Srednja glazbena škola

Jakova Gotovca
Novi Travnik

ELABORAT O ZAVRŠNOM KONCERTU

MENTOR: KANDIDAT:
Prof. Emir Smajiš Matej Šimić
____________________ _______________

Novi Travnik, Travanj, 2019.

Program

1. J.S. Bach - Preludij i Fuga u c molu, BWV 871

2.Domenico Scarlatti - Sonata c mol
3.Franck Angelis - Suite
4.Viktor Vlasov - Paraphrase
5.Enrique Granados - Španjolski ples br.2

IZVODI: Matej Šimić

KLASA: Emir Smajiš, prof.
 Sadržaj

• Uvod ...................................................................................4

• Harmonika.............................................................................5

• Johann Sebastian Bach..........................................................6

• Preludij i Fuga u C molu, BWV 871 ..................................7

• Preludij.............................................................................7

• Fuga.................................................................................7

• Domenico Scarlatti.................................................................8

• Sonata c mol.....................................................................8

• Franck Angelis......................................................................9

• Suite.................................................................................9

• Viktor Vlasov.......................................................................10

• Paraphrase.......................................................................10
 • Enrique Granados.................................................................11

Španjolski ples br.2...............................................................12

UVOD

U svome elaboratu sam pisao o svom gradivu, o harmonici. Pisao sam i o Franzu Friedrichu,
jednom od skladatelja koji su skladali kompozicije za harmoniku. Pisao sam o Johannu
Sebastianu Bachu, njemačkom skladatelju. Naveo sam Georgea Philippa Telemanna, baroknog
skladatelja koji je pisao za sve poznate instrumente toga vremena.
U ovome uvodu želim napomenuti da je note za Saksofon jako teško naći, a kada i ako se nađu
moraju se transponirati u Es ili B, za svaki saksofon posebno. Klasična, barokna, romantična
djela je veoma teško naći transponirane za saksofon nego je potrebno nekoliko sati za obično
kratko djelo. Za djela koja imaju 4 ili više stranica potreban je jedan čitav dan, nekada više. Sve
ovisi o težini, ritmu i tehničkim zahtjevima kompozicije. Neke se kompozicije moraju malo
modificirati kada se transponiraju da bi ih izvođač mogao odsvirati.

Harmonika

Harmonika je veoma široko rasprostranjeno glazbalo koje se upotrebljava u raznim tipovima

glazbe. Harmonika je izumljena 1822. ili 1829., a izum se pripisuje Franzu Friedrichu
Buschmannu.Harmonika pripada porodici glazbenih instrumenata u obliku kutija koji se
kolokvijalno nazivaju squeezebox. Najmasovnije se upotrebljava u zabavnoj i narodnoj glazbi,
ali se u drugoj polovici 20. stoljeća počela pojavljivati i u klasičnoj glazbi kao instrument novih
zvukovnih boja i mogućnosti. Upravo zbog upotrebe harmonike u najrazličitijim glazbenim
stilovima, postoji velik broj različitih tipova instrumenata. Veličina i zvukotvorna različitost
harmonike ovisi o broju tipaka na klavjaturi, boji pojedinih registara i broju basova, a jedina
razlika je što dijatonska harmonika nema registre. U upotrebi su dvije vrste harmonika: s
klavijaturom i sa dugmadima. Za harmoniku postoji danas poprilično opsežna glazbena
literatura obogaćena i mnogobrojnim obradama popularnih djela poznatih skladatelja, kao i
skladbe pisane originalno za taj instrument. Njezin ton nastaje upuhivanjem zraka iz mijeha u
kućište (kabinu) s metalnim jezičcima. Sastoji se od dva dijela povezana mijehom. Glazbenik na
harmonici (harmonikaš) rukama širi i skuplja mijeh čija zračna struja prolazi kroz ventile. Ove
ventile kontroliraju harmonikaševi prsti pritiskom na tipke.

