umjesto jednog, te izjavljuje da zemlja treba biti izvor zarade ljudima - time pokazujui ovjekovo uspinjanje od primitivnog stanja instiktivne sklonosti do svjesnog posjedovanja slobodnog jastva, koje je u stanju da sumnja i bude nepokorno). Bogotovlje je djelovanje koje dovodi do povezanosti sa Vrhovnom Zbiljom; bogotovni in, meutim, pogaa razliite vrste svijesti razliito, te je zbog toga potraga za znanjem takoer sutinski oblik molitve, dok je znanstveno promatranje prirode vrsta mistikog traenja u molitvenom inu. Jednako tako, vizija i mo moraju se ujediniti, jer vizija bez moi ne donosi moralno uzdizanje, niti moe podariti trajnu kulturu. Dakle, duh svakog istinskog 181

molitelja je drutveni, a u islamu ovo takoer odraava istinsko jedinstvo i jednakost ljudskih bia. (illustration)
Desno: Drugo izdanje je tampao Oxford University Press, London, 1934. god. Tekst je unekoliko revidirao Iqbal, a pridodato je i sedmo predavanje. (photo)

IV. Ljudski ego njegova sloboda i besmrtnost Tri aspekta ljudskog bia, savreno jasno iz Kur'ana su ta da je ljudsko bie: a) izabrano od Boga; b) uprkos mnogim mahanama, namjeravano da predstavlja Boga na Zemlji; i c) opunomoenik slobodne linosti. Naalost, jedinstvo ljudske svijesti, koje je spomenuto u Kur'anu kao jedan od tri izvora ljudske spoznaje skupa sa historijom i prirodom, nikada nije postalo sredite muslimanskog miljenja, inae bi odavno bilo ustanovljeno da je poricanje zbiljnosti ljudskom egu nemogue, ak i ako je njegova zbiljnost odve (photo) (page 122) (photos)
Iqbal eka na podiju da odri svoje predavanje na Gokhale Hall-u, Madras, dok domaini izraavaju dobrodolicu. Umetak: Iqbala doekuju na Glavnoj eljeznikoj stanici, Madras. Desno: Zajednika fotografija sa istog putovanja; snimljena je 5. januara 1929. (na dan kada je doao u Madras i odrao prvo predavanje). Desno: Iqbal se zaustavio u Bangaloreu (gdje je snimljena ova fotografija) 9. januara 1929. na putu za Mysore, koji je bio naredna etapa putovanja. Njegov saputnik Abdullah Chaghtai se moe vidjeti kako sjedi prvi sdesna. Auto se morao kretati polahko, jer su potovaoci trali oko njega, Chaghtai je napisao kasnije za novine u Lahoreu. Desno: Jo jedan fotos sa iste sveanosti.

182

duboka da bude intelektualizirana, a okarakterizirana je: a) jedinstvom mentalnih stanja; b) sutinskom nepovredivou privatnog ivota (Sami Bog ne moe osjeati, suditi, niti izabrati za mene...). Dua je, sukladno Kur'anu, direktiva Vrhovnog Ega, koji je imanentan u prirodi, te otuda linost nije stvar, ve djelovanje (Iqbal odbacuje Ghazalijevu percepciju ega kao due-supstancije, i William Jamesovu percepciju kao odreenja jednog pulsa misli iz drugog unutar toka miljenja). Kao ona koja nastaje iz materije, ili kolonije niih ega, dua se moe uzdii na stupanj potpune neovisnosti. Odbacujui mehanicistiku interpretaciju svijesti, Iqbal ustanovljuje ljudski ego kao slobodnu personalnu uzronost, ija neovisnost nije ograniena pravilima prirode budui da je ona izumitelj tih pravila i ona nisu konani izraz Zbilje (nasuprot fatalizmu qismat-a (kismet), kojeg se dugo dralo u muslimanskom svijetu zahvaljujui filozofskome miljenju, politikoj probitanosti i postupnom splanjavanju ivotnog impulsa, a koji moraju biti odbaeni). Ibn Rushd nije postigao nita izvan svoga metafizikog pristupa besmrtnosti, dok je Kantov etiki pristup takoer ostavio puno toga to ne zadovoljava ni izdaleka; Nietzscheovo uenje o vjeitom vraanju, iako je pozitivno konstruirano unutar samog sebe, oznaava fatalizam koji je gori od kismeta. Uprkos materijalistikom poricanju besmrtnosti, temeljni propisi besmrtnosti koji su potekli iz Kur'ana su: a) ego ima poetak; b) ne postoji mogunost povratka na ovu zemlju; c) konanost nije nesrea. Moe se tvrditi da e ego nakon to je dosegnuo najviu taku intenziteta sauvati svoju individualnost u susretu sa smru, apokalipsom, ili, ak, u sluaju izravnog kontakta sa sveobujmljujuim Egom. Meutim, proivljenje se jedino moe desiti kroz ivotni proces unutar ega i stoga se ne moe uzeti kao gotova injenica; ljudi su jedino kandidati za njega. Teko je kazati da li e oblik pratiti proivljenje ega, (page 123) meutim, neka vrsta lokalnog upuivanja ili empirijske poleine ini se nunom za ego.

183

Meutim, Berzeh, raj i pakao su sve stanja, ne lokaliteti, kroz koja ljudski ego uvijek prolazi prema naprijed kako bi primio svjee iluminacije iz Beskonane Zbilje... V. Duh muslimanske kulture Propitivanje kulture moe biti put prosuivanja poslanikog religijskog iskustva, jer kultura izvire iz volje svoga poslanika. Ustvrujui konanost Muhammedovog poslanstva, islam uvodi u razdoblje intelektualne neovisnosti ljudskog bia, te je otuda posjedovanje i uitak Beskonanog bio ideal u podruju istog intelekta i vieg sufizma (religijske filozofije). Islamska kultura se fokusirala na konkretno, konano, u svrhu spoznaje, budui da je intelektualno hvatanje i mo nad konkretnim ono to ga ini moguim da ga ljudski intelekt nadmai konkretno. Dakle, sve linije muslimanskog miljenja stapaju se u dinamikoj koncepciji univerzuma (vremena i prostora), a ak su i neku ideju evolucije sugerirali islamski filozofi i znanstvenici za koje je najvii stupanj evolucije bilo transcendiranje vremena i prostora putem ljudske due; ovaj koncept ljudske evolucije ne porie besmrtnost ljudskom biu, za razliku od moderne teorije evolucije koja je donijela toliko oaja. Drugi vladajui koncept u islamskoj kulturi je historijska kritika, koja se temelji na dva principa iz Kur'ana: a) jedinstvu ljudskog porijekla; i b) ivotu kao kontinuiranom kretanju u vremenu. Stoga je savremeni sociolog Spengler u krivom kada smatra da islam pripada magijskoj grupaciji kultura, izravno suprotstavljen antiklasinom duhu modernih vremena: ovaj je duh izrastao iz revolta islama protiv grke misli (to Spengler ne uspijeva da shvati, jer nije vjerovao da osnovne zasade mogu biti prenesene iz jedne kulture u drugu). VI. Princip kretanja u strukturi islama 'Idtihad' (to doslovno znai napregnuti snagu) jeste princip kretanja u islamu budui da religija dosee dinamiko stajalite o univerzumu i jedinstvo ljudi koje nije ukorijenjeno na krvnim vezama. Slabljenje idtihad-a u islamskoj historiji moe se pripisati trima razlozima: a) konzervativnoj reakciji protiv racionalizma; b) asketskom sufizmu, koji je apsorbovao najbolje umove muslimanskog drutva i prepustio zakonske rasprave u ruke

184

inetelektualnih mediokriteta i neprosvijee mase; i c) pad Bagdada, koji je potaknuo krutu organizaciju u muslimanskom drutvu iz straha od dezintegriranja. Dva naroita pokreta da se obnovi idtihad mogu se pronai u kasnijoj muslimanskoj historiji; Ibn Taymiyyeova pobuna protiv konanosti ranijih kola
(Photos) Ispod: Iqbal sa studentima u Mysoreu, 1929. god. Pri dnu: Iqbal sa studentima u Hyderabadu (Deccanu), koji je bio posljednja stanica na njegovoj predavakoj turneji u januaru.

(page 124) (photos) (koja je rezultirala vehabijskim pokretom u Arabiji), te pokret religijske obnove u Turskoj (koji je vodio Sa'id Halim paa), koji je podupirao prijenos hilafeta sa pojedinca na skuptinu. Ostatak muslimanskog svijeta mora pogledati na turske reforme s neovisnim umom, tj. idejama pjesnika Zije Gokalpa o religijskom suverenitetu, zamjeni arapskog s lokalnim jezicima za bolje razumijevanje te spolnoj jednakost. Liberalizam mora biti pozdravljen uz paljivu zatitu protiv rasizma i dezintegriranja koji obino prate liberalizam. Konzervativna javnost u modernoj Indiji moda nije pripremljena za kritiku raspravu o fiqh-u (islamskom pravu), ali se moramo prisjetiti da: 1) nije postojao pisani islamski zakon do pojave Abbasida; 1) rani teolozi su jednako tako prelazili iz deduktivne u induktivne metode u svojim nastojanjima da odgovore na pitanja svoga vremena; i 3) mogunost daljnjeg razvitka islamskog zakona postaje oita kada paljivo pogledamo na njegova etiri izvora: a) Kur'an, koji nije zakonik ve radije ima za cilj da probudi u ovjeku viu svijest o njegovom odnosu sa Bogom i svemirom; hadis, koji uglavnom demonstrira primjere o tome kako je Poslanik primijenio ire principe na specifini socio-kulturni kontekst; c) idma' (konsenzus) koji moe biti pruen demokratski izabranoj skuptini u modernoj muslimanskoj dravi; i d) qiyas (analoko zakljuivanje), to je druga rije za ijtihad. Otuda, zatvaranje vrata idtihad-a jeste ista fikcija koja je sugerirana djelomice kroz kristalizaciju pravnikog miljenja u islamu, a djelomice kroz tu intelektualnu lijenost, koja posebno u periodu duhovnog propadanja, pretvara velike mislioce u idole. Ako su neki kasniji pravnici podravali ovu fikciju, moderni islam nije vezan ovim 185

dobrovoljnom predajom intelektualne neovisnosti (niko od utemeljivaa islamskog prava nije tvrdio konanost svojih kola). Moderni svijet treba: 1) duhovnu interpretaciju univerzuma; 2) duhovnu emancipaciju pojedinca; i 3) univerzalne principe da vode razvitak ljudskog drutva na duhovnoj osnovi. Miljenje samo ne moe imati trajan utjecaj, a odgovornost pada na muslimane, koji moraju procijeniti svoju poziciju, rekonstruirati svoj drutveni ivot i razviti, iz dosad djelomice raskrivene svrhe islama, tu duhovnu demokraciju koja je krajnji cilj islama. VII. Da li je religija mogua Ovo poglavlje obuhvata predavanje koje je odrano u Londonu 1932. god. na zahtjev Aristotelijanskog drutva. Tri razdoblja u religijskom ivotu su: 1) vjera; 2) miljenje (s naglaskom na metafizici); i otkrie (s naglaskom na psihologiji; jer religijski ivot razvija ambiciju da se doe u izravan dosluh sa krajnjom Zbiljnou, kroz koju ego otkriva svoju jedinstvenost). Pitanje o tome da li je religija mogua jeste legitimno budui da postoje potencijalni tipovi svijesti koji lee blizu nae normalne svijesti i mogu donijeti ivotvorno i plodonosno iskustvo. Pitanje takoer mora biti postavljeno zbog njegovog znanstvenog interesa i praktikog znaaja (jer je naturalizam razorio vjeru u budunost, a moderno ljudsko bie je prestalo da ivi duhovno, tj. iznutra, dok su medijevalne mistike tehnike takoer prestale da proizvode izvorno iskustvo zahvaljujui konzervatizmu). Znanost i religija su sredstva za ienje iskustva u razliitim sferama istraivanja; dok se u znanosti bavimo 'ponaanjem' zbiljnosti, u religiji se bavimo 'prirodom'. Konani cilj istraivanja o egu je preciznija definicija individualnosti ivotni prije negoli intelektualni in.
Iznad lijevo i ispod: Iqbal u Aligarhu gdje je drao svoja predavanja. Sir Syedov unuk i Iqbalov bliski prijatelj Ross Masud je vidan (na lijevoj strani od Iqbala) na svakoj fotografiji.

(page 125)

186

*** Zaboor-i-Adam je napisan u isto vrijeme kada je napisao prva tri predavanja o Obnovi vjerske misli u islamu (naravno, u engleskoj prozi), dok je jednako tako predmetna materija naredna tri predavnja oito bila u njegovom umu. Skupa, ove dvije knjige su smion pokuaj da se ugroze konvencionalni pojmovi o naravi Boga kako bi iznio neke radikalne izmjene u toku ljudskog ivota. Na povrini njegove perzijske poeme izgledaju kao da je bio malo prije sa Bogom, i zbilja je to takoer tano. Meutim, vano je da shvatimo njegov motiv i razlog. I kao to je to jednom pribiljeio u Stray Reflections (Zalutale misli), on je smatrao da je vrijednost stvari bila skroz-naskroz ljudska iako je Bog stvorio te stvari. Dijamant, npr., duguje svoju cijenu ne u tolikoj mjeri tome to je Bog od njega nainio, kao to je to sluaj zahvaljujui injenici da ga ljudska bia preferiraju iznad drugog kamenja. Sukladno Iqbalu, ljudsko bie je takoer stvoritelj, a Bog je bio 'suradnik' s njim. Kada je privuen silama oko njega, ovjek posjeduje mo da ih oblikuje i upravlja njima; kada je osujeen njima, on posjeduje sposobnost da izgradi puno vei svijet u dubinama svoga vlastitog unutarnjeg bia, sumirao je on funkcije izvanjskih i unutarnjih dimenzija ljudske inteligencije u svome predavanju o religijskom iskustvu. Teka je njegova sudbina i krhko je njegovo bie, nalik ruinim laticama, a k tome jo, ne postoji tako moan oblik zbiljnosti, tako inspirirajui i tako lijep kao to je ovjekov duh! Zaboor-i-Adam je slavljenje ovog kreativnog odnosa sa Bogom. Mnoge od njegovih lirskih poema su bile molitve kazane Boanski Voljenom od strane samosvjesnog pobonjaka: Odakle potjee gorua elja u mojim prsima, drugi su lirski stihovi otpoeli. Pehar je iz mene, ali odakle potie vino u njemu? Shvatam da je svijet praina i ja sam pregrt nje, ali odakle potie e za otkrivanjem u svakom mome trunku? Druge poeme su imale za cilj da objasne ovaj odnos poboravljen na Istoku i ignoriran na Zapadu. Puno e ljudi sudjelovati u dubljim aspiracijama univerzuma oko njega, napisao je Iqbal u ovom predavanju, i sudjelovat e u njegovoj sudbini, kao i u sudbini univerzuma, sada ve kroz prilagoavanje sebe njegovim silama, sada ve kroz postavljanje ukupne njegove energije kako bi modelirali njegove snage za njegove vlastite konane ciljeve i svrhe. A u ovom procesu progresivne promjene Bog postaje suradnik s njim osiguravajui ovjeku inicijativu: Uistinu Bog nee promijeniti stanje

187

jednog naroda sve dok oni sami ne promijene ono to je u njima. Ovo posljednje je navod iz Kur'ana. Zuboor-i-Adam je zbilja bio psalm modernog Davuda; svijet nije bio dovoljan, i pokatkad je tokom njegovog pisanja pjesnik opaao osnovu svoga velikog majstorskog djela, svoj magnum opus, kojeg e uskoro zapoeti nakon to je zavrio svoje psalme 1927. god., i to dok su njegova predavanja jo bila u procesu pisanja. Ova druga knjiga e se pojaviti kao Davidnama, ili Knjiga o Vjenosti, i ona e portretirati
Tokom njegove posjete Madrasu Iqbala je primilo Anduman Khawateen-i-Islam 7. januara 1929. Iqbalov govor koji je odrao ovom prilikom je kasnije sumiran kao 'Status ovjeka i ene u muslimanskom zakonu' za dnevni list u Lahoreu, Inqilab. Iako je on primijetio da on nije ukljuivao neka kljuna mjesta, ovaj govor ostaje biti vaan dokument o njegovim stajalitima o ovom predmetu. Iqbal je kazao da su ovjek i ena potpuno jednaki u islamu; poznati ajet iz Kur'ana koji govori o mukoj superiornosti trebao bi biti prikladnije preveden tako da znai da su mukarci 'zatitnici' ena. Spomenuo je da je vodei princip islama u takvim stvarima bio taj da bi religija trebala donijeti praktinost. I dok doznaava enama unekoliko razliitu ulogu od mukaraca prema islamskom zakonu, kao i po zakonu prirode, kritizirajui pokret enske emancipacije na Zapadu, istaknuo je neka vana zakonska prava, za koja je kazao da bi morala biti izvojevana protiv konvencije. Ova ukljuuju: 1) pravo ena na vlastitu imovinu i da ostvare ekonomsku neovisnost; 2) odailjanje prava na razvod; 3) ogranienje poligamije. Ispod: Iqbal u mauzoleju Sultan Tipu tokom svoje posjete Bangaloreu, januar 1929. Tipu je pronaao bitnu referencu u Davidnami, kao i u kasnijoj poemi koja je ukljuena u Zarb-i-Kaleem.

(page 126) itav univerzum, ak i raj i prijestolje Boije, iz romaneskne perspektive. Ovo emo raspraviti u narednom poglavlju. Od 1926. do 1929. god. on je sastavio svojih najpoznatijih est predavanja, koji e uskoro nakon toga biti objavljeni u Lahoreu i kasnije ponovo tampanii u Oxford University Pressu uz dodatak sedmog predavanja. The Reconstruction of Religious Thought in Islam (Obnova vjerske misli u islamu), kako je zbirka nazvana, imala je za cilj da predstavi njegovu filozofiju u svjetlu Kur'ana, s jedne strane, te savremenu filozofsku i znanstvenu misao, s druge strane; nije daleko dan kada e religija i znanost moda otkriti do sada neslueni zajedniki sklad. 188

Zahtjev za znanstvenim oblikom religijske spoznaje je tek prirodan, napisao je u predgovoru nakon pojanjenja da je moderni um posjedovao naine konkretnog miljenja te da je bio sumnjiav prema tom unutarnjem iskustvu na kojem religijsko vjerovanje konano poiva. On je smatrao da je dozrelo vrijeme za stapanje religijske filozofije sa modernim znanjem (obino je smatrao da su kosmiki dizajni na njegovoj strani ukoliko bi se osjetio uzbuenim zbog poduhvata), poto je klasina fizika nauavala da kritikuje svoje vlastite temelje (oito ukazivanje na teoriju relativnosti). Meutim, moramo se prisjetiti da ne postoji takva stvar kao konanost u filozofskome miljenju, podsjetio je svoje itaoce uza svoju karakteristinu iskrenost. Kako znanje napreduje i kako se otvaraju novi putovi miljenja, druga su stajalita mogua, i vjerovatno snanija od onih koja su iznesena u ovim predavanjima. Naa dunost je da paljivo posmatramo progres ljudskog miljenja te da odrimo neovisno kritiko stajalite prema njemu. Otuda je on imao povjerenje u budue generacije da e osavremeniti ovu sliku i istaknuti njezine nedostatke s istom nemilosrdnou koju je on prikazao u kritici svojih prethodnika; on bi bio sretan, sve dok se sve posmatra iz holistike ljudske take interesovanja. Naalost, ovo se nije desilo i njegova predavanja su tretirana kao klasina ak i oni dijelovi gdje on nalae itaocima da je duh ivota, i Kur'ana, sutinski antiklasian. Meutim, za modernog itaoca predavanja postavljaju temljeni problem: prelijepi, izvanredni Iqbalovi iskazi o ivotu i univerzumu su zakopani pod glomaznim navoenjima od drugih autora, od kojih nam mnogi nisu poznati. Meutim, njegovi kljuni koncepti mogu se izbaviti ispod gomile, i karta njegovog univerzuma moe se naslikati. Ciglu po ciglu, on stvara vrsto povezanu sliku univerzuma kroz redefiniranje sutinskih konstrukcija istonjakog uma u ovim predavanjima: Bog, priroda, vrijeme, zbiljnost, miljenje, sudbina, smrt, proivljenje, molitva, itd. Iqbal smiono pokuava da gazi tamo gdje je Kant davno prije njega odustao. Religijsko iskustvo moe biti testirano racionalno, ali se miljenje mora uzdii iznad svoje svakidanje razine kako bi to uinilo. Intuicija je vii oblik intelekta, i kroz jedinstvo intucije i miljenja moe se shvatiti da je krajnja narav Zbilje duhovna, ali jednako tako ona se mora shvatiti kao ego. Sukladno njemu, Bog je Vrhovni Ego, te racionalno usmjeren kreativni ivot.

189

Dakle, najboanskiji element u ljudskom biu je ego, koji nas ujedinjuje sa Bogom, tako da moemo postati 'saradnici' sa Njim. Druga konstrukcija koja je ovdje znaajno redefinirana jeste sudbina. Iqbal je ne shvata kao predestiniranu (unaprijed odreenu), ve kao uvijek izmjenljivu skupinu mogunosti u srcu ovog univerzuma. U Davidnami, on e eksplodirati u ljutnji spram onih,
Desno: Mezar ejha Ahmada u Sirhindu (Indija)

ejh Ahmed iz Sirhinda (1564.-1624.), poznatiji pod nazivom Mudaddid Alf-i-Thani (Obnovitelj drugog milenijuma) bio je glavni predstavnik nakibendijske kole sufizma i nije se slagao sa nairoko prihvaenom interpretacijom wahdat al-wududa. On je bio prirodna pretea Iqbala u smislu da je: a) predlagao prodornije stajalite o ljudskom egu bez raskidanja sa mistikom tradicijom; b) da je uinio svojom ivotnom misijom to da sauva politiki i kulturni identitet muslimanske zajednice u Indiji. ini se da je Iqbal neovisno doao do ovih zajednikih tema i da je potom otkrio ejh Ahmeda kao vrijednog prethodnika. (ejh nije prikazan meu klasinim piscima koji su raspravljani u Predgovoru prvom izdanju Asrar-i-Khudi iz 1915. god.kada je isto pitanje oslovljeno iznova u pismu Nicholsonu). Ukazivanja na njega u Iqbalovim radovima ukljuuju, ponad svega, poemu u Baal-i-Gabriel oito inspiriranu njegovom posjetom mezaru ovog evlije 1934. god. te podrobna rasprava u predavanju 'Is Religion Possible' (Da li je religija mogua?) iz 1932. (koja je kasnije ukljueno u preraeno izdanje The Reconstruction of Religious Thought in Islam (Obnove vjerske misli u islamu) kako bi pokazao da postoji itav univerzum unutarnjeg iskustva koji moderna psihologija nije dotaknula zahvaljujui svojoj podanikoj imitaciji biologije: puka analitika kritika seksualne imaginacije ili imaginativnih sredstava izmicanja koje je nabavila religija nije vjerovatno kako bi nas nosilo do ivih korijena ljudske osobnosti. Pasa ejha Ahmeda se navodi kako bismo ilustrirali da je krajnji cilj religijskog ivota rekonstrukcija konanog ega kroz njegovo dovoenje u dosluh s vjenim ivotnim procesom, te otuda mu dajui metafiziki status koji jedino moemo djelomice shvatiti u poluzaguljivoj atmosferi naeg sadanjeg okruenja.

(page 127) (illustration) koji su se drali pesimistikih koncepata o ivotu: Idi i pitaj Boga da ti da dobru sudbinu On obilno daje, tako da On mora imati puno toga za tebe da izabere. Ako je sudbina od

190

stakla da se razbije, pa dobro onda, transformiraj se u kamen, jer ga ljudi mogu promijeniti. Mijenja svoju sudbinu kada mijenja samog sebe. Uvodei Boga kao racionalno voeni kreativni ivot i Vrhovni Ego, ljudsko bie kao ego koji je kandidat za besmrtnost i koje je odgovorno za oblikovanje svoje vlastite sudbine, kao i sudbine univerzuma, definiranje molitve kao 'normalnog vitalnog akta kroz kojeg mali otok nae osobnosti odjednom otkriva svoju situaciju u iroj cjelini ivota' Iqbal napokon kree ka predmetu koji je stvorio komeanje u Lahoreu kada ga se dotakao prije nekoliko godina. Pa ipak, on je jo bio zabavljen objanjenjem 'duha muslimanske kulture' u petom predavanju prije nego to je iznova zagazio u razmatranje idtihada u narednom predavanju. Duh Kur'ana je u biti antiklasian, istaknuo je on, a Poslanik islama je bio osoba koja je digla antiki svijet izvan njegove dogmatske kolijevke i postavila ga u moderni okvir. ovjek se prvenstveno ravna strau i instinktom, napisao je Iqbal. Induktivni razum, koji jedini ovjeka ini gospodarem svoje okolice, jeste ostvarenje; i kada se jednom porodi, on se mora iznova osnaivati... Nastavljajui prema osjetljivom pitanju idtihada konano u estom predavanju, on je izjavio: Kao kulturoloko kretanje islam odbacuje staro statiko stajalite o univerzumu i dosee ono dinamiko; kao emocionalni sistem ujedinjenja, on prepoznaje vrijednost individue kao takve, i odbacuje ljudske krvne veze kao osnovu ljudskog jedinstva. Krvna veza je zemaljski ukorijenjena. Potraga za isto psiholokim utemeljenjem ljudskog ivota je duhovna po svome porijeklu. Takva je percepcija kreativna za svjee privrenosti bez bilo ega ceremonijalnog da ih odrava u ivotu te omoguuje ovjeku da se emancipira od zemlje... Zamisao emancipiranja ljudskog bia od zemlje pronala je jo jedan prikaz u 'Allahabadskom obraanju', kojeg je odrao na godinjem zasjedanju Sveindijske muslimanske lige 1930. god., gdje je raspravljao o mogunosti uspostave muslimanske drave unutar ili bez britanske Indije. Iako je iskazao razliite druge usluge ideji Muslimanske lige, posebno tokom posljednje dvije godine svoga ivota, 'Allahabadsko obraanje' iz 1930. jeste osovina na kojoj poiva njegova reputacija kao ideolokog utemeljitelja Pakistana.
Lijevo: pasa iz Huddatullah-al-Balighah Shaha Waliullaha iz Delhija (1703.-1762.) na arapskome jeziku; ona je inspirirala Shiblija i Iqbala.

191

Shah Waliullah je bio poznati religijski filozof i politiki vizionar koga Shibli Nomani smjeta na isti status, ako ne i iznad, Al-Ghazalija i Ibn Rushda, dok ga Iqbal opisuje kao moda prvog muslimana koji je osjeao poticaj novog duha u sebi. Koncept idtihada i kod Shiblija i Iqbala se vodio istim pasaom u Waliullahovom maestralnom djelu Huddatullah al-Baligah. Dananji uenjaci dvoje da li je ovaj pasa ispravno interpretiran i sada se vjeruje da se Shibli i nakon njega Iqbal osmjelio tako da to ne bi moglo biti odobreno kontekstom ovog pasaa u Shah Waliullahovom vlastitom djelu. Iqbal je sumirao ovaj pasa u Obnovi vjerske misli u islamu kako slijedi: Poslaniki metod poduavanja, sukladno Shah Waliullahu, jeste taj, openito govorei, da zakon kojeg je objavio neki poslanik poprima specifino obiljeje obiaja, naina i osebujnosti naroda kome je posebno poslan. Poslanik koji ima za cilj sveobuhvatne principe, meutim, ne moe objaviti razliite principe za razliite narode, niti ih ostaviti da izgrade svoja vlastita pravila ponaanja. Njegov je metod da odgoji jedan zaseban narod i da ih koristi kao nukleus za izgradnju univerzalnog erijata. inei tako, on naglaava principe koji lee u temelju drutvenog ivota itavog ovjeanstva i primjenjuje ih na konkretne sluajeve u svjetlu specifinih obiaja naroda koji je neposredno prije njega. erijatske vrijednosti (ahkam) koje rezultiraju iz ove primjene (tj. pravila koja se tiu kazni za prekraje) u odreenom smislu su specifini za taj narod; i budui da njihovo obdravanje nije konani cilj po sebi, oni ne mogu biti strogo provoeni u sluaju buduih generacija. Iqbal nastavlja kazivati da je Abu Hanifa, pionir jurisprudencije, nekih hiljadu godinu prije Waliullaha, koji je posjedovao prodoran uvid u univerzalni karakter islama, izgleda i sam posjedovao slian pristup.

(page 128)
Zadaa koja stoji pred modernim muslimanom je... neizmjerna. On mora nanovo da promisli cjelokupni islamski sistem bez raskidanja sa prolou, napisao je Iqbal u Obnovi vjerske misli u islamu. Sukladno njemu, Demaluddin Afghani je shvatao znaaj i silinu ove zadae i imao je dubok uvid u unutarnje znaenje historije muslimanskog miljenja i ivota, objedinjen sa irokom vizijom koja je stvorena kroz njegovo iroko iskustvo ovjeka i obiaja. Meutim, ustrajna energija je bila razdijeljena odve puno izmeu antiimperijalistikog aktivizma u gotovo svakoj muslimanskoj dravi od Turske do Indije, te njegovog pregovaranja s evropskim silama, ukljuujui Britaniju, Francusku i Rusiju. Njegovi protivnici su bili dekadentni muslimanski despoti i uskogrudi religijski uenjaci. Njegova nemirna dua se selila od jedne muslimanske zemlje do druge, Iqbal je zapisao negdje, prikladno kazujui molitve sa svojim sljedbenikom Saeed Haleem Pashom o planetu Merkur u Javidnami. Navodno je Afhgani takoer predlagao 1879. muslimansku republiku koja bi se sastojala od muslimana Srednje Azije, Afganistana i podruja sa muslimanskom veinom u sjeverozapadnoj Indiji. (photos)

192

Lijevo: Damaluddin Afghani (1838.-1897.), reformator iz 19. stoljea koji je poticao muslimanske vladare u Svijetu da se udrue protiv evropskog imperijalizma i poveaju svoju mo kroz postizanje moderne izobrazbe. On je navoen kao onaj koji je utjecao na pokret osloboenja u Sudanu, Iranu, Turskoj i Egiptu koncem 19. i s poetka 20. stoljea. Lijevo: Saeed Haleem Pasha (1864.-1921.), uljudni i osebujni veliki vezir Turske (1913.-1917.), koji nije odobravao otomansko uee u Prvom svjetskom ratu.

*** Tamo gdje ne postoji vizija, ljudi ugibaju, Iqbal e popustljivo navesti od Solomona i potom istaknuti razliku izmeu vizionara i politiara. Vizionar ui da se poduzme isti skok preko vremenskih ogranienja, dok je politiarevo umijee bilo da se dotaknu ta sama ogranienja i rade kroz njih. U tom smislu, vizionar moe katkad izgledati poput slijepca, budale, ludaka, ili ak nepouzdane osobe, na temelju presezanja odreenih problema s kojima se susree njezina ili njegova zajednica. Ukoliko su ovi problemi vremenske naravi, nee dolikovati njemu ili njoj da im podari dignitet postojanosti. Posao vizionara je da otkrije iri obrazac, univerzalne zakone koji vladaju historijom. Sredinja premisa u Iqbalovoj historijskoj viziji bila je vjerojatno fraza koju je nabacio u svome pismu Sir Francisu Younghusbandu godinu dana kasnije: popravljanja i obine stvari historije. Stotinu godina prije toga, briatnski imperijalizam je bio u usponu u Indiji i tada je prosvijetljena elita pogledala na njegova blaenstva. Sada, u tridesetim godinama 20. st., Britanci su bili na odlasku, i stoga su se mase digle da se oslobode negativnih osjeanja koja su susprezale tako dugo iz nunosti. Ovo je bila promjenljiva situacija i pozivala je svakoga da se iznova podesi umjesto da djeluje na svoj nain. Britanci su odlazili, i u vezi s ovim je bio siguran. ak u Predgovoru svome Payam-i-Mashriq iz 1923. god. - spomenuo je promiljanje snaga ivota u Evropi nakon Velikog rata. Bio je u pravu u svojoj analizi, jer je kraj Imperije uslijedio zbog vrlo slinih razloga, iako je on uzeo jo jedan Svjetski rat. Ipak, dok e politiari i politiki motivirani historiari pogledati na vremenite uzroke pada Imperije, kao to su broj rtava u ratovima, Iqbal e pogledati na to kako su ovi uzroci utjecali na unutarnji ivot britanske nacije. Oni nisu bili sami ratovi, ve njihovi uinci na energije ivota koje su

193

nakon svega prouzroile propast, a britanski je imperijalizam napredovao nesputan velikim napoleonskim ratovima u prethodnom stoljeu. Narod(i) Indije su se trebali pripremiti za dva popravljanja. Prvo, imali su dobru situaciju. Ovdje, izbijanje pobune je stvoreno zbog toga to je zapadnjaki um bio historian po svojoj prirodi, dok istonjaki to nije bio. Za Zapadnjaka stvari postepeno nastaju; one imaju prolost, sadanjost i budunost, kasnije e izjaviti u javnom obraanju. Svijest Istonjaka nije historijska. Za istonjaki um, stvari su neposredno zaokruene, bezvremeno, istom sadanjou. Britanci kao zapadnjaki narod nisu mogli, a da ne shvate politike reforme u Indiji kao sistemski proces postupne evolucije, dok je Mahatma Gandhi kao Istonjak vidio u ovome pokuaj nieg drugog doli loe zamiljene nespremnosti da se dijeli vlast, i pokua sve vrste destruktivnog negiranja kako bi zadobio izravno postignue. Oba su u osnovi nesposobna da shvate jedan drugog. Rezultat je pojava revolta. Sadanja bolna osjeanja izmeu Britanaca i Indijaca e minuti sve dok svaki od njih odrava svoj smisao za humor. Potom e uslijediti druga faza podeavanja. Neovisna Indija e morati da uskladi svoju politiku neovisnost sa promjenom u kolektivnom karakteru. (page 129) S jedne strame, ona e morati da prepozna svoju novu poziciju kao prijatelja i druga ranijim britanskim neprijateljima u globalnoj zajednici, a, s druge, ona e morati da odlui koju ulogu mora da igra u Svijetu. Da li e Indija postati samo jo jedna nacionalna drava nakon sticanja svoje neovisnosti, parodija evropskih drava? Ili e ona otkriti neto novo iz unutarnjih dubina svoje svijesti? Moe li biti to da su jedinstvene kulture naroda ovog regiona sadravale klice drugih tipova politikih struktura koje nikad nisu dobile priliku da proklijaju pod despotima u prolosti? Kao Indijac, on se nije mogao pomiriti sa idejom o svojoj zemlji koja oponaa moderne zapadnjake drave. Te su drave programirane da se natjeu jedna s drugom i da porobe slabije narode politiki ili ekonomski. On nije htio da zamisli svoju zemlju kao imperijalnog tiranina narednog stoljea.

194

On se vjerovatno jednako tako plaio da bi neovisna zemlja mogla skliznuti unazad u svoje natranjatvo predbritanskog razdoblja. Za razliku od Shiblija i hinduskih romanopisaca iz Bengala, on nije mogao posmatrati prolost kao neprestano susljeivanje zlatnih vremena bilo onog muslimanskog ili hinduskog. On je bio vjeiti kritiar arapskog imperijalizma ranog razdoblja, iako se i sam predao psiholokoj potrebi osjeanja dobrim usvezi sa slikama u poeziji. tavie, vjerovao je da e se istinski ideali islama tek otkriti. Preobrazba Indije u nacionalnu dravu kojom su praktino upravljali hindusi na temelju brojane veine znaila je da je posljednja ansa iznalaenja dosada neotkrivenog politikog humanizma islama u toj zemlji zauvijek iezla. Postojao je i drugi aspekt zabrinutosti, stvarniji i alarmantniji. U Indiji ljudi uope nisu naueni da ue o ranijim vremenima iz historijskih injenica, niti iz itanja knjiga, Sir Syed je napisao uz aljenje dok se obraao svome narodu nakon metea iz 1857. god.: Zbog ovog razloga vi, ljudi, niste upoznati sa neporavdom i tlaenjem koje se deavalo u danima prolih vladara. Zbilja je bio opasan znak da su zajednika nedjela izmeu hindusa i muslimana rasla vrtoglavom brzinom kako se pokret za indijsku neovisnost odvijao dvadesetih godina. Iqbal je bio upravu u svome zahtjevu za nekom vrstom ustavnih jamstava za ouvanje kulturnog entiteta svoje zajednice u buduem obliku stvari. Zahtjev za ustavna jamstva bio je mrzak Kongresu, oito zbog nacionalista koji su bili zavedeni historijskom zabludom. Openito se vjerovalo da su zajednice u Indiji ivjele u uzajamnoj ljubavi sve dok Britanci nisu doli i primijenili devizu 'zavadi pa vladaj'. injenica je da svaki vladar, politiki suparnik ili, ak, igra nastoji da podijeli suparnike. Ako je tamo bio zavojeva, hindus, musliman, kranin, Grk ili Rimljanin, ko e ohrabrititi njegove protivnike da se 'ujedine' protiv njega? Deviza 'zavadi pa vladaj', tko god da ju je izmislio, bila je dobra ala na raun Britanaca, ali je ona bila nita drugo doli ala. Ona se mora uzeti tek toliko koliko se moe uhvatiti soli sa dva prsta, ali je, naalost, postala poslovinog karaktera u oima nacionalista koji blokiraju svoju viziju od sagledavanja zbiljnosti ispred njihovih noseva. Oni nisu shvatili muslimanski zahtjev za ustavna jamstva kao nuno podeavanje, ve jedino kao kontinuirani proces dijeljenja koji je navodno zapoeo sa Britancima.

195

Desno: Abu Rehan Alberuni. Iqbal je naveo citat Dr. Ziauddina sa Aligarh Collegea kako bi pokazao da je Alberuni koristio njutnovsku formulu interpolacije za vrjednovanje razliitih posrednih uglova trigonometrijskih funkcija. (illustration) 'A Plea for Deeper Study of the Muslim Scietists' (Molba za dublje prouavanje muslimanskih znanstvenika) bio je Iqbalov predsjedniki govor odran na Istonjakoj konferenciji u Lahoreu, 1928. god., koji je kasnije objavljen u Islamic Culture, Hyderabad Deccan, u aprilu 1929. Pitanja koja su se postavljala na poetku bila su sljedea: Da li je moderna znanost zapadnjaka po porijeklu? Zato muslimani preferiraju arhitekturu nad muzikom i slikarstvom kao oblik samoizraavanja? to njihova matematika i dekorativna umjetnost otkrivaju u vezi s njihovim inetelektualnim i emocionalnim stajalitem prema konceptima prostora i vremena? Gdje su njihovi psiholoki razlozi za nastanak i konano prihvatanje, kao ortodoksnog religijskog uenja, o smiono koncipiranoj atomskoj teoriji koja je potpuno neslina onoj grkoj? ta je psiholoko znaenje Mi'rada u kulturnoj historiji islama? Istina je da je apsolutno nuno odgovoriti na sva takovrsna pitanja, i uzajamno se prilagoditi njihovim odgovorima u sistematskoj cjelini miljenja i emocije kako bi se otkrio duh date kulture. U umjetnosti, kao i u konceptima naroitih znanosti i filozofije, otkriva se istinski duh kulture, a islam je osigurao temelje za modernu zapadnjaku kulturu. Ibn Taimiya, Ghazzali, Razi i Suhrawardi Maqtul bili su pretee Bacona i Descartesa, dok su Alberunijevi i Fakhruddin Iraqijevi koncepti opovrgnuli Spenglerovu tvrdnju da ne postoji druga kultura izuzev moderne zapadnjake kulture, to daje nagovjetaj ideje 'funkcije'. Meutim, Iraqijeva aristotelijanska predrasuda i pomanjkanje psiholoke analize sprijeili su ga da otkrije odnos izmeu Boanskog Vremena i onog serijskog vremena, te sutinske islamske ideje o kontinuiranom stvaranju i svemiru koji se iri.

(page 130)
Kulturoloki potjeui iz hinduske zajednice, koja je religijski bliska muslimanskom vjerovanju, ali je historijski ogorena u svezi sa nedjelima koja su poinili Moguli, Sikhi predstavljaju interesantan sluaj za prouavanje u etnikoj politici Indije tijekom kasnijeg Raj perioda. Njihovo stanovnitvo se koncentriralo u Pendab i politiki se smatra dijelom hinduske zajednice do 1919. god., kada su ih Britanci proglasili posebnom manjinom kroz Gurdawara Act. Ubudue je njihova uloga postala sutinskom u politici Pendaba, a muslimani su esto optuivali Kongres da koristi sikhsko pitanje za kompliciranu igru oko vlasti u ovoj provinciji sa jedva primjetnom muslimanskom veinom. Ispod: Dvije razliite fotografije na Khalsa Collegeu, Amritsar, 1927. Iqbal sjedi drugi zdesna na svakoj.

