Mladi njemaèki pisac Patrick Siiskind proslavio se romanom »Parfem« u cijelom svijetu.

Kao to ka e podnaslov romana, Siiskind opisuje ivot jednog ubojice ne eljenog djeteta
, nakaznog, epavog i grbavog ljudskog monstruma, èovjeka koji duboko prezire ljudsk
i rod, ali, zahvaljujuæi savr enom njuhu, stvara mirise koji æe ga uèiniti najboljim evr
opskim parfimerom. Siiskind kreira osebujni lik koji rijetko nalazimo u literatu
ri, i kako se radnja odvija, poèinjemo se pitati da li je to roman o ljudskom mons
trumu ili o monstruoznim ljudima koji ga okru uju. Djelo ima crte avantur
istièkog i kriminalistièkog romana. Elementi »thrillera«, opisani izvanrednirn intenzit
etom, dr e nas napetima u toku cijele radnje. Precizna povijesna rekonstrukcija vr
emena i njegova literarna i duhovita interpretacija bila je kljuè uspjeha Umberta
Eca u »Ime ru e«. Siiskind je oti ao dalje: nije samo nostalgièan i intelektualistièki veæ
asve zabavan, nepretenciozan i briljantan.

BIBLIOTEKA GAMA
Patrick Siiskind PARFEM
Naslov originala DAS PARFUM
DIE GESCHICHTE EINES MORDERS
COPYRIGHT © 1985 by DIOGENES VERLAG AG ZURICH
Prevela s njemaèkog
NEDELJKA PARAVIÆ
Likovno opremio
MIRKO STOJIC
Urednik
ZVONIMIR MAJDAK
Recenzenti
NEDELJKA PARAVIÆ NENAD POPOVIÈ

PATRICK SUSKIND
PARFEM
POVIJEST JEDNOG UBOJICE
Prvo izdanje u ovoj bibiioteèi
IZDAVAÈKO KNJI ARSKA RADNA ORGANIZACUA

M l a d o s t
ZAGREB 1986

PRVI DIO

1
U osamnaestom stoljeæu ivio je u Francuskoj jedan od najgenijalnijih i najo
dvratnijih likova epohe koja nije oskudijevala genijalnim i odvratnim likovima.
Ovdje treba isprièati njegovu povijest. Zvao se JeanBaptiste Grenouile, pa ako je
danas njegovo ime palo u zaborav, za razliku od drugih genijalnih monstruma, na
primjer de Sadea, Saint Justa, Fouchea, Bonapartea itd., onda nipo to zato to bi Gr
enouille zaostajao za tim slavnijim mraènjacima po oholosti, mr nji prema ljudima, n
eæudorednosti, ukratko po bezbo tvu, nego zato to su se njegov stvaralaèki duh i njegov
a jedina ambicija ogranièili na jedno podruèje koje u povijesti ne ostavlja trag: na
prolazno carstvo mirisa. U doba o kojemu govorimo vladao je u gradovima smrad,
gotovo nezamisliv nama, modernim hudima. Ulice su smrdjele na smeæe, dvori ta na mok
raæu, stubi ta su smrdjela na trulo drvo i na izmet takora, kuhinje na truli kupus i
ovneæi loj; nezraèene sobe smrdjele su na pijesnivu pra inu, spavaæe sobe na masne plaht
e, vla ne perine i na prodoran i slatkast zadah noænih posuda. Iz kamina je smrdio s
umpor, iz tavionica ko e smrdjele su jetke lu ine, iz klaonica je smrdjela z
gru ana krv. Ljudi su smrdjeli na znoj i na neopranu odjeæu; iz usta im je sm
rdjelo na sagnjile zube, iz njihovih eludaca na crveni luk, a s tijela, kad vi e ni
su bili sasvim mladi, dopirao je smrad sira i kiselog mlijeka i tumora. Smrdjele
su rijeke, smrdjeli trgovi, smrdjele crkve, smrdjelo je pod mostovima i u palaèam
a. Seljak je smrdio kao sveæenik, kalfa kao majstorova ena, smrdjelo je èitavo plemst
vo, èak je i kralj smrdio, kao zvijer je smrdio, a kraljica kao stara koza, ljeti
kao i zimi. Naime, u osamnaestom stoljeæu bakterijsko raspadanje jo nije bilo obuzd
ano, pa nije bilo nijedne ljudske djelatnosti, ni stvaralaèke ni ru ilaèke, nijednog oèi
tovanja ivota u pupanju ili propadanju, koje ne bi bilo popraæeno smradom.
U Parizu je, dakako, smrad bio najveæi, jer Pariz bija e najveæi grad Francuske. A u s
amom Parizu bija e pak jedno mjesto na kojem je vladao pravi paklenski smrad, izme
du Rue aux Fers i Rue de la Ferronnerie, to jest Cimetiere des Innocents. Osam s
totina godina donosili su tamo mrtvace iz bolnice HotelDieu i okolnih upa, osam s
totina godina, dan za danom, dovozili su u kolicima na desetke le eva i istresali
ih u duge rake, osam stotina godina slagali su u grobnice i kosturnice ko èice na ko èic
e, sloj po sloj. Tek poslije, uoèi francuske revolucije, po to su se neki grobovi op
asno uru ili, pa je smrad to je provalio s groblja natjerao susjedno stanovni tvo ne
samo na obiène prosvjede nego i na prave ustanke, napokon su ga zatvoriJi i napust
ili, milijune kosti i lubanja nabacali lopatama u katakombe Montmartrea, a na nj
egovu mjestu podigli tr nicu.
Dakle, tamo, na najsmrdljivijem mjestu cijelog kraljevstva, rodio se 17. srpnja
1738. godine JeanBaptiste Grenouille. Bio je to jedan od najtoplijih dana te god
ine. Vruæina se poput olova nadvila iznad groblja i potiskivala u susjedne ulice m
ijazam to je zaudarao na smjesu trulih dinja i spaljene ro ine. Kad su poèeli trudovi
, Grenouilleova majka je stajala ispred prodavaonice riba i èistila Ijuske bjelica
iz kojih je veæ bila izvadila utrobu. Mada su, navodno, tek tog jutra izvuèene iz S
ene, ribe su veæ tako zaudarale da su valovi njihova zadaha prekrili smrad le e
va. No, Grenouilleova majka nije osjeæala ni zadah ribe ni zadah le eva, jer je njen
njuh za zadahe uglavnom otupio, a bolio ju je osim toga i trbuh, pa su bolovi g
u ili svaku moguænost primanja vanjskih dojmova. Htjela je samo da bolovi prestanu,
htjela je to prije obaviti taj gnusni porodaj. Bio joj je to peti. Svih dotada njih
poroda otarasila se ovdje, ispred prodavaonice riba, i svi bijahu mrtvoroðenèad ili
polumrtvorodenèad, jer krvavo meso to je iz nje izlazilo nije se mnogo razlikovalo
od riblje utrobe koja se takoder be ivotno razvlaèila po podu, pa bi uveèer sve skupi
li lopatama i odvozili kolicima na groblje ili bacali u rijeku. Tako je trebalo
da bude i toga dana, i Grenouilleova se majka jo mlada ena, bilo joj je upravo dva
deset pet godina i jo je sasvim lijepo izgledala i jo imala u ustima gotovo sve zu
be i jo malo kose na glavi, i nikakve je te ke bolesti nisu muèile osim uloga, sifili
sa i lagane su ice jo nadala da æe dugo po ivjeti, mo da jo pet ili deset godina, da æe
o da èak jednom udati i dobiti pravu djecu kao po tovanja dostojna supruga obudovjelog
obrtnika ili tako ne to. . . Stoga je htjela da sve to veæ jednom prode. Kad su tru
dovi poèeli, èuènula je ispod stola za èi æenje ribe i tamo rodila, kao veæ èetiri puta pri
ga, te no em za ribu odrezala pupkovinu novorodenom stvoru. No odmah se zatim, zbo
g vruæine i smrada koji nije osjeæala kao smrad, nego kao ne to nepodno ljivo, omamljujuæe
poput polja ljiljana ili skuèene sobe pretrpane sunovratima onesvijestila, prevrn
ula na bok i ostala le ati nasred ulice s no em u ruci.
Krika, strka, u krugu mno tvo izbuljenih oèiju, zovu policiju. ena s no em u ruci jo le i
na ulici, pomalo dolazi k sebi.
to joj se dogodilo
Ni ta.
to radi s no em
Ni ta.
Odakle krv na njenim suknjama
Od riba.
Ona ustaje, baca no i odlazi da se opere.
U tom trenutku, neoèekivano, porod ispod klupe za èi æenje ribe poèinje vri tati. Ogledaju
e, otkriju novorodenèe pod rojem muha i medu utrobom i odrezanim ribljim glavama t
e ga izvuku. Po slu benoj du nosti predaju ga dojkinji, a majku hapse. I buduæi da pri
znaje i bez ustruèavanja dodaje da bi ga svakako pustila da crkne, kako je veæ, uost
alom, uèinila i sa èetiri prija nja, izvode je na sud, osude je zbog vi estrukog èedomorst
va i za nekoliko tjedana odrube joj glavu na Place de Greve.
Do tog trenutka dijete je veæ promijenilo treæu dojkinju. Nijedna ga nije htjela zad
r ati dulje od nekoliko dana. Pohlepno je, govorile su, si e za dvojicu, oduzima dru
goj dojenèadi mlijeko, a time njima, dojkinjama, kruh, jer dojenje jednog jedinog
djeteta nije nimalo unosno. Nadle nom policijskom slu beniku, nekakvom La Fosseu, st
var je ubrzo dosadila, i veæ je htio odnijeti dijete u sabirali te nahoèadi i siroèadi u
perifernoj Rue SaintAntoine, odakle su transporti djece svakodnevno odlazili u
dr avno velenahodi te u Rouenu. No, buduæi da su te transporte obavIjali nosaèi u likovi
m ko evima, u koje bi zbog racionalizacije potrpali po èetiri dojenèeta istovremeno; b
uduæi da je stoga smrtnost na putovanju bila izuzetno velika; buduæi da su iz tih ra
zloga nosaèi ko eva prenosili samo kr tenu dojenèad i samo onu s propisanim otpremnicama
na koje su u Rouenu morali udariti peèat; buduæi da dijete Grenouille nije bilo ni
kr teno niti imalo bilo kakvo ime koje bi se, prema propisima, moglo upisati u otp
remnicu; buduæi da, osim toga, ne bi bilo zgodno da policija kri om ostavi dijete pr
ed vratima sabirali ta, to bi jedino rije ilo problem ispunjavanja ostalih formalnost
i. . . dakle, zbog mno tva birokratskih i administrativnotehnièkih problema, koji bi
, èini se, nastali zbog prebacivanja djete
ta, i kako je bio u vremenskoj stisci, policijski slu benik Le Fosse ponovno je od
ustao od prvotne odluke i naredio da se djeèaka uz potvrdu o primitku preda nekakv
oj crkvenoj ustanovi u kojoj æe ga krstiti i odluèiti o njegovoj daljoj sudbini. Osl
obodili su ga se u samostanu SaintMerri u Rue SaintMartin. Tamo su ga pokrstili
i nadjenuli mu ime JeanBaptiste. I kako je toga dana nadstojnik samostana bio do
bre volje a njegov fond u dobrotvorne svrhe jo neiscrpljen, odluèili su da dijete n
e alju u Rouen, veæ da ga njeguju i odgajaju o tro ku samostana. U tu svrhu predali s
u ga dojkinji Jeanne Bussie u Rue SaintDenis, koja æe za svoj trud primati do dalj
njega tri franka na tjedan.
2
Poslije nekoliko tjedana stigla je pred vrata samostana SaintMerri dojkin
ja Jeanne Bussie s ko arom u ruci, i èim joj je otac Terrier, pedesetogodi nji, æelavi r
edovnik koji je lagano vonjao na ocat, otvorio vrata, rekla je: Evo vam ga! i sp
ustila ko aru na prag.
to je to upita Terrier i nagne se nad ko aru nju eæi je, nadajuæi se da je unutra nek
o jelo.
Kopile èedomorke iz Rue aux Fers!
Redovnik stane prstom prekapati po ko ari sve dotle dok nije otkrio lice usnula do
jenèeta.
Dobro izgleda. Ru ièast je i dobro uhranjen.
Zato to se pre derava na moj raèun. Zato t.o me iscijedio do sr i. No, sada je dosta.
ada ga mo ete sami hraniti kozjim mlijekom, ka om, repinim sokom. Sve dere, kopile.
Otac Terrier bija e dobroæudan èovjek. Upravljao je samostanskim dobrotvornim fondom i
raspodjelom novaca siroma nima i potrebitima, te oèekivao da mu za to
ka u hvala i da mu vi e ne dodijavaju. Tehnièki detalji bili su mu mrski, jer detalji
su znaèili te koæe, te koæe su znaèile ometanje njegova du evnog mira, a to nipo to nije po
o. Ljutio se to je uopæe otvorio vrata. Htio je da ta osoba uzme ko aru i ode kuæi i ne
dodijava mu svojim problemima oko dojenèeta. Polako se uspravio i jednim udisajem
upio miris mlijeka i sira i ovèje vune, koji je zraèio iz dojkinje. Bio je to ugoda
n miris.
Ne razumijem to hoæe . Doista ne razumijem to smjera . Mogu samo pretpostaviti da tom
ojenèetu ne bi nimalo kodilo kad bi jo dugo ostalo na tvojim prsima.
Njemu ne bi zakrije ti dojkinja ali meni bi. Smr avjela sam pet kila, a jedem za tr
oje. A za to Za tri franka na tjedan!
Ah, razumijem reèe Terrier, gotovo odahnuv i sad mi je jasno. Znaèi, opet se radi o
ovcu.
Ne! reèe dojkinja.
Naprotiv! Uvijek je posrijedi novac. Èim netko pokuca na ova vrata, posrijedi je
novac. Htio bih jedanput, kad otvorim vrata, vidjeti èovjeka kojemu je do neèeg drug
og. Na primjer, nekoga tko bi donio nekakav poklonèiæ. Na primjer, malo voæa ili nekol
iko oraha. Eto, u jesen ima toliko toga to bi se moglo donijeti. Mo da cvijeæe. Ili k
ad bi bar netko do ao i ljubazno rekao: »Hvaljen Isus, oèe Terrier, elim vam dobar dan!«
Ali to vjerojatno neæu nikad vi e do ivjeti. Ako nije prosjak, onda je trgovac, a ako
nije trgovac, onda je obrtnik, i ako ne tra i milostinju, onda podnosi raèun. Ne mog
u vi e ni na ulicu iziæi. Kad izidem, veæ me nakon tri koraka poène opsjedati èeljad koja
tra i novac!
Ja ne tra im reèe dojkinja.
Reæi æu ti jedno: nisi ti jedina dojkinja u upi. Ima na stotine prvorazrednih hranit
eljica koje æe se otimati da to dra esno dojenèe za tri franka na tjedan doje ili da g
a
1 r
kljukaju ka icom ili sokom ili drugom hranom. . .
Onda ga dajte jednoj od njih!
. . . S druge pak strane nije dobro bacakati dijete od nemila do nedraga. Tko z
na hoæe li od drugog mlijeka tako napredovati kao od tvoga. Navikao je na miris tv
ojih prsa, mora znati, i na kucanje tvoga srca.
I ponovno duboko udahne topla isparenja to su strujala iz dojkinje, a kad je zami
jetio da njegove rijeèi nisu na nju ostavile dojam, reèe:
Uzmi sad maloga i odnesi ga kuæi! Porazgovarat æu o tome s nadstojnikom. Predlo it æu m
u da ti ubuduæe daje èetiri franka na tjedan.
Ne reèe dojkinja.
Pa, dobro: pet!
Ne.
Koliko onda tra i povièe Terrier. Pet franaka je hrpa novaca za beznaèajan zadatak
ut dojenja djeteta!
Neæu nikakav novac reèe dojkinja. Hoæu da se tog kopileta rije im iz kuæe.
Ma za to, draga eno upita Terrier i stane ponovno èeprkati prstom po ko ari. Pa tak
e dra esno to djete ce. Ru ièasto, ne dere se, dobro spava i kr teno je.
Opsjeo ga je davo.
Terrier naglo izvuèe prst iz ko are.
Nemoguæe! Davo ne mo e opsjesti dojenèe. Dojenèe nije pravi èovjek, nego èovjek u zametk
nema jo potpuno razvijenu du u. Stoga davolu nije zanimljiv. Govori li veæ mo da Trza
li se Pornièe li predrnete u sobi Odi e li nekim smradom
Nema nikakva mirisa reèe dojkinja.
Eto, vidi ! To je siguran znak. Da ga je opsjeo davo, morao bi zaudarati.
Da smiri dojkinju i isku a vlastitu hrabrost, Terrier podigne ko aru pod nos.
Ne osjeæam nikakav neobièan miris reèe onju iv i dojenèe doista ni ta neobièno. Èini
da osjeæam nekakav vonj iz pelena. I pru i joj ko aru da bi potvrdio dojam.
Ne mislim to otrese se dojkinja i odgurne ko aru. Ne mislim na to u pelenama. Nje
gov izmet vonja. Ali on, to kopile, nema nikakva mirisa.
Zato to je zdrav uzvikne Terrier zato to je zdrav, zato nema mirisa! Samo bolesna
djeca imaju nekakav zadah, to je barem poznato. Zna se da kozièavo dijete vonja n
a konjski gnoj, dijete to boluje od arlaha na stare jabuke, a su ièavo dijete, ono von
ja na crveni luk. Ovo je zdravo, eto to mu je. Zar bi trebalo zaudarati Zar tvoja
djeca smrde
Ne reèe dojkinja. Moja djeca miri u onako kako ljudska stvorenja moraju mirisati.
Terrier oprezno spusti ko aru na pod, jer je osjetio ka ko u njemu bujaju prvi va
lovi gnjeva zbog svojeglavosti te osobe. Nije iskljuèeno da æe mu u nastavku prepirk
e zatrebati obje ruke, a nije htio da mahanjem naudi djetetu. Najprije je ipak z
auzlao ruke iza leda, izbacio iljati trbuh prema dojkinji i o tro upitao: Dakle, ti
tvrdi da zna kakav miris treba da ima ljudsko dijete koje je ujedno htio bih te p
odsjetiti, pogotovu ako je kr teno i Bo je stvorenje
Tvrdim reèe dojkinja.
I tvrdi nadalje da je ono, ako nema onakav miris kakav bi, po tvom mi ljenju, mora
lo imati ti, dojkinja Jeanne Bussie iz Rue SaintDenis! davolje dijete
On izmahne ljevicom i prijeteæi upre ka iprstom, skvrèenim poput upitnika, u njezino l
ice. Dojkinja se zamislila. Nije joj bilo pravo to se razgovor izrodio u teolo ko s
aslu anje, na kojem je mogla izvuæi samo kraæi kraj.
Nisam to htjela reæi izvlaèila se. Vi biste, oèe, sami morali odluèiti ima li tu ðav
je prste ili nema. Za to nisam ja nadle na. Znam samo to da me hvata jeza od
tog dojenèeta koje nema onakav miris kakav bi djeca trebala imati.
 Aha reèe Terrier zadovoljno i ponovno spusti ruku. Znaèi, to s davlom sada povlaèimo
Dobro. A sada mi izvoli reæi: kako onda miri e dojenèe, ako miri e onako kako ti misli d
a mora mirisati Ha
Dobro miri e reèe dojkinja.
to znaèi »dobro« zagrmi Terrier. Mnoge stvari dobro miri u. Snopiæ lavandule miri e
esna juha miri e dobro. Vrtovi Arabije miri u dobro. Kakav miris ima dojenèe, hoæu znati
!
Dojkinja je oklijevala. Dobro je znala kakav miris ima dojenèad, toèno je znala, veæ i
h je na tucete othranila, odnjegovala, odljuljala, otcjelivala. . . noæu bi ih nal
azila po njuhu, pa je i sada izrazito osjeæala miris dojenèadi u nosu. No, jo ga nika
da nije opisala rijeèima.
Onda za tekæe Terrier nestrpljivo pucketajuæi noktima.
Dakle. .. poène dojkinja nije ba tako lako reæi, jer. . . jer ona ne miri u posvuda
dnako, premda posvuda dobro miri u, shvatite, oèe, stopala miri u, na primjer, na glad
ak i topao kamen ne, prije na kravlji sir. . . ili na maslac, na svje i maslac, da
, upravo tako: miri u na svje i maslac. A tijelo im miri e kao. . . kao vojnièki dvopek
natopljen mlijekom. A glava, tu gore, straga, u »cvijetu«, tu, pogledajte, oèe, tu gdj
e vi nemate vi e kose. . . i ona dotakne æelu Terriera koji je naèas ostao bez rijeèi od
te bujice glupih detalja i poslu no pognuo glavu ovdje, ba ovdje, ovdje najbolje m
iri u. Tu imaju miris karamela, a to tako slatko miri e, tako divno, oèe, ne mo ete ni z
amisliti! Èirn osjetite taj miris, zavolite ih, bila ona va a ili tuda. I tako moraj
u mala djeca mirisati, tako i nikako drugaèije. A ne miri u li tako, ako ovdje gore
nemaju nikakva mirisa, jo manje od svje eg zraka, kao ovaj ovdje, to kopile, onda.
. . Mo ete to objasniti kako elite, oèe, ali ja i ona odluèno ukrsti ruke pod prsima i
s gnu anjem baci
pogled na ko aru do svojih nogu, kao da su u njoj abe krastaèe ja, Jeanne Bussie, ja
ovo vi e ne uzimam u kuæu!
Otac Terrier polako digne glavu i prijede nekoliko puta prstom preko æele, kao da e
li zagladiti kosu, te kao sluèajno spusti prst pod nos i zami ljeno ga onju i.
Kao karamel. . . upita nastojeæi ponovno unijeti strogost u glas. .. Karamel! to t
i zna o karamelu Jesi li ga veæ jela
Zapravo i nisam reèe dojkinja ali sam jedanput bila u jednom velikom hotelu u Rue
SaintHonore i gledala kako ga prave od rastopljenog eæera i vrhnja. Ima tako ugoda
n miris da ga otad nisam zaboravila.
Da, da. Ima pravo reèe Terrier i odmakne prst od nosa. Sad za uti, molim te! Vrlo m
je naporno nastaviti s tobom razgovor na toj razini. Utvrdujem da odbija , ma koj
i tvoji razlozi bili, nastaviti hraniti dojenèe JeanBaptistea Grenouillea, koje sm
o ti povjerili, i da ga ovime vraæa njegovu privremenom skrbniku, samostanu SaintMe
rri. Smatram to alosnim, ali ne mogu ni ta promijeniti. Mo e iæi.
Rekav i to, zgrabi ko aru, jo jednom udahne ostatak vla nog, toplog mirisa mlijeka i vu
ne te zabravi vrata. Zatim pode u svoj ured.
3
Otac Terrier bio je obrazovan èovjek. Nije studirao samo teologiju, nego je
èitao i filozofe, te se usput bavio botanikom i alkemijom. Cijenio je donekle sna
gu svog kritièkog duha. Ne bi, dodu e, i ao tako daleko poput nekih i osporavao èuda ili
istinitost tekstova u Svetom pismu, premda ih je, strogo uzev i, bilo te ko objasni
ti razumom s kojim su, tovi e, bili u neposrednom proturjeèju. Od takvih je problema
radije dizao ruke, bili su mu neugodni
i samo bi ga uznemirili i doveli u najmuèniju nesigurnost, a èovjeku je ipak potrebn
a sigurnost i mir, upravo zato da bi se mogao slu iti razumom. No, najodluènije se b
orio protiv praznovjernih predstava prostoga puka: èarobnja tva, vraèanja iz karata, n
o enja amuleta, uroka, prizivanja duhova, magijskih obreda pri punom mjesecu i sve
ga to bi im palo na pamet. Èovjek bi se doista duboko ra alostio gledajuæi kako se ti p
oganski obièaji nakon tisuægodi njeg èvrstog ustolièenja kr æanske vjere jo nisu iskorijen
Pa i takozvane opsjednutosti ðavolom i savezi sa Sotonom pokazali su se uglavnom,
nakon pa ljivijeg prouèavanja, praznovjernim spektaklima. Dodu e, nijekati postojanje
samog Sotone, osporavati njegovu moæ tako daleko Terrier ne bi i ao; za rje avanje tak
vih problema, koji se tièu temelja teologije bili su nadle ni drugi, a. ne mali, jed
nostavni redovnik. S druge strane, bilo je oèito da u ovom sluèaju davo nije nipo to m
ogao imati prste, ako to tvrdi priprosta osoba poput te dojkinje. Upravo njeno m
i ljenje da ga je otkrila siguran je dokaz da se u tome ne krije ni ta davolsko, jer
davo nije valjda tako glup da se raskrinka pred dojkinjom Jeanne Bussie. I k to
me jo i nosom! Primitivnim organom za njuh, najprofanijim osjetilom! Kao da pakao
miri e na sumpor a raj na tamjan i izmirnu! Najgore praznovjerje, kao u najmraènijo
j i najpoganskijoj prethistoriji kad su ljudi jo ivjeli kao ivotinje, kad jo nisu im
ali o tar vid i nisu poznavali boje, ali su vjerovali da mogu nanju iti krv, mislili
da njuhom mogu razlikovati prijatelja od neprijatelja, da ih divovski ljudo deri
i vukodlaci mogu nanju iti i Erinije namirisati, i kad su svojim èudovi nim bogovima p
rinosili smrdljive, zadimljene rtve paljenice. U asno! »Ludak vidi nosom« bolje nego oèim
a, i vjerojatno æe svjetlo bogodanog razuma morati svijetliti jo tisuæu godina da ras
pr i posljednje ostatke primitivne vjere.
Ah, i to jadno malo dijete! To nevino biæe! Le i u svojoj ko ari i slatko spava, ni ta n
e sluteæi o odvratnim
sumnjama uperenim protiv njega. Ne miri e onako kako bi trebala mirisati ljudska dj
eca, usuduje se tvrditi ta besramnica. Onda, to ka emo na to Muci, muci!
Ljuljao je blago ko aru na koljenima, gladio dojenèe prstom po glavi i povremeno gov
orio »mucimuci« jer je smatrao da taj izraz blago i umirujuæe djeluje na malu djecu. N
a karamel bi trebao mirisati, kakve li gluposti, mucimuci!
Nakon nekog vremena povukao je prst, dr ao ga ispod nosa, nju io, ali nije osjetio n
i ta osim mirisa kiselog kupusa koji je danas ruèao.
Naèas zastane, obazre se i kad se uvjerio da ga nitko ne gleda, podigne ko aru i zab
ode unutra svoj debeli nos. Zario ga je tik do djetetove glave tako da ga je crv
enkasta kosica kakljala po nosnicama, a zatim stao nju kati po glavi oèekujuæi da æe osje
titi nekakav miris. Nije ba znao kakav bi miris morale imati dojenaèke glave. Dakak
o, ne na karamel, u to je bio siguran, jer karamel je bio rastopijeni eæer, i kako
bi onda dojenèe, koje je dosad pilo samo mlijeko, moglo mirisati na rastopljeni eæer.
Na mlijeko bi moglo mirisati, na mlijeko dojkinje. No, miris mlijeka nije imalo
. Na kosu je moglo mirisati, na ko u i kosu, a mo da pomalo i na djeèji znoj. I Terrie
r je nastavio nju kati i pripremio se na miris ko e, kose i pomalo djeèjeg znoja. No,
nije ni ta nanju io. Ni ta, uz najbolju volju. Dojenèe vjerojatno nema mirisa, pomisli o
n, to æe biti. Ta dojenèe, ako paze na njegovu èistoæu, ne mo e imati nikakav miris, ba ka
to ne mo e govoriti, hodati ili pisati. To dolazi s godinama. Zapravo, iz èovjeka st
ruji miris tek u pubertetu. Tako je, i nikako drugaèije. Nije li veæ Horacije napisa
o »Prèevit je mladiæ, a propupala djeva ko narcisa bijela«. . . a Rimljani su dobro znal
i o èemu govore! Ljudski miris je uvijek tjelesni miris dakle, miris grijeha. Kako
onda mo e mirisati dojenèe koje jo ni u snu ne zna za puteni grijeh Kako bi trebalo
mirisati Mucimuci! Ba nikako!
Stavio je ponovno ko aru na koljena i blago je ljulju kao. Dijete je jo èvrsto spavalo.
Njegova desna aka provirila je ispod pokrivaèa, mala i crvena, i bija e je dirljivo
gledati kako se povremeno trza prema obrazu. Terrier se smje kao, i odjednom ga ob
uzme vrlo ugodan osjeæaj u du i. Na trenutak dopusti sebi fantastiènu pomisao da je on
sam otac tog djeteta. Ne bi postao redovnik nego obièni gradanin, mo da èestit obrtni
k, uzeo bi enu, enu s toplim mirisom vune i mlijeka, napravio joj sina i sada bi g
a ovdje ljuljao na vlastitim koljenima, vlastito dijete, mucimucimucimuci... God
ila mu je ta pomisao. Bilo je u njoj neke doliènosti. Otac ljulja svog sina na kol
jenima, mucimuci, bija e to slika stara poput svijeta, uvijek nova i prava slika o
tkako je svijeta i vijeka, ah da! Terrieru bija e toplo oko srca, i obuze ga osjeæaj
sentimentalnosti.
Uto se dijete probudi. Najprije mu se probudio nos. Nosiæ mu se pokrenuo, podigao
i stao nju kati. Udahnuo je i brektavo ispuhao zrak kao pri neuspje nim poku ajirna ki
hanja. Zatim se nos napræio, i dijete otvori oèi. Oèi su mu bile neodredene boje, izme
du sive poput kamenice i mutne uækastobijele, prevuèene nekakvom sluzavom koprenom i
oèito jo neprilagoðene vidu. Terrieru se èinilo da ga one uopæe ne opa aju. Posve drugaèij
ija e s nosom. Dok su mutne djetetove oèi kiljile u prazno, èinilo se da nos fiksira od
redeni cilj, i Terriera obuze èudan osjeæaj da je on taj cilj, njegova osoba, Terrie
r sam. Siæu ne nosnice oko dva siæu na otvora posred djetetova lica nadimale su se poput
pupoljka u procvatu. Ili prije kao glavièaste lovke malih meso dernih biljaka to ih
dr e u kraljevskom botanièkom vrtu. I kao da se iz tih nosnica èulo isto, sablasno usi
savanje. Terrieru se èinilo kao da ga dijete gleda nosnicama, kao da ga o tro gleda
i mjeri, prodornije no to bi se moglo oèima, kao da ne to guta nosom, ne to to je izlazi
lo iz njega, Terriera, to nije mogao zadr ati i sakriti. . . Dijete bez mirisa besr
amno ga je nju ilo, eto! I nanju ilo! I odjednom mu se i samom uèinilo da zau
dara, na znoj i ocat, na kiseli kupus i neoprane halje. Kao da je ogoljen i ru an,
kao da u njega pilji netko tko o sebi ne otkriva ni ta. Èinilo mu se da dijete njuh
om prodire kroz njegovu ko u, u dubinu du e. Najnje niji osjeæaji, najprljavije misli ra
zotkrivale su se pred tim pohlepnim malim nosom koji jo nije ni bio pravi nos, ne
go samo nagovje taj nosa, siæu an rupièast organ koji se neprekidno mre kao, nadimao, podr
htavao. Terrier se strese. Osjeti gadenje. Sada je pak on odmakao nos kao od neèeg
smrdljivog s èim ne eli imati nikakve veze. Nestalo je one prijatne pomisli da je
to dijete njegova vlastita krv i meso. Raspr ila se sentimentalna idila o sinu i o
cu i mirisnoj majci. Kao da je netko strgnuo koprenu misli, koja ga je tako topl
o zastirala i koju je sam u ma ti istkao oko sebe i djeteta: strano, hladno biæe le al
o je na njegovim koljenima, neprijateljska ivotinja, i da nije bio tako promi ljen
i bogobojazan èovjek i da ga nije vodio razum, u naletu gadenja odbacio bi ga popu
t pauka daleko od sebe.
Terrier se u trenu digne i spusti ko aru na stol. Htio se osloboditi te stvari, to
je prije moguæe, sada, odmah.
A tada se stvorenje proderalo. Skupilo je oèi, razjapilo crvene ralje i zakrièalo ta
ko prodorno da se Terrieru sledila krv u ilama. Tresao je ko aru pru enom rukom i vik
ao »mucimuci« da u utka dijete, ali je ono samo urlalo, sve glasnije i glasnije, popla
vjelo u licu i izgledalo kao da æe se rasprsnuti od urlanja.
Van s tim! pomisli Terrier, odmah van s ovim. . . »davolom«, htio je reæi, pa se pribe
re i obuzda. . . van s tim zloduhom, s tim nepodno ljivim djetetom! Ali kamo Pozna
vao je tucet dojkinja iz siroti ta u toj èetvrti, ali sve mu je bilo preblizu, u nep
osrednoj blizini, to je stvorenje moralo dalje, tako daleko da ga se ne èuje, tako
daleko da ga ne mogu svaki sat ostavljati ispred njegovih vrata, mora u drugu up
u ako je moguæe, na drugu obalu jo bolje, a najbolje extra muros, u Faubourg SaintA
ntoine, eto tamo!, tamo treba da ode to vri tavo deri te, daleko na
istok, s onu stranu Bastilje, gdje noæu zakljuèavaju vrata. I on skupi svoju halju i
zgrabi vri tavu ko aru i istrèi iz samostana, i pohita kroz labirint ulica u Rue du F
aubourg SaintAntoine, prema istoku, uz Senu, izvan grada, daleko, daleko izvan g
rada sve do Rue de Charonne, pa skoro do kraja tom ulicom u kojoj je, nedaleko o
d samostana Madeleine de Trenelle, znao adresu izvjesne madame Gaillard koja je
primala na stan i hranu djecu svih uzrasta i vrsta sve dotle dok su joj plaæali, i
tamo je predao dijete, koje je jo krièalo, platio godinu dana unaprijed i odjurio
natrag u grad i, stigav i u samostan, odbacio halju kao ne to ojcaljano, oprao se od
glave do pete i uvukao se u krevet u svojoj sobici gdje se nekoliko puta prekri i
o, dugo se molio i naposljetku smiren zaspao.
4
ivot je veæ pro ao za madame Gaillard premda joj jo nije bilo ni trideset g
odina. Vanj tina joj je odavala upravo onoliko godina koliko je imala, a istodobno
i dvostruko i trostruko i stostruko vi e, i doimala se doista poput mumificirane
djevojke; no, u du i je veæ bila odavna mrtva. U djetinjstvu ju je otac udario araèem p
o èelu, tik iznad korijena nosa, pa je izgubila njuh i svaki osjeæaj za ljudsku topl
inu i ljudsku hladnoæu i uopæe svaku strast. Tim jednim udarcem nje nost joj je postal
a isto toliko strana koliko i prezir, radost i oèajanje. Nije ni ta osjetila kad je
poslije spavala s jednim mu karcem, a ni onda kad je radala djecu. Nije tugovala z
a onima koja su umrla, niti se radovala onima koja su ostala. Kad bi je mu tukao,
ne bi ni okom trepnula, a nije osjetila ni olak anje kad je umro od kolere u Hote
lDieu. Jedina dva osjeæaja to ih je poznavaia bili su jedva zamjetno neraspolo enje k
ad bi se bli ila mjeseèna migrena i jedva zamjetno raspolo enje kad bi migrena popusti
la. Inaèe ta ena u mrtvilu svojih èuvstava nije osjeæala ni ta.
S druge strane. . . ili mo da ba zbog potpunog nedostatka emocija, madame Gaillard
je imala nepopustljiv smisao za red i pravednost. Nije davala prednost nijednom
djetetu koje bi joj povjerili, a nije nijedno ni zapostavljala. Davala je tri ob
roka na dan i nijedan zalogaj vi e. Previjala je malene tri puta na dan, ali samo
do druge godine. Tko je i poslije toga srao u gaæe, dobio bi bez prigovora pljusku
i jedan obrok manje. Toèno polovicu novca za stan i hranu potro ila bi na svoje tiæeni
ke, toèno polovicu zadr ala za sebe. U dobra jeftina vremena nije se trudila da poveæa
dobit, ali u te ka vremena nije smjela izgubiti ni jedan jedini sou, pa makar se
radilo o ivotu i smrti. Inaèe joj se posao ne bi isplatio. Novac joj bija e potreban.
Sve je vrlo toèno izraèunala. U starosti je htjela sebi osigurati rentu, a povrh to
ga posjedovati jo toliko kako bi mogla sebi priu titi da umre kod kuæe, a ne da crkne
poput svoga mu a u HotelDieu. I njegova smrt ju je ostavila ravnodu nom. No, grozil
a se od javnog, zajednièkog umiranja sa stotinama nepoznatih Ijudi. Htjela je sebi
priu titi privatnu smrt, pa joj je stoga bila potrebna sva dobit koju je mogia os
tvariti novcem to ga je dobivala za stan i hranu. Dogodilo bi se, dodu e, da bi joj
poneke zime od dva tuceta malih tiæenika umrlo trojeèetvero djece. No, i uza sve to
stajala je mnogo bolje od veæine ostalih privatnih hraniteljica, i svojom je dobit
i uvelike nadma ivala prihode velikih dr avnih ili crkvenih siroti ta u kojima je stop
a gubitaka èesto iznosila i devet desetina. No, i zalihe su bile velike. Pariz je
svake godine proizvodio vi e od deset tisuæa nahoèadi, siroèadi i kopiladi. Stoga se mog
ao i preboljeti poneki manjak.
Za malog je Grenouillea ustanova madame Gaillard bila pravi blagoslov. Vjerojatn
o drugdje ne bi ni pre ivio. No ovdje, kod te ene bez srca, dobro je napredovao. Bi
o je ilave konstitucije. Onoga tko je poput njega pre ivio vlastito rodenje u smeæu n
ije bilo lako otpremiti sa svijeta. Mogao je danima jesti ju ne splaèine, zadovoljav
ao se i
najrazvodnjenijim mlijekom, podnosio najtrulije povræe i najpokvarenije meso. U dj
etinjstvu je pre ivio ospice, srdobolju, male boginje, koleru, pad sa est metara u
bunar i ofurine na prsima. Ostali su mu, dodu e, o iljci, ispucana ko a i kraste i zgrèe
no stopalo, zbog èega je hramao, ali je bio iv. Bio je ilav poput otporne bakterije
i skroman poput krpelja koji mirno sjedi na drvetu i ivi od jedne jedine kapljice
krvi to ju je usisao prije mnogo godina. Za tijelo je trebao minimalnu kolièinu hr
ane i odjeæe. Za du u mu nije trebalo ni ta. Sigurnost, privr enost, nje nost, ljubav i k
ko li su se zvale sve te stvari to su djetetu, navodno, potrebne malom su Grenoui
lleu bile potpuno suvi ne. tovi e, po svemu sudeæi, on ih se sam odrekao da bi uopæe moga
o pre ivjeti, od samog poèetka. Krik nakon rodenja, krik kojim je upozorio na sebe i
spod stola za èi æenje ribe i koji je njegovu majku odveo na giijotinu, nije bio nagon
ski vapaj za suæuti i ljubavi. Bija e to dobro promi ljen, gotovo bi se reklo zrelo pr
omi ljen krik kojim se novorodenèe izrazilo protiv ljubavi, ali ipak odluèilo za ivot.
U takvim okolnostima ivot je i bio moguæ samo bez ljubavi, a da je dijete tra ilo i j
edno i drugo, nedvojbeno bi brzo doèekalo muèni kraj. U tom je trenutku moglo svakak
o ugrabiti i drugu moguænost koja mu se pru ala i utjeti, te tako izabrati kratak put
od rodenja do smrti, a ne zaobilazni put preko ivota, pa time u tedjeti svijetu i
samom sebi mnoga zla. No, da bi se povukao tako skromno sa scene, trebao bi mu b
arem minimum prirodene topline, a Grenouille je nije posjedovao. Od poèetka bija e èud
ovi te. Odluèio se za ivot iz èista prkosa, iz èiste zloæe.
Nije se, dakako, odluèio poput odrasla èovjeka koji se vi emanje koristi razumom i isk
ustvom da bi odabrao jednu od nekoliko razlièitih moguænosti. Ne, odluèio se poput bil
jke, poput odbaèena zrna graha, koje odluèuje hoæe li proklijati ili æe za nj biti bolje
da se toga okani.
Ili poput krpelja na drvetu kojemu ivot ne nudi ni ta osim trajnog prezimljavanja.
Malog ru nog krpelja koji
svoje olovnosivo tijelo uoblièuje u kuglu da bi vanjskom svijetu pru ilo najmanju mo
guæu povr inu; koji se brine da mu ko a bude glatka i kruta kako iz njega ne bi ni ta iz
i lo, ni ta transpiriralo. Krpelja koji se trudi da ostane posve malen i neugledan k
ako ga nitko ne bi spazio i zgazio. Usamljena krpelja koji æuæuren èuèi na svom drvetu, s
lijep, gluh i nijem, i samo nju ka, godinama nju ka, na milje daleko, krv ivotinja to
prolaze mimo njega i kojih se nikada ne bi doèepao vlastitom snagom. Krpelj mo e i p
asti. Mo e se baciti na umsko tlo, mo e sa svojih est siæu nih no ica otpuzati nekoliko m
metara i zavuæi se pod li æe da doèeka smrt. Ne bi bilo teta za njega, sam Bog zna da ne
bi. No krpelj, prkosan, tvrdoglav, uporan i ogavan, èuèi i dalje i ivi i èeka. Èeka, sve
dotle dok mu najnevjerojatniji sluèaj ne dotjera krv u liku ivotinje tik pod drvo.
I tek tada odbacuje svoju suzdr ljivost, baca se i zarije pand ice i bu i i zagriza tu
de meso. . .
