DONOSIMO vam jednu priu muki ubijenog Sinie Glavaevia koji je dva dana nakon pada Vukovara odveden

u nepoznato. Ekshumiran je iz masovne grobnice na Ovari 1997. godine te "Optunicu" kojom je hrvatsku vlast optuio za smrt Vukovara. Njegove dojmljive prie iz zbirke "Prie iz Vukovara" u kojima nadljudskom snagom i sranou u neljudskim uvjetima poziva na humanost, ljubav oprost i kraj svakoj mrnji, dokazuju nam kakve su se strahote dogaale u Vukovaru. Glavaevi je bio dobar kada je izvjetavao onako kako je vlast htjela. Kada se usudio dovesti u pitanje njenu ulogu u obrani Vukovara, njegova su se izvjetavanja na Hrvatskome radiju jednostavno prestala emitirati. Ipak, njegova je rije pronala put preko Radija 101. Tada je, po uzoru na Zolin "Jaccuse" stotinjak godina prije, rekao: "Optuujem!", a mediji su ovu njegovu stranu danas uglavnom zaboravili. "...Optuujem Vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenaenja kada su Vukovaru stigli nepobitni materijalni dokazi da Republika Hrvatska raspolae ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta, te obranu Vukovara, ali ista ne eli upotrijebiti, tj. dostaviti Zapovjednitvu operativne grupe Vukovar, Vinkovci, upanja, a koje je Zapovjednitvo zahtijevalo za izvrenje zadatka koji je postavljen pred Zapovjednitvo. Optuujem Vas, gospodo, za svu bol trenutka u kojem je Vukovar shvatio da izmeu Vas, Hrvatskog sabora, Hrvatske vlade, Predsjednika Republike Hrvatske i etnika nema nikakve razlike..." "...Optuujem Vas, gospodo, za smrt Vukovara. Materijalni dokazi Vae nesumnjive krivice bit e dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti. Ne zavaravajte se, da ete Vi doi prije do njih, ne moete gospodo, garantiram Vam..." - govorio je Glavaevi iz okupiranog Vukovara. Optunica

"Optunica kojom optuujem Sabor Republike Hrvatske za sudjelovanje u najveem zloinu u povijesti nad hrvatskim narodom, za sudjelovanje u zloinu nad 15.000 Hrvata iz Vukovara. Optuujem vas gospodo, to ste dopustili da gladuju dok ste vi bili siti, zato to je vama bilo toplo, a njima hladno. Dok ste vi gasili e piem po vlastitom izboru u eljenim koliinama, njih ste osudili na junu licu vode. Gospodo sabornici, dane ste provodili u ukusnim domovima i isto takvim uredima, a Vukovarcima ste dodijelili vlane i tamne podrume. Za vae noi odabrali ste tople i meke pokrivae, njima ste prepustili mokre i smrdljive deke. Zar zaista mislite da su za to svi ovi ljudi dali svoj glas? Zato ste nae bebe i nau djecu osudili na krastavost? Da li su sve infekcije svijeta rezervirane za djecu Vukovara? Osuujem vas, gospodo zastupnici, za sve njihove boli, za sav strah kojim su ispunjene djeje oi, za svaki prigueni krik, za sve suze, isplakane i neisplakane. Osuujem vas, gospodo sabornici, za svaku na ivo odrezanu herojsku ruku, nogu, za svaku na ivo izrezanu ranu i izvedenu operaciju. Osuujem vas za sve boli gladnih i ednih ranjenika, za sav oaj i umor naih lijenika i ostalog medicinskog osoblja. Osuujem vas za sve smrti koje su nastupile zbog nedostatka krvne plazme i adekvatnih lijekova. Osuujem vas za sav oaj borca kada je

shvatio da nema vie ime napuniti svoje oruje. Osuujem vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenaenja kada su u Vukovar stigli nepobitni dokazi da Republika Hrvatska raspolae ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta i obranu Vukovara, ali ista ne eli biti upotrijebljena, odnosno dostavljena zapovjednitvu Operativne grupe VukovarVinkovci-upanja, a koju je zapovjednitvo zahtijevalo za izvrenje zadataka koji je postavljen pred njih. Osuujem vas, gospodo, za svu bol trenutka kada ja Vukovar shvatio da izmeu vas, Hrvatskog sabora, Hrvatske vlade, predsjednika Republike Hrvatske i etnika nema nikakve razlike. Osuujem vas, gospodo, za svu sramotu koju ste nanijeli hrvatskom narodu pokapajui ga. Hrvatski narod nije vas za ovo ovlastio i zato vas optuujem za izdaju. Optuujem vas, gospodo, zato jer ste stajali ispred svetinje hrvatskog naroda, ispred hrvatske trobojnice, a izdajnici si to nikada ne smiju dopustiti. Okaljali ste nau zastavu i zato vas optuujem. Optuujem vas zato to ste svojim izdajnikim ustima pjevali nau lijepu himnu koju su pjevali heroji Trpinjske ceste, heroji Luca, heroji Mitnice, Sajmita, Borova naselja, heroji Bogdanovaca. Heroji Vukovara pjevali su je dok su branili Vukovar u tijeku borbe, kad su sahranjivali raskomadane ostatke svojih prijatelja, pjevali su je dok su umirali. Osuujem vas, gospodo, jer si uzimate to pravo. Nedopustivo je da vi, pod ijim blagoslovom Vukovar umire, pjevate pjesmu ljudi koje ste osudili na mueniku smrt. Optuujem vas za sudjelovanje u masakru nad stanovnicima i braniteljima Vukovara. Osuujem vas, gospodo, za smrt Vukovara. Materijalni dokazi vae nesumnjive krivice bit e dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti. Zavaravate se ako mislite da ete vi prije doi do njih. Ne moete - garantiramo. Takoer garantiramo da ete u budunosti ui i ostati u povijesti kao izdajnici i zloinci i da ete do kraja svog ivota lijegati i ustajati sa sjeanjem na Vukovar." Pria o gradu Odustajem od svih traenja pravde, istine, odustajem od pokuaja da ideale podredim vlastitom ivotu, odustajem od svega to sam jo juer smatrao nunim za nekakav dobar poetak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko e ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko e mi ga uvati dok mene ne bude, dok se budem traio po smetlitima ljudskih dua, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vruici, dok moje oi budu rasle pred osobnim porazom? Tko e uvati moj grad, moje prijatelje, tko e Vukovar iznijeti iz mraka? Nema lea jaih od mojih i vaih, i zato, ako vam nije teko, ako je u vama ostalo jo mladenakog aputanja, pridruite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su jo urezana vaa imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtuniji film, vaa je prolost jednostavno razorena i sada nemate nita. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prolost, traiti svoje korijenje, zatim, svoju sadanjost, a onda, ako vam ostane snage, uloite je u budunost. I nemojte biti sami u budunosti.

A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nae. Grad - to ste vi.