196

*** Iqbal je odgovarao na tri razliite struje u hinduskom vodstvu. Prva su bili reakcionarni i militantni pokreti s ciljem ponitavanja nehinduskih manjina, posebno muslimana. Takvi pokreti su prirodno poticali strah i nesigurnost meu muslimanima, a Iqbal je vjerovatno dijelio neku od ovih tjeskoba. Druga struja je bila obrazovana srednja klasa politiara, kao to je porodica Nehru (Motilal i njegov sin Dawaharlal), ili tolerantnija i pomirljivija Gokhale prije njih. Iqbal ih je smatrao politiki istisnutim sanjarima. Moderni hindus je isti fenomen, napisao je u svojoj biljenici iz 1910. god. Za mene je njegovo ponaanje vie psiholoka nego politika studija. ini se da je ideal politike slobode, koji je posve novo iskustvo za njega, okupirao itavu njegovu duu preokreui razliite struje njegove energije iz njihovih eljenih kanala i dovodei maksimalno dalje itavu njihovu snagu u ovaj novi kanal aktiviteta. Iqbal je sumnjao da e ova nova staza konano otuiti hindusa od etikog ideala njegovih predaka, kao to je politiki ivot srednjovjekovnih krana izgubio dosluh sa idealima kranstva kada su jednom prihvatili princip nacionalnih drava. Meutim, ovo je moda bila njihova stvar, a Iqbalovo stajalite prema ovoj klasi hinduskih politiara je bilo uljudno i katkad srdano: Davidnama (1932.) je sadravala pohvalu porodici Nehru, posebno inspiriranu govorom iz Swarada koji je odrao Dawaharlal. Koliko su daleko bili ovi moderni politiari u dosluhu sa pulsom masa? Opijeni indijskim patriotizmom, eljeli su da izbace Britance iz svoje domovine, meutim, da li je postojala ikakva garamcija da e, kad jednom Britanci prepuste zemlju Indijcima, gomile na ulicima, selima i poljima biti pod vlau ovih politiara te da se nee predati popularnijem poviku militanata? Nakon svega, mase su bile nepismene i nedotaknute tim zapadnjakim institucijama koje su oblikovale umove politiara tipa Nehrua. Ideali patriotizma naueni od Zapada trebali su uoblienja prema situaciji na terenu, ali se ini da su ovi istaknuti umovi otili predaleko u svome imitiranju heroja evropskih oslobodilakih pokreta. Iqbal se uporno jadao da su oni izgubili dosluh sa realnou. Treu struju unutar hinduske politike predstavljao je Gandhi. On je bio hijerarh takvih ekstremista kao to je Gangadhar Tilak. On je filozofski lik istog sistema koji je prijezirno odbio militante u smislu da je on bio inkarnacija mudrosti Istoka kao i

197

njegove elementarne mahane (to ne znai da je on dijelio stajalita ovih militanata, isto kao to neko zajedniko porijeklo rasizma i teorije evolucije ne bi moglo uiniti Darwina nacistom). Radei uz nehistorijsku premisu, Gandhi nije mogao rei da rat koji je on vodio tako velianstveno nije uope bio, u zbiljnosti, pobuna protiv Britanaca. Bio je to rat protiv manjina u Indiji. Zbiljske strane u savremenoj borbi u Junoj Aziji nise bile Engleska i Indija, ve veinska zajednica i indijske manjine, koje su (mogle biti) nemone da prihvate princip zapadnjake demokracije dok je on (bio) ispravno modificiran da bude prikladan zbiljskim uvjetima ivota u Indiji. (page 131) *** Muslimanska liga je pretrpjela puno toga od svoje podjele na pitanju Simon komisije 1927. god. Ta je podjela jednako tako reflektirala isti konflikt izmeu istonjakih i zapadnjakih umova, kao to je to Iqbal moda elio da kae. Britanci nisu izabrali nijednog Indijca u ovu komisiju, jer, prvo, to je bila kraljevska komisija, i drugo, politika situacija u Inidiji nije bila pripravna za takvu nominaciju. Meutim, takvi uvjeti mogli su nastati u skoroj budunosti. Iqbal i njegov politiki lider Sir Muhammad Shafi su, prema tome, osnovali frakciju Muslimanske lige kako bi saraivali sa ovom komisijom, dok je hiroviti Dinnah, djelujui blie prema istonjakoj svijesti Kongresa, suzbijao veinu Lige od saradnje. Liga nije mogla odrati ak ni svoje godinje zasjedanje 1929. god. i njezin opastanak je bio upitan ak i nakon pomirenja izmeu ove dvije frakcije. U ovo vrijeme Jinnah je zapoeo svoje planove da se povue iz indijske politike nakon posljednjeg poputanja za predstojeu konferenciju. U tom zlokobnom ljetu 1930. god., kada je zemlja odzvanjala kongresnom krizom swarada, poluodbaena Muslimanska liga je oajniki izmanevrirala ponovno sticanje popularnosti. Prisustvo slavnih linosti je bilo potrebno i ko je mogao biti vea zvijezda od pjesnika-filozofa koji je sada pozdravljan kao Allama Iqbal. On je brzo otposlao svoje odobrenje nakon poetnog oklijevanja, ali je godinje zasjedanje prvobitno bilo planirano za sredinu augusta u Lucknowu moralo biti neceremonijalno odgoeno dvaput i

198

bila je ista srea da se odralo ak na kraju te godine i u zaputenom haveli-ju u Allahabadu. U sadanjem trenutku nacionalna ideja etnizira muslimanske izglede za budunost, te otuda materijalno suzbija humanizirajue djelovanje islama, obratio se nekolicini muslimana na tom slabo posjeenom skupu. A rast racionalne svijesti moe znaiti rast standarda koji se razlikuju i ak suprotstavljaju standardima islama. Oito se on spremio da iskoristi ovu priliku za promoviranje svoga ivotnog sna, postizanje globalnog prosperiteta kroz maksimaliziranje moralnih sposobnosti ljudskog roda, i sada je predlagao da bi se muslimanske veinske provincije u Indiji trebale preokrenuti u probne temelje za ovo. Da li je mogue da sauvamo islam kao etiki ideal i da ga odbacimo kao dravni sistem u korist nacionalne politike u kojoj religijskom stajalitu nije doputeno da igra bilo kakvu ulogu? upitao je svoje svoje sluaoce, i objasnio da je razdvajanje crkve i drave u Evropi odvelo eksploatatorskim politikim sistemima. Sreom, u islamu nema crkve i muslimani bi trebali shvatiti slobodu i odgovornost koja lei na svakom pojedincu kroz ovu veliku osloboditeljsku religijsku ideju. elio bih da vidim Pendab, Sjeverno-zapadnu pograninu provinciju, Sind i Baluistan stopljene u jednu dravu - ove su rijei postale dobro poznate od tada. Samouprava unutar Britanskog carstva, ili bez Britanskog carstva, formiranje konsolidirane Sjeverno-zapadne indijske muslimanske drave ini mi se konanom sudbinom muslimana barem Sjeverno-zapadne Indije. Prema svome vlastitom priznanju, on nije bio izumitelj ove ideje, koja ima dugu historiju svog nastanka jedan britanski gospodin je predloio grupiranje
(photo) Iznad: Chaudry Rehmat Ali (sjedi prvi slijeva) i skupina indijskih muslimanskih studenata sa Iqbalom tokom Iqbalove posjete Engleskoj 1932. god. Iqbal nije dao ime svojoj predlaganoj muslimanskoj dravi. Ime koje je potom dato dolo je ironino iz izvora koji je bio neprijateljski ovom konceptu. Chaudury Rehmat Ali (1897.-1951.), bivi student Islamia Collegea u Lahoreu (ali ne i Iqbalov student) i prijatelj Chaudury Muhammada Husaina, Iqbalovog pouzdanog studenta, objavio je pamflet, Now or Never (Sada ili nikad) iz Cambridgea 1933. god. i lansirao ono to e kasnije nazvati

199

'Pakistanskim pokretom'. Usporedba njegovog pamfleta sa Iqbalovim obraanjem iz Allahabada iz 1930. god. otkriva Rehmat Alijev dug pjesniku-filozofu. Rehmat Alijeva ideja je bila da se Indija podijeli na nekoliko manjih drava i da se osigura to je mogue vie geografskih jedinica za muslimane. Jedna od njih se trebala nazvati 'Pakistan' akronim koji se sastoji od inicijala Pendaba, Afhgania, Kashmira i Sindha, te posljednja tri slova od Baluchistan. Iqbal i drugi muslimsnki lideri su obznanili svoju ravnodunost spram ove sheme, koja je bila vie vojna negoli parlamentarna po duhu. Rezolucija iz Lahorea iz 1940., koja je potvrdila podrku Muslimanske lige Iqbalovoj predlaganoj dravi, nije koristila rije Pakistan. Meutim, ime je uskoro bilo dodano uglavnom kroz medije domovini koja je traena. Rehmat Ali se suprotstavio podjeli Indije 1947. god. na temelju toga to ovim muslimani nisu dobili sve zemlje koje je on smatrao da su trebali dobiti. Godine 1948. posjetio je novoosnovani Pakistan, najvaljujui pokret za ponitenje podjele i pokretanje stvari iznova! Njegov zahtjev za dravljanstvo Pakistana je odbijen iz osnovanih razloga i on se vratio u Cambridge.

(page 132) ovih provincija ak 1877., u godini u kojoj je roen Iqbal. Pakistanska tvrdnja da je ovo Iqbalova umotvorina poiva na tri take. Prva, kroz svoje radove on je iznova osnaio socio-psiholoke faktore koji su bili potrebni indijskom muslimanskoj zajednici za vjerovanje u njihov poseban politiki identitet u ovom regionu. Drugo, on je dao ire znaenje ovoj ideji, inei je neim veim od onog to je bila prije njega (moramo se prisjetiti da su je hinduske novine odjednom povezale sa njegovim imenom dajui joj veu pozornost iako negativnu nego ranije). Tree, on nikada nije prestao biti aktivno ukljuen u muslimansku opu politiku u Indiji od ovog trenutka. Historijski je nekorektno da kaemo da je on posebno zahtijevao pregrupiranje provincija unutar Indijske federacije, a ne bez nje; u svojemu predsjednikom obraanju kazao je unutar ili izvan. To je bilo nepostojee pitanje ukoliko je samoodreenje muslimanske zajednice bilo ustavno zagarantirano. Pa ipak, mora se priznati da je vjerovatno bio nesklon dvjema (ili vie) rezultirajuih drava kako bi okrenuo ljute neprijatelje jedne protiv drugih, niti je odobrio elinu zavjesu izmeu njih. Najvjerovatnije je elio neko kulturoloko prelijevanje barem izmeu dvije muslimanske zajednice u podijeljenoj Indiji, ukoliko Indija treba biti podijeljena.

200

On je objasnio zato je elio ovu dravu: Za Indiju ovo oznaava sigurnost i mir koji proishodi iz unutarnjeg balansa vlasti; za islam - mogunost da se oslobodi biljega koji mu je arapski imperijalizam prisilno podario, da mobilizira svoje pravo, obrazovanje, kulturu, te da ih dovede u tjenji dosluh sa njegovim izvornim duhom i duhom modernih vremena. On nije okonao svoje obraanje bez jednog karakteristinog majstorskog poteza svoga neustraivog uma: Jednu lekciju sam nauio iz muslimanske historije, kazao. U kritinim trenucima u njihovoj historiji, islam je bio taj koji je spasio muslimane, a ne obrnuto - da su muslimani spasili islam. Potom je predloio da se promijeni muslimanski nazor spram religije. Pouzdanje da islam nikada ne moe biti 'u opasnosti' trebalo bi muslimanima dati vie slobode da izaberu svoj kurs ivota; trebali bi pristupati religiji tako da rjeavaju svoje probleme, a ne da islamu pristupaju kao fosiliziranom idolu prolosti kome treba iskazivati potovanje kroz suspenziju racionalnih sposobnosti. Religija je bila dar, a ne lanac okaen o vrat koji je postavio Svemogui. Jednako tako, islam treba da donose sreu, prosperitet i mir. Ne moemo kazati da li je Iqbal bio svjestan kako e njegove rijei pogoditi historijski kurs u ovom regionu, niti da li je on mogao predvidjeti da e drava koju je prorekao nastati uskoro nakon njegove smrti i potom ostati stranac za vane aspekte njegove dalekosenije vizije. Svako ko usporeuje prvih pedeset pet godina Pakistana sa Iqbalovom vizijom e vjerovatno biti deprimiran, dok je pedeset pet godina Pakistana, ili ak stoljee, mali odsjeak vremena u ivotu velikog knjievnog spomenika. Njegov ideal o globalnom ljudskom prosperitetu je iv u njegovim majstorskim djelima. Prisjetit emo se da Ilijada i Odiseja ive dugo nakon to je njihova civilizacija izumrla, te da je Boanska komedija jo svjea nakon to je njezin jezik izumro. Takoer, Iqbalova je pokretaka snaga jednako tako iva u njegovim djelima koja e zauvijek ostati svjea. Ona e postati ivotna uvijek kad postoji kritina masa ljudi koja je voljna da primi vodstvo. Nacije su roene u srcima pjesnika, zapisao je u svojoj biljenici puno ranije. One napreduju i umiru u rukama politiara.

201

Prijedlog je upuen pred Nehruov komitet - Iqbal je dopustio tvrdnju u vezi s prijedlogom muslimanske drave u Sjeverno-zapadnoj Indiji u svome obraanju u Allahabadu. Oni su to odbacili na temelju toga to bi, ukoliko bi se to provelo, ovo dalo vrlo glomaznu dravu. Pakistanski historiar K.K. Aziz predoava barem etrdeset etiri druga ovjeka koji su sugerirali ideju muslimanskog separatizma izmeu 1858. i 1930. god. Najranije ime na popisu je britanski kolonijalist John Bright, koji je sugerirao 1858. (te iznova 1877.) pet ili est predsjednitava s potpunom autonomijom koje e na kraju postati neovisne drave. Nije iznenaujue to takoer na ovoj listi vidimo ukljuene: Sir Syed Ahmada Khana, Demaluddina Afghanija, rektore iz Aligarha Theodora Becka i Theodora Morisona, Abdul Halima Sharara, Akbara Allahabadija, Chaudry Rehmat Alija, Hasrata Mohanija, brau Kheiri i Njegovu Visost Aga Khana. Muhammad Ali (Dauhar) prepoznao je zasebni 'nacionalni' identitet muslimanske zajednice jo 1911. i 1912. god., ali je u to vrijeme jo govorio u takvim izriajima kao to su: Ujedinjena Indija ne postoji, ve mi moramo da je stvorimo. Do 1925. god. on je takoer opravdavao odvajanje na ekonomskim, stratekim, religijskim i kulturolokim osnovama. Najneoekivanije odrednice na ovoj listi su: ruski diktator Joseph Staljin, nepokolebljivi indijski patriot Lala Ladpat Rai i gata iz dlana Cheiro. Staljin se navodi jo od 1912. (puno prije nego to je doao na vlast) da je kazao: Indija e se, uz daljnji kurs burujskog razvitka, podijeliti na brojne nacionalnosti, te da je iznova uveo slina vjerovanja 1924. god. Ladpat Rai je bio poznati patriot iz Pendaba, za iju se inauguraciju Mladoindijske asocijacije 1904. kae da je Iqbal izvorno napisao Saray jahan say achha. Njegova smrt uzrokovana premlaivanjem od strane policije dok je protestovao protiv Simon komisije osvetila se Bhagat Singhu (vodei Singhovom vlastitom smaknuu). Ladpat Rai je predlagao 1924. da se muslimanima daju etiri njihove vlastite drave: NWFP, Zapadni Pendab, Sind i Istoni Bengal kako bi se rijeili odvojeni popisi biraa bez rizikovanja graanskog rata. Cheiro je predvidio 1925. god. da e jednog dana Indija biti podijeljena jednako izmeu muslimana i sljedbenika Buddhe.

(page 133) NASTAJANJE Put u Allahabad Iqbal je predsjedavao godinjim zasjedanjem Sveindijske muslimanske lige 29.-30. decembra 1930. u Allahabadu. Njegov predsjedniki govor, popularno poznat kao Govor iz Allahabada, postao je od najznaajnijih dokumenata u historiji Indije: on je postao kamen temeljac nove drave u ovoj regiji, Pakistana. Godina 1929. je bila razvodna godina u historiji Kongresa kada je ta partija dosegnula jednu od najviih taaka 202

u svojoj historiji. Ovo je bila najgora godina za Muslimansku ligu. Ona nije mogla da odri ak ni godinje zasjedanje. Zasjedanje na kome se Jinnah spremao ba da saopi najznaajniji iskaz bilo je prekinuto nakon to je izilo izvan dnevnog reda (Jinnah je kasnije proslijedio cirkularno pismo i ovo se pojavilo kao njegovih poznatih 14 taaka). Srednjerangirani administrativci Lige pokrenuli su inicijativu da zajedniki pokrenu neku vrstu predstave koja bi povratila organizaciju u sredite panje. Nije bilo boljeg od Iqbala koji e poastiti svojom prisutnou ovu prigodu: pored toga to je bio legenda jo za ivota, on je bio prirodni govornik koji je punio dvorane. Takoer, bio je lan zakonodavnog Vijea u Pendabu u to vrijeme te, iako je tvrdio da ne vodi partiju, niti slijedi ijednog lidera, on je, unato tome, bio najiskusniji promatra iz prednjih redova gotovo cjelokupnog politikog toka posljednjih dvadeset godina. On je odstupio od predsjedavanja ovim zasjedanjem, koje je bilo planirano da se odri u Lucknow u augustu (mjesecu kada je, nepredvieno, Iqbalova supruga oekivala bebu). Liga nije uspjela da odredi datum zasjedanja, koji je odgaan iz mjeseca u mjesec (a beba je zbilja dola na svijet u augustu, djevojica Munira). Najvei broj muslimanskih politikih lidera je otputovao u London kako bi prisustvovali Konferenciji, koja e, zapravo, biti prva od tri takva savjetovanja i koju je Kongres bojkotovao. Godinje zasjedanje Lige, jednom premjeteno u Benares i konano odrano u Allahabadu na samom kraju godine, bilo je slabo posjeeno, zatvoreno zasjedanje i prolo bi bez panje javnosti da nije bilo Iqbala. Mjesto odravanja je promijenjeno sa otvorenog u dvorite privatne vile, 'Dwazdeh Manzil' (doslovno 'Dvanaesta kua'), a ak je i to mjesto bilo daleko od natrpanog kada je Iqbal zapoeo da dri svoj govor na engleskome jeziku. Veliki broj ljudi u auditorijumu oekivao je da pjeva svoje pjesme i postali su vidno razoarani kada je zapoeo neto to je bilo manje zabavno. Skupina studenata je bila glavni oslonac Iqbalove moralne podrke poto je zapoeo detaljnu analizu politike situacije u svjetlu svojih dobro poznatih filozofskih uvjerenja.
1927. 26. novembar: dravni sekretar za Indiju Lord Birkenhead najavljuje odravanje Kraljevske komisije koja e iznijeti daljnje sugestije za budui ustav Indije. Komisijom predsjedava Sir John (kasnije Lord) Simon, a nijedan Indijac nije ukljuen.

203

30. decembar: Dinnah odrava sastanak 'svoje' frakcije Muslimanske lige (koja se malo prije toga podijelila izmeu njega i Sir Shafija zahvaljujui neslaganju oko Simonove komisije) i oglaava odluku da se pridrui Kongresu u bojkotovanju Simonove komisije. 1928. Februar: Simonova komisija dolazi i narod je bojkotuje dok je neznatne skupine i Sir Shafijeva Muslimanska liga (ukljuujui Iqbala) podravaju. U meuvremenu, indijski politiari odravaju svepartijsku konferenciju u Delhiju, ali ne uspijevaju da razrijee zajedniko pitanje. August, Nehruov izvjetaj je objavio Nehruov komitet svepartijske konferencije (Delhi). Ovo je indijski odgovor na ustavna pitanja, ali ostavlja postrani brojne vane muslimanske zahtjeve kao to je zasebni biraki spisak. tavie, on poziva na indijski 'Dominion' sa centralnom vladom; muslimanski lideri, ukljuujui Dinnaha i Sir Shafija, smatraju ga neprihvatljivim i ujedinjuju se protiv njega. Novembar, Kongres adaptira Nehruov Izvjetaj u njegovoj cijelosti. 31. decembar: na godinjem zasjedanju u Kalkuti Kongres zahtijeva da bi se potpuna neovisnost trebala dati Indiji za godinu dana, ili e pak pokret neposluha iznova otpoeti. 1929. Mart: Dinnah konsolidira muslimanske zahtjeve koji su predoavani tokom dvije godine u 14 taaka, ali zahvaljujui izgredu na zajednikom zasjedanju njegove i Shafijeve Lige u Delhiju, ovo nije mogli biti predstavljeno tamo (Iqbal je bio meu delegatima). Neto kasnije objavljeni, etrnaest taaka uskoro je postalo arinim pitanjem muslimanske politike. 29. oktobar: Kraljevski namjesnik Irwin obznanjuje da e nakon objavljivanja Izvjetaja Simonove komisije indijski politiari biti pozvani na konferenciju u London za davanje preporuka za budui ustav Indije. 31. decembar: Na svome historijskom zasjedanju u Lahoreu, Kongresom se mae trobojnom zastavom poto pokret neposluha za potpunu neovisnost Indije otpoinje u pono. Muslimanska liga nije mogla da odri godinje zasjedanje ove godine zahvaljujui unutarnjem sukobu i finansijskim potekoama. 1930. 6. april: Gandhijev poznati mar prema krajevima Dandija u uzimanju usput pijeska s plae unato britanskom porezu na so. Pokret neposluha iri se irom zemlje, ukljuujui pograninu provinciju.

204

Maj: Muslimanska liga privremeno izglauje svau. Juli: Iqbal se usaglaava da predsjedava godinjim zajedanjem Lige koje se odrava u Lucknowu 16.-17. augusta. 12. august: godinje zasjedanje je odgoeno. Decembar: nakon druge odgode godinjeg zasjedanja u Benaresu, ono je konano odrano u Allahabadu 29.-30. decembra. (photo)

(page 134)
Nehruov Izvjetaj Komitet koji je izabrala svepartijska konferencija 1928. god. Dr-u M.A. Ansariju, predsjedniku svepartijske konferencije 1928. Potovani gospodine Predsjednie, ast mi je da Vam predstavim izvjetaj Komiteta kojeg je izabrala svepartijska konferencija u Bombayu 19. maja 1928. da ga razmotrite i odredite principe ustava za Indiju. alim zbog odgaanja u predstavljanju ovog izvjetaja. Ve ste obavijeteni o razlozims za ovu odgodu i bili ste dovoljno dobrohotni da produite predstavljanje ovog izvjetaja. iskreno Va, Motilal Nehru, predsjedavajui Allahabad, 10. august 1928. SADRAJ Pismo Predsjedniku Uvod IZVJETAJ I Komitet II Etniki aspekt

205

III Etniki aspekt (koji obuhvata) rezervaciju mjesta IV Drugi prijedlozi VI Preporuke Biljeka o neformalnoj konferenciji & nakon toga Program I, Centralna pitanja Program II, Provincijska pitanja Dodaci Appendix A: Pendabski populacijski crte Appendix B: Bengalski polulacijski crte Appendix C: Bengalski crte povjerenstvene komisije distrikta DODATNI IZVJETAJ Lala Ladput Rai Uvod I Engleski komitet II Amandman (Etniki aspekt) III Amandmani (Openito) Appendix Preporuke (kao to je amandman) Program I, Centralna pitanja Program II, Provincijska pitanja

etrnaest taaka M.A. Dinnaha, 30. mart 1929. Uzevi u obzir da je temeljna ideja na kojoj je svepartijska konferencija i Konvencija sazvana u Kalkuti tokom Boia 1928. god. bila ta da bi shema reformi trebala biti formulirana, prihvaena i ratificirana od strane najistaknutije politike organizacije u zemlji kao to je Nacionalni pakt; i uzevi u obzir da je Izvjetaj usvojio Nacionalni kongres samo ustavno unutar jedne godine koja zavrava 31. decembra 1929., a u sluaju da ga britanski Parlament ne prihvati u okviru ovog vremenskog roka, Kongres se opredjeljuje na politiku i program potpune neovisnosti na temelju pribjegavanja graanskom neposluhu i neplaanju poreza; uzevi u obzir stajalite koje je zauzela Hindu Mahasabha od poetka preko svojih predstavnika na Konvenciji, a koje nije nita manje od ultimatuma da, ukoliko bude i jedna rije u Nehruovom Izvjetaju u pogledu etnikih naseobina promijenjena, oni e odmah povui svoju potporu tome; i uzevi u obzir da su delegati Nacionalno liberalne federacije na Konvenciji zauzeli

206

stajalite o dobrovoljnoj neutralnosti i kasnije, na njihovom otvorenom zasjedanju u Allahabadu, usvojili politiku neizruenja, nebrahmini i deprimirani slojevi su posve suprotstavljeni tome; i uzevi u obzir da razboriti i umjereni prijedlozi koje su iznijeli delegati Sveindijske muslimanske lige na Konvenciji nisu prihvaeni, Muslimanska liga nije u stanju da prihvati Nehruov Izvjetaj. Liga, nakon munog i paljivog razmatranja, najiskrenije i kategoriki navodi razloge kako nijedna skica za budui ustav indijske vlade nee biti prihvatljiva za indijske muslimane sve dok i ukoliko ne bude slijedila temeljne principe koji se provode i odredbe koje su utjelovljene u tome kako bi se uvala njihova prava i interesi: 1. oblik budueg ustava bi trebao biti federalni, uz trajnu vlast koja je steena u provincijama; 2. jednaka mjera autonomije bi trebala biti dodijeljena svim provincijama; 3. sva legislativa i druga izborna tijela trebali bi se konstituirati na konanom principu adekvatnog i funkcionalnog predstavljanja manjina u svakoj provinciji bez reduciranja veine u bilo kojoj provinciji na manjinu ili ak jednakost. 4. u sredinjoj legislativi muslimansko predstavljanje nee biti manje od jedne treine; 5. predstavljanje etnikih grupa e se nastaviti kroz zasebne birake spiskove pod uvjetom da budu otvoreni svakoj etnikoj zajednici, u bilo koje vrijeme, kako bi odbacili svoje zasebne birake spiskove u korist spojenog birakog spiska; 6. bilo kakva teritorijalna preraspodjela koja u bilo koje vrijeme moda bude nuna ni u kojem sluaju nee utjecati na muslimansku veinu u Pendabu, Bengalu i Sjevernozapadnoj provinciji; 7. potpuna religijska sloboda, tj. sloboda vjerovanja, bogotovlja i vrenja obreda, propagande, udruivanja i kolovanja bit e garantirani svim zajednicama. 8. nijedan zakonski prijedlog niti njegov dio nee biti puten u legislativu, niti ijedno izabrano tijelo ukoliko mu se suprotstavljaju tri etvrtine lanova bilo koje zajednice u tom posebnom tijelu kao tetnom po interese te zajednice ili alternativno, ukoliko se kakav drugi metod domisli koji bi se mogao pronai izvodljivim i praktinim kako bi se bavio takvim sluajevima. 9. Sind bi trebao biti odvojen od bombajskog predsjedanja;

207

10. reforme bi se trebale uvesti u Sjeverno-zapadnu pograninu provinciju i Baluistan na istom osnovu kao i u drugim provincijama; 11. trebala bi se ugraditi odredba u ustavu kojom se daje muslimanima adekvatan udio skupa sa drugim Indijcima u svim dravnnim slubama i lokalnim samoupravnim tijelima u pogledu zahtjeva efikasnosti; 12. Ustav bi trebao utjeloviti adekvatna jamstva za zatitu muslimanske kulture te zatitu i promoviranje muslimanskog obrazovanja, jezika, personalnih zakona i muslimanskih dobrotvornih institucija a kako bi dobili jednak udio u dravnoj podrci i samoupravnim tijelima; 13. nijedan kabinet, centralni ili provincijski, ne bi se trebao oformiti a da u njemu nema barem jedna treina muslimanskih ministara; 14. nikakva izmjena nee biti uinjena u Ustavu od strane centralne legislative izuzev uz pristanak drava koje sainjavaju Indijsku federaciju. (page 135) Predsjedniki govor koji je odrao Dr. Muhammad Iqbal na godinjem zasjedanju Sveindijske muslimanske lige, koje je odrano u Allahabadu 1930. god. Godpodo, Duboko sam vam zahvalan to ste mi iskazali ast pozivajui me da predsjedavam savjetovanjima Sveindijske muslimanske lige u jednom od najkritinijih trenutaka u historiji muslimanske politike misli i aktivnosti u Indiji.1) Ne sumnjam da u ovoj velikoj skuptini sjede ljudi ije je politiko iskustvo vee od moga, i za ije poznavanje stvari imam najvie potovanje. Dakle, s moje strane e biti drsko da tvrdim da vodim skuptinu takvih ljudi u politikim odlukama na koje su pozivaju da ih donesu danas. Ne vodim nijednu partiju, ne slijedim nijednog lidera. Najbolji dio svoga ivota posvetio sa, paljivom prouavanju islama, njegovog zakona, politike, kulture, historije i knjievnosti. Ovaj stalni dosluh sa duhom islama, kako se on raskriva u vremenu, dao mi je, smatram, odreenu vrstu uvida u njegov znaaj kao svjetske injenice.2) U svjetlu ovoga uvida, ma kakva da je njegova vrijednost, dok pretpostavljamo da su indijski muslimani odreeni da

208

ostanu vjerni duhu islama, predlaem, ne da vas vodim u vaim odlukama, ve da pokuam skromnijom zadaom jasnog vam iznoenja i posvjeivanja glavnog principa koji bi, prema mojemu miljenju, trebao odrediti opi karakter ovih odluka. Islam i nacionalizam Ne moe se zanijekati da je islam, posmatran kao etiki ideal uz odreenu vrstu politike 3) pomou kojeg izraza ja oznaavam drutvenu strukturu bio glavni formativni faktor u ivotnoj historiji indijskih muslimana. On je opskrbio te temeljne emocije i lojalnosti koje su postupno ujedinile ratrkane pojedince i grupe, i konano ih transformirao u dobro definiran narod, koji posjeduje svoju vlastitu moralnu svijest. Zbilja, nije pretjerivanje kazati da je Indija moda jedina zemlja u Svijetu gdje je islam, kao snaga oblikovanja naroda, najbolje djelovao. U Indiji, kao bilo gdje drugdje, struktura islama kao drutva ima gotovo u cijelosti zahvaliti djelovanju islama kao kulture koja je inspirisana specifinim etikim idealom. Ono to namjeravam da kaem jeste da je muslimansko drutvo, sa svojom izvanrednom homogenou i unutarnjim jedinstvom,4) izraslo da bude ono to jeste, pod pritiskom zakona i institucija koje su povezane sa islamskom kulturom. Meutim, ideje koje su uspostavile slobodno evropsko politiko miljenje sada su rapidno mijenjale izgled sadanje generacije muslimana unutar i izvan Indije. Nai su mlai ljudi, koji su inspirisani takvim idejama, revni da ih vide kao iotne snage u svojim vlastitim zemljama, bez bilo kakve kritike procjene injenica koje su odredile njihov razvitak u Evropi. U Evropi, kranstvo je shvaeno kao isto monaki poredak koji je postepeno razvijen u golemu crkvenu organizaciju. Lutherov protest5) je bio usmjeren protiv crkvene organizacije, ne protiv bilo kojeg politikog sistema sekularne prirode, zbog oitog razloga to nije postojala takva politika povezana sa kranstvom. A Luther je bio savreno opravdan u podizanju pobune protiv ove organizacije; iako, osobno mislim, da on nije uvidio da u naroitim uvjetima koji su postignuti u Evropi, da e njegova pobuna naposlijetku oznaiti cjelokupno istisnue Isusove univerzalne etike kroz rast pluralnosti nacionalnih i otuda uih sistema etike. Stoga je posljedica intelektualnog pokreta kojeg su inicirali ljudi kao to su Rousseau4) i Luther bila raskid jednog u uzajamno neprilagoeno mnotvo, transformiranje ljudskog u

209

nacionalni nazor, koji zahtijeva realistinije utemeljenje, kao to je pojam zemlje, te pronalaenje izraza kroz razliite sisteme
Biljeke 1) Ovo je bio kritini trenutak budui da su nove ustavne reforme bile u nastajanju i vjerojatno trebale finalizirati podjelu vlasti u zemlji na due vrijeme. Muslimansko vodstvo nije postojalo i hinduska veina je nepopustljivo odbacivala kulturniidentitet muslimanske zajednice. 2) Oito, ovo proizlazi iz njegovog dugotrajnog uvjerenja da neki ideali islama dosad nisu otkriveni. U Javidnami, koja je napisana otprilike u isto vrijeme, Demaluddin Afghani se predstavlja da interpretira Kur'an kao izvor alternativnih svjetova, od kojih se svaki moe pokupiti i materijalizirati. Fraza svjetska injenica je oito ukorijenjena u ideji da islam nije bio monopol jedne zajednice: ak i nemusliman sa prodornim uvidom moe dosegnuti principe koji su velikoduno otkriveni muslimanima kroz Kur'an. 3) 'Islam as a Moral and Political Ideal' (Islam kao moral i politiki ideal) bio je naslov predavanja kojeg je odrao 1909. god. i omiljena fraza e se ponovo pojaviti ispod. 'Snana volja u snanom tijelu' opisana je u ovom predavanju kao moralni ideal islama, dok je demokracija bila politiki ideal, ona koja poiva na supremaciji Boijeg zakona i jednakosti svih ljudskih bia. 4) Istaknuta homogenost i unutarnje jedinstvo muslimanske zajednice su pokazivai za Iqbalovu percepciju zajednice kao ega. 5) Martin Luther (1483.-1546.) - njemaki sveenik koji je utemeljio protestantizam podrivajui apsolutni autoritet Crkve. 6) Jean Jacques Rousseau (1712.-1788.) - francuski filozof i jedan od onih koji je inspirirao Francusku revoluciju. Njegova rasprava Drutveni ugovor otvara se poznatim retkom: Ljudi su roeni slobodni, ali su posvuda u lancima.

(page 136)
7) Zamisao pronalazi svoj najbolji izraz kroz imaginarnu civilizaciju na Marsu koja je predoena u Davidnami. Tiranija, tlaenje i siromatvo su nepoznati u tome svijetu gdje su ljudi sposobni da imaju iskustvo materije i duha kao jedno. 8) Slian koncept je bio pripisan Al-Diliju u Iqbalovom prvom istraivakom radu prije trideset godina. Tamo je univerzum opisan kao kristalizirana Boija misao. U kasnijoj Obnovi vjerske misli u islamu (1930./1934.), Iqbal je definirao prirodu tek kao prolazni trenutak u Boijem ivotu... ona je Boijem Jastvu ono to je karakter ljudskom jastvu. U slikovitoj kur'anskoj frazi, ona je Allahov poredak. 9) Misao perzijskog heretika Manija (215.-277.) Iqbal je raspravljao opseno u Razvoju metafizike u Perziji (1908.): Mani je bio prvi koji e se usuditi da sugerira da univerzum ima zahvaliti aktivnosti avla, te da

210

je stoga suptinski zao tvrdnja koja mi se ini jedino loginim opravdanjem sistema koji zagovara odbacivanje kao vodei princip ivota. 10) Sukladno Iqbalu, konanost Poslanika implicira takoer kraj poslanstva: Ukinue sveenstva i nasljednoga kraljevstva u islamu, konstantno pozivanje na razum i iskustvo u Kur'anu te naglaavanje da ono, iskustvo, lei na prirodi i historiji kao izvorima ljudske spoznaje, sve su razliiti aspekti iste ideje konanosti (Obnova vjerske misli u islamu). 11) On namjerava da kae da je muslimansko drutvo univerzalni poredak, ali da sada manjka u vlasti jer njegov zakonski sistem nije sauvan do danas. Ideja je pronala vie elaboracije petnaest mjeseci kasnije u predsjednikom obraanju Muslimanskoj konferenciji u Lahoreu, gdje je naglasio potrebu da zatiti, proiri i, ako je potrebno, reinterpretira islamski zakon u svjetlu modernih uvjeta usko povezan sa duhom koji je utjelovljen u njegovim temeljnim principima... 12) Wensinck (1882.-1939.) - holanski orijentalist koji je bio supervizor Encyclopedia of Islam od 1908. god. 13) Ovo mu se trebalo pojaviti kao daak u samim korijenima islama budui da je uvijek opisivao ovu religiju kao najbolje jamstvo protiv rasizma u modernom svijetu. Na primjer, dok je oslovljavao Leslie Dickinson kroz pismo Nicholsonu 1922, on je ukazivao na islam koji se u tolikoj mjeri dokazao uspjenijim protivnikom rasnoj ideji, koja je vjerovatno najtea barijera na putu humanistikog ideala. Istinska zadaa muslimana u razvitku ovjeanstva bila je, sukladno njemu, stvaranje takvih uvjeta koji bi mogli pomoi ovjeanstvu da se uzdigne iznad psihikih i geografskih zapreka. Plemenske ili nacionalne organizacije po liniji rase ili teritorije tek su vremenske faze u razvitku i odgoju kolektivnog ivota, i kao sa takvima ja nemam svae sa njima; meutim, ja ih osuujem u najstroim moguim terminima kada se posmatraju kao konani izrazi ivota ovjeanstva.

drutvenog poretka koji je razvijan po nacionalnim linijama, tj. linijama koje priznaju teritoriju kao jedini princip politike solidarnosti. Ukoliko zaponete sa koncepcijom religije kao potpune onostranosti, onda je ono to se desilo kranstvu u Evropi savreno prirodno. Univerzalna Isusova etika je istisnuta nacionalnim sustavima etike i drutvenog poretka. Zakljuak do kojeg je Evropa dola jeste taj da je religija privatna stvar pojedinca te da nema nita s onim to se naziva ovjekovim svjetovnim ivotom. Islam ne razdvaja ovjekovo jedinstvo na nespojivu dualnost duha i materije.7) U islamu su Bog i univerzum, duh i materija, crkva i drava organski povezani jedno s drugim. ovjek nije stanovnik profanog svijeta koji treba da se odrekne zanimanja za svijet duha koji je situiran negdje drugdje. Za islam je materija duh koji shvaa samog sebe u prostoru i vremenu.8) Evropa je nekritiki prihvatila dvojnost duha i materije vjerovatno iz manihejskog miljenja9). Njezini najbolji mislioci zazbiljavaju ovu poetnu pogreku 211

sve do danas, meutim, njezini dravnici prisiljavaju Svijet da je prihvate kao neupitnu dogmu. Potom, ovo je pogreno odvajanje duhovnog i temporalnog, ono koje je ponajvema utjecalo na evropsku religijsku i politiku misao te praktino rezultiralo u posvemanjem iskljuenju kranstva iz ivota evropskih drava. Rezultat je niz uzajamno loe usklaenih drava kojima dominiraju interesi, ne ljudski ve nacionalni. I ove uzajamno loe usklaene drave, nakon gaenja moralnih i religijskih uvjerenja kranstva, do danas osjeaju potrebu za ujedinjenom Evropom, tj. potrebu za jedinstvom koju im je kranska crkvena organizacija dala, ali koju su, umjesto rekonstruiranja svjetla Kristove vizije o ljudskom bratstvu, smatrali prikladnim da je unite pod Lutherovom inspiracijom. Meutim, Luther je u svijetu islama nemogu; jer ovdje ne postoji crkvena organizacija,10) koja je slina onoj kranskoj u medijevalnom razdoblju, koja poziva unitavatelja. U islamskom svijetu imamo univerzalni drutveni poredak za ije se temelje vjeruje da su objavljeni, ali ija struktura, zahvaljujui elji naih zakonodavaca za kontaktom sa modernim svijetom, danas ima potrebu obnavljanja vlasti kroz nova podeavanja.11) Ne znam to e biti konana sudbina nacionalne ideje u svijetu islama, da li e se islam asimilirati ili transformirati, kao to se asimilirao i transformirao prije mnogih ideja koje su izraavale raznoliki duh, ili doputale radikalno transformiranje svoje strukture na temelju snage ove ideje, teko je predvidjeti. Profesor Wensinck iz Leidena (Holandija)12) napisao mi je jednog dana: ini mi se da islam ulazi u krizu kroz koju je kranstvo prolazilo vie od jednog stoljea. Velika je potekoa kako spasiti temelje religije kada se mora odustati od mnogih antikih pojmova. ini mi se jedva moguim da izjavim to e biti posljedica za kranstvo, a jo manje moguim ta e ona biti za islam. U sadanjem trenutku nacionalna je ideja racionaliziranje nazora muslimana te otuda ona materijalno suzbija humanizirajue djelovanje islama. A narastanje racionalne svijesti moe znaiti rast standarda koji su razliiti te, ak, suprotstavljeni standardima islama.13) Nadam se da ete me ispriati za ovu oito akademsku raspravu. Da se obrati na ovom zasjedanju Sveindijskoj muslimanskoj ligi, vi ste izabrali ovjeka koji nije izgubio nadu u islam kao ivotnu snagu za oslobaanje ovjekovog vidika od njegovih geografskih prikraenosti, koji vjeruje da je religija snaga najvieg znaaja u ivotu pojedinca kao i drava, i koji konano vjeruje da je sam islam Sudbina i da nee

212

podnositi muke sudbine! Takav ovjek ne moe a da ne gleda na ova pitanja sa svoga stajalita. Nemojte misliti da je problem na koji ukazujem onaj isto teoretski. On je vrlo ivotan i praktian problem sraunat da pogodi samu strukturu islama kao sistema ivota i ponaanja. O ispravnom njegovom rjeenju ovisi vaa budunost kao zasebne kulturne jedinice u Indiji. Nikada u naoj historiji islam nije morao da proe veu kunju od one s kojom se suoava danas! On je otvoren ljudima da modificira, reinterpretira ili odbaci temeljne principe njihove drutvene strukture; meutim, za njih je apsolutno nuno da jasno shvate ta ine prije nego to poduzmu neki novi eksperiment. Ne bi trebao nain na koji sam (page 137) pristupio ovom znaajnom problemu bilo koga da odvede da pomisli kako sam imao namjeru da se svaam sa onima koji misle drukije. Vi ste muslimanska skuptina i, pretpostavljam, gorljivi ste da ostanete vjerni duhu i idealima islama. Dakle, moja je jedina elja da vam otvoreno kaem ono u to ja iskreno vjerujem da je istina u vezi sa sadanjom situacijom. Samo na ovaj nain meni je mogue da prosvijetlim, prema mome vlastitom svjetlu, putove vaeg politikog djelovanja. Jedinstvo indijske nacije Onda, ta je problem i ta su njegove implikacije? Da li biste voljeli da vidite islam, kao moralni i politiki ideal,14) koji susree istu sudbinu u svijetu islama kao to ju je kranstvo pretrpilo u Evropi? Da li je mogue da sauvamo islam kao etiki ideal i da ga odbacimo kao drutveni poredak u korist nacionalnih poredaka u kojima religijskom stajalitu nije doputeno da igra bilo kakvu ulogu? Ovo pitanje postaje od naroitog znaaja u Indiji gdje se muslimanima desilo da budu manjina. Tvrdnja da je religija privatno individualno iskustvo nije iznenaujua na usnama Evropljanina. U Evropi, koncepcija kranstva kao monakog reda, koje se odrie materijalnog svijeta i usredsreuje svoj pogled posve na svijet duha, vodila je, kroz logiki proces miljenja, stajalitu koje je utjelovljeno u ovom iskazu.15) Meutim, priroda Poslanikovog religijskog iskustva, kako je objelodanjena u Kur'anu, posve je razliita. To nije isto iskustvo u smislu isto biolokog dogaaja, koji se dogaa unutar eksperimenta i ne

213

iziskuje reakcije svoje drutvene okoline. To je individualno stavralako iskustvo drutvenog poretka. Njegova izravna posljedica su temelji drutvenog poretka s implicitnim zakonskim konceptima iji se graanski znaaj ne moe samo omalovaavati naprosto zato to je njihovo porijeklo revelacijskoga karaktera.16) Dakle, religijski ideali islama su organski povezani sa drutvenim poretkom koji je on stvorio. Odbacivanje jednog e naposlijetku ukljuiti odbacivanje drugog. Prema tome, konstruiranje drutvenog poretka na nacionalnim linijama, ukoliko to oznaava istisnue islamskog principa solidarnosti, jednostavno je nezamislivo za muslimana. Ovo je pitanje koje u sadanjem trenutku izravno zanima indijske muslimane. ovjek, kae Renan,17) nije zarobljen ni rasom, ni svojom religijom, ni rijenim tokom, niti opsegom planinskih vijenaca. Veliko gomilanje ljudi, razborit um i toplina srca stvaraju moralnu svijest koja se zove nacija. Takvo formiranje je posve mogue, iako ono ukljuuje dugi i mukotrpni proces praktinog izgraivanja ljudi i njihovog opremanja svjeom emocionalnom spremom. ini se injeninim da su u Indiji uenja Kabira18) i Boanske vjere Akbara19) zaplijenili imaginaciju masa ove zemlje.20) Meutim, iskustvo pokazuje da razliite kastinske i religijske jedinice u Indiji nisu pokazale sklonost da urone svoje pojedinane individualitete u iru cjelinu. Svaka je grupacija intenzivno ljubomorna na svoje kolektivno postojanje. Formiranje ove vrste moralne svijesti koja tvori bit nacije u Renanovom smislu zahtijeva cijenu koju indijski narodi nisu bili spremni platiti. Dakle, jedinstvo indijske nacije se mora traiti ne u negiranju, ve u uzajamnom slaganju i suradnji mnogih.21) Istinsko dravnitvo ne moe ignorirati injenice, ma kako nepoeljne one mogle biti. Jedini praktini kurs nije da pretpostavimo postojanje stanja stvari koje ne postoji, ve da prepoznamo injenice kakve one jesu te da ih upotrijebimo za nau najveu korist. I po otkriu indijskog jedinstva, u ovom pravcu sudbina Indije, kao i Azije, zbilja ovise jedna o drugoj. Indija je Azija u malom. Dio njezinih naroda posjeduje kulturne afinitete sa narodima na Istoku, a dio sa narodima u centralnoj i zapadnoj Aziji. Ukoliko je otkriven funkcionalan princip saradnje u Indiji, on e donijeti mir i uzajamnu dobru volju ovoj drevnoj zemlji koja je toliko dugo patila vie zbog svoje situacije u historijskom prostoru, nego zbog bilo kakve uroene nesposobnosti njezinog naroda.22) I u isto vrijeme e se razrijeiti itav politiki problem Azije.

214

14) Vidjeti biljeku 3. 15) To jest, tvrdnja da je religija privatno individualno iskustvo. Nehruov Izvjetaj je pristupio etnikom pitanju u ovom svjetlu, npr.: Jedine metode davanja osjeaja sigurnosti su jamstva, garancije i podrka, u to je veoj mjeri kulturne autonomije. Nespretne metode zasebnih birakih spiskova i rezervacija delegatskih mjesta ne daju ovu sigurnost. Oni samo podravaju i oboruavaju primirje... Ukoliko se daje najpotpunija religijska sloboda te obezbjeuje kulturna autonomija, etniki je problem zapravo razrijeen, iako ga ljudi moda ne shvataju (Poglavlje 2, Etniki aspekt). 16) U est predavanja serijala Obnove koji je ve odrao (i objavio u prvom izdanju u Lahoreu kasnije te godine), on je nastojao da pokae kako je intelektualno ispitivanje Objave mogue. Iskaz naveden ovdje, da graanski znaaj zakonskih koncepata ne bi trebao biti zanemaren zbog njihovog revelacijskog porijekla, ini se da e biti veza izmeu ovih est predavanja i onoga kojeg e odrati dvije godine kasnije: Is Religion Possible? (Da li je religija mogua?). Tamo e kazati: Sudei iz razliitih tipova aktivnosti koji emaniraju iz kretanja koje je inicirao Poslanik islama, njegovo se duhovno nastojanje i vrsta ponaanja koje proistie iz njega ne moe posmatrati kao odgovor na puku fantaziju unutar njegovog mozga. Ovo je nemogue da shvatimo izuzev kao odgovor na objektivnu situaciju koja je plod novog entuzijazma, novih organiziranja, novih polazita. 17) Joseph Ernst Renan (1823.-1892.) - francuski rojalist i socijalni filozof. 18) Bhagat Kabir (1440.-1518.) - indijski mistik i pjesnik za kojeg su i hindusi i muslimani tvrdili da pripada njihovoj vjeri; bio je predstavnik Bhagti pokreta koji je imao za cilj stapanje religija. 19) Delaluddin Akbar, trei mogulski car Indije od 1556. do 1605., bio je potovan i osuivan zbog svoga duhovnog eklekticizma. Meutim, uvena pretpostavka da je on izumio novu religiju nema dokaza u primarnim izvorima, niti dvorski historiar Abu Fazl, niti je neprijateljski Abdul Qadir Badauni ikad spomenuo 'Din-i-ilahi' frazu koja se po prvi put pojavljuje u kontekstu Dabistan-i-Mazahib, kasnog anonimnog teksta iz 17. stoljea. Orijetalist Blochman je ovjekovjeio mit pogrenim njegovim uvoenjem u svome prijevodu Fazlove historije koncem 19. stoljea. 20) U ovom trenutku je neko iz auditorijuma uzviknuo Allahu Akbar (nara-i-takbeer) koji je bio oito nametljiv i koji je zaustavio Iqbala na trenutak uz mrtenje na njegovom elu. 21) Jedinstvo indijske nacije... saradnja mnogih. Ovo bi mogao biti kljuni koncept na kojem se itavo ovo obraanje temelji. Skoro svaki pakistanski historiar inzistira na tome da je potreba podjele Indije nastala iz kratkovidne arogancije Kongresa. Sadanja reenica pribavlja zbijenu sliku onoga to su Iqbal i muslimanski lideri koji su nauavali poput njega mogli prihvatiti dolinom alternativom.