Takav je krpelj bio mali Grenouille. ivio je u svojoj èahuri i èekao bolja vremena. S
vijetu je davao samo svoj izmet; ni smije ka, ni krika, ni sjaja u oèima, pa ni vla
stita rnirisa. Svaka druga ena odbacila bi to èudovi no dijete. Ali ne i madame Gaill
ard. Ta, nije ni osjetila da on nema mirisa, niti je oèekivala od njega nekakva èuvs
tva, jer i njezina du a bija e zapeèaæena.
Naprotiv, druga su djeca odmah opazila da s Grenouilleom ne to nije u redu. Prido li
ca im bija e od prvoga dana neugodan. Izbjegavala su sanduk u kojem je le ao i na sv
ojoj se postelji zgurala jedna do drugih, kao da je u sobi zahladilo. Manja djec
a su noæu katkad krièala, njima se èinilo kao da kroz sobu huji hladan vjetar. Druga s
u sanjala da im netko oduzima dah. Jedanput su se veæa djeca dogovorila da ga zada
ve. Naslagala su dronjke, pokrivaèe i slamu na njegovo lice i sve jopteretili opek
ama. Kad ga je iduæeg jutra madame Gaillard oslobodila, bio je sav zgu van i natuèen i
plav, ali ne i mrtav. Poku ala su jd nekoliko puta uzalud. Nisu ga se usudila otvo
reno zadaviti vlastitim
rukama ili mu zaèepiti usta ili nos, to bi bila sigurna metoda. Nisu ga htjela doti
cati. Gadio im se poput debelog pauka kojeg ne mo e zgnjeèiti rukom.
Kad je porastao, odustala su od ubojstva. Spoznala su da je neuni tiv. Sklanjala s
u mu se s puta, bje ala od njega, pazila da ga ne dotaknu. Mrzila su ga. Nisu bila
ni ljubomorna ni zavidna na hrani to ju je dobivao. U kuæi madame Gaillard nije bi
lo ni najmanjeg povoda za takva èuvstva. Samo ih je smetala njegova prisutnost. Ni
su ga mogla ni nanju iti, pa im je bio odbojan. Bojala su ga se.
5
Usprkos tome, objektivno govoreæi, nije pokazivao ni ta to bi ulijevalo stra
h. Kad se razvio, nije bio ni naroèito visok, ni jak, bija e, dodu e, ru an, ali ne opet
toliko ru an da bi ga se èovjek upla io. Nije bio agresivan, dvolièan, podmukao, nikoga
nije izazivao. Radije se dr ao po strani. I njegova se inteligencija èinila sve pri
je nego opasnom. Tek sa tri godine nauèio je stajati, a sa èetiri je izgovorio prvu
rijeè; bija e to rijeè »riba« koja mu je u trenutku iznenadna uzbudenja izletjela iz usta
poput jeke kad je u daljini zaèuo viku prodavaèa ribe koji je, uspinjuæi se Rue de Cha
ronne, nudio svoju robu. Sljedeæe rijeèi to ih je iscijedio bile su »pelargonija«, »kozara
elj« i »Jacqueslorreur« ime pomoænika vrtlara iz obli nje dobrotvorne ustanove Filles de
a Croix, koji je kod madame Gaillard povremeno obavljao te e i najte e poslove i ist
icao se time to se ni jedan jedini put u ivotu nije oprao. S glagolima, pridjevima
i èesticama bija e mu malo te e. Osim »da« i »ne« koje je, uostalom, prvi put izgovorio
kasno izra avao se samo imenicama, zapravo samo imenima stvarnih predmeta, biljaka
, ivotinja i ljudi, ali tek onda kad bi ga ti predmeti, biljke, ivotinje ili ljudi
neoèekivano osvojili svojim mirisom.
Sjedeæi jednog o ujskog sunèanog dana na naslaganim bukovim cjepanicama, koje su pucke
tale od topline, prvi je put izgovorio rijeè »drvo«. Vidio ga je veæ stotinu puta prije
toga, èuo tu rijeè veæ stotinu puta. Razumio je i njeno znaèenje, ta, zimi su ga èesto sla
li iz kuæe da donese drva. No, drvo mu se kao predmet nije nikad èinilo dovoljno zan
imljivim kako bi se potrudio da izgovori njegovo ime. Zbilo se to tek tog o ujskog
dana kad je sjedio na cjepanicama. Cjepanice bijahu naslagane na ju noj strani dr
varnice madame Gaillard, poput klupe, ispod nadstre nice. Gornji sloj odisao je sl
atkastim mirisom paljevine, iz dubine je prodirao miris mahovine, a sa smrekovih
dasaka, kojima je bila oblo ena drvarnica, irio se miris krupièaste smole.
Grenouille je sjedio ra irenih nogu na cjepanicama, naslonjen za zid drvarnice, sk
lopljenih oèiju i nepomièno. Nije ni ta vidio, ni ta èuo, ni ta opa ao. Samo je nju io miri
eta, koji se dizao oko njega i sakupljao pod nadstre nicom kao pod poklopcem. Upij
ao je taj miris, opijao se njime, topio se u njemu, natopio se njime do posljedn
je pore u tijelu, sam se pretvorio u drvo, poput drvene lutke, poput Pinocchija
le ao je na gomili drveta, kao da je mrtav, sve dotle dok nakon dugo vremena, mo da
nakon pola sata, nije iscijedio rijeè »drvo«. Izbljuvao je tu rijeè kao da je do u iju isp
unjen drvetom, kao da mu je drvo veæ do vrata, kao da mu je drvo veæ prepunilo eludac
, drijelo i nos. I to ga je osvijestilo, spasilo, neposredno prije no to ga je nad
moæna prisutnost drveta, njegov miris, gotovo ugu ila. S mukom se digao, spuznuo s g
omile cjepanica i oteturao kao da su mu noge odrvenjele. Jo je danima bio posve o
buzet do ivljajem intenzivnog mirisa, a kad bi ga zapljusnula plima sjeæanja, mrmlja
o bi kao da zaziva duhove: Drvo, drvo.
Tako je nauèio govoriti. S rijeèima, koje nisu oznaèavale nikakav predmet s vlastitim
mirisom, dakle, s apstraktnim pojmovima, uglavnom etièke i moralne naravi,
imao je najveæih te koæa. Nije ih mogao zapamtiti, brkao ih, nerado ih upotrebljavao v
eæ i kao odrastao èovjek te ih èesto pogre no koristio: pravo, savjest, Bog, radost, odg
ovornost, poniznost, zahvalnost itd. sve to bi time trebalo izraziti bilo mu je i
ostalo neshvatljivo.
S druge strane, svakodnevni jezik ne bi ubrzo ni bio dovoijan za imenovanje svih
onih stvari to ih je pohranio u sebi kao olfaktivne pojmove. Ubrzo nije raspozna
vao samo miris drveta, nego i miris raznih vrsta: hrastovinu, javorovinu, borovi
nu, brestovinu, kru kovinu, staro, mlado, odle ano, trulo, mahovinasto tovi e i pojedine
cjepanice, ivere i piljevinu i njuhom ih je zapa ao kao izrazito razlièite predmete
koje Ijudi ni oèima ne bi mogli razlikovati. Slièno je bilo s drugim stvarima. Kako
se onaj bijeli napitak to ga je madame Gaillard davala svakog jutra svojim tiæenici
ma mogao ipak nazvati mlijekom kad je, prema Grenouilleovu zapa anju, svakog jutra
drugaèije mirisao, imao drugaèiji tek, to je ovisilo o tome da li je hladan ili topa
o, od koje je krave potjecao, to je ta krava jela, koliko mu se ostavilo skorupa
i tako dalje. . . kako je dim, mirisna tvorevina u koju su se slijevali pojedinaèn
i mirisi to su se u minuti, èak u sekundi, mijenjali i pretvarali u novi spoj miris
a, poput dima vatre, mogao imati samo jedan naziv, »dim«. . . kako su zemlji, krajol
iku, zraku, koji su na svakom novom koraku i pri svakom novom udisaju bili ispun
jeni drugim mirisom i time nadahnuti drugim identitetom, mogli nadjeti samo ta t
ri gruba imena Sav taj groteskni nesklad bogatstva svijeta to ga je spoznavao nju
hom i siroma tva jezika prisilili su malog Grenouillea da opæenito posumnja u smisao
jezika, pa se njime slu io samo u prijeko potrebnom ophoðenju s drugim ijudima.
Sa est je godina potpuno poznavao svoju okolinu po mirisima. U kuæi madame Gaillard
nije bilo nijednog predmeta, u sjevernom dijelu Rue de Charonne nijednog ljudsk
og biæa, nijednog kamena,stabla, grma ili ivice, nijednog kutka koji nije raspoznav
ao po mirisu, prepozna
vao i zbog svoje jedinstvenosti trajno zadr avao u sjeæanju. Sakupio je deset tisuæa,
stotinu tisuæa osebujnih i karakteristiènih mirisa i èuvao ih za sebe, tako jasne, tak
o ive, da ih se nije samo sjeæao kad bi ih ponovno nanju io, nego bi doista osjetio n
jihov miris kad bi ih se sjetio; tovi e, znao ih je u ma ti èak medusobno spajati i tak
o u sebi sastavljati mirise kojih u stvarnom svijetu nije ni bilo. Kao da je pos
jedovao golem vokabular vlastitih mirisa, koji ga je osposobio za tvorbu novih o
lfaktivnih reèenica, onoliko koliko ih je sam elio i sve to u godinama kad su druga
djeca s rijeèima, koje su im s mukom tuvili u glavu, mucala prve konvencionalne r
eèenice kojima se svijet nije nikako mogao pogodno opisati. Njegova bi se nadareno
st mogla najbolje usporediti s talentom glazbenog èuda od djeteta koje je slu anjem
melodija i harmonija nauèilo abecedu pojedinih tonova i moglo zatim samo skladati
potpuno nove melodije i harmonije dakako, s tom razlikom to je abeceda mirisa bil
a neusporedivo dulja i istanèanija od tonske, i s jo jednom razlikom to se stvaralaèka
djelatnost vunderkinda Grenouillea odvijala samo u njegovoj du i, i nitko je nije
mogao opaziti osim njega samoga.
Prema vanjskom svijetu bija e sve zatvoreniji. Najradije je lutao sam sjevernim di
jelom Faubourg SaintAntoinea, povrtnjacima, vinogradima, livadama. Katkad se uveèe
r ne bi vratio kuæi, izbivao je danima. Predvideno ka njavanje batinom podnosio je n
e izra avajuæi bol. Kuæni zatvor, uskraæivanje jela, rad za kaznu nisu mogli promijeniti
njegovo pona anje. Ni upna kola Notre Dame de Bon Secours, koju je povremeno pohada
o godinu i pol, nije vidljivo utjecala na nj. Nauèio je pone to sricati, napisati sv
oje ime i ni ta drugo. Uèitelj ga je smatrao slaboumnim.
Medutim, madame Gaillard upalo je u oèi da on posjeduje odredene sposobnosti i oso
bine, koje bijahu vrlo neobiène, da ne ka emo nadnaravne. Tako se, na primjer, èi
nilo da mu je potpuno bio nepoznat djeèji strah od tame i noæi. Moglo ga se u svako
doba poslati po ne to u podrum, u koji bi se druga djeca jedva usudila uæi sa svjeti
ljkom, ili u mrkloj noæi u drvarnicu da donese drva. Nikada ne bi nosio svjetiljku
, a ipak se dobro snalazio i odmah donio to se od njega tra ilo, i sve bi obavio vj
e to, ne spotaknuv i se, ni ta ne sru iv i. Madame Gaillard èinilo se jo neobiènijim to o
djeti kroz papir, tkaninu, drvo, tovi e, kroza zid i zatvorena vrata barem je ona t
ako mislila. Znao je toèno koji se tiæenici nalaze u spavaæoj sobi, a da u nju ne bi ul
azio. Znao je da se u cvjetaèi skriva gusjenica prije no to bi je rastvorili. A kad
je jednom sakrila novac tako da ga ni sama nije mogla pronaæi èesto je mijenjala sk
rovi te, pokazao joj je, ne tra eæi ga ni sekunde, mjesto iza grede na kaminu, i gle,
tamo je i bio! Bija e vidovit, jer je prorekao posjet jedne osobe mnogo prije no to
je ona stigla i nepogre ivo predskazao dolazak oluje prije no to se na nebu pokaza
o i najmanji oblaèiæ. Da on sve to, dakako, nije vidio, nije oèima vidio, veæ nanju io svo
jim sve o trijim njuhom gusjenicu u cvjetaèi, novac iza grede, ljude kroza zid i na
udaljenosti od nekoliko ulica madame Gaillard ne bi ni u snu palo na um, ba da jo
j onaj udarac araèem i nije uni tio njuh. Bila je uvjerena da je djeèak bio slabouman i
li ne vidovit. I kako je znala da vidovnjaci donose nesreæu i smrt, Grenouille joj
je postao neugodan. Jo neugodnija, upravo nepodno ljiva bija e joj pomisao da ivi pod
istim krovom s osobom koja je obdarena sposobno æu da kroza zidove i grede vidi sak
riveni novac, i po to je otkrila tu zastra ujuæu Grenouilleovu sposobnost, tra ila je naèi
n da ga se rije i. Posreæilo joj se to je ba u to vrijeme Grenouilleu bija e osam godin
samostan SaintMerri bez obja njenja obustavio godi nja plaæanja za njegovo uzdr avanje.
Madame ih nije opomenula. Prièekala je iz pristojnosti jo tjedan dana, a kad dospj
eli novac ni tada nije stigao, uzela je djeèaka za ruku i povela ga u grad.
U Rue de la Mortellerie, blizu rijeke, poznavala je ko ara irnenom Grimal, opæenito
poznatog po nedostatku mlade radne snage ne obiènih egrta ili kalfi, nego jeftinih
radnika. U tom je zanatu bilo poslova skidanja mesine s natrulih ivotinjskih ko a,
mije anja otrovnih otopina za tavljenje i tekuæina za bojadisanje, priredivanja jetki
h tavila koji su bili tako opasni za ivot da svaki odgovoran majstor nije, ako je
ikako mogao, lakoumno u tu svrhu koristio kvalificirane pomoænike, nego besposlenu
fukaru, skitnice ili napu tenu djecu za koju nitko nije ni pitao. Dakako, madame
Gaillard je znala da Grenouille, po ljudskim mjerilima, nema izgleda da pre ivi u
Grimalovoj tavionici ko e. No, ona ne bija e ena koja bi sebi time razbijala glavu. Ta
, ona je izvr ila svoju du nost. Time su njene hraniteljske obaveze bile ispunjene.
Nje se vi e nije ticalo to æe se poslije dogoditi s djeèakom. Ako pre ivi, dobro ako umr
, opet dobro. Glavno je da sve bude u zakonskim okvirima. Stoga je zatra ila od mo
nsieur Grimala da joj pismeno potvrdi predaju djeteta, sama potpisala da je prim
ila petnaest franaka provizije, pa se uputila kuæi u Rue de Charonne. Nije osjeæala
nikakvu gri nju savjesti. Naprotiv, bija e uvjerena da nije postupila samo po pravdi
nego i pravedno, jer bi boravak djeteta za koje nitko ne plaæa nu no pao na teret d
ruge djece ili èak nje same, a mo da i ugrozio buduænost druge djece ili èak njezinu bud
uænost, to jest, njezinu privatnu smrt, smrt dostojnu èovjeka, a to bija e jo jedino to
je u ivotu eljela.
Buduæi da na ovom mjestu prepu tamo madame Gaillard povijesti i kako se poslije vi e n
eæemo s njom susresti, htjeli bismo u nekoliko reèenica opisati njezine posljednje d
ane. Premda joj je du a umrla jo u djetinjstvu madame je, na svoju nesreæu, do ivjela d
uboku, duboku starost. Godine 1782, kad joj se bli ila sedamdeseta, prestala se ba
viti svojim poslom, osigurala se do ivotnom rentom, kako je planirala, povukla se
u svoju kuæicu i èekala smrt. No, smrt nikako da dode. Umjesto nje do lo je
ne to to nitko na svijetu nije mogao predvidjeti i èega jo nikad u zemlji nije bilo re
volucija, drugim rijeèima, nagla promjena svih dru tvenih, moralnih i transcendental
nih odnosa. Isprva ta revolucija nije nimalo utjecala na osobnu sudbinu madame G
aillard. No, zatim tada joj veæ bija e skoro osamdeset godina od danas na sutra, nje
zin je davalac rente morao emigrirati, oduzeli su mu imovinu i prodali je na dra b
i jednom tvornièaru hlaèa. Neko se vrijeme jo èinilo da ni ta promjena neæe pogubno utjec
ati na madame Gaillard, jer joj je tvornièar nastavio uredno isplaæivati rentu, no p
otom je do ao dan kad vi e nije primala solidan kovani novac, nego male tampane papir
iæe, i to bija e poèetak njezina materijalnog kraja.
Poslije dvije godine renta nije vi e dostajala ni za plaæanje drva za ogrjev. Madame
je morala prodati kuæu po smije no niskoj cijeni, jer je, osim nje, bilo i tisuæe dru
gih Ijudi koji su iznenada morali prodati kuæe. I ponovno je za protuvrijednost do
bila samo te glupe papiriæe koji poslije dvije godine ponovno nisu skoro ni ta vrije
dili, i 1797. godine tad se veæ bli ila devedesetoj izgubila je svu imovinu, steèenu m
ukotrpnim svjetovnim radom, te prebiva e u vrlo malenoj namje tenoj sobi u Rue de Co
quilles. I tek tada, sa deset, dvadeset godina zaka njenja do la je smrt, do la u obli
ku dugotrajnog i muènog tumora koji je madame Gaillard najprije zgrabio za gu u, odu
zeo joj tek a potom i glas, tako da nijednom rijeèju nije mogla prigovoriti kad su
je otpremili u HotelDieu. Tamo je smjesti e u istu dvoranu u kojoj je umro i njez
in mu , u dvoranu u kojoj su se tiskale stotine nasmrt bolesnih ljudi, gurnu e je u
zajednieku postelju s jo pet starih, posve nepoznatih ena to le ahu jedna tik do drug
e, i ostavi e je da tu umre za tri tjedna naoèigled cijeloga svijeta. Zatim je strpa e
u vreæu i vreæu sa i e, u èetiri sata ujutro je baci e s jo pedeset le eva na kola i odve
, uz tiho cilikanje malenog zvona, na novo groblje u Clamartu, udaljeno milju od
gradskih vrata, i tamo je isprati e na posljednji poèinak i
polo i e u zajednièku grobnicu pod debelom naslagom nega enog vapna.
Bija e to 1799. godine. Madame nije, hvala bogu, ni slutila kakva je sudbina èeka ka
d je toga dana 1747. godine krenula kuæi napustiv i malog Grenouillea i na u prièu. Mo da
bi bila izgubila vjeru u pravednost i time u jedini smisao ivota koji je shvaæala.
6
Na prvi pogled to ga je bacio na monsieur Grimala ne, na prvi udisaj ko
jim je usisao Grimalovu mirisnu auru Grenouille je znao da ga je taj èovjek u stan
ju nasmrt pretuæi zbog najmanje neposlu nosti. Njegov je ivot vrijedio upravo onoliko
koliko i posao to ga je mogao obaviti, svodio se jo samo na korisnost koju mu je
Grimal pridavao. I tako se Grenouille pokorio, ne poku avajuæi se ni jedan jedini pu
t pobuniti. Trenutno se sa svom energijom svoga prkosa i tvrdoglavosti iznova zaèa
hurio, koristeæi se njome, poput krpelja, samo da pre ivi ledeno doba koje ga je èekal
o: otporan, skroman, neupadljiv, odr avajuæi plamièak nade na najmanjoj, ali dobro zak
lonjenoj vatri. Bio je uzor prilagodljivosti, uzdr ljivosti i marljivosti, smjesta
izvr avao zapovijedi, zadovoljavao se svakim jelom. Uveèer bi pokorno dopu tao da ga
zakljuèaju u upu do tavionice, u kojoj su dr ali alat i vje ali usoljene sirove ko e. Tam
je spavao na goloj utabanoj zemlji. Danju je radio sve dotle dok se vidjelo, zi
mi osam, ljeti èetrnaest, petnaest, esnaest sati: skidao mesinu s ko a odvratna smrad
a, moèio, uklanjao dlake, premazivao vapnom, odvapnjivao, valjao i cijepao ko e, pre
mazivao ih ivotinjskim izmetinama za nagrizanje, cijepao drva, gulio koru s breza
i tisa, spu tao se u jame za tavljenje pune jetkih para, slagao ko e i koru kako su
mu odredivali kalfe, sloj po sloj, posipavao ih zdrobljenim i arkama, prekrivao taj
stravièni
humak tisinim granèicama i zemljom. Nakon nekoliko godina morao ga je otkopavati t
e vaditi le eve golica pretvorenih u mumificirane, tavljene ko e.
Kad nije ukopavao i iskopavao ko e, vukao je vodu. Mjesecima je donosio vodu s rij
eke, uvijek u dva vedra, stotine vedara na dan, jer su za taj posao trebale neiz
mjerne kolièine vode za pranje, moèenje, mek anje, nagrizanje i lu enje, bojenje. Mjesec
ima nije imao na tijelu ni jedne jedine suhe niti od silnog no enja vode, uveèer bi
mu s odjeæe kapala voda, a ko a mu bija e hladna, meka i nabrekla poput raskva ena semi a.
Nakon godinu dana takva ivota, vi e ivotinjskog nego ljudskog, dobio je bedrenicu, s
tra nu bolest ko ara, koja je obièno zavr avala smræu. Grimal ga veæ bija e otpisao i veæ j
u potrazi za Grenouilleovim zamjenikom dodu e, ne bez aljenja, jer skromnijeg i sp
osobnijeg radnika od tog Grenouillea jo nije nikada imao. Medutim, usprkos svakom
oèekivanju, Grenouille je prebolio bolest. Ostali su mu samo o iljci od velikih crn
ih èireva iza u iju, na vratu i na obrazima, koji su ga unakazili i jo vi e poru nili. Os
im toga, postao je imun neprocjenjive li koristi na bedrenicu, tako da je otada
mogao èak ispucanim i raskrvavljenim rukama skidati mesinu s najgorih ko a ne strahu
juæi da æe se ponovno zaraziti. Po tome se nije razlikovao samo od egrta i kalfi, neg
o i od moguæih nasljednika. I kako ga sada vi e nije bilo tako lako zamijeniti kao p
rije, porasla je vrijednost njegova rada, a time i vrijednost njegova ivota. Odje
dnom nije vi e morao spavati na goloj zemlji, dopusti e mu da u drvarnici napravi dr
veni krevet i na njemu rasprostre slamu, a dado e mu i vlastiti pokrivaè. Nisu ga vi e
ni zakljuèavali pri odlasku na spavanje. Dobivao je dovoljno hrane. Grimal nije v
i e postupao s njim kao s bilo kakvom ivotinjom, nego kao s korisnom domaæom ivotinjom
.
Kad je navr io dvanaest godina, Grimal mu je odobrio pola slobodnog dana u nedjelj
u, a s trinaest je mogao uve
èer i u ostale dane u tjednu izlaziti na jedan sat poslije rada i raditi to je htio
. Pobijedio je jer je ivio i dobio je onoliko slobode koliko mu bija e dovoljno da
nastavi ivjeti. Prezimljavanje je pro lo. Krpelj Grenouille ponovno se budio. Nanju i
o je nastup novoga doba. Stade ga obuzimati strast za lovom. Najveæe lovi te mirisa
na svijetu bija e mu otvoreno: grad Pariz.
7
 Èinilo mu se da se na ao u zemlji dembeliji. Veæ su i obli nje èetvrti, SaintJa
cquesdelaBoucherie i SaintEustache, bile dembelija. U ulièicarna to su se granale o
d Rue SaintDenis i Rue SaintMartin ljudi su ivjeli tako stije njeni, a kuæe visoke pe
t est katova bile tako zbijene, da se nebo nije ni vidjelo, a zrak pri zemlji bija e
ustajao kao u kanalizaciji i ispunjen raznim mirisima. Tu su se mije ali ljudski
i ivotinjski vonj, zadah jela i bolesti, vode i kamena i pepela i ko e, miris sapun
a i tek peèena kruha i jaja to su ih kuhali u octu, tjestenine i sjajno ula tene mjed
i, alfije i piva i suza, masti, vla ne i suhe slame. Tisuæe i tisuæe mirisa stopile su
se u smjesu to se sabila u uliène usjeke i tek se ponekad raspr ila iznad krovova, a
dolje pri zemlji nikada. Ljudi koji su tamo ivjeli nisu u toj smjesi osjeæali nikak
av posebni miris; ta potjecala je od njih i neprekidno ih pro imala, ta bija e to zr
ak to su ga udisali i od kojega su ivjeli, poput tople, dugo no ene odjeæe èiji se miris
vi e ne zamjeæuje, koja se vi e ne osjeæa na ko i. No Grenouille je osjeæao sve te mirise
ao prvi put. I nije æutio samo cjelinu te smjese mirisa, nego ju je analitièki dijel
io na najmanje i najskrivenije dijelove i djeliæe. Njegov istanèani njuh razmrsivao
je klupko isparina i smradova u pojedinaène niti temeljnih mirisa koji se vi e nisu
mogli rastaviti. Neizrecivo je u ivao u tom raspletanju i ispredanju niti.
Èesto bi zastao, naslonjen na zid neke kuæe, ili se povukao u mraèni kut, sklopljenih
oèiju, poluotvorenih usta i ra irenih nosnica, tih poput grabe ljive ribe u velikoj, t
amnoj sporoj rijeci. I kad bi mu da ak vjetra napokon donio traèak neke nje ne mirisne
niti, odmah bi ga èepao i ne bi ga vi e ispu tao, pa vi e ni ta nije æutio osim tog jedno
irisa, zarobio bi ga, duboko ga upio i zadr ao gau sebi za sva vremena. Mogao je t
o biti odavna poznati miris ili neka njegova varijanta, ali i posve nov, neznatn
o ili nimalo nalik na sve to je dotad oæutio njuhom, a jo manje vidom: mo da miris izg
laèane svile, miris èaja od majèine du ice, miris srebrom izvezenog brokata, miris plute
nog èepa s boce izvanrednog vina, miris èe lja od kornjaèevine. Grenouille je gonio takv
e, jo nepoznate mirise, lovio ih sa stra æu i strpljenjem ribièa i nakupljao ih u sebi.
Kad se do sita nanju kao guste smjese na ulicama, uputio se u zraènije podruèje gdje s
u mirisi bili razrijedeni, mije ali se s vjetrom i irili, gotovo kao parfem: mo da na
tr nicu na kojoj bi uveèer dan nastavio ivjeti u mirisima, nevidljivo, ali tako izra
zito, kao da tamo jo vlada ivahna vreva trgovaca, kao da tamo jo stoje pune ko are po
vræa i jaja, baève pune vina i octa, vreæe s mirodijama i krumpirom i bra nom, kutije s èa
vlima i vijcima, klupe s mesom, klupe pune sukna i posuda i potplata to su ih tam
o obdan prodavali. . . sva ta vrea bija e do najistanèanijih pojedinosti prisutna u
zraku to ga je za sobom ostavila. Grenouille je èitavu tr nicu promatrao njuhom, ako
se tako mo e reæi. I æutio ju je njuhom toènije no to bi je netko vidio, jer ju je osjeæao
naknadno i stoga na vi oj razini: kao esenciju, kao duh neèeg minulog, neporemeæenog u
obièajenim obilje jima sada njosti bukom, krikom, gnusnim sljubljivanjem biæa od krvi i
mesa.
Ili bi i ao tamo gdje su njegovoj majci odrubili glavu, na Place de Greve, koji se
poput duga jezika pru ao u rije
ku. Uz obalu su bili brodovi, usidreni ili zavezani za stupove, te odisali uglje
nom i itom i sijenom i vla nom u adi. A kroz taj jedini usjek to ga je rijeka prosjekl
a kroz grad prodirala je sa zapada zraèna struja i donosila mirise sela, livada ok
o Neuillya, uma izmedu SaintGermaina i Versaillesa, dalekih gradova poput Rouena
ili Caena, a ponekad i mora. More je mirisalo poput napetog jedra s okusom soli,
vode i hladnog sunca. Mirisalo je tako jednostavno, more, ali je istodobno odis
alo golemo æu i jedinstveno æu, pa se Grenouille suzdr avao i nije ga dijelio na miris rib
e, soli, alga, svje ine i tako dalje. Radije je u pameti zadr ao cjelovitost mirisa
mora i u ivao u njegovoj nepodijeljenosti. Miris mora tako mu se svidao da ga je p
o elio jednom dobiti èistog i nepomije anog i u takvim kolièinama da se njima mo e opiti.
I poslije, kad je èuo kako je more veliko i da se brodom po njemu mo e ploviti danim
a i ne vidjeti kopna, ni ta mu ne bija e milije od predod be da sjedi na takvom brodu,
u ko ari, visoko gore na prednjem jarbolu i da leti beskrajem morskoga mirisa, ko
ji, zapravo, i nije bio miris, nego dah, izdisaj, kraj svih mirisa, te da se ras
tapa od u itka u tom dahu. No, to se nikada neæe ostvariti, jer Grenouille, koji je
stajao na obali rijeke, na Place de Greveu, udi uæi i izdi uæi da ak morskoga vjetra to bi
mu dopro do nosa, neæe u svom ivotu nikada vidjeti more, pravo more, veliki ocean n
a zapadu, i pomije ati se s njegovim mirisom.
Ubrzo je tako toèno obnju io èetvrt izmedu SaintEustachea i Hotel de Villea da bi se u
 njoj sna ao i u mrkloj noæi. Stoga je pro irio svoje lovi te, najprije zapadno na Faubo
urg SaintHonore, potom na Rue SaintAntoine do Bastilje i naposljetku èak na drugu
obalu rijeke, na èetvrt Sorbone i na Faubourg SaintGermain u kojem su stanovali bo
gata i. Kroz eljezne re etke kolnih ulaza mirisalo je na ko u koèija i na puder u perikam
a pa eva, a iza visokih zidova irio se iz vrtova rhiomiris ukovine i ru a i tek podrez
ane kaline. Tu je Grenouille prvi put namirisao i
parfeme u pravom smislu rijeèi: jednostavnu lavandinu i ru inu vodu kojima su u sveèan
im prigodama napajali zdence u parkovima, ali i slo enije i profinjenije arome mo us
ove tinkture pomije ane s neroliuljem i uljem tuberoze, lu nja, jasmina ili cimeta, t
o su se uveèer vukle iza rasko nih koèija poput brazde za brodom. Registrirao je te ar
ome sa znati eljom, kao to je registrirao i proste mirise, ali im se nije posebno d
ivio. Zamijetio je, dodu e, da parfemi moraju djelovati opojno i privlaèno, te prizn
avao kvalitetu pojedinih sastavnih esencija. No, u cjelini su mu se èinili prilièno
nedotjerani i prosti, prije smuækani no profinjeno sastavljeni, i znao je da bi mo
gao pripraviti sasvim drugaèije opojne mirise kad bi samo raspolagao istim osnovni
m sastojcima.
Mnoge od tih temeijnih sastojaka poznavao je s klupa za prodaju cvijeæa i mirodij
a na tr nici; ostali su mu bili novi, pa ih je isfiltrirao iz smjese mirisa i zadr a
o ih bezimene u pamæenju: ambru, cibet, paèuli, sandalovinu, bergamotu, indijsku pir
iku, opopanaks, benzoj, cvijet hmelja, dabrovicu. . .
Nije bio izbirljiv. Nije razlikovao ono to se obièno nazivalo dobrim ili lo im miriso
m, jo nije. Bija e pohlepan. Svrha njegova lova bija e da u trenu osvoji sve mirise k
oje mu svijet nudi, a jedini uvjet da ti mirisi budu novi. Vonj oznojena konja v
rijedio mu je isto onoliko koliko i nje an miris zelenih, nabreklih ru inih pupoljak
a, prodorni smrad stjenice ni ta manje od mirisa nadjevene peèene teletine to je kulj
ao iz gospodskih kuhinja. Sve, sve je pro dirao, sve upijao. U njegovoj imaginarno
j kuhinji za sintezu mirisa, u kojoj je neprekidno pripravljao nove kombinacije
mirisa, jo nije vladalo naèelo estetike. Bile su to samo bizarnosti to ih je stvarao
i ponovno uni tavao, poput djeteta koje se igra kockama, inventivno i destruktivn
o, bez zamjetnog stvaralaèkog principa.
8
Na godi njicu ustolièenja kralja, 1. rujna 1753. godine, grad Pariz priredio
je vatromet na Pont Rovalu. Ne bija e tako spektakularan kao vatromet u povodu kr
aljeva vjenèanja ili onaj legendarni prigodom dofenova rodenja, ali bija e ipak dojm
ljiv. Na brodske jarbole prièvrstili su zlatna svjetlosna kola. S mosta su takozva
ni »ognjeni bikovi« izbacivali goruæu zvjezdanu ki u u rijeku. I dok su posvuda, uz zagl
u nu buku, praskale petarde a ploènikom blijeskale » abice«, rakete su se dizale u nebo i
oslikavale crni nebeski svod bijelim ljiljanima. Tisuæglavo mno tvo na mostu i na ke
jevima uz jednu i drugu obalu rijeke pratilo je spektakl s odu evljenim »ah« i »oh« i »brav
pa i sa » ivio« premda je kralj stupio na prijestolje jo prije trideset i osam godina
i odavna prekoraèio vrhunac svoje obljubljenosti. Takva bija e moæ vatrometa.
Grenouille je nijemo stajao u sjeni Pavillon de Florea, na desnoj obali, nasupro
t Pont Rovalu. Nije ni prstom maknuo da zaplje æe, ni gledao rakete to su ih izbaciva
li u nebo. Do ao je misleæi da æe nanju iti ne to novo, no ubrzo se pokazalo da vatromet n
e nudi nikakve mirise. Ono to je tu u rasipnièkoj raznolikosti svjetlucalo i prskal
o i pucalo i zvi dalo, ostavljalo je za sobom smjesu posve jednoliènih mirisa sumpor
a, ulja i salitre.
Veæ se spremao napustiti tu dosadnu priredbu i krenuti kuæi du Galerie des Louvre, ka
dli mu je vjetar ne to dopuhao, ne to slaba no, jedva zamjetljivo, mrvicu, atom mirisa
, ne, ni atom: prije nagovje taj mirisa nego pravi miris ali istodobno i sigurni n
agovje taj mirisa kakav jo nikada nije osjetio. Ponovno se primakao zidu, sklopio oèi
i ra irio nosnice. Miris bija e izuzetno nje an i fin, pa ga nije mogao zadr ati, i nep
rekidno mu je bje ao i remetio jasan dojam, jer ga je zastirala pra ina i dim od pet
ardi, zaustavljao vonj mno tva, kidale i uni tavale tisuæe drugih mirisa grada. A tada
, odjednom, ponovno se poja
vio, tek traèak, te ga je mogao nanju iti samo na tren. . . i odmah zatim je nestao.
Grenouille je pro ivljavao te ke muke. Prvi put je stvarno osjetio da mu bol izjeda
pohlepnu æud i ranjava srce. Obuzeo ga je èudan osjeæaj da je taj miris kljuè za razvrs
tavanje svih drugih mirisa, da neæe ni ta saznati o mirisima ne spozna li upravo taj
 miris, i da æe on, Grenouille, profuækati ivot ako ga ne uspije osvojiti. Morao ga
je dobiti, ne iz puke elje za posjedovanjem, nego radi umirenja vlastita srca.
Zamalo mu je pozlilo od uzbudenja. Nije jo uspio ni razabrati odakle miris uopæe do
lazi. Ponekad bi pro le minute prije no to bi mu vjetar ponovno dopuhao traèak mirisa
, i svaki put svladao bi ga u asan strah da ga je zauvijek izgubio. Napokon ga je
spasila oèajnièka nadada miris dopire s druge obale rijeke, odnekle s jugoistoka.
Odlijepio se od zida Pavillon de Florea, uronio u mno tvo i probio se preko mosta.
Zastao bi svakih nekoliko koraka, popeo se na prste i nju io iznad ljudskih glava
, ali isprva nije mogao ni ta nanju iti od pukog uzbudenja, zatim je napokon ipak ne t
o nanju io, otkrio mirisu trag, èak jaèi nego prije i, znajuæi da je na dobrom putu, zar
io se u mno tvo, probijajuæi se kroz gomilu znati eljnika i pirotehnièara koji su svaki èa
s primicali baklje fitiljima raketa, gubio miris u jetkom dimu od baruta, strepi
o, gurao se, nasrtao i probijao se dalje i, nakon beskrajnih minuta, stigao na d
rugu obalu, do Hotel de Maillva, Quai Malaquesta, na ulaz u Rue de Seine. . .
Tu je stao, pribrao se i stao nju kati. Imao ga je. Uhvatio ga je. Miris se poput
vrpce vukao niz Rue de Seine, nepogre ivo jasan, a ipak vrlo nje an i vrlo fin. Gren
ouille osjeti kako mu srce lupa znajuæi da ne lupa od napornog treanja, nego od uz
budenja i slabosti u prisutnosti tog mirisa. Nastojao se sjetiti bilo èega sa èime b
i taj miris mogao usporediti, ali je morao odbaciti sve usporedbe. Taj je miris
bio svje , ali ne svje poput mirisa limete ili naranèe, izmirne, cimetne kore, rutave
metvice, breze, kamfora,
17
borovih iglica, svibanjske ki e, ledena vjetra, izvorske vode... a bio je i topao,
ali ne kao bergamota, èempres ili mo us, ne kao jasmin i narcisa i ne kao perunika.
.. Taj miris bija e mje avina neèeg nepostojanog i te kog, ne, nikakva mje avina nego jedi
nstvena cjelina, laka i slaba, a ipak postojana i izrazita, poput komada tanke s
vile to se prelijeva. . . ali ne ni poput svile, nego poput mlijeka, slatkog kao
med, u kojemu se razmaèe biskvit to ipak, uz najbolju volju, ne ide zajedno: mlijek
o i svila! Neshvatljiva li mirisa, neopisiva, nije ga se moglo svrstati ni u kak
vu kategoriju, ne bi, zapravo, smio ni postojati. A ipak je bio tu, u svoj svojo
j velièanstvenoj nedvosmislenosti. Grenouille ga je slijedio dok mu je srce lupalo
od tjeskobe, jer je nasluæivao da on ne slijedi miris, nego da je miris zarobio n
jega i da ga neodoljivo privlaèi.
Pre ao je uz Rue de Seine. Na ulici nije bilo nikoga. Kuæe bijahu prazne i tihe, a l
judi dolje uz rijeku, na vatrometu. Nije ga ometao nikakav vonj u urbanih Ijudi ni
prodoran smrad baruta. Ulica je odisala uobièajenim mirisima vode, izmetina, takor
a i trulog povræa. No iznad svega, nje no i jasno, lebdjela je nit koja je vodila Gr
enouillea. Nakon nekoliko koraka visoke su kuæe pro drle oskudno svjetlo noænog neba,
i Grenouille je nastavio hodati kroz tamu. Nije trebao ni ta vidjeti. Njuh mu je b
io siguran vodiè.
Pre av i pedeset metara skrenuo je desno, u Rue des Marais, jednu mo da jo mraèniju ulicu
, ako je mogla biti mraènija, ni hvat iroku. Zaèudo, miris nije jaèao. Samo se proèi æavao
zbog toga, zbog svoje sve veæe èistoæe, njegova je privlaèna sila bivala sve moænija. Hod
ao je posve nesvjesno. Na jednom mjestu miris ga je nemilosrdno povukao udesno,
vjerojatno u zid neke kuæe. Pred njim se otvorio niski prolaz koji je vodio u dvor
i te. Grenouille prode poput mjeseèara kroz prolaz, prode kroz dvori te, skrene za uga
o u drugo, manje dvori te i tek ono bija e osvijetljeno: èetvorina sa stranicama od sa
mo nekoliko ko
raka. Sa zida je str ila kosa drvena nadstre nica. Ispod nje, na stolu, bija e zalijep
ljena svijeæa. Jedna je djevojka sjedila za stolom i èistil.a . ljive utice. Lijevom je
rukom uzimala plodove iz ko are, èupala peteljke, no em vadila ko tice i bacala ljive u
vedro. Moglo joj je biti trinaestèetrnaest godina. Grenouille zastane. Odmah je zn
ao odakle potjeèe miris, jer ga je nanju io na udaljenosti veæoj od pola milje, jo na d
rugoj obali rijeke: ne iz tog prljavog dvori ta, ni od utica. Izvor mirisa bija e dje
vojka.
Na trenutak se tako zbunio da je zaista pomislio kako jo nikada u ivotu nije vidio
ni ta tako lijepo poput te djevojke. Medutim, vidio je samo njezinu siluetu s led
a, prema svijeæi. Pri tom je, dakako, mislio kako jo nikada nije nanju io ne to tako li
jepo. No, kako je ipak poznavao ljudski vonj, tisuæe i tisuæe vonjeva mu karaca, ena, d
jece, nije mogao shvatiti da iz ljudskog biæa mo e zraèiti takav izuzetni miris. Ljuds
ki je vonj obièno bio bez duha ili ni tavan. Djeca su imala dosadan miris, mu karci su
vonjali na mokraæu, opor znoj i sir, ene na u e enu mast i pokvarenu ribu. Ljudi su vo
njali posve nezanimljivo, odbojno. . . I tako Grenouille prvi put u ivotu nije po
vjerovao svom nosu i morao je dozvati u pomoæ oèi kako bi vidio to je nanju io. Osjetil
na obmana nije, dakako, potrajala. Bija e mu, zapravo, potreban samo trenutak za o
ptièku provjeru, pa se stoga odmah zatim jo bezrezervnije predao dojmovima svog osj
etila za njuh. Sada je nju io da je ona ljudsko biæe, osjetio vonj znoja ispod pazuh
a, masnoæe kose, riblji vonj njezina spolovila, nju io s najveæim u itkom. Znoj joj je o
disao svje inom morskog vjetra, loj u kosi slatkoæom orahova ulja, spolovilo je miri
salo poput buketa bijelih ljiljana, ko a poput kajsijina cvijeta. . . i svi su se
ti sastojci spajali u parfem, tako bogat, tako skladan, tako èaroban, da su svi pa
rfemi to ih je Grenouille dotad omirisao, sve mirisne gradevine to ih je, igrajuæi s
e, stvarao u sebi, sve se to odjednom pretvorilo u puku besmislicu. Stotine tis
uæe mirisa kao da su odjednom postale
bezvrijedne u usporedbi s tim jednim mirisom. On bija e uzvi eni princip, ideal, pre
ma kojem æe se drugi morati svrstati, jer on bija e èista ljepota.