Johann Sebastian Bach

Johann Sebastian Bach (Eisenach, 21. Ožujka 1685. – Leipzig, 28. Srpnja 1750.), njemački je
skladatelj i orguljaš baroknog razdoblja. Općenito ga se smatra jednim od najvećih skladatelja
svih vremena. Rođen je u tirinškom gradu Eisenachu, u današnjoj Njemačkoj. Bio je najmlađe
dijete Johanna Ambrosiusa Bacha, orguljaša crkve sv. Jurja i firektora gradskog orkestra, i
Marije Elisabethe Lammerhirt Bach, kćeri uglednoga gradskog krznara. Majka mu umire 1694.
Godine, a otac 1695., samo devet mjeseci poslije. Ostavši bez roditelja u desetoj godini života,
preselio se k starijem bratu, Johannu Christophu Bachu, orguljašu u obližnjem Ohrdrufu. Tamo
je prepisivao, proučavao i izvodio bratova i druga glazbena djela i nesumnjivo od brata dobivao
korisnu poduku u sviranju čembala i orgulja. Ujedno pohađa i šestogodišnji licej, gdje mu je, kao
pjevaču u studentskom zboru, osiguran besplatan smještaj (bratov dom bio je pretijesan). Česti
popravci orgulja u Ohrdrufu pružili su mladom glazbeniku jedinstveno iskustvo u poznavanju
tog instrumenta, a često je odlazio i na duža putovanja kako bi mogao čuti znamenite njemačke
orguljaše.
1700. odlazi u Lüneburg, gdje pjeva u crkvenom zboru samostana sv. Mihaela. U sklopu
samostana djeluje licej koji Bachu pruža velike obrazovne mogućnosti. Samostan posjeduje i
veliku glazbenu biblioteku, a Bach, pored izučavanja bogatoga notnog materijala, često putuje u
Hamburg kako bi usavršio svoju orguljsku tehniku. Njegova se djela odlikuju intelektualnom
dubinom, tehničkom zahtjevnošću i umjetničkom ljepotom, te su bila nadahnuće gotovo svim
skladateljima europske tradicije, od Mozzarta do Schonberga. Među djela J. S. Bacha spadaju
Brandenburški koncerti, Varijacije Goldberg, Engleske suite, Francuske suite, Partite, Dobro
ugođen glasovir, Misa u h-molu, Muka po Mateju, Glazbena žrtva, Umjetnost fuge, Sonate i
partite za violinu solo, Suite za violončelo, više od 200 kantata i isto toliko djela za orgulje. S
obzirom da je tijekom 1720-ih skladajući kantate prikupio opsežan repertoar sakralne glazbe,
Bach se kasnije mogao posvetiti i svjetovnoj glazbi, i vokalnoj, i instrumentalnoj. Tamo je
prepisivao, proučavao i izvodio bratova i druga glazbena djela i nesumnjivo od brata dobivao
korisnu poduku u sviranju čembala i orgulja. Ujedno pohađa i šestogodišnji licej, gdje mu je, kao
pjevaču u studentskom zboru, osiguran besplatan smještaj (bratov dom bio je pretijesan). Česti
popravci orgulja u Ohrdrufu pružili su mladom glazbeniku jedinstveno iskustvo u poznavanju
tog instrumenta, a često je odlazio i na duža putovanja kako bi mogao čuti znamenite njemačke
orguljaše.
Preludij i Fuga u c-molu, BWV 861

Preludij
Ovaj preludij je izgrađen uglavnom na oscilatoru (osma napomena) i polu-švedskom
(šesnaestom napomenu) slici kako se vidi gore. Takt 1-
12: Razdoblje I. Završetak sa savršenom kadencijom u relativnom bojniku, E ravnom,
dvostrukom šipkom i ponovite. Šipke 12-28: Razdoblje
II. Počevši od relativnog majora, prolazeći kroz povezane tipke, c-mol, A-duru i f-mol, prije
nego završimo u Toniku.Djelo završava s pikardijskom tercom.

Fuga
Tema fuge počinje u c-molu. Drugi glas se javlja na prvoj dobi drugog takta i počinje u
dominantnom g molu. Treći glas se javlja u četvrtom taktu, a četvrta tema javlja se kasnije u
dominantnom tonalitetu. Prva epizoda počinje u D i modulira se u ES-duru za rekapitulaciju
subjekta. Druga epizoda je u c-molu i ostaje u c-molu do kraja skladbe.

Domenico Scarlatti
Giuseppe Domenico Scarlatti (Napulj, 26. listopada 1685. - Madrid, 23. srpnja 1757.), talijanski
skladatelj i čembalist. Sin je i učenik
Alessandra Scarlattija, a školovao se i kod Francesca Gasparinija u Veneciji. Bio je skladatelj,
kapelnik i čembalist u Rimu, Lisabonu, Sevilli te na dvoru u Madridu. Pod očevim utjecajem
pisao je najprije crkvena djela i opere. Oko 1730. posvetio se sonatama za čembalo, najviše u
jednom stavku; njihov je stil izvršio odlučujući utjecaj na razvoj klavirske glazbe u 18. stoljeću.
Postupno je razvio virtuoznu čembalističku tehniku i utjecao na mnoge klavirske skladatelje,
osobito u Španjolskoj i Engleskoj.

Sonata c mol
Djelo počinje u dominantnom duru,svaka od dvije teme se ponavlja s drugim registrom.

