Znai, ljestvice. to je ljestvica, pitate se?

Jednostavno, ljestvica je niz od osam tonova (koji su u nekom odnosu) zapisanih unutar jedne oktave (logino, jer ih ima osam :)). Sve ljestvice poinju na nekom tonu te zavravaju na istom tom tonu, tvorei oktavu. Na primjer, svaka C ljestvica zapoinje na tonu C, te zavrava na tonu C, svaka F ljestvica zapoinje na tonu F, te na tom tonu i zavrava te sve one imaju jo est tonova izmeu.

Kao primjer evo dobro nam poznata C dur ljestvica:

Ve smo nauili, prva nota, tj. prvi ton u toj ljestvici naziva se tonika (prima). Drugi ton se naziva supertonika (sekunda) itd. (ve smo to sve rijeili, da sad ne ponavljam opet). Jedina iznimka od ovog osam-notnog pravila jest (a mislim da sam ju ve i spomenuo) ljestvica koja ukljuuje apsolutno sve tonove (svih 12) unutar oktave. Ta ljestvica se naziva kromatska ljestvica te kad krenete od C, ona izgleda ovak nekak:

Kao to vidite, kromatska ljestvica sadrava sve tonove. Mala napomena, ovaj udni znaki u donjem crtovlju koji dolazi na ton nakon svake snizilice, zove se razrjeilica (to smo ve rekli). Njegova je uloga ton koji je povien (ili snien) vratiti u prvotno stanje. Dakle, na ovoj slici u donjem crtovlju prvi snieni ton je ton D, tj. sad je to ton des, nakon njega dolazi ton sa tom razrjeilicom, koja des vraa u D. Jednostavno. :)

E sad, vratimo se na osam-notne ljestvice. Svaka ljestvica ima odreene intervale izmeu tonova koje sadrava. Na taj nain opisujemo razliite tipove ljestvica te ih po tome razlikujemo: na primjer, G dur ljestvica ima razliite intervale izmeu svojih specifinih tonova od neke mol ljestvice. Ti razliiti intervali daju svakoj ljestvici njezin specifian zvuk. Zbog toga dur ljestvice zvue onak, sretno, dok mol ljestvice imaju tuan prizvuk. Znai, ve znamo, najei tip ljestvica je dur ljestvica (valjda vam ve C dur ide na ui van), njezin zrcalni tip ljestvice je mol ljestvica. Obje mogu poeti na bilo kojem tonu, od hes-a do gisa. Gdje god da ponete svaki tip ljestvice ima specifinu kombinaciju intervala izmeu tonova.

Pa ponimo onda sa dur ljestvicama. Ono to dur ljestvicu ini dur ljestvicom su ve puno puta spomenuti specifini intervali izmeu tonova. Svaka dur ljestvica koristi iste intervale koji slijede:

Nota

Polutonovi izmeu nota

tonika ----------------------------2 sekunda ----------------------------2 terca ----------------------------1 kvarta ----------------------------2 kvinta ----------------------------2 seksta ----------------------------2 septima ----------------------------1 oktava

Reeno na drugi nain, intervali u svakoj dur ljestvici idu ovako: ton, ton, poluton, ton, ton, ton, poluton. Na ovaj nain se gradi svaka dur ljestvica. Ilustrirajmo to primjerom (opet C dur :)). Ako krenete svirati C dur na klaviru, odsvirat ete sve bijele tipke po redu, poevi od C. Sad imamo formulu za stvaranje dur ljestvice, pa stvorimo onda C dur :). Rekli smo, svaka C ljestvica (znai i dur i mol i sve ostale) poinje na... zamislite, tonu C :). Dakle, tonika nam je C. Eto ve imamo prvi ton :). Iz tablice vidimo da od tonike do sekunde trebaju dva polutona

