KONCERT

lat. concertare – natjecati se, sukobiti

lat. Conserere, consertus – slagati se, uskladiti u koncertu se, u prikazivanju svog umijeća, natječu,
odnosno suprotstavljaju jedan ili više solista s ostatkom orkestra

u baroku postoje dvije vrste koncerta: Concerto grosso i Solistički koncert

CONCERTO GROSSO

• tal. veliki koncert à izmjenjuje se manja skupina solista nazvana concertino (tal. mali koncert) s
orkestrom (tutti, tj. svi)

• concertino se sastoji od dva do četiri glazbala

• tutti od concertina + čembalo i gudači

• concerto grosso se sastoji od tri stavka različitog tempa (brzi – polagani – brz)

• najpopularniji su 6 Brandenburških koncerata od J.S.Bacha

• J.S.Bach: Brandenburški koncert br.5 u D – duru, 1. stavak Allegro

• https://youtu.be/_V7oujd9djk

• barokni rondo – izmjenjivanje solo i tutti dijelova

• tutti na početku donosi osnovnu temu à ritornello (tal. refren)

• ritornello se u nastavku u više navrata ponavlja, ponekad samo djelomično

• između njih se nalaze solo dijelovi, s motivima ritornella ili novim melodijama

SOLISTIČKI KONCERT

• Antonio Vivaldi: Četiri godišnja doba, Proljeće, 1. stavak

• https://youtu.be/l-dYNttdgl0 • solistički koncert nastaje smanjivanjem solističke skupine

CONCERTINA iz CONCERTA GROSSA na samo jednog solista

• obično ima tri stavka: brzi – polagani – brzi

SUITA

• sačuvani ritmovi i nazivi plesova iz renesanse postali su stavci baroknog instrumentalnog ciklusa,
suite • usporedi stavke s obzirom na metriku, tempo i karakter

• https://youtu.be/oYuVmb3cGjw

• https://youtu.be/5U5oy6bYjDA

• suita je niz stiliziranih plesnih stavaka poredanih po kontrastima mjere, tempa i karaktera

stavci suite su različitog podrijetla

• najčešći slijed stavaka je: allemande, courante, sarabande i gigue

• mogu imati i više od deset stavaka (ne trebaju svi biti plesnog karaktera)
• G.F.Handel: Suita za čembalo br.11 u d – molu, Sarabande

• J.S.Bach: Suita za orkestar u D – duru, br.3

• svi stavci suite temelje se na razvoju jednog glazbenog sadržaja (teme) koji se obrađuje u dva jasno
razgraničena dijela

SONATA

• početkom 17.stoljeća u Italiji se javljaju nove glazbene vrste:

• sonata: skladba za sviranje na gudačkim glazbalima

• toccata: skladba za glazbala s tipkama

• kantata: skladba za pjevanje

• ubrzo su se sonate popularizirale u Njemačkoj, Engleskoj i Francuskoj

• bile su namijenjene maloj skupini glazbala: osim sonata za violinu i basso – continuo, najpopularnije
su bile trio – sonate za dva visoka instrumenta i basso continuo

• tijekom razdoblja baroka skladatelji razlikuju:

• CRKVENA SONATA – sonata da chiesa

• KOMORNA SONATA – sonata da camera

• crkvena sonata

• ozbiljnijeg i svečanijeg ugođaja, pogoduje za sviranje u crkvi

• kontrast u nizanju stavaka skladatelji postižu različitim tempima: polagani – brzi – polagani – brzi

• komorna sonata

• sličnija suiti

• veći broj stavaka, uglavnom plesnog ugođaja => prigodna za dvor

• krajem 17. stoljeća spajaju se ova dva tipa

• A.Corelli: Sonata da chiesa u d – molu, op.1 br.11

• T.Cecchiniji: Sonata op.23 br.8 u F – duru

• poznati graditelji violina: Amati i Stradivari

FUGA (TAL. BIJEG)

• najtipičniji i najsavršeniji oblik polifonije

• nastaje u razdoblju vokalne polifonije, ali svoj potpuni oblik poprima u instrumentalnoj polifoniji

• osnovni pečat cijeloj fugi daje karakteristična, prepoznatljiva, jezgrovita tema, koja se kroz tri dijela
fuge provodi postupkom imitacije

• monotematski oblik (obično ima jednu temu)

• namijenjen jednom instrumentu, skupini instrumenata ili zboru

• oblik fuge je trodijelan: ekspozicija (prva provedba), razvojni dio (druga provedba), završni dio
(treća provedba)

• J.S.Bach: Preludij i fuga u c – molu

Ekspozicija

• započinje jednoglasnim izlaganjem teme

• postepeno se pridružuju i ostali glasovi imitirajući temu

• završava kada svi glasovi jednom donesu temu

Razvojni dio

• pratimo nastupe tema u srodnim tonalitetima,

• između nastupa tema se nalaze prijelazni dijelovi koje zovemo međustavci

Završni dio

• tema je opet u osnovnom obliku

• često se koristi stretto imitacija (vrsta imitacije u kojoj drugi glas donosi temu prije završetka teme
u prvom glasu)

• tijekom fuge ne mijenja se ugođaj

• jasno se uočavaju sve značajke baroka: neprekinuti glazbeni tok, barokna motorika, monotematika
i imitacija

• često joj prethodi uvodni stavak jednostavnije građe s kojim čini tzv. barokni dvostavačni ciklus • to
može biti preludij, fantazija, toccata ili passacaglia

• najpoznatije zbirke preludija i fuga J.S.Bacha: „Dobro ugođeni klavir”

• 24 preludija i fuga

• poredani po tonalitetima

• napisao dvije zbirke

• J.S.Bach: Toccata i fuga u d – molu

• https://youtu.be/ho9rZjlsyYY