MUZIČKA AKADEMIJA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Odsjek za kompoziciju i teoriju glazbe

Harmonija A1
Akademska godina 2016/2017, zimski semestar
Izv. prof. art. Ante Knešaurek

Dijatonske modulacije

Iva Renić, 1. godina

06. prosinca 2016.
 Modulacije, općenito, promjena su tonaliteta. Služe za postizanje kontrasta u raznim
muzičkim formama. Modulacija je jedna od dviju vrsta promjene tonaliteta te ona zbog svoje
kontinuiranosti čini potpunu suprotnost drugoj vrsti, diskontinuiranom tonalnom skoku. Modulacije
se dijele na dijatonske, kromatske i enharmonijske modulacije. Tri su faze svake modulacije: kretanje
u polaznom tonalitetu, prijelaz i potvrđivanje ciljnog tonaliteta.

Postoji 7 vrsta dijatonskih modulacija: modulacija pomoću zajedničkog akorda, pomoću

posrednog tonaliteta, pomoću molske subdominante, frijgijskim pomakom, pomoću varijantnog VI
stupnja, smanjenog sekstakorda i modulacija na razini zajedničkog tona.

Kod dijatonskih modulacija, zajednički akord ne sadrži alteracije tonova dvaju tonaliteta.,
osim kada su to povišenja VI i VII stupnja u molu te sniženje VI stupnja u duru. Tonaliteti su bliži onda
kada imaju više zajedničkih akorada.

U prvoj fazi modulacije kretanje se ostvaruje harmonijama koje će stvoriti doživljaj zadanog
tonaliteta, odnosno harmonijama koje će potvrditi tonalitet. To su, u najužu ruku, harmonije glavnih
funkcija - I, V i IV stupnja.

U drugoj fazi bitno je logično voditi harmonije ka prijelaznom akordu, pa tako i od prijelaznog
akorda voditi ih ka ciljnom tonalitetu.

Treća faza zahtjeva uporabu kadence u svrhu potvrde ciljnog tonaliteta. 1

„Konkretan redoslijed harmonija i u prvoj i u trećoj fazi ravna se zapravo prema zajedničkom,
prijelaznom akordu.”2

Na slijedećim stranicama navedeni su primjeri iz glazbene literature u kojima se na pojedinim

mjestima nalaze dijatonske modulacije. Modulacije su opisane i za svaku modulaciju primjeri su u
vizualnom notnom zapisu.

1
Parafraza: Devčić, Natko, Harmonija, Zagreb: Školska knjiga, 2010, str. 137.-139.
2
Devčić, Natko, Harmonija, Zagreb: Školska knjiga, 2010, str. 139.
J.S.Bach: Ach Gott, vom Himmel sieh' darein (Cant. 153. Schau, lieber Gott, wie meine
Feind' B. A. 32, 43)

U prethodnom primjeru prikazan je koral skladatelja Johanna Sebastiana Bacha. U njemu se

mogu pronaći dijatonske, ali i kromatske modulacije. Koral započinje uzmahom na kojemu se
nalazi kvintakord V stupnja e-gis-h kao dominanta u a-molu. Kroz prvih pet taktova
izmjenjuju se razne progresije potvrđujući početni tonalitet. Na prijelazu sa četvrtog na peti
takt javlja se modulacija iz a-mola u e-mol čiji je prijelazni akord fis-a-d. Akord fis-a-d
sekstakord je VI stupnja u a-molu, a budući da u dionici basa sadrži povišeni VI stupanj, ton
fis, daje osjećaj melodijskoga a-mola. Povišeni VI stupanj teži ka rješenju u povišeni VII
stupanj iliti vođicu. Međutim, u ovom slučaju skladatelj uzlaznim postepenim pomakom
rješava povišeni VI stupanj po analogiji na rješenje uzlazne vođice s ciljem da nadolazeći
muzički sadržaj izvede u e-mol. Takvim rješenjem akord fis-a-d, koji je u a-molu sekstakord
VI stupnja, postaje dominantna harmonija za akord g-h-d, harmoniju III stupnja u e-molu. No,
prava, a ujedno i uvjerljivija modulacija u e-mol čuje se tek kromatskim pomakom d-dis u
dionici alta na početku petog takta. Taj moment kromatska je modulacija kromatskom
tercnom vezom između akorada g-h-d i fis-a-dis s obzirom da je drugom akordu temeljni ton
latentni ton h. Drugi moment dijatonske modulacije osjeti se na prijelazu sa šestog na sedmi
takt korala. Zadnji akord 6.takta septakord je I stupnja u e-molu čija je septima prirodni sedmi
stupanj silazne melodijske e-mol ljestvice i njome se ruši osjećaj e-mola. Po analogiji na
rješenje dominantnog septakorda za sekundu više, sporedni septakord I stupnja u ovom
slučaju vodi u kvintakord f-a-c, obrat napuljskog sekstakorda u e-molu, ujedno i zajednički
akord s a-molom. Iza kvintakorda f-a-c kao VI stupnja a-mola slijede harmonije unutar
istoimenog tonaliteta koji se potvrđuje dominantom na trećoj dobi 7.takta. Primjer se dalje
nastavlja u a-molu te u uz poneke alteracije završava na dominanti a-mola.
J.S.Bach: Allein zu dir, Herr Jesu Christ (Cant. 33. B. A. 7, 114.)

