PRUNA PRIJEVOZNA SREDSTVA Pod pojmom pruna (trana, tranika, inska) prijevozna sredstva podrazumijevaju se prijevozna sredstva koja

se gibaju po krutim kolosijecima sastavljenim iz dviju vinjol tranica poznatih u eljeznica, te jedne ili dvije tranice drugaijih profila - I, U i O, a poseban oblik su sredstva koja se gibaju po napetom elinom uetu odnosno uetima. 1. PODJELA PRUGA Transport po tranicama pojavio se prvi puta u rudnicima Harza i Tirola u 16. stoljeu, gdje su tranice bile napravljene od drvenih gredica. Kasnije su te tranice okovali eljezom, da se manje troe i da se smanji otpor prilikom gibanja vozila, a zatim se prelo na posve eljezne tranice. Od tog poetnog oblika tranica je prola mnoge oblike u svome razvoju do dananje eline tranice, koja se naziva jo i vinjol-tranica po ing. Charlesu Vignolesu koji je uveo 1836. godine iz Amerike u Europu tranice sa irokim stopalom. Osnovni oblik dananje tranice, koja ima glavu, vrat i iroku noicu, izumio je 1830 u Americi R. Stevens. Nakon postignutog uspjeha u rudarstvu transport po tranicama se proirio i na druge industrije, kao i na javni promet. Pruge se prema irini kolosijeka (slika 22) dijele na pruge uskog kolosijeka ili uskotrane, kod kojih je razmak izmeu bonih unutarnjih strana tranica ispod 1435 mm, pruge normalnog kolosijeka (1435 mm - to je potpuno proizvoljna veliina to odgovara 48,5" jo od vremena Stephensona, izumitelja lokomotive odnosno eljeznice), i pruge irokog kolosijeka (iznad 1435 mm). U podzemnom su rudarstvu nekada prevladavale irine kolosijeka od 430 - 630 mm. Manje irine u metalnim i vee, najee 600 mm, u ugljenokopima, odnosno na povrini 760, 900, 1000 i 1067 mm. Kasnije je dolo do primjene sve irih kolosijeka i u podzemlju (vea stabilnost i brzine) odnosno na povrini kako u rudarstvu tako i u javnom prometu. Prijelazom na normalni kolosijek prijevozni se sustavi lako povezuju odnosno vozila krue i prelaze bez problema, pretovarivanja tereta ili prepodeavanja kolskih slogova. Pruge uskog kolosijeka mogu biti izgraene kao stalne ili kao privremene (na povrinskim kopovima, jalovnicima, manjim otkopima i dr.) U privremeni spada i tzv. dekoviljski kolosijek, kojemu naziv potjee od Francuza Decauvillea (1889) koji je dokazao uporabljivost kolosijeka irine 600 mm za lokomotivski i putniki promet. Radnim ili dekoviljskim kolosijekom smatra se onaj privremeni kolosijek koji se sastoji od gotovih okvira duine 1,25 do 5 m, nainjenih od tranica, koje su zakovane na malim eljeznim pragovima. Takvi se okviri dovezu na mjesto postavljanja pruge, poredaju na pripremljenom terenu po osi trase, najjednostavnije se spoje, a zatim se kolosijek poravna i uredi. Ovakvi su se kolosijeci ranije koristili u kamenolomima i na veim gradilitima, te na drugim mjestima, gdje se radilo o masovnom prijevozu kamena, ljunka, zemlje i drugog graevnog materijala, zatim pri dovozu uglja i odvozu pepela na termoelektranama, istraivakim radovima u tvornicama i na skladitima. Rijetko se radni kolosijek postavljao sa zastorom. U kamenolomima i na ljunarama morao se kolosijek esto bono pomicati. Kad se zavrio rad kolosijek se demontirao odbvozio na drugo radilite ili u skladite. 2. SASTAV PRUGE Klasina se pruga (sl. 2 Arar) sastoji iz donjeg i gornjrg stroja. Donji stroj predstavlja graevinske radove i objekte (usjeke, nasipe, mostove i slino), dok se gornji stroj sastoji iz tucanikog zastora, pragova, tranica, skretnica, signalnodojavnog i upravljakog pribora i

