Srednja glazbena škola

Jakova Gotovca
Novi Travnik

ELABORAT O ZAVRŠNOM KONCERTU

MENTOR: KANDIDAT:
Prof. Emir Smajiš Safet Tahirović
____________________ ______________

Novi Travnik, travanj, 2019.

Program

1. J.S. Bach - Preludij i Fuga u g molu, BWV 861

2.Jean-Philippe Rameau – Le Rappel des Oiseaux
3.Franck Angelis - Haiti
4.Zoran Božanić – Toccata, op.2
5.Pyotr Ilych Tchaikovsky - June

IZVODI: Safet Tahirović

KLASA: Emir Smajiš, prof.
 Sadržaj

1. Uvod ............................................................................................................4

2. Harmonika....................................................................................................5

3. Johann Sebastian Bach...............................................................................6

3.1 Preludij i Fuga u G molu, BWV 861....................................................7

3.2 Preludij..................................................................................................7

3.3 Fuga.......................................................................................................7

4. Jean-Philippe Rameau..................................................................................8

4.1 Le Rappel des Oiseaux..........................................................................8

5. Franck Angelis............................................................................................9

5.1 Haiti.......................................................................................................9

6. Zoran Božanić............................................................................................10

6.1 Toccata op. 2.......................................................................................10

7. Pyotr Ilych Tchaikovsky...........................................................................11

7.1 June......................................................................................................12
 UVOD

U svome elaboratu pisao sam o povijesti i razvoju harmonike te sam prošao kroz
razdoblja kojem pripadaju skladbe koje sviram i njihovim skladateljima. Danas je harmonika
jedan od vodećih koncertnih instrumenata, a svoje mijesto pronalazi pogotovo u suvremenoj
glazbi.
Proći ću kroz razdoblje baroka, romantizma i glazbe XX. Stoljeća, a skladatelji koji pripadaju
pojedinom razdoblju su Johann Sebastian Bach (barok), Jean-Phillippe Rameau (rokoko),
Franck Angelis (XX. Stoljeće), Zoran Božanić (XX. Stoljeće) i Pyotr Ilyc Tchaikovski
(romantizam).
2. Harmonika

Harmonika je veoma široko rasprostranjeno glazbalo koje se upotrebljava u raznim

tipovima glazbe. Harmonika je izumljena 1822. ili 1829., a izum se pripisuje Franzu
Friedrichu Buschmannu. Harmonika pripada porodici glazbenih instrumenata u obliku kutija
koji se kolokvijalno nazivaju squeezebox. Najmasovnije se upotrebljava u zabavnoj i narodnoj
glazbi, ali se u drugoj polovici 20. stoljeća počela pojavljivati i u klasičnoj glazbi kao
instrument novih zvukovnih boja i mogućnosti. Upravo zbog upotrebe harmonike u
najrazličitijim glazbenim stilovima, postoji velik broj različitih tipova instrumenata. U
upotrebi su dvije vrste harmonika: s klavijaturom i sa dugmadima. Za harmoniku postoji
danas poprilično opsežna glazbena literatura obogaćena i mnogobrojnim obradama popularnih
djela poznatih skladatelja, kao i skladbe pisane originalno za taj instrument. Njezin ton nastaje
upuhivanjem zraka iz mijeha u kućište (kabinu) s metalnim jezičcima. Sastoji se od dva dijela
povezana mijehom. Glazbenik na harmonici (harmonikaš) rukama širi i skuplja mijeh čija
zračna struja prolazi kroz ventile. Ove ventile kontroliraju harmonikaševi prsti pritiskom na
tipke.
3. Johann Sebastian Bach