Prikazani koral, također je u a-molu. Započinje pretaktom na kojem je smještena tonička

harmonija, kvintakord I stupnja. Prva dijatonska modulacija u ovome primjeru javlja se već na
početku prvog takta. Početni tonalitet a-mol modulirao je u paralelni C-dur preko zajedničkog
akorda e-g-c koji predstavlja sekstakord prirodnog III stupnja u a-molu, a sekstakord I stupnja
u C-duru. Samom pojavom tona g u sopranu, vođica izostaje te se gubi osjećaj a-mola budući
da na tom mjestu nema dominantne harmonije za isti tonalitet. Slijedeći moment modulacije
javlja se u 5.taktu. Na prvoj dobi nalazi se akord c-e-a preko kojeg se iz C-dura modulira u a-
mol. Preko tog akorda, koji predstavlja sekstakord VI stupnja u C-duru te sekstakord I stupnja
u a-molu, koral se dalje vodi kroz a-mol koji se potvrđuje kroz melodiju uzlaznog
melodijskog tetrakorda u altu i sekstakordom VII stupnja u ulozi dominantne harmonije.
Slijedeći moment modulacije osjeti se u 9.taktu u kojemu nastupa zajednički akord, ponovno
između tonaliteta a-mola i C-dura, kao sekstakord VI stupnja u a-molu te sekstakord IV
stupnja u C-duru. Međutim, već u slijedećem taktu preko zajedničkog akorda e-g-c, primjer
modulira nazad u a-mol te u njemu u dionici basa ponovno nastupa gornji tetrakord uzlaznog
6
melodijskog mola s kojim se u progresiji IV - V6 - I potvrđuje a-mol. Slijedeća dijatonska
5
modulacija nastupa već početkom slijedeće fraze u kojoj se preko posrednih tonaliteta iz a-
mola modulira u d-mol kojeg potvrđuje dominantna harmonija a-cis-e na kraju fraze.
Posljednja dijatonska modulacija u ovome primjeru odvija se u 14.taktu i to iz C-dura u
početni a-mol preko zajedničkog akorda c-e-g. Nakon njega, u primjeru se ponovno javlja
harmonizacija uzlaznog melodijskog a-mola kao potvrda konačnog tonaliteta.

J.S.Bach: Jesu, meine Freude (B.A. 39. no 105)

Prikazani koral je u d-molu. Dijatonska modulacija javlja se prijelazom sa 7. na 8.takt između
d-mola i paralelnog tonaliteta F-dura. Zajednički akord je kvintakord d-f-a, u d-molu
predstavlja kvintakord I stupnja, a u F-duru kvintakord VI stupnja. Fraza koja se proteže kroz
7. i 8. takt završava autentičnom kadencom u F-duru. Slijedeća fraza poslužila je kao
modulacija iz F-dura u a-mol čija zadnja doba sadrži tzv. pikardijsku tercu te svojim
dominantnim zvukom slušatelja dalje vodi u d-mol.

J.S.Bach: Ich dank' dir schon durch deinen Sohn (B.A.39,No.96)

Posljednji Bachov koral koji je obrađen u ovome radu harmoniziran je u F-duru. U svojoj
drugoj frazi modulira u subdominantni tonalitet B-dur preko zajedničkog akorda f-a-c, tonike
F-dura, a dominante B-dura te na kraju fraze kadencira na tonici B-dura. Taj posljednji akord
prethodne fraze poslužio je za povratak u početni tonalitet dijatonskom modulacijom preko
zajedničkog akorda b-d-f. Navedeni akord možemo protumačiti kao kvintakord I stupnja u B-
duru te kvintakord IV stupnja, odnosno subdominantnu harmoniju, u F-duru. U 9.taktu
pojavljuje se, nakon subdominante, slijedeća sasvim logična harmonija u obliku sekstakorda
V stupnja u F-duru. Do kraja primjera očituju se harmonijske progresije u istom tonalitetu i
također je očigledno kako primjer završava savršenom kadencom.

