4.

BRANDENBURKI KONCERT

G Dur

Nastao je krajem 1719. godine. Njegova tri stavka obrazuju cjelinu trajanja 17 minuta. U concertinu, dvije blok-flaute se suprotstavljaju treem lanu, violini koja nosi vrlo virtuoznu dionicu, dok im orkestarski dio ansambla mnogo vie daje zvunu potporu nego to se natjee. Koncert obiluje prozranim, njenim zvunim arabeskama. Prvi stavak je Allegro. Poinju ga blok-flaute u 3/8 taktu i one dominiraju prvim dijelom ovog izrazito razigranog i melodioznog stava. Orkestar donosi svoj zvuni materijal tri puta, obrazujui formalni okvir. U srednjem dijelu glavnu rije vodi solo violina. A u zavrnici stava solo instrumenti se istiu u meusobnom suprotstavljanju i potonjem usuglaavanju. Bach u ovom stavku, u stilu pravog majstora, prilazi s velikom lakoom i vjetinom tretiranja instrumenata, znalaki ih aktivirajui i proimajui. Iz osnovnog tonaliteta se tijekom stavka modulira u dominantu paralele i najzad u subdominantu. Drugi stav je Andante i stoji u tonalitetu e-mola. Solistiki instrumenti u njemu muziciraju, kako uzajamno, tako i s orkestarskim sastavom. Dok flaute meusobno stvaraju eho efekte, violina i prva flauta nastupaju u unisonu, da bi ih konano druga flauta pratila u tercnom pa u sekstnom razmaku. Ipak, Bach je i tako stvorio dojam cjeline, tretirajui instrumente u njihovim irokim mogunostima. Tijekom stavka glazbeni materijal varira tako to se izvjesni odsjeci ponavljaju u razliitim tonalitetima, da bi se stavak okonao na dominanti osnovnog tonaliteta. Finalni trei stav je Presto, po karakteru jedna fuga. Glavne dijelove fuge donosi orkestar, dok solisti nastupaju izmeu njih, u vidu intermeca i razvijaju osnovnu temu stavka. Orkestar donosi vedru i motorinu, tipino bachovsku temu, koju razrauju solisti, a svi zajedno se ujedinjuju u glazbeni tijek pun izraajnosti i vedrine. Tema se sastoji od dvije polovine i javlja se prvo u embalu i violama, uz pratnju basovskih dionica violonela, a potom u drugim violinama, koncertantnoj violini, prvim violinama u unisonu, u flautama unisono i konano u violonelima, kontrabasima, prvoj i drugoj flauti! U muzikom pogledu najprije nastupaju ekspozicija i meustavak, a zatim u razvojnom dijelu koncertiraju solo instrumenti, pri emu violina donosi figuracije u osminama, a blok-flaute temu u stretu.

Podjela prvog stavka:

A
Dijelovi Taktovi Harmonija 1 1 83 GDG 2 83 - 136 e 3

B
4 185 - 235 a-C 5 235-323 a-G 6 323 - 344 h 137 - 185 G

A
7 345 - 427 GD-G

Prvi dio od (1.t 83.t. )prezentira slian slijed koritenih motiva, s tim da pratei instrumenti preuzimaju dijelove motiva i prezentiraju ih kao odgovore na solo dionice dviju flauta i solo violine.

Stavak zapoinje sa dva takta rastavljenog tonikog i dominantnog akorda i nakon toga etiri takta po tri jednostavna prosta tona. Kompletna fraza se ponavlja samo flaute zamjenjuju melodiju i tako Bach dobiva karakteristinu temu koja se javlja u 23.t. u dominantnoj harmoniji D-duru, sa izmijenjenom bojom, jer drugi dio teme u 31.t. preuzimaju prva i druga violina. Trei put se tema javlja u 57.t. ponovno u tonici.

Drugi dio prvog stavka (83.t 136.t.) zrcali se struktuiranim motivima slinim onima koje je svirala solo violina iz prvog dijela (1.t.- 83.t.) U cijelom ovom dijelu prvog stavka glavnu rije vodi solo violina uz pratnju embala i rijetko ukljuivanje ostalih instrumenata. Karakteristika ovog dijela (83.t 136.t.) je da se ponovno arpeira melodija i rastavljeni akordi tokom skoro cijele dionice ovog dijela. U 134.t. priprema se modulacija koja traje tri takta (kadenca 134.t. 137.t.) i sljedei dio zapoinje u paralelnom tonalitetu u e molu. Od 103.t. gdje melodija modulira u D dur, u 124.t. prelazi u A dur a od 129.t. preko tonova rastavljenog Fis dura dolazi do savrene kadence za e mol (H-e 134.t.-137.t.) U 137.t. ponavlja se dionica koja se javila i u 57.t. ovaj put u paralelnom tonalitetu e molu Od 185.t. tema prelazi u a-mol gdje virtuozno nastupa violina , a u 209.t. tema se javlja u C-duru, i ponovno se harmonija vraa u a-mol putem sekventnog niza koji nastupa sa 221.t. i zadrava se do 228.t. Dio koji zapoinje 235.t. je u a-molu i modulira u G-dur u 249.t. Ono to slijedi je dio koji ne mogu okarakterizirati drugaije, nego kao luda vonja melodije koja ima svoju vitalnost i kompaktnost. To je most koji nas vodi u sljedei nastup teme koja sad nastupa u h-molu u 323.t. U 344.t. Bach kadencira i u 345.t. modulira u G-dur. Dio koji slijedi je ponavljanje prvih 83. Takata. Ovakav strukturalni pristup stavku omoguuje Bach-u, da gradi dug stavak od saetog muzikog materijala. Zato stavak moemo staviti u formu A B A jer samom reprizom prva 83. takta koja se deava ponovno na kraju stavka dobivamo ovu formu.