Johann Sebastian Bach (Eisenach, 21. Ožujka 1685. – Leipzig, 28. Srpnja 1750.),
njemački je skladatelj i orguljaš baroknog razdoblja. Općenito ga se smatra jednim od najvećih
skladatelja svih vremena. Rođen je u tirinškom gradu Eisenachu, u današnjoj Njemačkoj. Bio
je najmlađe dijete Johanna Ambrosiusa Bacha, orguljaša crkve sv. Jurja i firektora gradskog
orkestra, i Marije Elisabethe Lammerhirt Bach, kćeri uglednoga gradskog krznara. Majka mu
umire 1694. Godine, a otac 1695., samo devet mjeseci poslije. Ostavši bez roditelja u desetoj
godini života, preselio se k starijem bratu, Johannu Christophu Bachu, orguljašu u obližnjem
Ohrdrufu. Tamo je prepisivao, proučavao i izvodio bratova i druga glazbena djela i
nesumnjivo od brata dobivao korisnu poduku u sviranju čembala i orgulja. Ujedno pohađa i
šestogodišnji licej, gdje mu je, kao pjevaču u studentskom zboru, osiguran besplatan smještaj
(bratov dom bio je pretijesan). Česti popravci orgulja u Ohrdrufu pružili su mladom
glazbeniku jedinstveno iskustvo u poznavanju tog instrumenta, a često je odlazio i na duža
putovanja kako bi mogao čuti znamenite njemačke orguljaše.
1700. odlazi u Lüneburg, gdje pjeva u crkvenom zboru samostana sv. Mihaela. U sklopu
samostana djeluje licej koji Bachu pruža velike obrazovne mogućnosti. Samostan posjeduje i
veliku glazbenu biblioteku, a Bach, pored izučavanja bogatoga notnog materijala, često putuje
u Hamburg kako bi usavršio svoju orguljsku tehniku. Njegova se djela odlikuju
intelektualnom dubinom, tehničkom zahtjevnošću i umjetničkom ljepotom, te su bila
nadahnuće gotovo svim skladateljima europske tradicije, od Mozzarta do Schonberga. Među
djela J. S. Bacha spadaju Brandenburški koncerti, Varijacije Goldberg, Engleske suite,
Francuske suite, Partite, Dobro ugođen glasovir, Misa u h-molu, Muka po Mateju, Glazbena
žrtva, Umjetnost fuge, Sonate i partite za violinu solo, Suite za violončelo, više od 200 kantata
i isto toliko djela za orgulje. S obzirom da je tijekom 1720-ih skladajući kantate prikupio
opsežan repertoar sakralne glazbe, Bach se kasnije mogao posvetiti i svjetovnoj glazbi, i
vokalnoj, i instrumentalnoj. Tamo je prepisivao, proučavao i izvodio bratova i druga glazbena
djela i nesumnjivo od brata dobivao korisnu poduku u sviranju čembala i orgulja. Ujedno
pohađa i šestogodišnji licej, gdje mu je, kao pjevaču u studentskom zboru, osiguran besplatan
smještaj (bratov dom bio je pretijesan). Česti popravci orgulja u Ohrdrufu pružili su mladom
glazbeniku jedinstveno iskustvo u poznavanju tog instrumenta, a često je odlazio i na duža
putovanja kako bi mogao čuti znamenite njemačke orguljaše.
3.1 Preludij i Fuga u g-molu, BWV 861

3.2 Preludij
Preludij i Fuga u g-molu, BWV 861, je broj 16 u dobro poznatoj knjizi I. Prva dva takta
su razrada teme. Postoji lanac suspenzija u taktu tri koja vodi do sekundarne dominantne (A-
dur), a zatim do dominantnog (D-dur), kojim se vraćamo natrag do tonike (g-mol). 5. takt
dovodi do C-dominantnog 7. akorda. Ovo označava početak niza modulacija koje se svaki put
pomiču prema gore za kvartu. On dvaput modulira, stižući u B-dur za rekapitulaciju teme.
Otkucaji su smanjeni na 3 udarca u 12. taktu zatim se sa modulacijom vraćamo natrag u g-
mol. Postoji još jedan c-mol akord na trećoj dobi u 13. taktu, pretvara se u napuljski šesti.
Sljedeća tema počinje na D. Zatim se obrađuje tonika (g-mol) sve do 17. takta.. Pretposljednja
tema počinje s tonom pedale koji traje do kraja uvoda. Konačno, disonanca je riješena i djelo
završava s pikardijskom tercom.

3.3 Fuga
Fuga se sastoji od četiri glasa, a prvi nastup teme počinje u g-molu. Drugi nastup teme se
javlja na četvrtoj dobi drugog takta i počinje u dominantnom (d-molu), iako je prva nota teme
G u ovom slučaju. Treći nastup teme počinje u četvrtom taktu, a četvrti nastup teme javlja se
kasnije u šestom taktu dominantnim tonalitetom. Ekspozicija traje od 1 – 12 takta sa
međustavkom od 7. Takta dok se streta se nalazi u 17. taktu. Uvodni dio traje od 1. – 12. takta,
srednji dio od 17. – 28. i završni dio od 28. takta do kraja skladbe. Prva epizoda počinje u D i
modulira se u B-duru za rekapitulaciju subjekta. Druga epizoda je u g-molu i ostaje u g-molu
do kraja skladbe.
4. Jean-Philippe Rameau