R.Schumann: Im Rhein, im heiligen Strome (ciklus Dichterliebe, op. 48)

14

20

U primjeru Schumannove solo pjesme u e-molu nalazimo i kromatske i dijatonske

modulacije. Prva dijatonska modulacija koja se ovdje javlja, a nalazi se u 15.taktu, modulacija
je preko napuljskog sekstakorda u e-molu (a-c-f), dok taj akord u a-molu predstavlja
sekstakord VI stupnja. Dominanta a-mola proteže se kroz 16. i 17. takt te rezultira njenim
rješenjem u kvintakord I stupnja u a-molu koji je poslužio za novu dijatonsku modulaciju u G-
dur preko navedenog akorda. Kvintakord I stupnja u a-molu postao je kvintakord II stupnja u
G-duru te se kroz nekoliko narednih taktova potvrdio durski tonalitet nizanjem harmonijskih
progresija te autentičnom kadencom u G-duru.

U skladbi se javljaju i kromatske modulacije, no kako bi se ispoštovala tema ovoga rada,

usredotočenost će ostati na dijatonskim modulacijama. Stoga treba spomenuti nastup još jedne
dijatonske modulacije iz tonaliteta koji se javio kao posljedica kromatskih modulacija u
sekvenci od 27. do 31.takta. U 31.taktu, dakle, pojavio se C-dur koji je nakon toga u 32.taktu
preko sekstakorda VII stupnja modulirao u paralelni tonalitet a-mol. Taj akord, postavši
sekstakordom II stupnja u a-molu, vođen je na terckvartakord VII stupnja istog tonaliteta,
odnosno na dominantnu harmoniju. Nakon potvrde a-mola, koral se nastavlja dalje u
navedenom tonalitetu te uz mjestimične kromatske modulacije, ponovno se vraća u početni a-
mol.

R.Schumann: Das ist ein Flöten und Geigen (ciklus Dichterliebe, op. 48 br. 9)
6

11

U primjeru je prikazana Schumannova solo pjesma u d-molu. Već na početku skladbe

tonalitet je vrlo jasno potvrđen dominantnom harmonijom. Kao što je vidljivo i u primjeru
iznad, za ovu solo pjesmu karakterističan je bas koji izvodi figuru pedalnog tona. Dijatonska
modulacija u ovom primjeru prvi put se javlja između 10. i 11.takta gdje pjesma iz d-mola
modulira u paralelni tonalitet F-dur. Modulacija se odvija preko zajedničkog akorda g-b-d-f,
odnosno septakorda IV stupnja u d-molu i septakorda II stupnja u F-duru. Isti obrazac za ovu
modulaciju ponavlja se između 44. i 45. takta ove pjesme.

23

28

Još jedna modulacija u pjesmi Das ist ein Flöten und Geigen odvija se u 26. i 27. taktu preko
zajedničkog akorda između g-mola i paralelnog tonaliteta B-dura. Pritom ove modulacije
septakord IV stupnja g-mola c-es-g-b postaje septakord drugog stupnja u B-duru te dalje vodi
u dominantu i potvrđuje tonalitet B-dura. Ovaj obrazac se također ponavlja u drugom dijelu
pjesme u 60. i 61. taktu.
R.Schumann: Morgens steh ich auf und frage, op.24 br.1
9

U Schumannovoj solo pjesmi prikazanoj u primjeru iznad može se vidjeti dijatonska

modulacija u prijelazu s 12. na 13. takt gdje je kvintakord a-cis-e zajednički akord između D-
dura i fis-mola. U D-duru je kvintakord V stupnja postao kvintakord III stupnja u fis-molu
nakon kojeg je uslijedio dominantni terckvartakord u fis-molu i tako potvrdio novi tonalitet.
 21

25

Nadalje, prebivanje e-mola od 21. do 24. takta prestat će nastupom akorda c-e-g-a koji u e-
molu predstavlja kvintsekstakord IV stupnja, a u novom tonalitetu G-duru subdominanta je u
obliku kvintsekstakorda II stupnja koja dalje vodi u dominantu za G-dur i potvrđuje tonalitet.
 R.Schumann: Was soll ich sagen?, op.27, br.3
6