Franck Angelis

Frank Angelis – kompozitor, koncertni izvođač i pedagog. Rođen je 1962. godine u Melanu
(Melun). Frank Anđelis se kao veoma mlad počeo baviti muzikom i harmonikom. U toku
školovanja je svirao više instrumenata. Danas, pored harmonike, predaje i klavir. Godine 1981.
osvojio je I mesto na Svjetskom trofeju harmonike (le Trophée mondial de l’accordéon) u
kategoriji senior – klasik. Nastavio je potom svoju karijeru koncertnog izvodjača i orijentisao se
sa uspjehom na kompoziciju. Između ostalog komponirao je muziku za pozorišni komad „Les
Soliloques d’un coeur“, za Nacionalnu scenu Klermonta Feranda koji je režirao Žan Filip
Vidal.Više puta je učestvovao u radu nacionalnih i internacionalnih žirija: svjtski kup, svjetski
trofej, Kastelfidardo, Montrond le Ban, na kojima su neke od njegovih kompozicija bile
obavezne. Mnoge od njih su na repertoaru brojnih akordeonista svijeta. Kompozicije F. Anđelisa
su originalna djela savremenog stila, koja odišu posebnim muzičkim jezikom, prožeta su
elementima baroknog stila i francuske šansone, a u nekima od njih su prisutni i motivi
tradicionalne kineske muzike i džeza. Kao diplomirani profesor muzike predaje u Državnoj
glazbenoj školi u Ženevijeru (l’EcoleNationale deMusiquede Gennevilliers). Djela Franka
Anđelisa nalaze se na repertoaru najvećih svetskih koncertnih izvođača poput Mike Vajrinena,
Aleksandra Skljarova, Petra Marića, Grejsona Majsfilda, Domenik Emorin, Romana Žbanova i
mnogih drugih. Godine 2010. osvojio je prvu nagradu za kompoziciju, dodijeljenu od strane
Međunarodne konfederacije akordeonista (CIA) za svitu „Haiti“. Njegove najznačajnije
kompozicije za harmoniku su: Koncertna svita, Romansa, Interijer, Ritmicka kutija, Koncertna
etida, Amalgam, Omaž Paku, Svita Impas, Nokturno, Tokata, Haiti, Komastor.
Suite

Angelis: "Duboko sam uznemiren i tužan zbog strašnih događaja koji su pogodili Haiti. Cijelo
djelo temelji se na temi koja će biti sveprisutna.Od samog početka, izložen je vrlo sporim
tempom u nižem registru u obliku pogrebnog marša. Zatim opet s brzim tempom, prolazeći kroz
nekoliko modulacija da bi se konačno ponovno izložio (blago obogaćen) u svom izvornom tonu,
a zatim fragmentirao kako bi zatvorio prvu temu.U drugoj temi tehnikom mijeha koristi se za
izražavanje osjećaja nemoći, bespomoćnosti prije i poslije katastrofe. Zadnji stav počinje sa vrlo
brzim tempom i završava na vrlo meditativnom Adagiou. Da bi služila kao veza s Capom,
središte ovog problema ima ritam u kojem će se tema tretirati na različite načine. "Ovaj rad se
bavi životom i uvjeren sam da će to biti omiljeno i kod publike."

Zoran Božanić

Zoran Božanić (Beograd, Srbija), skladatelj, izvođač, teoretičar i asistent na kragujevačkom

Fakultetu glazbene umjetnosti. Srednju glazbenu školu završio je u Kragujevcu - Odsjek za
harmoniku, 1990. (u klasi prof. R. Tomića). Diplomirao je kompoziciju i harmoniku na
Konzervatoriju I. Čajkovskog u Kijevu (Ukrajina) 1995. u klasi prof. G. Liasenko (kompozicija)
i V. Bulavko (harmonika). Godine 1999. nastavio je poslijediplomski studij na Muzičkoj
akademiji u Beogradu - Odsjek za kompoziciju i orkestar u klasi prof. R. Maksimović
(diplomirao 2002.). Osvojio je šest prvih nagrada na saveznim republikama i saveznim
natjecanjima za izvođače harmonika. Također je laureat natjecanja u Italiji i Francuskoj. Aktivan
je koncertni izvođač. Nastupao je širom Jugoslavije, Ukrajine, Bugarske i Italije. Mnoge radove
izvorno napisane za harmoniku izvodio je ovaj umjetnik. Sudionik je najvećih jugoslavenskih
festivala suvremene glazbe, kao solist i član komornog ansambla. Napisao je simfonijske,
komorne i zborne skladbe te mnoge skladbe za različite instrumente. Kompozicije su mu
izvođene u Jugoslaviji, Ukraraine, Bugarska, Španjolska itd.