Jean-Philippe Rameau (kršten u Dijonu, 25. rujna 1683. - Pariz, 12. rujna 1764.),
francuski skladatelj i glazbeni teoretičar. Bio je jedan od velikih glazbenih stvaratelja 18.
stoljeća. Njegovu veličinu su priznavali samo dobri poznavatelji glazbene umjetnosti. Njegove
su skladbe prvo bile grubo napadane, zatim cijenjene, a naposljetku zaboravljene. Odnedavno
ponovno su otkrivene, sve češće se izvode i snimaju, kao na primjer glazba za operu - balet
Galantna Indija.Bio je šutljiv i odlučan čovjek, iskren do brutalnosti, napadan stalno od
Lullyjevih pristaša. Prije dolaska u Pariz 1722. bio je orguljaš u Avignonu, Dijonu, Lyonu i
drugim mjestima. Zanimljivo je da nije napisao nijednu skladbu za orgulje. Malo je napisao i
za klavsen odnosno klavičembalo, premda je o tom glazbalu pisao teoretske rasprave, i
smatrali su ga nasljednikom Couperina. Rameau je, međutim, shvatio da pravi uspjeh dolazi
putem kazališne glazbe. Tek s navršenih 50 godina, navečer 1. listopada 1733. predstavio se
svojim prvim scenskim djelom Hyppolite et Aricie. Kroničari su zabilježili da je podijelio
publiku pariške opere, ali mu je bio otvoren put do Voltairea i drugih onovremenih velikana. S
Voltaireom je stvorio Samsona, kojeg je cenzura zabranila. Okušao se u svim scenskim
vrstama. Među ostalim napisao je operu Princeza od Navarre, lirsku tragediju Castor i Pollux,
balet Pigmalion. Imao je 81 godinu kad je završio svoju zadnju tragično-lirsku operu Abaris.

4.1 Le Rappel des Oiseaux

Podsjetnik na ptice je komad znakova (ili žanrski komad). Odnosno, naslov ne potječe
od naziva plesa (gavotte, sarabande, itd.), To je podsjećajući, poetski naslov, koji izgovara
imitaciju, opis ili pripovijest. Predstava, kao i drugi iz apartmana ( Rigaudon , Tambourine ),
je počast Provenceu, regiji koju je Rameau znao u mladosti kad je imao orgulje u Avignonu.
Sve u svemu, komad imitira neprestano zviždanje, cvrkutanje dviju malih ptica, njihove
dijaloge, njihovu stalnu uznemirenost. Riječ "podsjetnik" u naslovu čini, kao i za njega,
sumnju u spominjanje ptičara koji podsjeća na svoje ptice. To je aluzija na prirodu, na lov i
točnije na sokolarstvo. Ipak, djelo daleko nadilazi ovu jednostavnu imitaciju. Riječ je o
složenom komadu, vrlo izgrađenom, gdje motiv ptica služi kao izgovor za Rameau da pokaže
svu svoju glazbenu i dramatičnu stručnost.
5. Franck Angelis