(page 138)
22) Indijska situacija u historijskom prostoru zaostajala je u medijavelizmu kada je Evropa ula u moderno razdoblje. Indija je mogla primiti dar moderne civilizacije pod uvjetom prolaska kroz razdoblje politike porobljenosti od strane Britanaca. Nezainteresirana tuinska vlast je nemogunost, Iqbal je

215

napisao u svojoj privatoj biljenici 1910. god. Uz to je tienitvo naroda nunost. Cijena plaena za ovo skrbnitvo je katkad nacionalni dnevni kruh. Rasprava oko potencijala indijskog naroda moe se datirati u Iqbalovim radovima barem unazad do njegove prve objavljene knjige, Ilmul Iqtisad (1904.). Njegova je teza bila da politika sloboda unaprjeuje moral i ekonomske sposobnosti naroda, jer bi ne moe obezbijediti istu motiviranost kao to to ini slobodna ambicija. 23) Oigledno, ovo je ukazivanje na dio ajeta u Kur'anu (22: 40), koji kae: Da nije Allahovog suzbijanja nekih ljudi pomou onih drugih, samostani, crkve, kapelice i damije, gdje se esto spominje ime Boije, jamano bi bili srueni. Allah zbilja pomae one koji Njega pomau.... 24) Za Nehruov Izvjetaj, vidjeti tekst u okviru na str. 134. 25 Iqbal je ovo objasnio kao 'imperij u imperiji' svome sluateljstvu u Allahabadu, a obrazovani su aplaudirali njegovom poznavanju latinskog. Navodno, njegovo je lice na to zasijalo pronalazei neki odgovor iz inae dosadnog okupljanja. 26) Izopenici, koji su tvorili veliki dio hinduskih glasaa, zahtijevali su poseban politiki identitet. Rezolucija da se podri ovaj zahtjev bila je ve na dnevnom redu i usvojena je naredni dan. 27) Ovo je najvie navoeni pasa na temelju kojeg se ovo obraanje smatra kamenom-temeljcem Pakistana.

Meutim, bolno je primijetiti da nai pokuaji da otkrijemo takav princip unutarnjeg slaganja do sada nisu uspjeli. Zato nisu uspjeli? Moda mi sumnjamo u nakane jedni drugih, i unutra elimo da dominiramo jedni drugima. Moda u viem interesu uzajamne suradnje, ne moemo priutiti da se rastanemo sa monopolom koji su prilike stavile u nae ruke, niti sakriti na egoizam pod krinku nacionalizma, izvana stimulirajui velikoduni patriotizam, ali iznutra ogranien kao kasta ili pleme. Moda nismo voljni da uvidimo da svaka grupa ima pravo da se slobodno razvija sukladno svojim vlastitim kulturnim tradicijama. Ali, to god bili uzroci naeg neuspjeha, jo uvijek gajim nadu. ini se da dogaaji idu u smjeru neke vrste unutarnje harmonije. I u onoj mjeri u kojoj ja mogu da itam muslimanski um, nimalo se ne ustruavam da izjavim da, ukoliko se princip da indijski muslimani imaju pravo na potpuni slobodni razvitak na linijama svoje vlastite kulture i tradicije u svojoj vlastitoj domovini Indiji, priznaje kao osnova stalnog etnikog naseljenja, on e biti spreman da stavi sve na kocku za slobodu Indije. Princip da svaka grupa ima pravo na slobodni razvitak po svojim vlastitim linijama nije inspirian bilo kakvim osjeanjem uske mjesne samouprave (komunalizma). Postoje komunalizmi i komunalizmi. Zajednica koja je inspirirana osjeanjem kivnosti spram drugih zajednica

216

jeste niska i podla. Iskazujem najvii respekt za obiaje, zakone, religijske i drutvene institucije drugih zajednica. tavie, moja je obaveza, sukladno kur'anskim uenjima, ak da branim njihova mjesta bogotovlja ukoliko je to potrebno23). tavie, ja volim mjesnu grupaciju koja je izvor moga ivota i ponaanja;* i koja me je oblikovala za ono to je moja religija, njezina knjievnost, miljenje, kultura, te samim time iznova stvarajui itavu njezinu prolost, kao ivotni operativni faktor, u mojoj sadanjoj svijesti. ak i autori Nehruova Izvjetaja24) uviaju vrijednost ovog vieg aspekta komunalizma. Dok raspravljaju o odvajanju Sinda, oni kau: Kazati sa ireg stajalita o nacionalizmu da nikakve komunalne provincije ne bi trebale biti stvorene jeste, na neki nain, jednako kazivanju sa jo vieg meunarodnog stajalita da ne bi trebale postojati zasebne nacije. Oba ova iskaza imaju odreenu mjeru istine u sebi. Meutim, najnepokolebljiviji internacionalist shvata da bez najpotpunije nacionalne autonomije iznimno je teko stvoriti internacionalnu dravu. Otuda, jednako tako bez najpoptunije kulturne autonomije, a komunalizam u svome boljem aspektu je kultura, bit e teko da se stvori skladna drava. Muslimanska Indija unutar Indije25) Potom, komunalizam u svome viem aspektu je prijeko potreban u formiranju harmonine cjeline u zemlji poput Indije. Jedinice indijskog drutva nisu teritorijalne kao u europskim zemljama. Indija je kontinent ljudskih grupacija koje pripadaju razliitim rasama, koji govore razliitim jezicima i ispovijedaju razliite religije. Njihovo ponaanje nije uope odreeno zajednikom svijeu rase. Hindusi, ak, ne formiraju homogenu grupu26). Princip evropske demokracije ne moe biti primijenjen na Indiju bez prepoznavanja injenice o komunalnim grupama. Dakle, muslimanski zahtjev za stvaranje muslimanske Indije u Indiji je savreno opravdan. Rezolucija Svepartijske muslimanske konferencije u Delhiju je, za mene, posve inspirirana ovim uzvienim idealom harmonine cjeline koja im, umjesto zatajivanja respektivnih individualiteta njezinih sastavnih cjelina, pribavlja anse potpunog izgraivanja mogunosti koje mogu biti latentne u njima. I ja nemam nikakvih sumnji da e ovaj dom kategoriki poduprijeti muslimanske zahtjeve koji su utjelovljeni u ovoj rezoluciji. Osobno bih iao dalje od onoga to je utjelovljeno u tim zahtjevima. elio bih da vidim Pendab, Sjeverno-

217

zapadnu Provinciju, Sind i Baluistan stopljene u jednu dravu27)! Samouprava unutar Britanskog carstva, ili bez Britanskog carstva, formiranje konsolidirane Sjevernozapadne indijske (page 139) muslimanske drave ini mi se krajnjom sudbinom muslimana barem sjeverno-zapadne Indije! Prijedlog je bio iznesen pred Nehruov Komitet. Oni su ga odbacili na temelju toga da, ukoliko bi ga se provelo, on bi podario vrlo nezgrapnu dravu.28) Ovo je tano to se tie podruja; a to se tie stanovnitva drave koju je razmatrao prijedlog ono bi bilo manje od nekih sadanjih indijskih provincija. Iskljuenje Ambala podjele i vjerojatno nekih distrikta gdje nemuslimani dominiraju, ovu dravu bi uinilo manjom prostorno i brojnijom po muslimanskoj populaciji tako da bi predlagano iskljuenje omoguilo ovoj konsolidiranoj dravi da d djelotvorniju zatitu nemuslimanskim manjinama unutar svoga podruja29). Ova ideja nije trebala da uzbuni hinduse ili Britance. Indija je najvea muslimanska zemlja na svijetu. ivot islama kao kulturne snage u ovoj zemlji uveliko ovisi o njegovoj centralizaciji na posebno specificiranom teritoriju. Ova centralizacija najivljeg dijela indijskih muslimana, ija je vojna i policijska sluba, usprkos loem tretmanu od Britanaca, omoguila britansku vlast u ovoj zemlji, konano e razrijeiti indijski, kao i azijski problem. Ovo e intenzivirati njihov osjeaj odgovornosti i produbiti njihova patriotska osjeanja. Otuda, posjedujui potpunu mogunost razvitka unutar politikog tijela Indije, sjeverno-zapadni indijski muslimani e se dokazati najboljim braniteljima Indije protiv strane invazije, bilo one idejne ili bajonetama. Pendab sa 56 procenata muslimanskog stanovnistva opskrbljuje 54 procenta ukupnih borbenih trupa u indijskoj armiji te ukoliko se iskljui devetnaest hiljada Gurkha koji su regrutirani iz neovisne drave Nepal, Pendabov prilog iznosi do 62 procenta ukupne indijske armije. Ovaj postotak ne uzima u obzir skoro est hiljada boraca koji su pridodani indijskoj armiji od strane Sjeverno-zapadne Provincije i Baluistana. Iz ovog se moe lahko zakljuiti o mogunostima sjeverno-zapadnih indijskih muslimana u pogledu odbrane Indije protiv strane agresije. Gospodin Srinivasa Sastri30) smatra da je muslimanski zahtjev za stvaranjem autonomne muslimanske drave du sjevernozapadne granice potaknut eljom da se steknu sredstva kako bi se vrio pritisak u

218

sluajevima kriza na indijsku Vladu. Iskreno mu mogu kazati da muslimanski zahtjev nije potaknut ovakvim motivom koji nam on podmee; on je potaknut izvornom eljom za slobodnim razvitkom koji je praktino nemogu pod ovim tipom unitaristike vladavine koja ima pred oima nacionalistike Hindu politiare u cilju obezbjeenja stalne etnike dominacije u cjelokupnoj Indiji. Niti bi se hindusi trebali plaiti da e stvaranje autonomnih muslimanskih drava znaiti uvoenje neke vrste religijske uprave u takvim dravama. Ve sam vam ukazao na znaenje rijei religija, kada je primijenjena na islam. Istina je da islam nije crkva. On je drava, koncipirana kao ugovorni organizam puno prije nego to je Roussseau ikada razmiljao o toj stvari, i koja je proeta etikim idealom koji posmatra ovjeka ne kao zemaljski ukorijenjeno bie, definirano ovim ili onim dijelom zemlje, ve kao duhovno bie shvaeno u terminima drutvenog mehanizma, bie koje posjeduje prava i obaveze kao ivi faktor u tom mehanizmu. Karakter muslimanske drave moe se prosuivati iz onog to je The Times of India istaknuo prije odreenog vremena u umjesnoj primjedbi u uvodnom lanku o indijskom bankovnom istranom komitetu: U drevnoj Indiji, istiu novine, drava je oblikovala zakone koji reguliraju kamate; meutim, u muslimanska vremena, iako islam jasno zabranjuje uzimanje kamate na pozajmljeni novac, indijski muslimani prijetvorno izjavljuju da nema zabrana na takve kamate. Stoga zahtijevam formiranje konsolidirane muslimanske drave u najboljem interesu Indije i islama. Za Indiju ovo oznaava sigurnost i mir koji rezultira iz unutarnjeg balansa moi; za islam mogunost da se rijei biljega arapskog imperijalizma koji mu je prisilno dao da mobilizira svoj zakon, obrazovanje, kulturu te da ih dovede u tjenji dosluh sa svojim originalnim duhom i duhom modernih vremena31).
28) Dva prijedloga o stapanju su spomenuta u 3. poglavlju Nehruovog Izvjetaja. Prvi je bio da se objedini Pedjab i NWFP, na to Nehruov Komitet nije imao primjedbi sve dok je to prihvatljivo svim zainteresiranim partijama. S obzirom da ovo nije bilo neprihvatljivo nijednom hinduskom lanu Komiteta, nisu napravljene preporuke u tom pogledu. Drugi prijedlog, na koji Iqbal ovdje ukazuje, spomenut je u Izvjetaju u ovim rijeima: Slian, ali dalekoseniji prijedlog nam je iznesen, koji preporuuje da bi Pendab, NWFP, Baluistan i Sind trebali biti objedinjeni te da ne bi trebalo biti rezervacija broja mandata, osim ako ih manjina ne zahtijeva, u ovom podruju. Nismo u mogunosti da podrimo ovaj prijedlog. On bi znaio stvaranje nezgrapne provincije koja se nepravilno iri na sjever i sjevero-zapad.

219

29) ini se da je Iqbal vrsto vjerovao da e muslimanska manjina osloboena svojih strahova korektno i velikoduno postupati prema manjinama. U svome iskazu o 'kadijanizmu i ortodoksnim muslimanima' (Qadianism and Ortodox Muslims' (1935.) on je kazao da, kada ahmedije jednom budu prepoznate kao zasebna zajednica, indijski muslimani e ih tolerirati upravo kao to on tolerira druge religije. 30) Srinivasa Sastri (1869.-1946.) - umjereni hinduski lider, parlamentarac i biograf Gopal Krishna Gokhalea. 31) Za Indiju... duh modernih vremena. Ovo je tada bio politiki princip koji je on preporuio za predlaganu muslimansku dravu.

(page 140)
32). Muslimanski zahtjev za odvojene birake spiskove bio je star; Britanci su ga prihvatili 1909. god. kroz Minto-Morleyeve reforme, a Kongres 1916. kroz Lucknow Pakt sa Muslimanskom ligom (vidjeti biljeku 46). Meutim, nacionalisti su ostali neskloni ideji zasebnih birakih spiskova i 1927. muslimani su prihvatili novu poziciju. Ovaj prijedlog, koji je zapravo bio Dinnahova zamisao, neprestano se ponavlja ovdje, tj. muslimani bi odbacili svoj zahtjev ukoliko bi druga ustavna jamstva bila obezbijeena. 33) Politiki je nacionalizam indijskih nacionalista praktiki ubio njegov smisao za faktiko, Iqbal e se ponovo jadati u 'Islam and Ahmedism' (Islam i ahmedijanstvo, 1935.). 34) Ovo je jedan od brojnih pasaa iz ovog obraanja koji odjekuje Dinnahovim predsjednikim govorom godinjoj skuptini Muslimanske lige deset godina kasnije u Lahoreu, gdje je rezolucija za odvojenu domovinu konano donesena. Dinnah je kazao: Muslimani su nacija sukladno bilo kojoj definiciji nacije i oni moraju imati svoje domovine, teritorij i dravu. 35) Glavna Iqbalova prijeporna taka jeste da zbiljski problem u Indiji nije sukob izmeu Indijaca i Britanaca, ve napori hinduske veine da nametne svoju vladavinu manjinama, posebno muslimanima. U predsjednikom govoru Muslimanskoj konferenciji u Lahoreu petnaest mjeseci kasnije kazao je: Zbiljske stranke u sadanjem sukobu u Indiji nisu Engleska i Indija, ve veinska zajednica i indijske manjine koje mogu teko priutiti da prihvate princip zapadnjake demokracije sve dok se on dolino ne modificira kako bi odgovarao sadanjim uvjetima ivota u Indiji. 36) Jo uvrjedljivije je kazao u 'A Word to England' (Rije Engleskoj) u Payam-i-Mashriq-u (1923.): O, saki, nemoj biti nezadovoljan ukoliko oni koji piju tvoje vino buno ga zahtijevaju jo. Budi korektan! Pomisli ko je bio taj ko ih je nauio da ele i zahtijevaju!

220

Federalne drave Otuda je jasno da u stajalitu o indijskoj beskonanosti varijeteta u klimama, rasama, jezicima, utemeljenom na jedinstvu jezika, rase, historije, religije i identitetu ekonomskih interesa, jeste jedini mogui nain da se osigura stabilna ustavna struktura u Indiji. Koncepcija federacije koja lei u osnovi Simonovog Izvjetaja iziskuje ukidanje Centralne zakonodavne skuptine kao narodne skuptine, i pravi je skuptinom predstavnika federalnih drava. Ovo nadalje zahtijeva preraspodjelu teritorija po liniji na koju sam ukazao. A Izvjetaj zbilja preporuuje oboje. Dajem svu svoju usrdnu podrku stajalitu o ovom pitanju, i usuujem se sugerirati da preraspodjela koja je preporuena u Simonovom Izvjetaju mora ispuniti dva uvjeta: ona mora prethoditi uvoenju novog ustava i mora biti tako smiljena da razrijei etniki problem. Ispravna preraspodjela e uiniti da pitanje zajednikih i odvojenih birakih spiskova32) automatski nestane iz ustavnog spora Indije. Sadanja je struktura provincija ta koja je ponajvema odgovorna za ovu polemiku. Hindus smatra da su zasebni biraki spiskovi suprotni duhu istinskog nacionalizma, budui da on shvata da rije nacija oznaava neku vrstu univerzalnog stapanja u kojem nijedan etniki entitet ne bi trebao da zadri svoju privatnu individualnost. Meutim, takvo stanje stvari ne postoji33). Niti je poeljno da bi trebalo postojati! Indija je zemlja rasne i religijske raznolikosti. I zbog ovog, openita ekonomska inferiornost muslimana, njihovo silno golemo dugovanje, posebno u Pendabu, te njihove nedostatne veine u nekim provincijama kako su sada konstituirane, vidjet ete jasno znaenje nae tjeskobe da se zadre odvojeni biraki spiskovi. U takvoj zemlji i u takvim uvjetima, teritorijalni biraki spiskovi ne mogu osigurati adekvatno predstavljanje svih zainteresiranih te moraju neizbjeno voditi stvaranju oligarhije. Indijski muslimani nemaju primjedbu na isto teritorijalne izborne spiskove ukoliko su provincije demarkirane tako da osiguraju komparativno homogene zajednice koje posjeduju lingvistiko, rasno, kulturno i religijsko jedinstvo34) Federacija kako je shvaena u Simonovom Izvjetaju Meutim, u onoj mjeri u kojoj se tie pitanja vlasti centralnih federalnih drava, postoji suptilna razlika motiva u ustavima koje su predlagali indijski i engleski panditi. Indijski panditi ne uznemiravaju centralni autoritet kako je on sada postavljen. Sve to oni ele

221

jeste to da bi ovaj autoritet trebao postati potpuno odgovoran cetralnoj legislativi koju oni uvaju neoslabljenom i gdje e njihova veina postati dodatno osnaena na nominirajuem elementu koji prestaje da posotji35). Engleski panditi, s druge strane, shvatajui da je demokracija u centru nastoje da djeluju suprotno njihovim interesima te vjerovatno da apsorbiraju cjelokupnu vlast u svojim rukama, a u sluaju daljnjeg napredovanja prema odgovornoj vladi, premjestili su eksperiment demokracije iz centra u provincije. Nema sumnje, oni uvode princip federacije i ini se da su zapoeli iznosei odreene prijedloge, a k tome jo je njihova procjena ovog principa odreena razmatranjima koja su potpuno razliita od onih koji odreuju svoju vrijednost u oima indijskih muslimana. Muslimani zahtijevaju federaciju jer je ona najvanije rjeenje indijskog najteeg problema, tj. etnikog problema. Stajalite Kraljevske komisije o federaciji, iako principijelno vrsto, ini se da nema za cilj odgovornu vladu za federalne drave. Zbilja, on ne presee obezbjeivanje sredstava da se izbjegne situacija koju je uvoenje demokracije u Indiji stvorilo za Britance36) i u potpunosti se ne obazire na etniki problem, ostavljajui ga tamo gdje jeste. Jasno je da, barem to se tie zbiljske federacije, Simonov Izvjetaj (page 141)
37) Trajne vlasti su zahtijevane da budu u provincijama u februaru 1928.

praktiki negira princip federacije u njezinom istinskom znaaju. Nehruov Izvjetaj ostvaruje hindusku veinu u centralnoj skuptini i postie unitarni oblik, jer takovrsna instituicija osigurava hindusku dominaciju diljem Indije; Simonov Izvjetaj zadrava prisustvo britanske dominacije iza tanke vanjske politure nezbiljske federacije djelomice zbog toga to su Britanci prirodno bili neskloni da dijele vlast koju su toliko dugo posjedovali, a djelomice zbog toga to im je mogue, u odsustvu meuetnikog razumijevanja u Indiji, da izgrade naoko uvjerljiv sluaj za ouvanje vlasti u svojim vlastitim rukama. Mome umu je unitarni oblik vladavine jednostavno nepojmljiv u nezavisnoj Indiji. Ono to se naziva preostacima vlasti37) mora biti u potpunosti preputeno nezavisnim dravama, centralnoj federalnoj dravi koja samo provodi te

222

ovlasti koje su brzo podijeljene u njoj slobodnim pristankom federalnih drava. Nikada ne bih savjetovao indijskim muslimanima da prihvate sistem, britanskog ili indijskog porijekla, koji, zapravo, negira principe istinske federacije, ili koji ne uspijeva da ih prepozna kao odjelit politiki entitet. Federalna shema kako je raspravljana na Konferenciji Potreba za strukturalnom promjenom u sredinjoj vladi shvaena je vjerojatno puno prije nego to su Britanci otkrili najdjelotvornija sredstva za uvoenje ove promjene. Ovo je razlog zato je u poprilino kasnoj fazi objavljeno da je uee indijskih prineva na konferenciji bilo od sutinskog znaaja. Za indijski narod je bilo iznenaenje, posebno manjine, da vide indijske prineve kako dramatino iskazuju spremnost na konferenciji da se pridrue Sveindijskoj federaciji i, kao rezultat njihove izjave, hinduske delegate koji beskompromisno zagovaraju unitarni oblik vladavine diskretno se slaui sa razvitkom federalne sheme. ak je i gospodin Sastri, koji je, samo nekoliko dana unazad, otro kritizirao Sir Johna Simona zbog preporuivanja federalne sheme za Indiju, odjednom konvertirao i priznao svoju konverziju na plenarnom zasjedanju Konferencije pruajui stoga priliku premijeru Engleske za jednu od njegovih najduhovitijih primjeivanja u njegovom zavrnom govoru. Sve je ovo imalo znaenje za Britance koji su traili uee indijskih prineva, i hinduse koji su bez oklijevanja prihvatili razvitak Sveindijske federacije. Istina je da uee indijskih prineva meu kojima su tek nekolicina muslimani u shemi federacije slui dvostrukoj svrsi. S jedne strane, to slui kao faktor od najvee vanosti u ouvanju britanske vlasti u Indiji praktino onakvom kakva jeste, a s druge, to daje golemu veinu Hindusima u Sveindijskoj federalnoj skuptini. ini mi se da su hindusko-muslimanske razlike koje se tiu konanog oblika sredinje vlade pametno eksploatirali britanski politiari kroz agenciju prineva koji u ovoj shemi vide mogunosti bolje sigurnosti za svoju despotsku vladavinu. Ukoliko se muslimani preutno sloe sa bilo kakvom takvom shemom, to e jednostavno pospjeiti njihov kraj kao politikog entiteta u Indiji. Politiku Indijske federacije, na ovaj nain kreiranu, praktiki e kontrolirati hinduski prinevi koji tvore najiru grupu u sredinjoj federalnoj skuptini. Oni e uvijek pruati svoju podrku Kruni u stvarima od imperijalnog interesa; a u tolikoj mjeri e, to se tie unutarnje administracije zemlje,

223

pomagati u odravanju i snaenju supremacije hindusa. Drugim rijeima, ini se da shema ima za cilj neku vrstu razumijevanja izmeu hinduske Indije i britanskog imperijalizma vi meni odravajte kontinuitet u Indiji, a ja u vama zauzvrat dati hindusku oligarhiju da uva sve druge indijske zajednice u trajnoj podjarmljenosti. Prema tome, ako britanske indijske provincije nisu transformirane u zbiljske autonomne drave, uee prineva u shemi indijske federacije e se interpretirati samo kao vjeto kretanje na strani britanskih politiara kako bi zadovljili, bez dijeljenja bilo kakve zbiljske vlasti, sve zainteresirane strane: a muslimane rijeju federacija, hinduse (page 142) veinom u centru, i britanske imperijaliste bilo torijevace ili laburiste38) u biti zbiljskom vlau. Broj hinduskih drava u Indiji je daleko vei od broja muslimanskih drava; a ostaje da se vidi kako e se udovoljiti muslimanskom zahtjevu za 33 procenta delegata u centralnoj federalnoj skuptini unutar Doma ili domova koji su konstituirani od predstavika koji su uzeti iz britanske Indije, kao i indijskih drava. Nadam se da su muslimanski delegati posve svjesni implikacija federalne sheme kako je raspravljana na Konferenciji. Pitanje muslimanskog predstavljanja u predloenoj Sveindijskoj federaciji jo nije raspravljano. Provizorni izvjetaj, kae Renterov saetak, razmatra dva doma u federalnom legislativi od kojih se svaki sastoji od predstavnika britanske Indije i drava, iji e omjer biti stvar kasnijeg razmatranja pod vodstvom na koje jo nije aludirao potkomitet. Prema mome miljenju, pitanje omjera je od najveeg znaaja, i mora da se istovremeno raspravi s glavnim pitanjem skuptinske strukture. Najbolji kurs, smatram, bio bi da se zapone samo sa Britanskom indijskom federacijom. Federalna shema koja je roena iz nesvetog jedinstva demokracije i despozitma moe samo drati Britansku Indiju u istom opakom krugu unitarne sredinje vlade. Takav unitarni oblik moe biti najvea prednost za Britance, za veinsku zajednicu u Britanskoj Indiji i indijske prineve; on ne moe biti prednost za muslimane izuzev ukoliko daju veini prava u pet od jedanaest indijskih provincija s potpuno trajnim ovlastima te jednu treinu udjela delegata u itavom Domu federalne skuptine. A to se tie postignua suverene vlasti britanskih indisjkih provincija pozicija Njegove Visosti,

224

Vladara Bhopala,39) Sir Akbara Hydarija,40) i gospodina Dinnaha je nepobitna. Meutim, s obzirom na uee prineva u Indijskoj federaciji, moramo sada shvatiti na zahtjev za predstavljanjem u Britanskoj indijskoj skuptini u novom svjetlu. Pitanje nije o muslimanskom udjelu u Britanskoj indijskoj skuptini, ve ono koje se tie predstavljanja britanskih indijskih muslimana u Sveindijskoj federalnoj skuptini. Na zahtjev za 33 procenta mora se sada uzeti kao zahtjev za isti omjer u Sveindijskoj federalnoj skuptini ekskluzivno od udjela koji je doznaen muslimanskim dravama koje ulaze u ovu federaciju.
38) To jest, britanska konzervativna i laburistika partija - Laburistika partija je uobiajeno shvatana kao razboritija za indijski zahtjev za slobodu (i laburistika je vlada na kraju donijela akt o neovisnosti Indije, 1947.). 39) Nawab Hamidullah Khan (1894.-1960.) - dobrohotni upravitelj Bhopala koga su muslimani puno cijenili zbog njegove politike svijesti. Kasnije, on je bio jedini princ od koga je Iqbal ikada prihvatio stipendiju. 40) Sir Akbar Hyderi (1869.-1942.) - ministar za financije i pokatkad premijer Nizamu Hyderabadu. Bio je osobni Iqbalov prijatelj iako je njihov odnos bio zategnut tijekom 1930-ih. 41) To jest, lanovi Simonove Komisije. 42) Poznata deklaracija britanskog ministra za indijska pitanja. Izjava je obeavala potpunu neovisnost Indije, a oito je bila inspirirana nunou da se pridobije indijska podrka za britansku stvar tokom Prvog svjetskog rata (1914.-1918.). Duh nije ba marljivo zapaen u reformama koje su kasnije uveli Britanci u Indiji, meutim, lord Birkenhead je ukazivao na njega jo 1927. god. dok je obznanjivao odluku svoje Konzervativne partije da se ustanovi kraljevska komisija (Simonova Komisija).

Problem odbrane Drugi teak problem koji prkosi uspjenoj izgradnji federalnog sistema u Indiji jeste problem indijske odbrane. U svojoj raspravi o ovom problemu lanovi Kraljevske komisije41) poredali su sve indijske nedostatke kako bi izgradili sluaj za imperijalnu armijsku administraciju. Indija i Britanija, kau lanovi Komisije, tako su povezane da odbrana Indije ne moe sada niti ikad u budunosti koju moemo nazrijeti biti posmatrana kao isto indijsko pitanje. Kontrola i upravljanje takvom armijom mora poivati u rukama agenata imperijalne vlade. Potom, slijedi li nuno iz ovog da se budui napredak ka zazbiljavanju odgovorne vlade u Britanskoj Indiji koi sve dok se posao odbrane bude

225

mogao adekvatno rijeiti bez pomoi britanskih oficira i vojnika? Poto su stvari takve, postoji blokada na liniji ustavnog unapreenja. Sve nade razvitka u centralnoj vladi prema konanom cilju koji je opisan u deklaraciji od 20. augusta 1917. god. 42) u opasnosti su da budu beskrajno uzaludne ukoliko se stajalite koje je ilustrirao Nehruov Izvjetaj ne mijenja tako da bilo kakva budua izmjena ukljuuje stavljanje armijske administracije pod autoritet izabranih indijskih zakonodavnih tijela. Nadalje, kako bi osnaili svoj argument, oni naglaavaju injenicu natjecateljskih religija i suparnikih utkrivanja uvelike razliitog kapaciteta te nastoje da problem uine nerjeivim na temelju primjeivanja da je oita injenica da Indija nije, u uobiajenom i prirodnom smislu, jedna jedinstvena nacija, koja, opet, ni blizu nije uinjena jednostavnijom u razmatranju razlike izmeu indijskih borbenih natjecanja i ostalog. Ove znaajke pitanja su naglaavane kako bi se pokazalo da Britanci ne samo da uvaju indijsku sigurnost od strane prijetnje, ve da su jednako tako prirodni uvari unutarnje sigurnosti. Meutim, u federalnoj Indiji, kako ja shvatam ovaj problem, on e imati samo jedan aspekt, tj. izvanjsku odbranu. Odvojeno od provincijskih armija, koje su nune za odravanje unutranjeg mira, Indijski federalni kongres moe da ne odustane, na sjeverno-zapadnoj granici, od jake indijske pogranine armije, koja je sastavljena od jedinica koja su regrutovane iz svih provincija i kojima zapovijedaju uspjeni i iskusni oficiri koji su uzeti iz svih zajednica. Znam da Indija nije u posjedu sposobnih oficira, i ovu injenicu rabe lanovi Kraljevske komisije u interesu argumenta za imperijalnu adiministraciju. Na ovome mjestu ne mogu a da ne navedem drugi odjeljak iz Izvjetaja koji, prema mome sudu, pribavlja najbolji argument protiv pozicije koju su zauzeli lanovi ove komisije. U sadanjem trenutku, kae Izvjetaj, nema Indijca koji je kraljevski asnik a koji posjeduje armijski in vii od kapetana. Vjerujemo da postoji 39 kapetana od kojih su 25 u svakodnevnom vojnikom zaposlenju. Neki od njih su u dobi koja bi ih mogla sprijeiti u dobijanju vieg ina, ak i ako bi poloili potrebni ispit prije penzioniranja. Veina od ovih nije prola kroz Sandhurst,43) ve su dobili svoje povjerene poslove tokom Velikog rata44). Potom, ma kako izvorna mogla biti elja, i ma kako iskren poduhvat da se poduzme za ovu transformaciju, najvaniji uvjeti koje je iskazao Skeen komitet45) (iji su lanovi, izuzev predsjednika i armijskog sekretara, bili Indijci) u rijeima: Progres... mora biti ovisan o uspjehu koji je osiguran na svakom stupnju i vojnoj efikasnosti koja se

226

odrava cijelo vrijeme, i on mora u svakom sluaju iskazati takovrsan razvitak odmjerenim i polagahnim. Via komanda ne moe se proizvesti u kratkom roku bez postojanja kadrovskih pripravnika indijskih oficira, svi nieg poloaja i odreenog iskustva. Sve dok nedovoljno mali broj odgovarajuih indijskih regruta za oficirsku klasu i mi iskreno elimo poveanje njihovog broja ne kola u veem broju, sve dok zadovoljavajui Indijci nisu zadobili iskustvo i trening koji se zahtijeva za sve oficire, u svakom sluaju, neke indijske pukovnije, sve dok takve jedinice ne poloe jedini test koji eventualno odreuje njihovu efikasnost, i sve dok indijski oficiri nisu kvalificirani za uspjenu armijsku karijeru za viu komandu, nee biti mogue razviti politiku indijizacije do take koja e u cijelosti donijeti indijizaciju armije na pomolu. ak deset godina mora protei prije nego to se proces bude mogao dovriti. Sada se usuujem da postavim pitanje o tome ko je odgovoran za sadanje stanje stvari. Da li je to zahvaljujui nekoj unutarnjoj nesposobnosti naih borbenih utrkivanja ili sporosti procesa vojnog uvjebavanja? Vojni kapacitet naih smionih trka je neosporan. Proces vojnog treninga je, moda, spor u usporedbi sa drugim procesima ljudskog treninga, no ja nisam vojni ekspert da prosuujem ovu materiju. Meutim, kao laik, osjeam da argument, kako je naznaen, pretpostavlja proces koji e praktiki biti beskonaan. Ovo znai stalno vezivanje za Indiju, i ini jo potrebnijim da pogranina armija, kako je sugerirao Nehruov Izvjetaj, bude povejerena komitetu za odbranu ije osoblje moe biti odreeno kroz uzajamni sporazum. Iznova, znaajno je to to je Simonov Izvjetaj dao izvanredan znaaj pitanju indijske pogranine zemlje, ali je napravio tek usputna ukazivanja na njezinu pomorsku poziciju. Indija je nesumnljivo morala da se susree sa invazijama sa njezine granice, meutim, oito je da su je njezini sadanji upravitelji zauzeli zahvaljujui neodbranjivosti njezine morske obale. Neovisna i slobodna Indija e ovih dana morati vie da brine o svojoj morskoj obali nego o kopnenoj granici. Nemam sumnji da e se, ukoliko se uspostavi federalna vlada, muslimanske federalne drave dobrovoljno sloiti, u svrhu indijske odbrane, da stvore neutralne indijske vojne i pomorske snage. Takva neutralna vojna sila za odbranu Indije bila je zbiljnost u danima mogulske uprave. Zbilja, u vrijeme Akbara indijska je granica bila,

227

itavom svojom linijom, branjena armijama kojima su komandovali hinduski generali. Savreno sam
43) Kraljevska vojna akademija, Sandhurst (UK) 44) Tj. Prvi svjetski rat (1914.-1918.) 45) Godine 1925. Komitetu je odreeno da razmotri mogunosti poveanja broja indijskih asnika u vojnim snagama. Ovo je predvodio Sir Andrew Skeen, ef osoblja britanskih snaga u Indiji.

(page 144) siguran da e shema neutralne indijske armije, koja je utemeljena na saveznoj Indiji, intenzivirati muslimanska patriotska osjeanja te naposljetku odagnati sumnju indijskih muslimana koji se pridruuju muslimanima preko granice u sluaju bilo kakve invazije.
46) Pakt je potpisan izmeu Kongresa i Muslimanske lige 1916. god. kroz napore Dinnaha (otuda osvajajui epitet ambasadora hindusko-muslimanskog jedinstva). On je obezbijedio zasebne birake spiskove za muslimane, ali je zamijenio njihovu dominaciju u veinskim provincijama zbog malog poveanja u broju delegata u manjinskim provincijama. 47) Interesi ruralnih muslimana u Pendabu su zadobili specifian fokus kada je Zafar Ali Khanova poznata novina dobila ime Zamindar (Zemljoposjednik) kao amblem novinckog poetnog fokusa na ovo pitanje. Iqbalov prijatelj sa studija Sir Fazli Husain je ovaj sluaj preokrenuo gotovo u politiku filozofiju sa svojom Unitaristikom strankom, koja je dola pod ozbiljne kritike od Iqbala neko vrijeme nakon predsjednikog govora. 48) Lord Irwin (1881.-1959.) bio je kraljevski namjesnik Indije u periodu 1925.-1931. 49) Odvajanje Sinda od bombajskog predsjednikovanja i uvoenje politikih reformi u NWFP bili su popularni muslimanski zahtjevi, koji su ak bili prihvaeni u Nehruovom Izvjetaju. 50) Abu Hasan Mas'udi (u. 956.) - muslimanski historiar i geograf 51) Muawiyah - vladao od 661. do 680.

Alternativa Otuda sam ukratko pokuao da ukaem na put na koji indijski muslimani trebaju, prema mome miljenju, da gledaju na dva najznaajnija ustavna problema Indije. Preraspodjela Britanske Indije, proraunata da osigura trajno rjeenje etnikog problema, glavni je zahtjev indijskih muslimana. Meutim, ako se muslimanski zahtjev za teritorijalnim rjeenjem etnikog problema ignorira, tada podravam, to je mogue naglaenije,

228

muslimanske zahtjeve koje je opetovano poticala Sveindijska muslimanska liga i Sveindijska muslimanska konferencija. Indijski muslimani ne mogu se sloiti s bilo kakvim ustavnim promjenama koji pogaaju njihova veinska prava, da budu osigurani zasebni biraki spiskovi, u Pendabu i Bengalu, niti da im se ne uspije dati jamstva za 33 procenta predstavnika u bilo kojem zakonodavnom tijelu. Postojale su dvije stupice u koje su muslimanski politiki lideri upali. Prva je bila odbaeni Lucknow pakt46), koji je imao porijeklo u pogrenom stajalitu o indijskom nacionalizmu i koji je liio indijske muslimane anse za stjecanje bilo kakve politike moi u Indiji. Druga je uskogrudno rtvovanje islamske solidarnosti u interesu onog to bi se moglo nazvati pendabskim ruralizmom47), koji je rezultirao u prijedlogu koji praktiki reducira muslimane iz Pendaba u poziciju manjine. Dunost je Lige da osudi ovaj pakt i prijedlog. Simonov Izvjetaj zbilja ini veliku nepravdu muslimanima u nepreporuivanju statutarne veine za Pendab i Bengal. On bi muslimane pribio uz Lucknow pakt ili se sloio sa shemom zajednikih izbornih spiskova. Depea indijske vlade o Simonovim izvjetajima usvaja se poto od objavljivanja ovog dokumenta muslimanska zajednica nije izrazila svoju spremnost da prihvati bilo kakve alternative koje je predloio Izvjetaj. Depea priznaje da bi moda moglo biti zakonska nepravda liiti muslimane u Pendabu i Bengalu predstavljanja u vijeima u omjeru prema broju stanovnika samo zbog odreene koliine koja je doputena muslimanskim manjinama drugdje. Meutim, depea indijske Vlade ne uspijeva da ispravi nepravdu Simonovog Izvjetaja. U onoj mjeri u kojoj se tie Pendaba a ovo je najustinskije mjesto ona prua podrku tzv. 'paljivo izbalansiranoj shemi' koju su izradili zvanini predstavnici Vlade Pendaba, koja daje muslimanima Pendaba veinu od dvoje nad hindusima i sikhima zajedno, te odnos od 49 procenata Domova kao cjeline. Oito je da muslimani Pendaba ne mogu biti zadovoljni s manje od jasne veine u itavom Domu. Meutim, Lord Irwin48) i njegova vlada zbilja priznaju da opravdanje za etnike izborne spiskove za veinske zajednice nee prestati ukoliko se dvije treine muslimanskih lanova u provincijskom vijeu jednoglasno sloi da prepusti pravo odvojenog predstavljanja. Meutim, ne mogu razumjeti zato indijska vlada, priznavii legitimnost muslimanske pritube, nije smogla hrabrosti da preporui zakonsku veinu za muslimane u Pendabu i Bengalu.

229

Niti se indijski muslimani mogu sloiti sa bilo kakvim promjenama koje ne uspijevaju da stvore barem Sind kao zasebnu provinciju i da tretiraju Sjeverno-zapadnu pograninu provinciju kao provinciju manje vanog politikog statusa49). Ne vidim razlog zato Sind ne bi trebao biti ujedinjen sa Baluistanom i pretvoren u zasebnu provinciju. On nema nita zajedniko sa bombajskim predsjedanjem. Umnogome i civilizaciju Kraljevska komisija smatra srodnijom Mesapotamiji i Arabiji nego Indiji. Muslimanski geograf Mas'udi50) je uoio ovo srodstvo puno ranije kada je kazao: Sind je zemlja koja je blia islamskim podrujima. Prenosi se da je prvi omajadski upravitelj51) kazao: (page 145) Egipat posjeduje poleinu okrenutu prema Africi, a lice prema Arabiji. Uz nune izmjene, ista opaska opisuje pravu situaciju Sinda: on ima poleinu okrenutu prema Indiji, a lice prema centralnoj Aziji. Razmatrajui nadalje njegove agrikulturne probleme koji ne mogu izazvati simpatiju od vlade Bombaja, te njegove beskonane trgovake mogunosti, upuene na neizbjeni razvoj Karaija u drugi po veliini indijski grad,52) nije ga mudro drati povezanim sa predsjedanjem koje, iako je danas prijateljsko, vjerovatno e postatiti rivalsko u ne tako dalekoj budunosti. Kazano nam je da financijske potekoe lee na putu odvajanja. Ja ne znam o bilo kakvom autoritativnom proglasu o tom pitanju. Meutim, pretpostavljajui da postoje bilo kakve takve potekoe, ne vidim razloga zato indijska vlada ne bi trebala dati privremenu financijsku pomo kako bi odrala obeanje u njegovoj borbi za nezavisno napredovanje. to se tie Sjeverno-zapadne pogranine provincije, bolno mi je primijetiti da su kraljevski povjerenici praktiki zanijekali da narod ove provincije posjeduje ikakva prava na reformu. Oni su pali daleko ispod Brayevog komiteta,53) a ono to su preporuili vijeu je tek paravan da se sakrije autokracija glavnog povjerenika. Prirodno pravo Afghana da zapali cigaretu ograniava se samo zbog toga to ivi u pranjavoj kui54). Duhoviti argument kraljevskih povjerenika je dovoljno vedar, ali daleko od toga da je uvjerljiv. Politika reforma je svjetlo, a ne vatra; a kako bi svijetlila, svako ljudsko bie ima pravo da izabere da ivi u pranjavoj kui iliu rudniku. Hrabar, pronicav i odreen da pati zbog svojih legitimnih stremljenja, Afghan je ubijeen da ima pravo da bude

230

ogoren na bilo kakav pokuaj da ga se lii mogunosti potpunog samorazvitka. Zadovoljiti takav narod je u najboljem interesu Engleske i Indije. Ono to se nedavno desilo55) u toj nesretnoj provinciji jeste rezultat polumaehinskog tretmana koji je pokazan prema tom narodu od uvoenja principa samoupravljanja u ostatku Indije. Jedino se nadam da britanska dravnika mudrost nee pomraiti svoje stajalite o ovoj situaciji kroz obmanjivanje sebe u uvjerenju da je sadanji nemir u ovoj provinciji izbio zahvaljujui nekakvim vanjskim uzrocima. Preporuka za uvoenjem odreene mjere reforme u N.W.F.P. koja je uinjena u depei indijske Vlade jednako tako je nezadovoljavajua. Nesumnjivo, depea ide dalje od Simonovog Izvjetaja u preporuivanju neke vrste predstavnikog vijea i polupredstavnikog kabineta, meutim, ona ne uspijeva da razmotri ovu vanu muslimansku provinciju na jednakom stupnju s drugim indijskim provincijama. Zbilja, po svome instinktu, Afhgan je prilagoeniji za demokratske institucije od bilo kojeg drugog naroda u Indiji56). Konferencija Osjeam se pozvanim da sada napravim nekoliko opservacija o konferenciji57). Osobno, ne osjeam se optimistinim to se tie rezultata ove konferencije. Nadali smo se da e daleko od aktualne scene etnikog sukoba, i u izmijenjenoj atmosferi, prevladati bolja vijeanja te da e izvorna nagodba o razlikama izmeu dvije glavne indijske zajednice donijeti Indiji u dogledno vrijeme slobodu56). Meutim, sadanji dogaaji kazuju drugu pripovijest. Uistinu je diskusija o etnikom pitanju u Londonu pokazala, jasnije nego ikada, sutinsku nejednakost izmeu dvije velike indijske kulturne jedinice. K tome jo, engleski premijer oito odbacuje da shvati da je indijski problem internacionalan, a ne nacionalan. Kau da je kazao da njegova Vlada smatra tekim da podnese Parlamentu prijedloge za odravanje zasebnih izbornih spiskova budui da je zajedniki spisak bio vie u skladu sa britanskim demokratskim osjeanjima. On oito nije shvatio da model britanske demokracije ne moe biti od bilo kakve koristi u zemlji brojnih nacija; a taj je sistem odvojenih birakih spiskova tek slabaan nadomjestak za teritorijalno rjeenje problema. Niti e

231

52) Prvi veliki grad je bio Bomba. 53) Sir Denis Bray, sekretar Minstarstva spoljnjih poslova, predsjedavao je komitetom kojeg je uspostavila britanska Vlada 1924. god. kako bi se razmotrile ustavne reforme za Sjeverno-Zapadnu Pograninu Provinciju (NWFP). Preporuke komiteta, koje su objavljene u martu 1924., podravale su uspostavu zakonodavne skuptine u ovoj provinciji. 54) Oito je ova analogija koritena u Izvjetaju Simonove komisije kako bi se objasnilo da NWFP-u ne mogu biti data jamstva za sutinske politike reforme zahvaljujui sigurnosnom pitanju (uoena ruska prijetnja i historija povremenih ratova izmeu Britanaca i Afghana). 55) Bahat tretman su britanski uvari zakona protegnuli i protiv agitatora u NWFP - Sasvim sluajno, jedan od armijskog osoblja za kojeg se tvrdilo da je odgovoran za akciju protiv Patana bio je Iskender Mirza, kasnije guverner-general Pakistana (1955.-1956.) i prvi predsjednik (1956.-1958.). 56) Oito je ovo ukazivanje na plemenske obiaje koji otkrivaju nekoliko zapreka izmeu poglavara i njegovog naroda (vidjeti 'Nostalgiju' sa Iqbalovog putovanja u Afganistan u Poglavlju 5). 57) Prva konferencija je ve bila zapoela 12. novembra. Kongres nije participirao zahvaljujui njegovoj opoj nesuradnji sa Britancima. Iqbal je uestvovao na drugoj (1931.) i treoj konferenciji (1932.). 58) ...donijet e Indiji slobodu u dogledno vrijeme. Ova fraza je krajnja reminiscencija na stih iz Dinnahovog govora na plenarnom zasjedanju konferencije od 12. novembra. On je naelektrizirao najvei broj slualaca implicirajui na samoj konferenciji da e vlast premijera i njegovih predstavnika svjedoiti raanje novog Dominiona Indije... Iqbal je morao proitati taj iskaz u novinama.