Grenouilleu je bilo jasno da bez posjedovanja tog mirisa njegov ivot neæe vi e imati
smisla. Morao ga je upoznati u tanèine, do posljednjeg i najmanjeg djeliæa; samo sjeæa
nje na njegovu slo enost nije bilo dovoljno. Htio je taj apoteotski parfem kao peèat
om utisnuti u svoju mraènu, rastrojenu du u, temeljito ga istra iti i poslije razmi ljat
i, ivjeti, nju iti samo prema unutarnjoj strukturi te èarobne formule.
Polako je prilazio djevojci, sve bli e i bli e, zakoraèio pod nadstre nicu i stao korak
iza nje. Nije ga èula.
Bila je crvenokosa, u sivoj haljini bez rukava. Ruke joj bijahu bijele kao snije
g, a ake ute od soka prorezanih ijiva. Grenouille se nadvio nad nju i udisao njezin
miris, sada posve èist, onakav kakav je zraèio iz njezina vrata, kose, izreza halji
ne, pu tajuæi da ga miluje poput povjetarca. Nije se jo nikada osjeæao tako ugodno. No,
djevojku je zazeblo.
Nije vidjela Grenouillea. No, obuzela ju je tjeskoba, èudna zebnja, poput iznenadn
e provale davno potisnuta straha. Èinilo joj se kao da joj ledima struji hladan vj
etar, kao da je netko naglo otvorio vrata to vode u golem, hladan podrum. Odlo ila
je no , privukla ruke prsima i okrenula se.
Kad ga je ugledala, sva se ukoèila od straha, pa je Grenouille imao dovoljno vreme
na da joj rukama stegne vrat. Nije ni poku ala kriknuti, nije se ni pomakla, ni po
krenula da se obrani. On je nije ni gledao. Nije vidio njeno nje no lice posuto pj
egicama, crvene usne, velike iskrièave zelene oèi, jer oèi mu bijahu èvrsto sklopljene d
ok ju je davio, a jedina mu briga bija e da ne izgubi ni djeliæ njezina mirisa.
Kad je izdahnula, spustio ju je na zemlju, medu ko tice, strgnuo joj haljinu, i st
ruja mirisa pretvori se u bujicu i
preplavi ga. Pripio se licem uz njezinu ko u i stao napetim i ra irenim nosnicama pr
elaziti od trbuha do prsa, vratom, licem, kroz kosu, natrag prema trbuhu, spolov
ilom, butinama, njezinim bijelim nogama. Upijao ju je od glave do no nih prstiju,
pokupio posljednje ostatke njezina mirisa na bradi, u pupku i u naborima ko e na p
regibu ruke. Oduzimao joj je miris sve dok nije uvela, pa jo neko vrijeme èuèao pokra
j nje da se pribere, jer bija e prepun njezina daha. Nije htio prosuti ni trunke n
jezina mirisa, pa je najprije morao zabrtviti pregrade u nosu. Zatim je ustao i
ugasio svijeæu.
U to vrijeme veæ su se uz Rue de Seine ljudi vraæali kuæi pjevajuæi i uzvikujuæi » ivio«. G
ille se njuhom dokopao ulièice i krenuo du Rue des Petits Augustins koja se proteza
la usporedo s Rue de Seine i vodila prema rijeci. Malo kasnije otkrili su mrtvu
djevojku. Podigla se vika. Zapali e baklje. Dodo e stra ari. No, Grenouille je veæ odavn
a bio na drugoj obali rijeke.
Njegova mu se sobica te noæi doimala poput palaèe, a le aj od dasaka poput rasko na krev
eta s baldahinom. Dosad u ivotu nije do ivio sreæu. Poznavao je mo da vrlo rijetka stan
ja zadovoljstva. No, sada je drhtao od sreæe i od bla enstva nije mogao usnuti. Kao
da se drugi put rodio, ne, ne drugi put, prvi put, jer je dosad ivio samo kao ivot
inja, s najmaglovitijom predod bom o samome sebi. No, s dana njim danom kao da je na
pokon spoznao tko on doista jest, pravi genij i ni ta drugo, da njegov ivot ima smi
sao i svrhu i cilj i uzvi enije odredi te: provesti ni ta manje do revoluciju u svijet
u mirisa i da na svijetu samo on ima sva sredstva da je provede: svoj izuzetni n
os, svoje fenomenalno pamæenje i, to je najva nije, otisak mirisa te djevojke iz Rue
des Marais, u kojemu je, kao u èarobnoj formuli, sadr ano sve to èini velièanstven miris,
sve to èini parfem: nje nost, snaga, trajnost, raznolikost i zapanjujuæa, neodoljiva l
jepota. Prona ao je kompas za buduæi ivot. I poput svih genijalnih monstruma kojima
neki
vanjski dogadaj zaore ravnu brazdu u spiralni kaos njihovih du a, Grenouille vi e ni
je skretao s puta to ga je spoznao kao tok svoje sudbine. Sada mu je bilo jasno z
a to je tako uporno i zagri eno ljubio ivot: morao je ppstati tvorac mirisa. I ne sam
o bilo kakav, nego najveæi parfimer svih vremena.
Jo iste noæi poèeo je sreðivati, najprije budan a onda u snu, golemu zbrku svojih sjeæanj
a. Ispitao je milijune i milijune kockica za slaganje mirisa i sustavno ih raspo
redio: dobro s dobrim, lo e s lo im, istanèano s istanèanim, sirovo sa sirovim, smrdljiv
o sa smrdljivim, ambrozijsko s ambrozijskim. U toku sljedeæeg tjedna taj je sustav
bivao sve detaljniji, katalog mirisa sve bogatiji i profinjeniji, hijerarhija s
ve izrazitija. I ubrzo je veæ mogao poèeti planski podizati prve mirisne konstrukcij
e: kuæe, zidove, stubi ta, kule, podrume, sobe, tajne odaje. . . unutarnju tvrdavu n
ajvelièanstvenijih mirisnih kompozicija, koja se svakodnevno pro irivala, proljep aval
a i usavr avala.
Bilo mu je posve svejedno to poèetak te divote bija e obilje en ubojstvom, ako je uopæe i
bio svjestan te èinjenice. Vi e se nije ni sjeæao lika djevojke iz Rue des Marais, nj
ezina lica, njezina tijela. Ta, saèuvao je i prisvojio najljep e to je imala: princip
njena mirisa.
9
U to doba bilo u Parizu najmanje tucet parfimera. est ih je ivjelo na lij
evoj, est na desnoj obali, a jedan toèno izmedu njih, to jest na Pont au Changeu ko
ji je spajao desnu obalu rijeke i Ile de la Cite. S obje strane toga mosta sagra
dili su èetverokatnice i tako ih zbili da se rijeka nije mogla vidjeti ni na jedno
m mjestu, i prolaznik bi dobivao dojam da se nalazi na posve normalnoj ulici na èv
rstim temeljima, koja je, osim toga, bila izuzetno ele
gantna. Pont au Change smatrali su, zapravo, jednim od najotmjenijih trgovaèkih sr
edi ta u gradu. Tu su se nalazili najglasovitiji duæani, tu su bili zlatari, ebanist
i, najbolji vlasuljari i torbari, izradivaèi najfinijeg rublja i èarapa, uokvirivaèi s
lika, trgovci jahaæim èizmama, vezioci ejpoleta, ljevaèi zlatne dugmadi i bankari. Tu
se smjestila parfimerija i kuæa parfimera i rukavièara Giuseppea Baldinija. Iznad nj
egova izloga protezao se rasko an zeleno lakirani baldahin, a pokraj njega visio j
e Baldinijev grb, sav u zlatu, zlatni flakon iz koje je virila kitica zlatnog cv
ijeæa, a ispred vrata protezao se crven prostiraè, takoder s Baldinijevim grbom u zl
atovezu. Kad bi netko otvorio vrata, zaèuo bi se skladan zvukperzijskih zvonèiæa, a dv
ije srebrne èaplje poèele bi iz kljunova izbacivati vodicu od mirisnih ljubica u poz
laæenu posudicu koja je takoder bila oblikovana poput flakona s Baldinijeva grba.
Iza tezge od svijetle bukovine stajao je sam Baldini, star i krut poput stupa, s
a srebrno napudranom perikom i u plavom kaputiæu op ivenom gajtanima. Oblak frangipa
nivodice, kojom se prskao svakog jutra, okru ivao ga je skoro vidljivo, odmièuæi njego
v lik u maglovitu daljinu. Onako nepomièan, doimao se poput vlastita inventara. Te
k kad bi zazveèali zvonèiæi i èaplje izbacile vodicu ni jedno ni drugo preèesto odjedno
i ivnuo, ukoèenosti bi nestalo, odjednom bi se skupio i uzvrpoljio i ustro napustio
mjesto za tezgom i, klanjajuæi se, istrèao, tako brzo da ga oblak frangipanivodice g
otovo i nije mogao slijediti, moleæi kupce da sjednu kako bi im prikazao birane mi
rise i kozmetiku.
Baldini ih je imao na tisuæe. Njegova je ponuda obuhvaæala essences absolues, cvjetn
a ulja, tinkture, ekstrakte, sekrete, balzame, smole i razne droge u suhom, tekuæe
m ili vo tanom obliku, pa razne pomade, paste, pudere, sapune, kreme, vreæice s miri l
jivim tvarima, uèvr æivaèe za kosu, briljantine, voskove za la tenje brkova, kapljice prot
iv bradavica, umjetne made e za lice, vodice za kupa
nje, losione, miri ljive soli, toaletni ocat i beskonaèan niz pravih parfema. No, Ba
ldini se nije zadovoljavao tim proizvodima klasiène kozmetike. Htio je u svojoj pa
rfimeriji sakupiti sve to je mirisalo i sve to je na bilo koji naèin slu ilo mirisu. I
tako su se u njegovu duæanu, osim kadiva u obliku ploèica, tapiæa i vrpci, na le i sve m
irodije, od sjemenki anisa do cimetne kore, sirupi, likeri i voæni destilati, vina
 sa Cipra, iz Malage i Korinta, razne vrste kave i èaja, suho i kandirano voæe, smok
ve, bomboni, èokolada, maroni, pa i kopar, krastavci i luk u salamuri i marinirana
tunjevina. Bilo je tu i miri ljivog peèatnog voska, parfimiranog listovnog papira,
tinte s mirisom ru ina ulja za pisanje ljubavnih pisama, podlo aka za pisanje od panj
olske ko e za pisaæe stolove, dr ala za pera od bijele sandalovine, kutijica i krinja o
d cedrovine, potpurija i zdjelica za latice, mjedenih kadionica, kristalnih flak
ona i posudica s bru enim èepovima od jantara, miri ljivih rukavica, rupèiæa, jastuèiæa za
igle napunjenih macisom i mo usom impregniranih tapeta koje su mogle ispunjavati s
obu mirisom vi e od stotinu godina.
Naravno, nije bilo mjesta za svu tu robu u rasko nom dijelu duæana u koji se ulazilo
s ulice ili s mosta, pa su, u nedostatku podruma, ne samo tavan, nego i èitav prv
i i drugi kat pa i gotovo sve prizemne prostorije okrenute prema rijeci slu ile ka
o skladi te. Stoga je u Baldinijevoj kuæi vladala neopisiva zbrka mirisa. Koliko je
kvaliteta pojedinih proizvoda bila doista izvrsna jer Baldini je kupovao samo ro
bu prvorazredne kvalitete toliko je njihov olfaktivni splet bio doista nepodno lji
v, ba kao u orkestru od tisuæu glazbenika u kojemu svatko svira fortissimo drugu me
lodiju. Sam Baldini i njegovi namje tenici otupjeli su na taj kaos poput postariji
h dirigenata, koji su ionako svi nagluhi, a ni njegovoj eni, koja je prebivala u
treæem katu i uporno ga branila od novih irenja skladi nih prostorija, gotovo i nisu
smetali ti mnogobrojni mirisi. No kupac, koji bi prvi put kroèio u Baldinijev duæan,
ii
dobio bi drugaèiji dojam. Smjesa mirisa to je tu vladala pogodila bi ga poput udarc
a posred lica, to bi ga razdra ilo ili omamilo, veæ prema konstituciji, te svakako za
ludilo tako da èesto vi e nije znao radi èega je do ao. Sluge bi zaboravljali narud be. Go
rdoj gospodi je sve to smrdjelo. Poneka dama dobila bi poluhisterièni, poluklaustr
ofobièni napadaj, onesvijestila se i mogla doæi k sebi samo s pomoæu najmiri ljivijih so
li pripravljenih iz ulja od klinèiæa, amonijaka i kamforne este.
Stoga se ne treba èuditi to su perzijski zvonèiæi na vratima duæana Giuseppea Baldinija s
ve rjeðe zvonili, a . srebrne èaplje sve rjeðe izbacivale miri ljivu vodicu.
10
Chenier! povièe Baldini iza tezge uz koju je satima stajao kao kip i zuri
o u vrata. Stavite periku! Izmedu baèava s maslinovim uljem i bajonskih unki to su v
isjele sa stropa izviri Chenier, Baldinijev kalfa, malo mladi od njega, ali tako
der veæ star, te se pojavi sprijeda, u elegantnijem dijelu duæana. Izvuèe periku iz d ep
a svog kaputiæa i navuèe je na glavu. Izlazite li, gospodine Baldini
Ne reèe Baldini. Povuæi æu se u svoju radnu sobu na nekoliko sati i ne elim da me i
smeta.
Ah, shvaæam! Stvarate novi parfem.
BALDINI: Tako je. Za parfimiranje panjolske ko e grofa Verhamonta. Tra i ne to posve no
vo. Tra i ne to kao. . . kao . . . mislim da se to to tra i zove »Amor i Psiha« i potjeèe,
vodno, od onog . . . onog nadrimajstora iz Rue SaintAndre des Arts, onog . . . o
nog . . .
CHENIER:Pelissiera.
BALDINI: Da, Pelissiera. Toèno. Tako se zove taj nadri
majstor. Pelissierov »Amor i Psiha«. Je li vam
poznat CHENIER: Da, da. Svakako. Sada ga se posvuda osjeæa.
Na svakom uglu. No, ako mene pitate ni ta
naroèito! Ne mo e se nipo to mjeriti s onim
koji æete vi pripraviti, gospodine Baldini. BALDINI: Ne, nipo to.
CHENIER: Ima vrlo prost miris, taj »Amor i Psiha«. BALDINI: Vulgaran CHENIER: Ba vu
lgaran, kao i sve Pelissierovo. Mislim
da u njemu ima limetimog ulja. BALDINI: Doista Èega jo CHENIER: Mo da esencije od n
aranèinog cvijeta. A mo
da i tinkture od ru marina, ali nisam siguran. BALDINI: Ionako mi je posve svejed
no. CHENIER: Svakako. BALDINI: Ba me briga to je nadrimajstor Pelissier
smuækao u svoj parfem. Neæu valjda dopustiti
da me on nadahnjuje! CHENIER: Imate pravo, monsieur. BALDINI: Kao to znate, nik
ad me nitko ne nadahnjuje.
Kao to znate, ja sam pripravljam parfeme. CHENIER: Znam, monsieur. BALDINI: Rad
aju se u meni! CHENIER: Znam. BALDINI: I za grofa Verhamonta smi ljam kreaciju k
oja
æe dosita izazvati odu evljenje. CHENIER: U to sam uvjeren, gospodine Baldini. BALDI
NI: Preuzmite duæan. Potreban mi je mir. Ne daj
te nikome da mi se pribli i, Chenier. . .
Zatim se udaljio vukuæi noge, ne vi e sveèana izgleda poput kipa, nego u skladu sa svo
jom dobi, pogrbljen, tovi e, gotovo kao pretuèen, te se stao polako uspinjati stubama
na prvi kat, u svoju radnu sobu.
Chenier je stao iza tezge i zauzeo isti stav kao maloprije njegov majstor i ukoèen
o se zagledao u vrata. Znao je to æe se dogoditi u toku nekoliko iduæih sati: zapravo
, u duæanu ni ta, a gore, u Baldinijevoj radnoj sobi, katastrofa. Baldini æe skinuti k
aputiæ impregniran frangipanivodicom, sjesti za pisaæi stol i èekati nadahnuæe. Nadahuæe n
eæe doæi. Potom æe pohitati k ormaru sa stotinama boèica s uzorcima i ne to nasumce smije a
i. Ta mje avina neæe uspjeti. Psovat æe, naglo otvoriti prozor i izliti je u rijeku. Z
atim æe isprobati ne to drugo, ni to neæe uspjeti, pa æe onda poèeti vikati i mahnitati i
spopast æe ga grè plaèa u toj sobi koja je veæ ionako omamljujuæe mirisala. Oko sedam sati
uveèer æe siæi, sav ojaden, drhtati i plakati i reæi: Chenier, nemam vi e nosa, ne mogu
i e stvoriti parfem, ne mogu grofu isporuèiti panjosku ko u, izgubljen sam, u du i sam mr
tav, hoæu umrijeti, molim vas, Chenier, pomozite mi da umrem! A Chenier æe predlo iti
da nekoga po alju k Pelissieru po bocu »Amora i Psihe«, i Baldini æe pristati uz uvjet d
a nitko ne smije doznati za tu sramotu, Chenier æe se zakleti i u noæi æe zajedno pota
jno namirisati ko u za grofa Verhamonta. Bit æe tako i nikako drugaèije, i Chenier je
jedva èekao da taj cirkus veæ zavr i. Baldini vi e nije bio veliki parfimer. Dakako, u m
ladosti, prije trideset, èetrdeset godina, kreirao je »Ru u s juga« i »Baldinijev galantni
bouquet«, dva doista uspje na mirisa kojima se obogatio. No, sada je bio star i ist
ro en, nije vi e poznavao suvremenu modu ni ukus, a kad bi tu i tamo uspio sklepati
vlastiti parfem, bio bi veæ posve demodiran, pa ga ne bi mogli ni unovèiti, nego bi
ga za godinu dana deseterostruko razrijedili i prodavali kao aditiv za vodoskoke
. teta za njega, razmi ljao je Chenier provjeravajuæi periku u zrcalu, teta za starog
Baldinija; teta za njegovu lijepu parfimeriju, jer æe je upropastiti; a teta i za me
ne, jer dok je on upropasti, ja æu veæ biti prestar da je preuzmem ...
11
Giuseppe Baldini je, dodu e, skinuo namirisani kaputiæ, ali samo iz navike. M
iris frangipanivodice veæ odavna nije utjecao na njegov njuh; ta, vukao ga je za s
obom veæ desetljeæima i nije ga vi e ni zamjeæivao. Zakljuèao je i vrata radne sobe i nare
dio da ga ne uznemiravaju, ali nije sjeo za pisaæi stol kako bi razmi ljao i èekao nad
ahnuæe, jer je znao mnogo bolje od Cheniera da nadahnuæa neæe biti; nije ga, zapravo,
nikada ni imao. Dodu e, bio je star i istro en, to bija e istina, a nije bio vi e ni vel
iki parfimer; no, znao je da nikada u ivotu nije ni bio velik. »Ru u s juga« naslijedio
je od oca, a »Baldinijev galantni bouquet« otkupio je od jednog putujuæeg ðenovskog trg
ovca mirodijama. Ostali njegovi parfemi bijahu odavna poznate smjese. Nije nikad
a ni ta izumio. Nije bio izumitelj. Bio je samo savjesni proizvodaè proku anih mirisa,
poput kuhara koji s praksom i dobrim receptima pripravija izvanredna jela, a sa
m jo nijedno nije izmislio. Sve te lakrdije s laboratorijem i pokusima, s nadahnuæe
m i tajnovitostima izvodio je samo zato to se to uklapalo u profesionalnu sliku o
jednom maitre parfumeur et gantier. Parfimer bija e polualkemièar koji stvara èuda, t
ako su htjeli ljudi... e pa dobro! Samo je on znao da je njegov posao zanat kao
i svaki drugi, i time se ponosio. Nije uopæe htio biti izumitelj. Izum mu je bio v
rlo sumnjiv, jer je uvijek podrazumijevao kr enje pravila. Nije ni razmi ljao o stva
ranju novog parfema za grofa Verhamonta. Osim toga, uveèer ga Chenier neæe nipo to moæi
nagovoriti da od Pelissiera pribavi »Amor i Psihu«. Veæ ga je imao. Eno tamo, na pisaæem
stolu pokraj prozora, u malom staklenom flakonu s bru enim èepom. Kupio ga je jo pri
je nekoliko dana. Naravno, ne osobno. Tanije mogao osobno otiæi k Pelissieru i kup
iti parfem! Obavio je to putem posrednika, a taj opet putem posrednika. . . Opre
z je majka mudrosti. Zapravo, Bafdini nije htio tim parfemom samo namirisati panj
olsku ko u,
jer ta mala kolièina ne bi bila dovoljna. Na pameti mu bija e ne to jo gore: htio ga je
kopirati.
Uostalom, to nije bilo zabranjeno, veæ samo vrlo neprilièno. Potajno imitirati konku
rentov parfem i prodavati ga pod svojim imenom bija e strahovito neprilièno. No, bil
o bi jo nepriliènije kad bi ga pri tom uhvatili, stoga Chenier ne smije ni ta o tome
znati, jer Chenier bija e brbljav.
Ah, kakve li strahote kad pravièan èovjek mora krenuti stranputicom! Kakve li straho
te kad mora okaljati svoj najdragocjeniji posjed, vlastitu èast, na tako otrcan naèi
n! No, to da uèini Grof Verhamont je ipak bio mu terija koju nipo to nije htio izgubiti
. Ionako gotovo i nije imao kupaca. Dapaèe, morao je ponovno trèati za kupcima kao p
oèetkom dvadesetih godina kad je u poèetku karijere bio ulièni prodavaè. Bog mu je svjed
ok da se on, Giuseppe Baldini, vlasnik najveæe pari ke parfimerije na najboljem mjes
tu, mo e financijski izvuæi samo ako uzme kovèe iæ u ruku i poène prodavati robu obijajuæi
e pragove. A to mu se nimalo nije svidalo, jer je veæ odavna pre ao ezdesetu, a mrzio
je èekati u hladnim predsobljima i nuditi starim markizama vodicu »tisuæu cvjetova« i t
oaletni ocat ili im naturati mast protiv migrene. Osim toga, u tim je predsoblji
ma vladala zaista odvratna konkurencija. Bija e tu onaj skorojeviæ Bouet iz Rue Daup
hine koji je tvrdio da ima najveæi asortiman pomada u Evropi; ili Calteau iz Rue M
auconseil koji je dogurao do dvorskog dobavljaèa kontese od Artoisa; ili taj potpu
no neuraèunljivi Antoine Pelissier iz Rue SaintAndredesArts koji je za svaku sezon
u lansirao novi miris za kojim bi svi poludjeli.
Pelissierovi parfemi znali su poremetiti cijelo tr i te. Ako je jedne godine bila u
modi madarska vodica, pa se Baldini stoga opskrbio lavandom, bergamotom i ru marin
om kako bi zadovoljio potra nju, veæ se pojavio Pelissier s »Air de Musc«, pretjerano te k
im mo usovim mirisom. Svatko je odjednom morao odisati jakim ivotinjskim vo
njem, i Baldini je preradivao ru marin u vodicu za kosu, a lavandu u ivao u miri ljive
vreæice. Ako je pak za iduæu godinu imao odgovarajuæe kolièine mo usa, cibeta i dabrovice
, veæ se Pelissier dosjetio kreacije novog parfema zvanog » umski cvijet« i odmah do ivio
uspjeh. A kad je Baldini napokon, poslije noæi i noæi provedenih u pokusima i plaæanja
masnog mita, otkrio sastav » umskog cvijeta«, veæ je Pelissier iznova trijumfirao s »Turs
kim noæima« ili »Lisabonskim mirisom« ili s »Bouquet de la cour« i vrag bi ga znao sa èime
Taj je èovjek zbog svoje kreativnosti svakako bio pogibeljan za èitav zanat. Kad bi
se barem vratila krutost starog cehovskog prava. Kad bi barem bilo drakonskih mj
era protiv tih svojeglavaca, protiv osoba koje izazivaju pravu inflaciju mirisa.
Trebalo bi mu oduzeti obrtnicu, zapapriti mu zabranom vodenja obrta. . . i taj
bi tip veæ jednom morao poèeti egrtovati! Jer on ne bija e izuèeni parfimer i rukavièar, t
j Pelissier. Njegov je otac bio samo octar, a octar bija e i Pelissier, ni ta drugo.
I samo zato to je kao octar imao ovla tenje da radi sa estokim alkoholnim piæima, mog
ao je provaliti u revir pravih parfimera i zasmrditi ga kao tvor. Èemu novi parfem
za svaku sezonu Je li to bilo potrebno Ljudi su se i prije zadovoljavali vodico
m od Ijubica i jednostavnim cvjetnim mirisima koji su se mo da svakih deset godina
neznatno mijenjali. Tisuæljeæima su se Ijudi zadovoljavali tamjanom i izmirnom, s n
ekoliko balzama, ulja i osu enih aromatiènih biljaka. Broj mirisa je ostao skroman i
kad su Ijudi ovladali destilacijom s retortama i kotlovima, nauèili s pomoæu vodene
pare oduzimati ljekovitim biljkama, cvijeæu i drvetu mirisni princip u obliku ete
riènih ulja, oslobadati ga tje njenjem u hrastovim pre ama iz sjemenki, ko tica i iz kor
e voæa ili ga izmamljivati iz latica s bri ljivo filtriranim mastima. U to bi doba o
soba poput Pelissiera bila potpuno nezamisliva, jer su veæ tada za proizvodnju obièn
e pomade bile potrebne vje tine o kojima to brljalo iz octarnice nije ni sanjalo.
Ne samo da je trebalo znati destilirati,
nego je èovjek morao znati praviti pomade i ujedno biti ljekarnik, alkemièar i obrtn
ik, trgovac, humanist i vrtlar. Trebalo je znati razlikovati mast ovneæeg bubrega
od juneæeg loja, te mirisnu ljubicu od sliène, blijedoljubièaste parmske. Trebalo je v
ladati latinskim jezikom. Trebalo je znati kad se bere heliotropum i kad cvjeta
pelargonium i da jasminov cvijet gubi miris s izlaskom sunca. Taj Pelissier oèito
nije imao ni pojma o tim stvarima. Vjerojatno jo nikada nije napustio Pariz, nika
da vidio jasmin u cvatu, a kamoli imao pojma o golemom i muènom trudu to ga je treb
alo ulo iti kako bi se iz stotine tisuæa jasminovih cvjetova dobila grudica konkreta
ili iscijedilo nekoliko kapi essence absolue! Vjerojatno je samo njih poznavao,
poznavao jasmin samo kao koncentriranu tamnosmedu tekuæinu to stoji u boèici u sefu,
pokraj mnogih drugih boèica iz kojih je mije ao svoje pomodne parfeme. Ne, osoba po
put tog gizdelina Pelissiera ne bi u dobra stara obrtnièka vremena imala nikakvih
izgleda. Nedostajalo mu je sve: karakter, obrazovanje, umjerenost i osjeæaj za ceh
ovsku poslu nost. Svoje parfimerske uspjehe mogao je postiæi samo zahvaljujuæi otkriæu g
enijalnog Mauritiusa Frangipanija Talijana, uostalom! koji je jo prije dvije stot
ine godina utvrdio da se mirisne tvari otapaju u alkoholu. Mije ajuæi mirisave pra ke
s alkoholom i prenoseæi time njihov miris u hlapljivu tekuæinu, Frangipani je oslobo
dio miris od materije, produhovio ga, otkrio èisti miris, ukratko: stvorio je par
fem. Kakva li podviga! Kakva li epohalnog djela koje se doista mo e usporediti sam
o s najveæim tekovinama ljudskog roda s pismom to su ga izumili Asirci, s euklidsko
m geometrijom, Platonovim idejama i pretvaranjem gro da u vino u drevnoj Grèkoj. Pra
vo prometejsko djelo!
Pa ipak, kao to sva velika duhovna djela imaju lice i nalièje i ljudima osim blagod
ati donose nezadovoljstvo i bijedu, tako je, na alost, i velièanstveni Frangipanije
v izum urodio tu nim posljedicama, jer tek to su ljudi nau
èili kako da duh cvijeæa i ljekovitih biljaka, drveæa, smola i ivotinjskih sekreta zaro
be u tinkture i uliju u boèice, umjetnost kreiranja parfema poèela je postupno izmic
ati rijetkim univerzalnim poznavaocima zanata i bila prepu tena na milost i nemilo
st arlatanima kojima je bio dovoljan kakavtakav njuh, kao na primjer tom smrdljiv
cu Pelissieru. Taj nije ni razmi ljao o nastanku èudesnog sadr aja njegovih boèica, veæ se
samo povodio za svojim olfaktivnim hirovima i mije ao sve to bi mu palo na um ili t
o bi javnost po eljela.
Taj je gad Pelissier sa trideset i pet godina svakako veæ sada posjedovao veæi imeta
k od onoga to ga je on, Baldini, tek u treæoj generaciji uspio steæi te kim i ustrajnim
radom. A Pelissierov se svakodnevno poveæavao, dok se njegov, Baldinijev, svakodn
evno smanjivao. Tako ne to ne bi prije uopæe bilo moguæe! Tek se posljednjih nekoliko
desetljeæa moglo dogoditi da se ugledni obrtnik i afirmirani commercantmora boriti
za goli ivot! Otkako je posvuda i u svim podruèjima izbila ta groznièava inovatorska
manija, ta nezadr iva strast za pothvatima, to bjesnilo eksperimentiranja, ta meg
alomanija u trgovini, prometu i znanosti!
Ili to mahnitanje za brzinom! Èemu sve te nove ceste to su ih posvuda gradili, èemu n
ovi mostovi Èemu Kakve li koristi ako se do Lyona mo e doputovati za tjedan dana Kom
e je do toga stalo Kome je to koristilo Ili preploviti Atlantik za mjesec dana i
suludom brzinom stiæi do Amerike kao da se i bez tog kontinenta tisuæljeæima nije mog
lo sasvim pristojno ivjeti. to li je civilizirani èovjek izgubio u indijanskoj pra umi
ili medu crncima Odlazili su èak u Laponiju, gore na sjever, u vjeèiti led, medu di
vljake koji deru sirovu ribu. A htjeli su otkriti jo jedan kontinent, negdje u Ju no
m moru, ka u, ma gdje ono bilo. I èemu to ludilo Zato to su to i drugi radili, panjolc
i, prokleti Englezi, drski Holandani, protiv kojih su se zatim morali boriti, to
sebi nisu mogli ni priu titi. 300 000 liva
ra stoji ratni brod, najmanje toliko, a potope ga za pet minuta jednim jedinim t
opovskim hicem i zauvijek zbogom, a plaæamo ga iz svog d epa porezima. Desetinu od s
vih prihoda tra i odnedavna na gospodin ministar financija, i to nas upropa tava, a d
a se taj dio i ne plaæa, takav je duhovni stav opæenito ipak poguban.
Èovjek se izla e nesreæi kad ne eli mirovati u svojoj sobi, tamo gdje mu je i mjesto. T
ako ka e Pascal. No, Pascal bija e velik èovjek, Frangipani duha, pravi pravcati zanat
lija, a takve danas vi e ne tra e. Sada èitaju buntovne knjige hugenota ili Engleza. I
li pi u traktate o takozvanim velikim znanstvenim djelima u kojima osporavaju sve
i svakoga. Ni ta im vi e ne valja, sve odjednom treba mijenjati. Govore odnedavna da
u èa i vode plivaju ivotinjice koje se prije nisu vidjele; da je sifilis sasvim obièna
bolest, a ne vi e kazna bo ja; da Bog nije stvorio svijet u sedam dana, nego ga je
stvarao tisuæljeæima, ako ga je uopæe i stvarao; da su divljaci ljudi poput nas; da dj
ecu pogre no odgajamo i da Zemlja vi e nije okrugla, nego spljo tena gore i dolje popu
t dinje kao da je to uopæe va no! Na svim se podruèjima samo ispitivalo, prekapalo, is
tra ivalo, nju kalo i eksperimentiralo. Vi e ne bija e dovoljno reæi to i kakvo ne to jest
e to jo treba i dokazati, najbolje sa svjedocima i brojkama i tko zna kakvim smij
e nim pokusima. Ti Dideroti i dAlemberti i Voltairei i Rousseaui i kako li se sva
ta piskarala veæ zovu medu njima ima èak i duhovnih lica i plemenite gospode! doista
su uspjeli zaraziti èitavo dru tvo svojom perfidnom uznemireno æu, pukim u ivanjem u nego
dovanju i nezadovoljstvu svime na svijetu, ukratko: beskrajnim kaosom to vlada u
njihovim glavama!
Posvuda je zavladala groznièavost. Ljudi su èitali knjige, èak ene. Sveæenici su sjedili
po kavanama. A kad bi se uplela policija i nekoga od tih nitkova strpala u zatvo
r, odmah bi zaurlali izdavaèi i ulagali peticije, a najvi a gospoda i dame upotrijeb
ili bi sav svoj utjecaj sve dok ga ne bi
za nekoliko tjedana oslobodili ili mu omoguæili odlazak u inozemstvo gdje bi nesme
tano nastavio pamfletima soliti pamet. U salonima se samo raspredalo i preklapal
o o putanjama kometa i ekspedicijama, o silama i Nevvtonu, o gradnji kanala, o k
rvotoku i o promjeru Zemljine kugle.
I sam je kralj dopustio da mu prika u glupariju to je tek u la u modu nekakvu umjetnu
oluju koju su nazvali elektricitetom: pred oèima cijeloga dvora neki je èovjek trlj
ao nekakvu bocu sve dok nisu poèele frcati iskre, i njegova se velièanstva, kako se
prièa, duboko dojmila ta pojava. Bilo bi nezamislivo da bi njegov djed, onaj doist
a veliki Luj, za èije je blagoslovljene vladavine Baldini jo imao sreæu da po ivi mnoge
godine, dopustio takvu smije nu demonstraciju! No, to bija e duh novoga vremena, i
sve bi moglo zlosretno zavr iti!
Ako su veæ bez ustruèavanja i na najbezobrazniji naèin mogli posumnjati u autoritet Cr
kve Bo je; ako su govorili o monarhiji koja je takoder postojala voljom Bo jom, i o
posveæenom liku kralja kao da su to samo promjenljive stavke u katalogu drugih dr av
nih poredaka koji se mogu birati po ukusu; ako su se veæ toliko uzoholili da su i
samog Boga, Svemoguæega, Njega glavom, zapostavljali kao nepotrebnog i najozbiljni
je tvrdili da red, moral i sreæa na zemlji postoje neovisno o Njemu i da su samo p
lod prirodene etike i razuma samih ljudi. . . o Bo e, o Bo e! onda se ne treba èuditi t
o se sve okrenulo naglavce i to su se zanemarili obièaji, a èovjeèanstvo navuklo na seb
e kaznu onoga kojega se odreklo. Lo e æe to zavr iti. Veliki komet iz 1681. to su ga is
mijali i smatrali ga samo hrpom zvijezda bija e upravo znak opomene Bo je, jer on je
najavio sada se barem to zna stoljeæe sloma, raspadanja, duhovne, politièke i vjers
ke baru tine koju je èovjeèanstvo samo stvorilo i u kojoj æe jednoga dana samo zaglibiti
i u kojoj æe uspijevati jo samo nestalno i smrdljivo moèvarno cvijeæe poput toga Pelis
siera!
Stajao je do prozora, stari Baldini, i pakosno promatrao sunce to se spu talo nad r
ijeku. Teglenice su izranjale ispod njega i polako klizile na zapad prema Pont N
eufu i iuci ispred galerija Louvrea. Ovdje nitko nije uzvodno gurao plovila motk
om, veæ rukavcem s druge strane otoka. S ove se strane sve kretalo samo nizvodno,
prazni i natovareni brodovi, èamci na vesla i piitki ribarski èunovi, prljavosmeda i
suncem pozlaæena, namre kana voda, sve je protjecalo, polako, tiho i nezadr ivo. I ka
d je Baldini pogledao dolje, niz samu strminu zida, uèini mu se kao da rijeka to teèe
upija i odnosi temelje mosta, i zavrti mu se u glavi.
Pogrije io je to je kupio kuæu na mostu, a jo vi e kad je odabrao kuæu na zapadnoj strani
Sada je neprekidno imao pred oèima rijeku to protjeèe, pa mu se èinilo da s njom odlaz
i i on i njegova kuæa i njegov imetak koji je desetljeæima stjecao, i da je prestar
i preslab da bi se odupro toj sna noj struji. Kad bi iiiiao posla na lijevoj obali
, u èetvrti oko Sorbone ili blizu SaintSulpicea, katkad nije prelazio otok ili Pon
t SaintMichel, nego bi po ao duljim putom preko Pont Neufa, jer na tom mostu nije
bilo zgrada. I tad bi stao uz istoènu ogradu i gledao rijeku uzvodno da bi bar jed
anput vidio kako sve teèe prema njemu; i na trenutke bi se nasladivao predod bom da
se tok njegova ivota promijenio, da poslovi uspijevaju, da obitelj cvate, da ene t
rèe za njim i da njegov ivot ne propada, veæ sve vi e jaèa.
A zatim, kad bi samo malo digao pogled, ugledao bi na nekoliko stotina rnetara v
lastitu kuæu, krhku, usku i visoku, na Pont au Changeu, spazio bi prozor svoje rad
ne sobe na prvom katu i sama sebe kod prozora, vidio sebe kako gleda kroz prozor
i promatra protjecanje rijeke, kao sada. I time bi se rasplinuo lijep san, a Ba
ldini bi se na Pont Neufu okrenuo, poti teniji no prije, poti ten kao sada kad se ud
aljio od prozora, te uputio k pisaæem stolu i sjeo.
12
Ispred njega stajao je flakon s Pelissierovim parfemom. Tekuæina je n
a suncu svjetlucala zlatnosmede i bija e bistra, bez ikakva zamuæenja. Doimala se po
sve bezazleno, poput svijetlog èaja a ipak je, uz èetiri petine alkohola, sadr avala j
ednu petinu tajanstvene mje avine koja je mogla uzbuditi cijeli grad. Ta se mje avin
a mogla sastojati od tri ili trideset raznih tvari koje su pak medusobno bile u
posve odreðenom omjeru medu bezbrojnim moguæim kombinacijama. Bija e to du a parfema ako
se o du i mo e govoriti kad je posrijedi parfem tog bezdu nog me etara Pelissiera i sad
 je trebalo samo otkriti njezin sastav.
Baldini pa ljivo obri e nos i malo spusti aluzine, jer je direktno sunèevo svjetlo kodil
o svakoj mirisnoj tvari i svakoj jaèoj koncentraciji mirisa. Iz ladice pisaæeg stola
izvukao je èistu èipkastu maramicu i ra irio je. Zatim je otvorio flakon laganim okre
tanjem èepa. Pri tom je daleko odmaknuo glavu i skupio nosnice, jer ni za ivu glavu
nije htio prebrzo oæutjeti miris neposredno iz boèice. Parfem se mora nju iti dok se
oslobada, isparava, a nikada koncentriran. Poprskao je rupèiæ s nekoliko kapljica, m
ahnuo njime da ishlapi alkohol, a zatim ga stavio pod nos. S nekoliko kratkih, g
otovo trzajnih udisaja uvukao je miris u nos, kao da mrèe prah, a potom ga je odmah
izduhao, ponovno mahnuo rupèiæem, udahnuo, iznova onju io u trodobnom taktu i naposlj
etku udahnuo vrlo duboko, a potom lagano ispu tao dah, zadr avajuæi ga nekoliko puta i
pu tajuæi ga da polako klizi kao niz dugo, gotovo vodoravno stubi te. Bacio je rupèiæ na
stol i zavalio se u naslonjaè.
Parfem bija e upravo odvratno ugodan. Taj bijednik Pelissier bio je, na nesreæu, str
uènjak. I bez kole bio je, na alost, majstor od zanata. Da je barem on, Baldini, stv
orio »Amora i Psihu«! Ni traga vulgarnosti u tom parfemu. Èista klasika, zaokru enost, s
klad. A ipak bija e oèarava
juæi nov. Bija e svje , ali i nenametljiv. Mirisao je na cvijeæe, ali ne sladunjavo. Ima
o je dubinu velièanstvenu, trajnu, rasko nu, tamnosmedu dubinu a ipak nije bio ni pr
ete ak ni prebujan.
Baldini se digne gotovo sa strahopo tovanjem te iznova stavi rupèiæ pod nos. Divno, di
vno. . . mrmljao je i pohlepno nju kao. Vedre je prirode, dra estan, poput melodije,
upravo oraspolo ava. . . Glupost, oraspolo ava! I ljutito tresne rupèiæ na stol, okrene
se i ode u najudaIjeniji kut sobe, kao da se srami svog odu evljenja.
Smije no! Kako li se samo mogao zanijeti takvim hvalospjevima Poput melodije. Veda
r. Divan. Oraspolo ava. Budala tine! Djetinjaste budala tine. Trenutaèni dojam. Stara po
gre ka. Pitanje temperamenta. Vjerojatno talijansko nasljede. Ne ocjenjuj dok nju i !
To je prvo pravilo, Baldini, stara budalo! Nju i dok nju i , a ocjenjuj kad prestane nj
u iti! »Amor i Psiha« nije lo parfem. Posve uspje an proizvod. Vje to skrpana mje avina. D
e ka emo obmana. A osim obmane ne mo emo drugo ni oèekivati od èovjeka kakav je Pelissie
r. Naravno, tip poput Pelissiera nije proizvodio jeftine parfeme. Nitkov je majs
torski obmanjivao, zbunjivao njuh savr enim skladom, bija e to vuk u janjeæoj ko i u vje t
ini stvaranja mirisa, jednom rijeèju: nadareni monstrum. A to je bilo gore od prav
og nadrimajstora.