Toccata op. 2
Komad "Toccata op. 2" za solo harmoniku bio je obavezan komad na Međunarodnom natjecanju
"World cup" 2000. Tokata je oblik klasične glazbe za instrumente s tipkama koja naglašava
vještinu svirača. Manji broj tokata je za više instrumenata, kao u početku opere Orfeo od
Claudija Monteverdija. Ovaj oblik se najprije pojavio u renesansi. Nastao je u sjevernoj Italiji.

Pyotr Ilyc Tchaikovsky

Petar Iljič Čajkovski (ukrajinski: Петро́ Іллі́ч Чайко́вський , rus. Пётр Ильич Чайковский,
Votkinsk, 7. svibnja 1840. - Sankt Peterburg, 6. studenog 1893.), ruski skladatelj i jedan od
najvećih skladatelja romantizma. Čajkovski je porijeklom iz ugledne ukrajinske kozačke obitelji
Čajka (rod). Pojavio se u ruskoj carskoj glazbi istodobno sa skladateljima Novoruske škole, tzv.
grupom Petorice, a njihovo se stvaralaštvo međusobno dopunjuje. Po svom glazbenom izrazu je
kasni romantičar, a prožima svoja djela ruskim duhom u melodiji i sadržaju svojih opera.
Studirao je na petrogradskom Konzervatoriju, a predavao je harmoniju na Konzervatoriju u
Moskvi i pisao glazbene kritike. Materijalnu neovisnost i boravak u inozemstvu omogućila mu je
Nadežda von Meck, koja ga je uzdržavala, a njihovo dopisivanje važan je izvor podataka o
stvaralačkom radu i estetskim pogledima Čajkovskoga. Nastupao je kao dirigent vlastitih djela
po cjelom Ruskom Carstvu, Europi i SAD-u. Petar Iljič Čajkovski bio je drugi sin inženjera
rudarstva Petra Fedoroviča Čajkovskog, etničkog Ukrajinca iz Poltavske oblasti, i njegove druge
supruge Aleksandre Andrejevne, unuke francuskog imigranta imenom Michel d'Assier. Premda
glazbeno usmjerenje obitelji nije bilo jako izraženo, Čajkovski je na svoj zahtjev s četiri godine
dobio satove glasovira.
Prva glazba koja je utjecala na njega došla je iz mehaničkog klavira koji je njegov otac donio iz
Sankt Peterburga - Petar, star nepunih pet godina, bio je oduševljen. Kada je njegova majka
pustila prvi put Petra da svira na klaviru, mogao je ponovno odsvirati komad koji je čuo. Obitelj
je bila izvan sebe zbog njegovog talenta, tolikog da je Petar svirao ponekad bolje nego njegova
učiteljica klavira. Budući da su roditelji planirali za svoga sina karijeru u vladinoj službi,
Čajkovski je pohađao pravnu školu u Sankt Peterburgu od 1850. do 1859., a zatim je radio u
Ministarstvu pravosuđa. Satove klavira uzimao je kod pijanista Rudolfa Kündingera koji je
emigrirao u Rusiju. Rudolf Kündinger, je zapisao o Čajkovskom:
Wikicitati „Vrlo je talentiran, bez sumnje, ima dobro uho i dobro pamćenje, ali ne bi mogao
jednom biti veliki pijanist, a kamoli poznati skladatelj. Jedino što mi je privuklo pozornost, jesu
njegove improvizacije. Kündinger je imao pravo: Čajkovski nije bio pijanist kojem bi bilo
dovoljno osam godina satova klavira, kao djetetu i kao studentu glazbe.
Sumnja se da je na Čajkovskog imao utjecaj talijanski učitelj pjevanja Piccioli. Piccioli Bachu i
Mozartu nije uopće posvećivao pažnju, ali je talijansku operu savršeno znao i zaposlio
Čajkovskog na objavljivanju svog prvog djela, kanconeta pod nazivom Mezza Notte.

Pyotr Ilyc Tchaikovsky – June

Godišnja doba, op. 37a. objavljeno s francuskim naslovom (Les Saisons), skup od dvanaest
kratkih likovnih djela za solo klavir ruskog skladatelja Petra Iljiča Čajkovskog. Svako djelo je
obilježje različitog mjeseca u godini u Rusiji. Djelo se također ponekad čuje u orkestralnim i
drugim aranžmanima drugih ruku. Pojedinačni ulomci oduvijek su bili popularni - trojka
(studeni) bila je omiljeni bis Sergeja Rahmanjinova, a Barcarolle (lipanj) bio je izuzetno
popularan i pojavljivao se u brojnim aranžmanima (za orkestar, violinu, violončelo, klarinet,
harmonij, gitaru i čak mandolinu).
June (lipanj): Barcarolle (Barcarolle)
Idemo na obalu.
Tamo će nam valovi poljubiti noge s tajanstvenom tugom, zvijezde će sjati na nas. (Aleksey
Pleshcheyev).