(page 146)
59) Jedan od potkomiteta na konferenciji. 60) U otvorenom pismu Sir Francisu Younghusbandu nekoliko mjeseci kasnije (objavljenom u The Civil and Military Gazette, 30. jula 1931.), Iqbal je napisao: Svaki pokuaj od strane Velike Britanije na narednoj konferenciji (tj. drugoj) da iskoristi nepravinu prednost etnike podjele pokazat e se krajnje kobnim po obje zemlje. Ukoliko transferirate politiki autoritet na hinduse i uinite ih monim zbog bilo koje materijalne koristi za Veliku Britaniju, odvest ete indijske muslimane da koriste isto oruje protiv Swarada ili anglo-swaradske vlade kao to je to Gandhi uinio protiv britanske Vlade. Naredni indijski ustav koji je uveden 1935. god. nije sprijeio ovaj konflikt, sukladno Iqbalu. Dvedeset i prvog juna 1937., on je napisao Dinnahu: Kaem ti da, zapravo, ivimo u zemlji graanskog rata, meutim, za politiku i vojsku on nikada nee postati univerzalan. 61) 'Ljudi Knjige' ukazuje na sljedbenike drugih Boanskih religija. Najrairenije stajalite meu muslimanskim pravnicima jeste da su religije koje imaju Boansko porijeklo judaizam i kranstvo. Zoroastrijanizmu je takoer dat status nakon zauzimanja Perzije. Budisti i hindusi u Indiji su posmatrani kao 'narod Knjige' u svrhu ubiranja poreza od strane muslimanskih vladara (dizya se moe nametnuti jedino narodima Knjige, budui da potpuni nevjernik ne moe biti stanovnik muslimanske drave sukladno striktnoj interpretaciji Zakona). U drugim sferama ivota

232

glavna muslimanska tendencija je bila da se hinduizam smatra poganskom religijom iako su brojni sufijski krugovi pozivali na dublje razumijevanje komparativnih religija. Takva interreligijska stajalita konstantno pronalaze mjesto u Iqbalovoj poeziji i ozbiljnoj prozi, te se otuda ini vjerovatnijim da je njegovo ukazivanje na hinduse kao nevjernike (tj. one koji ne spadaju u 'narod Knjige') ovdje ukazivanje na postojee stanje stvari radije negoli na njegovu vlastitu filozofsku poziciju o ovom pitanju. 62) Kur'an (3: 64). 63) Rezoluciju je izglasala Sveindijska muslimanska konferencija u Delhiju. 64) U martu 1932. on je obznanio u svome predsjednikom govoru Sveindijskoj muslimanskoj konferenciji da je takvo vrijeme dolo: Izvri svoju dunost ili prestani postojati!

potkomitet manjina59) vjerovatno dosegnuti zadovoljavajuu odluku. itavo e pitanje morati ii pred britanski Parlament, i moemo se jedino nadati da e pronicavi predstavnici briatnskog naroda, za razliku od veine naih indijskih politiara, biti u stanju da prodru kroz povrinu stvari i jasno shvate istinske temelje mira i sigurnosti u zemlji kao to je Indija. Temeljiti ustav na konceptu homogene Indije, ili primijeniti na Indiju principe koje diktiraju britanska demokratska osjeanja, jeste nehotice pripremiti je za graanski rat60). Koliko mogu da vidim, nee biti mira u zemlji sve dok raznolikim narodima koji konstituiraju Indiju ne budu date mogunosti slobodnog samorazvoja na modernim smjernicama bez naglog raskida sa njihovom prolou. Drago mi je to mogu da kaem da nai muslimanski delegati potpuno shvataju znaaj ispravnog rjeenja onog to nazivam indijskim internacionalnim problemom. Oni su posvema u pravu u pritiskanju da se iznae rjeenje etnikog pitanja prije nego to se konano pitanje odgovornosti u centralnoj vladi ne sredi. Nijedan muslimanski politiar ne bi trebao biti osjetljiv na bockanje koje je utjelovljeno u toj propagandnoj rijei komunalizmu koja je ekspresno smiljena da eksploatira ono to premijer naziva britanskim demokratskim osjeajem, te da zavede Englesku u pretpostavljanju stanja stvari koje zbilja ne postoje u Indiji. Veliki su interesi na kocki. Ima nas sedamdeset miliona, i daleko smo homogeniji od ijednog naroda u Indiji. Zbilja, indijski muslimani su samo indijski narod koji dolino moe biti opisan kao narod u modernom smislu ove rijei. Hindusi, iako ispred nas u gotovo svakom pogledu, jo nisu dosegnuli ovu vrstu homogenosti koja je nuna za neki narod, a koju nam je islam dao kao nedugovan dar. Nesumnjivo je da su oni revni da postanu narod, meutim, proces postajanja narodom je 233

neka vrsta mukotrpnog posla, a u sluaju hinduske Indije, taj proces ukljuuje cvjelovitu obnovu njezine drutvene strukture. Niti bi muslimanski lideri i politiari trebali sebi dozvoliti da budu zaneseni suptilnim, ali pogrenim argumentom da se Turska, Perzija i druge muslimanske zemlje razvijaju na nacionalnim, tj. teriotorijalnim linijama. Indijski muslimani su razliito situirani. Islamske zemlje izvan Indije su praktiki potpuno muslimanske po svome stanovnitvu. Manjine tamo pripadaju, po jeziku Kur'ana, 'narodu Knjige'61). Ne postoje drutvene barijere izmeu muslimana i 'naroda Knjige'. Jevreji, krani, zoroastrijanci ne zagauju muslimansku hranu njeznim dodirivanjem, a islamski zakon doputa stupanje u brak sa 'narodom Knjige'. Zbilja, prvi praktini korak koji je islam poduzeo prema zazbiljavanju konane kombinacije ljudskog roda je bio da pozove narode koji posjeduju isti etiki ideal da idu naprijed i da se udrue. Kur'an izjavljuje: O, ljudi Knjige! Hajde da se okupimo oko 'rijei' (Boije Jedinosti), koja je zajednika svima nama.62) Ratovi islama i kranstva, i kasnija evropska agresija u svojim razliitim oblicima, nisu mogli dopustiti beskrajno znaenje ovog ajeta da se izgradi u islamskom svijetu. Danas ovo postupno shvatamo u islamskim zemljama u obliku onoga to se naziva muslimanski nacionalizam. Skoro da mi nije potrebno da pridodam da je duhovni test uspjeha naih delegata protegnut na ono to mogu da dobiju od nemuslimanskih delegata konferencije kako bi se usglasili sa naim zahtjevima kako su ukljueni u rezoluciji iz Delhija63). Ukoliko se ne usaglasimo oko ovih zahtjeva, onda pitanje velikog i dalekosenog znaaja e iskrsnuti za zajednicu. Onda e doi trenutak za neovisno i usklaeno politiko djelovanje indijskih muslimana64). Ukoliko ste uope ozbiljni u svezi s vaim idealima i stremljenjima morate biti spremni za takvo djelovanje. Nai vodei ljudi rade dobar posao politikog promiljanja, a njihova nas je misao uinila, vie ili manje, osjetljivim za snage koje sada oblikuju sudbine indijskih naroda i izvan Indije. Meutim, ja postavljam pitanje o tome da li nas je ovo miljenje pripremilo za vrstu djelovanja koju zahtijeva situacija koja e iskrsnuti u skoroj budunosti? Dopustite mi da vam iskreno kaem da, u sadanjem trenutku, indijski muslimane pate od dva zla. Prvo je elja za kultom linosti. Sir Malcolm (page 147)

234

Hailey65) i Lord Irwin su bili savreno u pravu u svojoj dijagnozi kada su kazali na Aligarh sveuilitu da zajednica nije uspjela da proizvede lidere. Pod liderima ja podrazumijevam ljude koji, na temelju Boijeg dara ili iskustva, posjeduju otru percepciju duha i sudbine islama, skupa sa jednako tako otrom percepcijom za tren moderne historije. Takvii su ljudi uistinu vodee snage naroda, ali oni su Boiji dar i ne mogu se naruiti66). Drugo zlo od kojeg indijski muslimani pate jeste to da zajednica brzo gubi ono to se zove instinkt mnotva67). Ovo omoguuje pojedincu i grupama da zaponu neovisne karijere bez doprinoenja opem miljenju i djelovanju zajednice. Danas radimo u podruju politike ono to radimo stoljeima u podruju religije. Meutim, sektorske zadjevice u religiji ne tete puno naoj solidarnosti. One barem pokazuju zanimanje za ono to ini sami princip nae strukture kao naroda. tavie, ovaj princip je tako iroko shvaen da je gotovo nemogue za grupu da postane buntovna do opsega potpunog odvajanja sebe od glavnine islamskog tijela. Meutim, raznolikost u politikom djelovanju, u trenutku kada je zaintersirano djelovanje potrebno u najboljem interesu samog ivota naeg naroda, moe se pokazati fatalnom. Onda, kako emo izlijeiti ova dva zla? Lijek od prvog zla nije u naim rukama. to se tie drugog zla, mislim da je mogue otkriti lijek. Imam definitivno stajalite o ovom predmetu, meutim, smatram da je prikladno da odgodim njihovo izraavanje dok se ne pojavi shvatljiva situacija. U sluaju da se zbilja pojave vodei muslimani svih nijansi miljenja morat e da se susretnu skupa, ne da bi donijeli rezolucije, ve da konano odrede muslimansko stajalite i da pokau stazu ka zbiljskom postignuu. U ovom govoru sam spomenuo ovu alternativu samo zbog toga to elim da je imate na umu, i iznijet u neka ozbiljna promiljanja za nju u meuvremenu. Zakljuak Gospodo, zavrio sam. U zakljuku ne mogu a da vam ne stavim u pamet da sadanja kriza u historiji Indije zahtijeva kompletnu organizaciju i jedinstvo volje i svrhe u muslimanskoj zajednici, oboje u vaem vlastitom interesu kao zajednice, i u interesu Indije kao cjeline. Politiko vezivanje Indije bilo je i jeste izvor beskrajne bijede za itavu Aziju. Ona je uguila duh Istoka, i potpuno se otuila od te radosti samoizraavanja koje ju je jednom uinilo kreatorom velike i slavne kulture. Imamo

235

dunost prema Indiji gdje je odreeno da ivimo i umremo. Imamo dunost prema Aziji, posebno prema muslimanskoj Aziji. I budui da 70 miliona muslimana u jednoj zemlji tvori daleko vrjedniju ostavtinu od svih zemalja muslimanske Azije uzetih zajedno, moramo gledati na indijski problem ne samo sa muslimanskog stajalita, ve jednako tako i sa stajalita indijskih muslimana. Naa dunost prema Aziji i Indiji ne moe biti lojalno izvrena bez organizirane volje koja je usredsreena na odreenu svrhu. U vaem je vlastitom interesu, kao politikog entiteta meu drugim politikim entitetima Indije, takovrsna oprema apsolutno nuna. Nae stanje neorganiziranosti ve je pobrkalo politika pitanja koja su vitalna za ivot zajednice. Nisam oajan zbog interetnikog razumijevanja, ali ne mogu sakriti od vas osjeanje da u skoroj budunosti naa zajednica moe biti pozvana da usvoji neovisnu liniju djelovanja kako bi se uhvatila ukotac sa sadanjom krizom, a neovisna linija politikog djelovanja, u takvoj krizi, mogua je jedino odlunom narodu, koji posjeduje volju koja je usredotoena na pojedinanu namjeru. Da li je mogue da postignete organsku cjelinu ujedinjene volje? Da, mogue je. Uzdignite se iznad lokalnih interesa i privatnih ambicija, i nauite da odredite vrijednost vaeg individualnog i kolektivnog djelovanja, ma kako usmjereni bili na materijalne konane ciljeve, u svjetlu idealnog koje se pretpostavlja da predstavljate. Prijeite od materijalnog ka duhovnom. Materija je raznolikost; duh je svjetlost, ivot i jedinstvo. Jedna lekcija koju sam nauio iz muslimanske historije. U kritinim trenucima u svojoj historiji
65) Sir Malcolm Hailey (1872.-1962.) bio je guverner UP, 1928.-1934. 66) U svome predavanju iz 1908. 'Islam As a Moral and Political Ideal' ('Islam kao moralni i politiki ideal'), kazao je sljedee: Etiko usavravanje ljudskog roda je zbilja djelo velikih osoba, koje se povremeno pojave tokom odreenog roka ljudske historije. Naalost, nae sadanje drutveno okruenje nije sklono da porodi i iznjedri takve osobe etikog magnetizma. Pokuaj da se otkrije razlog nestaice ovih osoba meu nama iziskuje suptilnu analizu svih vidljivih i nevidljivih snaga koje sada odreuju kurs naeg drutvenog razvitka... Neke od ovih 'snaga' bile su u najmanjem sugerirane u predavanju 'Muslim Community' ('Muslimanska zajednica', 1910.). Kada je tamo kontinuitet toka individualne svijesti uznemiren to rezultira psihikom bolesti koja moe, tokom vremena, voditi u konanu disoluciju vitalnih snaga. Isti je sluaj sa ivotom drutvenog uma iji kontinuitet ovisi o urednoj transmisiji njegovog kontinuiranog iskustva generacije na generaciju.

236

67) Termin se koristi ovdje u pozitivnom smislu.

(page 148)
68) Izmeu ostalih incidenata koje je mogao imati na pameti, mogla bi biti konverzija unuka Genghis Khana u 13. stoljeu. Tatarski konvertit je sprijeio svoga roaka Hulagua da uniti muslimanska carstva Egipta i Arabije.

islam je bio taj koji je spasio muslimane, a ne obrnuto68). Ukoliko usredsredite svoju viziju danas na islam i traite inspiraciju iz jo vitalnih ideja koje su ukljuene u njega, samo ete nanovo sabrati svoje ratrkane snage zadobivajui iznova svoj izgubljeni identitet, uvajui se na taj nain od posvenje destrukcije. Jedan od najdubljih ajeta u asnom Kur'anu ui nas da je raanje i ponovno raanje itavog ljudskog roda poput raanja i ponovnog raanja jednog pojedinca. Zato vi ne moete, kao narod, koji ispravno svojata to pravo, biti prvi praktini eksponenti ove izvanredne koncepcije ljudskog roda, ivjeti, kretati se i posjedovati svoje bie kao jedan pojedinac? Ne mistificiram nikoga kada kaem da stvari u Indiji nisu onakve kako se pojavljuju. Meutim, znaenje ovoga ete shvatiti jedino kada zadobijete zbiljski kolektivni ego da ih posmatrate. Prema kur'anskim rijeima: O, vjernici, brinite se o sebi: ako ste na Pravom putu, nee vam nauditi onaj koji je zalutao! (5: 105). (page 149) (photo) POGLAVLJE V ONO TO LEI ONKRAJ (1931.-1938.) (page 150) (photo)
Iznad: Iqbalov portret u sveanoj odjei koji je imao obiaj da nosi u naroitim prilikama, kao to je Bajram. Ovaj je fotos potpisan 16. februara 1931. za slanje Muarif-u, oito kompilaciji koja je objavljivana iz Teherana (Iran). Slika koja je koritena na strani 149 temelji se na ovoj fotografiji. Slikar je nepoznat.

237

Otprilike u isto vrijeme Iqbal je pisao svoj Predsjedniki govor predlaui raanje konsolidirane muslimanske drave unutar ili izvan Britanske imperije, i radei na svome najveem remek-djelu, Davidnami (ili Knjizi o Vjenosti), koja je dovrena izmeu 1927. i 1931. god. Sama knjiga je bila izvanredno ambiciozan pothvat od pjesnika takve kolosalne veliine, jer je ona imala za cilj da produlji duhovni pejza univerzuma i kulminira u razgovoru sa Samim Bogom. Znaaj Davidname je mnogostruk. Sam Iqbal ju je nazvao 'cjelokupnim rezimeom' svoga ivota i, doista, njezino pripovijedanje sadri zajedno sve dijelove njegovog miljenja, kao i reprezentaciju itavog niza poetskih naina i naina izraavanja. Njegova strast za pejsaem ovdje je koritena u prikazivanju krajobraza metafizike prirode i autentino za epski anr, on ini svoje djelo zabavnim uza snano davanje obiljeja. Zurvan, zoroastrijanski duh Vremena i Prostora, opkorauje obzorja i uvijek lepra svojim krilima u nekoj novoj dimenziji vremena dok se Satana pojavljuje kao impresivan stari entitet kome je dua vidljiva unutar tijela. Najzanimljivije je poglavlje o duhovnoj vrsti na Marsu. Zli duh je pokuao da iskua njihovog praoca, jednako kao i Adema, ali je on odbio. Zbog toga su njegova djeca preputena ograniavajuoj dvojnosti materije i duha, i ive bez oskudice, siromatva, potrebe ili tiranije. Ova uspjena naseobina je Iqbalov idealni svijet i jedino nas demoni u nama sprjeavaju u njegovom ostvarenju na ovoj zemlji fatalistika interpretacija i pomanjkanje samopotovanja su meu glavnim uzrocima. Istinski znaaj ove knjige lei drugdje i jo uvijek nije shvaen. W.B. Yeats je jednom opisao Homerovu poemu Ilijadu kao ep koji je uveden u milenijum helenistike civilizacije, a Danteovu Boansku komediju kao saetak kranske civilizacije koja se protee preko dva milenijuma. U istom duhu moemo kazati da je Davidnama kandidat koji se ima posmatrati kao istinski predstavnik milenijuma koji treba da zapone kada je napisana i koji upravo zapoinje. Ovdje Istok susree Zapad. Sve glavne svjetske religije pronalaze vatrenog predstavnika u ovoj knjizi. Niko u ovom Iqbalovom duhovnom univerzmu nije osuen ili nagraen na temelju samo religijskog vjerovanja Buddha i Zaratustra borave meu poslanicima i hinduski je pjesnik nastanjen u Dennetu, dok par izdajica (usput muslimana) trpi vjeitu patnju.

238

Tano je da je ovo univerzum vien iz perspektive muslimana Kur'an posjeduje puno svjetova, vidljivih i nevidljivih, i vi biste trebali uzeti iz njega ono to vam odgovara, kae Demaluddin Afghani na nebeskom svodu Merkura. Meutim, univerzalni apel ove knjige lei u tri smjera. Prvi, u iskrenom i predanom pokuaju u meuvjerskom dijalogu koji oznaava razliku izmeu naeg svijeta i onog Danteovog gdje vjerska nesnoljivost trijumfalno vlada nad poetskim talentom. Drugi, sama graa ove poeme odraava kulturno stapanje koje je simbol naeg milenijuma. Na primjer, koncept Nebeskog prologa (reminiscencija na Fausta) i 'Abu Dehlova jadikovka', koja je krajnja reminiscencija Miltonove glasovite poeme o Isusovom roenju. Ova prikladna mjeavina istonjake knjievne tradicije sa onom zapadnjakom je sama po sebi simboliki ustroj svjetskih tokova u novom milenijumu mi smo jedno! Meutim, najistaknutije obiljeje ove poeme koje podrava njezinu tvrdnju za univerzalnost jeste njezin krajnji realizam prema stanju stvari. Bog nije samo (page 151) Ljepota, On je takoer Velianstven i On je jednako tako Qahhar, Nesvladiv. Kada pjesnik trai od boanskog Stvoritelja da otkrije sudbinu svijeta, on ne vidi ruinjak, ve krvavu plahtu koja se prostire zemaljskim horizontom. Nigdje religijski pjesnikov ar i njegova pristranost ne odvode ga da zaboravi kako na ovom svijetu ljudska bia odraavaju svoje vlastite resurse. Vjerovanja i duhovnost pobrajaju se samo kroz transformiranje vaeg ega u neto vee, ali ona nisu valjana u opticaju po svojoj zasluzi. Konani cilj dana, sudbina nema favorita i priroda se savija samo u svojim vlastitim terminima. Ne bi trebalo biti pripisano snazi ove poeme da su stihovi iz nje postali proslovini iako su napisani na perzijskom u vrijeme kada je taj jezik gubio svoje polje u Indiji (i, ironino, ovaj magnum opus ostaje posljednja objavljena Iqbalova poema). 'Dini-mullah fi sabil Allah fasad' (religija mula stvara probleme u ime Boga), te 'Jaffar ez Bengal-o-Sadiq ez Deccan/Nang-i-Adam, nang-i-deen, nang-i-watan' (Daffar iz Bengala, a Sadiq iz Dekkana sramota ljudskom rodu, religiji i zemlji) samo su dva primjera fraza koje su nadaleko poznate i koje koriste ljudi koji ak i ne znaju perzijski jezik.

239

***
(photo) Iznad: Duhovi Mirza Ghaliba, Mansura Hallada i Quratul 'Ain Tahira lutaju okolo u blizini Jupitera tokom Iqbalovog nebeskog putovanja u Davidnami (1932.) ilustracija Tabassum Khalida za skraeno izdanje koje je objavila Iqbal Academy Pakistan. Kosmologija Davidname je referenca za mnoge kasnije poeme, napose u Baal-i-Gibreel, kao to slijedi. Ironino, poema koja ima za cilj da privue panju itateljstva na duhovnu narav zbiljnosti i koja ih poziva da transcendiraju materijalni svijet poesto se bezobzirno interpretira kao proslava putovanja i astronomije. Ova greka je klasini primjer tog fragmentarnog pristupa od kojeg je Iqbalova poezija esto trpila od strane i italaca i kritiara podjednako u ovom sluaju mnogi nisu uspjeli da opaze bilo ta iznad krilatica kao to su ponad zvijezda i svjetova, te ak nisu ni pogledali stihove u kojima se ove rijei javljaju! Poema se moe prevesti kao: Postoje drugi svjetovi ponad zvijezda, i k tome jo druga iskuavanja ljubavi. Ove sfere nisu bez ivota, jer postoji nekoliko drugih karavana u njima. Nemoj se zadovoljiti svijetom boja i mirisa; postoje drugi vrtovi, drugi domovi. Zato bi se alostio ukoliko gubi jedno gnijezdo, postoje druga mjesta da pjeva svoje pjesme! Ti si sokol budi jedino zabavljen svojim vlastitim letom, jer postoji toliko puno drugih nebesa ispred tebe! Nemoj biti namamljen u stupicu samo u ovom danu i noi i postoje druga Vremena i drugi Prostori za tebe! Proli su dani kada sam bio posve sam u drutvu. Sada posjedujem ovdje jednako tako druga pouzdanja.

Iqbalova kosmologija tvori vaan dio njegove poetske imaginacije, ali je zadobio vrlo malo pozornosti posebno u vlastitoj zemlji. 240

Davidnama posjeduje dugu historiju u Iqbalovom vlastitom miljenju i mogli bismo kazati da je ona bila u nastajanju jo od vremena kada je napisao svoje prvo remek-djelo 'Himalaje' ('The Himalaya'), budui da je ak i u toj poemi postojao pokuaj da se predstavi puno vie od onog to oko zapaa u elementima prirode. Druge poeme, kso to su 'Nebeska etnja' ( 'Sky Walk', 1910.) uz njezin imaginativni kocept pakla i 'U prisustvu asnog Poslanika' (In the Presence of the Holy Prophet', 1912.) s njezinom nebeskom temom mogle bi se smatrati kompletnom Davidnamom u minijaturama. ak i razgovor s Bogom, koji je oblikovao vrhunac Davidname, prakticiran je mnogo puta ranije, najznaanije u 'Jadikovki' ('The Complaint', 1911.), 'Odgovoru' (The Answer', 1912.), i 'Dijalogu izmeu Boga i ovjeka' (A Dialogue Between God and Man', 1923.). Poetska verzija novog stvaranja univerzuma, koja je oblikovala prvi prolog, takoer je bila omiljena tema jo od najranijih dana i istraivana je u poemama kao to su 'Ljubav i smrt' (Love and Death, usput je adaptirana od Tennysona), 'Ljubav' ('Ljubav', 1906.) i 'Osvajanje prirode' (Conquest of Nature', oko 1923.). Otuda je sigurno za pretpostaviti da je on razvijao svoju kosmologiju itavo ovo vrijeme. Knjievni izazov Davidname skoro ga je prisilio da postavi komade u poredak i predoi cjelovitu mapu univerzuma kako je postojao u njegovom umu. On je skicirao mapu zagrobnog ivota kao golemog univerzuma sa plohama dobrih i loih mjesta, koja korespondiraju nagradi i kazni. Mjesec, Merkur, Jupiter i raj se pojavljjuju kao ugodni panjaci, ali nijedno od ovih nije podesno za sve vrste blagoslovljenih dua individualistiko u njima bi zaziralo od uniformnosti i zagrobnom ivotu. Mjesec predoava blaenu atmosferu koja je prikladna za meditiranje i stoga je izabran od strane hinduskog mudraca Vishvamitre. Na ovome mjestu pjesnik (page 152) moe sluati pjesmu Sarosha (perzijski ekvivalent nebeskoj muzi), a metafizika historija ljudskog roda je takoer zabiljeena ovdje i elementarni zapisi razliitih poslanika. Posve mogue, na ovome mjestu bi Iqbal volio biti kada umre kao to e se kasnije moliti Bogu u 16. poemi prvog nastavka u Baal-i-Gibreelu (1935.).

241

Naravno, spretni reformatori poput Aghanija mogu pronai utjehu na Merkuru i moemo bez opasnosti pretpostaviti da bi Iqbalov Lenjin jednako tako, nakon njegovih vatrenih avrljanja sa Bogom u Baal-i-Gabrielu, mogao biti poslan u svoj ugao. Potom, postoje duhovi koji bi uvijek voljeli da se kreu. ini se da je Iqbal u svojoj politikoj ideologiji kolektivist na puno naina, meutim, ini se da u svojoj kozmologiji prihvata sjaj nekih koji su eljeli da ive svoj vlastiti ivot odvojeno od zanimanja za druge Hallad, Tahira i Ghalib ini se da lutaju oko brzokreueg i uvijek ireeg Jupitera nakon to su odbili da uu u Dennet. Sami Dennet je prebivalite za pravedne upravitelje, bogougodnike i pobone djevojke u biti sve dobri konformisti. Naravno, poslovine hurije su takoer tamo, meutim, Iqbal bi se radije maknuo da uiva u promiljanju o samoj Boijoj Ljepoti umjesto da trai vrijeme sa ovim nebeskim gospoama, a u svojoj paraboli iz Davidname pronalazimo potpunu potvrdu njegove ranije poeme 'Nepostojani ljubavnik' ('The Inconstant Lover', 1909.). Tamo je pjesnik dopustio tvrdnju da mu je enska ljepota bila nalik osvjetljavanju, iako je njegova ljubav bila jednako tako ravnoduna, i dokazivao je da je, zapravo, tragao za Bogom te da je to razlog to njegova potraga nije okonala s bilo kojom enom. Vjerno ovim rijeima, kada je pjesnik preklinjao hurije samo da stupe u stranu od samog Boijeg prijestolja, on nije obratio panju na njih i nastavio je dalje; ak i gazel koji im on kazuje iz iste kurtoazije nije romantian. Neprijatni ostaci ukljuuju Veneru, Saturna i umjesno pakao (koji ostaje iza scene u Davidnami, ali je on imao njegov kamejo opis u ranijoj poemi 'etnja po nebu' ('A Walk in the Sky'). Hladna i beivotna Venera je poivalite lanih bogova drevnih naroda, i posve prikladno, tirani i zli imperijalisti ovdje truhnu na dnu tamnog mora. Saturn, sa svojim uasavajuim grmljavinama, sijevanjima i okeanom krvi, prikladan je za one koji su izdali svoje sunarodnjake izdajice, koje je ak i pakao odbacio. Otuda, raspodjeljujui nebesa na ovaj nain izmeu dobrih i zlih dua, on je zadrao barem jedan planet kako bi stvorio svijet svoje krajnje fantazije. Naravno, Mars je bio taj koji je posve uaren za pisce znanstvene fantazije u to vrijeme, i u utopijskoj civilizaciji Marghdeena zbilja imamo klice same Iqbalove znanstvene fikcije neto to je poprilina anticipacija Tolkiena u nadomjetanju duhovnosti sa raznim patentima koji su bili uobiajeni za pisce znanstvene fikcije.

242

Zanimljivo, ova fikcija se ponovo vraa u njegovoj kasnijoj poeziji, posebno na urdu jeziku. Vie aspekata se istrauje u razliitim poemama Baal-i-Gibreela, Zarb-iKaleema i Armaghan-i-Hijaza gdje smo se pozabavili razgovorima iz istilita, opetovanim pojavljivanjima Sotone, dijalogom izmeu Boga, Lenjina, meleka i naravno jo vie zapaanjem Iqbalove verzije Postanka. Znaenje njegovih kasnijih urdu poema sukladira vie dimenzija ukoliko se prouavaju uz ukazivanje na njegovu kozmologiju, jer kako drukije moemo objasniti takve stihove, npr., one iz Baal-i-Gibreela: Moja je misao lutala nebesima toliko dugo da je, sada utamniena u spiljama na Mjesecu!
Sljedei prijevod 'ejtana i Dibrila' ('The Devil and Gabriel') preuzet je iz Baal-i-Gibreela koga je preveo Mustansir Mir. ('Iblis' je arabizirani oblik diabolos-a iz kojeg se rije 'avo' izvodi.) DIBRIL Stari prijatelju, kako sa svijetom boje i mirisa? IBLIS Gorenje i patnja, oiljci i bol, traenje i enja! DIBRIL O svemu tome ti je kazivano u nebeskim sferama. Moe li izderati odjeu koja jo treba biti pokrpana? IBLIS Kada se slomio moj vinski vr, on mi je skrenuo pamet. Nikada ne mogu hoditi ovim mjestom ponovo! Kako je tiho ovo podruje! Nema kua, nema ulica! Onaj iji oaj grije srce univerzuma ta mu bolje prilii: 'Napusti nadanje' ili 'Ne naputaj nadu!' DIBRIL Ti si napustio uzviene pozicije kada si

243

rekao 'Ne!' Meleci su sakrili lice pred Bogom, kakva je to sramota bila! IBLIS Svojom drskou inim da se ova pregrt praine pobuni. Moja zloba plete odjeu koju razum nosi. Sa obale posmatra borbu dobra i zla. Koji od nas trpi udarce oluje, ti ili ja? I Hizr i Iljas se osjeaju bespomono! Oluje kojima sam podjario bijes u okeanima, rijekama i potocima! Ako si ikad sam sa Bogom, pitaj Ga: ija krv je obojila pripovijest o Ademu? Ja se peem u Boijem srcu kao na iglama. Ali ta je s vama? Svi vi jednolino ponavljate 'On je Bog' iznova i iznova!

(page 153)
Sveislamsku indijsku konferenciju formirao je Sir Fazli Husain uz finansijsku podrku Agha Khana III kao koaliciju etiri muslimanske politike partije. Iqbal je predsjedao njome 21. marta 1932. Njegov govor se fokusira na autonomiju provincija, Kongresni pokret za graanski neposluh, stajalite britanske vlade, te okrutne administrativne mjere muslimanske Pogranine provincije i kneevsku dravu Kamir. Iqbal je predlagao da bi se muslimanska politika trebala temeljiti na prosvijetljenom koristoljublju, imajui u vidu da: 1) nemir u Indiji nije bio revolt protiv Zapada, ve borba veinske zajednice (hindusa) da nametne zapadnjake demokratske mjere nesklonim manjinama; 2) da je prijetea oluja nad Indijom i mogue itavom Azijom bila neizbjena posljedica zapadnjakog kapitalizma koji je tretirao ljude kao 'stvari' koje se trebaju eksploatirati radije negoli 'linosti' koje se trebaju razvijati i osloboditi na temelju isto kulturolokih snaga.

244

Prijedlozi ukljuuju: 1) Indijski muslimani bi trebali imati samo jednu politiku organizaciju uz prilagodbe za razliite kole miljenja, koje bi trebale zapoeti sa 2) nacionalnim fondom od 50 lakhsi rupija (lakhsa 100.000 rupija), te jednako tako 3) Ligu mladih i korpus dobro opremljenih volontera za kulturnu i ekonomsku svijest meu seljacima sa futuristikim pristupom. Takoer, tamo bi trebali biti 4) muki i enski kulturoloki instituti diljem zemlje kako bi mobilizirali duhovnu energiju mlae generacije uvajui vrsto dosluh sa starim i novim obrazovnim institucijama; i 5) Sabor uleme i modernih muslimanskih pravnika kako bi paljivo ispitali zakonske prijedloge o muslimanskom privatnom pravu u rjeavanju ekonomskih svjetskih problema. Lijevo: Iqbalova fotografija iz tridesetig godina 20. st.

*** Iqbalova politika od 1931. god. pa sve do kraja njegovog ivota imala je jedan dominirajui cilj: ujediniti muslimansku zajednicu Indije. U toj turobnoj godini kada je Muhammad Ali (Dauhar) umro nakon Prve konferencije, a Jinnah odluio da se ne vrati, Iqbal je uinio veliku uslugu svojoj zajednici objavljivanjem otvorenog pisma u The Statesman-u (Dravniku), Kalkuta, u julskom izdanju, koje je uzdrmalo brojne itaoce. Uzimajui usput stanovitu teoriju Sir Francis Young Husbanda pomou koje je britanski autor pozvao svoj narod da spase svijet, Iqbal je napisao da bi Indijci trebali biti voljni da pomognu. Teka osjeanja izmeu Indije i Britanije e proi pod uvjetom da ova dva naroda sauvaju svoj smisao za humor. Ovo su bile normalne i neizbjene popratne okolnosti ere podeavanja; on je pretpostavio gotovo pokroviteljsku poziciju nad svojim britanskim itaocima. Razdoblja podeavanja su obina historijska stvar. Ona se deavaju od samog poetka svijeta (poto je on sam bio oevidac itavog procesa), a potom je pridodao bez upozorenja: Evropska historija se bavi malo manjim. Potom je doao do glavnog pitanja: Tano je da u ovoj zemlji trebamo podeavanje izmeu nas samih... Stvar je odmah bila elaborirana: ukoliko Briatnci ne priznaju indijske muslimane kao politiki entitet i prenesu svu vlast na Indijski nacionalni kongres, onda bi indijski muslimani trebali biti prisiljeni da koriste Gandhijevu taktiku nesaradnje protiv samog Gandhija kada je doao na vlast. Iqbal je pozvao Britance da ne koriste svoju djeliteljsku politiku do ovoga konanog cilja. Ovaj majstorski potez u argumentiranju bio je dokaz da njegovo

245

obrazovanje u Lincoln's Innu nije bilo zaboravljeno nakon svih tih godina. Dosad je bilo glavna muslimanska struja aligarhske kole miljenja koja je optuivana da je proizvod kolonijalnih lukavtina. Iqbal je sada preokretao itav argument naglavake. Meutim, to nije bilo dovoljno budui da je pjesnik sa Istoka imao na umu da zada neke istinske strahove svojim bijelim vladarima. Odvlaenje indijskih muslimana od toga da dijele vlast moe rezultirati time da svi azijski muslimani budu odvedeni u ruski komunizam koji e posluiti kao coup de grace (smrtni, posljednji udarac) britanskoj prevlasti na Istoku, pridodao je on i nastavio da najavljuje: Poto je boljevizam plus Bog gotovo identian sa islamom, ne bih bio iznenaen ako, u dogledno vrijeme, islam bude prodro Rusiju, ili (page 154) Rusija islam. Rezultat e ovisiti, mislim, od znaajnog djelokruga na poziciji koja se daje indijskim muslimanima pod novim ustavom. Oito, ovo je bilo politiko kretanje. itavo ovo pismo je bilo politiki iskaz, a ne jedno od njegovih predavanja sadranih u Obnovi (Reconstruction), no, naalost, ono nije samo zbunilo one na kojima je Iqbal koristio svoju varku, ve je jednako tako zavelo brojne njegove gorljive potovaoce koji su koristili ovaj navod kao iskaz Iqbalovog miljenja o boljevizmu. Na temelju principa Iqbalove vlastite filozofije moe se dokazivati da religijske ideje izrastaju organski radije negoli mehaniki koncept Boga ne moe biti pridodat nekom politikom sistemu poput novog prostora postojeoj staroj graevini; on se mora kultivirati u srcu a u svim drugim zbiljnostima naeg postojanja bi trebao izrasti iz ovog Boanskog zaetka. Ovo nije bio samo primjer pronicave igre rijeima u Iqbalovom iskazu. On ne bi imao nita protiv da bude pod hinduskom vlau ako bi hindusi imali takta i sposobnosti da vladaju, zapoeo je on. Ali ja ne mogu robovati dvama boanstvima. To mora biti ono samo, ili sami Britanci, ali ne dvojica zajedno. Suptilna implikacija je bila ta da, kao to su Britanci vladali Indijom protiv volje njezinog naroda, Gandhi jednako tako, traei od stranih vladara da prenesu svoju vlast na njega bez rjeenja etnikog pitanja na prvome mjestu, zapravo planirao hinduski imperijalizam nad muslimanima. Neka se ne

246

krije njegova istinska narav pod krinkom slobode ili demokracije - bilo je, zapravo, to to je Iqbal zahtijevao. On je bio pozvan na obje konferencije, drugu i treu. Putovanja su se zbila 1931. i 1932.-1933. i uz svoj politiki mandat Iqbal je takoer odrao svoje sedmo i posljednje predavanje u serijalu Obnove (Reconstruction), posjetio brojna mjesta na svome putu i povratku iz Londona na svakom putovanju i ovjekovjeio je gotovo svako zaustavljanje nekom nezaboravnom poemom.
'McTaggart's Philosophy' ('McTaggartova filozofija') bio je Iqbalov prikaz Leslie Dickinsonovih memoara i objavljen je u asopisima Indian Arts i Letters, London, u prvom broju za 1932. Prvi odjeljak smjeta McTaggarta u glavnu struju britanske filozofije odakle ga je Dickinson izmjestio na temelju svoje filozofije koja je nastala u njegovim emocijama, a ne njegovom razumu. Sukladno Iqbalu, McTaggart je prihvatio pojedinane egoe kao samoegzistirajue i mistiku intuiciju kao izvor spoznaje, ali to je bila popratna potvrda onoga to je doesegao kroz isti razum i onoga to je McTaggart nazvao 'zbiljskom perfekcijom ula', koja nemaju nita sa onim to psihologija naziva emocijama. Drugi odjeljak pokazuje da je McTaggart deosegnuo Apsolutno kroz hegelijanske metode, ali je umjesto povratka empirizmu, nakon to je odbacio hegelijanski Apsolut koncipirao svijet meusobno povezanih egoa (to ne odbacuje znanost jednim udarcem). Iqbal, uprkos svojoj razlika sa McTaggartovom elementarnom besmrtnou ega, priznaje McTaggartovu apostolsku ulogu u vrijeme kada su se Evropljani trebali susresti sa smru na golemoj skali zahvaljujui zaputanju ovog vjerovanja; uloga poput one Halladove u medijevalnome muslimanskom svijetu. Trei odjeljak razmatra McTaggartov ateizam, koji je proizlazio iz odbojnosti za transcendentnog Boga kranske teologije dok su alternative koje su obezbijeene kroz hegelijance i Greena bile nedostatne. Ljubav je bila Apsolutna Zbilja za McTaggarta. (Jedno vrijeme se inilo da se suprotstavlja ljubavi podupirui djelovanje, meutim, ljubav nije pasivnost.) (photos) Stranica koju gledamo: Iqbal tokom svoje posjete Evropi, 1931. (knjiga je nekad pogreno datirana u njegove studentske dane). Desno: Iqbalov paso i (ispod) njegova zumirana slika iz njega.

(page 155) (photo)

247

(page 156) NOSTALGIJA Iqbal je uestvovao na drugoj konferenciji u Londonu krajem 1931. god. kao muslimanski delegat i predstavnik manjina Potkontinenta. Gandhi, jedini predstavnik Indijskog nacionalnog kongresa, insistirao je da bi muslimani trebali odustati od svoga zahtjeva za posebnim birakim spiskovima te da ne bi trebali podravati slino stajalite od bilo koje druge manjine izuzev Sikha; ovo je bilo s obzirom na injenicu da su izopenici iz zajednice nedodirljivih (kasnije nazvani dalitima), koji su obuhvatali veliki broj, zahtijevali oficijelno iskljuenje iz hinduske zajednice. Iqbal se odijelio od Konferencije na temelju principijelnih razloga. Za vrijeme boravka u Londonu obnovio je prepisku sa Emmom Wegenast nakon vie godina i iskazao elju da putuje preko Njemake u povratku. Meutim, poziv sa Kraljevske akademije u Rimu (Italija) odvratio ga je od tog nauma. Takoer je posjetio Egipat i uestvovao u radu Mu'tamar al-'Alam al-Islami (Svjetske muslimanske konferencije) u Jerusalimu (Palestina). (photo)
Na vrhu desno: sa prijateljima u Bombaju, gdje se zaustavio na putu za London. U sredini desno: na prijemu koga je organizirala Nacionalna liga u Londonu tokom Druge konferencije, 1931. Iqbal, Syed Amdad Ali Khan i ga Simon stoje u sredini. Donja desno: za vrijeme Druge konferencije 1931. Zdesna na lijevo: Dr. Shafqat A. Khan, Hidayat Husain, Iqbal, Njegovo Visoanstvo Aga Khan III., A.H. Ghaznavi i Syed Amdad Ali. Lijevo: Iqbal na bombajskoj eljeznikoj stanici tokom svoga putovanja u Evropu.

(page 157) (photos) U Rimu je Iqbal odrao predavanje na Kraljevskoj akademiji, posjetio arheoloke iskopine, imao prijem kod Mussolinija i trosahatni susret sa Amanullah Khanom, afganistanskim kraljem u egzilu, kome je posvetio Payam-i-Mashriq, 1923.

248

Kralj Amanullah je pokuao da modernizira Afganistan uveliko kao to je Ataturk pokuao da uradi u Turskoj, ali on nije uspio. Abdicirao sam kada sam shvatio da su armije koje sam sabrao da se bore protiv neprijatelja frakcije moga vlastitog naroda koristile da se bore jedna protiv druge, kazao je Iqbalu tokom njihovog susreta.
Na vrhu: Formalno zasjedanje konferencije u Londonu. U sredini: Veera u Londonu, Iqbal sjedi na proelju stola sa Maulana Shaukat Alijem, koji sjedi prvi lijevom redu. Ispod: Prijem iz dana zasjedanja Druge konferencije u Londonu. Iqbal se susreo sa Mussolinijem. Il Deuce ga je inspirirao da napie poemu o uticaju snanih linosti na narod. Mussolinijeva aneksija Abesinije (Etiopije) 1935. je, meutim, preokrenula divljenje u podvijeni stav.