11

U pjesmi Was soll ich sagen, dijatonskom modulacijom može se smatrati trenutak u 8.taktu
kada akord gis-h-dis-fis kao septakord III u E-duru postaje septakord VI u H-duru te se H-dur
nakon toga potvrđuje dominantom ais-cis-fis. Novi tonalitet je dominatan početnome. Već
prijelazom s 10.takta na 11.takt javlja se nova modulacija iz H-dura u paralelni tonalitet gis-
mol. Modulacija je izvršena preko zajedničkog akorda h-dis-gis koji je sekstakord VI stupnja
u H-duru, a sekstakord I stupnja u gis-molu. Modulacija se počinje osjećati nastupom
napuljskog sekstakorda na prvoj dobi 11.takta i u nastavku potvrđivanjem gis-mola
dominantnom harmonijom.
F.Schubert: An die Laute, op. 81, br.2, D 905
4

Prva dijatonska modulacija u Schubertovoj pjesmi An die Laute kreće u 7.taktu budući da je
akord h-d-fis zajednički akord između D-dura i h-mola. Moment modulacije osjeti se tek
pojavom uzlazne vođice ais u h-molu iz razloga što su D-dur i h-mol srodni tonaliteti.
Zajednički akord u D-duru je kvintakord VI stupnja, a u h-molu kvintakord I stupnja. H-mol
se potvrđuje u drugom dijelu 7.takta terckvartakordom V stupnja u h-molu.
16

19
Druga modulacija vrši se između e-mola i D-dura i to preko akorda e-g-h koji je u e-molu
kvintakord I stupnja, a u D-duru kvintakord II stupnja. Pojavom tona d2 (sniženog VII
stupnja) u vokalnoj dionici nestaje dominantnost koja je potrebna tonalitetu da zadrži svoju
čvrstinu i lakše se ulazi u nadolazeći D-dur. Nakon kvintakorda II, u D-duru slijedi potvrda
ciljnog tonaliteta dominantnim terckvartakordom.

F.Schubert: Mein!, (Die schöne Müllerin, D 795)

16

Prikazani primjer sadrži dijatonsku modulaciju s 21. na 22.takt, a modulacija se vrši preko
akorda d-fis-a iz D-dura u A-dur. Navedeni akord predstavlja toniku, kvintakord I stupnja u
D-duru, a subdominantu, kvintakord IV stupnja u A-duru. A-dur se potvrđuje pojavom
dominatne harmonije - kvintsekstakorda V na trećoj dobi 22.takta.

U slijedećem primjeru dijatonske modulacije, također iz solo pjesme Mein!, Franza

Schuberta, može se od 60.takta očitati kako kvintakord I u B-duru u slijedećem taktu dobiva
novu ulogu - da bi modulirao u D-dur tonalitet, kao varijantni VI stupanj čini polustepeni
frigijski pomak basovim tonom na kadencirajući kvartsekstakord u d-molu te se naknadno
javlja dominanta za isti tonalitet, ali se riješava u D-dur koji se dalje potvrđuje u ponavljajućoj
progresiji V-I.

57

62
F.Schubert: Der König in Thule, op.5, br. 5, D 367
9

17

26

U prikazanome primjeru solo pjesme Der König in Thule može se iščitati kako pjesma od 17.
takta preko posrednog tonaliteta C-dura modulira prema F-duru. Prema tome, u 17.taktu
nalazi se zajednički akord a-c-e između a-mola i C-dura, a u 19.taktu akord c-e-g između C-
dura i F-dura. C-dur je F-duru dominantni tonalitet. Nakon nekoliko taktova potvrde F-dura,
preko kvintakorda VI stupnja u F-duru, skladba se vraća u d-mol. Zajednički akord između F-
dura i d-mola, preko kojeg F-dur u ovome slučaju modulira u paralelni mol, jest kvintakord
VI stupnja d-f-a koji je d-molu tonička funkcija. Do kraja skladbe potvrđuje se ciljni,
odnosno početni tonalitet te pjesma završava autentičnom kadencom.
Franz Schubert: Der Wanderer an den Mond, op.80, br.1

U solo pjesmi Der Wanderer an den Mond, javlja se dijatonska modulacija iz g-mola u d-mol gdje u
6
11.taktu tonika g-mola poprima ulogu subdominante u d-molu, a progresijom I-VI-II -V-I, potvrđuje
5
se ciljni tonalitet, d-mol.
BIBLIOGRAFIJA:

Devčić, N. (2010.) Harmonija, IV. izdanje, Zagreb: Školska knjiga

Dörffel, A. Robert Schumann, Sämtliche Lieder, Band II, Leipzig: Edition Peters

Friedlaender, M. Robert Schumann, Sämtliche Lieder, Band I, Leipzig: Edition Peters

imslp.org