No ti, Baldini, neæe dopustiti da te zaludi taj parfem. Bio si samo na trenutak zat
eèen prvim dojmom te sklepane tvorevine. No, tko zna kako æe mirisati za jedan sat k
ad ispare njegove najhlapljivije supstancije i kad se ispolji osnovni sastav Ili
, kako æe veèeras mirisati kad se osjete samo te ki, tajanstveni sastojci kojih je mir
is sada zasjenjen mirisavim koprenama cvijeæa Prièekaj, Baldini!
Drugo pravilo glasi: parfem ivi u vremenu; ima mladost, zrelost i starost. I smat
ra se uspje nim samo ako u svim tim razlièitim ivotnim dobima miri e istim ugodnim miri
som. Koliko nam se puta samo dogodilo da je
smjesa na prvoj probi divno i svje e mirisala, a nedugo zatim je vonjala na trulo
voæe i naposljetku samo odurno zaudarala èistim cibetom, jer smo odmjerili preveliku
dozu. Valja biti opæenito oprezan s cibetom! Jedna kapljica previ e, i eto katastro
fe. Stari izvor gre aka. Tko zna mo da je Pelissier stavio previ e cibeta Mo da do veèera
od njegova ambicioznog »Amora i Psihe« ostane samo zadah maèje pi aæe Vidjet æemo.
Omirisat æemo. Kao to o tra sjekira cijepa klade u najsitnije trije æe, tako æe i na nos
taviti njegov parfem u svaki pojedini sastojak. Tada æe se pokazati da je taj tobo n
ji èarobni miris nastao na uobièajeni, dobro poznati naèin. Mi, Baldini, parfimer, ras
krinkat æemo sve trikove octara Pelissiera. Strgnut æemo masku s njegove nju ke i doka
zati novatoru to je u stanju uèiniti majstor staroga kova. Smije at æemo ga, njegov pom
odni parfem, na dlaku toèno kao on. Nastat æe iznova u na im rukama kao savr ena kopija,
pa ga ni taj prepredenjak neæe moæi razlikovati od vlastitoga! Ne! Neæemo se time zad
ovoljiti! Jo æemo ga pobolj ati! Dokazat æemo mu gre ke, izbaciti ih i time mu natrljati
nos: ti si nazovimajstor, Pelissier! Gad! Skorojeviæ u parfemskom zanatu, nitko i
ni ta!
A sad na posao, Baldini! Nao tri njuh i nju kaj bez sentimentalnosti! Razgradi miris
po pravilima zanata. Do veèeras mora imati formulu!
I po uri ponovno za pisaæi stol, izvadi papir, tintu, i novi rupèiæ, sve slo i i poène anal
zirati. Natopi rupèiæ svje im parfemom i provuèe ga brzo ispod nosa nastojeæi uhvatiti ova
j ili onaj sastojak u oblaku mirisa to je prohujao zrakom, trudeæi se da mu pri tom
ne omete pa nju, da bi zatim, dr eæi rupèiæ daleko od nosa u ispru enoj ruci, brzo zapisao
ime otkrivena sastojka i iznova proletio rupèiæem pokraj nosa kako bi ulovio sljedeæi
mirisni fragment i tako dalje. . .
13
Radio je neprekidno dva sata. Njegove sii kretnje bivale sve groznièavi
je, grebenje pera po papiru sve nervoznije i sve su veæe bile doze parfema to ga je
iz flakona izlijevao na rupèiæ i stavljao pod nos.
Vi e nije gotovo ni osjeæao nikakav miris, jer su ga odavna omamile eteriène tvari to i
h je udisao, pa nije vi e ni raspoznavao ono to je mislio da je na poèetku isku avanja
nedvojbeno uspio analizirati. Znao je da je besmisleno dalje nju kati. Nikada neæe u
spjeti doznati od èega je sastavljen taj parfem to je tek u ao u modu, barem danas neæe
, ali ni sutra, ako mu se, ne daj Bo e, ne oporavi nos. Nikada nije nauèio njuhom ra
zlagati miris. Bija e mu mrsko i odbojno cijepati mirise, dijeliti cjelinu, uspje nu
ili manje uspje nu kompoziciju, na pojedine elemente. Nije ga to zanimalo. Nije t
o vi e htio raditi.
No, njegova je ruka mehanièki nastavila s tisuæu puta isku anom i elegantnom kretnjom
natapati èipkasti rupèiæ, protresati ga i mahati njime brzo pred nosom, pri svakom pro
lazu mehanièki bi duboko udahnuo svaki dio mirisom natopljena zraka, znalaèki ga zad
r avao i polako ispu tao. I radio je tako sve dok ga vlastiti nos nije oslobodio muk
a, jer je iznutra nabrekao od alergije i zatvorio se kao vo tanim èepom. Sada vi e uopæe
nije mogao nju iti, gotovo ni disati. Nos kao da se zaèepio od jake hunjavice, dok
su mu se u kutovima oèiju sakupljale male suze. Hvala Bogu na nebesima! Sada je mo
gao prekinuti mirne savjestr! Izvr io je svoju du nost, ulo io svu snagu, postupio po
svim pravilima zanata i, kako se to èesto dogadalo, nije uspio. Ultra posse nemo o
bligatur. Radno vrijeme je isteklo. Sutra ujutro poslat æe nekoga k Pelissieru po
veliku bocu »Amora i Psihe« i time namirisati panjolsku ko u za grofa Verhamonta, prema
narud bi. A poslije toga uzet æe svoj kovèe iæ sa staromodnim sapunima, mirisnim vodicama
, pomadama i mirisnim vreæicama i obilaziti salone sta
rih vojvotkinja. A jednoga dana umrijet æe i posljednja stara vojvotkinja, a time
i njegova posljednja mu terija. Tada æe i on biti starac i morati prodati kuæu, Peliss
ieru ili bilo kojem od tih ambicioznih trgovaca, mo da æe jo dobiti nekoliko tisuæa liv
ara za nju. I tada æe spremiti stvari u dva kovèega i sa svojom starom enom, ako ona
do tada ne umre, otputovati u Italiju. I ako pre ivi put, kupit æe kuæicu na selu bliz
u Messine, jer su tamo cijene bile niske. I tamo æe umrijeti, on, Giuseppe Baldini
, nekad najveæi pari ki parfimer, u najveæoj bijedi, ako tako Bog bude htio. I tako je
sve moralo biti.
Zatvorio je flakon, odlo io pero i posljednji put obrisao èelo natopljenim rupèiæem. Osj
eæao je svje inu alkohola to se isparavao, ni ta drugo. Zatim je za lo sunce.
Baldini se digne. Otvori aluzine, i njegovo tijelo zaroni do koljena u veèernje rum
enilo crveneæi se poput dogorjele, tinjajuæe baklje. Vidio je tamnocrveni rub sunca
iza Louvrea i slabiji plameni odsjaj na gradskim krovovima pokrivenima kriljavcem
. Ispod njega rijeka je svjetlucala poput zlata, brodovi su nestali. I vjerojatn
o se podigao vjetar, jer su sna ni udari namre kali povr inu vode, pa bi tu i tamo zas
vjetiucala kao da je divovska ruka prosula milijune lujdora u vodu i kao da se n
aèas obrnuo smjer rijeke: tekla je prema Baldiniju, blje tava bujica èistoga zlata.
Baldinijeve oèi bijahu vla ne i tu ne. Neko je vrijeme stajao nepomièan i promatrao velièa
nstven prizor. Zatim je naglo otvorio prozor, daleko odgurnuo oba krila i u veli
kom luku bacio u vodu flakon s Pelissierovim parfemom. Vidio ga je kako je pljus
nuo i na trenutak rasporio blje tavi vodeni sag.
U sobu je prodirao svje zrak. Baldini udahne i zamijeti kako nabreknuæe u nosu popu t
a. Zatim zatvori prozor. Skoro u istom trenutku se smraèilo, posve iznenada. Sjajn
a zlatasta slika grada i rijeke pretvorila se u nepomiènu pepeljastosivu siluetu.
U isti mah srnraèilo se i u so
bi. Baldini je i dalje nepomièno stajao i zurio kroz prozor. Sutra ne aljem nikoga
k Pelissieru reèe i èvrsto obuhvati objema rukama naslon stolice. Neæu to uèiniti. A ne
ni u obilazak salona. Sutra idem k bilje niku i prodat æu kuæu i duæan. To æu uèiniti. E ba
ta!
Lice mu je poprimilo prkosan, djeèaèki izraz, i odjednom je bio vrlo sretan. Ponovno
bija e onaj nekada nji, mladi Baldini, hrabar i odluèan kao i uvijek, koji se smjelo
suprotstavlja sudbini pa makar se sada i povlaèio u toj borbi. Pa neka! Ionako mu
ni ta drugo nije ni preostalo! Glupa vremena nisu mu omoguæila da bira. Bog nam daje
dobra i lo a vremena, ali neæe da u lo a vremena kukamo i jadikujemo, nego da saèuvamo
mu evnost. I dao nam je znak. Varava predod ba grada, crvena kao krv i zlatna, bija e
opomena: Trgni se, Baldini, prije no to bude prekasno! Kuæa ti je jo èvrsta, skladi ta j
o puna, jo æe postiæi povoljnu cijenu za duæan koji propada. Odluke su jo u tvojim ruka
Skromno ostarjeti u Messini nije, dodu e, bio tvoj ivotni cilj ali je ipak dostoja
nstvenije i bogougodnije nego pompozno propasti u Parizu. Neka Broueti, Calteaui
i Pelissieri u miru trijumfiraju. Giuseppe Baldini povlaèi se s boji ta. Èini to dobr
ovoljno i ne sagiba iju!
I sada doista bija e ponosan samim sobom. Napokon je odahnuo. Prvi put, nakon mnog
o godina, popustio je grè podlo nosti u njegovim ledima, grè od kojega mu se koèio vrat,
a ramena se povijala od poniznosti, i on se bez napora uspravi, opu ten i oslobod
en i sretan. Disao je nesmetano kroz nos. Jasno je osjeæao miris »Amora i Psihe« to je
ispunjavao sobu, ali ne dopusti da mu jo jednom naudi. Baldini je promijenio svoj
ivot i osjeæao se fantastièno. Sada æe otiæi gore k eni i upoznati je sa svojim odlukama
a zatim othodoèastiti u NotreDame, zapaliti svijeæu i zahvaliti Bogu to mu se smilov
ao i pokazao mu put i podario njemu, Giuseppeu Baldiniju, nevjerojatnu snagu kar
aktera.
Strgnuo je periku s æelave glave gotovo mladenaèki poletno, uvukao se u plavi kaputiæ,
zgrabio svijeænjak s pisaæeg stola i izi ao iz radne sobe. Upravo je pri svjetlu loja
nice na stubi tu zapalio svijeæu da bi osvijetlio put do stana na gornjem katu kadli
je zaèuo zvonce iz prizemlja. Nije to bila milozvuèna pjesma perzijskih zvonèiæa s duæans
kih vrata, nego zveket zvona na ulazu za poslugu, odbojan zvuk koji ga je oduvij
ek smetao. Odavna ga je htio ukloniti i zamijeniti zvonom ugodnijeg zvuka, ali m
u je uvijek bilo ao tro ka, a sada, odjednom mu je sinulo, pa je zahihotao, sada je
svejedno; prodat æe nametljivo zvono zajedno s kuæom. Neka se njegov nasljednik lju
ti zbog njega!
Ponovno je zazveketalo. Oslu kivao je ne bi li to èuo odozdo. Chenier je veæ oèito oti ao
z duæana. Ni slu avka se nije pojavljivala. Stoga se Baldini sam spustio stubama da
otvori vrata.
Naglo je povukao zasun, otvorio te ka vrata, ali. . . nije vidio nikoga. Tama je p
rogutala svjetlo svijeæe. Zatim je stao polako razabirati nisku osobu, dijete ili
nedorasla djeèaka, s neèim ispod ruke.
to hoæe
alje me maitre Grimal, nosim jareæu ko u reèe spodoba, pride i pru i Baldiniju ruku pr
koje je bilo prebaèeno nekoliko ko a. Baldini je na svjetlu uspio raspoznati lice d
jeèaka napetih i boja ljivih oèiju, pogrbljena dr anja. Kao da se skrivao iza ruke to ju
je dr ao pred Baldinijem, kao netko tko èeka batine. Bija e to Grenouille.
14
Jareæa ko a za panjolsku ko u! Baldini se sjetio. Naruèio je ko u kod Grimala p
ije nekoliko dana, najfiniju i najmek u perivu ko u za podmetaè na pisaæem stolu grofa V
erhamonta, petnaest franaka po komadu. No, sada je, za
pravo, vi e nije trebao, mogao je sebi pri tedjeti taj novac. S druge strane, ako dj
eèaka samo otpremi. . .
Tko zna mogao bi ostaviti nepovoljan dojam, mo da æe se poèeti prièati, iriti glasine: B
ldini je postao nepouzdan, Baldini vi e ne dobiva narud be, Baldini vi e ne mo e plaæati.
. . a tako ne to nije dobro, ne, ne, jer tako ne to moglo bi smanjiti prodajnu vrije
dnost duæana. Bit æe bolje da primi te beskorisne jareæe ko e. Nitko ne mora u nepovoljn
om trenutku doznati da je Baldini promijenio svoj ivot.
Udi!
Pustio je djeèaka da ude, pa su po li u duæan, Baldini sprijeda sa svijeænjakom, Grenoui
lle iza njega s ko ama. Tako je Grenouille prvi put u ao u parfimeriju, u prostoriju
u kojoj mirisi nisu bili nusproizvod nego su otvoreno bili u ari tu zanimanja. Poz
navao je, dakako, sve parfimerije i drogerije u gradu, noæima je stajao ispred izl
oga gurajuæi nos u pukotine na vratima. Poznavao je sve mirise.,, kojima su trgova
li i èesto ih u mislima sastavljao u najdivnije parfeme. Nije ga, znaèi, èekalo ni ta no
vo. No, poput muzikalnog djeteta koje izgara od elje da vidi orkestar izbliza ili
da se u crkvi jedanput popne na galeriju, do skrivenog manuala orgulja, tako je
i Grenouille gorio od elje da vidi parfimeriju iznutra, i kad je èuo da Baldiniju
treba odnijeti kb e, uèinio je sve samo da gazda njemu dopusti da obavi taj posao.
I tako je sada stajao u Baldinijevoj parfimeriji, na mjestu u Parizu gdje se na
najskuèenijem prostoru sakupilo najvi e struèno pripravljenih mirisa. Nije mogao mnogo
vidjeti pri drhtavom svjetlu svijeæe, samo na trenutak tezgu s vagom, dvije èaplje
iznad zdjelice, naslonjaè za kupce, tamne police na zidovima, kratke blijeskove mj
edenog alata i bijele etikete na staklenkama i lonèiæima; i nije nanju io ni ta to veæ nij
nanju io na ulici. No, odmah je osjetio ozbiljnost koja je vladala u tim prostori
jama, tako reæi svetu ozbiljnost, ako je Grenouilleu rijeè »svet« uopæe
ne to znaèila; osjetioje hladnu ozbiljnost, obrtnièku promi ljenost, suhoparan poslovni
duh kojim je odisao svaki dio namje taja, sav alat, kace, boce i lonci. I dok je h
odao iza Baldinija, u Baldinijevoj sjeni, jer Baldini se nije trudio da mu osvij
etli put, obuzela ga je pomisao da je njegovo mjesto ovdje i nigdje drugdje, da æe
ovdje ostati i s ovoga mjesta temeljito promijeniti svijet.
Ta je pomisao, dakako, bila skoro groteskno drska. Nije bilo nièega, ama ba nièega, to
bi opravdalo nadu nekakvog anonimusa, pomoænog radnika u tavionici ko e sumnjiva por
ijekla, bez veze i protekcije, bez ikakva stale kog polo aja, da ga prime u najugled
niju pari ku parfimeriju, to vi e, to je, kako znamo, zatvaranje duæana bila veæ odluèena
tvar. No, u Grenouilleovim neskromnim mislima nije se radala nada nego odluka, I
z tog æe duæana iziæi, u to bija e siguran, jo samo zato da bi oti ao Grimalu po svoju odj
, a zatim se iz njega neæe micati. Krpelj je nanju io krv. Godinama je bio miran, po
vuèen, zaèahuren, èekao. Sada æe se nepovratno prepustiti na milost i nemilost sudbini.
Stoga je bio toliko siguran.
Pro li su kroz duæan. Baldini je otvorio vrata stra nje prostorije koja je gledala pre
ma rijeci i slu ila dijelom za skladi te, dijelom za radionicu i laboratorij. Tamo s
e kuhao sapun, pripravljale pomade i mije ale mirisne vodice u trbu astim bocama. Ta
mo! reèe Baldini i poka e velik stol pokraj prozora. Tamo ih stavi!
Grenouille izide iz Baldinijeve sjene, spusti ko e na stol, pa brzo odskoèi i stane
izmedu Baldinija i vrata. Baldini se jo neko vrijeme nije micao. Dr ao je svijeæu pos
trance da vosak ne kapa na stol i nadlanicom prelazio po glatkoj povr ini ko e. Zati
m je okrenuo ko u i gladio bar unasto, meko i ujedno hrapavo nalièje. Bija e vrlo dobra.
Kao stvorena za panjolsku ko u. Pri su enju se gotovo i neæe razvuæi, a kad se izgladi k
o arskim strugalom, ponovno æe postati elastièna. Osjetio je to èim ju je stisnuo palcem
i ka iprstom; moæi æe zadr ati miris pet ili de
set godina; bija e to vrlo, vrlo dobra ko a mo da æe od nje napraviti rukavice, tri para
za sebe, tri para za enu, za put u Messinu.
Povukao je ruku. Radni stol se doimao dirljivo sa svime to je tu bilo pripremljen
o: staklena kadica za mirisnu kupku, staklena ploèa za su enje, mu ari za mije anje tink
tura, tuèak i lopatica, kist, strugalo i kare. Èinilo se kao da ti predmeti samo spav
aju, jer je bila noæ, i kao da æe sutra ponovno o ivjeti. Mo da bi trebalo ponijeti i st
ol u Messinu I dio alata, mo da samo najva niji. .. Za ovim se stolom izvrsno sjedil
o i radilo. I nogari i ploèa bijahu napravljeni od hrastovine, a podupirale su ga
popreène grede, pa se na tom stolu ni ta nije treslo, ni ta ljuljalo, nije mu smetala
kiselina, ni ulje, ni rez no em i stajao bi ga èitav imetak kad bi ga prevozio u Mes
sinu! I to brodom! I stoga æe ga prodati, taj stol, sutra æe ga prodati, a prodat æe i
sve na njemu, ispod njega i pokraj njega! On, Baldini, imao je, dodu e, meko srce
, ali i èvrst karakter, i stoga æe, ma kako mu te kd bII6,pr6vesti svoju odluku; rije it
æe se svega sa suzama u oèima, ali æe ipak uèiniti ono to je naumio znajuæi da ispravno p
stupa, jer mu je Bog dao znak.
Okrene se da pode. I ugleda na vratima tu malu pogrbljenu spodobu, gotovo je i z
aboravio djeèaka. Dobra je reèe Baldini. Poruèi majstoru da je ko a dobra. Navratit æ
h dana da mu platim.
U redu reèe Grenouille i preprijeèi put Baldiniju koji se spremao iziæi iz radionice.
Baldini se malo iznenadi, ali kako ni ta nije posumnjao, pripisao je djeèakovo pona a
nje pla ljivosti, a ne drskosti.
to je upita. Ima li jo kakvu poruku No Samo reci!
Grenouille se pogrbi i pogleda Baldinija oèima koje su na izgled odavale strah, ma
da su ga, zapravo, napeto vrebale.
 elim kod vas raditi, maitre Baldini. Kod vas, u va oj parfimeriji.
Ton kojim je izgovorio te rijeèi nije odavao molbu veæ zahtjev, zapravo ih nije izgo
vorio, nego procijedio, prosiktao poput zmije. I Baldini je ponovno krivo protum
aèio Grenouilleovu neumjerenu samosvijest djeèaèkom nespretno æu. I ljubazno mu se nasmije
o. Ti si, sinko, ko arski egrt. Imam veæ jednog kalfu, a egrt mi nije potreban.
elite li da ove ko e miri u, maitre Baldini Te ko e koje sam vam donio, elite li ih na
irisati prigu enim glasom izusti Grenouille kao da uopæe nije razumio njegov odgovor
.
Pa da reèe Baldini.
Pelissierovim »Amorom i Psihom« upita Grenouille i jo se vi e zgrbi.
Sad je Baldini lagano protrnuo od straha. Ne zato to se pitao odakle momak to tak
o toèno zna, nego samo stoga to je spomenuo ime tog mrskog parfema èiji zagonetni sas
tav danas nije uspio otkriti.
Kako ti mo e pasti na um takva besmislica da bih se koristio tudim parfemom radi.
. .
Nanju io sam ga! prosikæe Grenouille. Imate ga na èelu, a u desnom d epu kaputiæa im
upèiæ koji ste natopili njime. Nije dobar, taj »Amor i Psiha«, lo je, ima u njemu previ e
ergamota i previ e ru marina i premalo ru ina ulja.
Aha reèe Baldini, posve izbezumljen skretanjem razgovora u egzaktne vode. I èega jo
ima
Naranèina cvijeta, limete, klinèiæa, mo usa, jasmina, alkohola i neèega to ne znam kako
zove, eno, tamo, pogledajte! U onoj boci! I on poka e prstom u tamu.
Baldini je podigao svijeænjak u tom smjeru, pogledom je pratio djeèakov ka iprst i zau
stavio se na jednoj boci na polici, koja bija e napunjena sivo utim balzamom.
Stiraks upita on.
Grenouille kimne. Da. To je u njemu. Stiraks. I skvrèi se kao da ga je uhvatio grè i
promrmlja u bradu rijeè »stiraks« desetak puta: Stiraksstiraksstiraks. . .
Baldini pribli i svijeæu prema sklupèanom èovjeèuljku to je kre tao »stiraks« i pomisli: i
psjednut, ili je varalica ili je nadnaravni talent, jer je sasvim moguæe da te tva
ri u pravoj kombinaciji daju parfem »Amor i Psiha«, èak i vjerojatno. Ru ino ulje, klinèiæi
i stiraks ta je tri sastojka poslije podne tako oèajnièki tra io; s njima su se slagal
i i ostali dijelovi kompozicije za koje je mislio da ih je i on prepoznao poput
slojeva torte. Ostalo je samo pitanje omjera u kojem ih treba sastaviti. A da bi
to utvrdio, on, Baldini, morao bi provesti dane i dane u eksperimentiranju, to j
e strahovit posao, skoro jo gori od samog prepoznavanja sastojaka, jer valja mjer
iti, vagati, zapisivati i pri tom vra ki paziti, jer i najmanja nepa nja drhtaj pipe
te, pogre no brojenje kapljica mo e sve pokvariti. A svaki upropa teni pokus znaèio je u
sne tro kove. Svaka pokvarena smjesa stoji mali imetak. . . Htio je isku ati tog èovjeèu
ljka i pitati ga za toènu formulu »Amora i Psihe«. Ako je zna toèno na gram, na kapljicu
, onda je oèito varalica koji je nekako, na prijevaru, doznao Pelissierov recept d
a bi dopro do Baldinija i uposlio se kod njega. No, ako ju je pogodio otprilike,
onda ima genijalan njuh i svakako pobuduje njegovo struèno zanimanje. Naravno, Ba
ldini nije promijenio odluku o prodaji duæana! Nije mu bio va an ni Pelissierov parf
em. tovi e, kad bi mu ga djeèak proizveo i na litre, Baldiniju ne bi ni u snu palo na
um da njime namiri e panjolsku ko u grofa Verhamonta. . . No, èovjek nije valjda cijel
i ivot bio parfimer i bavio se sastavljanjem mirisa da bi u jednom trenutku posve
izgubio profesionalnu strast! Zanimala ga je formula tog prokletog parfema, a j
o vi e darovitost tog nevjerojatnog momka koji mu je na èelu proèitao miris. Htio je zn
ati to se iza toga krije. Bija e jednostavno znati eljah.
Èini mi se da ima izvrstan nos, mladiæu reèe on
po to je Grenouille svoje otkre tao, te ponovno ude u radionicu i oprezno stavi svij
eænjak na radni stol. Nedvojbeno profinjen nos, ali. . .
Ja imam najbolji nos u Parizu, maitre Baldini grakne Grenouille prekinuv i ga. Po
znajem sve mirise na svijetu, sve u Parizu, sve, samo im ne znam svima imena, al
i mogu i njih nauèiti, sve mirise koji imaju imena, a njih nema mnogo, samo nekoli
ko tisuæa, sve æu ih nauèiti, ime tog balzama stiraksa neæu nikad zaboraviti, balzam se
zove stiraks, zove se stiraks...
Za uti! zavièe Baldini. Ne prekidaj me dok govorim! Jezièav si i drzak. Nema èovjeka
ji zna tisuæu mirisa poimence. Ne znam ih ni ja, samo nekoliko stotina, jer ih u n
a em zanatu i nema vi e, svi ostali su smradovi a ne mirisi!
Za te duge, eksplozivne upadice Grenouille se gotovo istegnuo, pa je u trenutku
uzbudenja èak zalomatao rukama u krugu da predoèi »sve, sve« to zna, ali se na Baldinijev
e rijeèi ponovno uvukao u sebe, poput male crne kornjaèe zastao na pragu i nepomièno v
rebao.
Dakako nastavi Baldini odavna mi je posve jasno da se »Amor i Psiha« sastoji od sti
raksa, ru ina ulja i klinèiæa, od bergamota i ru marinova ekstrakta et cetera. Da bi se
to otkrilo, kako rekoh, dovoljan je osrednje osjetljiv nos, pa je posve moguæe da
te Bog obdario osrednje osjetljivim nosom, kao i mnoge druge osobito u tvojoj do
bi. No, parfimeru Baldini pri tom podigne ka iprst i isprsi se no, parfimeru treba
vi e od osrednje osjetljiva nosa. Potreban mu je njuh koji se izo trava desetljeæima,
koji ne slabi, koji æe mu omoguæiti da sa sigurno æu odgonetne i najslo enije mirise po v
rsti i kolièini, ali i da stvara nove, nepoznate mirisne smjese. Takav nos i on do
takne prstom svoj ne postoji u prirodi, mladiæu! Takav se nos stjeèe s uporno æu i marlj
ivo æu. Zar bi rni mogao bez razmi ljanja dati toènu formulu »Amora i Psihe« No Bi li mogao
Grenouille ne odgovori.
Mo e li mi je reæi barem otprilike upita Baldini i prigne se da bi bolje vidio kornj
aèu na vratima. Tek tako, pribli no Onda Govori, ti najbolji pari ki nosu!
No, Grenouille je utio.
Eto! reèe Baldini, i zadovoljan i razoèaran, i ponovno se uspravi. Ne mo e . Naravno
ako bi i mogao. Ti si poput onoga koji ku a jelo i utvrduje ima li u juhi per ina il
i krasuljice. No, dobro i to je ne to, ali to te ni izdaleka ne èini kuharom. U svak
om umijeæu, ali i u svakom zanatu zapamti to prije no to ode ! nadarenost ne vrijedi
ni ta, jer najva nije je iskustvo koje se stjeèe skromno æu i marljivo æu.
Posegnuo je za svijeænjakom na stolu kadli je Grenouille promuklim glasom zagrakta
o s vrata: Ne znam to je formula, maitre, to ne znam, ali znam sve drugo!
Formula je alfa i omega svakog parfema strogo æe Baldini, jer je veæ htio okonèati ra
zgovor. To je precizna uputa o omjeru u kojemu treba mije ati pojedine sastojke da
bi se dobio eljeni, jedinstveni miris; to je formula. Ona je recept ako tu rijeè b
olje razumije .
Formula, formula kre tao je Grenouille uspravljajuæi se. Ne treba mi formula. Imam
recept u nosu. Da vam ga smije am, maitre, hoæete li da ga smije am, hoæete
li
Kako povièe Baldini prilièno glasno i primakne
svijeæu patuljku pod nos. Ma kako bi ga ti smije ao
Grenouille prvi put nije ustuknuo. Pa sve je ovdje to trebamo, svi su mirisi ovdj
e, u ovoj prostoriji reèe on ponovno pokazujuæi prstom u tamu. Eno ru ina ulja! Eno na
ranèina cvijeta! Eno klinèiæa! Eno ru marina!. . .
Sve je to, dakako, tamo! rikne Baldini. Sve! No, ponavljam ti, tvrdoglavèe, ne sl
u e ti nièemu ako ne zna formulu!
... Eno jasmina! Eno alkohola! Eno bergamote! Eno stiraksa! graktao je neumorno
Grenouille pokazujuæi uz svako ime prstom u drugu toèku u prostoriji u ko
69
joj je bilo tako mraèno da se sjena polica s boèicama samo mogla naslutiti.
Znaèi, ti vidi i noæu, ha otrese se Baldini. Ne samo da ima najistanèaniji njuh, n
najo triji vid u Parizu, ne Ako ima i osrednje u i, dobro ih otvori da èuje to æu ti re
i si mali prevarant. Vjerojatno si ne to naèuo kod Pelissiera, ne to nanju io, zar ne, p
a sada misli kako me mo e nasamariti
Grenouille se sada posve istegnuo, stajao je, tako reæi, u prirodnoj velièini u vrat
ima, lagano ra irenih nogu i lagano pru enih ruku, pa je nalikovao na crnog pauka ko
ji se hvata za prag i dovratnik. Dajte mi deset minuta reèe prilièno opu teno pa æu v
stvoriti parfem »Amor i Psiha«. Sad odmah i ovdje, u ovoj prostoriji. Maitre, dajte
mi pet minuta!
Misli li da æu tebi dopustiti da petlja po mojoj radionici S esencijama koje vrijed
e imetak Tebi
Da reèe Grenouille.
Uh! usklikne Baldini i ispusti odjednom sav zrak to ga bija e udahnuo. Zatim dubok
o udahne, zagleda se u Grenouilleovu pauèju spodobu i poène razmi ljati. Zapravo je sv
ejedno, pomisli, jer sutra je ionako svemu kraj. Znam, dodu e, da on ne mo e napravi
ti to to tvrdi, nipo to ne mo e, jer bi tada bio jo veæi od velikog Frangipanija. Za to o
da ne bih dopustio tu demonstraciju da se vlastitim oèima uvjerim u ono to veæ znam U
ostalom, mo da æe mi u Messini jednoga dana sinuti èovjek ponekad u starosti postaje èud
an i dr i se kao pijan plota najludih zamisli da nisam prepoznao genija za mirise,
biæe koje je milost Bo ja obilato obdarila, èudo od djeteta. . . No, to je posve iskl
juèeno. Prema svemu to mi govori razum, to je iskljuèeno ali èuda postoje, to je sigurn
o. No, kad jednoga dana umrem u Messini, kad mi na smrtnoj postelji sine: Tada u
Parizu, one veèeri, zatvorio si oèi pred èudom. . . Ne bi ti bilo ba ugodno, Baldini!
Neka ta budala prorajta tih nekoliko kapi ru ina ulja i mo usove
7f>
tinkture, pa i sam bi ih prorajtao da te Pelissierov parfem jo doista zanima. Uos
talom, to je nekoliko kapi koliko god bile vrlo, vrlo skupe! u usporedbi sa sigur
no æu znanja i s mirnom staro æu
Pazi! reèe on izvje taèeno strogim glasom. Pazi! Ja. . . kako se zapravo zove
Grenouille odgovori Grenouille. JeanBaptiste Grenouille.
Aha reèe Baldini. Dakle, pazi, JeanBaptiste Grenouille! Razmislio sam. Moram ti p
ru iti priliku, sada, odmah, da doka e svoju tvrdnju. Time ti ujedno dajem priliku da
uvjerljivim neuspjehom nauèi to je vrlina skromnosti mo da, s obzirom na mladost, nij
e jo ni razvijena kod tebe, to ti se mo e oprostiti koja je bitan uvjet tvog kasnije
g napretka kao pripadnika svoga ceha, svoga stale a, kao supruga, podanika, kao èovj
eka i kao dobrog kr æanina. Voljan sam ti dati tu lekciju na vlastiti tro ak, jer sam
danas, iz odredenih razloga, raspolo en za tro enje, i, tko zna, mo da æe me jednoga dan
a sjeæanje na ovaj prizor donekle razvedriti. No, nemoj misliti da me mo e nadmudriti
! Nos Giuseppea Baldinija je star, ali je istanèan, dovoljno istanèan da odmah nanju i
i najmanju razliku izmedu tvoje mje avine i ovog parfema ovdje reèe i pri tom izvuèe
rupèiæ natopljen »Amorom i Psihom« i mahne njime pod Grenouilleovim nosom. Pridi, najbol
ji pari ki nosu! Pridi ovom stolu i poka i to zna ! No, pazi da mi ni ta ne prevrne i ne
ru i ! Ne diraj ni ta. Najprije æu se pobrinuti za vi e svjetla. Zelimo veliko osvjetljenj
e za taj mali pokus, zar ne
I rekav i to, uzme jo dva svijeænjaka, koja su stajala na rubu velikog hrastova stola
, te ih pripali. Slo io ih je sva tri jedan pokraj drugoga po duljini stola s drug
e strane, odmakao ko e, oslobodio srednji dio stola. Potom je s jednog malog stalk
a mirnim i brzim kretnjama donio pribor potreban za rad veliku trbu astu bocu za m
ije anje
tekuæine, stakleni lijevak, pipetu, malu i veliku menzuru i sve lijepo poredao isp
red sebe na hrastovoj ploèi.
Grenouille se u meduvremenu odlijepio od vrata. Jo za Baldinijeva kiæenog govora ne
stalo je sve njegove ukoèenosti, napetog vrebanja, obuzdavanja. Èuo je samo pristana
k, samo »da«, s likovanjem djeteta koje je sebi s prkosom izborilo dopu tenje i fuæka na
ogranièenja, uvjete i moralne opomene to su s time povezane. Stojeæi opu ten, prvi put
vi e nalik na èovjeka nego na ivotinju, strpljivo je podnio ostatak Baldinijeve tira
de znajuæi da je veæ svladao èovjeka koji mu je upravo popustio.
Dok je Baldini jo razmje tavao svijeænjake na stolu, Grenouille se veæ u uljao u tamu rad
ionice, u dio gdje su stajali regali sa skupocjenim esencijama, uljima i tinktur
ama i, voden sigurnim nosom, zgrabio s polica potrebne boèice. Bilo ih je ukupno d
evet: esencija od naranèina cvijeta, limetino ulje, klinèiæevo i ru ino ulje, ekstrakt j
asmina, bergamota i ru marina, mo usova tinktura i stiraksov balzam. Sve ih je skinu
o i poredao na rubu stola. Naposljetku je jo dovukao balon sa stopostotnim alkoho
lom. Zatim je stao iza Baldinija koji je jo s pobo nom pedanterijom slagao posude z
a mije anje, ovu bocu pomaknuo malo ovamo, onu jo malo onamo, kako bi sve bilo u on
om redu na koji je odavna navikao i da bi sve bilo najpovoljnije osvijetljeno pa
je èekao, drhteæi od nestrpljivosti, da se starac udalji i njemu ustupi mjesto.
Tako! reèe napokon Baldini i odmakne se. Ovdje je poredano sve to ti treba za tvoj
. . . nazovimo ga blagonaklono »eksperimentom«. Nemoj mi ni ta razbiti, ni ta proliti! J
er, zapamti, ove tekuæine, s kojima ti sada smije raditi pet minuta, tako su skupoc
jene i rijetke da ih vi e nikada neæe dr ati u rukama u takvom koncentriranom obliku!
Koliko da vam napravim, maitre upita Grenouille.
to napraviti. . . upita Baldini koji jo nije dovr io svoj govor.
Koliko parfema zagrakæe Grenouille. Koliko tog parfema elite imati Smijem li do vr
ha napuniti ovu debelu bocu I poka e prstom bocu za mije anje, koja je, bez pretjeri
vanja, mogla primiti tri litre tekuæine.
Ne, ne smije ! povièe Baldini izbezumljeno, a iz njega je vikao strah, duboko ukori
jenjen i spontan, zbog rasipanja njegove imovine. I kao da se zastidio tog krika
to ga je razotkrio, Baldini odmah zatim zaurla: I ne smije mi upadati u rijeè! da b
i potom nastavio mirnijim, podsmijehom obojenim glasom: to æe nam tri litre parfema
koji ni jedan ni drugi ne cijenimo Zapravo bi bilo dovoljno pola mjerice. Buduæi
da se takve male kolièine ne mogu toèno mije ati, dopustit æu ti da za poèetak napuni treæ
ove boce.
Dobro reèe Grenouille. Napunit æu treæinu ove boce »Amorom i Psihom«, ali, maitre Ba
, napravit æu ga na svoj naèin. Ne znam da li je to u skladu s pravilima zanata, jer
ih ne znam, ali æu ga napraviti na svoj naèin.
Izvoli! reèe Baldini koji je znao da u tom poslu nema »mojih« ili »tvojih« naèina, neg
o jedan, jedan jedini moguæi naèin za dobivanje konaène kolièine, to jest da se s poznav
anjem formule i odgovarajuæim preraèunavanjem proizvede najtoènije odmjeren koncentrat
raznih esencija, koji se nakon toga mora »spiritualizirati« alkoholom, ponovno u toèn
om omjeru koji varira od jedan naprama deset do jedan naprama dvadeset, da bi se
dobio gotov parfem. Znao je da drugih naèina nema. Stoga mu se ono to mu se odigra
valo pred oèima i to je najprije promatrao s podrugljivom suzdr ano æu, zatim zbunjeno i
naposljetku s nemoænim zaprepa tenjem, moralo èiniti pravim èudom. I taj se prizor ureza
o u njegovo pamæenje tako duboko da ga do kraja ivota nije zaboravio.
15
Èovjeèuljak je najprije otèepio balon s alkoholom. Muèio se da podigne te ku po
sudu. Morao ju je podiæi gotovo do visine glave, jer je na toj razini stajala mije a
lica sa staklenim lijevkom kroz koji je, bez mjerice, ulijevao alkohol neposredn
o iz balona. Baldini se stresao od tolike nesposobnosti: momak nije samo okrenuo
naglavce svjetski poredak u parfimeriji poèinjuæi s otapalom, a ne s koncentratom k
oji je trebalo otapati, nego je i fizièki tome jedva bio dorastao! Drhtao je od na
pora, i Baldini je svakog trenutka mislio kako æe se te ki balon razbiti i smrskati
sve na stolu. Svijeæe, zaboga, pomisli on, svijeæe! Ne to æe eksplodirati, moja æe kuæa izg
rjeti. . .! I veæ htjedne priskoèiti i oduzeti tom ludaku balon kadli ga je Grenouil
le sam spustio, stavio balon neokrnjen na pod i ponovno ga zaèepio. U boci za mije a
nje talasala se bistra tekuæina nije prolio ni kapi. Grenouille je predahnuo nekol
iko trenutaka i pri tom mu se lice tako ozarilo kao da je veæ obavio najmuèniji dio
posla. A zatim je nastavio raditi s takvom brzinom da ga je Baldini jedva slijed
io oèima, a kamoli razabrao redoslijed ili barem nekakvu pravilnost u toku postupk
a.
Grenouille je na izgled nasumce uzimao flakone s mirisnim esencijama, poredane n
a stolu, brzo izvlaèio staklene èepove, sekundu ih dr ao pod nosom, zatim izlijevao iz
ovoga, kapao iz onoga, trcnuo malo tekuæine iz treæe boèice u lijevak i tako dalje. Pi
petu, epruvetu, menzuru, lièicu i tapiæ za mije anje sav pribor kojim parfimer upravlja
slo enim postupkom mije anja Grenouille nije ni taknuo. Èinilo se kao da se igra, popu
t djeteta koje ne to mijesi i muæka, te od trave, vode i blata kuha nekakav grozni u
varak i tvrdi da je to juha. Da, poput djeteta, pomisli Baldini; odjednom izgled
a kao dijete, usprkos grubim akama, usprkos narova enu licu punom o iljaka i kvrgavu
staraèkom nosu. Mislio sam da je stariji nego to
1A
jest, a sad mi izgleda mladi, kao da su mu trièetiri godine; nalikovao je na onu n
epristupaènu, neshvatljivu, svojeglavu djecu koja, tobo e naivna, misle samo na sebe
, koja ele despotski podrediti sve na svijetu, a to bi i uèinila kad bi im se dopus
tilo da provode svoju megalomansku volju i kad ih se najstro im odgojnim mjerama n
e bi malopomalo discipliniralo i razvilo u potpune liènosti koje mogu vladati sobo
m. Takvo fanatièno dijete skrivalo se u tom momku koji je za arenih oèiju stajao kod s
tola i zaboravio sve oko sebe, oèito i ne znajuæi da u radionici jo ne to postoji osim
njega i tih boèica to ih je brzo i nevje to primicao lijevku da bi zamije ao svoj ludaèki
buækuri za koji æe poslije sasvim sigurno tvrditi ali i u to vjerovati! da je izuzet
ni parfem »Amor i Psiha«. Baldinija je podilazila jeza dok je pri drhtavom svjetlu s
vijeæa promatrao to biæe kako sve radi stravièno naopako i stravièno samosvijesno. Takvi
h biæa razmi ljao je, i odjednom osjetio ponovno tugu i jad i gnjev kao kad je u smi
raj dana promatrao grad u crvenom odsjaju takvih biæa prije nije bilo; bija e to pos
ve novi primjer roda koji je mogao nastati samo u tom bolesnom, trulom razdoblju
. . . No, nauèit æe on njega pameti, tog umi ljenog balavca! Pokazat æe mu svoje, poslij
e te smije ne predstave, pa æe pobjeæi poput pogrbljene hrpice bijede kakav je i do ao.