Biljeke o predavanju odranom u Rimu i Egiptu Iz izvornog teksta koji je Iqbal napisao svojom rukom A Najznaajniji dogaaj moderne historije; kretanje islama ka Zapadu i kretanje Rusije ka Istoku. O ispravnom razumijevanju ovih kretanja od kojih zavisi nae razumijevanje: i) mogue sudbine moderne civilizacije; ii) odnos Engleske sa islamskim svijetom na njegovom moralnom, politikom i ekonomskom aspektu; B Hajde da ih shvatimo! Postoje tri sile koje oblikuju dananji svijet: 1) Zapadnjaka civilizacija. Njezino formiranje: a) znanstveni metod i vladavina nad prirodom islam i znanstveni metod (Briffault); b) odvajanje Crkve od drave; razvitak etikog tona zapadnjake civilizacije i razvitak teritorijalnog nacionalizma koji okonava 1914. godine; 2) Komunizam. Karl Marx i Hegel; Negacija Crkve; Jai utjecaj materijalizma kao ivotne filozofije; 3) Islam /Nema drugog Boga osim Allaha, a Muhammed je Njegov poslanik/ - Njegovo sadanje propadanje i razliita stajalita; zameci moi. Njegov metod o osobnom prosvjetljenju, s jedne strane, i drutveni eksperiment, s druge strane. Kao metod osobnog

249

prosvjetljenja: obre se oko ega. Misticizam. Ne blizina, ve mo: /uspjet e samo onaj ko je oisti (duu); a bit e izgubljen onaj ko je na stranputicu odvede/, kao drutveni eksperiment. Posljednji govor. Ideja ovjeanstva: i) ukidanje krvne veze kao principa drutvene solidarnosti; ovjek nije zemaljski ukorijenjen; kretanje poslanika; ii) skupna molitva i institucije; iii) socijalizam; C Neporecivo je da je islam izgubio svoj utjecaj na dogaaje. On se kree prema Zapadu. To nije propadanje, ve ponovno buenje; to je potraga za moi. Prvo shvatanje ovog je zapoelo 1799., Tippu i Navarino. Otad su se pojavili razliiti pokreti: vehabizam, babaizam, Sir Syed Ahmed Khan. Islamsko kretanje prema Zapadu oznaava ponovno zadobijanje tog utjecaja. Engleska i islam. Ateistiki materijalizam i islam; D Engleska i islam. Politiki i ekonomski aspekt. Islam sumnjiv; pismo iz Maroka. Kako bi se postigao islam, mora mu se vjerovati; 1. Indija, N.W. Indija; islamska organizacija; 2. Palestina, Arabija, itd. Arapski svijet. Kamir; E Islamsko prijateljstvo vrijedno posjedovanja.
Biljeka: Arapski dijelovi su zamijenjeni prijevodima u zagradama. 'Navarino' pod 'C' ukazuje na bitku kod Navarina (1827.) izmeu Turaka i Evropljana. Iqbal je pogrijeio u vezi sa datumom.

(page 158) Iqbal je iz Rima otplovio za Egipat i ostao tamo nekoliko dana. Indijski novinar Ghulam Rasul Meher je bio njegov stalni pratilac s ostalima, ukljuujui Shaukata Alija, koji mu se ovdje pridruio. Sreli su nekoliko ljudi ukljuujui neke koji su bili povezani sa pokretima osloboenja u Egiptu i na Srednjem Istoku. Pronaeni su openito ljudi koji su bili privreni Indijskom nacionalnom kongresu i nesvjesni pozicija indijskih muslimana o ustavnim pitanjima britanske Indije. Meutim, Iqbalova slava ga je pretekla i on je pronaao brojne tovatelje meu arapskim uenjacima. Za vrijeme boravka u Egiptu, Iqbal je takoer posjetio piramide sa svojim prijateljima i vratio sa sa trajnom impresijom koja je kasnije inspirirala nastanak jedne kratke poeme o superiornosti umjetnosti nad prirodom.

250

Naredna stanica na putovanju bio je Jerusalim (Palestina) kako bi prisustvovao Svjetskom muslimanskom kongresu. Ovo je bila trea muslimanska konferencija internacionalne prirode (i sve tri su bile nepovezane). Sastanak su sazvali uglavnom lideri pokreta otpora u Palestini, koji su se plaili lienja posjeda kao rezultata evropskih nastojanja da ustanove jevrejsku dravu u ovoj zemlji. Meu pitanjima koja su raspravljana na Mutamar-u (Konferenciji) bila su: eljeznika stanica u Hidazu, Velika damija u Jerusalimu, rjenik modernog arapskog jezika, finansije, propaganda i sveta mjesta. (photos)
Ispod: Iqbal i perzijski uenjak Ziauddin Shakeeb u Jerusalimu (Meher u pozadini odbija dimove cigarete). Ispod: Iqbal (sjedi skraja desno) za vrijeme zasjedanja Mutamar al-'Alam al-Islami u Jerusalimu 1931.; Ghulam Rasul Meher sjedi do njega.

Iqbalova izjava o utiscima sa Svjetskog muslimanskog kongresa Objavljeno 1, januara 1932. Pristupio sam na neka sveta mjesta koja su zajednika islamu, kranstvu i judaizmu sa poprilino skeptinim miljenjem to se tie autentinosti tradicija koje su usredotoene oko njih. Meutim, uprkos ovom osjeanju bio sam poprilino dirnut njima, posebno Kristovim rodnim mjestom. Meutim, otkrio sam da je oltar crkve u Betlehemu podijeljen na tri dijela koji su dodijeljeni pojedinano armenskoj, grkoj i katolikoj crkvi. Ove sekte se stalno bore jedna protiv druge, katkada zapadajui u krvoprolie i oskvrnjavaljui jedni drugima oltare te, nasuprot stanju stvari u Indiji, dvojica muslimanskih policajaca su ti koji odravaju mir meu njima. Bio sam lan razliitih potkomiteta koji su formirani da se raspravljaju odreeni prijedlozi, ali, naalost, nisam mogao da sudjelujem u svima njima. U jednom potkomitetu sam se snano suprotstavio ideji osnivanja u Jerusalimu sveuilita na starim i antikim linijama Sveuilita Azhar u Kairu i insistirao sam da predloeno sveuilite bude temeljito modernog tipa.

251

Ne znam kako je nastao nesporazum koji je prouzroio glasine da sam se suprotstavio bilo kakvoj vrsti sveuilita u Jerusalimu. Reuter je poslao telegram u tom smislu. Zapravo, ja sam snaan zagovornik zemalja arapskoga govornog podruja koje uspostavlja ne jedan, ve nekoliko sveuiita u svrhu transformiranja modernog znanja u arapski jezik, koji je jedini neevropski jezik koji je iao ukorak sa progresom miljenja u modernim vremenima. (page 159)
Lijevo: Poznata kitica pjesme koja oslovljava asnog Poslanika u 'Ekstazi' ('Ectasy') iz dovrenog rukopisa Baal-i-Gabriel (usporediti sa dijelom ranije radne verzije iz biljenice iznad).

Izvadak iz 'Ekstaze' Ti si Ploa pomno uvana, Pero, Knjiga; areno staklo nebeskog svoda je tek mjehuri u okeanu, Svijetu puke ilovae i vode podaruje se postojanje zahvaljujui tebi; ti daruje jarost izlazeeg sunca na esticama pustinjskog pijeska. Velianstvenost tvojih careva bila je tek silan znak tvoje uzvienosti; asketizam naih bogougodnika je neraskrivena manifestacija tvoje ljepote. Poloaj molitvi postat e udaljenost izmeu mene i Njega ukoliko moje bogotovlje nije voeno ljubavlju za tobom. Ti baca svjetlo na njih i oni su postigli ispunjenje i jednog i drugog Razuma, gospodarice Odustnosti i Potrage; Ljubavi, gospodarice Prisutnosti i Brzine...

252

Na poetku 'Ekstaze' (1932.), Iqbal navodi Sa'dija na ceremonijalnom povratku iz vrta nekim prijateljima. Zbilja, poema je bila prikladan dar koji je donio kui sa svoga putovanja po arapskom govornom podruju njegova se doivotna fascinacija arapskom poezijom otuda raspalila, obogatio je knjievni reportoar svoga vlastitog jezika poemom koja se koristi iz prve ruke arapskom knjievnou po dikciji, mati i emociji. Poema zapoinje u pustinji na prelijepom jutru nakon to je padala kia i brzo se prelazi na nezaboravne slike sadanjih veza sa prolou: praina i djelii konopa koji lee na pijesku dok se pjesnik pita o karavani koja je, moda, pola na put. Mrlja lei na putu do Poslanikovoga grada, kao to nam je kazano, ali sada glas meleka Dibrila (vjerovatno simbolian za nau vlastitu najviu intuiciju) kazuje pjesniku da on ne treba ii dalje. Ovo je pozicija onih zaljubljenika koji su upoznati sa slavama odvajanja: ljubav umire u jedinstvu, ali odvajanje pothranjuje elju. Poema se sastoji od pet kitica u svome konanom obliku (preko 30 kupleta je izbrisano u reviziji), a teme ukljuuju preludij u pustinji, pregled jadnog stanja muslimanskog svijeta (vjerovatno inspiriran Iqbalovim nedavnim ueem u radu Svjetskog muslimanskog kongresa), imaginarnim obraanjem asnom Poslaniku i zavrnog dijela o usporedbi jedinstva i odvajanja u pogledu ljubavi. Pjesnikovo vlastito ustaljenje sa spoznajom i shvaanjem zaljubljenikove superiornosti nad intelektom takoer se usput prispominje. Najpoznatija kitica (faksimil reprodukcija je obezbijeena iznad) zapoinje pjesnikovim obraanjem asnom Poslaniku i time je itava poema jedinstven na't na urdu jeziku koji slijedi nain arapske kaside. (page 160) NASTAJANJE Nastanak Davidname U ljeto 1927. god., Iqbal je zapoeo pisati svoju biljenicu i recitirao je neke stihove Syed Nazeer Niaziju, bratiu svoga uitelja iz Sialkota, Mir Hasanu, i estom posjetiocu. Stihovi su, kako e ih sam Iqbal kasnije opisati, doli sa drugog svijeta, i knjiga u kojoj su namjeravani da budu objavljeni bit e nazvana ono to je sputeno sa drugog neba.

253

To je trebala biti Davidnama, oito imenovana po njegovom voljenom sinu, ali i ona koja, uz igru rijei, oznaava 'Knjiga vjenosti'. Glavna inspiracija je bila mi'rad, ili uspee asnog Poslanika na nebo. Profesor Bevan nam je dao izvanrednu historijsku raspravu o pripovijesti mi'rada, spomenuo je on u svome predsjednikom govoru na Orijentalnoj konferenciji 1928., godinu dana nakon to je zapoeo pisanje Davidname. Ono to mu je bilo jo vanije od historijske rasprave bilo je intenzivno obraanje pripovijesti prosjenome muslimanskom umu, te nain na koji je muslimanska misao i imaginacija radila na njoj. Spomenuo je utjecaj koji je imala na Ibn 'Arabija, a preko njega na Danteovu misao. Historiar moe biti zadovoljan sa zakljukom da muslimansko vjerovanje u Poslanikovo uspee ne trai opravdanje u Kur'anu; k tome jo, psiholozi koji tragaju za dubljim stajalitem islamske kulture ne mogu ignorirati injenicu da izgled koji Kur'an daje svojim sljedbenicima uistinu trai pripovijest kao formativni element u svjetskoj slici islama. U tom govoru on nije spomenuo knjigu Divine Comedy and Islam (Boanstvena komedija i islam), koja je objavljena na panskom 1919. god. i koja je tada bila dostupna u engleskom prijevodu. Meutim, njezin autor Miguel Asin je spomenut kao pionir ove diskusije u eseju koji e se uskoro pojaviti nakon objavljivanja Davidname 1932. god. Esej je napisao Iqbalov prisni prijatelj Chaudhry Muhammad Husain, koga je po svoj prilici nadgledao sam Iqbal. U istom tom eseju takoer pronalazimo da je planirao da napie raspravu o mi'radu u vrijeme kada je zavrio svoju prethodnu knjigu Zuboor-i-Adam. Kada je otkrio kroz neka evropska djela da je Danteova Boanstvena komedija takoer bila inspirirana istom pripovijeu, odluio je da preokrene svoju tezu u pripovijedanje, u neku vrstu istonjake Boanstvene komedije. Ne moemo sa sigurnou utvrditi koji je orijentalist
Radna verzija biljenice (koja se sada uva u Iqbalovom muzeju) pomae nam da odredimo nastanak ovog epa. Prve stranice pobrajaju nebeski raspored: Mjesec, Merkur, Venera, Mars, Jupiter, Saturn, zvijezde stajaice, Boanska prisutnost. Zvijezde stajaice su kasnije izbaene svodei ukupni broj poglavlja na sretni broj sedam, a Iqbal je bio majstor za hronograme (te otuda uvijek paljiv za igru brojeva u svojim rijeima), te se ak sustegnuo od pobrajanja dva pridodata prologa dovrenoj verziji knjige. Vjerovatno je volio magiju broja sedam.

254

Naredna stranica biljenice sadri popis uglavnom historijskih linosti ije e likove prikazati u knjizi. Neki, poput turskog diktatora Mustafe Kemala i perzijskog monarha Reza Shaha, jo uvijek su bili ivi i dobrog zdravlja tako da oni mogu biti samo spomenuti u razgovorima drugih na nebesima ukoliko je knjiga trebala biti napisana uskoro. Puno je bilo izostavljanja, posve za aljenje, i kraljica Noor Dehan. Iqbal nikada nije bio posve vjet za portretiranje ena u svojim poemama. Plan rada (illustrations)

(page 161) zarobio njegovu pozornost, ali se u svakom sluaju okoristio Asinovom knjigom bilo prije ili za vrijeme pisanja Davidname i ini se sretnom koincidencijom da se jednako tako godinu dana nakon tiskanja susreo sa ovim profesorom u paniji. Ukoliko je Dante zadobio svoju inspiraciju iz mi'rada a on gotovo izvjesno jeste, uprkos svome neprijateljstvu spram Poslanika onda on nije bio ni prvi ni posljednji od takvih autora. Mi'radnama je bio ustanovljeni anr muslimanske knjievnosti i nije bio ogranien samo na Poslanikovo uspee. Ibn 'Arabi je ukljuio, a i druge sufije su jednako tako pisali o svojim vlastitim mini-uspeima. Domai rad je ukljuivao opseno istraivanje. Likovi e kazivati ono to je Iqbal elio da kae kroz njih, ali oni jednako tako moraju zvuati nalik na njih. Na primjer, Halladu je dat jedan od Iqbalovih vlastitih gazela iz Payam-i-Mashriqa da ga pjeva, meutim, dijalog izmeu njega i Zindah Ruda (Iqbalov nadimak u ovom epu) tijesno je slijedio mistikov vlastiti misaoni sklop kako je opisan u njegovim radovima ureen i objavljen iz Pariza unazad neko vrijeme. Pjesnik nije mogao slijediti znanstvena pravila dok je opisivao planete u duhovnom epu, ve je proirenje granice astronomije zbilja bilo poticajno. Jupiter, koji je tada postao poznat, maknut je na brz i zanimljiv nain i stoga je izabran kao omiljeno boravite onih dua koje nisu eljele da se zaustave bilo gdje, koje ak posmatraju i raj kao neku vrstu ogranienja. I k tome jo, Davidnama nije bila tek stvar koju je on radio tih dana. On je rekonstruirao vjersku misao u islamu kroz ciklus predavanja pripremajui sluaj za muslimansku domovinu u Indiji kroz predsjedniki govor, i na kraju, no ne manje vrijedno, zaraujui za ivot kroz advokaturu i drei ispite na sveuilinim centrima. 255

Iscrpio sam samog sebe, kazao je na kraju etiri godine tokom kojih je dovrio svoje 'ivotno djelo'. Ekscerpt iz 'Beyond the Firmaments' ('Ponad nebeskih svodova') Prijevod A.J. Arberryija Boanska Prisutnost Proao sam dalje od svih hurija i palaa i prepustio se duhovnom skifu na moru svjetlosti. Utopio sam se u promiljanju o Ljepoti, koja je konstantno u vjeitoj revoluciji; izgubio sam se u sreditu stvaranja sve dok mi se ivot nije pojavio nalik struni ija je svaka ica bila druga lutnja, svaka melodija krvavije namoena od druge. Mi smo svi jedna porodica od vatre i svjetlosti, ovjek, Sunce i Mjesec, Dibril i hurija. Ispred due objeeno je ogledalo, smetenost je pomijeana sa izvjesnou; dananja zora, ija je svjetlost manifestna, u Njegovoj Prisutnosti juer i sutra su uvijek prisutni. Bog, otkriven u svim Svojim misterijama, s mojim oima omoguuje viziju Sebe. Vidjeti Ga znai uvijek latiti bez iscrpljenosti, vidjeti Ga znai rasti iz grobnice tijela; sluga i Gospodar miruju u ekanju jedan na drugog. ivot, ma ta on bio, jeste nemirna potraga;

256

nerazrijeena u zagonetki: jesam li ja predmet potjere, ili je to On?

Iznad lijevo: stranica iz rukopisa Davidname pisana Iqbalovom rukom

(page 162) SINOPSIS Davidnama (1932.) Drevna tema ljudske potrage za besmrtnou, koja je pomijeana skupa sa spoznojom i ljudskom nadmoi nad stvorenjima, proizvodi Iqbalovo najvee remek-djelo u Javidnami (priblinog znaenja: 'Ep o vjenosti'). Zazivanje Iqbal zapoinje knjigu molitvom Bogu. ali se da je ljudski rod zaboravio svoju veliinu, i moli se da ova knjiga poruka o ljudskoj veliini olaka mlaim itaocima. Prolog (Nebeski) Na prvi dan stvaranja kada je ivot iznio svijet na vidjelo iz njegove enje za prisutnou i odsutnou, Nebo posuto zvijezdama je zajedljivo bockalo Zemlju zbog tame i mraka. Zemlja se alila Bogu i glas sa neba je prorekao slavu koja e iknuti iz zemaljske praine: ljudsko bie koje e nadmaiti Nebo. Meleci su zahvalili pjesmom. Prolog (Zemaljski) Iqbal pjeva gazel o Rumiju na obali rijeke u akam, a duh velikog mudraca se pojavljuje kako bi odgovorio na njegova pitanja o postojanju, Bogu i ljudskom rodu. Rumijevi odgovori prizivaju Zurvan, drevnog meleka Vremena, koji se potom pojavljuje da raskrije svoju tajnu: on je uitelj sviju, i uz to ovjeka koji je blagoslovljen i koji milou Poslanika moe pobjei iz tamnice Vremena. Zvijezde su zahvalile pjesmom. Mjeseev nebeski svod Rumi postaje Iqbalov vodi i oni kreu na svoje nebesko putovanje. Mjesec prva stanica na njihovom putovanju je planeta bez ivota, meutim, Iqbal vidi njegove

257

stanovnike kada mu Rumi kae da gleda svojim unutarnjim oima. Potom oni susreu Vishwamitru (drevnog hinduskog mudraca) koji stanuje u peini na toj planeti. Rumi daje ime Zindah Rud (ivi Potok) svome revnosnom saputniku dok ga predstavlja hinduskom mudracu. Oni takoer sluaju pjesmu Sarosha (drevnog meleka Nevidljivog) i posjeuju Tawasin, etiri velika poslanika u dolini Yarghamid. Ova etiri poslanika su: Buddha, iji Tasin sadri dijalog izmeu mudraca i ene pokajnice; Zarathustra, iji Tasin sadri dijalog izmeu Ahramana, duha tame, i utemeljivaa zoroastrijanizma; Krist, iji je Tasin zaokupljen Lavom Tolstojem koji se ali protiv crkvenih perverzija; i Muhammed, iji Tasin sadri duh Abu Dahla koji jaue ispred drevnih arapskih bogova u haremu Ka'be. Nebeski svod Merkura Iqbal se sada pita da li su nebeska tijela obuhvaena unutar svoje vlastite due, ali unato tome slijedi svoga vodia u jo jedan svijet gdje ne vidi nijedno ljudsko bie, a uz to uje glas mujezina u zraku. Rumi objanjava da je ovo stanica bogougodnika. Ovdje oni susreu Afghanija i Saeed Haleem Pashu. Afghani raspravlja o religiji i patriotizmu, socijalizmu i monarhiji, uenjima Kur'ana koja se tiu Ademovog namjesnikovanja Zemljom, Boije vlasti, Boijeg posjedovanja Zemlje, te obilne milosti mudrosti. Njegove su rasprave prekidane Saeed Haleem Pashinim kratkim razmiljanjima o Istoku i Zapadu. Posjeta Merkurovom nebu se zavrava Afghanijevom porukom ruskoj naciji i Iqbalovim recitiranjem gazela na Rumijevo traenje. Nebeski svod Venere Nebesko podruje planete Venere pojavljuje se u vidu predivnih zastora koji vise izmeu Mjeseca i suneve svjetlosti. Rumi objanjava Iqbalu da je ovo stanica lanih boanstava. Oni se moraju nadmaiti na putu prema Istini. Murdock, jedno od drevnih boanstava, prenosi vijesti svojim suboanstvima da ljudska bia okreu lea

(illustrations)

258

Davidnama je prvi put objavljena u februaru 1932. god. Prepisao ju je Pir Abdul Hameed, a litografirao Ghulam Mohiyuddin. tampana je u Kareemi Pressu, Lahore, u sporazumu sa Mir Qudratullahom, a veliine 20x16 cm (246+8 stranica). Prodavana je za tri rijala kod Shiekh Tahiruddina, Aranarkali, Lahore.

(page 163) Crkvi i Ka'bi, a Baal postaje toliko uzbuen da pjeva veselu pjesmu proriui preporod paganizma. Meutim, itava konferencija drevnih boanstava pada niice kada Rumi slavi Boiju Istinu recitirajui jedan od svojih gazela. Iqbal i Rumi se potom sputaju u rijeku kako bi svjedoili izjavi kajanja faraona i Lorda Kitchenera. Jadikovke ovih osuenih dua su prekinute pojavom sudanskog mehdija, iji je grob oskvrnuo Lord Kitschener. Mehdi trai obnovu arapskog svijeta. Nebeski svod Marsa Iqbal je svjestan jo jednog svijeta i Rumi mu kazuje da srce vlada tijelom na toj planeti (za razliku od zemlje, gdje tijelo upravlja srcem). Ljudi ovdje ne razdvajaju tijelo i duu, a srmt je jednostavno duina apsorpcija tijela. Ovo je bila zemlja radoznalaca nije bilo tragova tlaenja, siromatva, niti tuge. Iqbala i Rumija je pozdravio marsovski astrolog, koji je ispripovijedao kratku historiju Marsa i odgovorio na Iqbalov prigovor da uklanjanje tiranije i siromatva zapravo znai pobunu protiv sudbine te on kae da su sudbine nepobrojive; ukoliko jedna ne donosi sreu, imate pravo da itete drugu; moete promijeniti vau sudbinu promjenom sebe; religija koja zagovara prihvatanje alosti je otrov i opijum. Na Marsu, Iqbal je takoer svjedoio proroici ije je uenje o enskoj emancipaciji bilo utemeljeno na negiranju ljubavi izmeu mukarca i ene. Marsovski astrolog ih je obavijestio da je ova gospoa uenica Framurza (avla), koji ju je ovdje doveo iz Evrope da zavede Marsovce. Nebeski svod Jupitera Iqbal se potom kree ka Jupiteru, velikoj planeti oko koje krue brojni Mjeseci, ali koji sadre samo nedovren pejsa. Ovaj svijet su izabrale tri due koje su odbile raj kao poprilino restriktivan za njihovu priroenu slobodu. To su due Hallada, Ghaliba i Qurratul Ain Tahira. Oito, Iblis takoer voli ovo mjesto, jer se on uskoro pojavljuje 259

nakon to su Iqbal i Rumi imali raspravu sa ove tri uznesene due. Iblis se jada da mu se ljudska bia vie ilavo ne odupiru i moli Boga da stvori barem jedan pirmjerak koji bi mogao biti dostojna partija za njegove moi nagovaranja. Nebeski svod Saturna Rumi ukazuje na Saturn kao planetu koja je umotana ukradenom povorkom komete oko njegovog pasa. Na ovom groznom i ukletome mjestu bile su dvije due koje je pakao odbio da pri. To su Mir Dafar i Mir Sadiq, dva plemia iz 18. stoljea ija je izdaja pomogla britanskom okupatoru Indije. Sada izvode ludorije u amcu preko strahovitog mora krvi. Sama Indija se pomalja pred posjetiteljima kao prelijepa hurija okovana u lance jadajui se na pomanjkanje karaktera kod njezinog naroda. Jo jedna jadikovka, koja ovaj put dolazi od izdajnika koji iskazuju svoje jadne izjave, koje slijede prije nego to nakratko budu prekinute groznom olujom. Ponad nebeskih svodova Nietzche je pronaen kako luta ponad nebeskih svodova dok se palaa Sharfunise (kerke srednjovjekovnog guvernera Lahorea) vidi na putu prema raju. Nadalje, posjetioci susreu due Syed Ali Hamdanija (sufijskog bogougodnika iz Kamira) i Ghani Kamirija (uvenog kamirskog pjesnika) i raspravlja se o bijednom stanju Kamira. Onaj to sjedi meu hurijama u raju je hinduski pjesnik Bhartari Hari, a nadalje su palae tri istonjaka sultana: Nadira iz Perzije, Ahmed Shah Abdalija iz Afganistana i Sultan Tipua iz Dekkana. Iqbal se kree iz raja nakon sluanja rasprave o znaenju smrti i muenitva od Tipua, a hurije ga mole da ostane ili barem da zapjeva gazel prije nego to ih napusti. Ovom potonjem zahtjevu on odaje potovanje. Putovanje poinje biti napeto sa pozivom na razgovor sa Bogom prva konverzacija sa Glasom Ljepote, a potom vizija primordijalne uzvienosti koja proizvodi tako dirljiv uvid u prirodu univerzuma koji Iqbal ne moe izdrati i pada u nesvijest. Obraanje Davidu (Nekoliko rijei za mlau generaciju) Poemu slijedi obraanje pjesnikovom sinu Davidu i omladini.

260

EKSCERPT IZ 'PRELUDIJA ZEMLJI' Prijevod A.J. Arberryja Neobuzdana ljubav ravnoduna prema gradu jer u gradskoj buci njezin plamen umire trai osamu u pustinji i planinskom podruju ili na obali beskrajnoga mora. Ja, koji meu svojim prijateljima nisam vidio nijednog koji e imati povjerenja, odmarao sam se trnutak na obali mora: more i trenutak zalaska sunca plava voda je bila teni rubin u suton. Zalazak sunca daje slijepcu radost vienja, zalazak sunca daje veeri boju zore. Razgovarao sam se sa svojim srcem; Imao sam mnogo elja, mnogo zahtjeva; stvar trenutka, nedijeljene besmrtnosti, stvar koja je iva, sami nedijeljeni ivot, edan, i uz to daleko od ruba fontane, nehotino sam pjevao ovu pjesmu. Otvori svoje usne, jer izobilni kandis-eer je moja elja; pokai svoj obraz, jer su baa i ruin pupoljak moja elja. U jednoj ruci ploska vina, a u drugoj pletenica voljene takav ples nasred poljane je moja elja... Nemirni val je spavao na sivoj vodi, sunce je iezlo, tama se proirila obzorom

261

veer je ukrala dio svoga kapitala a zvijezda stoji poput svjedoka iznad krova. Rumijev duh iznajmljuje velove na komade, iza planinskog masiva on postaje vidljiv, njegovo lice sjaji poput sunca po krasoti, njegova sijeda kosa sjajna poput sezone mladosti bljetav lik na vjenoj svjetlosti, zaplijenjen od glave do pete u vjeitoj radosti.
Slika A.R. Chaughtaija (tonovi su promijenjeni)

(page 164) NOSTALGIJA (photos) Iqbal je uestvovao na Treoj konferenciji u novembru-decembru 1932. god. Kongres nije bio reprezentativan i Iqbal se uskoro povukao. Odrao je predavanje Aristotelijanskom drutvu pod naslovom 'Is Religion Possible' ('Da li je religija mogua', i ono je kasnije ukljueno u Obnovu) i potom je otputovao za Pariz i paniju. Iqbal je bio u Parizu na svome putu za London, nadajui se da e sresti Bergsona, ali on nije bio u gradu. Oni su se potom susreli i raspravljali o Berkleyju i, izmeu drugih stvari, konceptu Vremena. Bergson je bio posve impresioniran hadisom koji mu je Iqbal pripovijedio: Ne klevetaj vrijeme, jer Bog kae: 'Ja sam Vrijeme'. Iqbalov domain u Parizu, stari prijatelj iz Lahorea, Umrao Singh Shergil (otac slavnog slikara Amrita) pravio je biljeke o susretu, ali ih nije mogao kasnije deifrirati.
Prednja strana: fotografija koju je snimio Sirdar Umrao Singh u Parizu 1933. god., dok se Iqbal odmarao nakon ozbiljnog napada prehlade i malaksalosti od etnje. Ispod: Iqbal sa Chaudhry Zafarullah Khanom (kasnije Sir) u Londonu Slika na vrhu: zvanini prijem tokom Tree konferencije (Iqbal je etvrti u desnom redu); u sredini: Iqbal sa svojim prijateljem Umrao Singh Shergilom u Shergilovoj rezidenciji u Parizu; na dnu: drugi prijem tokom Tree konferencije.

262

(page 165) (photo) (page 166) (photo) (page 167) (illustrations) DAMIJA U KORDOBI Prijevod V.G. Kiernana Dan koji slijedi no izraiva svih vremenskih radova Dan koji slijedi no izvor ivota i smrti Niz dana i noi dvobojna nit svile Onog to On tka to je, u Svoga bia odjeu! Niz dana i noi uzdisaj vjene harfe, Uzvisina i dubina svih moguih stvari, Bog otkriveni. Ti si doveden na njihov ispit; ja sam doveden na njihov ispit Dan koji se kree u krugu sa noi, mjerilo sveg ovog svijeta; Mjeren na njihovoj skali si ti i ja, mjeren i pronaen manjkavim, hoemo li obojica Pronai u smrti nau nagradu, pronai u ugaenju nau nadnicu Koji drugi smisao imaju tvoje noi, koji tvoji dani, osim jednog Dugog praznog protoka vremena ispranjenog od zalaska sunca, ili zore? Cjelokupna umjetnika zauenost nastaje jedino da bi jednom iezla; Sve stvari koje su sagraene na ovoj zemlji tonu kao da su sagraene na pijesku. Izvanjsko i unutarnje stvari, prve i posljednje stvari, moraju umrijeti Stvari stare ili novoroene pronalaze svoga posljednjeg prijatelja u

263

smrti. Uz to, u ovom okviru stvari, zrake besmrtnog ivota Pokazuju gdje je neki sluga Boiji izdjelan u neki osobiti oblik Djelo ije je savrenstvo jo svijetlo uz divotu Ljubavi; Ljubav, izvor ivota; Ljubav, na koju smrt ne polae pravo. Brzo svoga tiranina poplava vremenski dugog toka moe kotrljati Sama ljubav je tok dogaaja, koji potjee sve suprotne talase. Druga razdoblja u kalendaru Ljubavi su zabiljeena, Razdoblja jo nisu neimenovana, niti daleko od ovog sada tekueg asa. Ljubav je Dibrilov dah, Ljubav je Muhammedovo snano srce, Ljubav je izaslanik Boiji, Ljubav - Boiji izraz. ak i naa smrtna ilovaa, dotaknuta ushitom Ljubavi, razjari se Ljubav je novo iscijeeno vino, Ljubav je kraljevski pehar, Ljubav - sveenik u svetitu, Ljubav - zapovjednik vojski, Ljubav - sin puta, koji broji tisue domova. Ljubavna je trzalica ta koja izvlai muziku iz ivotnih zategnutih struna Ljubav je toplina ivota, Ljubav je bljetavilo ivota.
Desno: Svetite Kordobe! Iz Ljubavi, ah, tvoje postojanje izvire... (illustration)

(page 168) Svetite Kordobe! Iz Ljubavi, ah, tvoje postojanje izvire, Ljubav koja ne moe znati konani cilj, stranac za tada i sada, Boja, ili kamen i cigla, muzika, pjesma ili govor, 264

Jedino srana toplina krvi podrava takve divote umijea; Kremen sa jednom kapi te krvi pretvara se u pulsirajue srce Melodija, veselje i radost snano izbijaju iz srane krvi. Tvoj umire obodreni pilon, moj nadahnuti stih, Tvoj e kucati na ljudskim srcima, moj e otvoriti njihove dvijeri. Ne manje uzviena nego to je Nebo jesu ljudska prsa, aka praine iako su, ona su povezana plavim nebom. to e, Njemu Koji je Svjetlost*, da posmatra ljudsko kleanje? On ne moe osjetiti ovo vatreno rastapanje naih udova kako se molimo. Ja od poganskog Istoka vidim s kojom sam gorljivou razjaren, Blagoslovi na Boga i Njegovog Bogougodnika koji ispunjavaju moju duu i moja usta: Usrdno zvui moj glas, vatreno zvui moja lutnja, Bog je Bog, poput pjesme, koja struji mojim venama. Izvanjska i unutarnja milina svjedoi u tebi za njega, Dokai svoga stvoritelja, kao to ti, poteno prema obliku i dui uvruje te temelje da budu vrsti, bezbrojne te potpornje koji lebde visoko Poput niza palmi du pjeanih obala. Svjetlost poput one koju je Musa opazio na tim zidovima, tom krovu, Visoko na tom minaretu Dibril sjedi ustolien! Nikad musliman ne moe oajavati; on, nabrajajui svoje vjerovanje, Staje pred Boga gdje su nekad Musa i Ibrahim stajali. Bezgranian je njegov svijet, beskrajni su horizonti njegovi, Tigris, Dunav i Nil talasaju taj smotak na njegovome moru Fantastini su bili njegovi dani, udnovate su pripovijesti koje on moe kazivati,

265

On je onaj koji e pustiti da lei zastarjela zapovijest da se ode; On je onaj koji se raduje ivahno, jae na popisima Ljubavi, ist i nepomijean je njegov pehar, estok i ist je njegov elik; Ratnik naoruan u ovom oklopu: Nema Boga osim Allaha, Pod sjenkom maeva zatienih sa Nema Boga osim Allaha.
Krajnje desno: vrsti ti temelji su fiksirani, brzbrojni ti stubovi uzdiu se u visinu... to e, Njemu Koji je Svjetlost*... kako se klanjamo. Kiernan je pogrijeio ovdje: Iqbal ne ukazuje na Boga, ve na meleke koji su takoer svjetlosna bia i koji se klanjaju puno ee od ljudskih bia, ali ne mogu osjetiti istu strast.

(page 169) Ovje stoji njegovo najunutarnjije jastvo vidljivo u tvome kamenju, Vatra strastvenih dana, ushit rastaljenih noi. Ovdje se njegova uzviena stanica oitovala, ovdje njegove sve vee misli, Ovdje njegova radost i elja, samoponienje i ponos. Kao to je Boija ruka, tako je i vjernika ruka, snana, voena vjetinom, jaka da stvori i upravlja. Oblikovan od praine i svjetlosti, stvorenje Boanske due, Nehajno za oba svijeta kuca svojim neskromnim srcem Umjerena zemaljska elja, velianstvene svrhe, on zavrjeuje Prijateljstvo sa uljudnim izrazom lica, osvaja svaki glas svojim pogledom. Blag u socijalnom trenutku, brz u trenutku traenja, Bilo na gozbi ili u kavgi ist po savjesti i djelu. Okolo Njegovog sluge vrstog vjerovanja Boiji veliki obuhvata se tok itav ovaj univerzum drugdje baca sjenu, iluziju i mit. On je posljednji cilj Razuma, on je etva Ljubavi,

266

On u predvorju stvorenja postavlja sve due u plamenu. Svetite zaljubljenika umjetnosti! Vidljiva moi Vjerovanja Svetom kao Mekku si napravio, jednom, andaluansko tlo. Ukoliko pod ovim nebesima postoji draest jednaka tvojoj, Jedino u muslimanskim srcima, nigdje drugdje to ne moe biti. Ah, ti uznositi kavaliri, ampioni Arabije su razaslani Sveano se obavezujui na velianstven Put, vitezovi istine i vjerovanja. Kroz njihovu imperiju udna je tajna pojmljena: Prijatelji ljudskog roda prisegom se obavezuju ne da zapovijedaju, ve da slue. Evropa i Azija od njih prikuplja instrukcije: Zapad Lei u mraku, a njihova je mudrost otkrila put. ak i danas u ovoj zemlji natopljenoj njihovom krvlju, stanuje rasa Bezbrina, otvorenog srca, jednostavna i nasmijana; ak i danas u ovoj zemlji oi poput njenih gazelinih Oinu tim pogledima ija se kuka strelice zabada u prsa gdje padaju; ak i danas u svome mirisu jemenskog povjetarca jo plutaju, ak i danas u njegovim pjesmama odzvanja eho hidaskog ivota.
(illustration)

(page 170) Pod zvijezdama tvoja sfera vodi takoer nebu; naalost Stoljea su minula otkad su tvoji dvori uli njihovog posljednjeg ezana zvuk. Koje novo odmorite sada, koju daleku dolinu Ljubavna je Neustraiva karavana dosegla, gazei po svome burnom putu?

267

Njemaka je vidjela, puno ranije, surove vjetrove Reformacije Unitavajui bez traga stare putove, odnosei svaki trag, Kristovi zamjenici i njihovo pompezno nestajanje za laljive rijei, Krhka kora razuma lansirana je jo jednom na svoj kurs Pod okom Francuske, Revolucija je jo davno Oblikovala iznova itav poznati svijet ljudima na Zapadu; Rimska prva ki, odraslo staro tovanje antikih stvari, Voeno eljom ponovnog Roenja i ona je, takoer, pronala drugu mladost. Sada u islamskoj dui gungula poput onih koji su u pokretu, Izraujui tajnu Boiju volju: jezik ne moe kazati to one znae. Gledaj! Iz te dubine okeana to dolazi konano se talasajui, Vidi kake se te boje mijenjaju, tamo na tom azurnom svodu! Utopljen u suton, oblak visi nad dolinom i breuljkom, Obasut ovim zalaskom sunca sa crvenim rubinima Badakhshana. Jednostavna, uzbudljiva, djevojka koja pjeva svoju seosku pjesmu; Mladost je tok koji nosi lagahno lau srca. Tekui Gvadalkivir! Ovdje na tvojoj obali je jedan Koji zuri na stvari koje su prole kroz snove jednog drugog dana. Zastor sudbine dosad umata svijet koji e postati, Uz to, ve, njegova zora svanjiva preda mnom otkrivena; Jesam li trebao podii ovu masku, skrivajui lice svojih misli, Evropa nikad ne bi mogla podnijeti pjesme tako strastvene kao to su moje. Smrt, ne ivot, jeste ivot koji nijedna revolucija ne uskomea: Promjena, potres, zrak udisan duama naroda. Koji zvidi kao ma koji Sudbina dri u svojoj ruci jeste narod Savjestan da procijeni svoja djela izbacujui njihov zbir u svako vrijeme.

268

Ugrijana ne krvlju iz srca, straga su ljudska djela pokvarena; Ugrijana ne krvlju iz srca, poetska ekstaza osjea vrtoglavicu.
Izvan margina na str. 167-170: 'Damija u Kordobi' iz rukopisa Baal-i-Gabriel' koji je pisan Iqbalovom rukom (za raniji rukopis vidjeti str. 171-2).

(page 171) NASTAJANJE Arhitektura rijei Iqbal je u januaru 1931. god. - posjetio paniju kako bi odrao predavanje o Intelektualnom svijetu islama i paniji na zahtjev nikog drugog doli panskog ministra za obrazovanje profesora Miguela Ausina osobno, ija je Boanstvena komedija i islam u svome engleskom prijevodu (Divine Comedy and Islam) bila izravna inspiracija za Davidnamu! Za vrijeme boravka u paniji takoer je posjetio arheoloka mjesta od muslimanskog interesa, ukljuujui Veliku damiju u Kordobi. Ovaj trajni spomenik arthitekture nadahanuo ga je za dvije poeme. Prva je bila kratka 'Molitva' (Prayer), koja je napisana u samoj damiji. Druga je bila osam kupleta duga 'Damija u Kordobi' (Mosque of Cordoba) koju je dovrio u narednih nekoliko dana u paniji. Jo od njezinog objavljivanja u Baal-i-Gibreelu (1935.) pozdravili su je brojni kritiari kao najveu poemu urdu knjievnosti. Vrlo vjerovatno da je tako. Iqbal je posjetio damiju u Kordobi sa specijalnim doputenjem od relevantnih vladinih autoriteta i bio je vjerovatno prvi musliman kome je ponueno da u njoj klanja jo od njezinog pretvaranja u katedralu koncem 15. stoljea. Tokom svoje vladavine u paniji muslimani su ustanovili univerzitete koji su slali obilne darove znanstvene spoznaje (koje je Iqbal posmatrao kao jo jedan oblik istinskog bogotovlja) Evropljanima i Iqbal je, shvatajui sebe kao kulturnog potomka istog naroda, plakao zbog pomisli da se nee pomoliti u toj damiji bez traenja dozvole od drugih. Meutim, damijska divota je podigla njegove emocije na razinu koju, na temelju njegovog vlastitog priznanja, nikad ranije nije iskusio. 269

Za Iqbala, ova damija je oznaila trenutak u historijskom razvitku maurske civilizacije koji je bio pola puta izmeu neobuzdanih snaga ivota i oslabljene ljudske energije. On je prokomentirao da se inilo da e ona biti pothvat 'civiliziranih duhova'. Ovo uvelike moemo verificirati iz Iqbalovih vlastitih izvjetaja, usmenih i pisanih. Druge, uzbudljivije pripovijesti o ovoj prigodi su izmiljotine. Nema dokaza o njegovom uenju ezana tamo, i pria o tome da mu je ponueno da klanja brzo dok je vodi otiao da trai doputenje od biskupa pripada vie podruju fikcije. udan, enigmatian lik na njegovom putu nazad bila je mlada sekretarica koja je, sukladno njemu, odmah promijenila miljenje i poela da ga posmatra kao gurua. Inozemna tampa ju je pobrkala sa njegovom kerkom dok su kasniji biografi potaknuli mogunost da je bila britanski agent ije prisustvo ga je sprijeilo jo jednom iznova da posjeti Njemaku. Izvadak iz neobjavljene poeme Iqbal je recitirao 18. marta 1933. god. dok je predsjedavao dugim izlaganjem
Iznad: prva stranica ranije radne verzije poeme iz Iqbalove biljenice (druga stranica slijedi s druge strane).

(page 172) koje je odrao disidentski turski rodoljub Rauf Bay u Damia Millia koledu u Delhiju. Ovo je bila posljednja kitica pjesme koja je sadravala poetsku muziku o budunosti svjetskog poretka i poziciji islama u njemu, oito izabranu da odgovara prilici. Nema druge zabiljeke o bilo kakvom drugom javnom Iqbalovom recitiranju ove poeme, niti je poema zasebno ponuena da se tampa. Po prvi put se pojavila u Baal-i-Gabrielu 1936. god. Tamo, ona je druga od est poema koje tvore neku vrstu panskog niza u ovoj knjizi i one bi se trebale itati zajedno zbog boljeg uinka. 'Damija u Kordobi' je ostala posve popularna iroj javnosti (barem tri muzike izvedbe izabranih dijelova su dostupne u Pakistanu). Usprkos majstorskom izlaganju rijei i fraza u ovoj poemi, one su promijenjene uz kompleksne mistike i filozofske konotacije. Izrazi kao to su silsila-i-ruzo-o-shab, zat i sifat mogu biti odgonetnuti na temelju sadraja filozofskog srca ali moramo se podsjetiti oni ne trebaju uvijek biti podvrgnuti tom tretmanu ukoliko je namjeravano uivanje u poemi. Knjievni cilj bilo

270

koje poeme, jeste da se stvori emocionalno djelovanje, a u sluaju ove poeme ona trai da se iznova stvori kroz jezik isti utjecaj koji sama Velika damija stvara kroz kamen i arhitekturu. Prva je vea od ivotne graevine koja je toboe sagraena od nepokretnih kamenih blokova; potonja koristi blokove rijei krcate bremenitim znaenjima, te ih dri skupa snanim ritmom kako bi predoili prikladnu jeziku graevinu iji utjecaj teko moe biti izgubljen za slualaca, bez obzira na nivo razumijevanja.
Desno: Iqbal klanja u Damiji u Kordobi, januar 1931. god. Naredna stranica: druga fotografija slikana istom prigodom.

(page 173) (photo) (page 174) (photo) (page 175) NOSTALGIJA Kad god razmiljam o Afganistanu, kao to to esto inim, moj um mi doarava preda mnom sliku ove zemlje kao to sam je vidio prole jeseni. Sjedim u jednostavno opremljenoj radnoj sobi, koja gleda preko bae. Iznad bae, iroki prostor zemlje se penje u blagu kosinu kako bi se sastavila sa brdima, koja lee u uvijek uspinjuim valovima jedno iza drugog sve dok kulminiraju u visoko uzdignutu preriju Hindukua... U miru tog sutona, dolina, stabla, udaljena sela i planine koje plutaju u moru magliave zamuenosti predoavaju scenu iz sna poput ljepote. Odjednom se tiina veeri prekida pozivom na namaz. Jedan po jedan, moji pratioci naputaju svoja mjesta; ushieni prelijevajuim glasom mujezina, i ja sam posljednji koji dolazi u prostoriju za namaz, gdje su se moje kolege okupile zajedno skupa sa kraljevskim gostom i najponiznijim od njegovih sluga!