(izmeu njih su dva polutona), tj. cijeli ton (to je onaj prvi ton u naoj formuli). Ako pogledate klavir i krenete od C te brojite polutonove: od C do cis je prvi poluton, od cis do D je drugi poluton. Znai drugi ton je ton D. Sad gledamo opet tablicu, od sekunde do terce su opet dva polutona. Pa krenimo. Stojimo na tonu D, pa idemo na dis (to je pola tona), dodamo jo pola tona i sa dis idemo na na E. Znai trei ton C dura je E. Sad vidimo iz tablice, od terce do kvarte nam treba samo pola tona. Pogledajte klavir. Izmeu E i F nema crne tipke, drugim rijeima izmeu E i F direktno je razmak od pola tona. Dakle, ton F je kvarta. Vidimo, izmeu kvarte i kvinte opet trebaju dva polutona. Idemo od F na fis, to je jedan, pa sa fis na G je drugi poluton. Znai G je kvinta. Od kvinte do sekste opet su dva polutona. Pa idemo, G na gis je pola tona, gis na A je pola tona. A je znai seksta. Idemo dalje, opet vidimo trebaju dva polutona. Pa krenimo, A na ais je pola tona, ais na H je pola tona. Znai H je septima. Vidimo, izmeu septime i oktave opet treba pola tona. Pogledajte klavir. Vidimo, izmeu H i C nema crne tipke, dakle razmak je drito pola tona. Znai sa C zavravamo oktavu :). Jednostavno jel? C dur koristi sve bijele tipke upravo zato to izmeu terce i kvarte (E i F) te izmeu septime i oktave (H i C) nema crnih tipaka, ve sam smjetaj tipki jednostavno slijedi ovu formulu. Prema ovoj formuli se grade sve dur ljestvice, od kud god da krenete. Uzmimo npr. za toniku da bude ton D. D je dakle tonika. Po formuli do sekunde nam trebaju dva polutona (cijeli ton). Dakle sekunda je ton E. E sad, pogledajte, izmeu sekunde i terce su takoer dva polutona, a od E do F je razmak od samo pola tona. Da bi dobili razmak od cijelog tona, ton F moramo povisiti na fis. Dakle D dur ima povisilicu na F, tj. fis. D dur izraunajte sami do kraja (rei u vam samo da uz fis ima jo jednu povisilicu).

E sad, jedna mala digresija. Rekao sam vam da u objasniti zato ne postoji Ais dur (A# dur) te zato se umjesto njega koristi Hes dur (Bb dur). Tu je u pitanju opet ona enharmonija. Ais dur, uz jo neke tonalitete naravno, je tzv. teoretski tonalitet. On postoji, ali se u praksi gotovo nikad ne koristi (koriste ga valjda jedino oni ludi skladatelji 20. stoljea, tj. modernisti, dadaisti i ostala ekipa - nemojte misliti da to postoji jedino u slikarstvu, pa npr. kak Picasso radi lude slike - ima toga i u glazbi, samo upiite u Youtube: John Cage prepared piano, pa posluajte njegov preparirani klavir i sve e vam biti jasno). Znai zato je to teoretski klju i ne koristi se nikad? Evo zato. Uzmimo za toniku ton ais. Ais je nastao kao povieni ton A. Dakle, sljedei ton u nizu poslije ais-a je ton H(B) (jer je ais nastao od A). Da bi dobili dur ljestvicu, moramo potivati maloprije nauenu formulu. Znai imamo ais (prva povisilica). Od ais do H(B) je razmak od pola tona, a nama treba cijeli ton. Dakle, moramo povisiti i H(B) (da, i H(B) se moe povisiti iako nema crne tipke izmeu - kad povisimo H(B) dobit emo his (H#(B#)) to je zapravo ton C (enharmonija)) te e to biti druga povisilica koju koristimo. Poslije H(B) dolazi ton C. Nama je sekunda ton his (tonika je ais), a znamo da izmeu sekunde i terce mora biti cijeli ton razmaka. His je ekvivalent tonu C (isto zvue razliito se piu), znai imamo unison te da bi dobili razmak od cijelog tona izmeu his i C, C moramo povisiti dva puta (dvostruka povisilica), znai imamo cisis (C##) te su to ve etiri povisilice. Poslije C dolazi ton D. Mi imamo cisis (C##) to je zapravo ekvivalent tonu D (pogaate, enharmonija). Po formuli nam sad treba pola tona razmaka izmeu terce i kvarte, znai diemo D za pola tona i dobivamo dis (D#). Nakon toga nam treba cijeli ton razmaka (po formuli) izmeu kvarte i kvinte. Poslije D dolazi ton E, a mi imamo dis te je razmak izmeu dis i E pola tona dok nama treba cijeli ton. Dakle, povisit emo i E te dobiti eis (E#). To je ve esta povisilica koju koristimo. Poslije E dolazi ton F. Mi imamo povieni E (E#), koji je zapravo F (opet enharmonija), a po formuli nam treba razmak od cijelog tona (izmeu kvinte i sekste smo sad). Da napravimo taj cijelotonski razmak izmeu eis i F (to je zapravo unison), moramo opet dvostruko povisiti F (F## - fisis). Znai to je osam povisilica koje koristimo. E