Olo ! Danas se vi e ne smije ni s kim upustiti, jer sve vrvi od tog glupavog olo a!
Baldini bija e tako zaokupljen svojim unutarnjim gnjevom i odvratno æu prema vremenu u
kojemu je ivio da nije ni shvatio to se dogada kad je Grenouille iznenada zaèepio s
ve flakone, izvadio lijevak iz boce za mije anje, zgrabio je za grlo, lijevim je d
lanom zatvorio i sna no protresao. Tek kad se boca nekoliko puta okrenula u zraku,
a njezin skupocjeni sadr aj poput limunade slijevao iz trbuha u grlo i obratno, B
aldini je istisnuo krik bijesa i zaprepa tenja. Stani! zakre ti. Sada je dosta! Smjes
ta prekini! Basta! Stavi odmah bocu na stol i nemoj vi e ni ta dirati, razumije li, n
i ta vi e! Zacijelo sam poludio kad
sam uopæe slu ao te tvoje glupe brbljarije. Naèin na koji postupa sa stvarima, tvoja si
rovost, tvoja primitivna nerazumnost pokazuju mi da si eprtlja, neotesana eprtlja,
a povrh toga bijedni i bezobrazni balavac. Nisi ni za mije anje limunade, pa ni z
a prodavaèa najobiènije sladiæevine, a kamoli za parfimera! Budi sretan, budi zahvalan
i zadovoljan ako ti tvoj majstor dopusti da mu i dalje muæka tekuæinu za lu enje! Da s
e vi e nisi usudio, èuje li me Da se vi e nisi usudio prijeæi preko praga jednog parfimer
a!
Tako je govorio Baldini. I dok je jo govorio, prostor oko njega veæ je bio zasiæen mi
risom »Amora i Psihe«. Miris je uvjerljiviji od rijeèi, izgleda, osjeæaja i volje. Od uv
jerljive snage mirisa ne mo emo se obraniti, ona ulazi u nas poput zraka u na a pluæa,
ispunjava nas, pro ima, protiv nje ne postoji sredstvo.
Grenouille je spustio bocu, maknuo s grla ruku vla nu od parfema i obrisao je o ru
b kaputiæa. Jedan, dva koraka natrag i nezgrapno previjanje njegova tijela pod uda
rcima Baldinijeve bukvice bijahu dovoljni da ustalasaju zrak i pro ire uokolo tek
stvoreni miris. Vi e i nije bilo potrebno. Baldini je, dodu e, jo bjesnio i vikao i p
sovao; no, sa svakim udisajem njegov je vanjski, neprikriveni bijes sve vi e slabi
o, jer ga u du i nije mogao pothraniti. Slutio je da je pora en, pa se stoga njegov
govor naposljetku pretvorio u prazne patetiène fraze. I kad je za utio i utio neko vr
ijeme, nije mu vi e ni trebala Grenouilleova primjedba: Gotovo je. Ionako je to zn
ao.
Usprkos tome, premda ga je sa svih strana veæ opsjedao zrak ote an mirisom »Amora i Ps
ihe«, pri ao je starom hrastovom stolu radi probe. Izvukao je iz d epa, iz lijevog d epa
kaputiæa, èist, snje nobijeli èipkasti rupèiæ, razmotao ga i nakapao nekoliko kapljica to
je izvukao dugom pipetom iz boce za mije anje. Zamahne rupèiæem ispru enom rukom da ga
prozraèi, a zatim ga uvje banom i elegantnom kretnjom provuèe ispod nosa udi uæi miris. Do
k ga je na mahove ispu tao, sjeo je na stolicu bez naslo
na. Bija e jo tamnocrven u licu od navale gnjeva, ali je odjednom posve problijedio
. Nevjerojatno mrmljao je tiho u bradu zaboga. . . nevjerojatno. I neprekidno je
gurao nos u rupèiæ i nju kao i tresao glavom i mrmljao »nevjerojatno«. Bija e to »Amor i P
a«, nedvojbeno »Amor i Psiha«, mrska i genijalna mirisna smjesa »Amora i Psihe«, tako toèna
kopija da je ni sam Pelissier ne bi mogao razlikovati od svoga proizvoda. Nevjer
ojatno. . .
Malodu an i blijed sjedio je veliki Baldini na stolici i doimao se smije no s rupèiæem u
ruci to ga je pritiskao na nos poput prehladene djevice. Jezik mu se sada potpun
o oduzeo. Nije vi e mogao izgovoriti ni »nevjerojatno« i samo je lagano kimao glavom i
zurio u sadr aj mije alice i ispu tao monotono »hm, hm, hm. . . hm, hm, hm. . . hm, hm,
hm. . .« Nakon nekog vremena Grenouille se pribli io stolu, neèujno poput sjene.
Ovaj parfem nije dobar reèe. Ima vrlo lo sastav, ovaj parfem.
Hm, hm, hm izusti Baldini, a Grenouille nastavi: Ako mi dopustite, maitre, pobo
lj at æu ga. Dajte mi jednu minutu pa æu vam iz njega napraviti pristojan parfem!
Hm, hm, hm izusti Baldini i kimne. Ne zato to je pristao, nego zato to je bio tak
o nemoæan i apatièan da bi na sve rekao samo »hm, hm, hm« i kimao. I nastavio je kimati
i mrmljati »hm, hm, hm« i nije se ni poku avao uplesti kad je Grenouille drugi put poèeo
mije ati, drugi put ulio alkohol u mije alicu, dolio ga na gotov parfem i drugi put
sadr aj flakona izlijevao u lijevak ne obraæajuæi pa nju na redoslijed i kolièinu. Tek po
tkraj postupka Grenouille ovaj put nije tresao bocu, nego ju je samo lagano zalj
uljao poput èa e s konjakom, mo da zato to je imao obzira prema Baldinijevoj osjetljivo
sti, mo da zato to mu se ovaj put sadr aj èinio dragocjeniji dakle, tek sada kad je got
ova tekuæina lelujala u boci, Baldini se trgao iz o amuæenosti i djgao, dr eæi rupèiæ, nara
, jo pod nosom kao da se eli naoru ati protiv novog napada na svoju du u.
 Gotovo je, maitre reèe Grenouille. Sada je to doista vrlo dobar miris.
Da, da, dobro, dobro odvrati Baldini i mahne mu slobodnom rukom da ode.
Zar ga neæete isprobati krkljao je dalje Grenouille. Zar neæete, maitre Neæete ga pr
bati
Kasnije, sad nisam raspolo en za probu. . . druge mi se stvari motaju po glavi. S
ad idi! Hajde!
I uzme jedan od svijeænjaka, izide i prijede duæan. Grenouille ga je slijedio. U li su
u uski hodnik to je vodio do ulaza za poslugu. Starac je vukao noge prema kuænim v
ratima, povukao zasun i otvorio ih. Pomaknuo se da bi djeèaka pustio van.
Smijem li sada kod vas raditi, maitre, smijem li upita Grenouille veæ stojeæi na pr
agu, ponovno pogrbljen, ponovno vrebajuæi oèima.
Ne znam reèe Baldini razmislit æu. Idi!
I zatim je Grenouille nestao, odjednom se izgubio, tama ga je progutala. Baldini
je stajao kod vrata i zurio u noæ. U desnoj je ruci dr ao svijeænjak, u lijevoj rupèiæ, p
oput èovjeka kojemu curi krv iz nosa, a ipak se samo bojao. Brzo je stavio zasun n
a vrata. Zatim je spustio za titni rupèiæ s lica, gurnuo ga u d ep i kroz duæan se vratio
u radionicu.
Miris bija e tako bo anstven da su se Baldiniju smjesta ovla ile oèi. Nije ga trebao isk
u ati, samo je stajao kod radnog stola ispred mije alice i disao. Parfem je bio diva
n. U usporedbi s »Amorom i Psihom« bio je kao simfonija u usporedbi s osamljenim cvi
ljenjem violine. I vi e. Baldini sklopi oèi i osjeti kako se u njemu bude najuzvi enij
e uspomene. Vidio je sebe kako kao mladiæ noæu eta nasadima Napulja; vidio je sebe ka
ko le i u zagrljaju ene s crnim uvojcima, a na podvoju prozora obrise ru ina grma to s
e njihao na noænom vjetru; èuo je tu i tamo pjev ptica, a iz daljine glazbu iz luèke g
ostionice; èuo je apat tik do uha, èuo »ljubim te« i osjetio kako se od zanosa je i,
sada! sada u ovom trenutku! Naglo otvori oèi i zastenje od u itka. Za ovakav parfem
dosad se nije znalo. Nije to bio parfem koji je bolje mirisao, ni sentbon, ni to
aletno sredstvo. Bija e to ne to posve novo, ne to od èega se mogao stvoriti èitav novi sv
ijet, èaroban, bogat svijet, i èovjek je u trenu zaboravljao sve odvratno oko sebe i
osjeæao se tako bogatim, tako raspolo enim, tako slobodnim, tako dobrim. . .
Baldinijeve ruke presta e se je iti, i obuzme ga omamljujuæi du evni mir. Uzme ko u, jareæu
ko u, koja je le ala na rubu stola, uhvati no i izre e je na komade. Zatim ih stavi u s
taklenu kadicu i prelije ih novim parfemom. Brzo prekrije kadicu staklenom ploèom,
ostatak parfema prelije u dvije boèice, prilijepi na njih etikete i napi e na njima
»Nuit napolitaine«. Zatim ugasi svijeæe i ode.
Dok je veèerao sa enom, nije joj ni ta isprièao, a najmanje o nepovredivoj odluci to ju
je donio poslije podne. Ni njegova ena nije prozborila ni rijeèi, jer je opazila da
je raspolo en pa je stoga bila vrlo zadovoljna. Nije po ao ni prijeko, u NotreDame,
kako bi zahvalio Bogu na èvrstoæi karaktera. tovi e, toga je dana prvi put zaboravio m
olitvu prije spavanja.
16
Iduæeg jutra krenuo je ravno Grimalu. Najprije je platio jareæe ko e, i to p
unu cijenu, ne gundajuæi i nimalo se ne cjenkajuæi. A potom je pozvao Grimala na boc
u bijelog vina u Tour dArgent i, nakon kratka natezanja, otkupio egrta Grenouille
a. Nije mu, dakako, otkrio za to ga hoæe i za to mu treba. Stoga je izmislio veliku n
arud bu parfimirane ko e govoreæi da mu je za taj posao potreban neizuèeni pomoæni radnik.
Potreban mu je, kako je rekao, skroman momak koji æe iriu obavljati najjednostavn
ije poslove, rezati ko u i tako dalje. Naruèio je jo jednu bocu vi
na i ponudio Grimalu dvadeset livara od tete zbog neugodnosti to mu ih stvara preuz
imajuæi Grenouillea. Dvadeset livara bija e golema svota. Grimal je odmah pristao. O
ti li su u tavionicu ko e u kojoj je, zaèudo, Grenouille veæ èekao sa svojim sve njem, Bal
i je platio dvadeset livara i odmah ga poveo sa sobom znajuæi da je sklopio najbol
ji posao u ivotu.
Grimal se vratio u Tour dArgent, takoder uvjeren da je sklopio najbolji posao u i
votu, popio tamo jo dvije boce vina, oko podne se preselio u Lion dOr na drugoj o
bali i tako se stra no napio da je kasno naveèer, kad je ponovno htio poæi u Tour dArg
ent, zamijenio Rue Geoffroi LAnier s Rue des Nonaindieres, pa je, umjesto da dod
e ravno na Pont Marie, kako se nadao, na nesreæu dospio na Quai des Ormes, odakle
je, koliko je dug i irok, s licem naprijed, pljusnuo u vodu kao da pada u meku po
stelju. Bio je trenutaèno mrtav. Medutim, rijeci je trebalo jo prilièno mnogo vremena
da ga s pfièine i mimo privezanih teglenica odvuèe u maticu, i tek je u ranim jutar
njim satima ko ar Grimal ili, toènije reèeno, njegovo vodom natopljeno mrtvo tijelo ne
smetano otplutalo nizvodno, prema zapadu.
Dok je prolazilo ispod Pont au Changea, neèujno, ne udarajuæi o stupove mosta, JeanB
aptiste Grenouille je dvadeset metara iznad njega upravo odlazio u krevet. Pripr
emili su mu drveni le aj u najskrovitijem kutu Baldinijeve radionice, koju je sada
zaposjeo, dok je njegov prija nji gazda plutao opru en niz hladnu Senu. Sklupèao se s
osjeæajem ugodnosti, skupio poput krpelja. Dok se uspavljivao, sve se vi e uvlaèio u
sebe i sveèano ulazio u svoju unutarnju tvrdavu i sanjao kako u njoj, sebi u èast, p
roslavlja pobjednièki praznik mirisa, beskrajno orgijanje uz dim tamjana i pare iz
mirne.
17
S kupnjom Grenouillea poèeo je procvat tvrtke Giuseppea Baldinija, koja
je postigla nacionalni, tovi e, evropski ugled. U parfimeriji na Pont au Changeu pe
rzijski zvonèiæi vi e nisu mirovali i èaplje nisu prestajale pljuckati mirisnu vodicu.
Jo iste veèeri Grenouille je morao pripraviti »Nuit napolitaine« i napuniti njime velik
i balon, i u toku iduæih nekoliko dana prodalo se vi e od osamdeset flakona. Dobar g
las o parfemu munjevito se pro irio. Chenieru su veæ ispale oèi od brojenja novca i bo
ljela su ga leda od dubokih naklona, jer su se pojavljivala visoka i najvi a gospo
da ili barem sluge visoke i najvi e gospode. A jednom su se èak naglo otvorila vrata
tako da je sve zazvonilo, i u parfimeriju je u ao lakaj grofa dArgensona i poèeo vi
kati, kako samo lakaji mogu vikati, da hoæe pet boca novoga parfema, i Chenier je
jo petnaest minuta drhtao od strahopo tovanja, jer je grof dArgenson bio intendant
i ministar rata njegova velièanstva i najmoæniji èovjek u Parizu.
Dok je Chenier bio sam izlo en navali kupaca u duæanu, Baldini se sa svojim novim egr
tom zatvorio u radionicu. Opravdao je Chenieru okolnosti fantastiènom teorijom koj
u je nazvao »podjelom rada i racionalizacijom«. Godinama je strpljivo gledao, obja nja
va e Baldini, kako Pelissier i njemu slièni, koji pljuju na ceh, odvraæaju kupce od nj
ega i upropa tavaju mu poslove. Sada je njegovu strpljenju do ao kraj. Sada æe prihvat
iti izazov i udariti po drskim skorojeviæima, njihovim sredstvima: svake sezone, s
vakog tjedna, bude li potrebno, trijumfirat æe s novim parfemom, ali s kakvim! eli
iskoristiti svu svoju kreativnu snagu. I za to je potrebno, kako je govorio, da
se samo uz pomoæ jednog nekvalificiranog radnika potpuno posveti proizvodnji parfe
ma, dok æe se Chenier morati baviti samo njihovom prodajom. Tom metodom oni æe otvor
iti novo poglavlje u povijesti parfimerije, pomesti konku
renciju i neizmjerno se obogatiti da, svjesno i izrièito je upotrijebio mno inu, jer
je namjeravao dodijeliti odredeni postotak tog bogatstva svome starom i zaslu nom
kalfi Chenieru.
Jo prije nekoliko dana Chenier bi takve majstorove prièe smatrao znacima poèetnog sta
raèkog ludila. »Dozrio je za Charite«, pomislio bi, »jo malo, pa æe potpuno pustiti tuèak
ruke.« No, sada vi e ni o èemu nije razmi ljao. Nije ni stigao, jer je imao i previ e posl
a, toliko posla da je naveèer od iscrpljenosti jedva bio u stanju isprazniti prepu
nu blagajnu i odvojiti svoj dio. Nije ni u snu pomislio da to nisu èista posla kad
je Baldini svaki dan izlazio iz radionice s nekakvim novim mirisom.
A kakvi to samo bijahu rhirisi! Ne samo parfemi visoke, najvi e klase, nego i krem
e i puder, sapun, parfimirani losioni za kosu, vodice, ulja. . . Sve to je trebal
o mirisati, mirisalo je sada na nov i drugaèiji naèin, velièanstvenije no ikada prije.
I na sve, doista na sve, pa i na nove parfimirane vrpce za kosu, kreirane jedno
ga dana osebujnim Baldinijevim hirom, javnost se bacala kao opsjednuta ne pitajuæi
za cijenu. Sve Baldinijeve kreacije postigle su uspjeh. A uspjeh bija e tako velièa
nstven da ga je Chenier primao kao prirodnu pojavu ne zanimajuæi se vi e za njegove
uzroke. Da bi mo da novi egrt nespretni patuljak koji je ivio u radionici poput psa
i kojega je ponekad mogao nazrijeti, kad bi majstor izi ao, kako u kutu radionice
pere staklenke i èisti mu are da bi taj nikogoviæ mogao imati nekakve veze s bajoslovn
im poslovnim procvatom, Chenier ne bi povjerovao ni da mu je to netko rekao.
Patuljak je, dakako, imao i te kako s tim veze. Sve to je Baldini donosio u duæan i
ostavljao Chenieru za prodaju bilo je samo djeliæ onoga to je Grenouille pripravlj
ao iza zatvorenih vrata. Baldinija vi e nije slu ao njuh. Katkad je pro ivljavao prave
 muke da odabere neko od èudesa to ih je stvarao Grenouille. Taj bi èarobnjakov uèenik
mogao opskrbiti recepturama sve francuske parfimere
a da se ne ponovi, a da ne proizvede ni ta manje vrijedno ili osrednje. Zapravo, n
e bi ih mogao opskrbiti formulama, jer je Grenouille isprva komponirao mirise na
Baldiniju veæ dobro poznat naèin, to jest posve kaotièno i u potpunoj suprotnosti s p
ravilima struke, mije ajuæi sastojke odoka i, na izgled, bez repa i glave. Da bi tu
suludu metodu barem shvatio, ako je veæ nije mogao nadzirati, Baldini je jednoga d
ana zatra io od Grenouillea da se u pripravljanju smjesa poslu i vagom, mjericom i p
ipetom, pa makar ih smatrao nepotrebnima; da se navikne primjenjivati alkohol ka
o otapalo koje se dodaje tek kasnije, a ne kao mirisnu tvar, i zaklinjao ga Bogo
m da radi polako, smireno i polako, kako dolikuje obrtniku.
Grenouille ga je poslu ao. Baldini je tek tada uspio slijediti pojedine radnje »majs
tora vilenjaka« i sve zapisati. Sjedio je pokraj Grenouillea s papirom i perom, ne
prekidno ga upozoravajuæi da uspori, zapisujuæi koliko grama ovoga, do koje crte na
mjerici onoga, koliko kapljica nekog treæeg sastojka odlazi u bocu za mije anje. Na
taj neobièni naèin i Baldini se naknadnom analizom postupka napokon uspio domoæi recep
ture za sintezu mirisa. Kako je Grenouille bez nje mogao pripravljati svoje parf
eme, bija e za Baldinija i dalje zagonetka, tovi e èudo, ali je barem uspio svesti èudo n
a formulu i time donekle smiriti svoj duh koji je edao za pravilima i saèuvati svoj
u viziju svijeta parfema od potpunog rasula.
Malopomalo izmamio je od Grenouillea recepte za pripravljanje svih parfema to ih
je dotad izumio, a naposljetku mu je èak zabranio pripravljanje novih mirisa bez n
jegove, Baldinijeve, prisutnosti i s perom i papirom argusovskim je oèima pratio p
roces korak po korak i sve zapisivao. Svoje bilje ke, koje su ubrzo prerasle u tuc
ete i tucete formula, prepisivao bi savjesno, krasopisom, u dvije razlièite knji ice
: jednu je zakljuèao u sef, a drugu je neprekidno nosio sa sobom i noæu s njom spava
o. Pru ala mu je sigurnost. Sada je i on mogao, ako je htio, sam stva
rati Grenouilleova èuda koja su ga, kad ih je prvi put do ivio, duboko potresla. Vje
rovao je da æe sa svojom zbirkom pisanih formula moæi svladati opèinjenost stra nim stva
ralaèkim kaosom to je izvirao iz dna du e njegova egrta. Osim toga, i èinjenica to se vi
nije samo tupo divio, nego promatrajuæi i zapisivajuæi sudjelovao u stvaralaèkom èinu, s
mirivala je Baldinija i jaèala njegovo samopouzdanje. Nakon nekog vremena poèeo je v
jerovati da i sam bitno doprinosi uspje nosti profinjenih mirisa. I èim ih je sve up
isao u svoje knji ice to ih je èuvao u trezoru i u njedrima, nije vi e uopæe dvojio da su
oni iskljuèivo njegovi.
No i Grenouilleu je koristila disciplina koju mu je Baldini nametnuo u postupku
pripravljanja mirisa. Dodu e, mogao je i bez nje. Nije nikada morao tra iti neku sta
ru formulu da bi ponovno proizveo parfem nakon nekoliko tjedana i mjeseci, jer m
irise nije zaboravljao. No, obaveznom primjenom mjerice i vage nauèio je jezik par
fimerije i nagonski osjetio da mu znanje tog jezika mo e koristiti. Za nekoliko tj
edana Grenouille nije svladao samo imena svih mirisnih tvari u Baldinijevoj radi
onici, veæ je mogao napisati i formule svojih parfema, ali i tude formule i recept
e pretvarati u parfeme i druge parfimirane proizvode. I vi e od toga!
Po to je nauèio izra avati svoje parfimerske zamisli u kapljicama i gramima, pokusni m
eðukoraci nisu mu vi e bili ni potrebni. Kad bi mu Baldini nalo io da kreira novi miri
s za rupèiæe, sachete ili za minku, Grenouille ne bi vi e odmah posegnuo za flakonima i
pra cima, nego bi samo sjeo za stol i najprije napisao formulu. Sastavljanjem for
mule pro irio je put vlastite spoznaje od olfaktivne predod be do gotovog parfema. Z
a njega je to bio dulji put. U oèima svijeta, to jest u Baldinijevim oèima, bija e to
ipak napredak. Grenouilleova èuda ostala su ista. No, opskrbiv i ih receptima oduzeo
im je strah to su ga ulijevala, a to bija e korisno. to je Grenouille bolje svladav
ao obrtniè
ke poteze i postupke, to se normalnije znao izraziti uobièajenim parfimerijskim jez
ikom, njegov ga se majstor manje bojao i sumnjao u njega. Baldini ga je, dodu e, j
o smatrao osobom neobièno darovita njuha, ali ne vi e drugim Frangipanijem ili èak neug
odnim èarobnjakom, a Grenouilleu je to i te kako odgovaralo. Pravila zanata slu ila
su mu kao dobrodo la kamufla a. Uspio je potpuno smiriti Baldinija primjernim postup
cima pri vaganju sastojaka, laganim okretanjem boce za mije anje, kapanjem parfema
na bijele pokusne rupèiæe. Znao ih je veæ tako profinjeno protresti i elegantno ih pr
ovuæi ispred nosa, gotovo poput majstora. A povremeno je, u dobro promi ljenim vreme
nskim razmacima, pravio gre ke, ali tako da ih je Baldini morao zamijetiti: zabora
vio bi filtrirati, krivo bi podesio vagu, napisao u formuli besmisleno visok pos
totak ambrine tinkture... dopu tao da ga se prekori zbog gre aka i zatim ih najrevni
je ispravljao. Tako je uspio Baldinija obmanuti da se ipak sve, na kraju krajeva
, odvija kako treba. Ta nije htio zastra iti starca. Htio je doista od njega uèiti.
Dakako, ne pripravljanje parfema, ne ispravnu kompoziciju nekog mirisa, ne, nara
vno! Na tom ga podruèju nitko na svijetu nije mogao ni ta nauèiti, a sastojci u Baldin
ijevoj parfimeriji ne bi ni pribli no bili dovoljni za ostvarenje njegova sna o do
ista velikom parfemu. Ono to je mogao ostvariti kod Baldinija bilo je igrarija pr
ema predod bama o mirisima to ih je nosio u sebi i koje je jednoga dana namjeravao
kreirati. No, znao je da su mu za to potrebna dva bitna uvjeta: jedan bija e pla t g
radanskog statusa, ili barem statusa kalfe, jer bi se pod njegovim okriljem moga
o predati svojim pravim strastima i nesmetano te iti svom cilju. Drugi bija e poznav
anje zanatskih postupaka kojima se mirisne tvari proizvode, izoliraju, koncentri
raju, konzerviraju i tek time pripremaju za uzvi eniju primjenu. Grenouille je, do
du e, imao zaista najbolji nos na svijetu, koliko analitièki toliko i vizionarski, a
li jo nije razvio sposobnost da zbiljski ovlada mirisima.
18
I stoga se dobrovoljno dao poduèavati vje tini kuhanja sapuna iz svinjske
masti, ivanja rukavica od perive ko e, pripravljanja pudera od p eniènog bra na i tucani
h badema i usitnjenog korijenja Ijubica. Valjao je parfimirane svijeæe od drvenog
uglja, salitre i piljevine od sandalovine. Pripravljao istoènjaèke pastile od izmirn
e, benzojeve smole i jantarova praha. Mijesio tamjan, elak, vetiver i cimet u kug
lice za kadenje. Usitnjavao i prosijavao poudre imperiale od mljevenih ru inih lat
ica, lavandina cvijeta, kore cascarille. Mije ao minke, bijele i modre, te oblikova
o masne tapiæe u grimizne ru eve za usne. Proèi æavao najfiniji pra ak za nokte i kredu za
be s okusom metvice. Pripravljao tekuæine za kovrèanje perika, kapljice protiv brada
vica i kurjih oèiju, bjelila za pjege na ko i i ekstrakt beladone za oèi, mast od panjo
lske mu ice za gospodu i toaletni ocat za dame. . . Uèio je pripravljanje svih moguæih
vodica i pra kova, toaletnih i kozmetièkih sredstava, ali i mije anje èajeva, mirodija,
likera, rasola i ostaloga ukratko, sve golemo naslijeðeno znanje to mu ga je Baldi
ni mogao prenijeti, ne aleæi se i uspje no, premda ne s osobitim zanimanjem.
No zato je s velikim zanimanjem slu ao kad ga je Baldini uèio kako se pripravljaju t
inkture, ekstrakti i esencije. Neumorno je tije tio jezgre gorkog badema u pu noj pr
e i ili tucao mo usova zrnca ili sjeckao grumene ambre ili strugao korijenje ljubice
da bi te strugotine zatim digerirao u najèi æem alkoholu. Upoznao se s primjenom lije
vka kojim se odvaja èisto ulje iz ispre ane limunove kore od mutnog ostatka. Nauèio je
su iti aromatske biljke i cvijeæe na metalnim re etkama na toplim i sjenovitim mjesti
ma i konzervirati u kavo li æe u loncima i u krinjama zapeèaæenima voskom. Svladao je vje
preèi æavanja pomada, pripravljanja infuza, filtriranja, koncentriranja, bistrenja i
rektificiranja.
Baldinijeva radionica nije, naravno, bila pogodna za proizvodnju cvjetnih i zaèins
kih eteriènih ulja u pravom smislu rijeèi. U Parizu bi ionako bilo vrlo te ko naæi potre
bne kolièine svje ih biljaka. No, kad bi se na tr nici za male novce mogla nabaviti alf
ija, metvica ili sjemenke anisa, ili kad bi stigla veæa po iljka lukovica perunike i
li odoljenova korijenja, kumina, mu katnog ora èiæa ili suhog karanfilova cvijeta, u Bal
diniju bi se probudila njegova alkemièarska ica, izvadio bi svoj veliki kotao, bakr
eni destilacijski kotao na koji je bio prièvr æen kondenzacijski lonac kotao s takozva
nom maurskom glavom, kako bi Baldini ponosno objavio u kojemu je jo prije èetrdeset
godina na ju nim padinama Ligurije i na visovima Luberona destilirao lavandu na o
tvorenom. I dok je Grenouille usitnjavao sirovinu za destilaciju, Baldini je gro
znièavo lo io jer je brza preradba bila alfa i omega toga posla zidano ognji te na koje
bi stavio bakreni kotao i dno dobro prelio vodom. Ubacio bi u posudu usitnjene
biljke, zaèepio prikljuèke dvostruke maurske glave i pripojio dvije cjevèice za dovod
i odvod vode. Tu rafiniranu konstrukciju za hladenje vodom, obja njavao je, ugradi
o je sam tek poslije, jer se u svoje vrijeme, naravno, hladilo na otvorenom, sam
o provjetravanjem. Zatim je puhao da bi rasplamsao vatru.
Malopomalo u kotlu bi poèelo kljuèati, a nakon nekog vremena poèeo bi iz treæe cijevi na
maurskoj glavi istjecati destilat najprije polako, u kapljicama, zatim u mlazu,
 tankom poput niti slijevajuæi se u florentinsku bocu koju bi Baldini postavio isp
pd kotla. Destilat se isprva doimao neugledno, poput rijetke, mutne juhe. No, ma
lopomalo, osobito kad bi Baldini napunjenu bocu mirno uklonio i zamijenio novom,
mutna se kapljevina odvajala na dvije razlièite tekuæine: dolje se sakupljala cvjet
na ili aromatièna voda, a gore je plivao debeo sloj ulja. Kad bi se oprezno, kroz
donje kljunasto grlo florentinske boce, iscijedila samo cvjetna voda nje na mirisa
, ostalo bi èisto ulje, esencija, sna ni mirisavi princip biljke.
Grenouille je bio opèinjen postupkom. Ako je i ta u ivotu moglo u njemu rasplamsati o
du evljenje dakako, ne vidljivo, nego skriveno, poput zanosa to gori hladnim plamen
om tada je to bio upravo taj postupak koji je vatrom, vodom i parom i domi ljatom
aparaturom oduzimao stvarima mirisnu du u. Ta mirisna du a, eterièno ulje, bija e ono na
jbolje u njima, jedino to je u njemu budilo zanimanje. Ostaci bez duha cvjetovi,
li æe, kora, plod, boja, ljepota, ivost i tko zna to li se jo suvi noga krilo u njima
avljali su ga ravnodu nim. Bijahu to samo ljuska i balast. I trebalo ih je odbacit
i.
S vremena na vrijeme, kad bi se destilat razbistrio poput vode, skidali bi kotao
s vatre, otvarali ga i istresali raskuhani ostatak. Bija e mlohav i bezbojan popu
t raskva ene slame, poput izblijedjelih kosti malih ptica, poput prekuhanog povræa,
blijed i vlaknast, gnjecav, gotovo neprepoznatljiv, odbojan poput le a i skoro pot
puno li en svoga mirisa. Bacali su ga kroz prozor u rijeku. Zatim bi ponovno punil
i kotao svje im biljkama, dolijevali vodu i stavljali kotao nad ognji te. I ponovno
bi u kotlu zakljuèalo, i ponovno bi ivotni sok potekao iz biljaka u florentinsku bo
cu. I tako bi to èesto trajalo cijelu noæ. Baldini je pazio na vatru, Grenouille mot
rio boce, a u meduvremenu se ni ta vi e nije moglo raditi.
Sjedili su na klupicama oko vatre, u vlasti nezgrapne kace, obojica opèinjeni, pa
makar iz posve razlièitih razloga. Baldini je u ivao u aru vatre i u treperavom crven
ilu plamena i bakra, neobièno je volio pucketanje izgarajuæeg drveta i klokotanje u
kotlu, jer ga je sve to podsjeæalo na dobra stara vremena. Tada se èovjek imao èime za
nositi! Donio bi iz duæana bocu vina jer je od vruæine o ednio, a pijenje vina, pa i o
no bija e kao prije. A zatim bi poèeo prièati prièe, iz onoga doba, beskrajno. O ratu za
panjolsku ba tinu èijem je ishodu odluèno pridonio boreæi se protiv Austrijanaca; o kami
zarima s kojima je pretvorio Sevensko gorje u nesigurno podruèje; o kæeri jednog hug
enota
koja mu se, opèinjena mirisom lavande, pokorila; o umskom po aru to ga je zamalo izazv
ao i koji bi se zacijelo bio pro irio cijelom Provansom, sigurno kao amen u Oèena u, j
er je puhao jak mistral; o destilaciji je takoder pripovijedao, neprekidno je po
navljao tu prièu, o destilaciji na otvorenom, noæu, pri mjeseèini, uz vino i pjesmu cv
rèaka, i o lavandinu ulju to ga je pri tom proizveo, tako finom i jakom da su ga pl
aæali srebrom; o naukovanju u Genovi, o svojim dugogodi njim lutanjima, i o gradu Gr
asseu u kojemu ima toliko parfimera koliko drugdje postolara, a medu njima i tak
o bogatih da ive poput prinèeva u rasko nim kuæama sa sjenovitim vrtovima i terasama i
blagovaonicama oblo enima drvetom, u kojima jedu iz porculanskih tanjura i zlatnim
priborom i tako dalje. . .
Takve je prièe pripovijedao stari Baldini i pio vino, pa bi mu se obrazi zajapuril
i od vina, od vatre i od zanosa. No, Grenouille, koji bi sjedio podalje u sjeni,
nije ga uopæe slu ao. Nisu ga zanimale prièe iz starih dana, samo ga je animao novi p
ostupak. Neumorno je zurio u cjevèicu na glavi kotla iz koje je tankim mlazom izla
zio destilat. I zureæi tako, zami ljao je sama sebe kao kotao u kojemu kljuèa kao u ov
ome i iz kojega izvire destilat kao i ovdje, samo bolji, nov, neobièan, destilat o
d onih izuzetnih biljaka to ih je gajio u svojoj du i, koje su u njoj cvjetale i ko
je nitko osim njega nije omirisao i koje bi svojim parfemom mogle pretvoriti cij
eli svijet u mirisni raj zemaljski gdje bi mu ivot u olfaktivnom smislu bio donek
le podno ljiv. Zami ljao je sebe kao veliki kotao to preplavljuje svijet vlastitim de
stilatima i predavao se tom snu.
No, dok je Baldini, raspaljen vinom, nastavio pripovijedati sve razuzdanije prièe
o tome kako je prije bilo i sve se otvorenije predavao svom odu evljenju, Grenouil
le se brzo oslobodio bizarnih ma tarija. Najprije je odagnao predod bu o velikom kot
lu i stao razmi ljati kako æe steèena znanja iskoristiti u stvarnije svrhe.
19
 Nedugo zatim postao je struènjak za destilaciju. Otkrio je i pri to
m mu je vi e pomogao nos nego Baldinijeva pravila da vruæina vatre presudno utjeèe na
kvalitetu destilata. Svaka biljka, svaki cvijet, svako drvo i svaka uljarica zah
tijevali su posebni postupak. Èas je trebalo razviti najjaèu paru, èas je trebalo samo
umjereno kljuèati, a neko je cvijeæe da3Lalo_rejod_sebe tekkad bi se »znojilo« na najsl
abijem plamenu.
Pripravljanje je takoder bilo va no. Metvica i lavanda mogle su se destilirati u èit
avim sve njiæima. Ostale biljke trebalo je pa ljivo odabrati, rastrgati, isjeckati, is
trugati, zdrobiti ili èak obraditi kao kom prije stavljanja u bakreni kotao. Neke
se nisu ni mogle destilirati, i to je najvi e dra ilo Grenouillea.
Kad je ustanovio kako Grenouille sigurno vlada aparaturom, Baldini mu je potpuno
prepustio kotao, i Grenouille je tu slobodu obilato iskoristio. Dok je danju pr
ipravljao parfeme i druge mirisne i zaèinske proizvode, noæu se iskljuèivo bavio tajan
stvenom vje tinom destiliranja. Htio je proizvesti posve nove mirisne tvari kako b
i pripravio barem neke od mirisa to ih je nosio u sebi. U poèetku je èak donekle i us
pijevao. Po lo mu je za rukom da proizvede ulje iz koprivina cvijeta i iz sjemenki
divljeg hrena, te vodicu iz tek oguljene bazgine kore i iz tisinih granèica. Dest
ilati nisu, dodu e, mirisom gotovo ni nalikovali na poèetnu sirovinu, ali su ipak bi
li zanimljivi za dalju preradbu. Bilo je, dakako, i tvari kod kojih taj postupak
uopæe nijc uspijevao. Tako je, na primjer, Grenouille poku ao destilacijom dobiti m
iris stakla, giinastohladni miris glatka stakla to ga obièni ljudi uopæe nisu zapa ali.
Nabavio je prozorsko staklo i staklo za boce, preradio ga u velikim komadima, u
krhotinama, smrvljeno i u prahu, ali nije postigao ni najmanjeg uspjeha. Destil
irao je mjed, porculan i ko u, ito i ljunak. I samu zemlju je destilirao. Krv i drvo
on
i svje u ribu. Vlastitu kosu. Naposljetku je destilirao i vodu, sensku vodu, smatr
ajuæi je vrijednom pa nje zbog osebujna zadaha. Mislio je da æe s pomoæu kotla moæi iz tih
tvari izmamiti njihov karakteristièni miris kao iz majèine du ice, lavande i kimovih
sjemenki. Medutim, nije znao da je destilacija samo postupak za odvajanje mije ani
h supstancija na pojedine postojanije i nepostojanije sastojke i da se u parfime
riji primjenjivala samo za odjeljivanje hlapljivog eteriènog ulja od ostataka slab
ijeg ili nikakva mirisa. Kod supstancija koje ne sadr e eterièno ulje destilacija bi
ja e potpuno besmislen proces. Nama, dana njim ljudima, koji poznajemo fiziku, odmah
je to jasno. No, Grenouille je do te spoznaje do ao mukotrpnim radom nakon dugog
niza jalovih pokusa. Mjesecima je sjedio noæi i noæi kod kotla i na sve moguæe naèine na
stojao proizvesti posve nove mirise, mirise kakvih u koncentriranom obliku jo nij
e bilo na svijetu. No, rezultat svega bilo je samo nekoliko smije nih biljnih ulja
. Iz dubokog i neizmjerno bogatog vrela svojih predod bi nije uspio izvuæi ni kaplji
cu konkretne mirisne esencije, a od svega to je njuhom zami ljao nije uspio proizve
sti ni atoma.
Po to se suoèio s neuspjehom, prekinuo je pokuse i smrtno se razbolio.
20
Zgrabila ga je vruæica koja je prvih dana bila popraæena znojenjem, a pos
lije, kad vi e ni pore na ko i nisu dostajale, osuo se nebrojenim bubuljicama. Tijel
o su mu prekrili crveni mjehuriæi. Mnogi su prsnuli, pa se iz njih izlio vodenasti
sadr aj da bi se zatim ponovno napunili. Drugi su izrasli u prave èireve, bubrili i
crvenjeli i otvarali se poput kratera rigajuæi gust gnoj i krv pomije anu sa sluzi.
Nakon nekog vremena Grenouille je nalikovao na muèenika to su ga kamenovali iznutr
a, sa stotinama gnojnih ra
na.
Baldini se, dakako, zabrinuo. Nije mu nimalo godila pomisao da izgubi svoga drag
ocjenog egrta ba u trenutku kad se spremao pro iriti trgovinu izvan granica glavnoga
grada, tovi e, izvan granica dr ave. Naime, narud be novih mirisa, za kojima je Pariz
poludio, stizale su sve èe æe ne samo iz provincije nego i s inozemnih dvorova, pa se
Baldini bavio mi lju da osnuje filijalu u Faubourg SaintAntoineu kako bi zadovolji
o potra nju, pravu malu manufakturu u kojoj æe se en gros pripravljati mirisi s najb
oljom prodom i u kojoj æe zgodne mlade djevojke en gros puniti mirisima zgodne fla
konèiæe i oda iljati ih u Holandiju, Englesku i u Njemaèko carstvo. Za majstora sa staln
im boravi tem u Parizu takav pothvat nije bio ba u skladu sa zakonom, ali je Baldin
i u najnovije vrijeme poèeo u ivati za titu ljudi visoka polo aja, koju je postigao svoj
im profinjenim mirisima ne samo kod intendanta, nego i kod va nih liènosti poput mon
sieura carinskog zakupnika Pariza i jednog èlana kraljevskog ministarstva za finan
cije i pokrovitelja uspje nih tvrtki kakav je, primjerice, bio gospodin Fevdeau de
Brou. Potonji mu je èak dao naslutiti da bi mogao dobiti i kraljevsku privilegiju
, a boIje nije mogao po eljeti jer je time mogao izbjeæi svako dr avno i cehovsko tuto
rstvo, rije iti se svih poslovnih briga i steæi vjeèno jamstvo neospornog i sigurnog b
lagostanja.
Kovao je jo jedan plan, koji mu je bio jo miliji od projekta manufakture u Faubour
g SaintAntoineu, koja je ipak bila zami ljena za proizvodnju robe koju je svatko m
ogao kupiti, ako veæ ne serijskih artikala: htio je za odabrani broj kupaca vi eg i
najvi eg polo aja kreirati osobne parfeme, koji æe, poput odjeæe po mjeri, pristajati sa
mo jednoj osobi, koji æe smjeti upotrebljavati samo jedna osoba i nositi samo njez
ino presvijetlo ime. U ma ti je veæ vidio »Parfum de la Marquise de Cernav«, »Parfum de la
Marechale de Villars«, »Parfum du Duc dAiguillon« i tako dalje. Sanjao je o »Parfum de
Madame la Marquise de
Pompadour«, pa i o »Parfum de Sa Majeste le Roi« u precizno bru enom ahatnom flakonu, op
toèenom cizeliranim zlatom, s imenom »Giuseppe Baldini, parfimer«, ugraviranom s unuta
rnje strane podno ja, na skrivenom mjestu. Kraljevo i njegovo ime na jednom predme
tu. Eto, kakvim se velièanstvenim predod bama uznosio Baldinii A sad se Grenouille r
azbolio. Premda se Grimal, Bog mu dao du i lako, bio zakleo da Grenouille nije nik
ad bolovao, da mo e sve izdr ati, pa èak i crnu smrt. Kad eto ti ga odjednom smrtno bo
lesnog, kao grom iz vedra neba! to ako umre Grozno! Tada æe s njim umrijeti i velièan
stveni planovi o manufakturi, o zgodnim mladim djevojkama, o privilegiji i o kra
ljevskom parfemu.
