Divlji djecak iz Francuske

Nista manje potresna nije ni prica o Victoru, divljem djecaku iz Avignona. On je, kazu ljetopisi,
davne 1799. godine bio senzacija o kojoj se raspravljalo i na francuskom dvoru. Pronaden je u
dubokim i neistrazenim sumama juzne Francuske i zacijelo je prvo divlje dijete u povijesti koje su
proucavali europski znanstvenici. No, ni s Victorom nije islo bas lako i bez poteskoca. Ubrzo nakon
hvatanja, uspio je da izmakne paznji svojih cuvara i ponovo netragom nestane. Sljedecih se sest
mjeseci krio u sumama Avignona, uspjesno izbjegavajuci organizirane potjere i policijske zasjede.
Uhvacen je u blizini sela St. Servena, u trenucima kada je onemocao od stalnog skrivanja, progona
i gladi, tragao za hranom.
Nitko nikada nije saznao koliko je Victor dugo bio prepusten surovoj divljini, ali se moglo zakljuciti
da je tamo odrastao i stekao zivotinjske instikte. Preko vrata je imao dugu i opasnu brazgotinu, pa
su francuski znanstvenici zakljucili da je, najvjerojatnije, jos kao malo dijete u polumrtvom stanju
ostavljen u sumi kako bi izdahnuo.
Kada je uhvacen mogao je imati izmedu 11 i 12 godina i bio je visok oko 140 centimetara. Njegovo
mrsavo, ogrubjelo divlje lice neprekidno se grcilo, a svaki cas je trljao oci i opasno skrgutao
snaznim zubima. Nije mogao da miruje na jednom mjestu, pa se u prostoriji kretao tamo-amo,
poput kakve zarobljene zvijeri. Nije podnosio nicije drustvo i svojim je ostrim zubima ujedao
svakog tko bi mu se priblizio.
Victor nikada nije zaplakao, a njegovo lice bilo je bezizrazajno - nikada nije odavalo unutarnje
raspolozenje. Volio se kretati nag, nije podnosio nikavu odjecu, niti je zelio da spava na krevetu ili
na posteljini. Nije znao da govori, niti je hranu prepoznavao po izgledu. Jeo bi tek posto bi dobro
onjusio ono sto je pred njega stavljeno.
Prvih su se mjeseci o divljem djecaku brinuli sluzbenici seoske uprave u Svetom Sernenu, ali kako
se vijest o Victorovom hvatanju brzo procula Francuskom, grupa pariskih znanstvenika uputila je
vlastima zvanicni zahtjev da se "divlji djecak iz Avignona" obavezno prebaci u neku znanstvenu
instituciju u kojoj bi se mogao podvrgnuti razlicitim testovima i detaljnim proucavanjima. Uskoro se
to i dogodilo.


Smrt u usamljenosti

Kako nije govorio, siroti Victor je dospio u Nacionalni institut za gluhonijeme, a zadatak da o njemu
skrbi dobio je doktor Jean-Marck Hutar, osjecajan i plemenit znanstvenik, koji se, kazu, o Victoru
brinuo kao o vlastitom sinu!
Sljedecih godina, divlji je djecak izrastao u stasitog mladica. Dr. Hutar ga je naucio "lijepom
ponasanju", ali ga nikada do kraja nije uspio ukrotiti i prevaspitati. Naucio ga je da se odjeva, da
se redovno kupa i odrzava higijenu tijela, da spava na krevetu, da se sluzi priborom za jelo i da
jede istu hranu koju su u to vrijeme jeli i njegovi francuski vrsnjaci. To je dalo povoljne rezultate.
Victor je nakon nekoliko godina cak poceo pokazivati interesovanje i za drustveni zivot, ali se ubrzo
povukao u osamu, jer se nije mogao navici na ceste zlobne primjedbe ljudi sa kojima se sretao.
Zahvaljujuci plemenitom dr. Hutaru, Victor je naucio i da pise, ali nikada nije naucio tecno da
govori. Doduse, znao je izgovarati mnoge rijeci, ali nikada do kraja nije uspjevao sastavljati
recenice u osmisljene jezicke forme.
Zasto?
Na to pitanje dugo vremena nitko nije znao pravi odgovor. Tek u novije vrijeme znanstvenici su
dosli do jedinstvenoig stava:
- Svako dijete govor mora savladati prije svoje cetvrte godine - smatra Burton Vajat, glasoviti
americki strucnjak za razvoj djeteta na sveucilistu Harvard. - Ako ga do tada ne uspije savladati,
pouzdano se moze tvrditi da ga nikada nece tecno govoriti!
Da li je to znacilo da je Victor bio odbacen prije svoje cetvrte godine i da je u divljini, medu divljim
zivotinjama, proveo najmanje sedam-osam godina?
Drevne francuske kronike kazu da je Victor umro usamljen, u domu umirovljenog dr. Jean-Marck
Hutara i da nikada nije odgovorio na ovo pitanje. Iza sebe je ostavio i mnoge druge zagonetke.
Medu njima i onu, mozda najznacajniju - tko su bili njegovi roditelji, pod kakvim su ga okolnostima
odbacili i koje su divlje zivotinje preuzele roditeljsku skrb nad "divljim djetetom iz Avignona"?!