sad poto je fisis isti ton kao i G, a nama opet treba cijelotonski razmak (seksta i septima) dolazimo do toga da i G moramo dvostruko povisiti, dakle dobit emo gisis (G##). Sad, kad pogledamo malo bolje, vidjet emo da je gisis zapravo ton A, te da je izmeu tona A, tj. gisisa i ais-a razmak od pola tona (izmeu septime i oktave) to znai da smo zavrili nau ljestvicu. Dakle, da bi napravili Ais dur ljestvicu, ukupno smo morali upotrijebiti DESET povisilica (od toga su tri dvostruke)!!! Nadam se da je sad jasno (a i iz ovog kompliciranog objanjenja) zato se Ais dur nikada ne koristi, enormno je kompliciran za proitati, pa se umjesto njega koristi njegov enharmonijski ekvivalent - hes dur (Bb dur) - koji ima dvije snizilice: b (Bb), i es (Eb). Ista je stvar i sa ostalim teoretskim kljuevima. Da date nekom pijanistu, pa makar i Brateca Martina u Ais duru, mislim da bi to odsviral vaom glavom po klaviru. :)

Jo jedna mala mala digresija. Ja sam cijelo vrijeme kod ovog objanjavanja koristio termin hes dur, hes itd. (i u prolom postu). To ne postoji. To sam koristio samo zato da se ne smotate s onim "mi kaemo H, Englezi kau B". Kod nas se snieni H ne zove hes ve B. Dakle, hes dur nije hes dur, nego je B dur. Dok bi kod Engleza B dur bio zapravo na H dur. Od sad pa nadalje emo koristiti nae oznake. Dakle B dur (po naem - tonije po njemakom) je zapravo po anglo-saksonski Bb dur (iliti B-flat major).

Evo jo jedan lagani nain kak sagraditi dur ljestvicu (ili mol, moe se i na nju primjeniti). Prvo morate imati na umu da je izmeu tonova E i F te H i C razmak od pola tona (to su one bijele tipke koje nemaju crne izmeu). E kad to znate, jo trebate znati i onu nau formulu: ton, ton, poluton, ton, ton, ton, poluton. I spremni ste za sagraditi bilo koju dur ljestvicu. Uzmimo sad za primjer G dur. Raspiete sve tonove, tonika je naravno G:

G, A, H, C, D, E, F, G

Imajte na umu uvijek da je izmeu E i F te H i C razmak od pola tona. Pa slijedimo onda nau formulu koja kae ton, ton, poluton, ton, ton, ton, poluton. Pogledamo nae tonove, izmeu G i A je razmak od tona, izmeu A i H je takoer razmak od tona, izmeu H i C je razmak od pola tona, izmeu C i D je razmak cijeli ton, izmeu D i E je razmak cijeli ton, izmeu E i F je razmak pola tona. Opa, to sad? Formula kae da tu ide razmak od cijelog tona, a mi imamo razmak od pola tona. Pa, sad emo povisiti ton F za pola tona, te umjesto njega dobimo fis i na taj nain potivamo nau formulu te smo sad dobili taj razmak od cijelog tona koji tu i ide. Jo je ostao jedan interval, u naoj formuli zadnji interval, poluton. Sad imamo:

G, A, H, C, D, E, fis, G

Stali smo na F, tj. na fis jer smo F povisili. Znai jo je ostalo pogledati interval izmeu fis i G, a to vidimo da je poluton, ba kako nam i naa formula kae. I to je to, napravili smo G dur ljestvicu koja izgleda ovako: G, A, H, C, D, E, fis, G. Nita teko, zar ne?