Stoga je Baldini odluèio da isku a sve moguæe kako bi spasio dragocjeni ivot svoga egrta
. Zapovjedio je da presele Grenouillea iz le aja u radionici u èistu postelju na gor
njem katu kuæe. Naredio da mu postelju presvuku damastom. I sam je pomagao pri no en
ju bolesnika uskim stubi tem premda su mu se neizrecivo gadile bubuljice i gnojni èi
revi. Zapovjedio je eni da mu skuha koko ju juhu s vinom. Poslao je po najuglednije
g lijeènika u èetvrti, nekog Procopea kojemu je trebalo unaprijed platiti dvadeset f
ranaka! kako bi se uopæe potrudio da dode.
Doktor je do ao, iljatim prstima podigao veliku plahtu, bacio jedan jedini pogled n
a Grenouilleovo tijelo koje je doista izgledalo kao prore etano te izi ao iz sobe i
ne otvoriv i torbu koju je njegov pomoænik neprekidno nosio za njim. Sluèaj je, poèeo je
obja njavati Baldiniju, potpuno jasan. Posrijedi je sifilitièna varijanta crnih bog
inja i gnojnih ospica in stadio ultimo. Lijeèenje je veæ stoga nepotrebno jer ne mo e
primijeniti pu tanje krvi na tijelu to se raspada, koje je vi e nalik na le nego na ivi
organizam. I premda se jo ne osjeæa karakteristièan ku ni smrad to je, dodu e, èudno i
tko s nauènog gledi ta mo e se, bez i najmanje dvojbe, oèekivati da æe pacijent izdahnuti
u iduæih èetrdeset i osam sati, govorio je zakli
njuæi se svime na svijetu. Rekav i to, naplatio je jo dvadeset franaka za obavljeni p
osjet i prognozu pet franaka æe vratiti ako mu se prepusti le s klasiènim simptomima
radi demonstracije i oprostio se.
Baldini bija e izvan sebe. Jadikovao je i vikao od oèaja. Grizao je prste od bijesa
zbog krute sudbine. Ponovno su mu se izjalovili planovi za velik, golem uspjeh t
ik pred ciljem. U svoje vrijeme krivi su bili Pelissier i njegovo dru tvo sa svojo
m domi ljato æu. A sada taj momak s neiscrpnom zalihom novih mirisa, ta mala ni tarija to
zlata vrijedi, koji se ba sada, u stadiju poslovnog uspona, morao razboljeti od
sifilitiènih boginja i gnojnih ospica in stadio ultimo.Ba sada! Za to nije prièekao jo d
vije godine Jo godinu dana Dotad ga je mogao iscrpsti kao srebrni rudnik, orobiti
kao zlatnog magarca. Za godinu dana mogao je mirno umrijeti. Ali ne! Umire sada
, za boga miloga, umrijet æe u iduæih èetrdeset osam sati!
Na trenutak se pozabavio mi lju da othodoèasti prijeko, u NotreDame, zapali svijeæu i
izmoli od Majke Bo je ozdravljenje za Grenouillea. No, odbacio je tu misao, jer vr
ijeme bija e i suvi e kratko. Otrèao je po tintu i papir i istjerao enu iz bolesnikove
sobe. Htio je sam bdjeti uz Grenouillea. Zatim se smjestio na stolici pokraj kre
veta, s listovima papira na koljenima, s perom, vla nim od tinte, u ruci i poku avao
iz Grenouillea izmamiti parfimerijsku ispovijed. Ta neæe valjda, za boga miloga,
u nijemoj utnji ponijeti sa sobom u grob blago to ga je nosio u sebi! Neka sada, u
posljednjim èasovima, povjeri oporuku u sigurne ruke kako buduæim nara tajima ne bi b
ili uskraæeni najljep i mirisi svih vremena! On, Baldini, vjerno æe èuvati tu oporuku, t
aj kanon formula najprofinjenijih mirisa to ih je svijet ikad osjetio, proslaviti
je. Osigurat æe Grenouilleovu imenu besmrtnu slavu, sam æe, tovi e zakleo se svim svec
ima najbolji od tih mirisa pokloniti kralju, u ahatnom flakonu usadenom u cizeli
rano zlato i s ugraviranom posvetom »Od JeanBaptistea Grenouillea, pari kog
parfimera«. Tako je govorio ili bolje reèeno, aptao Baldini u Grenouilleovo uho, usrd
no ga zaklinjuæi, neumorno mu laskajuæi.
No, sve bija e uzalud. Iz Grenouillea je izlazio samo vodenast sekret i krvavi gno
j. Nijemo je le ao na damastu i ispu tao te ogavne sokove, ali svoga blaga nije odav
ao, ni znanja, ni jedne jedine parfemske formule. Baldini bi ga mogao zadaviti,
dotuæi bi ga mogao, najradije bi ga mlatio sve dotle dok iz tog umiruæeg tijela ne i
zvuèe dragocjene tajne kad bi znao da æe time ne to postiæi. . . i kad se to ne bi tako
izrazito kosilo s njegovim mi ljenjem o kr æanskoj ljubavi prema bli njemu svomu.
I stoga je i dalje samo umilno aputao i mrmljao najlaskavijim tonom gladeæi bolesni
ka i bri uæi vla nim ruènicima ma koliko ga grdne snage to stajalo èelo oro eno znojem
vulkane rana, i licom mu davao vino kako bi mu odrije io jezik, cijelu cjelcatu noæ u
zalud. U zoru je odustao. Sru io se iscrpljen u naslonjaè na drugom kraju sobe i sta
o zuriti, ne ljuteæi se, predajuæi se mirno sudbini, u malo umiruæe Grenouilleovo tije
lo tamo na krevetu, koje nije mogao ni spasiti ni orobiti, iz kojeg vi e ni ta nije
mogao izvuæi i saèuvati za sebe; mogao je samo bespomoæno gledati kako odlazi, poput k
apetana to gleda brod kako tone i povlaèi za sobom u dubinu sve svoje bogatstvo.
Uto se odjednom otvori e samrtnikova usta, i on progovori glasom koji svojom jasnoæo
m i èvrstinom nije nipo to nagovje tavao skora nju smrt. Ka ite, maitre, ima li jo naèin
im ispre avanja i destilacije, da bi se iz neke tvari dobio miris
Baldini, uvjeren da taj glas potjeèe iz njegove ma te ili s drugoga svijeta, odgovor
i mehanièki: Da, ima.
Kojih upita glas s kreveta, i Baldini naglo otvori umorne oèi. Grenouille je nepom
ièno le ao na krevetu. Zar je le govorio
Kojih ponovi glas, i ovaj put Baldini zapazi pomicanje usana. »Sad je gotovo«, pomi
sli, »sad æe ispustiti du u, bunca od groznice ili je u agoniji.« I digne se, pride krev
etu i nadvije se nad bolesnika. Grenouille otvori oèi i pogleda Baldinija onim ist
im neobiènim vrebajuæim oèima kao pri prvom susretu.
Kojih upita.
Dok mu je srce lupalo nije htio samrtniku odbiti posljednju elju Baldini odgovori
: Ima ih tri, sinko: lenfleurage a chaud, lenfleurage a froid i lenfleurage a lh
uile. U mnogim su pogledima bolji od destilacije, i njima se koristimo za dobiva
nje najfinijih mirisa: mirisa jasmina, ru e i naranèina cvijeta.
Gdje upita Grenouille.
Na jugu odgovori Baldini. Pogotovu u gradu Grasseu.
Dobro reèe Grenouille.
Rekav i to, sklopi oèi. Baldini se polako uspravi. Bija e vrlo poti ten. Sakupi papire n
a kojima nije napisao ni retka i ugasi svijeæu. Veæ je svitalo. Bio je umoran kao pa
s. Trebalo bi pozvati sveæenika, pomisli on. Zatim brzo napravi desnicom znak kri a
i izide.
Grenouille bija e sve, samo ne mrtav. Samo je èvrsto spavao, spavao dubokim snom i u
vlaèio sokove u sebe. Mjehuriæi na ko i veæ su se poèeli su iti, gnojni se krateri zatvarat
, rane zacjeljivati. Za tjedan dana je ozdravio.
21
Najradije bi odmah oti ao na jug, tamo gdje se mogu nauèiti novi postu
pci o kojima mu je starac govorio. No, na to, dakako, nije mogao ni pomi ljati. Ta
bio je samo egrt, znaèi nitko i ni ta. Zapravo, tako mu obja njava e Baldini po to ga
ro la prva radost zbog Grenouilleova uskrsnuæa zapravo, jo manje od ni tice, jer je pra
vi egrt morao imati besprijekorno porijeklo, znaèi, morao
je biti braèno dijete, imati obitelj primjerenu stale u i ugovor o egrtovanju, sve to
on nije imao. Ako mu on, Baldini, usprkos tome pomogne da jednoga dana stekne ka
lfemskjDjrisrno, onda æe to uèiniti samo zbog Grenouilleove nesvakida nje nadarenosti,
besprijekornog buduæeg pona anja i zbog svoje beskrajne irokogrudnosti koje se on, B
aldini, ne mo e rije iti premda mu je èesto na kodi
la.
Ispunjenje tog velikodu nog obeæanja je, dakako, do
brano potrajalo, to jest, toèno tri godine. Baldiniju su se za to vrijeme s Grenou
illeovom pomoæi ostvarili èastohlepni snovi. Osnovao je manufakturu u Faubourg Saint
Antoineu, probio se na dvoru svojim ekskluzivnim parfemima, dobio kraljevsku pri
vilegiju. Njegovi profinjeni mirisni proizvodi prodavali su se èak u Petrogradu, P
alermu, Kopenhagenu. Sna nu mo usovu notu jednog njegovog parfema cijenili su èak i u
Carigradu premda su imali bogzna koliko vlastitih mirisa. Baldinijevi parfemi ta
koder su mirisali u otmjenim uredima londonskog Cityja, na parmskom dvoru, na va
r avskom dvoru i u malom dvorcu grofa od LippeDetmolda. Po to se veæ bio pomirio time
da æe starost provesti u velikoj bijedi negdje pokraj Messine, Baldini se, sa seda
mdeset godina na ledima, uzdigao do nepobitno najveæeg evropskog parfimera i jedno
g od najbogatijihpari kih gradana.
Poèetkom 1756. godine u meðuvremenu je kupio jo jednu kuæu pokraj svoje na Pont au Chan
geu, samo za stanovanje, jer stara kuæa bija e doslovce sve do krova natrpana sirovi
nama za mirise i mirodijama priopæio je Grenouilleu da mu je voljan dati kalfensko
pismo, ali samo uz tri uvjeta: prvo, sve parfeme, koji su nastali pod Baldinije
vim krovom, ne smije ubuduæe ni sam proizvoditi niti njihove formule dati treæoj oso
bi; drugo, mora napustiti Pariz i za Baldinijeva ivota ne smije se vratiti, i treæe
, mora se obavezati na apsolutnu utnju o prva dva uvjeta. Mora se zakleti svim sv
ecima, jadnom du om svoje majke i vlastitom èasti.
Grenouille, koji nije imao èasti, a kamoli vjerovao u svece ili èak jadnu du u svoje m
ajke, spremno se zakleo. Zakleo bi se svime na svijetu. Prihvatio bi sve Baldini
jeve uvjete, jer je htio dobiti to glupo kalfensko pismo koje æe mu omoguæiti da neu
padljivo ivi, nesmetano putuje i zaposli se. Sve ostalo bija e mu svejedno. Uostalo
m, kakvih li samo uvjeta! Da ne smije vi e kroèiti u Pariz to æe mu Pariz Ta poznavao j
e u njemu i najzabitniji smrdljivi kut, nosio ga u sebi kamo god bi krenuo, Pari
z bija e njegov, veæ godinama. Ne smije proizvoditi Baldinijeve uspje ne parfeme, ne s
mije odati nijednu formulu Kao da ne mo e izumiti tisuæu drugih, isto tako dobrih i
boljih, kad mu se samo prohtije. Nije mu, naravno, bilo to toga. Nije ni namjera
vao konkurirati Baldiniju ili bilo kojem gradskom parfimeru. Nije te io za zgrtanj
em novca svojim umijeæem, pa ni ivjeti od njega, ako se mo e ivjeti na drugi naèin. Htio
se osloboditi onoga to je nosio u sebi, ni ta drugo nije htio, onoga to je smatrao
vrednijim od svega to je nudio vanjski svijet. I stoga Baldinijevi uvjeti ne bija
hu za Grenouillea nikakvi uvjeti.
U proljeæe je krenuo, jednog svibanjskog dana, rano ujutro. Dobio je od Baldinija
malu naprtnjaèu, drugu ko ulju, dva paraèarapa, veliku kobasicu, konjski pokrovac i dv
adeset pet franaka. To je mnogo vi e no to je obavezan dati, reèe mu Baldini, pogotov
u zato to Grenouille za temeljitu izobrazbu kakvu je dobio nije platio ni novèiæa za
naukovanje. Po pravilima bio mu je du an dati dva franka za popudbinu, ni ta vi e. Med
utim, govorio je, ne mo e zanijekati svoju velikodu nost, ni duboku simpatiju koja s
e u toku godina sakupila u njegovu srcu prema dobrom JeanBaptisteu Grenouilleu.
Za elip mu je mnogo sreæe na putovanju, svojski ga opominjuæi da ne zaboravi zakletvu.
Tim rijeèima otpratio ga je do vrata za slu inèad, kod kojih ga je nekoæ i primio, i ot
pustio ga.
Ruku mu nije pru io, dotle ipak njegova simpatija nije dosegla. Nije mu nikada dao
ruku. Opæenito je izbjegavao
rci
liièki kontakt s Grenouilleom zbog nekakve bogobojazne odvratnosti, kao da se boja
o da æe se zaraziti, okaljati. Sanio je kratko rekao »adieu«. Grenouille je samo kimnu
o, pognuo se i krenuo. Na cesti ne bija e ni ive du e.
22
Baldini je gledao za njim kako epesa mostom i prelazi otok, malen, pog
nut, s naprtnjaèom kao grbom na ledima, odostraga nalik na starca. Pokraj zgrade P
arlamenta, gdje je ulica zavijala, izgubio ga je iz vida i osjetio izuzetno olak a
nje.
Taj mu se tip nikada nije svidao, nikada, napokon je to mogao sebi priznati. Cij
elo vrijeme to ga je dr ao pod svojim krovom i izrabljivao nije mu bilo ugodno. Osj
eæao se poput neporoèna èovjeka koji prvi put èini ne to zabranjeno, koji igra neku igru n
edopu tenim sredstvima. Dakako, opasnost da prozru njegovu prijevaru bija e mala, a
izgledi na uspjeh golemi; no, golema bija e i nervoza i neèista savjest. I doista, s
vih tih godina nije pro ao ni dan da ga nisu progonile neugodne misli kako na neki
naèin mora platiti zato to se spetljao s tim èovjekom. Kad bi barem sve dobro pro lo!
boja ljivo je ponavljao istu molitvu, kad bih barem uspio po njeti uspjeh te smione
pustolovine a da ne platim ceh! Kad bih samo uspio! Nije pravièno to èinim, ali Bog æe
za miriti na jedno oko, uvjeren sam da hoæe! Èesto me u ivotu strogo ka njavao, bez ikakv
a povoda, bilo bi, dakle, pravedno kad bi ovaj put On bio pomirljiv. U èemu je uopæe
moj grijeh, ako i jest grijeh Jedino u tome to pomalo zaobilazim cehovska pravil
a iskori tavajuæi èudesnu darovitost nekvalificiranog pojedinca i la no predstavljam nje
govu vje tinu kao svoju. Jedino u tome to sam malo skrenuo s tradicionalnog puta ob
rtnièke vrline. Jedino u tome to danas radim ono to sam juèer osudivao. Zar je to zloèin
Drugi varaju cijelog ivota.
Samo sam nekoliko godina malo »farbao«. I samo zato to mi se pukim sluèajem pru ila jedin
stvena prilika. A mo da nije ni bio sluèaj, mo da mi je sam Bog poslao tog èarobnjaka u
kuæu da mi nadoknadi poni enja to sam ih do ivljavao od Pelissiera i njemu sliènih. Mo da
e Bo ja providnost i nije uperena na mene nego protiv Pelissiera! To bi i te kako
bilo moguæe! Kako bi, zapravo, Bog mogao drugaèije kazniti Pelissiera, nego da mene
uzdigne Stoga bi moja sreæa mogla biti sredstvo Bo je pravednosti, pa je smijem, èak m
oram prihvatiti, ne stideæi se i nimalo se ne kajuæi...
Tako je Baldini èesto razmi ljao posljednjih godina, ujutro dok bi uskim stubi tem sil
azio u duæan, naveèer dok bi se vraæao s utr kom, te brojio i slagao te ke zlatnike i sreb
rnjake u trezor i noæu, dok je pokraj njega hrkala njegova ena sama kost i ko a ne us
pijevajuæi zaspati od silne tjeskobe to ga je sna la takva sreæa.
No, sada su mraène misli napokon nestale. Neugodni gost je oti ao i neæe se nikada vi e
vratiti. No, ostalo je bogatstvo, saèuvano za sva vremena! Baldini stavi ruku na p
rsa i kroz tkaninu kaputiæa napipa knji icu iznad srca. Zapisao je u nju est stotina
formula, vi e no to bi ih ikada mogla ostvariti cijela generacija parfimera. Kad bi
danas sve izgubio, s tom bi se knji icom veæ u godinu dana ponovno obogatio. Doista
, to je jo mogao tra iti!
Jutarnje sunce obasjavalo je zabate kuæa na suprotnoj strani i odra avalo se na njeg
ovu licu, uto i toplo. Baldini je jo gledao na jug, niz ulicu u pravcu zgrade Parl
amenta naprosto mu je godilo to se Grenouilleu ne vidi vi e ni traga! pa odluèi, prep
lavljen zahvalno æu, jo danas othodoèastiti u NotreDame, baciti zlatnik u krabicu za mil
odare, zapaliti tri svijeæe i Gospodu na koljenima zahvaliti to ga je obasuo toliko
m sreæom i po tedio osvete.
No, na alost, ponovno ga je ne to sprijeèilo, jer se poslije podne, ba kad se htio upu
titi u crkvu, pro irio glas da su Englezi objavili rat Francuskoj. Ta ga vijest sa
ma po sebi nije nimalo uznemirila. No, buduæi da se upravo tih dana spremao otprem
iti po iljku parfema u London, odgodio je posjet NotreDame pa je oti ao u grad da se
propita o svemu, zatim u svoju manufakturu u Faubourg SaintAntoineu da najprije
stornira po iljku za London. Naveèer mu je u krevetu sinula genijalna zamisao: s ob
zirom na bliska ratna razraèunavanja zbog kolonija u Novome svijetu odluèio je lansi
rati novi parfem koji æe nazvati »Prestige du Quebec«, herojski miris, i njegov æe mu us
pjeh nedvojbeno nadoknaditi tetu, i vi e no to je potrebno, zbog gubitka posla s Eng
lezima. S tim slatkim mislima u svojoj glupoj staroj glavi, koju je polo io s olak a
njem na jastuk, ispod kojeg je s ugodom osjeæao pritisak knji ice s formulama, uljul
ja se maitre Baldini u san i iv se vi e ne probudi.
Naime, te se noæi dogodila mala katastrofa, koja je, s du nim odgaðanjem, dala povoda
kraljevom ediktu o postupnom ru enju svih kuæa na svim mostovima grada Pariza: bez oèi
glednog uzroka Pont au Change se uru io na zapadnoj strani izmedu treæeg i èetvrtog st
upa. Dvije kuæe sru ile su se u rijeku i tako iznenadno potonule da nikoga od ukuæana
nisu mogli spasiti. Na sreæu, radilo se samo o dvije osobe o Giuseppeu Baldiniju i
njegovoj eni Teresi. Posluga je te noæi imala izlaz, s dozvolom ili bez nje. Cheni
er, koji je do ao kuæi pripit bolje reèeno, htio doæi kuæi, jer kuæe vi e nije bilo u r
arnje sate, pretrpio je ivèani slom. Trideset godina zanosio se nadom da æe ga Baldin
i, koji nije imao ni djece ni rodbine, oporuèno imenovati svojim nasljednikom. I s
ad je jednim udarcem nestalo nasljedstvo sve, kuæa, duæan, sirovine, radionica, sam
Baldini, pa i oporuka u kojoj je mo da bilo nade da æe naslijediti manufakturu!
Ni ta se nije prona lo, ni mrtva tijela, ni trezor, ni knji ica sa est stotina formula.
Od Giuseppea Baldinija, najveæeg evropskog parfimera, ostala je samo vrlo raznoli
ka mirisava smjesa mo usa, cimeta, octa, lavande i tisuæa
drugih tvari, koja je jo tjednima lebdjela iznad rijeke Sene od Pariza do Le Havr
ea.
DRUGI DIO
23
U trenutku kad se kuæa Giuseppea Baldinija sru ila u rijeku, Grenoui
lle bija e na cesti to je vodila u Orleans. Za sobom je ostavio ozraèje velikoga grad
a, i sa svakim korakom to se od njega udaljavao, zrak oko njega bivao je prozirni
ji, bistriji i èistiji. Kao da se razrijedio. Nisu se vi e natjeravale, ni bjesomuèno
izmjenjivale, metar za metrom, stotine, tisuæe razlièitih mirisa, a oni malobrojni m
iris pra njave ceste, livada, zemlje, biljaka, vode prolazili su krajolikom u dugi
m prugama, polako se nadimajuæi, polako nestajuæi, skoro nikada s naglim prekidima.
Grenouille je osjeæao tu jednostavnost kao izbavljenje. Smireni mirisi milovali su
mu nosnice. Prvi put u ivotu nije morao pri svakom udisaju biti spreman da nanju i
ne to novo, neoèekivano, neprijateljsko ili se bojati da æe mu promaknuti ne to ugodno.
Prvi put mogao je gotovo slobodno disati, a da pri tom ne mora uvijek vrebajuæi n
ju kati. Ka emo »gotovo«, jer kroz Grenouilleov nos, dakako, nije ni ta slobodno prolazilo
. U njemu je vjeèito bdjela nagonska suzdr anost pa i onda kad za to nije imao ni na
jmanjeg povoda prema svemu to je dolazilo izvana i trebalo uæi u njega. Cijelog ivot
a, pa i u onim rijetkim trenucima u kojima je do ivljavao ne to nalik na zadovoljenj
e, zadovoljstvo, mo da i sreæu, radije bi izdisao nego udisao ba kao to je i ivot zapo
ubilaèkim krikom, a ne udisajem punim nade. No, bez obzira na tu sputanost, koja
je kod njega bila povezana s konstitucijskim ogranièenjem, Grenouille se osjeæao sve
bolje to je vi e odmicao od Pariza, disao sve lak e, hodao sve poletnijim korakom, p
ovremeno se èak uspravljao, pa je izdaleka sko
ro izgledao kao obièni kalfa, dakle, kao posve normalna osoba.
Najveæu slobodu osjeæao je daleko od ljudi. U Parizu je na najskuèenijem prostoru ivjel
o vi e ljudi nego u bilo kojem drugom gradu na svijetu. est, sedam stotina tisuæa lju
di ivjelo je u Parizu. Sve je vrvjelo od njih na ulicama i trgovima, a kuæe su bile
nakljukane njima od podruma do tavana. U Parizu gotovo i nije bilo kutka koji n
ije vonjao ljudima, ni kamena, ni komadiæa zemlje bez ljudskog zadaha.
Tek sada, kad ih se poèeo oslobadati, Grenouilleu je postalo jasno da su ga te nag
omilane ljudske ispare osamnaest godina pritiskale poput omare pred oluju. Dosad
je uvijek vjerovao da mora bje ati opæenito od svijeta. No, to ne bija e svijet nego
ljudi. Sa svijetom, tako mu se èinilo, sa svijetom u kojem nema ljudi moglo se ivje
ti.
Treæega dana putovanja dospio je u olfaktivno gravitacijsko polje Orleansa. Mnogo
prije no to bi bilo kakav vidljivi znak upozorio na blizinu grada, Grenouille je
osjetio zgu njavanje ljudskog zadaha u zraku i odluèio, usprkos prvotnoj namjeri, za
obiæi Orleans. Nije htio da mu zagu ljiva ljudska klima tako brzo ponovno ugrozi tek
steèenu slobodu disanja. Zaobi ao je grad u velikom luku, izbio kod Chateauneufa na
Loiru i pre ao je kod Sullvja. Kobasica mu je dostajala do tog mjesta. Kupio je n
ovu, a zatim se, napustiv i rijeku, uputio u unutra njost.
Sad vi e nije izbjegavao samo gradove nego i sela. Bio je gotovo opijen zrakom to s
e sve vi e razrjedivao s poveæanjem udaljenosti od ljudi. Pribli avao se naseljima ili
osamljenim seoskim imanjima samo da bi se opskrbio namirnicama, kupio bi kruh i
ponovno nestajao u umama. Nakon nekoliko tjedana poèeli su mu smetati i rijetki pu
tnici to bi ih susretao na zabaèenim putovima, nije vi e podnosio povremeni vonj selj
aka to su na livadama kosili prvu travu. Boja ljivo je obilazio stada ovaca, ne zbo
g ovaca, nego stoga da umakne vonju pastira. Probijao se po
preènim putovima, pomirio se s miljama dugim obilaznicama kad bi namirisao konjièki
eskadron koji je jo satima bio udaljen od njega. Ne stoga to bi se bojao, poput dr
ugih kalfi i skitnica, da æe ga kontrolirati ili zatra iti od njega dokumente i mo da
ga natjerati da ide u rat nije ni znao da je rat veæ samo zato to mu se gadio ljuds
ki vonj konjanika. I tako se, spontano i bez posebne odluke, njegov plan da se n
ajbr im putem dokopa Grassea postupno rasplinuo, tako reæi ishlapio na slobodi, popu
t drugih planova i nakana. Grenouille vi e nikamo nije htio poæi, nego samo daleko,
daleko od ljudi.
Putovao je jo samo noæu. Danju bi se zavlaèio u ikaru, spavao u grmlju, ipragu, uglavno
m na nepristupaènim mjestima, smotan poput ivotinje, prekriven smeækastim konjskim po
krovcem preko tijela i glave, s nosom zabijenim u lakatni pregib i okrenutim pre
ma zemlji kako ni najneznatniji strani vonj ne bi omeo njegove snove. Budio se s
a zalaskom sunca, nju io na sve strane svijeta i tek kad bi mu njuh potvrdio da je
posljednji seljak oti ao s polja i najhrabriji putnik potra io utoèi te prije mraka, te
k kad je noæ sa svojim tobo njim opasnostima oèistila kraj od ljudi, Grenouille bi isp
uzao iz svoga skrovi ta i krenuo dalje. Svjetlo mu nije bilo potrebno. Veæ i prije,
dok je jo danju pje aèio, èesto bi satima dr ao oèi zatvorene i hodao samo za nosom. Smeta
e su ga krièave boje krajolika, blje tavilo, iznenadnost i o trina zapa anja oèima. Svidal
a mu se samo mjeseèina. Mjeseèevo svjetlo nije poznavalo boje, pa su se nazirali sam
o slabi obrisi krajolika. Prebojilo bi zemlju prljavosivom bojom i na jednu noæ pr
igu ilo ivot. Taj svijet, kao izliven u olovu, u kojemu bi sve stalo osim vjetra to
se povremeno spu tao poput sjene nad sive ume, u kojemu nije ivjelo ni ta osim mirisa
gole zemlje, bija e jedini svijet to ga je priznavao, jer je nalikovao svijetu njeg
ove du e.
Put ga je vodio prema jugu. Otprilike prema jugu, jer nije slijedio nikakav magn
etski kompas, veæ samo kompas
nosa koji ga je silio da obilazi svaki grad, svako selo, svako naselje. Tjednima
nije susreo ni ive du e. I mogao bi se mirno uljuljati u vjeru da je sam na tom mr
aènom svijetu, obasjanom hladnim mjeseèevim svjetlom, da mu njegov precizni kompas n
ije pokazivao kako se vara.
I noæu je bilo ljudi. I u najzabitnijim krajevima bilo je ljudi. Samo su se povukl
i u svoja skrovi ta, poput takora, i spavali. Zemlja ih se nije oslobodila, jer se
njihov vonj isparavao èak u snu i nadirao kroz otvorene prozore i pukotine na kuæama
ku eæi prirodu, na izgled prepu tenu sebi. to se Grenouille vi e navikavao na èistiji zra
, bivao je sve osjetljiviji na Ijudski vonj koji bi obnoæ, iznenada, posve neoèekiva
no, odnekud dolepr ao, odvratan poput zadaha trule ne tekuæine, odavajuæi prisutnost nek
akvog pastirskog skloni ta ili ugljenarove kolibe ili razbojnièke jazbine. I bje ao je
sve dalje, sve osjetljiviji na ljudski vonj koji je bivao sve rjedi. Nos ga je
tako vodio u sve zabaèenije dijelove zemlje, sve ga vi e udaljavao od ljudi i tjerao
ga sve sna nije prema magnetskom polu krajnje osamljenosti.
24
Taj pol, zapravo najudaljenija toèka od ljudi èitavog kraljevstva, nalazi
o se u sredi njem masivu Auvergnea, otprilike pet dana putovanja ju no od Clermonta,
na vrhu dvije tisuæe metara visokog vulkana Plomb du Cantal.
Planina bija e golemi sto ac od olovnosivih stijena, okru en beskrajnom goletnom visor
avni, obraslom samo mahovinom i sivim ipra jem, a iz nje su tu i tamo, poput trulih
zubi, str ali stjenoviti vrhovi i nekoliko od po ara pougljenjenih stabala. I po bi
jelu danu kraj se doimao tako oèajno pustim da ni najsiroma niji pastir te ionako si
roma ne provincije ne bi ovamo dotjerao svoje Ovce. Èak noæu, pri blijedu mjeseèevu svje
tlu, ta pusto , bogu iza leda, kao da nije pripadala ovome svijetu. Èak se i posvuda
1 r
tra eni overnjanski razbojnik Lebrun radije probio u Sevensko gorje i tamo se dao
uhvatiti i ra èetvoriti, umjesto da se sakrije na Plomb du Gantalu, gdje ga zacijelo
ne bi nitko ni tra io ni na ao i gdje bi takoder svakako urnro, ali od do ivotne osam
ljenosti, a ta mu se smrt èinila gorom. U miljama irokom krugu oko planine nije ivio
nijedan èovjek i nijedna obièna toplokrvna ivotinja, samo nekoliko i mi a, te nekoliko k
kaca i pokoja zmija. Veæ desetljeæima nitko se nije popeo na vrh.
Grenouille je stigao na brdo jedne kolovo ke noæi 1756. godine. Kad je svanulo staja
o je na vrhu. Jo nije znao da je time njegovo putovanje zavr ilo. Mislio je da je g
otova samo jedna etapa puta u sve èistiji zrak, pa se stao okretati i pustio nos d
a kru i velièanstvenom panoramom vulkanske pustinje: prema istoku s golemom visoravn
i SaintFloura i moèvarama rijeke Riou; prema sjeveru, podruèju iz kojega je do ao i da
nima planinario kra kim gorjem; prema zapadu odakle mu je jutarnji vjetar donosio
samo miris kamena i krute trave; naposljetku prema jugu, gdje su se ogranci Plom
ba protezali na milje daleko sve do tamnih gudura Truverea. Posvuda, na sve èetiri
 strane svijeta, ljudi su bili podjednako udaljeni, a istodobno bi svaki korak u
svakom pravcu ponovno znaèio veæu blizinu Ijudi. Kompas je kru io. Nije vi e oznaèavao ni
jedan smjer. Grenouille je stigao na odredi te. No, istovremeno bija e zarobljen.
Kad je sunce iza lo, stajao je jo na istom mjestu podignuta nosa. Oèajnièki je nastojao
nanju iti smjer iz kojeg je mogao naiæi prijeteæi ljudski miris i odrediti suprotni s
mjer obaveznog nastavka bijega. Bojao se da æe jo ipak otkriti skriveni traèak ljudsk
og vonja. Ipak nije ni ta nanju io. Samo mir, olfaktivni mir, ako se tako mo e reæi. Uok
olo je vladao samo ujednaèen miris, nalik na tiho brujanje povjetarca, miris mrtvo
g kamenja, sivih li aja i suhe trave i nièega vi e.
Grenouilleu je dugo trebalo da povjeruje kako ni ta ne nju i. Ne bija e spreman na tol
iku sreæu. Njegovo se nepovjerenje dugo branilo od te spoznaje. Kad se sunce diglo
, pozvao je u pomoæ i oèi, te pretra io horizont ne bi li otkrio najskriveniji znak lj
udske prisutnosti, krov kolibe, dim vatre, ogradu, most, stado. Zatim je uzdigao
ruke do u iju i oslu kivao ne bi li mo da èuo klepanje kose ili pasji lave ili djeèji kri
. Cijeli je dan ostao na arkom suncu na vrhu Plomb du Cantala i uzalud èekao najman
ju indiciju. Tek kad je sunce za lo, njegovo se nepovjerenje malopomalo poèelo pretv
arati u sve jaèu euforiju: pobjegao je od mrskog odiuma Doista bija e potpuno sam! B
ija e jedini èovjek na svijetu!
Obuzela ga je neizmjerna radost. Kao to brodolomac nakon tjednima duga lutanja us
hiæeno pozdravlja prvi naseljeni otok, tako je i Grenouille slavio dolazak na osam
ljeno brdo. Vikao je od sreæe. Odbacio je naprtnjaèu, konjski pokrovac, tap i stao ud
arati nogama o zemlju, uzdignuo ruke, plesao u krugu, zaurlao svoje ime na sve èet
iri strane svijeta, stisnuo ake i likujuæi pru io ih prema kraju to se prostirao ispod
njega i prema zalazeæem suncu, likujuæi, kao da ga je sam protjerao s neba. Ludovao
je sve do duboko u noæ.
25
Iduæih nekoliko dana posvetio je sredivanju ivota na brdu jer je odluèio da
neæe tako brzo napustiti taj blagoslovljeni kraj. Najprije je nju kao tra eæi vodu i na ao
ju je, gotovo pri vrhu, kako se u tankom mlazu slijeva niz pukotinu u stijeni.
Ne bija e je mnogo, no bude li je strpljivo lizao jedan sat, uta it æe ed za jedan dan.
Prona ao je i hranu, da devnjake i bjelou ke koje je progutao s ko om i kostima po to im
je odgrizao glave. Tome je dodao suhe li ajeve i travu i brusnice. Takva, po grada
nskim
mjerilima, nezamisliva prehrana nije ga nimalo smetala. Veæ i posljednjih tjedana
i mjeseci nije vi e jeo hranu to ju je pripravljao èovjek, na primjer kruh, kobasice
i sir, nego bi, kad je osjetio glad, gutao sve jestivo to bi mu se na lo na putu. N
ije bio ama ba nikakav sladokusac. Nije ga nimalo zanimao u itak ako nije bio povez
an s èistim bestjelesnim mirisom. Nije ga zanimala ni udobnost, pa je bio zadovolj
an i kad bi spavao na golu kamenu. No, otkrio je ne to bolje.
Nedaleko od mjesta na kojem je prona ao vodu otkrio je prirodni tunel s mnogo uski
h zavoja, koji je vodio u unutra njost brda i zavr avao preprekom od uru ena kamenja.
Tunel je pri kraju bio tako uzak da je Grenouille ramenima doticao stijene i tak
o nizak da je mogao stajati samo pogrbljen. No, mogao je sjediti, pa i skvrèen le at
i. Time je njegova potreba za komforom bila potpuno zadovoljena. Osim toga, to j
e mjesto imalo neprocjenjive prednosti: na kraju tunela bilo je i danju tamno ka
o u rogu, vladala je grobna ti ina, a zrak je odisao vla nom, slankastom svje inom. Gr
enouille je odmah nanju io da jo nijedno ivo biæe nije kroèilo u taj prolaz. Zamalo ga j
e svladalo strahopo tovanje kad ga je zaposjeo. Pa ljivo je stavio pokrovac na zemlj
u, kao da prekriva oltar, te legao. Osjeæao se kao u sedmom nebu. Le ao je u najsamo
tnijem brdu Francuske, pedeset metara ispod zemlje, kao u svom grobu. Jo se nikad
a nije osjeæao tako sigurnim pa ni u utrobi svoje majke. Svijet bi vani mogao i iz
gorjeti, a on unutra ne bi ni ta ni zamijetio. Poèeo je tiho plakati. Nije znao kome
ima zahvaliti za toliku sreæu.
U prvo vrijeme izlazio je jo samo zato da bi na izvoru lizao vodu, brzo se raster
etio mokraæe i izmeta i lovio gu tere i zmije. Noæu bi ih lako hvatao jer bi se zavukl
i pod kamenje ili u pukotine, pa bi ih tamo lako nanju io.
Na vrh se, dodu e, popeo prvih tjedana jo nekoliko puta da bi onju io horizont. Medut
im, ubrzo se takvo penjanje pretvorilo u dosadnu, nepotrebnu naviku, jer ni je
dan jedini put nije nanju io ni ta opasno. Stoga je prestao s tim izletima, pa se sa
mo nastojao to prije vratiti u svoju grobnicu èim bi obavio najpotrebnije radnje da
bi pre ivio. Jer pravim ivotom ivlja e tek u toj grobnici. A to je znaèilo da je vi e od
dvadeset sati sjedio u potpunoj tami i potpunoj ti ini i potpuno nepokretno na svo
jem pokrovcu, na kraju kamenita prolaza, naslonjen leðima na sipinu, s ramenima uk
lje tenima izmedu stijena, dovoljan samom sebi.
Zna se za ljude koji tra e osamljenost: pokajnici, zlosretnici, sveci i proroci. N
ajradije se povlaèe u pustinje u kojima ive od skakavaca i prirodnog meda. Neki ive
u spiljama i pustinjaèkim obitavali tima na dalekim otocima ili se æuæure doista spektak
larno! u kavezima to vise na stupovima u zraku. Æine to zato da bi se pribli ili Bogu
. Trape se samoæom i time èine pokoru vjerujuæi da ive bogougodnim ivotom. Ili èekaju mje
ecima i godinama da u samoæi prime bo ansku vijest kako bi je zatim to br e pro irili med
u ljudima.
Ni ta od svega toga nije vrijedilo za Grenouillea. Bog mu ne bija e ni nakraj pameti
. Nije èiniovpokoru i nije èekao nikakvo bo ansko nadahnuæe. U samoæu se povukao samo iz v
lastita u itka, samo da bude sebi bli e. Utonuo je u vlastitu egzistenciju, ne dopu ta
juæi da je i ta ometa, i u ivao je u tome. Le ao je u kamenoj grobnici kao vlastiti le , j
edva di uæi, srce mu je jedva kucalo a ipak je ivio intenzivno i neobuzdano kao jo nij
edan bonvivan u vanjskom svijetu.
26
Scena tih neobuzdanosti bija e njegovo unutarnje carstvo a kako bi i mog
lo biti drugaèije u koje je, jo od rodenja, pohranjivao obrise svih mirisa s kojima
se ikad susreo. Najprije je, da bi se raspolo io, dozivao u sje
æanje one najstarije, najudaljenijer neprijateljski, vla ni zadah spavaonice madame
Gaillard; vonj njenih suhih, ko astih ruku; kiselkasti dah oca Terriera; histerièni
znoj, vreo i materinski, dojkinje Bussie; smrad le eva na Cimetiere des Innocents;
ubilaèki zadah svoje majke. Nasladiva e se ogavno æu i mr njom, i sav bi se nakostrije io
d slatke grozote.
Kad ga aperitiv od tih gnusoba ne bi dovoljno uzbudio, dopustio bi sebi mali izl
et Grimalu i okusio smrad sirovih, mesnatih ko a i tavila ili bi zamislio nakupljen
e isparine est stotina tisuæa Pari ana za te ke omare usred ljeta.
A onda bi se odjednom to i bija e smisao vje be sna no poput orgazma izlila sva nagomi
lana mr nja. Oborio bi se poput oluje na mirise koji su se usudiii vrijedati njego
v presvijetli nos. Bacio se na njih poput tuèe na itno polje, poput orkana mrvio sv
e te gadosti u prah i utapao ih radi oèi æenja u golemom opæem potopu destilirane vode.
Tako pravedan bija e njegov gnjev. Tako velika njegova osveta. Ah! Uzvi ena li trenu
tka! Grenouille, taj mali èovjek, drhta e od uzbudenja, a tijelo mu se grèilo u slados
tra æu, savijalo se u luku tako da je glavom udarao o strop tunela, a zatim se polak
o opu talo i ostajalo le ati, olak ano i potpuno zadovoljeno. Bija e i suvi e ugodan taj e
ruptivni èin uni tenja svih odbojnih mirisa, doista i suvi e ugodan... Ova toèka bija e mu
skoro najomiljenija u slijedu prizora njegovog velièanstvenog unutarnjeg kazali ta,
jer mu je davala divan osjeæaj praviène iscrpljenosti to se javlja samo nakon doista
velikih, herojskih djela.