Frank Angelis – kompozitor, koncertni izvođač i pedagog. Rođen je 1962. godine u

Melanu (Melun). Frank Anđelis se kao veoma mlad počeo baviti muzikom i harmonikom. U
toku školovanja je svirao više instrumenata. Danas, pored harmonike, predaje i klavir. Godine
1981. osvojio je I mesto na Svjetskom trofeju harmonike (le Trophée mondial de l’accordéon)
u kategoriji senior – klasik. Nastavio je potom svoju karijeru koncertnog izvodjača i
orijentisao se sa uspjehom na kompoziciju. Između ostalog komponirao je muziku za
pozorišni komad „Les Soliloques d’un coeur“, za Nacionalnu scenu Klermonta Feranda koji je
režirao Žan Filip Vidal.Više puta je učestvovao u radu nacionalnih i internacionalnih žirija:
svjtski kup, svjetski trofej, Kastelfidardo, Montrond le Ban, na kojima su neke od njegovih
kompozicija bile obavezne. Mnoge od njih su na repertoaru brojnih akordeonista svijeta.
Kompozicije F. Anđelisa su originalna djela savremenog stila, koja odišu posebnim muzičkim
jezikom, prožeta su elementima baroknog stila i francuske šansone, a u nekima od njih su
prisutni i motivi tradicionalne kineske muzike i džeza. Kao diplomirani profesor muzike
predaje u Državnoj glazbenoj školi u Ženevijeru (l’EcoleNationale deMusiquede
Gennevilliers). Djela Franka Anđelisa nalaze se na repertoaru najvećih svetskih koncertnih
izvođača poput Mike Vajrinena, Aleksandra Skljarova, Petra Marića, Grejsona Majsfilda,
Domenik Emorin, Romana Žbanova i mnogih drugih. Godine 2010. osvojio je prvu nagradu
za kompoziciju, dodijeljenu od strane Međunarodne konfederacije akordeonista (CIA) za svitu
„Haiti“. Njegove najznačajnije kompozicije za harmoniku su: Koncertna svita, Romansa,
Interijer, Ritmicka kutija, Koncertna etida, Amalgam, Omaž Paku, Svita Impas, Nokturno,
Tokata, Haiti, Komastor.

5.1 Haiti

Angelis: "Duboko sam uznemiren i tužan zbog strašnih događaja koji su pogodili Haiti".
Ovo djelo ciklične forme temelji se na temi koja će se prožimati kroz sva tri stavka. Djelo
počinje vrlo sporim tempom u nižem registru u obliku pogrebnog marša. Zatim opet s brzim
tempom, prolazeći kroz nekoliko modulacija da bi se konačno ponovno izložio (blago
obogaćen) u svom izvornom tonu, a zatim fragmentirao kako bi zatvorio prvu temu. U drugoj
temi tehnikom mijeha koristi se za izražavanje osjećaja nemoći, bespomoćnosti prije i poslije
katastrofe. Zadnji stav počinje sa vrlo brzim tempom i završava na vrlo meditativnom
Adagiou. Da bi služila kao veza s Capom, središte ovog problema ima ritam u kojem će se
tema tretirati na različite načine. "Ovaj rad se bavi životom i uvjeren sam da će to biti omiljeno
i kod publike."
6. Zoran Božanić

Zoran Božanić (Beograd, Srbija), skladatelj, izvođač, teoretičar i asistent na

kragujevačkom Fakultetu glazbene umjetnosti. Srednju glazbenu školu završio je u
Kragujevcu - Odsjek za harmoniku, 1990. (u klasi prof. R. Tomića). Diplomirao je
kompoziciju i harmoniku na Konzervatoriju I. Čajkovskog u Kijevu (Ukrajina) 1995. u klasi
prof. G. Liasenko (kompozicija) i V. Bulavko (harmonika). Godine 1999. nastavio je
poslijediplomski studij na Muzičkoj akademiji u Beogradu - Odsjek za kompoziciju i orkestar
u klasi prof. R. Maksimović (diplomirao 2002.). Osvojio je šest prvih nagrada na saveznim
republikama i saveznim natjecanjima za izvođače harmonika. Također je laureat natjecanja u
Italiji i Francuskoj. Aktivan je koncertni izvođač. Nastupao je širom Jugoslavije, Ukrajine,
Bugarske i Italije. Mnoge radove izvorno napisane za harmoniku izvodio je ovaj umjetnik.
Sudionik je najvećih jugoslavenskih festivala suvremene glazbe, kao solist i član komornog
ansambla. Napisao je simfonijske, komorne i zborne skladbe te mnoge skladbe za različite
instrumente. Kompozicije su mu izvođene u Jugoslaviji, Ukraraine, Bugarska, Španjolska itd.

6.1 Toccata op. 2

Tokata se najprije pojavila u renesansi. Nastala je u sjevernoj Italiji. Ovo su kompozicije u

kojima jedna ruka svira virtuozno sa brilijantim prelazima dok druga ruka svira akordsku
pratnju.
Komad "Toccata op. 2" za solo harmoniku bio je obavezan komad na Međunarodnom
natjecanju "World cup" 2000. Tokata je oblik klasične glazbe za instrumente s tipkama koja
naglašava vještinu svirača. Manji broj tokata je za više instrumenata, kao u početku opere
Orfeo od Claudija Monteverdija. Ovaj oblik se najprije pojavio u renesansi. Nastao je u
sjevernoj Italiji.
7. Pyotr Ilyc Tchaikovsky