271

Ova mala epizoda otkriva tri najizvanrednije kvalitete Afganaca: njihov duboki religiozni duh, njihovu potpunu slobodu od distingviranja roenja i poloaja, te savreni balans s kojim su uvijek ouvali svoje religijske i nacionalne ideale... Njihova konzervativna mudrost je uzrok da vole svoje tradicije, meutim, vanost ovih tradicija ni na koji nain ne ubija daljnje kretanje due unutar njih. Tek drugi dan susreo sam u Lahoreu neobinog starog afganistanskog apotekara, koji je proveo vie od pola stoljea na Zapadu i koji se na koncu nastanio u Australiji. Nije mogao ni pisati ni itati, ali je govorio dobar australski engleski. Da li se jo sjea svog patu jezika? upitao sam. Moje je pitanje prodrlo direktno do njegovog srca. Njegove blago oroene oi postae svjetlije. Sjeanja na mladost inilo se da mu nadiru u glavi, sve dok nisu pronala nesputan izraz u staroj patu ljubavnoj pjesmi koja je, za trenutak, transponirala ovog sijedog Afganca iz ege Lahorea u hladne doline njegove otadbine. Afganistanski konzervativizam je udo; on je nepopustljiv i uz to potpuno senzitivan i asimilativan za nove kulturne snage. I ovo je tajna vjeito zdrave afganistanske vrste.
Ekstrakt iz Iqbalovog predgovora Afganistanu: Kratko istraivanje Demaluddina Ahmeda i Muhammeda Abdul Aziza. Knjigu je tampala Dar-ul-Taleef, Kabul, 1943. god.

(photos) Nadir Shah, amida svrgnutog kralja Amanullah Khana iz Afganistana, uspio je ne samo da obnovi vlast svoje porodice, ve jednako tako da rezimira modernizacijske procese koje je potaknuo drugi viozionar. Na njega je izvren atentat 1933. god. i naslijedio ga je njegov sin Zahir Shah. Iqbal je bio njegov podupiratelj i sakupljao je novac za njega u Lahoreu 1929. god. Skupa sa Syed Sulieman Nadvijem i Sir Ross Masudom on je bio pozvan od strane afganistanskog vijea u Delhiju da posjeti Afganistan i da ponudi savjet o obrazovnim reformama 1933. god. Svaka zemlja ima svoje vlastite potrebe i njezini obrazovni problemi moraju biti raspravljani i razrijeeni u svjetlu tih potreba, Iqbal je kazao

272

novinarima uoi svog odlaska. On je pozdravio ideju osnivanja novog univerziteta u Kabulu rekavi: Educiran Afganistan e biti najbolji prijatelj Indiji. Za vrijeme boravka u Kabulu, posjetioci su imali dug razgovor sa Kraljem. Osobito znaajne Iqbalu su bile posjete mezarima osvajau Mahmoodu od Ghazne, pjesniku Sinaiju i mogulskom caru Baburu. Sanai je bio meu pionirima te tradicije mistike poezije na perzijskom i izvrio je utjecaj na takve kasnije uitelje kao to su Attar i Rumi, koji se ponosio to je doao nakon njega. Posjeta njegovom turbetu je inspirirala gazel nalik urdu poemi koja sada otvara drugu sekvencu u Baal-i-Gibreelu. Stihovani putopis ovog putovanja na perzijskom, Musafir, objavljen je 1934. god. i kasnije pridodat Pas Cheh Bayad Kerd-u.
Na vrhu: Iqbal, Syed Sulaiman Nadvi i Sir Ross u Afganistanu; iznad: druga skupna fotografija snimljena tokom ovog putovanja; Iipod: prijem u ast gostiju (Iqbal sjedi trei slijeva).

(page 176) (photo) (page 177) *** U meuvremenu je njegov drug iz razreda, Sir Fazli Husain, formirao objedinjenu platformu etiri muslimanske politike partije uz financijsku podrku Aga Khana. Sveindijska muslimanska konferencija, kako je nazvana, primila je odreena ozbiljna ulaganja od Iqbala i on je ak predsjedavao njezinim godinjim zasjedanjem u martu 1932. god. Onaj ko eli da promijeni nesklonu okolinu mora se podvri potpunoj transformaciji svoga unutarnjeg bia, kazao je svojim sluaocima nakon osuivanja injenice da su indijski muslimani odavno prestali da istrauju svoj unutranji ivot. Na je ideal dobro definiran. Ideal nam je da osvojimo ustavnu poziciju za islam koja mu moe donijeti mogunosti da ispuni svoju sudbinu u ovoj zemlji. Nuno je da u svjetlu ovog ideala prodrmamo progresivne snage zajednice i da organiziramo njihove dosadanje neiskoritene energije. ivotna strast ne moe se posuivati od drugih; ona se mora rasplamsati u hramu nae vlastite due.

273

On je potom predloio djelomice politiki, djelomice kulturni program koji je oito utemeljen na modelu kojemu je svjedoio u Mussolinijevoj Italiji tokom njegove nedavne posjete i takoer je crpio inspiraciju iz Seljake lige koja je odigrala ulogu u kineskoj kulturnoj revoluciji 1920-ih. Za manje od dvije godine doao je do zakljuka da niti je njegov stari prijatelj Sir Fazli Husain, niti Njegova Visost Aga Khan prikladna osoba da predvodi muslimansku zajednicu u Indiji. Potom je svoju pozornost usredsredio na Muhammada Ali Dinnaha, kojeg je uskoro otkrio kao jedinog ovjeka koji je sposoban da predvodi muslimane ovog regiona. *** Ni tehnika srednjovjekovnog misticizma, ni nacionalizma, niti ateistikog socijalizma ne mogu izlijeiti bolesti beznadnog ovjeanstva, Iqbal je kazao u svome predavanju 'Is Religion Possible' ('Da li je religija mogua?'), kojeg je organiziralo Aristotelijansko drutvo u Londonu 1932. godine. A religija, koja u svojoj vioj manifestaciji nije dogma, ni sveenstvo, niti ritual, jedina moe etiki pripremiti modernog ovjeka za teret velike odgovornosti koji napredak moderne znanosti nuno ukljuuje, te obnoviti za njega vjersko stajalite koje ga ini sposobnim da stekne linost ovdje i zadobije je ponovo iza toga. Predavanje je bilo uglavnom rekapitulacija prethodnih est predavanja u Obnovi (i on ga je pridodao kao sedmo poglavlje ovoj knjizi dvije godine kasnije). Iqbal je sada bio spreman da se preseli, i to je ono to je uradio. Proveo sam posljednjih 35 godina svoga ivota promiljajui naine prilagoavanja islama sadanjoj kulturi i civilizaciji, i to je bio fokus moga ivota sve ovo vrijeme, kazao je poetkom naredne godine na prijemu koji je odran povodom njegovog povratka. Moja putovanja su me donekle uvjerila da ovo nije ispravan nain predstavljanja ovog pitanja poto ono implicira inferiornost
'Corporeal Resurrection' ('Tjelesno uskrsnue') je bio lanak objavljen u Muslim Revival, Lahore, u septembru 1932. u kojem je Iqbal prigodno raspravio dva nedavna predavanja. Autor knjige The Emergence of Life (Nastanak ivota) unaprijedilo je teoriju monada u podrci kranskog uenja o tjelesnom uskrsnuu, meutim, kur'anski argument koji je iznosio na raspravu svakodnevno posmatranje obnavljanja u prirodi bio je blii autorovoj znanstvenoj tvrdnji da je isto vrijeme i sklad objedinilo atome

274

koji se mogu po prvi put prerasporediti kako bi uskrsnuli istu osobu. Meutim, Kur'an posmatra ivot kao kretanje naprijed, a ne cilklus ponovnog raanja. Biljeka je takoer ukljuena o djelu Emotion As the Basis of Civilization (Emocija kao osnova civilizacije), iji je autor navodio molitve, sadaku i zekjat kao i hodoae Mekki kao ujedinujue faktore u islamu. Strana 176 i ispod: Iqbalove fotografije iz 1030-ih.

(page 178) islama pred modernom kulturom. Prema mome miljenju, ispravan pristup je drugi zaobilazni put. Zbilja je bilo hrabro od njega da odbaci filozofsku poziciju u koju je uloio gotovo itav svoj ivot, meutim, to je jo bilo djelomino odbacivanje apologetskog pristupa. Zabrinutost da se dokae superiornost obino odaje strah i osjeanje inferiornosti, bez obzira koji se kurs zauzima da se dosegne cilj. Znaaj Iqbalovog iskaza ne lei u rjeenju kojeg je on ovdje sugerirao, ve u njegovoj svijesti o problemu i njegovoj iskrenoj elji da se dospije do intelektualne pozicije koja lei iznad sukoba civilizacija. Prvi predmet koji on izabire za ovaj novi pristup je bilo 'Vrijeme i prostor u muslimanskom miljenju', te je ovo predloio Sveuilitu u Oxfordu, koje ga je pozvalo da odri prezentaciju u serijalu Rhodes predavanja. On je odmah otpoeo da prikuplja materijal o ovoj temi, ali se naposlijetku napustilo ovu temu poto ju je Sveuilite smatralo odve kompliciranom. Na neki nain to je bio njegov oprotaj sa metafizikom, a naredni izbor je bila reinterpretacija muslimanskog prava. Ovo je pitanje takoer bilo blisko njegovom srcu i jednom kada ga je neki potovalac nazvao mudaddid, ili preporoditelj vremena, on je odgovorio: Ja to nisam. Mudaddid sadanjeg doba bi mogao biti onaj ko reinterpretira muslimansko pravo. Izraivanje principa na kojima bi muslimansko pravo moglo biti interpretirano ostalo je njegov glavni fokus tokom tih nekoliko posljednjih godina njegovog ivota skupa sa jednim drugim projektom kojeg je elio da se poduzme, tj., zapisivanje njegovih komentara na asni Kur'an. Obje ambicije su ostale neispunjene zbog finansijskih problema i oslabljenog zdravlju.

275

Jedna opservacija bi bogla biti relevantna na ovome mjestu. Za razliku od poezije ili filozofije, bavljenje pravom nema svrhe bez politike moi, i to je razlog zato ga sufije nisu drale za vii prioritet uprkos paljivom obdravanju propisa u dnevnom ivotu. Iqbal je u biti bio sufija, ali je jednako tako bio u dosluhu sa duhom svoga vremena. Temeljna razlika izmeu Iqbalove vizije i islamskog zakona te razliitih kasnijih pokreta uz naizgled sline svrhe jeste ta da je njegovo glavno zanimanje bilo okonavanje tiranije i siromatva kroz interpretaciju islamskog prava. S ove pozicije, implementiranje ovog zakona u slobodnoj zemlji moglo bi zapoeti s tim nastojanjima koja oslobaaju mase i donose im vie graanskih prava, kao i bolji standard ivota. S druge strane, mnogi su pokreti koji su imali za cilj implementaciju islamskog zakona, naalost, zapoeli kroz postavljanje sankcija obinom ovjeku u ime religije, dok su izbjegavali neizbjeni konflikt sa eksploatatorskim snagama. *** Iqbalova pravnika djelatnost zapala je u krizu kao rezultat njegovih estih putovanja poetkom 1930-ih i njegove kasnije dugotrajne bolesti s djelominim gubitkom glasa 1934. god. Bolest je konano dijagnosticirana kao srana astma te, iako je posjetio Bhopal dvaput zbog elektroterapije, ini se da je njegovo lijeenje bilo uvelike neregularno posmatrano sa modernih standarda. Njegova voljena supruga Sirdar Begum je umrla 1935. (nekoliko dana nakon to su se preselili u njihovu vlastitu kuu, David Manzil) i
'Poisition of Women in the East' ('Pozicija ene na Istoku') je lanak koji je Iqbal objavio u The Liverpool Post-u koji je objavljen negdje 1932. (oito za vrijeme njegove posjete Londonu). Ovaj lanak napominje da je ovjek na Zapadu prestao da iskazuje uljudnost prema enama kao to je preputanje svojih sjedita damama u podzemnoj eljeznici, ili omoguavanje da iziu prve iz autobusa ali su same ene ovo prouzroile, jer su zahtijevale emancipaciju i jednaka prava. Na Istoku, napose muslimanskom Istoku, ena je ostala primati iste poasti kao ranije. Obiaji noenja vela, harema i poligamije se brane u ovome lanku. ena je toliko sveta da ni zazorljiv pogled ne bi trebao pasti na nju; ona je predominantno kreativni element u ivotu, a sve su kreativne sile u prirodi skrite iako bi se moglo priznati da je velo zbilja ime specifinog stajalita razuma, te da se izvanjska praksa moe dokinuti u idealnom okruenju. Haremi nisu uobiajeni, jer su ih samo kraljevi imali, dok je poligamija bila samo metod izbjegavanja javne prostitucije kroz apsorbiranje vika ena; monogamija je, inae, bila zbiljski ideal u islamu.

276

ena muslimanka ne gubi svoj pravni entitet nakon braka, a ak moe i osigurati jednakost razvoda sa svojim suprugom ukoliko to izabere. Ispod: Brani ugovor M.D. Taseer i njegove britanske nevjeste gosp. George (oboje se vide ispod) skicirao je Iqbal u skladu sa onim to je vjerovao da su istinske islamske smjernice: ena ima pravo na razvod na svoj vlastiti zahtjev, suprug se obavezao na monogamiju i svaki drugi uvjet je bio otvoren za pregovaranje. Isti model se koristio u braku nevjestine sestre Alice s drugim pjesnikom Faiz Ahmed Faizom, i naposlijetku se pojavio u muslimanskom porodinom pravu (1961.) koji je sada na snazi u Pakistanu. (photo)

(page 179) oito on nije mogao prevladati gubitak. On je rijetko posjeivao zenana dio kue, prestao je bojiti svoju kosu i poeo je sebe opisivati kao 'invalida'. On bi takoer spominjao nadnaravnu vezu kroz koju ga je njezina dua obavijestila da je ve presuena i da nije vie u istilitu. Stipendija od 500 rupija mjeseno od Nawaba iz Bhopala stizala je kao povremena podrka u ovom trenutku. Ovo je bila jedina novana pripomo koju je Iqbal ikada prihvatio od vladara. Zauzvrat, on mu je posvetio Zarb-i-Kaleem. Baal-i-Gibreel, koji je napisan 1935., odvojen je od Davidname samo kratkim stihovanim afganistanskim putopisom (Iqbal je posjetio tu zemlju 1933. kako bi savjetovao guvernera o obrazovnoj politici). Baal-i-Gibreel je eksperiment u kompilaciji. Prvih esnaest dijelova, koji lie na gazele (ali od kojih mnogi nisu gazeli) numerisani su, bez ikakvog objanjenja, a brojanje iznova poinje nakon broja esnaest. Ovo je oito namjeravano tako da sugerira, na suptilan nain, da je prvi niz monoloko obraanje Bogu, a drugi ljudskom rodu. Iza njih slijede kvatrine (kitice od etiri stiha) i druga polovica knjige se sastoji od poema, koje ukljuuju neke od Iqbalovih najboljih. Poeme takoer uvode svaka drugu temu, tako da njihov utjecaj i znaenje ovise o broju poema koje se itaju zajedno. Na primjer, 'Lenin in the Presence of God' ('Lenjin u Boijem Prisustvu') uzeta zasebno je izvanredna, meutim, ukoliko su druge dvije poeme, 'The Song of the Angels' ('Pjesme meleka') i 'God's Decree' ('Boija presuda'), pridodane tako da trilogija iznosi nova znaenja itavoj stvari. Poema koja je napisana na kaburu Mudaddida Sirhindija je retorika ukoliko se

277

uzme zasebno, ali nagovjetava iscrpnu studiju o politici u Pendabu ukoliko joj se jednako tako pridrui nekoliko narednih poema. Klju za ovaj dizajn knjige i podtekstove je obezbijeen ne kroz rijei ve kroz njihovo upadljivo odsustvo: nema uvodnog predgovora, ak ni sadraja. To da ovo remek-djelo mora biti posmatrano kao zasebna knjiga radije negoli antologija izoliranih poema trebalo bi biti oito iz izostanka sadraja za one koji su uzeli u obzir dvoredni uvod ovoj knjizi kuplet od hinduskog pjesnika Bhartarija Harija u smislu da bi se srce dijamanta moglo slomiti cvijetnom laticom dok se suptilnosti diskursa uzalud troe na neukog. Baal-i-Gibreel posjeduje jak afinitet za Davidnamu, koja obezbjeuje pejza i pripovjedaku poleinu za veinu njezinih poema iako njezina najbolja poema 'The Mosque of Cordoba' ('Damija u Krodobi') potjee iz principa u vezi s arhitekturom slobodnog naroda koji su ranije rastumaeni u 'The Book of Slaves' ('Knjizi robova') u Zuboor-i-Adam-u. ta je on pronaao tako inspirativno u vezi sa ovom damijom? Pronaao sam znaajnu razliku
Iqbal se duboko zanimao za Kamir, ne samo zahvaljujui svojim korijenima. On je po prvi put posjetio dolinu 1919. i, odvojeno od nesabranih stihova koji su pisani u studentskim danima, njegove poeme o Kamiru ukljuuju: na perzijskom 'Sakinamu' (koja je ukljuena u Payam-i-Mashriq), odjeljke u Davidnami i sekciju u urdu dijelu Armughan-i-Hijaz-a. Takoer, uestvovao je u razliitim drutvenim kamirskim organizacijama Pendaba sve do 1931. god. kada je izbila pobuna protiv Maharade u samom podruju. Sveindijski kamirski komitet je formiran i Iqbal je bio aktivni lan. Predsjednik je bio Mirza Bashiruddin Mahmood, lider ahmedijskog pokreta. Kamirski komitet je obezbjeivao vane slube narodu Kamira, kao i napore koji su rezultirali u imenovanju Glancyjeve komisije koju je postavila britanska Vlada, a koja je uvela mnoge korisne reforme. Sam komitet se suoio sa unutranjim sporenjem u vezi s ustavnim pitanjem i Iqbala su imenovali predsjednikom nakon povlaenja Mirza Bashiruddina. Raskoli su potrajali i Iqbal se povukao sa ove dunosti, rasputajui Komitet. Izjava koju je dao za tampu ovom prilikom iznosi na vidjelo njegovu ogorenost protiv lanova Komiteta koji ne priznaju nikakvu lojalnost izuzev lideru svoje pojedinane religijske sekte oito imajui na umu ahmedije. Iqbal je nastavio da podupire narod Kamira i sve do ljeta 1937. god. bio je na spisku ljudi iji je ulazak u dolinu bio zabranjen.

278

itava epizoda kamirskog Komiteta ostaje kontroverzna zahvaljujui razliitim prikazima koje su dali ahmedijski pisci i njihovi najhirovitiji protivnici, aktivisti Ahrar partije. Lijevo: Iqbalova fotografija iz 1930-ih.

(page 180) u tri graevine koje sam posjetio u [paniji], kasnije je kazao na neformalnom okupljanju. Palaa Al Zahra ini mi se da je divovska kreacija; damija u Kordobi civiliziranih divova, dok je palaa Alhambra ona civiliziranih ljudi. Navodno, Iqbal se potom nasmijao i dodao: Bio sam rastresen u palai Alhambra, ali gdje god sam pogledao, vidio sam: 'Hu al Ghalib ['On je Pobjednik'] ispisano na zidovima. Kazao sam samom sebi: Bog dominira svime ovdje. Volio bih da jednako tako i ovjek dominira neim! Potom je velika graevina u Kordobi odgovorila njegovom ukusu zbog velianstvenosti u umjetnosti. Ona je prirodno obezbijedila argument koji otvara poemu: Vrijeme je enigmatini pobjednik, ali umjetniko remek-djelo koje je stvorio 'Boiji ovjek' je bezvremeno. Naravno, moramo razjasniti prirodne katastrofe, i Iqbal ne haje da nam kae o tome kako bi napravio izuzetak svome pravilu i kako bi prilagodio sluaj tamo gdje teoretski stalni artefakt Boijeg ovjeka nestaje zahvaljujui nekoj prirodnoj katastrofi. Uz to, istinska vrijednost poeme lei u ljepoti, a ne u znanstvenoj istini, kao to je zapisao u svojoj biljenici puno ranije. Poema je posebno dirljiva kako prelazi iz poetne bombastine ideje u povuene slinosti izmeu divote graevine sa stvarima koje su ljudskije i koje su ive oko nas kao to je srce isitnskog vjernika, ili pjesma koju je nesmotreno ispjevala kerka seljaka u oblinjem polju, ili proroka imaginacija samog pjesnika. I kao to je to s pravom jedan od kritiara istaknuo, umjesto pisanja poeme o damiji, pjesnik je nastojao da stvori kroz rijei ekvivalent njezinog arhitektonskog sjaja.
Islamski istraivaki institut je osnovan u Lahoreu na Iqbalovu sugestiju i on je bio njegov prvi predsjednik. Ispod: zajednika fotografija sa sveanog otvaranja ovog instituta u aprilu 1933. na kojoj su, izmeu ostalih: Iqbal (sjedi u sredini), Habiburahman Sherwani (sjedi s desne njegove strane), Sir Abdul Qadir (do

279

Sherwanija) i Abdullah Yusuf Ali (uveni prevodilac asnog Kur'ana, koji sjedi drugi zdesna). Khalifah Shudauddin sjedi Iqbalu s lijeve strane.

(photo) (page 181) 'Boiji ovjek' ('mard-i-Khuda') i 'Musliman' ('mard-i-Musalman') kako se uspotrebljavaju u ovoj poemi, nisu sinonimni. 'Boiji ovjek', iji rad zadobija besmrtnost, moe biti svaki ovjek, ak i nemusliman, koji je pokrenut Ljubavlju u Davidnami, Iqbal je prikazao hinduske pjesnike kao uzore savrenstva, dok je sami Baal-i-Gabriel pripisao istaknute jakosti karaktera ak Lenjinu. Musliman je jedan od tipova 'Boijeg ovjeka'. Meutim, kao ona koja se nikada ne odaleuje od univezalnih osnova poeme, ona ostaje temeljno islamskoga karaktera po svome nepopustljivom kretanju iz jedne velianstvenosti muslimanske misli i historije u drugu sve dok se prolost ne transformira u sadanjost, a sadanjost se iskuava kao nagovjetaj budunosti. U cjelokupnom planu Baal-i-Gabriela, 'Damiji u Kordobi' prethodi 'Molitva' (napisana u samoj damiji). Mona rasko ovih poema kontrastira raznolikim nijansama nekoliko drugih molitvi nizajui se od dramatinih monologa likova iz maurske panije i ruskog Lenjina do meleka na nebesima i, konano odgovora od Samog Boga, o kome poema puno kazuje, a u kome Bog nalae melecima da srue tiranske drutvene i ekonomske sisteme u svijetu. *** Dvije knjige su izile iz tampe naredne godine: Zarb-i-Kaleem na urdu jeziku i Pas Cheh Bayad Kerd Aye Aqwam-i-Sharq na perzijskom. Prva je nosila podnaslov 'Objava rata protiv sadanjeg doba' i izloila je Iqbalovo gledanje na religiju, obrazovanje, umjetnost, aktualne probleme i 'ensko pitanje'. Ona se poesto gleda radije kao didaktina i, poto se usporedi sa ostalim Iqbalovim djelima posebno njegovom ranijom poezijom njezini navodi esto zvue krutom i nepovezanom. Ovo se uglavnom ima zahvaliti selektivnom itanju, poto ova impresija nije korektna kao onda kada se knjiga prouava u svojoj cijelosti. Kao prvo, same uvodne

280

poeme ine bjelodanim da je pjesnik itekako svjestan izdrljivosti svoga izraza, koji ima zahvaliti naravi svoje zadae. ovjek sa skoro ezdeset godina koji pati od hronine bolesti - on je morao raunati da je ova knjiga vjerovatno posljednji izraz njegove vizije za univerzalnom drutvenom rekonstrukcijom, i kao takav osjeaj urgentnosti je posvema opravdan. Meutim, islamske poeme u ovom djelu ne odaju vienje svijeta koji je podvrgnut muslimanskom vjerovanju. Zapravo, jedna od poema sadri poprilino sarkastinu kritiku propovijedanja islama u Europi, te predlae da se eksploatiranje siromanijih nacija nee okonati konverzijom bijelog ovjeka, jer je zapadnjaki politiki sistem utemeljen na rasi radije negoli na religiji. Implikacija je ta da je promjena u politikoj strukturi globalne zajednice potrebna, a ne propovijedanje vjere. Muslimanske se itaoce poziva da obrate pozornost na liberalno lice islama i da predstave ovjekoljubiv model pred svijet. Upravo kao to je to Sir Syed uradio prije njega, Iqbal jednako tako poziva
Iqbal nikada nije prestao da predaje i ova mu je druga profesija davala neovisniji dohodak, posebno kada je njegova advokatura propala nakon 1934. god. Iako se nikada nije vratio predavanju nakon 1910. (izuzev kratkog povratka na Vladin koled 1919.), on je ostao povezan sa Pendab sveuilitem kao profesor sve do 1930-ih, a takoer je bio i dekan Orijentalnog fakulteta jedno vrijeme. Kao ispitiva i glavni ispitiva, bio je plaen za svoje usluge sukladno postojeim cijenama koje su varirale sukladno stepenu gradusa od 15 do 100 rijala za pisanje rada, te nekoliko pisa do preko dva rijala za rjeenja pitanja za provjeru. Jedno vrijeme je takoer ocjenjivao radove na Sveuilitu Aligarh. Njegov prihod je odraavao 'dohodak sa sveuilita' koji je obino varirao izmeu 1400 do preko 2000 rijala godinje od 1921. do 1936., opadajui na manje od hiljadu posljednje dvije godine njegovog ivota (u to je vrijeme bio prikovan za krevet, a prihod od njegove advokature nije imao posljednje tri godine ivota). Iqbalov metod provjere radova je bio slian onom njegovog uitelja iz Sialkota, Mir Hasana: on je provjeravao svako pitanje iz svih radova ukrug radije negoli da provjerava rad za radom. Iqbal je bio vrlo strog u vezi sa profesionalnom au i bio bi iritiran ukoliko se zahtijevalo da se protuzakonito mijenjaju rezultati. On je takoer napisao udbenike za urdu i perzijsku knjievnost. Urdu Course (Urdu kurs) za 6., 7. i 8. razred je napisao u suradnji sa Hakeem Ahmad Shudaom i objavljen je 1924.; on je proiren na 5. razred u suradnji sa istim autorom 1926.; i Aina-i-Adam za uenje perzijske knjievnosti za starije razrede 1927. god. Tarikh-i-Hind, historijski udbenik koji je prvo objavljen 1913. u naslovu se tvrdi da je napisan u koautorstvu sa Iqbalom, meutim, ini se da to nije tano u pogledu sadraja. Na vrhu: Iqbal na Aligarh sveuilitu. Fotigrafija nije datirana.

281

(photo)

(page 182) muslimanske itaoce da se udalje od takvih neproduktivnih ideja kao to je predestinacija i slijepo slijeenje vjerskih voa. 'Makkah and Geneve' ('Mekka i eneva') je jedna od brojnih poema gdje je islamski cilj predstavljen nita manjim kao nacija ovjekoljublja. Mekka je poslala ovu poruku zemlji eneva: Liga naroda, ili Liga ovjeanstva? Posveujui svoj ivot rekonstrukciji muslimanskog religijskog miljenja za postizanje jedinstva ljudskog roda, on je neprestano ponavljao ovdje da se vjerovanje proekree u predrasudu ukoliko je razdrueno od osjeaja za ivot: svaki ogranak koji raste na Planeti jeste svjedoanstvo injenici da su ak i planete svjesne protezanja prostora, dokazivao je on u poemi koja je prikladno naslovljena 'Resignation' ('Rezignacija'): Ne ograuj put za djela prirodnih potraivanja / Podvrgavanje Volji Boijoj ima razliite ciljeve. Knjiga ne manjka svojim udjelom u okantnom postupku u poticanju italaca, posebno muslimanskih italaca: Mogu li to kazati otvoreno, ukoliko vam to nije odve naporno: egzistenacija ljudskog bia nije ni dua, ni tijelo! Ukoliko su muslimani provodili njegovu viziju univerzalne drutvene rekonstrukcije, onda bi ih se trebalo pozvati da revidiraju svoje pozicije o brojnim pitanjima o ivotu i religiji te da ih se prodrma za kritiko promiljanje koje je bilo objedinjena svrha islamskih poema u ovoj knjizi, bilo motivaciona ili racionalna. Otvoreno didaktiki karakter ove knjige ne ugroava poetski kvalitet odve puno i neki pasai ak nadmauju prethodne urdu poeme po jezgrovitosti i kratkoi. Najvei dio odjeljka o umjetnosti i knjievnosti je slikovit a da nije kien, dok su poeme o aktualnim pitanjima uspjeno uskladile verbalno umijee sa polemikama. Perzijska mesnevija je bio posljednji njegov pothvat u tom anru i na neki nain je dokrajio raspravu koja je zapoela u Asrar-i-Khudi (vidjeti Poglavlje 3). U to vrijeme je pobolijevao i tjeio se u miljenju da je njegov rad na ovom svijetu doao do dolinog kraja. (photos)

282

Iqbal je primio etiri poasna zvanja doktora knjievnosti (ukljuujui jedan koji mu je posthumno dodijeljen). Oni su bili od sljedeih sveuilinih cenatara: 1) Pedjab (prilikom jubileja 1933.); 2) Aligarh (1935.); 3) Allahabad (povodom njegovog zlatnog jubileja 1937.); i 4) Tokyo (posthumno 1960.). Oito je Usmania sveuilite (Hyderabad Deccan) takoer odluilo da mu urui odlije u posljednjoj godini njegovog ivota, ali nije poznato da li je ono i urueno. Guvernerov navod za Iqbala na Pendab sveuilitu je bio sljedei: U Sir Muhammadu Iqbalu, Sveuilite odaje priznanje pjesniku i filozofu iroke reputacije, te nam je drago to je niz godina bio dekan Orijentalnog fakulteta ovog sveuilita. Devet drugih dostojanstvenika je primilo poasna zvanja istom prilikom. Meu njima su bili stari Iqbalov prijatelj Sir Fazli Husain, Sir Sikander Hayat Khan, Maharada iz Dammua i Kamira i, posve sluajno, Iqbalov ljuti rival Sir Shadi Lal (glavni sudac Visokog suda u Lahoreu). Na vrhu: Iqbal nakon primitka poasnog doktorata knjievnosti iz Pendaba (1933.). Desno: Iqbal nosi doktorsku akademsku odjeu (talar). Suprotna strana: Iqbal na Aligarh sveuilitu; nije datirano.

(page 183) (photo) (page 184) SINOPSIS Baal-i-Gibreel (1935.) (illustrations) Baal-i-Gibreel (Dibrilovo krilo) je najomiljenije od strane kritiara i ozbiljnih italaca. U urdu knjievnosti ono ostaje nenadmano kao kombinacija filozofskih predmeta, snano izraavanje i ganutljiva melodija. Posvedbeni stihovi Odijeljeni stih na naslovnici poziva italaca da obnovi prtljag za sunano putovanje te da osvjei izgoreno iz predaha dana. Posvetna strana sadri samo uljudno upozorenje, koje je prevedeno od antikog hinduskog pjesnika Bhartari Harija: Srce dijamanta moe biti odsjeeno cvijetnom laticom; rijei, slatke i njene, potroene su na neuku budalu. 1-16 283

esnaest poema, koje uoljivo nose brojeve umjesto naslova (otuda su ih komentatori pogreno nazvali gazelima), ine dijalog sa Bogom. 1-61 Nenaslovljene poeme se iznova pobrajaju nakon 16 vjerovatno da oznae promjenu u predmetu, koja sada obuhvata obraanje pojedinim ljudskom biima. Tapiserija pokazuje najiri opseg filozofskih predmeta koji je ikada zabiljeen na jednome mjestu u urdu knjievnosti. Teme ukljuuju: metafiziku, mistiku, etiku, savremenu historiju, politiku itd. a da ne spominjemo izlaganje Iqbalove vlastite filozofije jastva, koja se po prvi put pojavljuje ovdje na urdu jeziku skoro dvadeset godina nakon njegovog skiciranja na perzijskom. Kvatrine Kvatrine na urdu jeziku koje je napisao pjesnik ovdje su ukljuene po prvi put. One prate diskurs koji je predoen u prethodnim odjeljcima. Naslovljene poeme Druga polovica knjige sadri obine poeme. Otvara se skupinom himni, koje ukljuuju takva majstorska ostvarenja kao to su 'The Mosque of Cordoba' ('Damija u Kordobi'), i trilogiju poema koje zapoinju sa 'Lenin in the Presence of God' ('Lenjin u Boijoj Prisutnosti'). Ove slijede poeme u ast Poslanika, koje vode u poeme o gotovo svakom predmetu koji je ovla dotaknut u prethodnim nenaslovljenim poemama. Razrada se javlja u razliitim detaljima uz osvjeavajuu sintezu dirljive lirike i kompleksnog filozofskog miljenja. Mogue je itati Baal-i-Gibreel na vie naina. On se moe shvatiti kao metafiziko sabiranje ljudske historije, raskomadana i iskustvenija Davidnama vrsta, ili knjiga predivnih poema koje se mogu itati s uitkom na njihov vlastiti nain. Dominantna tema u knjizi je primordijalna ljudska borba protiv strasti unutar i sila izvana, a to je najbolje izraeno u 'The Spirit of Earth Welcomes Adam' ('Duh Zemlje izraava dobrodolicu Ademu').

284

'Sakinamah' je najvjerovatnije napisana 1934. god. Ukljuena je u Baal-i-Gibreel poetkom naredne godine. Ona slijedi ustanovljenu konvenciju perzijske i urdu poezije, ime je navala Proljea proslavljena kroz traenje uslunosti donosioca vina. Ova se konvencija ovdje pretvara kako bi se istrailo duhovnu zbiljnost slikovite ljepote. Vino, koje tradicionalno predstavlja e za duhovnom spoznajom, ovdje ujedinjuje Boiju ljubav sa hitnom urgentnou za pozitivnim djelovanjem u svijetu. Sedam kitica pokrivaju sljedee teme: a) pregled prirodnog svijeta i ljudska pitanja; b) dekadenciju muslimanske zajednice; c) muslimansku renesansu; d) ivot i univerzum metafiziki pregled; e) tajne Jastva; f) put naprijed. Poema je auriranje 'The Khizr of the Way' ('Hizr Puta') kao saet prikaz Iqbalovih filozofskih ideja. Meutim, njezina se knjievna funkcija razlikuje od svih drugih duih urdu poema. S jedne strane, ona bi se mogla pobrojati kao neidentificirana poast Wordsworthu po tome to u tolikoj mjeri mijea estetski uitak sa duhovnim znaenjem u procjeni prirode; s druge strane, ona daje novu ivotnu snagu odreenim konvencijama istonjake knjievnosti i odreenom mistikom vokabularu dovodei ih licem u lice sa modernim navadama uma mala rekonstrukcija knjievne misli na Istoku. Prvo izdanje Baal-i-Gabreela pojavilo se u januaru 1935. god. tampano je u Tad Company (Lahore) u neobino visokom tirau od 10.000 primjeraka veliine 15x19,5 cm (224 stranice). Kako se tvrdi, sami je posrednik nabavio dodatne piratske kopije iz tamparije. (page 185) ABESINIJA (18. august 1935.) Ti zapadnjaki leinari moraju jo da naue Kakvi otrovi vrebaju u abesinskoj leini, Tom crvljivom truplu koje je spremno da se raspadne na dijelove!

285

Civilizacijski zenit, nadir vrline; U naem svjetskom pljakanju je narodna trgovina, Svaki vuk pristupa nedunoj janjadi. Jao sjajnoj asti Crkve, Jer je Rim razbio na komadie na pijaci, Otro je izgrebana, Sveti Oe, istina. Prijevod V.G. Kiernana (/illustration)
Desno: Etiopljanski kralj Haile Selassi. Njegovu izgladnjelu zemlju je napao Mussolini kako bi teritorijalno razdijelio carstvo. (illustrations)

Zarb-i-Kaleem je prvi put objavljen u julu 1936. Prepisiva je nepoznat, meutim, ini se da je to bio neko drugi a ne Abdul Madeed, Iqbalov redovni prepisiva. Pet hiljada primjeraka je tampano veliine 15x20 cm (182+8 stranica) u Kapoor Art Printing Works, Abbott Rd., Lahore, na temelju sporazuma sa Lala Goranditta Mull Kapoorom i ovo je izdanje prodavano iz Kutub Khana Tuloo-i-Islam, Lahore. Zarb-i-Kaleem (1936.) Zarb-i-Kaleem (Musaov tap) obino se smatra didaktikim i polemikim, ali je ova knjiga jednako tako bogata izvanrednom glatkoom izraavanja. Knjiga je vaan dokument poetskog izraavanja koje se zaustavlja kako bi pokrilo polemiku bez gubitka gracioznosti verbalnih umijea. Ona nosi podnaslov Ratni pokli protiv sadanjeg doba, a koncept je objanjen u dva kupleta na ilustraciji nasuprot naslovne strane. Posvetu Sir Hameedullahu, Nawabu iz Bhopala, slijede dvije uvodne poeme, koje su kratke, kao i sve drugo u ovoj knjizi.

286

Islam i musliman: Poglavlje sadri 67 poema koje promiljaju savremenu politiku i drutvo sa duhovnog stajalita, i izlae Iqbalova esto ponavljana gledita o potencijalu islama kao ivotne snage. Poznata poema, 'La ilaha illaAllah' (Iqbalova posljednja javna recitacija) takoer se pojavljuje ovdje. Obrazovanje i odgoj Ovih 28 poema se fokusira na ideale koji trebaju biti postignuti kroz poeljno obrazovanje; otuda neprestano ponavljanje Iqbalovog koncepta o tome ta ljudsko bie uope treba da bude. ena Ovo je kratko poglavlje koje sadri tek nekolicinu od 9 poema, od kojih veina stoji optuena za muki ovinizam i eugenike ideje. Ti poznati reci takoer dolaze iz ovog poglavlja: ena je boja univerzuma (wujood-e-zan say hai tasveer-e-kain-at mien rang). Knjievnost, umjetnosti Iqbalova ivotna borba protiv knjievnosti oaja, tuge i straha dosee svoju najviu notu ovdje 43 poeme su izravni potomci poglavlja U pogledu istinske naravi poezije i reforme islamske knjievnosti, koje je izloio u svome Asrar-i-Khudi dvadeset i jednu godinu ranije. Meutim, publika ovdje nije striktno islamska, a poruka nema eksplicitno univerzalni poziv. Istonjaka i zapadnjaka politika Trideset i pet poema u ovom poglavlju ostaju znaajni kao Iqbalova filozofska razmiljanja o dogaajima koji su vodili svijet, u vremenu oko dvije godine, u najrazorniji Drugi svjetski rat. Iqbalovo je stajalite u principu antiimperijalistiko i po implikaciji antizapadnjako. Neki stihovi sada su postali poslovinima, kao to je Iqbalov napad na univerzalno zastupnitvo: Demokracija je oblik vladavine gdje se ljudi broje, ali ne procjenjuju.

287

Refleksije o Mehrab Gul Afghanu Ovih dvadeset poema (naslovljenih brojevima umjesto naslovima) predstavljene su kao promiljanja fiktivnog karaktera: Afganistan je izabran kao njegov dom oito da oznai jake prirodne instinkte koji su asimilirani od ovih kulturnih snaga. REZIGNACIJA Granice i debele grane ovo suptilno pitanje objanjavaju Ovaj osjeaj koji okruuje iroko do biljki neusiljen je. Sjeme se ne zadovoljava boravljenjem u mraku, Ono ima strast da se vine u vis iz zemlje poput iskre. Ne ograuj put za djela prirodnih potraivanja, Podvrgavanje Volji Boijoj ima razliite ciljeve. Ako postoji odvanost za rast, predgrae je dovoljno; O, ovjee, svijet je prostran, ako si pametan. EGIPATSKE PIRAMIDE Tiina okruuje ovu pusto ija intenzivna ar ofuri srce Jedino u formiranju pjeanih dina Priroda je pokazala svoju umjetnost. Divota ovih piramida Hvalevrijedna uzviena nebesa za nemilost Koja ih je ruka sazidala, dizajnirala i oblikovala, Tako da se ine da su odjenute u trajnu milost?

288

Postavi svoju kvalitetnost izrade posve slobodno Iz prirodnih lanaca koji je vezuju vrsto Jer ljudi koji su obdareni darom zanata Nisu plijen, niti treba da osjeaju strah od lovaca.
Preveo Syed Akbar Ali Shah

(page 186) PORODICA

Doris Ahmad (desno) roena je u Njemakoj i ivjela je u Aligarhu 1936. sa svojom sestrom Lisom, koja je tamo bila udata za muslimanskog profesora. Kontaktirana je da se brine o Iqbalovoj djeci (Iqbalova supruga Sirdar Begum umrla je godina dana ranije; David i Munira su imali dvanaest i est godina). Sljedei su izvati iz Doris Ahmedinih iskrenih prisjeanja, Iqbal kakvog sam ga poznavala (1986.).

Pripremila bih Bano (Muniru) za kolu ujutro i Ali Baksh bi je odvezao u tongi. Kada sam tek dola, ona je bila uenica u oblinjoj koli koja se zvala Gimnazija muslimanskih djevojaka. Primijetila sam, kad god doe iz kole, da je njezina odjea bila isprljana i poprskana tintom; dvaput je njezina kosa bila prepuna uiju. Nije bila sretna u toj koli i inilo se da ne ui ba dobro. Sugerirala sam dr. Sahibu (Iqbalu) da bi trebala promijeniti kolu. On je odluku prepustio meni. Tako sam otila da obiem enske kole u susjedstvu. kola Kinnaird, koja nije bila daleko, inila se da odrava dobar standard. Direktor mi je rekao da je prouavanje Biblije obavezno za sve uenike. Spomenula sam ovo dr. Sahibu, koji nije vidio nita loe da Bano pohaa ova predavanja. On je drao da e ovo poveati njezinu spoznaju; on sam je jednako tako duboko prouavao Bibliju. On je zahtijevao da se posebni asovi odravaju za nju na kojima e se je poduavati Kur'anu. Chaudry Muhammad Husain (Iqbalov prijatelj i kasnije skrbnik djece) je ovo uredio i Bano je poela da pohaa Kinnaird gimnaziju... Dr. Sahib je uvijek ruavao sa djecom poslije podne i ispitivao Muniru i Davida o njihovim dnevnim aktivnostima. Naveer, nakon to bi djeca veerala, mi bismo svi malo posjedili u dr. Sahibovoj sobi. Chaudry Muhammad Husain je obino bio tamo u to vrijeme. Bano bi nakratko grajala i veselo skakutala okolo po sobi i potom bi se sklupala

289

i zaspala na dr. Sahibovom krevetu kada bi bila umorna. Ja bih je nakon toga odnijela u njezinu sobu gdje bismo obje spavale na susjednim djeijim krevetima... Jednom je Bano zloesto kazala dr. Sahibu da joj nisam dala doruak iako ga je pojela. Ali Bakhsha su poslali da me pita o tome. Dola sam u dr. Sahibovu sobu i ukorila je zbog toga to je bila zloesta i to je lagala. Potom sam je odvela u njezinu sobu i izgrdila pokuavajui da joj unekoliko objasnim da ne bi smjela izrei ak niti najmanju la. Kasnije mi je dr. Sahib kazao u njezinom odsustvu da sam ispravno postupila strogo je ukorivi za laganje, ali je traio od mene da izbjegavam da je grdim u njegovom prisustvu, ako je to mogue, jer to vrijea njegove osjeaje. Kada je Bano imala sedam godina, stari Shiekh Ata Muhammad, dr. Sahibov brat, poslao je burqu za Bano iz Sialkota sa uputama da bi je trebala nositi kada izlazi iz kue. Ja sam bila zabezeknuta time. Odmah sam odnijela burqu dr. Sahibu i kazala mu da neu dopustiti Bano da je nosi pod bilo kojim okolnostima. Dr. Sahib se sloio sa mnom da nema potrebe da to nosi. Bano ju je smatrala posve zabavnim odjevnim predmetom i koristila ju je kao igraku. Ona i njezine prijateljice su je redom nosile i trale po vrtu... Bano i ja smo jako puno voljele jedna drugu i uskoro mi je postala kao kerka. Jednog dana sam otila u kupovinu i umjesto da je Ali Bakhsh dovede iz kole, ja sam otila po nju na putu nazad kui. Bila je jako uzbuena zbog ovoga i veselo je brbljala u tongi. Voza tonge je bio znatieljan i pitao me je da li mi je ona kerka. Kazala sam da nije. Bano je ovo ula, ali nije tada ovo prokomentirala. Narednih je nekoliko dana njezino lice bilo mrano i bila je neobino tiha. Nisam mogla shvatiti razlog za ovo sve dok jednog dana nisam priala sa njom i kazala uobiajeno: Meri Baiti ('keri moja'). Na ovo je odbrusila: Oslovljava me sa 'Meri Baiti, Meri Baiti', ali kada te je voza tonge pitao kazala si mu da nisam tvoja kerka. Objasnila sam joj uz veliku potekou da je, iako je volim kao svoje vlastitu kerku, njezina istinska majka na nebu te, iako mi je bila kao i moja kerka, nisam imala pravo tvrditi da sam njezina majka.
Ispod: David i Munira sa njihovom tetkom Karim Bibi (Iqbalovom sestrom) u kasnijim godinama. Na dnu: gospoa Doris, Munira, njezin suprug Mian Salahuddin i David u porodinom krugu zajedno 1956. god.

