Johann Sebastian Bach: Troglasna invencija br. 1.

Barok
Ova skladba dolazi iz razdoblja baroka kao i njen skladatelj koji je najznačajniji predstavnik
baroka. Početak razdoblja baroka ne možemo točno utvrditi, ali on nastaje početkom 17.
stoljeća i završava sredinom 18. stoljeća, odnosno 1750. godine kada umire Johann Sebastian
Bach. Osim Bacha, najznačajniji predstavnici ovog razdoblja su Antonio Vivaldi i Georg
Fridrich Händel. Obilježja ovog razdoblja su sveopća kićenost, motoričnost ritamsko-
metrijske strukture, continuo, plošna dinamika, imitacija, monotematičnost, kromatika,
ornamentiranje. Kada govorimo o instrumentalnoj glazbi onda trebamo istaknuti najznačajnije
glazbalo ovoga razdoblja, a to je čembalo. Instrumentalna glazba se osamostaljuje. Imamo i
komorne sastave koji se sastoje od gudača, nekoliko puhača i čembala. Javljaju se i nove
instrumentalne vrste, a to su: suita, sonata i solistički koncert, a trebamo istaknuti i glazbeni
oblik fugu, koja je najsavršeniji glazbeni oblik polifonije.

O djelu:
Troglasna invencija br. 1. je polifonog oblika, pisana u C duru u četvero četvrtinskoj mjeri i u
dva sistema (violinski i bas ključ). Iako je značajka baroka plošna dinamika, u ovoj skladbi ne
nalazimo naznake plošne dinamike. Dinamika i tempo su nam jasno naznačeni. Već u prvom
taktu imamo označen mezzoforte te označenu artikulaciju sempre legato, koji se protežu do 6.-
og takta. U prvom taktu u desnoj ruci imamo uzlazni oktavni niz dominante C dura, a lijeva
ruka ju prati, 1. i 2. doba su I. stupanj, zatim 3. doba je IV. i prvi dio 4. dobe je IV., a drugi
dio je V. stupanj. U drugom taktu nam se javlja i treći glas, tenor, koji počinje u lijevoj ruci,
traje jednu dobu te se on nastavlja u desnoj ruci te predstavlja alt. Taj treći glas koji se javlja u
lijevoj ruci je imitacija 1. takta desne ruke koja počinje na tonici. Također u desnoj ruci
nailazimo na alterirani ton, povišeni IV. stupanj. Umjesto tona f imamo fis. Kada pogledamo i
desnu i lijevu ruku imamo akord IV. stupnja koji se ponaša kao dominanta za V. stupanj koji
nastupa u 3. taktu. U 3. taktu se u desnoj ruci nastavlja troglasje. Prva i druga doba u 3. taktu
je sinkopa, imamo ton d2 pod ligaturom, također ton c2 je isto pod ligaturom te ton h1 i u 4.
taktu ton h1 su pod ligaturom. U lijevoj ruci, odnosno basu, se opet javlja imitacija 2. takta
koja počine na dominanti. U 4. taktu se troglasje nastavlja u desnoj ruci i vidimo u altu na
trećoj i četvrtoj dobi punktirani ritam. U lijevoj ruci se nastavlja postepeno kretanje te
možemo vidjeti silazni oktavni niz subdominante C dura. U 5. taktu je troglasje u desnoj ruci
nastavlja, a u desno ruci sviramo V. stupanj, a u zadnjoj dobi imamo IV. stupanj. U 6. taktu u
prvom dijelu prve dobe imamo troglasje u desnoj ruci koje postepeno silazi u tenor i nastavlja
u lijevoj ruci.. U 7. taktu imamo promjenu dinamike, sviramo piano, i u prvoj dobi lijeve ruke
imamo troglasje koji se događa u basu i opet nailazimo na ton fis. U desnoj ruci u drugom
dijelu druge dobe nastaje troglasje, a u trećoj dobi troglasje prelazi u sopran, ali u četvrtoj
dobi sopran leži, a alt se kreće. U 8. taktu imamo izmjenu troglasja u desnoj ruci, u prvoj dobi
se kreće sopran, zatim u drugoj alt i u trećoj i četvrtoj dobi sopran koji je ujedno i sinkopa. U
lijevoj ruci imamo skok za nonu, sa e na f koji postepeno silazi i opet nailazimo na alterirani
ton fis. U 8. taktu imamo novu dinamičku oznaku, crescendo koji počinje od druge dobe i
raste sve do treće dobe 9. takta od kojeg počinje forte. U 9. taktu u desnoj ruci alt leži, a
sopran se kreće i u sopranu imamo alterirani ton fis, a u trećoj dobi sopran leži, a alt se kreće i
on u četvrtoj dobi postepeno prelazi u lijevu ruku, odnosno tenor. U 10. taktu u lijevoj ruci ton
h je pod ligaturom od prethodnog takta te se troglasje nastavlja, a u desnoj ruci na drugoj dobi
imamo tridesetdruginke koje se mogu protumačiti kao ukras. U 11. taktu imamo oznaku za
diminuendo i u lijevoj ruci nastaje troglasje u kojem se bas kreće, ali samo prvu dio prve dobe
i u kojem imamo alterirani ton fis. U desnoj ruci također imamo fis i na trećoj dobi nam se
javlja troglasje, alt se kreće, a u četvrtoj dobi se sopran kreće i nailazimo na još jedan
alterirani ton b1. U 12. taktu sviramo piano, u desnoj ruci nam se sopran kreće i imamo
alterirani ton cis, kao i u lijevoj ruci te možemo reći da tu nastaje d mol, koji se nastavlja i u
13. taktu. Također u 13. taktu nam tenor, koji se kreće postepeno, prelazi u desnu ruku,
odnosno alt. U 14. taktu odlazimo u F dur. Troglasje u desnoj ruci se nastavlja, alt se kreće. U
trećoj i četvrtoj dobi imamo punktirani ritam u altu, a sopran se kreće. U lijevoj ruci sviramo
dominantu F dura. U 15. taktu vraćamo se u C dur te imamo oznaku za mezzoforte. U desnoj
ruci treći glas se događa u sopranu, a lijevoj ruci na drugoj dobi prelazimo u violinski ključ i
nastavljamo sve do 17. takta. U 16. taktu tenor postepeno prelazi u alt te se on kreće do kraja
takta. U 17. taktu na prvoj dobi nastupa forte, a na trećoj piano. Također nailazimo na
alterirani ton b2 u sopranu te b u basu. U 18. taktu troglasje u desnoj ruci se nastavlja u altu,
gdje na trećoj dobi opet nailazimo na alterirani ton b1. U lijevoj ruci također imamo alterirani
ton b. Te u tom taktu na trećoj dobi imamo oznaku za crescendo koji se nastavlja do 20. takta.
U 19. taktu se u desnoj ruci alt kreće, prva i druga doba su sinkopa i cijeli taj tak je na V.
stupnju. 20. takt započinjemo sa mezzoforte koji se postepeno stišava i skladba završava sa
pianom. U desnoj ruci imamo postepenu kretnju u sopranu koji od tona f2 silazi do c2 i tada
se sopran zadržava, a kretnja silazno i postepeno se nastavlja u altu od alteriranog tona b1.
Zadnja doba u tom akordu je na V. stupnju u kojem se u sopranu vođica h1 rješava uzlazno, u
altu ton f, odnosno septima V. stupnja rješava silazno, a u basu dominanta (ton G) rješava u
toniku te stvaraju kvintakord tonike C dura. Skladba završava oktavno i bez kvinte te na
koroni.