Idemo sad na mol ljestvice. Kod mol ljestvica stvar je ista samo sa drugim intervalima. Evo tablice kak stvar izgleda kod mol ljestvica:

Nota

Polutonovi izmeu nota

tonika ----------------------------2 sekunda ----------------------------1 terca ----------------------------2 kvarta ----------------------------2 kvinta ----------------------------1 seksta ----------------------------2 septima ----------------------------2 oktava

Dakle, kao to iz tablice vidimo, formula bi ila: ton, poluton, ton, ton, poluton, ton, ton. Ilustrirat emo to primjerom. U ovom sluaju koristit emo A mol ljestvicu koja se, drite se sad, na klaviru svira isto sa svim bijelim tipkama :). E, pitate se sad, wtf, kak i ta ljestvica

koristi sve bijele tipke kao i C dur? Odgovor je vrlo jednostavan. Stvar je u odnosima tonova, u intervalima. Ne vjerujete? Odsvirajte prvo C dur: C, D, E, F, G, A, H, C. A zatim odsvirajte A mol: A, H, C, D, E, F, G, A. Primjeujete razliku? Sve je u intervalima koji vladaju izmeu tonova.

Idemo analizirati A mol, sad kad znamo od kojih se tonova sastoji, tj. ajmo ju ponovo sagraditi. Dakle, poinjemo od A, tj. tonika nam je A (ipak se ljestvica zove A mol). Koristit u maloprije objanjen nain, za koji mi se ini da ga je zapravo najlake shvatiti. Znai ispiemo sve tonove poevi od A:

A, H, C, D, E, F, G, A

te zatim na te tonove primjenimo nau maloprije nauenu formulu za gradnju mol ljestvica: ton, poluton, ton, ton, poluton, ton, ton. Pa krenimo. Prvo gledamo tonove A i H (tonika i sekunda), vidimo da je razmak meu njima cijeli ton, dalje gledamo H i C, razmak je pola tona, dalje gledamo C i D, razmak je ton, pa D i E, razmak je ton, pa onda gledamo E i F, tu je razmak od pola tona, onda gledamo F i G, razmak je cijeli ton, te naposlijetku gledamo G i A, vidimo da je razmak takoer cijeli ton. Drugim rijeima, ova naa A mol ljestvica u potpunosti odgovara naoj formuli, nismo niti jedan ton morali povisivati. Znai, A mol ljestvica koristi sve bijele tipke kao i C dur. E sad, ako C dur i A mol koriste iste tipke, tj. iste tonove (drugaija im je jedino tonika), ali s razliitim intervalima meu tonovima, logino je pretpostaviti da i ostale dur ljestvice imaju svoje mol pandane. Pa, to je tona pretpostavka. Naime, svaka dur ljestvica ima svojeg mol pandana (vrijedi i obrnuto, svaki mol ima dur pandana). Kae se, C durov relativni mol je A mol (ili A molov relativni dur je C dur).

Mala digresija. Uz relativne durove i molove postoji jo jedan pojam: paralelni dur i mol. Paralelni tonaliteti su dur i mol tonaliteti koji imaju istu toniku. Recimo, za A dur i A mol kaemo da su paralelni tonaliteti, tj. A durov paralelni mol je A mol (i obrnuto).