Sada je mogao neko vrijeme mirovati mirne savjesti. Protegnuo se, koliko je fizièk
i mogao, u toj uskoj kamenoj æeliji. No, u nutrini, na proèi æenim prostranstvima svoje
du e protegnuo se svom svojom duljinom, udobno se namjestio i predao sanjama, a no
s mu golicahu ugodni mirisi: miomirisni lahor to dopuhuje s proljetnih livada; bl
ag proljetni povjetarac to pu e kroz prvo zeleno li æe
na bukvama; vjetriæ s mora, opor poput slanih badema. Bilo je kasno poslijepodne k
ad se digao tako reæi kasno poslijepodne, jer nije bilo, naravno, ni poslijepodnev
a, ni prijepodneva, ni veèeri ni jutra, nije bilo ni svjetla ni tame, a nije bilo
ni proljetnih livada ni zelena li æa na bukvama... u Grenouilleovu unutarnjem univer
zumu nije bilo nikakvih predmeta, nego samo mirisa predmeta. Stoga je prikaz tog
a univerzuma kao krajolika samo facon de parler, svakako prikladan i jedini moguæ,
jer na jezik nije podesan za opisivanje olfaktivnog svijeta. Dakle, bija e kasno p
oslijepodne, to æe reæi stanje i trenutak u Grenouilleovoj du i nalik na one to vladaju
na jugu potkraj sieste kad podnevna kljenut krajolika polako popu ta i zaustavljen
i se ivot ponovno budi. Razjarena vruæina neprijatelj sublimiranih mirisa veæ je rast
jerana, demonska banda uni tena. Poljane njegove du e prostirahu se gole i pitome u
lascivnoj ti ini budenja èekajuæi oèitovanje gospodarove volje.
I Grenouille se digne kako rekosmo i strese san s udova. I ustane, veliki Grenou
ille iz carstva svoje du e, izdu i se u diva, u svoj svojoj rasko i i velièini, divno ga
bija e gledati skoro teta to ga nitko nije vidio! i ogleda se, ponosito i dostojans
tveno.
Da! To je njegovo carstvo! Jedinstveno Grenouilleovo carstvo! Carstvo jedinstven
og Grenouillea to ga je on stvorio, kojim on vlada, koje on uni tava kad mu se svid
i i ponovno gradi, pro iruje u beskraj i plamenim maèem brani od svakog uljeza. Ovdj
e caruje samo njegova volja, volja velikog, velièanstvenog, jedinstvenog Grenouill
ea. I po to je iskorijenio sav smrad pro losti, htio je da njegovo carstvo miri e. I s
na nim koracima zagrabi neobradenim poljanama i posija miris najrazlièitijih vrsta,
ovdje rasipnièki, tamo tedljivo, na beskrajnim planta ama i malim intimnim gredicama,
bacajuæi sjeme akama ili ga pojedinaèno spu tajuæi na posebno odabrana mjesta. Grenouill
e Veliki, mahniti vrtlar, hita e u najudaljenija podruèja svo
ga carstva, i ubrzo ne bija e kutka u koji nije bacio sjeme mirisa.
I kad vidje da je dobro i da je sva zemlja pro eta njegovim bo anskim, Grenouilleovi
m sjemenom, tad Grenouille Veliki spusti alkoholnu ki u, blagu i trajnu, i posvuda
poène klijati i nicati, i mladice potjera e da ti se du a razgali. Veæ se bujno talasal
o na planta ama, a u skrivenim vrtovima stapke se napuni e sokovima. I ovojnice cvje
tnih pupova samo to ne prsnu.
Uto Grenouille Veliki zapovjedi ki i da stane. I zbi se tako. I on posla na zemlju
blago sunce svoga osmijeha, pa se rascvjeta e milijuni cvjetova u svoj svojoj ras
ko i, od jednog do drugog kraja carstva, poput jedinstvenog prostiraèa satkanog bezb
rojnim boèicama dragocjenih mirisa. I Grenouille Veliki vidje da to bija e dobro, vr
lo dobro. I hukne na zemlju. A iz cvijeæa, raznje ena od milovanja, prostruji miris
i bezbrojni se mirisi pomije a e i stopi e, neprekidno se izmjenjujuæi, u univerzalni mi
ris odajuæi po tovanje njemu, Velikom, Jedinom, Velièanstvenom Grenouilleu, a on na pr
ijestolju, na mirisnu zlatnom oblaku, upija e nosnicama taj ivotni dah, i miris rtve
bija e mu ugodan. I on se spusti i biagoslovi svoje djelo, a mirisi mu zahvaljiva
hu svojim velièanstvenim dahom, klièuæi i slaveæi ga. I tako dode veèer, i mirisi se pomij
e a e s noænim plavetnilom odi uæi sve fantastiènijim notama. Pred Grenouilleom bija e prav
oæni ples s velièanstvenim vatrometom briljantnih mirisa. No, Grenouille Veliki, veæ p
omalo umoran, zijevne i reèe: Gle, napravih veliko djelo, i zaista mi se svida. No
poèinje mi dosadivati poput svega to je dovr eno. Povuæi æu se i na kraju ovog napornog
dana priu tit æu sebi jo malo veselja u odajama svoga srca.
Tako govora e Grenouille Veliki, i dok je ispod njega obièni puk mirisa veselo plesa
o i slavio, on poleti ra irenih krila sa zlatnog oblaka i spusti se u noænu zemlju s
voje du e, kuæi, u svoje srce.
27
Ah, kako li bija e ugodno vratiti se kuæi! Dvostruka uloga osvetnika i stvo
ritelja svjetova prilièno ga je umorila, a kad te poslije toga vlastiti porod jo sa
tima slavi, ne mo e se ba najbolje odmoriti. Umoran od obaveza bo anskog stvaranja i p
rikazivanja, Grenouille Veliki je èeznuo za kuænim radostima.
Njegovo srce bija e grimizni dvorac. Smjestio se u kamenoj pustinji, sakriven sipi
nama, okru en moèvarnom oazom, i iza sedam kamenih zidina. Do njega se moglo doprije
ti samo u letu. Imao je tisuæu odaja i tisuæu podruma i tisuæu elegantnih salona, a me
du njima jedan s jednostavnim grimiznim kanapeom na kojem se Grenouille, koji vi e
ne bija e Grenouille Veliki, nego Grenouille sasvim privatno ili dragi JeanBaptis
te, odmarao od naporna dana.
No, u odajama dvorca stajahu police od poda do stropa, a na njima svi mirisi to i
h je Grenouille sakupio u toku ivota, mnogo milijuna. A u podrumima dvorca, tamo
su u baèvama mirovali najbolji mirisi njegova ivota. Kad bi sazreli, pretoèio bi ih u
boce i smjestio u kilometarske hodnike, hladne i vla ne, rasporedio po godi tima i
porijeklu, a bija e ih toliko da ih èovjek ne bi za ivota uspio sve okusiti.
I kad je dragi JeanBaptiste napokon do ao kuæi, u svoj chez soi, u grimiznom salonu
legao na jednostavnu, udobnu sofu skinuo napokon i èizme, ako je ba htio pljesnu ru
kama i pozove sluge, nevidljive, neopipljive, neèujne, a prije svega neomiri ljive,
dakle, posve nestvarne, te im zapovjedi da podu u odaje i iz velike biblioteke m
irisa donesu ovaj ili onaj svezak, te da se spuste u podrum i donesu mu piæe. Imag
inarni sluge po uri e, a Grenouilleov eludac grèio se od mukotrpna èekanja. Odjednom se oæ
ti poput pijanca kojega za ankom obuzme strah da æe mu iz bilo kojeg razloga uskrat
iti èa icu rakije to ju je na
ruèio. to ako su se odaje i podrumi odjednom ispraznili, to ako se vino u baèvama pokv
arilo Za to ga pu taju da èeka Za to ne dolaze Odmah ga je trebao, hitno, ginuo je za nj
im, ovisio o njemu, smjesta æe umrijeti ako ga odmah ne dobije.
Ma, smiri se, JeanBaptiste! Budi miran, dragi! Ta , dolaze, donose to za èime èezne .
Sluge veæ dolijeæu. Na nevidljivu poslu avniku nose knjigu mirisa, u nevidljivim rukam
a u bijelim rukavicama nose dragocjene boce, spu taju ih, vrlo oprezno, klanjaju s
e i nestaju.
I ponovno sam napokon! JeanBaptiste posegne za eljenim mirisima, otvori prvu bocu
, natoèi èa u do vrha, primakne je ustima i stane piti. Ispije nadu ak èa u hladna mirisa i
gle, izvrstan je! Tako oslobada, tako je dobar da dragom JeanBaptisteu od slasti
suze na oèi izbiju, pa odmah natoèi drugu èa u mirisa: èa u mirisa iz 1752. godine, obrano
u proljeæe prije izlaska sunca na Pont Rovaleu, s nosom prema zapadu, odakle je d
opirao povjetarac s kojim su se pomije ali miris mora, ume i slaba ni miris katrana i
z èamaca privezanih na obali. Bija e to miomiris praskozorja nakon one prve noæi koju
je, bez Grimalove dozvole, proveo tumarajuæi Parizom. Bija e to svje miris dana to se
pribli avao, prvog svanuæa provedenog na slobodi. Taj mu je miris tada obeæao slobodu.
Obeæao mu drugaèiji ivot. Miris toga jutra bija e Grenouilleu miris nade. Bri ljivo ga j
e saèuvao. I pio ga svaki dan.
Po to je iskapio i drugu èa u, oslobodi se nervoze, sumnje i nesigurnosti pa se ispuni
velièanstvenim mirom. Nasloni leda na meke jastuèiæe kanapea, otvori knjigu i poène èitat
i svoja sjeæanja. Èitao je o mirisima iz svog djetinjstva, kole, gradskih ulica i kut
aka, o ljudskim vonjevima. Prolazili su ga ugodni srsi, jer svi ti mirisi to ih j
e prizvao bijahu omra eni, otjerani. Sa zanimanjem i gadenjem Grenouille je èitao kn
jigu odbojnih mirisa, i kad je gadenje nadvladalo zanimanje, samo je zatvorio kn
jigu, odlo io je i uzeo drugu.
Uz to je neprekidno pio plemenite mirise. Ispiv i bocu s mirisom nade, otèepio je bo
cu iz 1744. godine, napunjenu toplim mirisom drveta ispred kuæe madame Gaillard. A
nakon njega popio je bocu mirisa Ijetne veèeri, pro etu parfemom i sna nom mirisnom n
otom cvijeæa, ubranog na rubu jednoga parka u SaintGermaindes Presu, anno 1753.
Sada veæ bija e dobrano opijen mirisima. Udovi mu ote a e na jastucima, a svijest bija e èu
esno omamljena. No, gozba jo nije zavr ila Dodu e, njegove oèi vi e nisu mogle èitati, a k
jiga je odavna kliznula iz ruke ali tu veèer neæe zavr iti sve dotle dok ne ispije i p
osljednju, najvelièanstveniju bocu: miris djevojke iz Rue des Marais. . .
Predano ju je ispijao i stoga se uspravio na kanapeu, iako mu je bilo te ko, jer g
rimizni je salon plesao i vrtio se oko njega èim bi se pomaknuo. Dr eæi se poput kolarc
a, stisnutih koljena, spojenih stopala, s lijevom rukom na lijevom stegnu tako j
e mali Grenouille pio najprofinjeniji miris iz podruma svoga srca, èa u za èa om, i pri
tom bivao sve tu niji. Znao je da toliko dobra ne mo e podnijeti. A ipak je pio sve
dok ga nije ispio: s ulice je tamnim prolazom u ao u dvori te. Hodao je prema svjetl
u. Djevojka je sjedila i zarezivala ljive utice. U daljini su praskale rakete i pe
tarde vatrometa. . .
Spustio je èa u i, kao skamenjen od opijenosti i sentimentalnosti, ostao jo sjediti n
ekoliko minuta, sve dotle dok mu i posljednji okus piæa nije nestao s jezika. Zuri
o je preda se. Glava mu bija e prazna kao boce. Zatim se sru io na bok, na grimizni
kanape, i u trenu utonuo u dubok san.
U isto vrijeme zaspao je i vanjski Grenouille na konjskom pokrovcu. I on je uton
uo u beskrajnu dubinu sna poput unutarnjeg Grenouillea, jer herkulska djela i is
padi iscrpli su jednoga kao i drugoga napokon, njih dvojica bijahu jedna te ista
osoba.
Nije se, dodu e, probudio u grimiznom salonu svog grimiznog dvorca iza sedam zidin
a, ni na proljetnim, mirisnim poljanama svoje du e, nego sam samcat u kamenoj sami
ci na kraju tunela, na tvrdoj zemlji, u tami. I svlada ga muènina od gladi i edi, s
popadne muka i tresavica kao pravog alkoholièara nakon probanèene noæi. Èetverono ke se iz
vuèe iz tunela.
Vani bija e tko zna koje doba dana, mo da poèetak ili svr etak noæi, ali i u ponoæ svjetlos
zvijezda probadala bi mu oèi poput igala. Zrak mu se èinio pra njav, bockav, palio mu
pluæa, a teren bija e surov, i on se spoticao o kamenje. I najnje niji mirisi dra ili s
u i ujedali njegov nos, odviknut od svijeta. Grenouille, krpelj, postao je osjet
ljiv poput raka koji je napustio svoj oklop i gol luta morem.
Pri ao je vodi i lizao vlagu na stijeni jedan, dva sata, bija e to mrcvarenje, a vri
jeme nikako da prode, vrijeme u stvarnom svijetu od kojeg je zazirao kao vrag od
svete vodice. I èupao je nekoliko komadiæa mahovine s kamena, bjesomuèno je gutao, èuènuo,
srao i drao brzo, brzo, brzo, sve je moralo iæi brzo i, kao da ga netko progoni, po
put mekoputne ivotinjice koju vreba jastreb to veæ kru i nebom, otrèao je natrag u svoju
peæinu i trèao sve do kraja tunela, do konjskog pokrovca. Tamo je napokon bio ponov
no na sigurnom.
Naslonio se na sipinu, ispru io noge i èekao. Nije smio vi e pokretati tijelo, morao j
e sjediti posve mirno, poput posude iz koje æe se preliti voda bude li se previ e mi
cala. Malopomalo uspio je obuzdati dah. Uzbudeno srce kucalo je sada mirnije, ud
ari valova njegove du e oslabi e. I samoæa se odjednom nadvije nad njegovo srce poput
tamna ogledala. On sklopi oèi. Otvore se mraèna vrata njegove du e, i on ude. Poèela je
sljedeæa predstava u njegovu unutarnjem kazali tu.
28
Tako je i lo dan za danom, tjedan za tjednom, mjesec za mjesecom. Sedam
punih godina.
Za to je vrijeme u vanjskom svijetu bio rat, i to svjetski rat. Tukli su se u les
koj i Saskoj, u Hannoveru i u Belgiji, u Æe koj i Pomeraniji. Kraljevska je vojska g
inula u Hessenu i u Vestfaliji, na Balearima, u Indiji, na Mississippiju i u Kan
adi, ako veæ prije toga nije na putu podlegla tifusu. Rat je stajao milijun ljudsk
ih ivota, francuskog kralja njegova kolonijalnog carstva, a sve dr ave, koje su sud
jelovale u ratu, imale su tako velike izdatke da su naposljetku, te ka srca, odluèil
e prekinuti rat.
Za to vrijeme Grenouille se jedne zime, i ne znajuæi, skoro smrznuo. Pet je dana l
e ao u grimiznom salonu, i kad se probudio u tunelu, nije se mogao ni maknuti od h
ladnoæe. Odmah je ponovno sklopio oèi da umre u snu. A zatim je temperatura nagio po
rasla, pa se tako otkravio i spasio.
Jednom je snijeg bio tako visok da vi e nije imao snage prokrèiti put do li ajeva, pa
se prehranio smrznutim i mi ima.
Jednom je ispred peæine prona ao mrtvog gavrana. Pojeo je i njega. U tih sedam godin
a to bijahu jedini dogadaji iz vanjskog svijeta to ih je spoznao. Inaèe je ivio samo
u svojoj planini, samo u unutarnjem svijetu to ga je sam stvorio. I ostao bi tam
o do smrti jer ni ta mu nije nedostajalo da se nije dogodila katastrofa koja ga je
istjerala iz planine i ponovno izbacila u svijet.
29
Ta katastrofa ne bija e ni potres, ni umski po ar, ni odron, ni uru avanje tu
nela. Nije to bila nikakva vanjska katastrofa, nego unutarnja, te stoga i vrlo b
olna, jer je
Grenouilleu preprijeèila privilegirani put bijega. Zbila se za vrijeme spavanja. B
olje reèeno, u snu. Zapravo, u snu u srcu u njegovoj ma ti.
Le ao je na kanapeu u grimiznom salonu i spavao. Oko njega prazne boce. Popio je g
oleme kolièine, naposljetku èak dvije boce mirisa crvenokose djevojke. Vjerojatno je
pretjerao, jer ovaj put nije spavao bez snova, premda je spavao kao zaklan, a t
i snovi bijahu zastrti sablasnim koprenama. Te koprene razlagale su se u jasno p
repoznatljive traèke jednog mirisa. Najprije su prolazili u rijetkim prugama mimo
Grenouilleova nosa, zatim u gu æim, poput oblaka. Èinilo mu se da stoji nasred moèvare i
z koje se di e magla. Magla se polako sve vi e dizala. Grenouille bija e ubrzo potpuno
obavijen maglom, natopljen maglom, a u oblaku magle nije bilo vi e nimalo èista zra
ka. Da se ne ugu i, morao je udisati maglu. A magla bija e, kako rekosmo, nekakav mi
ris. I Grenouille je toèno znao koji. Magla je bila njegov miris. Njegov, Grenouil
leov osobni miris.
A najstra nije bija e to to ga Grenouille, premda je znao da je taj miris njegov, nij
e mogao udisati. Ni za ivu glavu nije ga uspijevao oæutjeti iako se gu io u sebi, u n
jemu!
Spoznav i to, poèeo je urlati kao da ga iva deru. Krikovi probi e zidove grimiznog salo
na, zidine dvorca, izido e iz srca i prijedo e jame i moèvare i pustinje u mahnitoj ju
rnjavi mraènim krajolikom njegove du e, poput vatrene oluje, tutnjeæi iz njegovih usta
, odjekujuæi zavojitim tunelom, izlazeæi u svijet, daleko, onkraj visoravni SaintFlo
ur èinilo se kao da planina krièi. I Grenouillea probudi vlastiti krik. Budeæi se, uda
raoje oko sebe kao da mora rastjerati nevidljivu maglu koja mu je prijetila gu enj
em. Smrtno se upla io drhteæi cijelim tijelom od su te strave. Da krik nije raspr io mag
lu, ugu io bi se od sama sebe strahovita smrt. Zgrozio se na tu pomisao. I dok je,
jo drhteæi, sjedio i poku avao srediti usplahirene misli,
znao je veæ posve sigurno: promijenit æe ivot, pa makar samo stoga to nije htio jo jedn
om usnuti takav stravièni san. Drugi put ne bi pre ivio.
Prebacio je konjski pokrovac preko ramena i ispuzao iz peæine. Vani bija e upravo ju
tro, jedno jutro potkraj veljaèe. Sunce je sjalo. Kraj je odisao mirisom vla nih sti
jena, mahovine i vode. Vjetar je veæ donosio trag miomirisa umarica. æuæurio se na zemlj
i ispred peæine. Sunce ga je grijalo. Udisao je svje zrak. Jo se je io sjeæajuæi se magle
od koje je umaknuo i drhturio od ugode oæutjev i toplinu na ledima. Ipak je dobro to
taj vanjski svijet jo postoji, pa makar samo kao pribje i te. Nezamisliva li u asa da n
a izlazu iz tunela nije prona ao svijet! Ni svjetlo, ni miris, ba ni ta osim te grozn
e magle, unutra, vani, posvuda. . .
ok je polako prolazio. Grè straha polako je popu tao, i Grenouille se poèeo æutjeti sigur
nijim. Oko podne uspio se ponovno pribrati. Stavio je ka iprst i srednjak lijeve r
uke pod nos i disao izmeðu hrbata prstiju. Nju io je vla an proljetni zrak zaèinjen miri
som umarica. Na prstima nije æutio nikakav miris. Okrenuo je ruku i onju io nadlanicu
. Æutio je toplinu ruke, ali nije osjetio nikakav miris. Zasukao je razderane ruka
ve ko ulje, zario nos u lakatni pregib. Znao je da upravo na tom mjestu ljudi osjeæa
ju svoj vonj. No, on nije osjetio ni ta. Nije otkrio nikakav vonj ni ispod pazuha,
ni na stopalima, ni na spolovilu prema kojemu se prignuo koliko god je mogao. Z
aista groteskno: on, Grenouille, koji je svakog èovjeka mogao nanju iti na milje, ni
je u stanju osjetiti miris vlastitog, ni pedlja udaljenog spolovila! Usprkos tom
e, nije se predao panici, veæ je hladno i promi ljeno rekao samom sebi: Nije istina
da nemam mirisa, jer sve ima miris. Prije æe biti da ne æutim svoj miris zato to od r
odenja, iz dana u dan, samo nju im, pa mi je njuh otupio na vlastiti vonj. Kad bih
se mogao odvojiti od svoga mirisa, ili barem jednog njegova dijela, pa mu se, n
akon odredenog vremena odvikavanja,
ponovno vratiti, onda bih ga i te kako osjetio, znaèi osjetio bih sam sebe.
Spustio je konjski pokrovac i skinuo odjeæu ili ono to je od nje ostalo, skinuo krp
e, prnje. Nije ih svlaèio sedam godina. Zacijelo bijahu skroznaskroz natopljene nj
egovim mirisom. Bacio ih je na hrpu ispred ulaza u peæinu i udaljio se. Zatim se,
prvi put nakon sedam godina, ponovno popeo na vrh planine. Stao je na isto mjest
o na kojem je stajao kad je do ao, okrenuo nos prema zapadu i pustio da vjetar fij
uèe oko njegova gola tijela. Nakanio ga je prozraèiti, potpuno ga impregnirati zapad
njakom znaèi, mirisom mora i vla nih livada kako bi on nadvladao miris njegova tijel
a i time izmeðu njega, Grenouillea, i njegove odjeæe stvorio olfaktivnu razliku koju
bi jasno mogao razabrati. I da bi mu to manje vlastitog mirisa dopiralo do nosa,
prignuo se gornjim dijelom tijela i izdu io vrat, koliko je mogao, prema vjetru,
te zabacio ruke. Izgledao je poput plivaèa neposredno prije skoka u vodu.
Zadr ao se u tom smije nom stavu nekoliko sati, pa se njegova ko a, bijela kao u lièinke
, odviknuta od sunca, za_ japurila kao rak, iako je sunce jo bilo slabo. Pred veèer
se vratio u peæinu. Veæ izdaleka ugledao je hrpu svoje odjeæe. Posljednjih nekoliko m
etara prstima je zaèepio nosnice i ponovno ih otèepio tek kad je spustio nos tik do
odjeæe. Nju io je onako kako je nauèio od Baldinija, naglo udahnuo, a zatim u etapama
ispu tao zrak. Da bi zadr ao miris, napravio je objema rukama »zvono« iznad odjeæe i zario
u nju nos. Napravio je sve to je mogao da bi iz odjeæe izmamio vlastiti miris. No,
nije ga bilo. Posve sigurno ga nije bilo. U njoj su se krile tisuæe drugih mirisa
. Miris kamena, pijeska, mahovine, smole, gavranove krvi izrazito se osjeæao èak mir
is kobasice to ju je prije mnogo godina kupio blizu Sulhja. Odjeæa bija e olfaktivni
dnevnik posljed njih sedamosam godina. Nedostajao je samo njegov miris, vonj ono
g koji ju je sve to vrijeme neprekidno nosio.
Osjetio je tjeskobu. Sunce je za lo. Stajao je gol na ulazu u tunel na èijem je mraèno
m kraju proveo sedam
godina. Puhao je hladan vjetar, i bilo mu je hladno, ali nije æutio da mu je hladn
o jer je njegovim ilama kolalo ne to to je suzbijalo hladnoæu strah. Ne bija e to onaj
trah to ga je osjetio u snu, onaj grozni strah da sam sebe gu i, kojega se po topoto
morao otresti i od kojega je uspio pobjeæi. Sada to bija e strah da sebe ne poznaje
dobro. Bija e to posve drugaèiji strah od onoga u snu. Od njega nije mogao pobjeæi, mo
rao mu se suprotstaviti. Morao je ma kako ta spoznaja bila stra na nedvojbeno sazn
ati ima li on svoj miris ili nema. I to odmah. Smjesta.
Vratio se u tunel. Nakon nekoliko metara veæ ga je opkolila potpuna tama, ali on s
e snalazio kao pri najjaèem svjetlu. Tisuæu puta pro ao je tim putom, poznavao ga na s
vakom koraku, poznavao svaki zavoj, nju io svaki iljak na stijeni, i najmanju kamen
u izboèinu. Put nije bilo te ko naæi. Bilo je te ko boriti se protiv sjeæanja na klaustrof
obièni san to ga je proganjao poput sve sna nijeg plimnog vala koji se sa svakim njeg
ovim korakom sve vi e prelijevao. No, nije se predavao. Strahom od nepoznatog suzb
ijao je strah od poznatog i svladavao ga znajuæi da nema izbora. Stigav i na kraj tu
nela, tamo gdje se uzdizala sipina, oslobodio se i jednog i drugog straha. Osjet
io je mir, u glavi mu se posve razbistrilo, a njuh bija e o tar poput kirur kog no a. æuæu
se na zemlji, prekrio rukama oèi i nju io. Na tom mjestu, u tom kamenom grobu, dale
ko od svijeta, le ao je sedam godina. Ako igdje na svijetu postoji mjesto s njegov
im mirisom, onda je ono zacijelo ovdje. Disao je polako. Pa ljivo ispitivao. Postu
pno ocjenjivao. Imao je nepogre ivo pamæenje, pa je dobro znao kako je to mjesto mir
isalo prije sedam godina: mirisalo je na kamen, na vla nu, slankastu hladnoæu i odis
alo èistoæom, to znaèi da na to mjesto nije kroèilo nijedno ivo biæe, ni èovjek ni ivoti
. Upravo tako je i sada mirisalo.
Èuèao je jo neko vrijeme, posve mirno, i samo je la gano kimao glavom. Poslije se okr
enuo i po ao, najprije pogrbljen, a zatim uspravljen kad mu je to dopustila visina
tunela, te izi ao iz peæine.
Vani je odjenuo svoje prnje cipele su veæ odavna istrunule, prebacio konjski pokro
vac na ramena, jo iste noæi napustio Plomb du Cantal i krenuo u pravcu juga.
30
Stra no je izgledao. Kosa mu je dopirala do koljena, a rijetka brada do
pupka. Nokti su se doimali poput ptièjih pand i, a na rukama i nogama, na mjestima d
o kojih prnje vi e nisu dopirale, ko a mu je otpadala u krpama.
Prvi ljudi na koje je nai ao, seljaci na polju nedaleko od grada Pierreforta, krièeæi
se razbje a e kad su ga ugledaii. Naprotiv, u samom gradu pobudio je enzaciju. Ljudi
su se okupljali, na stotine, da bi zabezeknuto piljili u njega. Neki su ga smatr
ali odbjeglim robija em s galije. Neki reko e da i nije pravi èovjek, nego nekakav mje a
nac èovjeka i medvjeda, umsko biæe. Jedan biv i moreplovac je tvrdio da mu nalikuje na
pripadnika divljeg indijanskog plemena iz Cayennea, s druge strane velikog ocean
a. Odvedo e ga k gradonaèelniku. Tu je na zaprepa tenje prisutnih pokazao kalfensko pi
smo, otvorio usta i progovorio, pomalo krkljavim glasom jer to bijahu prve rijeèi t
o ih je izustio nakon sedmogodi nje stanke ali posve razumljivo, prièajuæi kako su ga
na putovanju napali razbojnici, odvukli u peæinu i tu ga dr ali zarobljenim sedam go
dina. Sve vrijeme, govorio je, nije vidio ni sunca, ni èovjeka, a hranila ga je ne
vidljiva ruka koja mu je u tamu spu tala ko aru s jelom. Napokon se oslobodio nekakv
im ljestvama, nije znao tko ih je ostavio i za to, i nije nikada vidio ni otmièare n
i spasioce. Izmislio je tu prièu zato to mu se èinila vjerodostojnijom od istine, a i
bila je vjerodostojna, jer su se slièni razbojnièki prepadi nerijetko zbivali u brd
ima Auvergnea i Languedoca, a i u Sevenskom gorju. U svakom sluèaju, gradonaèelnik j
e odmah dao sastaviti zapisnik i podnio izvje taj o tom sluèaju markizu de la Tailla
deEspinasseu, feudalnom gospodaru grada i èlanu parlamenta u Toulouseu. Markiz je
veæ s èetrdeset godina okrenuo leda ivotu na versajskom dvoru, povukao se na svoja im
anja i tamo ivio za nauku. Ispod njegova pera poteklo je znaèajno djelo o dinamiènoj
nacionalnoj ekonomiji, u kojemu je predlagao ukidanje svih da bina na zemlji ne posj
ede i poljoprivredne proizvode, te uvodenje obrnuto progresivnog poreza na dohod
ak koji bi najvi e pogodio najsiroma nije slojeve i prisilio ih da se energiènije prih
vate privrednih djelatnosti. Ohrabren uspjehom te knji ice, sastavio je traktat o
odgoju djeèaka i djevojèica od pete do sedme godine, a nakon toga posvetio se eksper
imentalnoj poljoprivredi i stoèarstvu i poku avao preno enjem bikova sjemena na razlièit
e vrste trave uzgojiti ivotinjskobiljni kri anac za dobivanje mlijeka, neku vrstu v
imencvijeta. Poèetni uspjesi omoguæili su mu èak proizvodnju sira iz travnog mlijeka,
koji je Znanstvena akademija u Lyonu opisala kao sir »kozjeg okusa, premda pomalo
gorak«, ali je tada morao prekinuti pokuse zbog golemih tro kova za prskanje polja h
ektolitarskim kolièinama bikova sjemena. Bez obzira na to, bavljenje agrobiolo kim p
roblemima pobudilo je u njemu zanimanje ne samo za takozvanu grudu zemlje nego i
za zemlju opæenito i njenu povezanost s biosferom.
Tek to je zavr io praktièni dio posla oko vimencvijeta, bacio se s nesalomljivim istr
a ivaèkim elanom na pisanje velikog eseja o vezama blizine zemlje i ivotne energije.
Zastupao je tezu da se ivot mo e razviti samo na odredenoj udaljenosti od zemlje, j
er iz same zemlje neprekidno struji trule ni plin, takozvani »fluidum letale«, koji pa
ralizira ivotnu energiju i prije ili poslije je ubija. Stoga sva iva biæa nastoje da
se rastom udalje od zemlje, to jest, nastoje je to vi e nadrasti, a ne u nju urast
i; stoga su njihovi najdragocjeniji dijelovi usmjereni prema nebu klas kod itaric
a, cvat kod cvijeæa, glava kod èovjeka pa moraju neizbje no, kad se od starosti pogrbe
i ponovno saviju
prema zemlji, podleæi letalnom plinu u koji se nakon smrti i sami naposljetku pret
varaju zbog procesa raspadanja.
Kad je markiz de la TailladeEspinasse doèuo kako se u Pierrefortu na lo èeljade koje j
e sedam godina obitavalo u peæini dakle, potpuno opkoljeno zemljom, trule nim elemen
tom bija e izvan sebe od odu evljenja, pa odmah zapovjedi da mu dovedu Grenouillea u
laboratorij u kojemu æe ga temeljito ispitati. Utvrdio je da njegovu teoriju potk
repljuje najoèitiji dokaz: fluidum letaleje Grenouillea veæ tako zahvatio da je njeg
ovo dvadeset petogodi nje tijelo veæ pokazivalo izrazite znakove staraèkog propadanja.
Od smrti ga je spasila samo èinjenica tako je obja njavao TailladeEspinasse to je Gr
enouille za vrijeme zarobljeni tva dobivao hranu iz biljaka udaljenih od zemlje, v
jerojatno kruh i voæe. Stoga se njegovo prija nje zdravstveno stanje moglo ponovno u
spostaviti samo temeljitim istjerivanjem fluida s pomoæu aparata za ventilaciju vi
talnim zrakom to ga je izumio on, TailladeEspinasse. Jednu takvu napravu ima u sp
remi tu svoje gradske palaèe u Montpellieru, izjavio je, i ako je Grenouille voljan
staviti se na raspolaganje kao objekt demonstracije, spreman ga je ne samo oslob
oditi od beznadnog trovanja zemnim plinom, nego mu i dati lijepu svoticu. . .
Nakon dva sata sjedili su u koèiji. Premda ceste bijahu u bijednom stanju, uspjeli
su prevaliti ezdeset i èetiri milje do Montpelliera za dva dana, jer markiz, usprk
os poodmakloj dobi, nije sebi uskratio zadovoljstvo da osobno udara bièem koèija a i k
onje i pritekne u pomoæ pri mnogim pucanjima ruda i opruga; toliko bija e odu evljen s
vojim otkriæem, toliko je èeznuo da ga to prije predstavi uèenoj javnosti. No, Grenouil
le nije smio ni jedan jedini put iziæi iz koèije. Morao je ostati sjediti u svojim p
rnjama i potpuno zamotan pokrovcem natopljenim vla nom zemljom i blatom. Na putova
nju je za jelo dobivao sirovo korjenasto povræe. Markiz se nadao da æe na taj naèin ne
ko vrijeme konzervirati zarazu zemnim fluidom.
Kad su stigli u Montpellier, markiz je odmah zapovjedio da Grenouillea odvedu u
podrum njegove palaèe, te uputio pozive svim èlanovima medicinskog fakulteta, dru tva
botanièara, poljoprivredne kole, udru enja kemièara i fizièara, masonske lo e i ostalih zn
nstvenih dru tava kojih je u gradu bilo ni vi e ni manje nego tucet. I poslije nekol
iko dana toèno tjedan dana po to je napustio pustinja tvo u gori Grenouille se na ao na
podiju u velikoj auli Montpellierskog sveuèili ta, u kojoj ga predstavi e brojnim uzva
nicima bilo ih je nekoliko stotina kao znanstvenu senzaciju godine.
U svojem predavanju TailladeEspinasse proglasio ga je ivim dokazom toènosti teorije
o letalnom fluidu zemlje. Trgajuæi mu postupno prnje, obja njavao je razorni uèinak t
rule nog plina na Grenouilleovo tijelo: skretao je prisutnima pa nju na bubuljice i
o iljke, posljedice izjedanja plinom; na golemi blje tavocrveni plinski karcinom na
prsima; na opæe raspadanje ko e, pa èak i na izrazito fluidno izoblièenje kostura, koje
se jasno oèitovalo u obliku grbe i zgrèenog stopala. Plin je ozbiljno o tetio i unutar
nje organe, govorio je, slezenu, jetru, pluæa, uèni mjehur i probavni sustav, kako je
nedvojbeno pokazala analiza stolice to se nalazila u posudi do objektovih nogu i
koju je svatko mogao razgledati. Stoga se moglo zakljuèiti da je kljenut vitalne
energije zbog sedmogodi nje zaraze to ju je izazvao »fluidum letale Taillade« veæ tako uz
napredovala da se objekt èiji je vanjski izgled, uostalom, veæ pokazivao izrazite zn
aèajke krtice mora opisati kao biæe bli e smrti nego ivotu. Usprkos tome, obavezao se p
redavaè, on æe tom biæu, koje je ionako osudeno na smrt, ventilacijskom terapijom u ko
mbinaciji s vitalnom dijetom vratiti zdravlje u roku od osam dana, tako da æe znac
i njegova potpunog izljeèenja biti oèiti svima, te je zatra io od prisutnih da se za t
jedan dana sami uvjere u toènost njegove prognoze i, prema tome, prihvate sluèaj kao
 vaijan dokaz u prilog njegovoj teoriji o letalnom fluidu zemlje.
Predavanje je postiglo golemi uspjeh. Uèeno gledali te sna no je pljeskalo predavaèu, a
zatim prodefiliralo mimo podija na kojemu je stajao Grenouille. Zbog konzerviran
e zapu tenosti i starih o iljaka i nakaznosti Grenouille je doista ostavljao stra an d
ojam, pa ga je svatko smatrao napola trulim, i nepovratno izgubljenim, iako se s
am osjeæao posve zdravim i krepkim, Neka su ga gospoda struèno opipavala i preslu aval
a, odmjeravala ga, gledala mu u usta i oèi. Neki mu uputi e pokoju rijeè propitujuæi se
o njegovu ivotu u peæini i o sada njem stanju. Medutim, Grenouille se strogo dr ao uput
e koju mu je prije toga dao markiz, pa je na takva pitanja odgovarao samo suspre
gnutim hropcem, nemoæno pokazujuæi objema rukama na vrat kako bi time pokazao da je »F
luidum letaie Taillade« izgrizao i grlo.
Kad je predstava zavr ila, TailladeEspinasse ponovno ga je zgrabio i otpremio kuæi,
u podrum svoje palaèe. Tamo ga je zatvorio, u prisutnosti odabranih doktora s medi
cinskog fakulteta, u aparat za ventilaciju vitalnim zrakom, u sanduk napravljen
od hermetièno spojenih smrekovih dasaka, koji se pomoæu usisnog dimnjaka to je str io v
isoko iznad krova napajao visinskim zrakom bez letalnog plina, a taj je zrak mog
ao ponovno izlaziti kroz zaklopac ko natog ventila prièvr æenog na podu. Uredaj je pokre
tala èeta poslu itelja koji su se danonoæno brinuli da ventilatori, ugradeni u dimnjak
, budu stalno u pogonu. I dok je Grenouille time bio okru en neprekidnom strujom z
raka za proci æavanje, svakog sata nudili su mu kroz vrata ca zraène komore dvostrukih s
tijenki, postavljena sa strane, dijetnu hranu nadzemaljskog porijekla: golublju
juhu, pa tetu od eve, ragu od divljih pataka uhvaæenih u letu, kompot od voæa koje zrij
e na drveæu, kruh od posebnih vrsta vrlo visoke p enice, pirenejsko vino, divokozje
mlijeko i pjenastu kremu pripravljenu od jaja koko i to su ih dr ali na tavanu palaèe.
Pet dana trajala je ta kura rasku ivanja i revitalizacije. Zatim je markiz naredio
da zaustave ventilatore i odvedu
Grenouillea u praonicu u kojoj su ga namakali u kupkama mlake ki nice nekoliko sat
i i naposljetku od glave do pete oprali sapunom od orahova ulja iz grada Potosij
a u Andama. Odrezali su mu nokte na rukama i nogama, izbijelili zube pra kastim ka
ustiènim dolomitom, obrijali ga, skratili mu kosu i poèe ljali ga, nafrizirali ga i na
pudrali mu kosu. Naruèili su krojaèa i postolara, pa je Grenouille dobio svilenu ko ul
ju po mjeri s bijelim aboom i bijelim ri evima na man etama, svilene èarape, aket, hlaèe
prsluk od plavog bar una i lijepe cipele s kopèom od crne ko e, od kojih je desna vje t
o prikrivala zgrèenost stopala. Markiz je vlastitim rukama premazao Grenouilleovo
o iljkasto lice talk minkom, namazao mu usne i obraze karminom, a na obrvama ocrtao
lijepu krivulju mekim tapiæem od drvnog lipinog ugljena. Zatim ga je poprskao osobn
im parfemom vrlo priproste note ljubica, udaljio se nekoliko koraka, i dugo mu j
e trebalo da iznade rijeèi da izrazi odu evljenje.
Monsieur poène napokon. Odu evljen sam sobom. Ushiæen sam svojom genijalno æu. Nisam,
nikada sumnjao u toènost svoje teorije o fluidu; nisam, naravno; no, duboko sam d
irnut to se tako fantastièno potvrdila u praktiènoj terapiji. Bili ste ivotinja, i ja
sam od vas napravio èovjeka. Skoro bo ansko djelo. Dopustite mi ovo ganuæe! Stanite pr
ed zrcalo i pogledajte se! Spoznat æete prvi put u ivotu da ste èovjek; niste ba izuze
tni i ne istièete se posebno, a ipak ste posve prihvatljivi. Idite, monsieur! Pogl
edajte se i divite se èudu to sam ga na vama stvorio!
Grenouilleu se prvi put netko obratio s »monsieur«.
Pri ao je zrcalu i pogledao u njega. Do tog trenutka nije nikad ni pogledao u zrca
lo. Vidio je ispred sebe gospodina u elegantnoj plavoj odjeæi s bijelom ko uljom i s
vilenim èarapama i nagonski se naklonio kako se oduvijek klanjao takvoj finoj gosp
odi. No, naklonio se i elegantni gospodin, a kad se Grenouille uspravio, elegant
ni je go
spodin uèinio isto, a zatim su se obojica ukoèili i zagledali se jedan u drugoga.
Grenouillea je najvi e zapanjila èinjenica to izgleda nevjerojatno normalno. Markiz j
e imao pravo: nije bio ni ta posebno, nije ba bio lijep, ali ni osobito ru an. Bio je
niska rasta, pomalo nezgrapna dr anja, lica pomalo bezizra ajna ukratko, izgledao j
e poput tisuæu drugih ljudi. Kad bi sad izi ao, nitko se na ulici ne bi za njim okre
nuo. Ni njemu samome ne bi èovjek nalik na njega, kad bi ga negdje susreo, upao u
oèi. Dakako, ako taj netko, osim na ljubice, nema nikakva mirisa kao gospodin u zr
calu i on sam to je ispred njega stajao.
A ipak su se seljaci jo prije deset dana razbje ali krièuæi kad su ga ugledali. Ni onda
 se nije osjeæao drugaèije nego sada, a sada, kad bi sklopio oèi, nije se osjeæao nimalo
drugaèije nego onda. Duboko je udahnuo zrak to se dizao oko njegova tijela i nju io
lo parfem i bar un i tek slijepljenu ko u svojih cipela; nju io je svilu, puder, minku i
blagu aromu sapuna iz Potosija. I odjednom mu je sinulo da normalan izgled ne d
uguje golubljoj juhi i èaroliji ventilacije, veæ samo tim krpama, podrezanoj kosi i
sitnoj kozmetièkoj maskeradi.
Otvorio je oèi mirkajuæi i zapazio kako i monsieur u zrcalu mirka, kao da mu namiguje,
i kako mu na usnama namazanima karminom lebdi osmijeh, kao da mu eli dati znak d
a ga ba ne smatra posve antipatiènim. I Grenouille je ustanovio da monsieur u ogled
alu, taj lik bez mirisa, preodjeven i maskiran u èovjeka, nije tako lo ; barem mu se
èinilo da bi taj lik mogao kad bi mu se maska samo dotjerala ostaviti na vanjski
svijet dojam kakav on, Grenouille, ne bi mogao ni zamisliti. Kimnuo je liku i za
mijetio da i on, kimajuæi mu, kriomice iri nosnice. . .