(page 187) 290

Ali Bakhsh je bio Iqbalov kuni pomonik od mladosti. Umro je 1960-ih. Sljedei su izvaci iz razgovora sa njim.

Dr. Sahib (Iqbal) nije puno spavao nou. Posjetioci bi ostajali s njim dokasno, ali ak i nakon toga on bi nastavio sjediti, a njegova je glava bila zamiljeno nageta. Katkad bi se njegove oi orosile suzama bez nekog odreenog razloga, ili bi poeo da plae sve dok se ne bi zakaljao; potom bi podigao ruke u molitvi i njegovo bi se lice ozarilo udnim bljetavilom i unutarnjim smirajem. Bio je lahkog sna. ak i na miju kretnju bi se probudio i potom bi zvao: Ali Bakhsh! ta se desilo? Ali bi utonuo u svoje misli prije nego to sam mogao i odgovoriti. Uvijek sam mu bio pri ruci; ak ni moj krevet nije bio daleko nou. im bi osjetio inspiraciju da pie poeziju, pozvao bi: Ali Bakhsh! Donesi mi papir i pero! i ja bih ovo odmah donio. Njegovo lice bi se uobiajeno zarumenilo kada bi pisao stihove i mogao sam vidjeti svjetlost u njegovim oima, meutim, kada bi prekinuo poloio bi glavu na jastuk kao da je kamen spao sa njegovih prsa. Spoetka ovo nisam mogao razumjeti, ali sam potom saznao da je dr. Sahib bio pjesnik i da je ovo bio njegov uobiajeni nain pisanja stihova... Njegov ivot je bio jednostavan, meutim, moram ti kazati da je svojim slugama nudio istu hranu koju je i sam jeo. Nije bilo zasebnih jela za nas. Jednom su nam dali dal (mahunarke) bez ghee i nekim sluajem je on to primijetio. Bio je jako uzrujan i kada je uao rekao je (svojim ljudima): Niste dali ovo jelo slugama, ve kao da ste to dali meni. Naa posluga je naa desna ruka, oni nas uzvisuju i sav na kuni posao ovisi o njima. Za osudu je to da bi oni trebali biti diskriminirani u hrani... Nije volio tatinu i nije odobravao svojim potovaocima ljubljenje ruku, niti kurtozane naklone. Ljudi su se gomilali oko nas kada je otiao u Allahabad (kada je odrao svoj uveni Predsjedniki govor), ali je bio jako ljut kada mu je neko priao blizu i iskazao poast bacajui novac na masu. Odjednom ih je zaustavio i zadugo se jadao zbog toga.
Lijevo: Rehma, jo jedan kuni sluga. On je bio sluga 1930-ih. (photo)

291

Chaudry Muhammad Husain (1894.-1950.) postao je Iqbalov vjerni potovalac otprilike oko 1915. god. dok je studirao na Islamia koledu u Lahoreu. Kasnije je postao bliski prijatelj, koji je nadzirao objavljivanje svih njegovih radova od 1923. god. i bio je skrbnik Davida i Munire nakon Iqbalove smrti. Iqbalov mauzeloj je takoer dovren pod njegovim nadzorom. Zaposlio se u Graanskom sekretarijatu Pendaba na Iqbalovo inzistiranje 1926. god., kasnije obnaajui dunost u tiskovnom odjeljenju i ministarstvu unutranjih poslova. U tom kapacitetu je bio odgovoran za poticanje zakonskih akcija protiv mnogih progresivnih autora, najnaroitije Sadat Hasana Mantoa i Ismata Chughtaija. On je smatrao njihova djela skandaloznim. Nakon Iqbalove smrti, Husainov istaknuti smisao za humor inio se poprilino podjarmljenim neprestanom osjeaju dunosti prema svome rahmetli prijatelju i poesto je bio optuivan da je bio odve posesivan. Manto je jednom satirino pisao o starom gospodinu koji misli da je Iqbal zakljuao svaki knjievni talent u kofer i predao mu kljueve prije svoje smrti. Meutim, za Iqbalovu mlau djecu njegovo skrbnitvo bilo dar s neba i njihov udobni odgoj se ima zahvaliti njemu do izvjesne mjere. On je pisao o Iqbalu tokom svoga ivota, ali je bio ogoren na ideju da se pridrui piscima koji su krenuli ravno prema tome da biljee svoje memoare i stajalita o ovom velikom pjesniku nakon njegove smrti. Syed Nazeer Niazi (1900.-82.) bio je brati Iqbalovog uitelja iz Sialkota, Syed Mir Hasana. Pridruio se ovom krugu oko 1920-ih i bio je zaduen za pripremanje korektnih rukopisa Iqbalovih pjesama od 1936. god., kada je pjesnik poeo da gubi vid. On posjeduje vrijednu zbirku knjiga i lanaka o Iqbalu, ukljuujui podrobne dnevnike pjesnikovih posljednjih dana, Iqbal Kay Huzoor (1971.). M. Shafi (umro 1993.) bio je mladi aktivist Muslimanske studentske federacije (studentsko krilo Muslimanske lige) i kasnije ugledni novinar pod svojim nom de plume (pseudonimom), Meem Sheen (inicijali njegovog imena na urdu jeziku). Bio je redovni posjetilac Iqbala pred smrt i vodio je prepisku u to vrijeme. (photos)
Desno (s vrha prema dnu): Chaudhry Muhammad Husain, Syed Nazeer Niazi i M. Shafi.

(page 188)

292

SINOPSIS Pas Cheh Bayad Kard Aye Aqwam-i-Sharq (1936.) Pas Cheh Bayad Kard Aye Aqwam-i-Sharq ('Dakle, to bi sada trebalo biti uraeno, narodi Istoka?') nastala je u snu u kojem je Sir Syed Ahmed Khan savjetovao Iqbalu da trai pomo od Poslanika u pogledu svoje bolesti. Poema se preokrenula u posljednju Iqbalovu publikaciju za njegova ivota. Putopisni stih o Afganistanu (Mathnavi Musafir, ili 'Putnik'), koja je tampana dvije godine kasnije pridodana je ovom svesku, vjerovatno kao pomisao iza ina. Uvod Uvodna poema se pojavljuje prije stihovanog uvodnika, oboje naglaavajui nadmo ljubavi nad razumom. Obraanje Suncu Reminiscencija Iqbalovog obraanja Suncu u poetnoj poemi (koja je ukljuena u Bangi-Dara), gdje Iqbal zaziva sunani blagoslov za samo zastraujue prenoenje poruke o poticanju novog ivota na dekadentnom Istoku. Musaova mudrost Nasuprot faraonovoj mudrosti koja slijedi u narednom poglavlju, Musaova mudrost je iluminirana Boijom svjetlou. Ona je oslobaajui inilac u ivotima naroda. (illustration) Pas Cheh Bayad Kard Aye Aqwam-i-Sharq je prvi put objavljena u oktobru 1936. Nije poznato ime prepisivaa, ali ini se da je rije o istoj osobi koja je radila kaligrafiju Musafira. tampano je 2000 kopija formata 16x20 (71 stranica) u Kapoor Art Printing Works, Abbott Rd. u Lahoreu uz ugovor sa Lala Goranditta Mull Kapoor da se prodaje u Kutub Khana Tuloo-i-Islam u Lahoreu. Drugo izdanje Musafira (1934.) pridodato mu je nakon nekoliko sedmica. Wisdom of the Paraohs ('Murost faraona')

293

Tirani jednako tako posjeduju mudrost i pokatkad ona moe takoer biti vrlo pouna kao to je moderna filozofija zapadnjakih imperijalista ali se ona poziva na nadmo tijela nad duhom i podjarmljuje narod volji tirana. Nema Boga osim Boga Prvi dio islamskog idioma iznosi na vidjelo velianstvenost u ljudima pozivajui ih da ustanu protiv svakog lanog idola materijalnog ili nematerijalnog dok ih drugi dio povezuje sa primordijalnom Ljepotom kroz neuvjetovanu afirmaciju. Siromatvo Iqbal ponovo utvruje znaaj svoje omiljene teme faqr, ili duhovnosti koja je inspirirala siromatvo osobe koja se boji Boga i koja radije izabire umjesto nezakonitog luksuza. Slobodni ovjek Kao i svuda drugdje u svojoj poeziji, Iqbal je hitar da nas podsjeti ovdje da se idealna ljudska osoba ne moe odgojiti bez politike slobode. O tajnama Boanskog zakona Niko ne bi trebao da ovisi o drugom u ovom svijetu, kae Iqbal. Ovo i nita vie, jeste svrha Boanskog zakona. Nekoliko suza za Indiju Ovo je jadanje nad politikom podjarmljenou Indije koju su okupirali britanski kolonijalisti i koja se desila, sukladno Iqbalu, zahvaljujui pomanjkanju jedinstva meu Indijcima. Savremena politika Iqbal kritizira prevrtljivost meu lokalnim politiarima. Arapima

294

Arapski narodi su upozoreni protiv zala nacionalizma i podsjeani na slavnu prolost: Arapi su oslobodili svijet od antikog imperijalizma i kultivirali racionalnu misao. ta bi se trebalo uraditi Iqbal poziva istonjake narode da ustanu protiv zapadnjakog imperijalizma. Njegovi su prijedlozi: a) da koncipiraju zdrave tradicije i razviju samopotovanje; te b) da steknu ekonomsku neovisnost. (illustration) Vi znate vrlo dobro, kae on, da je monarhija povezana sa upotrebom brutalne sile. Ova brutalna sila, u naem vremenu, je trgovina. Trgovina je sada produljenje trona: oni stiu profit kroz trgovinu i poreze kroz kraljevstvo. Zazivanje Poslanika Segment koji je inspirirao itavu knjigu sada se pojavljuje kao molitva Poslaniku. Putnik (1934.) Poema zapoinje nanaslovljenim uvodnim stihovima. Pjesnik dobija poziv od Nadira Shaha, kralja Afganistana (na koga je izvren atentat u vrijeme kada je poema bila dovrena). Naslovi poglavlja istiu: putovanje u Afganistan obraanje pograninim narodima putnik stie u Kabul i posjeuje Njegovu Visost, rahmetli Kralja na grobu cara Babura posjeta Ghazni i posmatranje groba mudraca Sinaija duh mudraca Sinaija odgovara pjesniku iz Denneta na grobu sultana Mahmooda (Bog mu se smilovao) jadikovka u Ghazni Qandhar i posmatranje Poslanikovog ogrtaa na grobu Ahmeda Shaha Abdalija, utemeljivaa afganistanske nacije obraanje islamskom kralju, Njegovoj Visosti Zahir Shahu (Bog mu se smilovao).

(page 189)

295

(photo)
Iznad: Quaid-i-Azam Muhammad Ali Dinnah (1876.-1948.) Letters of Iqbal to Jinnah (Iqbalova pisma Dinnahu) objavljena su 1943. uz Dinahov predgovor. Ukljueno je trienaest pisama i ona pokrivaju sljedee teme: 23. mart 1936. Napredak parlamanetarnog kolegija 9. juni 1936. Prijedlozi za menifest kolegija 25. juni 1936. Traenje savjeta o prijedlozima unionistikih lidera Sir Sikandara i Ahmada Yar Daultana 23. august 1936. Traenje savjeta o moguem kompromisu sa unionistima 20. mart 1937. Predlaganje Sveindijske muslimanske konvencije koja bi odbacila zahtjeve Dawaharlal Nehrua u Sveindijskoj nacionalnoj koncenciji 22. april 1937. Slijeenje njezinog programa nadalje 28. maj 1937. Predlaganje da Muslimanska liga uspostavi povjerenje sa masama s ciljem rjeavanja ekonomskih problema kroz muslimanski zakon otuda treba drava ili drave 21. juni 1937. Objanjenje da je za muslimane Sjeverno-zapadne Indije i Bengala jedini mirovni nain izlaska iz poveanja etnikih neprijateljstava; sugerira da bi se naredno zasjedanje Lige trebalo odrati u Lahoreu 11. august 1937. Slijeenje njezinog programa nadalje 7. oktobar 1937. U pogledu uea Pendabi predstavnika na Liginom zasjedanju u Lucknowu; predlaganje pitanje za Dinnahovo obraanje 30. oktobar 1937. Raspravljanje rezolucije Kongresnog komiteta; jednako tako nakana unionista 1. novembar 1937. Izvjetavanje posljedica Dinnah-Sikanderovog pakta i traenje kopije 10. novembar 1937. Jadanje da Sir Sikander eli da osvoji Ligu i da je eliminira.

*** Nije poznato kada je Iqbal prvi put upoznao Dinnaha. Moda je uo za to ime oko 1911. god. kada je Dinnah uspjeno branio sluaj zastarjelog muslimanskog zakona na kraljevskom vijeu. Iqbal je bio skeptian u vezi sa itavom stvari i smatrao je da je to mnogo vike nizato; Shiekh Sahib je imao obiaj da se bori za zakon o skrbnitvu, napisao je u satirikoj poemi. Pitajte ga da li posjeduje imanje za pretvaranje u skrbnitvo! Lucknow pakt, krunski uspjeh Dinnahove rane politike karijere, bila je velika klopka sukladno Iqbalu. On je vjerovao da e ovaj pakt preokrenuti muslimansku veinu Pendaba u zbiljsku veinu te je ak napisao neke satirine stihove o Dinnahu koji se

296

sputa iz nebeskog Londona na brdo (Simla) poput drugog Isusa Krista. Koncem 1929. god. Iqbal i Dinnah su se drali u suprotnim taborima Muslimanske lige, koja se razdvojila izmeu Dinnaha i Sir Muhammada Shafija. Iqbal je otiao u Delhi te godine kako bi prisustvovao sastanku na kojem se pretpostavljalo da e Dinnah predoiti svojih etrnaest taaka, ali nije. Oni su jamano razvili odreeno uzajamno uvaavanje naredne godine kada je Liga privremeno izgladila spor i kada je Iqbalu upuen poziv da predsjedava njezinim godinjim zasjedanjem uz Dinnahov pristanak. Tuni odlazak sa scene Sir Muhammada Shafija 1931. god. moda je izvrio pritisak na Iqbala da uvidi potrebu, kao i mogunost, da gleda na Dinnaha u drugom svjetlu, i prenosi se kroz usmenu tradiciju da je Iqbal bio est gost u Dinnahovoj Hampstead rezidenciji tokom Tree konferencije. Iqbal je takoer spomenut kao jedan od ljudi koji su poticali Dinnaha da okona svoj samonametnuti egzil i da se vrati u domovinu. Uprkos historiji politikih razmimoilaenja Dinnah je bio jedini muslimanski lider u Indiji ija se osobna velikodunost mogla uporediti sa Iqbalovom vrlo visokom imaginacijom. Ova su se dvojica susrela u posljednjoj sedmici aprila 1936. u Iqbalovoj rezidenciji u Lahoreu kako bi raspravili uspostavu parlamentarnog kolegija za Muslimansku ligu u Pendabu. Dinnah jo nije bio zasluio svoj naslov Quaid-i-Azama, ili Velikog lidera, ali ga je pjesnik jamano smatrao takvim. Kazao je svome dvanaestogodinjem sinu Davidu da e ugostiti vrlo vanu osobu, i kada je Dinnah komentirao uzdranost stidljivog djeaka da odgovori na uzrono pitanje o tome ta bi volio da radi kada odraste, Iqbal je prokomentirao: On eka na tebe da mu kae ta bi trebao biti. Parlamentarni kolegij je kasnije uspostavljen i Iqbal je odigrao glavnu ulogu u dovoenju muslimana iz Pendaba da prihvate Dinnahovu Muslimansku ligu. Zadaa je bila teka i nipoto nije zavrena za Iqbalovog ivota. U najboljem sluaju, Dinnah je mogao da napravi tzv. pakt sa Sir Sikander Hayatom, unionistikim liderom ove provincije, kome Iqbal nije vjerovao. Meutim, Iqbalove usluge su prole dug put do konane popularnosti Muslimanske lige u ovoj provinciji. Njegova stajalita su sutinski u saglasnosti sa mojim, Dinnah je napisao u svome predgovoru kolekciji Iqbalovih pisama koja su mu napisana, i konano su me

297

dovela do istih zakljuaka kao rezultata paljivog propitivanja i prouavanja ustavnih problema s kojima se suoava Indija. Liga napokon mora da odlui o tome hoe li ostati tijelo koje predstavlja gornje klase indijskih muslimana ili muslimanskih masa koje (page 190) dosad, zbog dobrog razloga, nisu imale zanimanja za nju, napisao mu je Iqbal dok je objanjavao da novi Ustav iz 1935. god. nije osiguro pravdu obinom narodu. Forsirajui znaaj ekonomskih problema masa, primijetio je: Sreom, postoji rjeenje u provoenju islamskog zakona i njegovog daljnjeg razvitka u svjetlu modernih ideja. Nakon dugog i paljivog prouavanja islamskog zakona, doao sam do zakljuaka, ukoliko se ovaj sistem zakona ispravno shvati i primijeni, da je barem pravo na opstanak osigurano svima. Potreba za muslimanskom dravom ili dravama je stoga neminovna, istaknuo je on. I kao to e Dinnah napisati u svome predgovoru, ova su se stajalita pronala pravodobno u ujedinjenoj volji muslimanske Indije kako je skicirana u lahorskoj rezoluciji Sveindijske muslimanske lige, popularno poznate kao 'Pakistanske rezolucije', koja je donesena 23. marta 1940. To je bilo gotovo dvije godine nakon Iqbalove smrti.
'Islam and Ahmedism' ('Islam i ahmedijanstvo') (koji je je kasnije tampana kao broura uz prijevod na urdu) objavljen je u asopisu Islam, Lahore, u januaru 1936. Nehru je kritikovao ranije Iqbalove izjave, posebno 'Qadiyanis and Ortodox Muslims' ('Kadijanije i pravovjerni muslimani') u: The Statesman, Calcutta, 14. maj 1935. Iako je cijenio Nehrua kao prvog nacionalnog indijskog lidera koji je zainteresiran za sadanju islamsku duhovnu uskomeanost, Iqbal je uzrujan jer Nehruov pristup pitanju ahmedijanstva iznevjerava zamjerke za prospekte muslimanske politike i religijske solidarnosti u Indiji. Islamu kao drutvenom organizmu treba konanost Muhammedovog poslanstva, jer ona osigurava emancipaciju ovjaanstva od duhovne predaje; stoga bi se ahmedije trebale oitovati kao zasebna zajednica. Iqbal odbacuje tri argumenta Mirza Ghulam Ahmeda Qadiyanija, utemeljivaa ahmedijskog pokreta, ali sugerira da bi daleko bolje od teolokog odbacivanja moglo biti komparativno propitivanje iskustava Mirza Ghulam Ahmada i savremenih nemuslimanskih mistika (npr., Rama Krishne iz Bengala) u svjetlu moderne psihoanalize, ali koristei Kur'an kao kriterij. Odgovori koje su obezbijedili politiari i udrueni teolozi nakon gubitka politike moi muslimana bili su nedostatni budui da u primitivnim zajednicama nije logika, ve autoritet taj koji poziva, te su otuda pojavi novih poslanstava neki iskazali dobrodolicu.

298

Drugi smjer djelovanja su izabrali reformatori poput Sir Syeda, Afghanija i Ahmeda Dana (vjerovatno su svi bili inspirirani Abd al Wahabom iz Nadda), koji se borio protiv zla u muslimanskom svijetu mullaizma, misticizma i muslimanskih kraljeva. Oni su iznijeli na vidjelo novu vrstu ovjeka, kao to su Zaghlul Pasha (Egipat), Mustafa Kemal (Turska) i Reza Shah (Iran) u kojima logika nije ta, ve ivot koji se neumorno bori da razrijei njegove probleme i otuda temelji islamske solidarnosti nisu uzdrmani bilo kakvim grekama ovih ljudi koje su oni mogli napraviti. Uprkos razlici u miljenju Iqbal, je posjedovao blagi zavoj za Dawaharlala Nehrua (desno) i njegovog oca Motilala, posve mogue zahvaljujui zajednikom kamirskom porijeklu. Oba Nehrua su povoljno spomenuta u Davidnami (1932.) kao borci za slobodu. Jedini zabiljeeni susret izmeu Iqbala i Dawaharlala desio se poetkom 1938. god. i uglavnom je bio nepolitikog karaktera.

*** Iqbal se bavio sa dvije glavne kontroverze pred kraj svoga ivota. Prva od ovih je zapoela kada je guverner Pendaba savjetovao muslimanima da prevladaju raskol izmeu ahmedija i neahmedija. Mirza Ghulam Ahmed iz Qadiyana, religijski uenjak i polemiar zapoeo je ahmedijski pokret krajem 19. stoljea. Kasnije je tvrdio da je poslanik i svi su ga muslimani prihvatili kao takvog. Vjerovanje u vezi s drugim Kristovim dolaskom bilo je u opticaju meu brojnim kolama muslimanskog miljenja, a Mirza Ghulam Ahmed je takoer tvrdio da je obeani mesija. Iqbal je isprva bio impresioniran energinou i drutvenim duhom ovog pokreta i on je pronaao neke povoljne reference u njegovoj ranoj prozi (ali nikada u njegovoj poeziji, izuzev jedne najranije poeme ije autorstvo ostaje upitno). On nikada nije mogao saosjeati sa religijskim idejama njegovog utemeljivaa, jer je to bilo odbacivanje konanosti Poslanika islama. (Sukladno Iqbalu, 'obeani mesija' bio je patvoreni izraz, poto je koncept ekanja na nadnaravnog otkupitelja bio stran duhu islama.) Ve 1935. god. on je otvoreno od Vlade traio da ahmedije proglase zasebnom zajednicom od muslimana, uostalom kao to su sikhi proglaeni odvojenima od hindusa 1919. god. estoko je kritikovan od ahmedija, Britanaca i Indijskog nacionalnog kongresa (Posljednji je bio predstavljen serijom (photo) (page 191) predavanja Dawaharlala Nehrua kome je Iqbal odgovorio iscrpnim lankom o ovom predmetu.) 299

Drugi argument je zapoeo s njegovim poprilino otrim iskazom protiv Husain Ahmed Madanija, uglednog uenjaka iz ortodoksnog seminara iz Deobanda, za koga su novine izjavile da je kazao da su narodi osnovani na temelju teritorija, a ne religijskih ideala. Iqbalova kritika je iznesena kao perzijska poema, koja zapoinje: Nearapski svijet jo uvijek nije shvatio religijski misterij, ili kako inae Husain Ahmed iz Deobanda izrie takvu glupost! Sljedea kontroverza je oznaila posljednju intelektualnu bitku koju je Iqbal vodio, i ona je bila prikladna da je njegov oponent trebao predstavljati ortodoksiju dok brani teritorijalnost: dva koncepta portiv kojih je Iqbal zauzeo ivotno stajalite sada su bila objedinjena u jednoj osobi! *** Njegova arka elja je bila da posjeti sveta mjesta Mekku i Medinu. Anticipirajui ovo, on je naslovio narednu zbirku perzijskih poema Armaghan-i-Hidaz (Arapski poklon). Njegovi sekretari su bili okirani kada je konano izdiktirao sadraj. Da li je on odustao od nade da e biti iv do svetog putovanja i dovrenja svoje knjige u zemlji Poslanika? Profesor Hameed Ahmad Khan, koji ga je posjetio sa dvojicom prijatelja uveer 10. novembra 1937., ostavio je ovaj ivopisan prikaz: Dr. Sahib (Iqbal) je leao u svome krevetu. Jo uvijek leei nauznak na svome jastuku, uzvratio je na na pozdrav. Htjeli smo da sjednemo na stolice blizu kreveta kada je upitao: Ko je ovo? Nakratko smo bili zapanjeni. Posjeivao sam ga sedam ili osam godina dosad i uvijek mi je iskazivao dobrodolicu. Iako je postojala praznina od nekoliko mjeseci, nisam mogao shvatiti zato postavlja takvo pitanje. Skrivajui svoje iznenaenje, odgovorio sam: Ja sam Hameed Ahmad Khan Saedullah i Abdul Vahid. I posjedali smo na stolice. Pitali smo ga o tome kako mu je i potom je nastala kratka tiina konano prekinuta njegovim karakteristino dugim: 'Hmmmm!'... Pogledao sam mali stoli do njegovog kreveta. Pet ili sedam knjiga je bilo na njemu dok su jedna ili dvije leale na podu blizu njega. Brzo prelazei preko knjiga, upitao sam: 'Dr. Sahib, da li ita puno ovih dana ili jednako tako pie?' 'Kakvo itanje!' Odgovorio je, 'ne vidim...'

300

Bolovao je od starake mrene na oku, koju nije mogao operirati jer je bila potpuno razvijena. Poto ne mogu itati, sada provodim vrijeme razmiljajui, kazao je Hameedu. To prua isto zadovoljstvo. Potom je pridigao glavu sa jastuka i dodao s malim uzbuenjem: udna je stvar to to se moja memorija poboljala nakon gubitka vida. Sedmog februara 1938. diktirao je ono to e se pokazati da e biti njegova posljednja urdu poema (iako e uslijediti nekoliko rimovanih distiha na perzijskom). Prikladni kraj njegovoj poetskoj karijeri, a poema je nazvana 'Ljudsko bie' i namjeravana je za ukljuenje u njegovu predlaganu urdu antologiju iako e na kraju biti ukljuena na kraju Armaghan-i-Hidaz-a skupa sa nizom drugih urdu poema, budui da su one bile nedosvoljne da naprave zasebnu antologiju.
Iqbalov iskaz 'On Islam and Nationalism' ('O islamu i nacionalizmu') u: Ehsan, Lahore, 9. marta 1938. tvorio je dio njegove aktualne debate sa Maulana Husain Ahmad Madanijem. Dok je ljubav nekog spram vlastite domovine prirorodni instinkt, ideja nacije u savremenoj politikoj litearaturi je radije princip ljudskog drutva i kao takav on dolazi u konflikt sa islamom, budui da je islam takoer zakon ljudskog drutva. Dok je religija bila nacionalna za Egipane, Grke i Perzijance, rasna za Jevreje i privatno pitanje za krane, jedino je islam posmatra kao isto ljudsku, ija je svrha bila da ujedini i organizira ljudski rod uprkos njegovim prirodnim razlikovnostima. Postreformatorska Evropa je pronala u zemlji osnovu za nacionalni ivot, ali to je samo vodilo nereligioznosti, religijskom skepticizmu i ekonomskom konfliktu. Filoloka igra rijeima Maulane je potom analizirana i osuena, a takav je i njegov iskaz da nijedan autoritet ne podrava stajalite da je islamski millat utemeljen na ljudskom dostojanstvu i bratstvu. Ukoliko je osjeaj nacionalizma bio vaan, zato Poslanik islama nije vezao nacionalno srodstvo u politikim pitanjima Arabije sa svojim neprijateljima? Ljudski rod moe imati ustav, drutveni ivot koji je utemeljen na miru i sigurnosti, ukoliko propagiranje Boije jedinosti postaje ideal za miljenja i djelovanja. Postoji duboki unutarnji odnos izmeu kadijanstva i onih koji misle poput Maulana Husaina Ahmada, ali ovo moe jedino biti pokazano kroz istanan historijski uvid.

(page 192)
Jedino 'nedovreno' Iqbalovo djelo je bila urdu antologija za koju nije dovoljno napisao i poeme su stoga pridodate njegovoj perzijskoj zbirci Armaghan-i-Hidaz. Postojala su i druga djela koja je elio da pie neko vrijeme, ali ona ne mogu biti smatrana 'nedovrenima' budui da ona nikada nisu zauzela prvo mjesto. Meu takvim planovima su bili sljedei:

301

a) komentar Kur'ana, za koji je radni naslov bio The Qur'an As I Understand It (Kur'an kako ga ja
razumijevam, iznos koji je primio od Nawaba Hamidullaha iz Bhopala nije bila tantijema za ovo djelo kako se katkad nagaa ve je openito bio stipendija); b) analitika historija muslimanskih naroda; c) moderna interpretacija muslimanskog zakona. Postoji odreeni spomen poeme koju je elio da napie na nain savremene engleske poezije pod naslovom 'The Book of a Forgotten Prophet' ('Knjiga zaboravljenog poslanika'). Meutim, ne postoji rukopis, ako je i pripremio neki, koji je pronaen meu njegovim radovima. Nepotpuni Tarikh-i-Tasawwuf (Historija sufizma) ne predstavlja 'nedovrena djela', ve jednu od brojnih prolaznih ideja koje nisu pronaene vrijednim dovrenja; knjiga je zapoeta i naputena 1917. god. Brojni nacrti, rukopisi i privatni papiri su postojei i mogu se konsultirati u Iqbal muzeju (David Manzil) u Lahoreu. Replike su dostupne u biblioteci Iqbal akademije Pakistan u Lahoreu i vjerovatno budu dostupne na internetu u budunosti.

Zbilja, neki stihovi aludiraju na smrt kao to je perzijska kvatrina koja je postala vrlo poznat odonda: Hoe li se stara pjesma vratiti? Hoe li drugi povjetarac doi iz Hidaza? Vrijeme ovog faqira je dolo Hoe li biti drugi koji zna sve tajne? (Prijevod Mustansir Mira) Ljekari su ga proglasili kritinim uveer 20. aprila i odluili su da bi tretman sutradan trebao biti promijenjen. Meutim, nije bilo izgledno da bi on to mogao preko noi. Njegov sin David je uao u njegovu sobu u kasnim sahatima. Budui da nije mogao da ga vidi zbog katarakte, Iqbal je upitao ko je uao. Nakon to je uo da je to David, nasmijao se i kazao veselo: Volio bih radije da postane David! (Ime znai 'besmrtan' ili 'vjeiti' na perzijskom.) Potom je traio od Chaudhryja Muhammada Husaina, jednog od svojih opunomoenika, da proita 'An Address to Javid' ('Obraanje Davidu') iz Davidname kada on odraste. Ovo je bilo posljednji put da je djeak vidio svoga oca.

302

Malo prije zore Iqbal je osjetio zakrenost u prsima i pozvao je ljekara, koji je malo prije otiao. Sugerirano je da nee biti uznemirivan tako skoro. Bit e inae odve kasno, kazao je pjesnik i recitirao perzijski katren koji je sastavio prije nekoliko dana. Neko je jurnuo napolje, ali je kraj uslijedio prije nego to je pomo mogla doi. Prenosi se da je odbio da uzima sredstvo za ublaavanje bolova jer su to bili sedativi, a on nije elio da propusti iskustvo umiranja budan. I dok ga je njegov sluga Ali Bakhsh bodrio, on je pokazao na svoja prsa kazavi: Ovdje je, i preselio je gotovo uz uzdah. (page 193) NOSTALGIJA esnaestog oktobra 1935., lider nedodirljivih, dr. B. R. Ambedkar, savjetovao je svojim sljedbenicima da napuste hinduizam i da potrae utoite u nekoj religiji koja nudi jednakost. Mnogi muslimani, ukljuujui i Iqbala, shvatili su ovo kao mogunost za poveanje politikog poloaja muslimanske zajednice u Indiji, meutim, ova poetna prepiska sa uenjacima sa Al Azhar sveuilita isprovocirala je snanu reakciju od strane indijske tampe. Dakle, oni su promijenili svoje miljenje i ponovo pisali Al Azhar Sveuilitu objanjavajui da bi lokalni sveenici bili prilagodljiviji poto bi intervencija uenjaka izvana mogla imati tetan efekat na odnose izmeu indijskih muslimana i hindusa. Drugi se nisu sloili sa njim i alazharska delegacija je neminovno dola. Posjetili su Lahore 2. i 3. januara 1937., a Iqbal je prisustvovao ruku njima u ast. Zajednika fotografija je posljednja poznata Iqbalova slika. (photos)
Iznad: posljednja Iqbalova fotografija: sjedi trei slijeva s grupom uenjaka sa Al Azhar sveuilita (Egipat). Lahore, 2.-3. januar 1937. Desno: poveana slika koju je izradio isti fotograf.

303

(page 194) Sretna Nova godina: Iqbalova posljednja poruka Novogodinja radijska emisija iz Lahorea emitirana na Sveindijskom radiju 1. januara 1938. godine Moderno razdoblje se ponosi svojim napretkom u znanju i jedinstvenim znanstvenim razvitkom. Nema sumnje, ponos je opravdan. Danas su prostor i vrijeme poniteni i ovjek postie zadiviljujui uspjeh u raskrivanju prirodnih tajni i iskoritavanju njezinih sila u svoju korist. Meutim, uprkos svim ovim razvicima, tiranija i imperijalizam paradiraju u inozemstvu, prerueni u demokraciju, nacionalizam, komunizam, faizam i nebo zna ta jo mimo toga. Pod ovim krinkama, u svakom kutku zemaljskom, duh slobode i dostojanstvo ovjeka se gaze pod nogama na nain na koji se ne moe usporediti ni sa najmranijim razdobljem ljudske historije. Takozvani dravnici kojima su vlada i predvoenje ljudi povjereni pokazali su se demonima krvoprolia, tiranije i tlaenja. Upravitelji ija je dunost da tite i njeguju te ideale koji oblikuju vii ljudski rod, da sprjeavaju tlaenje ljudi te da uzdignu moral i intelektualni stepen ljudskog roda su, u svojoj gladi za dominacijom i imperijalnim posjedovanjima, prolili krv miliona i sveli su milione na ropstvo jednostavno kako bi ugodili gramzivosti i pohlepi svojih pojedinanih grupa. Nakon podjarmljivanja i uspostave svoje dominacije nad slabijim ljudima, oni su im oteli njihove religije, njihov moral, njihove kulturne tradicije i njihove knjievnosti. Potom su posijali sjeme razdora i podjela meu njima i oni bi trebali prolijevati jedan drugome krv i ii na spavanje pod opijumom ropstva, tako da pijavica imperijalizma moe neprekidno sisati njihovu krv. Poto se obazrem na godinu koja je minula i poto pogledam svijet usred novogodinjih radovanja, svejedno je da li je to Abesinija, Palestina, panija ili Kina, ista bijeda prevladava u svakom kutku ovjekovog zemaljskog domita, i stotine hiljada ljudi su nemilosrdno masakrirani. Maine destrukcije koje je stvorila znanost zatiru meae ovjekovih kulturnih postignua. Vlade koje same nisu ukljuene u ovu dramu vatre i krvi siu krv slabijih naroda ekonomski. Kao da se primie Sudnji dan, u kome kao da se svako stara za sigurnost vlastite koe, i u kome se ne uje glas saosjeanja ili iskrenog prijateljevanja.

304

Svjetski mislitelji su preneraeni. Da li se to primie kraj itavog ovog progresa i civilizacijskog razvitka, pitaju se oni, da li se primie to da e ljudi ubijati jedni druge u uzajamnoj mrnji i uiniti ljudsko prebivalite nemoguim na ovoj zemlji? Prisjetimo se, ovjek moe opstati na ovoj zemlji jedino potujui ljudski rod, a ovaj e svijet ostati poprite plijena okrutnih zvijeri osim i jedino ukoliko su obrazovne snage itavog svijeta usmjerene da ucijepe u ovjeka respekt za ljudski rod. Zar ne vidite da narod panije, iako oni posjeduju istu zajedniku sponu jedne rase, jedne nacionalnosti, jednog jezika i jedne religije, ubijaju jedni druge i unitavaju svoju kulturu i civilizaciju svojim vlastitim rukama zahvaljujui razlikama u svome ekonomskom uvjerenju? Ovaj pojedinani dogaaj bjelodano pokazuje da nacionalno jedinstvo jednako tako nije trajna snaga. Samo je jedno jedinstvo pouzdano, a to jedinstvo je ljudsko bratstvo, koje je iznad rase, nacionalnosti, boje koe ili jezika. Sve dok se ova tzv. demokracija, ovaj prokleti nacionalizam i ovaj degradirajui imperijalizam ne uzdrmaju, sve dok ljudi ne demonstriraju svojim djelovanjima da vjeruju da je itav svijet Boija porodica, sve dok se razlike po rasi, boji i geografskim nacionalnostima posve ne izbriu, oni nikada nee biti u stanju da vode sretan i zadovoljan ivot, niti e materijalizirati prelijepe ideale slobode, jednakosti i bratstva. Zaponimo Novu godinu s molitvom Uzvienom Bogu da podari ljudskost onima koji su na vlasti i vladi, te da ih naui da im se ljudski rod omili i priraste srcu.
Desno: Iqbalova posljednja urdu poema s prijevodom. Stranica nasuprot: njegova denaza (iznad) i spomenik (ispod).

LJUDSKO BIE Znati i vidjeti je tako lahko u svijetu, Nita vjerovatno nee ostati skrito, jer je ovaj svijet sainjen od svjetlosti. Veo prirode je transparentan ukoliko elimo da vidimo: odve daleko slabo vidljivi smijeak meleka. Ovaj svijet je poziv za ljudsko bie da gleda, jer je svakoj tajni 305

podaren instinkt da iskoi iz svoga ormaria. Raspor ljudske krvi je ono to je Uzvieni koristio za micanje oluja u Svoje okeane. ta bi nebo moglo znati o tome ije je boravite ova planeta Zemlja, na ijim nonim gozbama zvijezde zbilja stoje na strai! Ukoliko sam kraj svega, ta onda lei onkraj? Gdje lee granice mojih beskrajnih putovanja? (page 195) (photos) (page 196) SINOPSIS 'Satan's Parliament' ('ejtanski parlament') je bila posljednja Iqbalova dua poema napisana na urdu. Napisao ju je 1936. god., ali je po prvi put tampana u posthumnoj zbirci Armaghan-i-Hidaz (1938.). Poema je dijalog izmeu ejtana i peterice njegovih savjetnika, kojima su uglavnom date posebne sklonosti i glasovi te stoga ine poemu nekom vrstom poetske drame. Parlament zapoinje avolskim otvaranjem pomou kojeg se ejtan predstavlja i pokree komad: ejtanski poredak je prevladavajui do te mjere da se ini kako Sam Bog gubi povjerenje u Svoj svijet. Imperijalizam, gubitak vjere, fatalistike ideologije i kapitalizam su meu glavnim sredstvima koje ejtan koristi. Njegova postignua se nadalje izlau u parlamentu kroz Prvog Savjetnika sa naroitim fokusom na muslimansku zajednicu: mentalitet poslunika, ritualizam i misticizam su ovdje odradili posao.

306

Savjetnici potom raspravljaju da li bi se demokracija i boljevizam trebali smatrati prijetnjom. Mussolini bi mogao uraditi posao za njih budui da ga je ejtan inspirirao Cezarovim snom, ali je njegova invazija na Abesiniju bila greka: ona je otkrila runo lice zapadnjakog imperijalizma, koji je toliko duboko bio skrit iza demokratske vanjtine. ejtan iznova ustaje zbog zakljunih opaski: ispod njegovog poloaja je da se osjea ugroenim umjetnim socijalizmom iji su najbolji predstavnici raupane skitnice. Istinska opasnost lei u islamu: religiji koja potie vrlinu i hrabrost, koja propovijeda dostojanstvo ljudskog bia i izjanjava se da Zemlja ne pripada jaem natjecatelju, ve jedino Bogu. Stoga bi principi politike za ejtanske uenike trebali da promoviraju zanimanje za povrna nadmudrivanja u vezi sa religijom meu muslimanima i da ih se uini zabavljenim ritualima kako bi se odvratila njihova pozornost od zbiljskog svijeta. Armaghan-i-Hidaz (1938.) Armaghan-i-Hijaz ('Arapski poklon') iziao je iz tampe sedam mjeseci nakon Iqbalove smrti, ali je pjesnik veinu toga sabrao za svoga ivota. Naslov je sugerirao njegovu arku elju da posjeti Poslanikov mezar u Medini. I perzijske i urdu poeme su ukljuene u ovoj knjizi. Perzijske poeme Perzijski odjeljak tvori tematske segmente, od kojih svaki sadri nekoliko katrenama. Uzvienom Sadri 11 segmenata posljednja je rije (barem na perzijskom) u ivotnom dijalogu sa Bogom. Najpoznatija od ovih katrena: Digar dana-i-raz... diktiran je nekoliko dana prije pjesnikove smrti: Hoe li se stara pjesma vratiti? Hoe li drugi povjetarac doi od Hidaza? Vrijeme ovog faqira je dolo hoe li biti drugi koji e znati sve tajne? Poslaniku

307

13 segmenata predstavljaju imaginarni putopis u Medinu, koji kulminira u pjesnikovom jadanju na Poslanikovom mezaru. Posljednji segment se obraa Ibn Saudu, kralju Saudijske Arabije u to vrijeme. Narodu 18 segmenata u ovom odjeljku su naslovljeni od kojih prvi sumira pjesnikovu oprotajnu poruku njegovom narodu: Ljubite Boga i slijedite Poslanika. Ljudskom rodu 13 segmenata u ovom odjeljku su takoer naslovljeni i pokrivaju razliite teme opeg interesovanja; posljednja se sastoji od upadljivog ejtanskog poziva da se udrue u graenju ovog svijeta zanimljivim mjestom. Prijateljima istomiljenicima 6 segmenata naglaava potrebu da se liberalizira religijska misao od eksploatirajuih snaga (uglavnom mulla, koji su proklinjani kroz ovu posljednju antologiju). Urdu poeme 'Satan's Parliament' ('ejtanski perlament'), itd. Njegovo veliko remek-djelo (napisano 1936.) koje slijedi 7 drugih poema. Katreni Samo se dva segmenta pojavljuju u ovom odjeljku; jedan je obraanje Bogu, a drugi sunarodnjacima. Lollabijeva biljenica Oito je ovo fiktivni lik, poput Mehrab Gula u Zarb-i-Kaleem. Raspored ovih 19 poema (koje uglavnom slijede formu gazela) podsjea na Baal-i-Gabriel. 'To Sir Akber Hyderi' ('Sir Akberu Hyderiju'), itd.