Idemo dalje. Ova mol ljestvica koju smo sad nauili zove se prirodna mol ljestvica. Sad da vas razveselim, postoje jo i harmonijska mol ljestvica te melodijska mol ljestvica. Nisu uope teke, ako znate napraviti prirodnu mol, znate i ove dvije. Uzmimo onda nau prirodnu A mol ljestvicu te napravimo od nje harmonijsku. Kako? Jako lagano, sve to trebate napraviti je u prirodnoj mol ljestivici povisiti septimu (voicu), dakle, naa harmonijska A mol ljestvica e izgledati ovako: A, H, C, D, E, F, gis, A. Poznata je jo i kao Muhamedova ljestvica, jer zbog svog gornjeg tetrakorda (to su ova etiri tona: E, F, gis, A) zvui kao ljestvice koje se upotrebljavaju na Bliskom Istoku. Interval izmeu sekste i septime u harmonijskoj mol ljestvici je poveana sekunda, a rekli smo da poveanu sekundu dobijemo kad povisimo veliku sekundu za pola tona (to smo upravo i napravili povisei ton G na gis). Drugim rijeima, razmak izmeu ta dva tona je jedan i pol ton. Dok su neki skladatelji ovaj interval

koristili kao prednost u kompoziciji glazbe, posebice Mozart, neki su smatrali da je jednostavno preudan, pogotovo za vokalnu glazbu (jer je jako udno otpjevati razmak od jednog i pol tona) pa su se dosjetili da uz povienu septimu povise i sekstu. Sad bi naa A mol ljestvica izgledala ovako: A, H, C, D, E, fis, gis, A. Sad se ona zove melodijska mol ljestvica. Da rezimiramo, za prirodnu mol ljestvicu imamo formulu, ako elimo harmonijsku, prirodnoj povisimo septimu za pola tona, a ako elimo melodijsku, jo povisimo i sekstu za pola tona. Formule za harmonijsku i melodijsku mol ljestvicu neu pisati, jer bi previe mjesta zauzele tablice, a i smatram da je prilino jasno kak se rade (ako ba elite, napravite sami tablice i formule - za vjebu :)).

Jo jedna mala digresija. Vidjet ete da se kod nas ovo to ja zovem relativnim durom i molom naziva paralelnim durom i molom. Dakle, da su C dur i A mol paralelni tonaliteti. Kak se kod nas zove ovo to ja nazivam paralelnim durom i molom - dakle A dur i A mol - ne znam. Meni je drae po engleski, jedno zvati relativnim tonalitetima, a drugo paralelnima. Ima vie smisla. Vi kak hoete.

Sad kad znate kak napraviti dur ljestvice te sve tri mol ljestvice, jo je ostalo samo da objasnim kak da znate koji tonaliteti su relativni. Do sad ste nauili da su C dur i A mol relativni. ta je sa drugima? Ne, ne morate ih uiti napamet. Pogledajte C dur i A mol, tj. pogledajte gdje se oni preklapaju. Preklapaju se na tonovima A, H i C. Dakle, terca. Znai, ako elite znati koji je relativni mol C dur-u, naete tercu od tonike, ali unazad. Ovo sad ima veze s obratima, jer smo rekli da je terca u obratu zapravo seksta :). Znai terca od C, ali kad idemo prema dolje, je A. Dakle relativni mol C duru je A mol. Isto bi dobili i da smo gledali koja je seksta od C (podrazumijeva se, prema gore). Ako pak elite znati koji je dur relativan nekom molu, onda gledate tercu (ali sad idemo gore). Uzmimo npr. A mol. Terca od A je C (ili seksta u obratu, sve je to igra intervalima :)). Dakle, relativan dur A molu je C dur.

Eto, to je to zasad o ljestvicama, velim opet, kaj nije jasno pitajte (a imam dojam da u ovoj lekciji bude nejasnoa :)). Ako se jo ega sjetim, napisat u u sljedeem postu, a sljedee u objasniti to su to modusi te malo o tonalitetima i to bi vie manje bilo to (o ovoj cjelini; ne brinite, ima toga jo... ali da je poetak nekakav, to je :)). Dakle, ako ima pitanja, znate ve.