opreme, a kod elektrificiranih pruga dodatno jo i gornji ili napojni vod. Pruge s manjom prometnom frekvencijom, brzinom, kapacitetom, masom vozila i konano vanou mogu biti i bez pojedinih dijelova donjeg odnosno gornjeg stroja. 2.1. Donji stroj Donji je stroj zapravo izrada horizontalne ili kose ravnine na odreenom terenu za polaganje pruge. irina te ravnine mora biti tolika da se na njoj smjesti kolosijek predviene irine, da se omogui prolaenje uz trasu bar s jedne strane, te da se omogui odvoenje povrinske odnosno jamske vode. irina planuma za pruge s jednim kolosijekom odreuje se po formuli: B=b+2mh gdje su: b 2 e - irina krune, koja se dobije, ako se produe kosine (karpe) do presjeka s horizontalnom ravninom poloenom kroz gornji rub pruge; eirina kolosijeka; mprojekcija kosine za h = 1 (obino m = 1,5); hvisina zastora u osi pruge (obino oko 0,25 m). U praksi se obino uzima, da je irina planuma jednaka trostrukoj do etverostrukoj irini kolosijeka. Po mogunosti planum se radi neto irim radi stepenica (berma) irine d = 0,25 do 0,3 m, da se materijal zastora ne bi rasipao niz kosine. Te stepenice slue i za prolaz osoblja, koje obilazi prugu. Radi lakeg ocjeivanja planum se obino gradi u obliku dvostarnog krova s blagim nagibom 2 do 5 % ovisno o vrsti zemljita od kojeg je trup pruge. U krivini se planum izrauje kao jednostrani krov s padom prema centru krivine. Pad se odreuje prema proraunanom nadvienju vanjske tranice. Odvodni kanali nainjeni paralelno s prugom imaju obino irinu pri dnu 0,3 d0 0,5 m, a toliku i visinu, te pad oko 3 do 5 . Ako je pad vei, onda se kanali moraju obloiti daskama, kaldrmom, betonom i dr. da se sprijei erozijsko djelovanje vode. a ta obloga sprijeava i osipanje materijala s bokova. U jami su kanali obino pokriveni daskama. Kod dvostrukog kolosijeka na navozitu, na ugibalitima i postajama mora izmeu vozila ostati slobodni prostor od 0,4 do 0,5 m dok s na otvorenoj pruzi moe taj razmak smanjiti. Nagib ravnine, ako se prugom moraju svladavati visinske razlike, mora biti u granicama koje ovise o nainu stvaranja vune sile: kod gravitacijsko adhezijske vue do ~ 50 , kod umjetne (vjetake) adhezijske vue do ~ 25o, te kod zupaste do svih 90o. Horizontalnu promjenu pravca svladava se krivinama radijusa koji ovisi o vrsti prijevoznog sredstva, brzini vonje i nainu izvedbe same krivine (prijelazni dijelovi, nadvienje vanjske tranice) i koji su u pravilu veliki. Zbog tih okolnosti, tj. velikih radijusa krivina i malih uspona, gravitacijsko adhezijske pruge zahtijevaju mnogo graevnih radova odnosno objekata, a trase su najdue za iste krajnje toke u usporedbi s drugim nainima prijevoza. 2.2. Zastor (1)