308

Jo tri poeme se pojavljuju na samom kraju ove antologije; dvije od njih su trenutane i polemine (jedna je perzijska), ali je trea i posljednja vrlo suptilan zavrni dio itavog kanona Iqbalovog djela. Ova poema, koja je naslovljena 'Hazrat-i-Insan' ('Ljudsko bie') predstavlja ivopisnu sliku makrokozmosa iz ljudske perspektive i zavrava se prikladno posljednjim pitanjem: Ukoliko sam kraj svega, ta onda lei onkraj? Gdje lei granica mojih beskrajnih putovanja? Armaghan-i-Hidaz je po prvi puta objavljen u novembru 1938. god. Namjeravan je da bude perzijska antologija, ali mu je jednako tako pridodan materijal za predlaganu urdu antologiju. I dok je Iqbal bio zadovljan barem da vidi njegov poredak za svoga ivota, a ini se da je grubi nacrt perzijskog odjeljka njegov vlastiti, konani oblik su mu dali njegovi opunomoenici, posebno Chaudhry Muhammad Husain. Pisar je bio Abdul Majeed 'Perveen Raqam'. tampano je 5000 primjeraka veliine 15x18,75 cm (280+8 stranica) u Kapoor Art Printing Works u Lahoreu. (illustration) (page 197) EPILOG: OSTAVTINA (page 198)
Ispod: Iqbal uskae u kibernetiko doba. Iqbalova oficijelna web-stranica Iqbal Academy Pakistan, koji je uredio Muhammad Numan Chisti, a koji se nalazi na sljedeoj adresi: www.allamaiqbal.com Ova web-stranica sadri cjelovita Iqbalova djela, prijevode na druge jezike, ukljuujui engleski i informaciju o njegovom ivotu i vremenu. (illustration)

Iqbal nije bio filozof u zapadnjakom smislu ove rijei, ve u onom istonjakom. On nikada nije tvrdio da posjeduje filozofski sistem u istom smislu kao to su Kant ili Hegel imali svoje. (On je ovo kategoriki zanijekao tokom svojih posjeta Evropi poetkom 1930-ih.) Umjesto toga, on je tvrdio da intelektualno vodi porijeklo od Sana'ija, 'Attara i

309

Rumija istonjakih mudraca (u Baal-i-Gibreelu on ak citira Rumija kako kae: Mi dolazimo nakon Sana'ija i 'Attara). Otuda, osebujni svijet koji je predoio u organskoj, holistikoj strukturi je poznat po takvim diskursima na Istoku i nije prikazan na mehaniki nain koji je uobiajen na Zapadu. Svaki filozof, zapadnjaki ili istonjaki, pokuava da odgovori na neka pitanja (ne na sva pitanja, kako su krivo shvatili neki Iqbalovi sljedbenici). Postoje tri temeljna pitanja na koja je Iqbal pokuao dati odgovor: 1. to je ispravan pristup razumijevanju svijeta? On je vjerovao u ego, a specificirao je barem tri tipa koji igraju vanu ulogu u ljudskim stvarima. Individualni ego, ego zajendice i Apsolutni Ego (Bog), koji je izvor individualnog ega i raspravljan je samo u ovom kontekstu. (Ego zajednice nije izravna Boija kreacija, ali je stvoren kroz 'Boijeg ovjeka', pionira te zajednice. Primjerice, muslimanska zajednica je Poslanikova kreacija.) 2. ta je narav ljudskog ivota na zemlji? Primjenjujui ovu teoriju ega na ljudski svijet, on je istaknuo da je itav ljudski rod bio jedno. Sve to je dijelilo ljudski rod je zlo i mora mu se suprotstaviti, bez obzira da li je to nacionalizam, rasizam ili ak redukcionistika interpretacija religije. 3. ta je ideal koji je vrijedan ivljenja? Ideal koga se treba postii je svijet posve slobodan od siromatva i tiranije. Za razliku od Marxa, Iqbal nudi u biti duhovno rjeenje i njegove opservacije zvue iznenaujue savremene danas u svjetlu novih trendova koji se razvijaju diljem Svijeta. Meutim, on je jednako tako na oprezu protiv intelektualnih ekscentrinosti i rasipnih halucinacija. Historija je dobro mjerilo. Balans izmeu inoviranja i tradicije je vrijedan da se poslua za nae vlastito dobro (a ne zbog toga to je tradicija sama po sebi nepovrediva; Iqbal je vjerovao da je islam bio 'antiklasian' po svome kulturnom duhu). I kao to smo vidjeli, najznaajnija premisa u njegovom miljenju jeste jedinstvo ljudskog roda, koje je ukorijenjeno u Jedinosti njegovog Stvoritelja i boanskom u svakom ljudskom biu. Sama ideja ljudskog roda ga je mogla voditi ekstazi. Transformiranje individualne due u neto vee od sebe bio je zajedniki cilj svih

310

mistika, meutim, dok su neki raniji nauavali upotpunjenje kroz ukinue u Boanskom Jastvu kapljica postaje ocean postajanjem (page 199) njegovim dijelom Iqbal se izjasnio za to da individualni ego mora traiti svoje proirenje u jedinstvu sa egom ire grupe. Neka vrsta sinergije. Danas, gurui ljudskih potencijala koji smiljaju radionice kako bi poduavali tom natjecanju unutar organizacije, koje je jednom posmatrano kao najzdraviji oblik motiviranja, jeste zastarjela nakaradnost koja mora biti zamijenjena njenijom inicijativom koja je utemeljena na 'izobilnom razmiljanju'. Eksperti ljudskih potencijala moraju primarno razmiljati u terminima organizacije i manjih grupa. Ovo obuzima svjetskog filozofa da uzdigne nau viziju na stepen na kojem odjednom moemo shvatiti da nae ideje ne trebaju biti ograniene na manje grupe, ve da mogu biti primijenjene na itav ljudski rod. Korporativno uenje nije samo za uionice; kako bi bilo da ga se primijeni na glave u enevi? Dobit/dobit pristup nije samo za prostorije za sastanke upravnog odbora to svijet ne bi mogao postii ako bi ovo postalo pravilom za meunarodne ugovore? Trebamo mislioce svjetskog kalibra koji e obezbijediti dostatnu energiju za razvitak takovrsnog ubjeenja u srcima i umovima. Iqbal je jedan takav mislilac. On koristi najkompliciranije, najpronicavije i najdraesnije mogue igre rijei kako bi uvjerio svoje sluaoce da, ako politiari mogu govoriti u pojmovima iskorjenjivanja nepismenosti i siromatva u svojim vlastitim domovinama, zato mi onda ne bismo mogli govoriti o zatiranju zla sa lica globusa? Ukoliko jedan lider to ne moe, onda bi mnogi to trebali zajedniki, ili moda svi zajedno, uiniti. Ono to nam znalci menadmenta danas pokazuju kao mogue, podesno i razborito na mikro stepenu jednako je tako mogue, prikladno i razborito na makro stepenu. Ovo moe zazvuati udnim, ali bi moglo biti istinito da je meu velikim modernim misliocima, bez ikakvog polaganja prava na univerzalnost, Iqbal vjerojatno jedini mislilac ija misao moe pribaviti snaan filozofski temelj za izgradnju superstrukture globalnih rjeenja iz ideja koje zadobivaju popularnost bazi stepena najirih slojeva u naem vremenu.

311

Ovo je razlika koju Iqbal moe napraviti naem svijetu. Njegovo uvjerenje u zajedniku ljudsku budunost bilo je daleko ispred njegovog vremena da bi se onda shvatilo i nije iznenaujue da je ono pobrkano s jo neim, neim manjim. Danas njegov glas moe promijeniti paradigmu naina na koji posmatramo svijet. *** Postojali su brojni pjesnici, ali samo nekolicini se moe pripisati zasluga za nastanak civilizacija. Homer i Iqbal su dva sluaja u pitanju. Djela takvih pjesnika ne samo da stoje nezavisna, ve jednako tako pribavljaju kontekst za davanje smisla civilizacijama koje iz njih proizlaze. Homerska poezija nije samo referenca za grke pjesnike i pisce komada koji su doli nakon njega, ve jednako tako za junaka djela Aleksandra Makedonskog, koji je uvelike bio voen neim irim od ivotne ambicije da proivi homerske ideale. Genetiki kod Pakistana drave, kao i civilizacije sadran je u Iqbalovim djelima. Na ovo moramo ukazati s objektivnim kriterijem. Pakistan sada ima 58 godina (60 godina op. prev). Ovo je dovoljno dugo trajanje da se formira pouzdana historijska referenca. Budui smjer djelovanja u ovoj zemlji
Ispod: cjelokupan tekst Ibalove urdu poezije je kompjuterski dostupan uz indeks za pretraivanje na CD-u koji je pripremio Qasim Shahzad, a koji je izdala Iqbal Academy Pakistan.

(page 200)
Mjerodavan engleski prijevod Iqbalovih Sabranih djela se upravo tampa od strane Iqbal Academy Pakistan. Pojedinani prijevodi su uvelike dostupni i mnogi od sljedeih pobrojanih mogu se dobiti preko Iqbal Academy web-stranice: Secrets of the Self (1915.), R.A. Nicholsona; Mysteries of Selflessness (1953.) A.J. Arberryja; A Message from the East (1980.) M. Hadija Husaina; Bang-i-Dara (2002.) M.A.K. Khalilija; Persian Psalms (1948.) A.J. Arberryja; The New Rose Garden of Mystery and the Book of Slaves (1969.) M. Hadi Husaina; Javidnama (1967.) A.J. Arberryja;

312

Baal-i-Jibriel (1996.) Naima Siddiquija; The Road of Moses (1983.) Syeda Akbara Alija Shaha; Poems from Iqbal (1955.) V.G. Kiernana; Iqbal: A Selection of the Urdu Verse-Text and Translation (1993.) D.J. Matthewsa; Tulip in the Desert (2000.) Mustansira Mira.

moe se sada razraditi u svjetlu njegovih prolih iskustava jo od 1947. god. Poto je Iqbal ideoloki utemeljiva ove nacije, znaaj njegovog miljenja bi jednako tako trebao biti odreen u svjetlu ove skoranje historije. Prvo, pogledajmo nain na koji se drutvo promijenilo od Iqbalovog vremena. Britanci su otili i mi smo neovisni. S druge strane, od manjeg znaaja, ovo takoer znai da je fantastina unutarnja struktura Rade koja je primala podrku izravno ili neizravno iz stoljea politikog i adiminitrativnog iskustva Britanaca takoer iezla. Mnoge stvari koje je Iqbal prihvatao kao gotovu injenicu kao to su demokracija, kulturoloki pluralizam, izvjestan stepen tolerancije i funkcionalne vlade sada traba da budu iznova otkriveni kroz na vlastiti napor. Mi moramo iznova prilagoditi njegovo miljenje ovoj situaciji. Drugo, poesto se previa da muslimanska 'zajednica' koju je Iqbal spominjao nije ista kao muslimanska 'drava' koju sada imamo u svojim rukama. Drava, u modernom politikom smislu, nastoji da postane frankentajnski monstrum, a izravljivaki posao je bio taj protiv kojeg se Iqbal alio kada je opisivao patriotizam kao lano boanstvo naeg doba. Davanje i uzimanje izmeu pojedinca i zajednice je transparentno i izravno, dok totaliristika tendencija drave zahtijeva razliitu situaciju. Ona stvara mistiku i uvodi signalne lampe u ime sigurnosnih interesa, vrlo esto bez ikakvog njihovog objanjenja graanima. I kao to su religiju zloupotrijebili vladari za eksploatiranje obinog svijeta u srednkovjekovnom razdoblju, tako i mistika moderne drave moe biti zloupotrijebljena od strane vladajuih elita, ma tko god da su oni. Iqbalov koncept zasebne domovine za muslimane po 'etnikim' linijama voen je eljom da se izbjegne precizno ova vrstu igre koju su kasnije igrali u Pakistanu neki vlastodrci. Moemo biti sigurni da bi poricanje ljudskog dostojanstva u ime dravnih potreba bilo irk (politeizam) u Iqbalovim oima, i on bi kazao da ovo, zapravo, znai pravljenje drave partnerom Bogu. Posmatrane u ovoj perspektivi, protestne poeme Faiza

313

Ahmeda Faiza, najistaknutijeg pakistanskog pjesnika u generaciji nakon Iqbala, nisu bile subverzivne kako ih je Vlada proglasila, ve kontinuiranje ove tradicije koju je Iqbal uspostavio u takvim komadima kao to je 'Patriotism' ('Patriotizam'). Tano je da je transformacija zajednice u dravu bila neizbjena jednom kada je drava bila osnovana, meutim, alosna je injenica da se ova transformacija deavala uglavnom u rukama neprofesionalaca. Loi politiari, birokrate i vojni avanturisti jedva mogu biti posmatrani kao oni koji e izvriti zadau koja je bila izazovnija od voenja bilo koje druge drave u svijetu, jer je ovo bila drava koja je htjela da predoi model protiv zajednikih trendova ovog doba. Sama poanta imanja Pakistana bila je u tome da se porazi ideja geografskih podjela u svijetu i da se ovjeanstvo povede u otkrivanje univerzalne duhovne demokracije. Bilo je potrebno biti dorastao ovoj zadai, a ne samo dobar lider, ve onaj izvanredni. Naalost, narod koji preuzima upravljanje stvarima u Pakistanu na due vrijeme je bio potpuna antiteza onog to je bilo poeljno; kada je Iqbalov sin David susreo jednog od diktatora koji je upravljao Pakistanom u njegovoj ranoj fazi, iskazano mu je potovanje, ali mu je kazano da se njegove usluge ne trae, jer je on bio gospodin. Ja trebam lopove, kazao je upravitelj Davidu u tako puno rijei. Veliki lideri, barem u demokratskom kontekstu, mogu se jedino pojaviti onda kad je narod ovlaten i kada pazi na graanske slobode. (page 201) Tree, pakistansko drutvo je ostalo podijeljeno u pitanju da li bi islam trebao imati oficijelnu ulogu u dravi ili ne. Ova podjela izmeu 'liberala' i 'konzervativaca' uzrokovala je prijekora vrijedno rasipanje energija i intelektualnog talenta. Ovo nije ak ni razlika u miljenju kao to je poznata u modernom drutvu. Ovo je dezintegracija. Ne postoji pokuaj smislenog dijaloga izmeu ovih suprotstavljenih kola miljenja. Moda bi se zajedniko tlo moglo dosegnuti ukoliko bi obje strane bile voljne da prihvate ljudskost one druge, te da se fokusiraju na rjeavanje zbiljskih problema obinih ljudi ove zemlje umjesto da ratuju oko imena i konvencionalnih ideala. Za Pakistan, Iqbal moe znaiti toliko potrebni kompromis u ovoj vatrenoj raspravi. On je podravao legitimnost muslimanskog zakona, ali se fokusirao na

314

iskorjenjivanje siromatva i nepravde. Poznavaoci Iqbalovog djela bi sada trebali uiniti neto da ga se uvede u glavnu struju visoke literature ovog regiona, koja je ostala rezervirana spram njega od 1947. god. Ovo se jedino moe uiniti ukoliko prestanemo projicirati nae vlastite ideologije na njega i ukoliko mu dopustimo da se pojavi onakav kakav je bio. *** Prouavanje Iqbala uveliko trpi od naroitog istonjakog trenda gdje su ak i originalne ideje poesto predoene na nain 'komentara' o ranijanim uiteljima. Klasian primjer ovog je bio Iqbalov heroj, sami Al-Dili, ija je percepcija wahdat al wudud-a znaajno razliita od Ibn 'Arabija iako su njegove ideje paradirale kao komentari na ovog panskog mistika. Jednako tako, podrobno prouavanje enormnog obujma literature tzv. 'Iqbalovog miljenja' pokazat e da brojne ideje koje su predoili njegovi komentatori nemaju utemeljenje u njegovim vlastitim radovima. Mislilac Iqbalovog formata trebao bi biti zaetnik kole miljenja, ili nekoliko kola miljenja, tvrdei da one potjeu od njega, ali koji poraa itave generacije neovisnih mislilaca. Shrvani smo osjeajem jalovog razmatranja da bi intelektualno lice Pakistana moglo biti razliito da su ovi brojni 'komentatori' poduzeli originalan korak u svome samoprofiliranju. Koliko li smo samo mogli imati neovisnih drutvenih poznavalaca i mislilaca, da su, umjesto uzaludnog troenja energija u pribavljanje svojih ideja sa nedovoljnim referencama na Iqbala, oni testirali i dokazivali te nove ideje naspram logikih pravila, zakljuivanja i zdravog razuma! Dobri rezultati, koji su vjerovatno proizali iz komentara o Iqbalu, ogranieni su na ta pitanja koja je on sam izabirao kao teme ili predmete i na kojima je radije ostavio znaajan broj radova iz svakog perioda svoga ivota, tako da ne moemo vidjeti samo napredak njegovog miljenja, ve smo jednako tako uvjereni da ono to je govorio o ovim predmetima nije bilo prolazni komentar koji bi mogao biti krivo shvaen, ve proizvod njegovog neovisnog razmiljanja tokom znaajnog vremenskog perioda. Primjerice, postoje takve teme kao to su Vrijeme, obrazovanje, pravo itd., koje je Iqbal dotaknuo u svojoj poeziji i prozi, ali ih nije jasno pokrio. Tvrditi da neko poznaje

315

cjelovitu sliku ovih koncepata kao to su postojali u Iqbalovom umu nije uenost, ve vidovitost.
Iqbalova vlastita djela u engleskoj prozi dostupna su u nekoliko izdanja, ukljuujui: The Reconstruction of Religious Thought in Islam, edited by Saed Shiekh (1986.); Stray Reflections, edited by Javid Iqbal (1962./2006.); The Developments of Metaphysics in Persia (1908./1962.); Zbirke drugih radova ukljuuju: Letters of Iqbal to Jinnah (1943.); Iqbal's Letters to Atiya Begum (1947.); Letters and Writings of Iqbal (1967.), ed. by B.A. Dar; Letters of Iqbal (1978.), ed. by B.A. Dar; Speeches, Writings and Statesments of Iqbal (1977.) ed. by Latif Ahmad Sherwani; Discourses of Iqbal (1979./2003.), ed. by Shahid Hussain Razzaqi.

(page 202) Dobar dio energija koje se sada rasipaju u pisanje ratrkanih objaenjenja mogao bi se usmjeriti prema neovisnom razmiljanju o znaajnim pitanjima s kojima se danas suoavamo. Temeljni principi Iqbalovog pristupa pouzdana vjera u blistavost ljudske due i zdrave duhovne senzitivnosti mogli bi biti upotrijebljeni kao polazita za pristupanje pitanjima modernog ivota, ali neka tamo budu nove ideje. Neka bude vie filozofa. Ipak, razlika izmeu prezentiranja neega po vlastitom osvjedoenju i autoritetu i njegovog krivotvorenja u ime ranijeg uitelja je, zapravo, razlika izmeu dva posve razliita intelektualna uokvirenja. Da biste dali iskaz u svoje vlastito ime, morate biti u drutvu gdje se vrjednuju kritiko miljenje i racionalizam i gdje su ljudi nepristrani i s veseljem oekuju nove ideje. Moete predoiti istu materiju, ali sa ukazivanjem na nekog mrtvog stoljeima ukoliko ivite u drutvu gdje se kritiko miljenje i racionalizam smatraju blasfeminima, gdje su ljudi moralno nepouzdani i gdje pogledaju unatrag na svoju prolost kako bi izbjegli odgovornost za svoje djelovanje.

316

Bez obzira na zapreke u intelektualnom povezivanju njihovog drutva, pakistanski narod danas nosi ogromnu odgovornost pronoenja Iqbalovog glasa kako bi se uo diljem globusa: danas svijet treba da ga uje vie nego ikada ranije. (page 203) HRONOLOGIJA Rane godine: do 1905. 15. stoljee Baba Lolal Hadd, brahmin iz Sapru kaste u Kamiru postaje musliman; bio je rani Iqbalov rani predak. koncem 18. i poetkom 19. stoljea Shiekh Dalaludin, koji potjee od Lolal Hadda, migrira u Sialkot sa svoja etiri sina; meu kojima je Iqbalov pradjed Shiekh Rafique (alias Fiqua). oko 1837. Iqbalov otac Shiekh Nur Muhammed je roen kao jedanaesti sin, i prvi koji je preivio, od Shiekha Rafiquea i njegove supruge Gujri. oko 1857. Shiekh Nur Muhammed se oenio sa Imam Bibi iz kamirske porodice koja je stanovala u Sambaryalu. 1859. Atta Muhammed, rodio se prvi sin Shiekh Nur Muhammeda i Imam Bibi. 1861. Shiekh Rafique i njegova proirena porodica sele se u kuu koja e kasnije postati poznata kao Iqbal Manzil.

317

oko 1865. Shiekh Nur Muhammed ini neuspio pokuaj u poslu sa ACC iz Sialkota i kasnije pokree svoj vlastiti posao u pravljenju i prodavanju kapa koje mogu nositi i mukarci i ene. 1870. 6. septembra, Talay Bibi se rodila Shiekh Nur Muhammedu i Imam Bibi; ona je njihova druga ker (prva je bila Fatima Bibi, iji je datum roenja nepoznat). 1873. Drugi sin se rodio Shiekhu Nur Muhammedu i Imam Bibi i umro je kao dojene; Shiekh Rafique je pokoen kao rtva epidemije kolere skupa sa svojim mlaim sinom iju je porodicu sada uzdravao Shiekh Nur Muhammed. 1877. Iqbal se rodio 9. novembra (petak 3. Dhu al-Qa'd, 1294. po Hidri). oko 1879. Kao dojene Iqbal gubi desno oko kada su primijenjene pijavice kao tradicionalni medicinski tretman. oko 1880. Atta Muhammed se oenio i pronalazi posao sa the Civil Workers u armiji; rodila se Iqbalova mlaa sestra Karim Bibi. 1882. Iqbal pohaa osnovno obrazovanje u mektebu Maulavi Umara Shaha (umro 1925.). 1883. Iqbal prelazi u mekteb Maulavi Ghulam Hassana nakon to je Umar Shah prestao predavati; roena Iqbalova najmlaa sestra Zainab Bibi; porodini prijatelj i liberalni

318

prosvjetni strunjak Syed Mir Hasan nagovaraju Shiekh Nur Muhammeda da poalje Iqbala u kolu kotske misije na moderno obrazovanje. 1885. Iqbal polae prvi razred 8. aprila osiguravi najvee ocjene. 1888. Iqbal polae vii elementarni ispit (5. razred). 1891. Iqbal polae trei srednji (8. razred) u februaru. 1893. Iqbal polae upis u visoku kolu (10. razred) na dan svoga vjenanja sa Karim Bibi, malo starijom djevojkom iz imune kamirske porodice u Gudratu (Pendab); pridruuje se koledu kotske misije; njegova najranija poznata
Roen sam 3. dhu al-qa'da 1294. po Hidri (1876. po Kristu), Iqbal je napisao u 'Lebenslaufu' svoje doktorske teze (ispod). Iqbal je obino aproksimativno navodio 1876. kao godinu svoga roenja, ali islamski datum korespondira 9. novembru 1877. po Kristu kako je istaknuto u Rozgar-i-Faqiru (vol. 2) 1963. godine i kako su kasnije potvrdila dvojica lanova komiteta koji je imenovan u ovu svrhu od strane Bazm-i-Iqbal koncem 1972. i federalnog ministarstva obrazovanja 1974. Nalazi se ine originalnim, ali su oni katkad podvrgnuti neutemeljnoj sumnji budui da su se oni slagali sa svrsishodnim potrebama pakistanske Vlade; Indija je ve proslavila Iqbalovu stogodinjicu 1973! Pogrean datum roenja, 22. februar 1873., po prvi put se spominje u dnevnom listu koji je izlazio u Lahoreu Inquilabu 7. maja 1938. (esnaest dana nakon Iqbalove smrti) i ovo je ulo u optjecaj kroz Iqbalovu prvu standardnu biografiju koju je napisao izdava iste novine 1955. god. Odrednica u opinskom registru Sialkota, na kojem se temelji ovaj datum, sada se smatra nepovezanom sa Iqbalom. Drugi datumi koji se tiu Iqbalovog roenja ukljuuju 29. decembar 1873. koji je iznio lan porodice koji je kasnije odbaen), 1875. (spomenut na Iqbalovom srednjokolskom certifikatu) i decembar 1876. (kojeg su pogreno izraunali Iqbal i njegov brat iz islamskog datuma koji zapravo odgovara 9. novembru 1977.). (photo)

319

(page 204) poema se poela objavljivati u popularnim asopisima dotad i on je preuzeo vodstvo iz Dagh Dehlvija putem pote. 1895. Iqbal polae F.A. ispit (via kola, ili 12. razred) u 2. razredu (276 bodova od 570) u aprilu; pridruuje se klasi beelera u Vladinom koledu kako bi studirao filozofiju, englesku knjievnost i arapski jezik, i prelazi u Lahore (kasnije stanujui u akom domu ovog koleda). 1896. Roena Iqbalova prva kerka Merad Bano; Anduman Kamiri Musalmanan, etnika organizacija kamirskih muslimana, formirana je u Lahoreu u februaru; Iqbal je meu utemeljivaima i recitira stihove o Kamiru; klicanjem mu povlauju u mushaira u Bazari-Hakeemanu (Lahore) u novembru. 1897. Iqbal upisuje 2. razred u bekalaureatu (B.A.) i prvu poziciju u predmetima engleska knjievnost i arapski jezik (medalje i diplome je podijelio zamjenik guvernera Pendaba idueg januara). 1898. Thomas Arnold (kasnije dobio titulu Sir) prelazi iz M.A.O. koleda (Aligarh) u Vladin koled (Lahore); Iqbal je jedini njegov postdiplomac iz filozofije (M.A.); Iqbal mora da nije uspio na svome prvom ispitu u prvom pokuaju (osim ako se uope nije pojavio na njemu); roen Iqbalov prvi sin, Aftab, 23. juna. 1898. Pojavljuje se kako bi poluio diplomu iz prava u decembru; nije napisao dobro rad iz jurisprudencije kada su objavljeni rezultati narednog mjeseca.

320

1899. Upisuje 3. razred i dobija medalju iz filozofije (M.A.) kao jedini kandidat u ovoj oblasti u aprilu; ve je aplicirao za posao McLeod predavaa arapskog na Orijentalnom koledu, gdje je Thomas Arnold namjeravao da bude izvrni direktor; Iqbal izvjetava o dunosti od 5. maja za mjesenu platu od 74 rijala; i kao to e pokazati, on e predavati na ovoj instituciji u intervalima: maj 1899. do decembra 1900., juli 1901. do septembra 1902., novembar 1902. do maja 1903.; iznajmljuje kuu u okolini Bhati Gatea; od jula se pridruuje siroadi. 1900. Iqbal zadobiva iroko priznanje za recitiranje svoje poeme, 'The Orphan's Lament' ('Jadikovka siroeta') na godinjem zasjedanju Anduman Himayat-i-Islam 24. februara; njegov zahtjev za ponovnim polaganjem prava bez pohaanja razreda je iznova odbijen 21. juna; njegov prvi poznati rad, 'The Concept of Apsolute Unity' ('Pojam Apsolutnog Jedinstva'). koji je dovren u martu, objavljen je u The Indian Antiquary u septembru. 1901. Iqbal je privremeno izabran za docenta na Odsjeku za filozofiju Vladinog koleda na oko mjesec dana 4. januara sa platom od 200 rijala mjeseno; i kao to e se pokazati, on je dobio ovu unosnu poziciju ponovo u oktobru 1902. (na Odsjeku za engleski jezik) i potom od juna 1903. do svoga povlaenja u mirovinu koncem 1908. (na kraju dugog odsustva koje je zapoelo u septembru 1905.); pie elegiju za kraljicu Viktoriju; recitira 'The Orphan's Address to the Crescent of Eid' ('Obraanje siroeta bajramskom polumjesecu') na godinjem zasjedanju Anduman Himayat-i-Islam u februaru i privremeno predaje englesku knjievnost na Islamia koledu (pothvat Anduman Himayat-i-Islam) do jula; prima ire priznanje od publike za objavljivanje svoje poeme 'The Himalaya' ('Himalaji') u prvom broju Makhzana, romantiki nastrojenom knjievnom asopisu koji uskoro postaje glavni distributer Iqbalovih poema u tampu; adiminstrativnom tijelu Anduman Himayat-i-Islam, muslimanskoj dobrotvornoj organizaciji u Lahoreu sa naroitim fokusom na rehabilitaciji udovica i

321

oko septembra se pojavljuje na javnom ispitu za posao izvanrendog ispitivaa i biva odbaen na temelju medicinskog nalaza (oito zbog defekta na desnom oku). (page 205) 1902. Iqbal recitira neke manje poeme na godinjem zasjedanju Anduman Himayat-i-Islam u februaru. 1903. Iqbal razvija osjeanja prema pjevaici Ameer Begum, koja traju do kraja naredne godine; 'Abr-e-Guharbar', koji je recitirana na godinjem zasjedanju Anduman Himayati-Islam u martu postaje Iqbalova najpopularnija poema dotad (iako e kasnije ukljuiti samo jednu kiticu pjesme u svoju antologiju Bang-i-Dara); Atta Muhammed biva uhapen pod optubama za financijsku korupciju tokom ljeta i Iqbal putuje u Quettu da ga izbavi. 1904. Thomas Arnold odlazi u Englesku u februaru, a Iqbalov posao na Vladinom koledu postaje stalan naredni mjesec s poveanjem od 50 rijala; on recitira 'The Image of Grief' ('Slika boli') na godinjem zasjednaju Anduman Himayat-i-Islam, prvu od takvih poema u svojoj antologiji Bang-i-Dara puno godina kasnije; za vrijeme posjete svome bratu u Abottabadu dri predavanje o 'Nacionalnom ivotu'; uskoro nakon svog povratka u Lahore pie 'The Indian Anthem' ('Indijsku himnu') (Saray jahan say achha Hindustan hamara), koja zadobiva trenutanu aklamaciju. 1905. 2. septembra Iqbal naputa Lahore i odlazi na studije u inozemstvo. Formativne godine: 1905.-1913. 1905.

322

Drugog septembra Iqbal naputa Lahore i odlazi na studije u inozemstvo; posjeujui Delhi na ovom putu, on se ukrcava na paradbrod iz Bombaya i dolazi u Dover 24.; upisuje se na Trinity College (Cambridge) 1. oktobra kao napredni student bakalauerata i dobiva certifikat o upisu od ovog sveuilita 21. oktobra; upisuje se u Lincol's Inn (London) 2. novembra da bi studirao pravo. 1906. august-septembar, Shiekh (kasnije Sir) Abdul Qadir i Musheer Husain Kidvai posjeuju Istanbul; njihov prikaz Turske iz prve ruke u meteu modernizacije je ostavio biljeg na Iqbala. 1907. Sedmog marta, Development of Metaphysics in Persia (Razvoj metafizike u Perziji) prijavljena je kao disertacija za bakalaureat (koji je kasnije dodijeljen 13. juna); 1. aprila susree Atiyu Fyzee u Londonu; juli (oko 20.) dolazi u Njemaku i ostaje u Heidelbergu da se pripremi za viva voce na svojoj disertaciji koju je predao na Sveuilite u Munchenu za doktorat; susree Emmu Wegenast i razvija prijateljstvo sa njom; novembar (u prvoj sedmici) vraa se u London nakon poluenog doktorata iz arapskog sa Sveuilita u Munchenu; privremeno mijenja Thomasa Arnolda kao predava arapskoga jezika tokom njegovog odsustva sa SOAS-a (kole za orijentalne i afrike studije) na Sveuilitu u Londonu. 1908. Development of Metaphysics in Persia (Razvoj metafizike u Perziji) objavljen u Luzac & Co. (London); 22. januara alje svoju ostavku na mjesto docenta na Vladinom koledu (Lahore); februar, dri predavanja o muslimanskom misticizmu na Caxton Hallu (London) pod pokroviteljstvom Panislamskog drutva; maj, pridruuje se Sveindijskoj muslimanskoj ligi (Londonski ogranak); 1. juli, pozvan na Lincoln's Inn; odlazi za Indiju 3., i pie poemu o Siciliji na svome povratku prije dolaska u Lahore 26. oktobra, aplicira za odvjetniku praksu u Glavnom sudu u Lahoreu (dozvola kasnije dobijena 20.) i uspostavlja svoj ured; rad 'Political Thought in Islam' ('Politika misao u islamu') je

323

objavljen u: Sociological Review (London); 27.-29. decembra, prisustvuje godinjem zasjedanju Muhammedanske obazovne konferencije u Amritsaru i pridruuje se kamirskoj delegaciji muslimana prije Nawaba Saleemullaha Khana. 1909. Rezimira svoje aktivno uee u aktivnostima Anduman Himayat-i-Islam (Lahore); 6. febrauara, izabran je za generalnog sekretara novooformljenog Anduman Kashmiri Musalmana; 10. aprila, rad 'Islam as a Moral and Political Ideal' ('Islam kao moralni i politiki ideal') predoen je na godinjem zasjednaju Anduman Himayat-i-Islam, Lahore (rad je kasnije tiskan u: The Observer, istog mjeseca); maj, nerado pristaje da predaje filozofiju na Vladinom koledu (Lahore) kroz specijalni aranman dravnog sekretara (sudovi su trebali da budu usmjereni na to da sasluaju Iqbalove sluajeve nakon njegovih predavanja ujutro; Iqbal je zaduen za predavanja 12. oktobra i nastavio je do kraja naredne godine); katkad tokom ove godine Iqbal se pridruivao ureivakom komitetu Indian Cases Law Reports, specijalniziranom asopisu iz Lahorea. 1910. Drugog marta, nominiran je za profesroa Sveuilita u Pendabu; posjeuje Hyderabad (Deccan) na desetodnevnom usputnom dopustu od Sveuilita (18.-27. mart); zapoinje pisanje svoje biljenice Stray Reflections (Zalutale misli); decembar, oprotajno predavanje o poeziji Roberta Browninga odrano na Vladinom koledu (Lahore); eni se sa Sirdar Begum, ali je konzumacija odgoena. 1911. Mart, izlae rad 'The Muslim Community a sociological study' ('Muslimanska zajednica socioloka studija') na Muhammedanskom anglo-orijentalnom koledu (Aligarh). April, 'The Complaint' (Jadikovka, Shikwah) je recitirana na godinjem zasjedanju Anduman Himayat-i-Islam; decembar, predsjedava godinjim zasjedanjem Muhammedanske obrazovne (page 206)

324

konferencije u Delhiju gdje mu je takoer vijence uruio Shibli Nomani u ime indijskih muslimana. 1912. Februar, poema 'The Candle and the Poet' ('Svijea i pjesnik') napisana (kasnije recitirana na godinjem zasjedanju Anduman Himayat-i-Islam 16. aprila); 30. novembar, recitira poemu 'An Answer to the Complaint' ('Odgovor na jadikovku') kao dio prikupljanja sredstava za Turke u Balkanskom ratu (1912.). 1913. eni Mukhtar Begum iz Dallundhara i sada je raniji brak sa Sirdar Begum konzumiran; 7. septembar, posjeuje Cawnpur nadan kako bi sreo povjerenika u ime protestanata koji su uhapeni zbog damijskog sluaja; susree Akbara Allahabadija i Hakeema Admala Khana na putu nazad. Srednje godine: 1914.-22. 1914. Dijelovi neobjavljene perzijske poeme Asrar-i-Khudi recitirani na godinjem zasjedanju Anduman Himayat-i-Islam (Lahore); 9. novembar, umire majka Imam Bibi, nakon koje usljeuje smrt Iqbalove kerke Merad Bano 17. 1915. Dvanaesti septembra, perzijska dua poema Asrar-i-Khudi objavljena. 1916. Osmi juli, prvi zabiljeeni napad bubrega u Iqbalovom ivotu. 1917. Dvadeset i osmi juli, lanak 'Islam and Mysticism' ('Islam i misticizam') objavljen u: The New Era, periodinom asopisu iz Lucknowa (kasniji prilozi ovom asopisu narednih nekoliko sedmica ukljuuju: 'Muslim Democracy', 'Our Prophet's Criticism of

325

Contemporary Arabian Poetry', 'Touch of Hegelianism in Lisanul 'Asr Akbar', i 'Nietzsche and Jalaluddin Rumi'). 1918. Perzijska duga poema Ramuz-i-Bekhudi objavljena; juni, drugo izdanje Asrar-i-Khudi objavljeno uz vea uoblienja. 1919. Izabran za dekana, Orijentalni fakultet Univerziteta u Pendabu; 14. decembar, izabran za generalnog sekretara Anduman Himayat-i-Islam; istog mjeseca prisustvuje zajednikom zasjedanju konferencije o hilafetu i Sveindijske muslimanske lige u Amritsaru (meu drugim uesnicima su bili: Hakeem Admal Khan, M.K. Gandhi i braa Ali Iqbalova poema 'Imprisonment' ('Utamnienje') obraa se potonjima). 1920. Secrets of the Self (Tajne Jastva), prijevod R. Nicholsona je objavljen u izdanju McMillana (London). 1921. juni-juli, posjeuje Kamir po prvi put etiri dana kako bi govorio o ovom sluaju. 1922. esnaestog aprila, recitira poemu 'The Khizr of the Way' ('Hizr puta') na godinjem zasjedanju Anduman Himayat-i-Islam (Lahore). Godine vrhunca: 1922.-30. 1923. Prvi januar, Iqbal postaje vitez; recitira poemu 'The Dawn of Islam' ('Zora islama') na godinjem zasjedanju Anduman Himayat-i-Islam Lahore; 1. maja, perzijska antologija Payam-i-Mashriq objavljena.

326

1924. Septembar, prva urdu antologija Bang-i-Dara objavljena; 5. oktobar, roen mlai sin Javid od supruge Sirdar Begum; druga supruga Mukhtar umire na porodu 21. istog mjeseca; Urdu course (Kurs urdu jezika) napisan u suradnji sa Hakeem Ahmed Shudaom za nie razrede srednje kole. 1925. Izlae rad o 'Idtihad in Islam' ('Idtihadu u islamu'), na skupu koji je odran na Islamia Collegeu; ita stihove od turskog pjesnika Zije Gokalpa. 1926. esti decembar, izabran u zakonodavnu skuptinu Pendaba. 1927. Deseti marta, govori o obrazovanju u Zakonodavnoj skuptini u Pendabu; 16. aprila, izlae rad 'The Spirit of Muslim Culture' ('Duh islamske kulture') na godinjem zasjedanju Anduman Himayat-i-Islam (Lahore); juni, perzijska antologija Zuboor-iAjam objavljena; juli, podrava izbor po vrijednosti u javne slube u govoru u Zakonodavnoj skuptini Pendaba; novembar, pridruuje se Shafijevoj frakciji, podravajui zasebne birake spiskove za muslimane, protiv Dinnahove frakcije suprotnog miljenja nakon podjele u Sveindijskoj muslimanskoj ligi. 1928. Dvadeset i tei februar, suprotstavlja se nepravdama koje su svojstvene postojeim metodama agrikulturnih oporezivanja dok govori u Zakonodavnom vijeu Pendaba; 18. april, izloio je rad o muslimanskoj filozofiji na godinjem zasjedanju Anduman Himayat-i-Islam (Lahore); maj, posjeuje Delhi zbog medicinskog tretmana bubrega koji je uradio Hakeem Nabina; 31. decembar, odlazi na put u Junu Indiju drei predavanja o obnovi religijske misli u islamu. 1929.

327

Prvi januar, prisustvuje Sveindijskoj muslimanskoj konferenciji u Delhiju, do 19. posjeuje Madras, Bangalore i Hyderabad (Deccan) kako bi odrao tri predavanja: 'Knowledge and Religious Experience' ('Znanje i religijsko iskustvo'), 'The Philosophical Test of the Revelations of Religious Experience' ('Filozofsko propitivanje revelacija religijskog iskustva'), i 'The Conception of God and the Meaning of Prayer' ('Pojam Boga i znaenje molitve'), a susree takoer vladajueg Nizama u Hyderabadu (Deccan); 14. april, dri predavanje o nunosti (page 207) dubljeg prouavanja Kur'ana; lanak 'A Pleae for Deeper Study of the Muslim Scientists' ('Poziv na dublje prouavanje muslimanskih znanstvenika') objavljen u: Islamic Culture, Hyderabad (Deccan) istog mjeseca; maj, njegovo je ime odbijeno za izbor suca na Vii sud u Lahoreu (raniji Lahore Chief Court); 19., novembra dri predavanje u Aligarhu gdje mu je takoer uruen i poasni doktorat. 1930. Roena mlaa kerka Munira Bano; maj, Six Lectures on the Reconstruction of Religious Thought in Islam (est predavanja o obnovi vjerske misli u islamu) objavljena u Lahoreu; 17. august, otac Shiekh Nur Muhammed umro u Sialkotu; 29. decembra predsjedava godinjim zasjedanjem Sveindijske muslimanske lige u Allahabadu sugerirajui objedinjavanje sjeverno-zapadnih muslimanskih veinskih indijskih provincija zbog balansa snage u regionu, kao i obnove islamske misli. Kasnije godine: 1931.-38. 1931. April, uestvuje na Indijskoj muslimanskoj konferenciji. Deseti maj, uestvuje na sastanku muslimanskih indijskih lidera u Bhopalu (pozvan od strane vladara ove drave Nawaba Hamidullaha Khana da olaka konsenzus o pitanju zajednikih birakih spiskova nasuprot odvojenima). etrnaesti august, Dan Kamira koji je slavljen u Pendabu (Iqbal je bio jedan od uesnika) kako bi podrao pokret protesta u ovoj dolini.

328

8. septembar, odlazi kako bi uestvovao na 2. konferenciji zaustavljajui se u Delhiju (9.) i Bombayu (10.-12.) na ovom putovanju. 1. novembar, 'Minority Pact' ('Manjinski pakt') formiran tijekom ove konferencije; 16., distancira se od konferencije; 18., prijem u Cambridgeu; 20., informira dravnog sekretara o svojoj odluci da napusti konferenciju; 21., odlazi u Italiju gdje ostaje od 22. do 29.; 25., susree svrgnutog afganistanskog kralja Ameera Amanullaha kojemu je posvetio Payam-i-Mashriq; 26., dri predavanje na kraljevskoj akademiji, Rim; 27., susree Mussolinija. 1.-4. decembra, putuje u Egipat; 5., dolazi u Palestinu vozom da bi uestvovao na islamskoj konferenciji; 6., posjeuje Jerusalim; 5.-15. ostaje u Palestini; 15.-17., eka na brod u Port Saeedu; 30., vraa se u Lahore preko Bombaya (28.) i Delhija (29.). 1932. februar, Davidnama objavljena. esti mart, Prvi Iqbalov dan koji se proslavljao pod pokroviteljstvo Islamskog istraivakog instituta, Lahore; 21., predsjedava Sveindijskom muslimanskom konferencijom (Lahore) i dri govor. 25. juli, Izjava o sikhskim zahtjevima objavljena, kojom trai od sikhske zajednice da shvate etniki problem u iroj perspektivi ustavnog progresa u Indiji. 24. augusta, Izjava o premijerskim etnikim nagradama (19. august) objavljena. 17. oktobar, Idarah Muarif-i-islamia ustanovljena kroz saopenje (Iqbal je jedan od utemeljivaa); Iqbal odlazi kako bi uestvovao na 3. konferenciji preko Bombaya (19.22.). 12. novembar, dolazi u London; 17., prvo zasjedanje konferencije; 24., prijem u Nacionalnoj ligi (London); 20. decembar, susree Bergsona u Parziu. 1933. januar, dolazi u paniju; posjeuje Kordobu, Granadu, Sevilju, Madrid i druga mjesta; 24., dri predavanje 'Spain and the Intellectual World of Islam' ('panija i intelektualni svijet islama') na Sveuilitu u Madridu; 26., vraa se u Pariz.

329

10. februar, putuje brodom za Indiju iz Venecije; 22., dolazi u Bombay; 27., vraa se u Lahore. 1. marta, predsjedava dugim izlaganjem Ghazi Rauf Pashe, disidentnog Ataturkovog kolege u Jamia Millia Collegeu, Delhi. 20. juna, povlai se iz Sveindijskog kamirskog komiteta. 20. oktobar - 3. novembar, putuje u Afaganistan po pozivu kralja Nadira Shaha iz Afganistana kako bi ga posavjetovao o obrazovnim reformama (Sir Ross Masud i Syed Suleiman Nadvi su takoer pozvani). 4. decembar, uruen mu je poasni doktorat iz knjievnosti od strane Sveuilita u Pendabu. 1934. Deseti januar, fatalna bolest zapoinje nakon jedenja fidelina sa gruevinom na Bajram. maj, primio poziv sa Sveuilita Oxford za Rhodes predavanje (Iqbal izabire 'Time and Space in Muslim Thought' / 'Vrijeme i prostor u muslimanskom miljenju' kao svoju temu, ali je smatrana neprikladnom od strane ovog sveuilita i predavanje nije odrano zahvaljujui produljenju njegove bolesti). 29. juna, posjeuje Sirhind sa sinom Davidom (skoro 10 godina). 1. juli, postaje predsjednik Anduman Himayat-i-Islam. novembar, Musafir (stihovani putopis sa putovanja u Afganistan) objavljen; izgradnja nove rezidencije 'David Manzil' zapoela; 17.-25., putuje u Aligarh da odri predavanje. 13. decembar, uruen mu je poasni doktorat iz knjievnosti od strane Muslimanskog sveuilita, Aligarh. 1935. januar, Baal-i-Gibriel objavljen; 30., predsjedava opsenim izlaganjem Halida Adeeba Khanuma, disidentnog Ataturkovog kolege na Damia Millia Collegeu, Delhi. 31. januar 7. mart, putuje u Bhopal zbog elektroterapije u Hamidija bolnici. 8. mart, konzultira Hakeema Nabina u Delhiju na povratku iz Bhopala; 9., protuodgovor na Husain Ahmed Madnijev iskaz o nacionalizmu koji je objavljen u Daily Ehsanu, Lahore; 10., vraa se u Lahore. april, izgradnja David Manzila dovrena.

330

(page 208) 14. maja, 'Qadianism and Ortodox Muslims' ('Kandijanije i ortodoksni muslimani') objavljen u: The Statesman, Calcutta, kao Iqbalov protuodgovor na savjet guvernera iz Pendaba muslimanima (Iqbalova je izjava lansirala serijal argumenata); 20., seli u David Manzil; 24., Sirdar Begum umrla. 1. juni, stipendija od 500 rijala mjeseno prima od Nawab Hamidullaha Khana iz Bhopala. 15. juli 28. august, drugo putovanje u Bhopal zbog elektroterapije. 25. okotbra, uestvuje na obiljeavanju obljetnice pjesnika Halija (1835.-1914.) u Panipatu. 1936. januar, 'Islam and Ahmedism' ('Islam i ahmedije') objavljen u: Islam, Lahore, kao protuodgovor Dawaharlal Nehruovoj kritici Iqbalove prethodne izjave. april, posjetio ga Dinnah u David Manzilu, izabrani predsjednik Muslimanske lige Pendaba i zapoinje svoje napore da organizira provincijski parlamentarni kolegij za partiju kroz koju bi Liga mogla ujediniti muslimane ove provincije; 12., recitira urdu poemu 'Heavenly Tune' ('Nebeska melodija') (Khudi ka sirr-i-nihan, La ilahe illaAllah) na godinjem zasjedanju Anduman Himayat-i-Islam, koji e se pokazati njegovim posljednjim javnim pojavljivanjem. maj, napisana posljednja duga poema na urdu, 'Satan's Parliament' ('ejtanski parlament'). juli, Zarb-i-Kaleem objavljen; 29., uruen mu je poasni doktorat iz knjievnosti od strane Dacca Sveuilita. oktobar, Pas Cheh Bayad Kerd, njegova posljednja perzijska mesnevija objavljena (spojena sa prethodno objavljenim Musafirom koji je tiskan dva mjeseca ranije). 1937. april, konsultira iznova Hakeema Nabina o bolesti koja je sada postala ozbiljnija, pogaajui vid (glas mu je ve oslabio do samog aputanja). 13. decembar, poasni doktorat iz knjievnosti uruen sa Allahabad sveuilita.

331

1938. Prvi januar, Novogodinja poruka emitirana preko Sveindijskog radija. 1. mart, poasni doktorat iz knjievnosti koje mu je dodijelilo Usmania sveuilite, Hyderabad (Deccan) 9. mart, 'On Islam and Nationalism' ('O islamu i nacionalizmu') objavljenu Ehsanu, Lahore. 21. april, umire u Lahoreu.
Ipod: rezidencija u McLeod Roadu, Lahore. Iqbal je ivio ovdje u periodu 1922.-1934. god.

332