Petar Iljič Čajkovski (ukrajinski: Петро́ Іллі́ч Чайко́вський , rus. Пётр Ильич
Чайковский, Votkinsk, 7. svibnja 1840. - Sankt Peterburg, 6. studenog 1893.), ruski skladatelj
i jedan od najvećih skladatelja romantizma. Čajkovski je porijeklom iz ugledne ukrajinske
kozačke obitelji Čajka (rod). Pojavio se u ruskoj carskoj glazbi istodobno sa skladateljima
Novoruske škole, tzv. grupom Petorice, a njihovo se stvaralaštvo međusobno dopunjuje. Po
svom glazbenom izrazu je kasni romantičar, a prožima svoja djela ruskim duhom u melodiji i
sadržaju svojih opera.
Studirao je na petrogradskom Konzervatoriju, a predavao je harmoniju na Konzervatoriju u
Moskvi i pisao glazbene kritike. Materijalnu neovisnost i boravak u inozemstvu omogućila mu
je Nadežda von Meck, koja ga je uzdržavala, a njihovo dopisivanje važan je izvor podataka o
stvaralačkom radu i estetskim pogledima Čajkovskoga. Nastupao je kao dirigent vlastitih djela
po cjelom Ruskom Carstvu, Europi i SAD-u. Petar Iljič Čajkovski bio je drugi sin inženjera
rudarstva Petra Fedoroviča Čajkovskog, etničkog Ukrajinca iz Poltavske oblasti, i njegove
druge supruge Aleksandre Andrejevne, unuke francuskog imigranta imenom Michel d'Assier.
Premda glazbeno usmjerenje obitelji nije bilo jako izraženo, Čajkovski je na svoj zahtjev s
četiri godine dobio satove glasovira.
Prva glazba koja je utjecala na njega došla je iz mehaničkog klavira koji je njegov otac donio
iz Sankt Peterburga - Petar, star nepunih pet godina, bio je oduševljen. Kada je njegova majka
pustila prvi put Petra da svira na klaviru, mogao je ponovno odsvirati komad koji je čuo.
Obitelj je bila izvan sebe zbog njegovog talenta, tolikog da je Petar svirao ponekad bolje nego
njegova učiteljica klavira. Budući da su roditelji planirali za svoga sina karijeru u vladinoj
službi, Čajkovski je pohađao pravnu školu u Sankt Peterburgu od 1850. do 1859., a zatim je
radio u Ministarstvu pravosuđa. Satove klavira uzimao je kod pijanista Rudolfa Kündingera
koji je emigrirao u Rusiju. Rudolf Kündinger, je zapisao o Čajkovskom:
Wikicitati „Vrlo je talentiran, bez sumnje, ima dobro uho i dobro pamćenje, ali ne bi mogao
jednom biti veliki pijanist, a kamoli poznati skladatelj. Jedino što mi je privuklo pozornost,
jesu njegove improvizacije. Kündinger je imao pravo: Čajkovski nije bio pijanist kojem bi bilo
dovoljno osam godina satova klavira, kao djetetu i kao studentu glazbe.
Sumnja se da je na Čajkovskog imao utjecaj talijanski učitelj pjevanja Piccioli. Piccioli Bachu
i Mozartu nije uopće posvećivao pažnju, ali je talijansku operu savršeno znao i zaposlio
Čajkovskog na objavljivanju svog prvog djela, kanconeta pod nazivom Mezza Notte.
7.1 Pyotr Ilyc Tchaikovsky – June

Godišnja doba, op. 37a. objavljeno s francuskim naslovom (Les Saisons), skup od
dvanaest kratkih likovnih djela za solo klavir ruskog skladatelja Petra Iljiča Čajkovskog.
Svako djelo je obilježje različitog mjeseca u godini u Rusiji. Djelo se također ponekad čuje u
orkestralnim i drugim aranžmanima drugih ruku. Pojedinačni ulomci oduvijek su bili
popularni - trojka (studeni) bila je omiljeni bis Sergeja Rahmanjinova, a Barcarolle (lipanj) bio
je izuzetno popularan i pojavljivao se u brojnim aranžmanima (za orkestar, violinu, violončelo,
klarinet, harmonij, gitaru i čak mandolinu).
June (lipanj): Barcarolle (Barcarolle)
Idemo na obalu.
Tamo će nam valovi poljubiti noge s tajanstvenom tugom, zvijezde će sjati na nas. (Aleksey
Pleshcheyev).