Zastor ima zadau prenijeti masu prijevoznog sredstva posredstvom tranica i pragova na tlo, kao i omoguiti procjeivanje vode. Takvoj zadai najbolje odgovara umjereno krupni (3 - 5 cm) tucanik od kamena otpornog na mehanike i atmosferske utjecaje. Ako se uslijed troenja i nanoenjem praine, zemlje, blata, ova funkcija poremeti, zastor se pretrese i oisti ili zamijeni novim. Debljina zastora h od dna pruge do planuma ovisi o osovinskom pritisku vozila i dimenzijama praga. Za najee rudarske kolosijeke irine od 600 mm s lokomotivskom vuom minimalna debljina zastora ispod pragova ne smije biti manja od 10 cm. 2.3. Pragovi Pragovi osiguravaju odreeni meusobni razmak tranica, tj. irinu kolosijeka, i prijenos mase vozila na tlo. Ranije su se pragovi polagali uzdu ispod tranica, a kasnije se prelo na iskljuivo polaganje poprijeko na tranice, to zahtijeva svakako jai profil tranica. Gustoa ili meusobni razmak pragova, masa vozila i veliina tranice stoje u meusobnoj vezi, jer se tranica dimenzionira kao slobodna greda oslonjena na dva susjedna praga (sl. 4 Arar). Najvei moment savijanja tranice nastupit e kad se kota nae u sredini raspona, tj.:
M maks = g G l P l = 2 2 4

a potrebni moment otpora tranica je tada

W = M maks

gdje su: g - gravitacija; G - masa vozila; P - najvea sila pritiska kotaa; l - razmak pragova od sredine do sredine; - doputeno naprezanje na savijanje. Budui su u ovom izrazu nepoznati i W i Mmaks (ovaj potonji zbog prethodno nepoznatog l), jedna se veliina mora odabrati, a druga je time odreena. Prema ovako naenom W bira se odgovarajua tranica prema normama. Pragovi su drveni, metalni limeni, armirano betonski i metalno betonski. Od dobrog praga se zahtijeva da je elastian, ilav, dovoljno vrst, da mirno lei u zastoru i da je trajan. Drveni prag ima sva navedena svojstva osim trajnosti, ali i to svojstvo moe postii dobrom impregnacijom. Dob trajanja bukovog neimpregniranog praga od 2 do 3 godine, impregnacijom se produuje skoro na 10-struku trajnost. Pragovi se impregniraju s rastopinom modre galice, sublimata, cinkova klorida, te razliitim katranskim uljima, esto pomijeano meusobno i drugim sredstvima. Djelovanje impregnacijskog sredstva na razliite vrste drveta veoma je razliito. Kod hrastovine je najmanji uinak, dok se kod borovine, osim produenja trajnosti s 4 do 5 godina na 15 do 20 godina, povea i vrstoa. Od drvenih pragova najbolji je hrastov, zatim

bukov (impregniran), borov i smrekov. Drveni pragovi izloeni estoj promjeni vlage i sue moraju se obavezno impregnirati. Dobra impregnacija mora prodrijeti do jezgre praga. Drveni pragovi se esto s elnih strana uvrste eljeznim sponama ili se obaviju uskom elinom vrpcom, da ne pucaju na suncu. Rade se od okruglog drveta i imaju razliite presjeke (sl. 5 Arar). Visina pragova za jae optereene pruge kree se od 12 do 15 cm, a irina im je 15 do 20 cm. Za pruge slabijeg optereenja kao i one privremene visina se snizuje do 8, a irina do 10 cm. Dimenzije pragova ovise i o irini kolosijeka, pa se njihova duina (l), irina () i visina (v) orjentacijski moe odrediti po tablici 4. Tablica 4 - Dimenzije pragova Omjer l/e /e v/e irina kolosijeka e = 500 do 1000 mm 2 0,3 0,2 irina kolosijeka e = 1435 do 1600 mm 1,8 0,17 0,11

Razmak pragova mjeren od sredine do sredine praga obino se kree 50 do 100 cm ovisno o optereenju i namjeni pruge. eljezni se pragovi manje koriste, a ne preporuuju se u vlanim jamama ili u kiselim vodama, jer ih ra brzo unitava. eljezo-betonski pragovi trebaju ujediniti dobra svojstva drvenih i eljeznih pragova. Dolaze u obzir kod glavnih dopremnih pruga gdje se zahtijeva njihova duga trajnost. Radi njihove vee mase pruga je stabilnija, a i privrenje tranica za njih je bolje i sigurnije.