Professional Documents
Culture Documents
2
Šumovi i tonovi u glazbi se mogu i stapati. Kao primjer poslušaj skladbu The Typewriter (Pisaći stroj)
skladatelja Leroya Andersona. Primjer je obavezan za slušni test, a možeš ga pronaći na poveznici
https://www.youtube.com/watch?v=5IN60o3vhSs
- glazbala u orkestru ugađaju se prema
komornom tonu a1, čija je frekvencija 440
Hz
- visina tona bilježi se u notnom crtovlju, koje
se sastoji od 5 crta i 4 praznine (crte i
praznine u crtovlju brojimo odozdo prema
gore)
- budući da samo crtovlje nije dovoljno da se
zabilježi čitav raspon tonova koje ljudsko
uho može čuti, potrebno je koristiti i notne
ključeve
- najčešći ključevi su violinski (g-ključ) i
basovski (f-ključ)
- violinski ključ počinje se pisati od 2. crte (na
kojoj se bilježi ton G), a basovski ključ od 4.
crte (na kojoj se zapisuje ton F)
- trajanje tona odgovara vremenu tijekom
kojega titra izvor tona
- neka glazbala (npr. orgulje) mogu proizvesti
tonove koji traju neograničeno dugo, dok
glazbala poput gitare, harfe ili čembala
proizvode samo tonove kratkoga trajanja
- trajanje tona bilježi se različitim notnim
znakovima (cijela nota, polovinka,
četvrtinka, osminka itd.)
- jačina tona ovisi o visini zvučnog vala, tj. o
amplitudi titranja
- amplituda je razmak između najviše i
najniže točke koju tijelo dosegne u titranju
- jačina zvuka mjeri se u decibelima (db), a
zvuk od 120 db izaziva tjelesnu bol
- u glazbi jačinu tona bilježimo dinamičkim
oznakama (npr. piano, mezzoforte, forte i
sl.)
- boja tona je jedinstven, prepoznatljiv zvuk
svakoga pojedinog glazbala ili ljudskoga
glasa
- ako dva glazbala izvedu ton iste visine,
jačine i trajanja, ti će se tonovi ipak
razlikovati po boji
- boja tona ovisi o:
a) materijalu koji titra (žica, stupac zraka u
cijevi puhačkog instrumenta, membrana
na bubnju i sl.)
b) načinu proizvodnje tona (npr. sviramo li
gudački instrument gudalom ili
pizzicato)
c) tzv. alikvotnim tonovima
- svaki osnovni ton prati niz tiših tonova koje
nazivamo alikvotnim, harmonijskim ili
parcijalnim tonovima
- njih ne možemo čuti kao zasebne tonove, ali
upravo oni osnovnom tonu daju boju i
punoću
- nastaju titranjem harmoničnih dijelova tijela
(npr. titranjem polovina, trećina, četvrtina,
petina… napete žice)
- zato su njihove frekvencije višekratnici
frekvencije osnovnoga tona