31
Sljedeæeg dana markiz se upravo pripremao da ga nauèi najpotrebnije poze, ges
te i plesne korake za skora nji nastup u dru tvu Grenouille je odglumio vrtoglavicu
i pao na divan, tobo e potpuno iscrpljen i kao da se gu i.
Markiz bija e izvan sebe. Vikao je da dozove sluge, vikao da donesu lepeze i preno
sive ventilatore, i dok su sluge jurile, klekao je do Grenouillea i stao mu pred
licem mahati rupèiæem natopljenim mirisom ljubice i preklinjao ga i zaklinjao da us
tane, da ne ispusti du u i da, ako ikako mo e, prièeka do preksutra jer æe inaèe opstanak
njegove teorije o letalnom fluidu biti najozbiljnije ugro en.
Grenouille se vrtio i kvrèio, sopæuæi, stenjuæi i lamatajuæi rukama prema rupèiæu, zatim se
atraino sru io s divana i otpuzao u najudaljeniji kut sobe. Ne taj parfem! povièe to
bo e s posljednjim snagama. Ne taj parfem! Ubija me! I tek kad je TailladeEspinass
e bacio rupèiæ kroz prozor a haljetak, takoder namirisan ljubicom, u susjednu sobu,
Grenouilleu je tobo e popustila vrtoglavica, pa je progovorio i stao prièati sve mir
nijim glasom da on, kao parfimer, ima osjetljiv nos i kako na odredene parfeme,
zbog svoga zvanja, pogotovu sad kad se oporavlja, vrlo estoko reagira. Èinjenicu da
mu je ba miris ljubice, inaèe dra esna cvijeta, tako smetao, mo e objasniti samo time t
o u markizovu parfemu ima previ e ekstrakta korijena Ijubice koji, zbog svog podze
mnog porijekla, pogubno djeluje na osobu poput njega, Grenouillea, zatrovanog le
talnim fluidom. Veæ je juèer bio posve omamljen kad su ga prvi put namirisali tim pa
rfemom, a danas se, kako reèe, kad je drugi put osjetio miris toga korijena, osjeæao
upravo tako kao da ga netko ponovno gura u onu groznu, zagu ljivu jamu u kojoj je
vegetirao sedam godina. Njegova se priroda pobunila, drugaèije to ne bi znao obja
sniti, i po to mu je vje tinom gospodina markiza poklonjen ivot dostojan èovjeka u zrak
u bez letalnog fluida, radije æe umrijeti,
nego da se jo jednom preda omra enom fluidu. Jo i sad se sve u njemu grèi kad samo pom
isli na parfem pripravljen iz tog korijena. Medutim, bio je uvjeren, govorio je,
da æe se u trenu oporaviti ako mu markiz dopusti da smisli vlastiti parfem kako b
i potpuno rastjerao miris ljubice. Pri tom je imao na umu parfem posve lagane, p
rozraène note koji æe uglavnom biti smjesa sastojaka udaljenih od zemlje, poput bade
move vode i vode od naranèina cvijeta, eukaliptusa, ulja iz omorikinih iglica i èemp
resova ulja. Samo trcaj takva mirisa na odjeæu, nekoliko kapi samo na vrat i obraze
, i on æe se zauvijek za tititi od neugodna napadaja kakav je upravo pretrpio. . .
Kako biste bolje razumjeli, sve vam isprièasmo teènim indirektnim govorom, premda to
bija e, zapravo, polsatna krkljava erupcija rijeèi, isprekidana ka ljem, soptanjem i
hvatanjem daha, to je Grenouille popratio drhtajima, lomatanjem rukama i kolutanj
em oèima i na markiza ostavio dubok dojam. Jo uvjerljiviji od simptoma bijahuvaljan
i razlozi njegova tiæenika, posve u skladu s teorijom o letalnom fluidu. Naravno, p
arfem ljubice! Odvratan, prizemni, tovi e podzemni proizvod! Vjerojatno se i sam nj
ime zarazio kad ga veæ godinama upotrebljava. Nije imao ni pojma da ga taj miris i
z dana u dan sve vi e pribli ava smrti. Kostobolja, ukoèenost ije, mlohavost uda, hemor
oidi, pritisak u u ima, truli zub sve je to nedvojbeno posljedica smrada korijena
ljubice, zatrovanog fluidom. A taj glupi èovjeèuljak, ta hrpica bijede tamo u kutu,
upozorio ga je na to. Bija e dirnut. Najradije bi mu pri ao, podigao ga, zagrlio i p
rivinuo k srcu, razvedrenom od otkriæa. No, bojao se da jo miri e na ljubice. Stoga j
e ponovno dozvao sluge i zapovjedio im da uklone iz kuæe sve parfeme s mirisom Iju
bica, prozraèe èitavu palaèu, rasku e svu njegovu odjeæu u ventilatoru vitalnim zrakom, a
Grenouillea u njegovoj nosiljci odmah odvedu najboljem parfimeru u gradu. Grenou
ille je upravo to i htio postiæi svojim tobo njim napadajem.
Mirisarstvo je u Motpellieru imalo staru tradiciju, i premda je u najnovije vrij
eme malo oslabilo zbog konkurencije grada Grassea, u gradu je jo bilo nekoliko do
brih parfimera i rukavièara. Najugledniji medu njima, neki Runel, izjavio je, s ob
zirom na poslovne veze s kuæom markiza de la TailladeEspinassea, kojega je opskrbl
jivao sapunom, uljima i mirisavim tvarima, da je iznimno spreman istupiti iz svo
g laboratorija i prepustiti ga na jedan sat neobiènom parfimerskom kalfi iz Pariza
. Potonji pak nije dopustio da mu se i ta obja njava, nije ni htio èuti gdje æe to naæi, o
veæ sve zna, rekao je, snaæi æe se; zatim se zatvorio i ostao u radionici dobar sat,
dok je Runel oti ao s markizovim majordomom u gostionicu na nekoliko èa a vina i tamo
morao doznati za to vi e ne podnose miris njegove vodice od ljubica.
Runelova radionica i duæan nisu bili ni pribli no tako dobro opremljeni kao Baldinij
eva parfimerija u Parizu. S nekoliko cvjetnih ulja, vodica i mirodija ne bi ni p
rosjeèni parfimer daleko stigao. No tek to je onju io prostoriju, Grenouille je shvat
io da su mu postojeæe tvari posve dovoljne za eljenu svrhu. Nije htio nikakvu velik
u kreaciju; nije htio smije ati nikakvu presti nu vodicu kao nekad za Baldinija, ni ta
to bi se isticalo u moru osrednjosti i mamilo ljude. Njegov pravi cilj ne bija e n
i jednostavni parfemèiæ od naranèina cvijeta to ga je obeæao markizu. Uobièajene esencije
z nerolija, eukaliptusa i èempresova lista trebale su samo prikriti pravi miris to
ga je namjeravao proizvesti: to je trebao biti miris èovjeènosti. Htio je, pa makar
to privremeno bio i lo surogat, usvojiti miris èovjeka to ga sam nije imao. Dakako,
odredeni miris èovjeka nije postojao, kao to nije postojalo ni odredeno ljudsko lic
e. Svaki je èovjek odisao drugaèijim mirisom, i nitko to nije znao bolje od Grenouil
lea koji je poznavao tisuæe i tisuæe pojedinih vonjeva i njuhom razlikovao ljude jo o
d rodenja. Ipak, u parfimerskora smislu, postojao je temeljni ljudski miris, vrl
o priprost, usput reèeno nota znojnomasnoga, sirastokiselkastog, u cjelini prilièno
de
gutantna nota, podjednako svojstvena svim ljudima, iznad koje su se tek poslije
istanèanijeg razluèivanja mogli razabrati oblaèiæi pojedinaène aure.
No, veæina ljudi ionako nije zapa ala tu auru, tu vrlo slo enu, svojstvenu ifru osobnog
a mirisa. Ljudi uglavnom nisu znali da je uopæe imaju, a osim toga, èinili su sve ka
ko bi je sakrili ispod odjeæe ili umjetnih modnih parfema. Dobro su poznavali samo
taj temeljni miris, taj primitivni ljudski vonj, samo su u njemu ivjeli i osjeæali
se za tiæenima, i svakoga koji je odisao tim odvratnim zajednièkim zadahom smatrali s
u sebi jednakim.
Toga dana Grenouille je kreirao neobièan parfem. Neobiènijega dotad na svijetu nije
bilo. Nije odisao mirisom, nego èovjekom koji miri e. Kad bi netko namirisao taj par
fem u mraènoj prostoriji, pomislio bi da pred njim stoji èovjek. A kad bi ga upotrij
ebio èovjek koji sam vonja na èovjeka, promatraèu bi se èinilo da nju i dva èovjeka ili, jo
ore, dvostruko monstruozno biæe, lik koji vi e ne mo e jasno fiksirati jer je mutan, p
oput slike na dnu jezera, nad kojim se mre kaju valovi.
Kako bi stvorio imitaciju tog ljudskog mirisa prilièno nedostatnu, kako je i sam z
nao, ali i dovoljno uspje nu da zavara druge Grenouille je u Runelovoj radionici p
otra io najneobiènije sastojke.
Pokraj praga vrata to su vodila u dvori te prona ao je hrpicu maèjeg izmeta, jo prilièno
vje eg. Uzeo je pola lice i stavio u mije alicu s nekoliko kapi octa i smrvljene soli
. Ispod radnog stola prona ao je komadiæ sira, velièine nokta na palcu, oèito ostatak Ru
nelova obroka. Bija e veæ prilièno star, veæ se raspadao, i iz njega je strujao jedak i
prodoran zadah. S poklopca baève sa sardinama, koja je stajala u stra njem dijelu duæa
na, sastrugao je malo u e enog ribljeg smrada, pomije ao ga s trulim jajetom i dabrovi
com, amonijakom, mu katnim ora èiæem, strugotinama ro ine i osmuðenom, sitno izmrvljenom sv
njskom ko icom. Zatim je dodao razmjerno veliku kolièinu cibeta,
pomije ao te u asne sastojke s alkoholom, sve podvrgao digestiji i profiltrirao u dv
ije boce. Tekuæina je pogubno zaudarala. Bija e to smrad kloake, trule i, i kad je sam
o jednom zamahnuo lepezom iznad smjese i njene se isparine pomije ale sa èistim zrak
om, uèinilo mu se da za vrelog ljetnoga dana stoji u Rue aux Fers u Parizu, na ugl
u Rue de la Lingerie, stjeci tu zadaha s tr nice, sa Cimetiere des Innocents i iz pr
enapuèenih kuæa.
Toj straviènoj bazi, koja je prije odisala le evima nego ljudima, Grenouille je doda
o sloj uljastih i svje ih aroma: metvicu, lavandu, terpentin, limun, eukaliptus, k
oje je odmah obuzdao i prekrio bukeom finih cvjetnih ulja iz geranija, ru e, naranèi
na cvijeta i jasmina. Poslije dodatnog razrjedivanja alkoholom i s malo octa, u
smjesi se vi e nije osjeæao nikakav odvratan zadah osnovnih sastojaka. Prikriveni sm
rad se dodatkom svje ih sastojaka rasplinuo, postao nezamjetljiv, a odbojnu notu u
bla io je miris cvijeæa, pa je èak postala gotovo zanimljivom, a zadah se trule i zaèudo i
zgubio, netragom nestao. Naprotiv, èinilo se da taj parfem odi e sna nim, poletnim, ivo
tnim mirisom.
Napunio je njime dva flakona, zaèepio ih i stavio u d ep. Zatim je pa ljivo vodom opra
o boce, mu ar, lijevak i licu, natrljao ih uljem iz gorkih badema da odstrani sve t
ragove mirisa, te uzeo drugu mije alicu. U njoj je brzo smije ao drugi parfem, kopij
u prvoga, koji se takoder sastojao od svje ih i cvjetnih elemenata, ali baza vi e ni
je sadr avala nikakav vje tièji uvarak, nego sasvim uobièajene sastojke: mo us, ambru, mal
o cibeta i cedrovo ulje. Sam za sebe mirisao je posve drugaèije od prvoga irnao je
manje duha, èvrstine i nije bio toliko ku an jer mu je nedostajala komponenta imita
cije ljudskog mirisa. No, kad bi ga upotrijebio obièan èovjek i zdru io ga s vlastitim
vonjem, ne bi se vi e razlikovao od parfema to ga je Grenouille napravio samo za s
ebe.
Po to je i drugi parfem pretoèio u flakone, potpuno se razodjenuo i poprskao odjeæu pr
vim parfemom. Zatim se
blago namirisao ispod pazuha, izmeðu no nih prstiju, po udu, na prsima, vratu, iza u i
ju i po kosi, ponovno se obukao te izi ao iz radionice.
32
Izi av i na ulicu, zgrabio ga je odjednom strah jer je znao da se iz nje
ga prvi put u ivotu iri miris èovjeka. Medutim, sam je smatrao da smrdi, odvratno sm
rdi. I nije mogao zamisliti da drugi ljudi taj miris ne osjeæaju kao smrad, te se
stoga nije usudio otiæi ravno u gostionicu u kojoj su ga èekali Runel i markizov maj
ordom. Èinilo mu se manje riskantnim da novu auru najprije isku a u nepoznatoj okoli
ni.
Naju im i najmraènijim ulicama uljao se prema rijeci pokraj koje su ko ari i bojadisari
imali radionice i obavljali svoje smrdljive poslove. Kad bi na nekoga nai ao ili
pro ao mimo kuæa ispred kojih su se igrala djeca ili sjedile ene, prisilio se na spor
iji hod kako bi zbio svoj miris u veæi, zatvoreniji oblak.
Od malih se nogu navikao da ga ljudi s kojima se mimoilazi i ne zamjeæuju, ne zbog
prezira kako je nekada mislio nego zato to nisu ni opa ali da uopæe postoji. Oko nje
ga ne bija e prostora, nièega èime bi uzburkao atmosferu kao drugi ljudi, tako reæi ni s
jene da je baci na lice drugog èovjeka. Tek kad bi se s nekim neposredno sudario,
u gu vi ili posve iznenada na uglu ulice, na trenutak bi ga zamijetili. Tada bi on
aj s kojim se sudario naglo i uglavnom s gaðenjem odskoèio, zurio nekoliko sekundi u
njega, Grenouillea, kao da vidi biæe koje ne bi ni smjelo ivjeti, biæe koje premda j
e neosporno postojalo na neki naèin i nije prisutno, a zatim bi se brzo izgubio i
u trenu ga zaboravio. . .
No, sada, na uiièicama Montpelliera, Grenouille je osjetio i jasno vidio da djeluj
e na ljude. I kad god bi to ustanovio, pro eo ga je sna an osjeæaj ponosa. Dok je prol
a
zio mimo jedne ene, koja se nagnula nad rub bunara, zamijetio je da je naèas podigl
a glavu da viti tko ide,a potom se, oèito smirena, ponovno okrenula prema vjedru.
Neki mu karac, koji mu je bio okrenut ledima, obazreo se i neko vrijeme znati eljno
gledao za njim. Djeca, na koju bi nailazio, rastrèala bi se ne od straha, nego da
mu naprave mjesta; tovi e, kad bi ne gledajuæi istrèala iz kuæe i naletjela na njega, ne
bi se upla ila, veæ bi samo kliznula pokraj njega, kao da je to posve razumljivo, ka
o da slute da im se netko pribli ava.
Poslije mnogih takvih susreta mogao je toènije ocijeniti snagu i djelovanje nove a
ure pa je postao samosvjesniji i smioniji. Br e je prilazio Ijudima, ostavljao man
je prostora izmedu sebe injih, èak bi malo pru io ruku i na izgled, sluèajno dotaknuo
ruku prolaznika. Jednom je, tobo e nehotice, gurnuo jednog èovjeka koji ga je htio p
restiæi. Zastao je, isprièao se i èovjek, koji bi se jo juèer pri susretu s Grenouilleom
stresao kao da je u blizini udario grom, pona ao se sada kao da se ni ta nije dogodi
lo, prihvatio je ispriku, èak mu se nasmije io i potap ao ga po ramenu.
Napustio je ulièice i izi ao na trg ispred katedrale SaintPierre. Èula su se zvona. S
oba kraja portala gurali su se ljudi. Upravo je zavr ilo vjenèanje. Htjeli su vidjet
i nevjestu. Grenouille je otrèao i pomije ao se s mno tvom. Gurao se, progurao medu nj
ih, htio se uvuæi u najgu æe mno tvo, htio im se posve priljubiti, naribati im nosove sv
ojim mirisom. A zatim je ra irio ruke usred skuèena prostora, raskreèio noge i razdrlj
io ovratnik da bi miris nesmetano strujao iz njegova tijela. . . i osjetio bezgr
aniènu radost zamijetiv i da drugi ni ta ne zamjeæuju, ama ba ni ta, da se svi ti mu karci
ne i djeca natiskani oko njega tako lako mogu prevariti i udisati njegov smrad,
sklepan od maèjeg dreka, sira i octa, kao da je miris nekoga tko im je ravan, i da
mogu njega, Grenouillea, kukavièje jaje u njihovu gnijezdu, prihvatiti kao èovjek èov
jeka.
Na koljenima je osjetio neko dijete, malu djevojèicu to se uklije tila izmedu odrasli
h. Podigao ju je u naruèaj da bi bolje vidjela. Majka ne samo to je to dopustila, n
ego mu je i zahvalila, a djevojèica je kliktala od u itka.
Tako je Grenouille stajao dobra èetvrt sata u okrilju mno tva, sti æuæi tude dijete na him
benim grudima. I dok je svadbena povorka prolazila, praæena gromkom zvonjavom i po
klicima ljudi i obasuta ki om novèiæa, Grenouilleu se oteo drugaèiji poklik, zlokoban po
klik, pakosno likovanje, osjeæaj od kojega je zadrhtao i koji ga je omamio poput p
ohote, i s mukom se svladavao da ga poput uèi i otrova ne razlije po svim tim ljudi
ma i vikne im trijumfalno u lice da ih se ne boji, da ih zapravo i ne mrzi, nego
da ih svim arom prezire zato to su smrdljive budale, zato to dopu taju da im on la e i
da ih vara, zato to oni nisu ni ta, a on je sve! I da ironija bude veæa, privukao je
dijete jo bli e i dao sebi odu ka vièuæi s ostalima u zboru: ivjela nevjesta! Neka iv
jesta! ivio divni par!
Kad se svadbena povorka udaljila i mno tvo poèelo razilaziti, predao je dijete majci
i u ao u crkvu da se oporavi od uzbudenja i odmori. U katedrali je zrak bio zasiæen
mirisom tamjana koji je u hladnim parama nadirao iz dvije kadionice s obje stra
ne oltara i poput pokrivaèa prigu ivao slabije mirise ljudi koji su jo tamo sjedili.
Grenouille se æuæurio na jednoj klupi ispod kora.
Odjednom ga je svladalo veliko zadovoljstvo. Ne ono opojno zadovoljstvo kakvo je
osjetio u okrilju brda na svojim samotnim orgijama, nego hladno i trijezno zado
voljstvo koje se rada kad je èovjek svjestan svoje moæi. Sada je znao to mo e. Najoskud
nijim sredstvima stvorio je, zahvaljujuæi svojoj genijalnosti, miris èovjeka i pogod
io ga odmah, veæ u prvom poku aju, tako da je i dijete mogao obmanuti. Sada je znao
da mo e i vi e. Znao je da taj miris mo e pobolj ati. Mogao bi stvoriti miris natèovjeka,
a ne samo èovjeka, andeoski miris, tako neopisivo dobar i pun ivotne snage da æe onaj
tko ga omiri e biti oèaran i morati ljubiti njega, Grenouillea, nosioca toga mirisa
.
Da, morat æe ga ljubiti kad ih podjarmi svojim mirisom, a ne samo prihvatiti ga ka
o sebi ravnoga, Ijubiti ga do ludila, do samozataje, morat æe drhtati od ushiæenja,
vikati, plakati od radosti i ne znajuæi za to, na koljena æe morati pasti, kao pred hl
adnim Bo jim tamjanom, èim osjete njegov, Grenouilleov, miris! Htio je biti svemoguæi
bog mirisa, onakav kakav je bio u ma ti, a sada u stvarnom svijetu, vladati stvarn
im ljudima. I znao je da posjeduje tu moæ, jer ljudi mogu sklopiti oèi pred velièinom,
od straha, od ljepote i zatvoriti u i da ne èuju melodije i primamljive rijeèi. No, m
irisu se ne mogu oduprijeti, jer miris je brat daha. S njim ulazi u ljude, i oni
se ne mogu braniti od njega ako ele ivjeti. I miris ulazi u njih, prodire u samo
srce, gdje jasno razdvaja naklonost od prezira, gadenje od slasti, ljubav od mr nj
e. Tko vlada mirisima, vlada i ljudskim srcima.
Grenouille je posve opu ten sjedio na klupi u katedrali SaintPierre i smje kao se. N
ije bio u euforiènom raspolo enju dok je kovao plan da zavlada ljudima. Oèi mu nisu pl
amtjele nikakvim ludaèkim sjajem, a ni lice mu nije bilo iskreveljeno od poremeæenos
ti. Bija e potpuno priseban, bistra i vedra duha tako da se pitao za to to uopæe eli. 1
govora e sam sebi da to eli jer je zao do sr i. I pri tom se smje kao i bija e vrlo zado
voljan. Doimao se posve bezazleno, poput bilo kojeg sretnog èovjeka.
Tako je neko vrijeme sjedio, u pobo noj ti ini, i duboko udisao zrak zasiæen mirisom t
amjana. I hce mu se ponovo ozari pritajenim smije kom: kako li samo bijedno miri e t
aj Bog! Kako li je samo lo e napravljen taj miris to struji iz toga Boga. A ni ono t
o se dimilo iz kadionica nije odavalo pravi miris tamjana. Bija e to lo surogat, pa
tvoren lipinim drvom i cimetnim prahom i salitrom. Bog je smrdio. Bog bija e mali
bijedni smrdljivac. Bija e prevaren, taj Bog, ili je sam bio prevarant, nimalo dru
gaèiji ad Grenouillea. . . samo jo mnogo gori!

33
Markiz de la TailladeEspinasse bija e odu evljen novim parfemom. Kao prona
lazaè letalnog fluida, i sam se zapanjio, govorio je, kad je vidio kako sporedna i
nestalna tvar poput parfema, potjecao on iz zemlje ili iznad nje, oèigledno utjeèe
na opæe zdravstveno stanje pojedinca. Grenouille, koji je jo prije nekoliko sati le a
o ovdje blijed i poluonesvije ten, doimao se sada svje i poletan poput svakog zdrav
og èovjeka njegove dobi, i moglo bi se, tovi e, reæi da je uza sva prihvatljiva ogranièe
ja za èovje ka njegova stale a i niska obrazovanja gotovo poprimio crte liènosti. On,
TailladeEspinasse, svakako æe u poglavlju o vitalnoj dijetetici svoje skora nje rasp
rave o teoriji letalnog fluida spomenuti taj sluèaj. No, najprije se htio sam nami
risati novim parfemom.
Grenouille mu pru i oba flakona s parfemom iz uobièajenog cvijeæa, i markiz se njime p
oprska. Bija e i te kako zadovoljan uèinkom. Po to je godinama bio optereæen mirisom lju
bice kao olovom, priznao je, sada mu se èinilo kao da mu rastu cvjetna krila; i ak
o se ne vara, popu taju mu stra ni bolovi u koljenima i zujanje u u ima; sve u svemu,
osjeæa se kao na krilima, okrepljen i nekolikp godina pomlaðen. Pride Grenouilleu, z
agrli ga i nazove ga svojim »fluidnim bratom«, dodajuæi kako pri tom nipo to ne misli na
konvencionalno oslovljavanje, nego na posve spiritualno in conspectu universali
tatis fluidi letalis pred kojim su i samo pred njim! svi ljudi jednaki; takoder
namjerava a to je rekao odvajajuæi se od Grenouillea, vrlo prijateljski, nimalo od
bojno, gotovo kao da se odvaja od sebi ravnoga osnovati u najskorije vrijeme meðun
arodnu nadstale ku lo u radi potpunog uni tenja letalnog fluida koji valja ubrzo nadom
jestiti sa èistim fluidum vitale, i veæ sada smatra Grenouillea prvim obraæenikom. Pot
om zamoli Grenouillea da mu na komadiæu papira napi e recept za cvjetni parfem, te g
a spremi u d ep i pokloni Greaouilleu pedesetlujdora.
Toèno tjedan dana nakon svoga prvog predavanja markiz de la TailladeEspinasse pono
vno je prikazao svoga tiæenika u auli Sveuèili ta. Gu va bija e neizmjerna. Do ao je cijel
ontpellier, ne samo znanstveni nego i mondeni Montpellier, medu njima i mnoge da
me koje su htjele vidjeti legendarnog spiljskog èovjeka. I premda su Tailladeovi p
rotivnici, uglavnom predstavnici »Kruga prijatelja sveuèili nih botanièkih vrtova« i èlanov
»Dru tva za unapredivanje ratarstva«, mobilizirali sve svoje prista e, predstava je pos
tigla sjajan uspjeh. Da bi publiku podsjetio na Grenouilleovo stanje prije tjeda
n dana, TailladeEspinasse je najprije zamolio gledaoce da pogledaju crte e, koji s
u medu njima kolali i na kojima je spiljski èovjek prikazan u svoj svojoj ru noæi i ra
spadanju. Zatim zapovjedi da uvedu novoga Grenouillea, u lijepom haljetku od pla
vog bar una i svilenoj ko ulji, na minkana, napudrana i nafrizirana; veæ je i hod, to je
st, uspravno dr anje, gizdavi koraci i elegantno njihanje kukovima, naèin na koji se
bez ièije pomoæi popeo na podij, duboko se naklonio, kimnuo èas tamo èas onamo smije eæi s
, zaèepio usta svim skepticima i kritièarima. Èak su i Prijatelji sveuèili nih botanièkih v
tova zbunjeno utjeli. I suvi e upadljiva bija e promjena, i suvi e neodoljivo èudo to se
to dogodilo: tamo gdje je prije tjedan dana èuèala izmrcvarena, podivljala ivotinja,
stajao je sada naoèit, civiliziran èovjek. Dvoranom se irila skoro sveèana atmosfera, i
kad se TailladeEspinasse digao da odr i predavanje, zavladala je potpuna ti ina. Po
novno je razvio svoju veæ prilièno poznatu teoriju o letalnom fluidu zemlje, zatim o
bjasnio kojim ga je mehanièkim i dijetetskim sredstvima istjerao iz objekta demons
tracije i zamijenio ga s vitalnim fluidom, a naposljetku pozvao sve prisutne, i
prijatelje i protivnike, da prestanu osporavati novu nauku s obzirom na tako nad
moæan dokaz, te da se zajedno s njim, TailladeEspinasseom, bore protiv zlog fluida
i prihvate dobri fluidum vitale. Pri tom je ra irio ruke, upro pogled u nebo, i m
nogi uèeni mu evi uèini e isto, a ene se rasplaka e.
Grenouille je stajao na podiju ne slu ajuæi nikoga. S velikim zadovoljstvom pratio j
e uèinak posve drugaèijeg, mnogo stvarnijeg fluida: svoga fluida. Zbog prostranosti
aule jako se naparfimirao, i tek to je stao na podij, oko njega se poèela iriti aura
njegova mirisa. Vidio ju je doista ju je oèima vidio! kako zahvaæa gledaoce u prvim
redovima, kako se prote e, te dopire do zadnjih redova i galerije. I koga je god
zahvatila Grenouilleu je srce poskakivalo od radosti taj se vidljivo promijenio.
Sputani njegovim mirisom, ljudi su nesvjesno mijenjali izraz lica, ukoèeno dr anje,
osjeæaje. Tko je prije buljio u njega samo sa silnim zaprepa tenjem, gledao ga je s
ada bla im oèima; tko se prije naslonio nepomièno sjedeæi na svojem sjedalu, kritièki namr
ena èela i znaèajno spu tenih kutova usana, sada se opu teno naginjao naprijed i poprima
o neusiljen, djetinji izraz; èak su se i na licima tjeskobnih, ustra enih, najosjetl
jivijih, koji su prije samo sa zaprepa tenjem mogli podnijeti njegov izgled i koji
su ga jo promatrali s primjerenom sumnjom, poèeli odjednom pokazivati znakovi srdaèn
osti, pa i naklonosti, kad bi do njih dopro njegov miris.
Kad je predavanje zavr ilo, cijeli se skup digao na noge i stao frenetièno klicati: i
vio fluidum vitale! ivio TailladeEspinasse! ivjela teorija fluida! Dolje ortodoksn
a medicina! tako vikahu uèeni ljudi Montpelliera, najznaèajnijeg sveuèili nog grada fran
cuskoga juga, a markiz de la TailladeEspinasse doèekao je najsretniji trenutak u iv
otu.
No, Grenouille je znao, spustiv i se s podija i pomije av i se s mno tvom, da su te ovac
ije namijenjene samo njemu, JeanBaptisteu Grenouilleu, iako nitko od ushiæenih uzv
anika nije to ni slutio.
34
Ostao je u Montpellieru jo nekoliko tjedana. Postao je prilièno slavna lièn
ost, pa su ga pozivali u salone, ispitivali o spiljskom ivotu i zanimali se kako
ga je markiz izlijeèio. Neprekidno je morao ponavljati prièu o razbojnicima koji su
ga odvukli u spilju, o ko ari to su mu je spu tali i o Ijestvama. I svaki bi je put u
ljep ao izmi ljajuæi nove pojedinosti. Time se donekle izvje bao u govoru dodu e, vrlo og
anièeno, jer s jezikom se muèio èitav ivot i stjecao sve veæu vje tinu laganja, to mu j
o va nije.
Ustanovio je da, zapravo, mo e prièati ljudima to hoæe. Èim bi zadobio njihovo povjerenje
a stekli bi ga s prvim udisajem njegova umjetnog mirisa vjerovali su mu sve. St
ekao je i odredenu sigurnost pona anja u dru tvu, kakvu nikada nije imao. Odrazila s
e i na njegovu tijelu. Kao da je porastao. Èinilo se da i njegova grba nestaje. Ho
dao je gotovo uspravno. A kad bi mu se netko obratio, ne bi se vi e trgnuo i pogrb
io, veæ ostajao uspravan i izdr ao pogled uprt u njega. Dakako, u to doba nije mogao
postati svjetski èovjek, salonski idol, pa ni kozer u otmjenom dru tvu. No, ipak se
vidijivo oslobodio suzdr anosti, nespretnosti i poprimio izraz koji su pripisival
i prirodnoj skromnosti ili barem laganoj prirodenoj plahosti koja je ganula neku
gospodu i dame u to su doba mondeni krugovi osjeæali slabost prema prirodnosti i
sirovom armu.
Poèetkom o ujka pokupio je svoje stvari i krenuo, jednoga dana, u ranu zoru, potajno
, tek to su se otvorila gradska vrata, u neuglednom smedem haljetku to ga je dan p
rije kupio na tr nici rabljene odjeæe i s otrcanim e irom na glavi koji mu je napola sk
rivao lice. Nitko ga nije prepoznao ni zamijetio, jer se toga dana namjerno nije
naparfimirao. A kad je markiz oko podne naredio da se sluèaj ispita, stra ari su se
kleli svime na svijetu da su, dodu e, vidjeli svakakve ljude kako izlaze iz grada
, ali ne i
onog poznatoga spiijskog èovjeka koji bi im svakako upao u oèi. Stoga je markiz razg
lasio da je Grenouille napustio Montpellier s njegovim dopu tenjem kako bi otputov
ao u Pariz iz obiteljskih razloga. No, u sebi se strahovito grizao, jer je kanio
s Grenouilleom poæi na turneju kroz èitavo kraljevstvo da pridobije sljedbenike svo
je teorije fluida.
Nakon nekog vremena ponovno se smirio, jer se njegova slava pro irila i bez turnej
e, gotovo bez njegove pomoæi. »Journal des Scavans«, pa èak i »Courier de lEurope«, objavil
su duge èlanke o »fluidum letale Taillade«, i odasvud su dolazili bolesnici zara eni le
talnim fluidom da bi ih on izlijeèio. U ljetu 1764. godine osnovao je prvu »Lo u vital
noga fluida« koja je u Montpellieru imala 120 èlanova, a zatim i podru nice u Marseill
eu i Lyonu. Odva io se i na veliki korak, na Pariz, kako bi tamo pridobio sav civi
lizirani svijet za svoju nauku, ali je prije toga, radi propagande svoga pohoda,
htio zavr iti jo jedno veliko fluidno djelo koje bi zasjenilo izljeèenje spiljskog èov
jeka i sve druge pokuse, pa je poèetkom prosinca u pratnji skupine neustra ivih slje
dbenika po ao na ekspediciju, na Pic du Canigou koji je bio na istom meridijanu ka
o Pariz, a smatrali su ga najvi im brdom Pireneja. Taj èovjek na pragu duboke staros
ti po elio je da ga odnesu na vrh visok 2800 metara i tamo ostave da se tri tjedna
izla e najèistijem, najsvje ijem vitalnom zraku, da bi se, kako je objavio, spustio t
oèno na Badnjak, kao zdrav mladiæ od dvadeset godina.
Njegovi gorljivi sljedbenici odustali su veæ iza Verneta, zadnjeg ljudskog naselja
podno stra ne planine. No, markiz se nimalo nije zabrinuo. Skidajuæi sve sa sebe na
smrzavici i klièuæi od veselja poèeo se uspinjati sam. Posljednje to se od njega vidje
lo bija e silueta koja je u ekstazi dignula ruke prema nebu i pjevajuæi nestala u sn
je noj oluji.
Na Badnjak su njegovi uèenici uzalud èekali povratak markiza de la TailladeEspinasse
a. Nije do ao ni kao sta
rac ni kao mladiæ. Ni u rano ljeto iduæe godine, kad su najsmioniji krenuli u potrag
u za njim i popeli se na vrh Pic du Canigou, jo prekriven snijegom, nisu ni ta na li,
ni komada odjeæe, ni dijela tijela, ni ko èice.
Sve to, dakako, nije naudilo njegovu uèenju. Naprotiv. Ubrzo se pro irila legenda da
se na vrhu brda zdru io s vjeènim vitalnim fluidom, nestao u njemu i s njim se stop
io, te da odonda lebdi, nevidljiv, ali vjeèno mlad, iznad pirenejskih vrhova, i tk
o se uspne do njega, postat æe dio njega i godinu dana ostati po teden od bolesti i
starenja. Jo su dugo u toku 19. stoljeæa neke medicinske katedre zagovarale Taillad
eovu teoriju o fluidima, a mnoga okultistièka dru tva primjenjivala njegovu terapiju
. Jo i danas, s jedne i druge strane Pireneja, osobito u Perpignanu i Figuerasu,
postoje tajne tajadistièke lo e èiji se sljedbenici sastaju jedanput na godinu da bi s
e popeli na Pic du Canigou.
Tamo pale veliku vatru prigodom ljetnog solsticija, kako ka u, i u èast svetoga Ivan
a, ali èine to, zapravo, u slavu svoga uèitelja TailladeEspinassea i njegova velikog
fluida i da ishode vjeèni ivot.
TREÆI DIO
35
Dok je Grenouilleu za prvu etapu njegova puta kroz Francusku trebalo
sedam godina, drugu je zavr io za manje od tjedan dana. Nije vi e izbjegavao prometn
e ceste i gradove, a nije i ao ni obilaznicama. Imao je svoj miris, novac, samopou
zdanja, a i urilo mu se.
Jo uveèer istoga dana kad je napustio Montpellier stigao je u Le GrauduRoi, luèki gra
diæ jmgozapadno od AiguesMortesa, u kojem se ukrcao na teretni jedrenjak za Marsei
lle. U Marseilleu nije ni izlazio iz luke, nego je odmah potra io drugi brod kojim
je otplovio du obale prema istoku. Za dva dana stigao je u Toulon, a za jo tri u
Cannes. Ostatak puta prevalio je pje ice. Krenuo je puteljkom, koji je vodio prema
sjeveru, u brdovitu unutra njost.
Za dva sata stajao je na glavici bre uljka, a ispred njega prostirala se dolina iro
ka nekoliko milja, poput goleme zdjele u krajoliku, obrubljene bre uljcima blagih
obronaka i strmim planinskim lancima i prekrivene tek obradenim poljima, vrtovim
a i maslinicima. U dolini je vladala posebna, neobièno ugodna klima. Premda je mor
e bilo tako blizu da se moglo vidjeti s glavice bre uljka, ovdje se nisu osjeæale ni
kakve znaèajke mora, ni ta slankastopjeskovito, ni ta otvoreno, samo tiha izdvojenost,
kao da je obala udaljena tri dana puta. Iako su se prema sjeveru uzdizale visok
e planine koje su bile prekrivene snijegom i koje æe jo dugo ostati pod snje nim pokr
ivaèem, u dolini se nije osjeæalo ni ta surovo ni krto, a ni hladan vjetar. Proljeæe je o
vdje uzelo vi e maha nego u Montpellieru. Lagana maglica prekrivala je polja poput
staklenog zvona. Breskve i bademi su cvjetali, a toplim zrakom irio se miris sun
ovrata.
Na drugom kraju prostrane doline, mo da dvije milje dalje, smjestio se ili, bolje
reèeno, zalijepio se na obronke brda grad. Iz daljine nije ba ostavljao dojam rasko i
. Nije bilo velièanstvene katedrale koja bi nadvisila kuæe, samo tuljak od crkvenog
tornja, nikakve moæne tvrdave ni upadIjivo rasko ne gradevine. Ni zidine nisu ostavl
jale nikakav dojam; tu i tamo nazirale su se kuæe sagradene izvan njihova kruga, n
aroèito na obroncima, pa se cijelo podruèje grada s okolicom doimalo donekle tro no. K
ao da su to mjesto preèesto opsjedali i oslobadali, kao da se veæ umorilo od pru anja
pravog otpora buduæim uljezima. .. ali ne od slabosti, nego od nehajnosti ili èak os
jeæaja moæi. Gradu kao da nije bilo potrebno razmetanje. Vladao je velikom mirisavom
 dolinom u podno ju, i èinilo se da mu je to dovoljno.
To mjesto, istodobno i neugledno i samosvjesno, bija e grad Grasse, veæ nekoliko des
etljeæa neosporna metropola aromatskih tvari, parfimerijske robe, sapuna i ulja. G
iuseppe Baldini uvijek jeizgovarao njegovo ime sa sanjarskim odu evljenjem. Taj je
grad Rim mirisa, govorio je, obeæana zemlja parfimera, i tko se nije istaknuo u G
rasseu, nije zaslu io ime parfimera.
Grenouille je promatrao grad Grasse vrlo trezvenim oèima. Nije tra io obeæanu zemlju p
arfimera, i nije mu ustreptalo srce pri pogledu na gnijezdo to se savilo na obron
cima. Do ao je znajuæi da se tu mogu bolje no drugdje nauèiti neki postupci za dobivan
je mirisa. A njih je htio usvojiti, jer ih je trebao za ostvarenje svojih ciljev
a. Izvukao je iz d epa svoj parfem, tedljivo se njime namirisao i krenuo. Za sat i
pol, oko podne, bio je u Grasseu.
Jeo je u gostionici u gornjem dijelu grada, na Place aux Airesu. Trg je po dulji
ni presijecao potok u kojemu su ko ari prali ko e i poslije ih rasprostirali da se o
su e. Zadah bija e tako prodoran da su neki gosti gubili tek, ali ne i Grenouille. N
jemu taj zadah bija e poznat, davao mu osjeæaj sigurnosti. U svim gradovima uvijek b
i najprije potra io ko arsku èetvrt. Izlazeæi iz podruèja smrada i ispitu
juæi odatle druge dijelove mjesta, èinilo mu se da vi e nije stranac.
Cijelo poslijepodne krstario je gradom. Bija e nevjerojatno prljav, usprkos veliko
j kolièini vode ili mo da ba zbog nje, vode to je izvirala iz tuceta vrela i zdenaca,
klokotala u neobuzdanim potocima i potoèiæima niz grad, potkopavala ulice ili ih pla
vila muljem. U nekim èetvrtima kuæe bijahu tako zbijene da je za prolaze i uska stub
i ta ostajalo jo samo lakat prostora, pa su se prolaznici, gacajuæi kroz blato, jedva
probijali jedni mimo drugih. Èak na trgovima i malobrojnim irim ulicama zapre na su
kola jedva izbjegavala sudare.
Uza svu prljav tinu, uza svu kaljavost i skuèenost, grad je kiptio od obrtnièke djelat
nosti. Prilikom obilaska grada Grenouille je otkrio èak sedam sapunarnica, tucet p
arfimera i rukavièara, bezbroj malih destilerija, pomaderija i mirodijarnica i otp
rilike sedam veletrgovaca mirisima.
Bijahu to, dakako, trgovci koji su vodili prave tvrtke za trgovinu aromatiènim sir
ovinama en gros. Izvana se to na njihovim kuæama èesto gotovo i nije vidjelo. Proèelja
su se doimala gradanski skromno. No, ono to je bilo uskladi teno iza njih, na tava
nima i u golemim podrumima baève ulja, naslage najfinijeg lavandina sapuna, baloni
cvjetnih vodica, vina, alkohol, bale parfimirane ko e, vreæe, krinje i sanduci prepu
ni mirodija Grenouille je sve to nju io u svim pojedinostima i kroz najdeblje zido
ve, i sve to bija e bogatstvo kakvo ni prinèevi nisu posjedovali. A kad bi izo trio nj
uh da prodre iza prozaiènih duæana i skladi ta to su gledali na ulicu, otkrivao je rask
o nije gradevine sa stra nje strane tih suhoparnih gradanskih kuæa. Oko malih ali priv
laènih vrtova, u kojima su rasli oleandri i palme i klokotali dra esni vodoskoci, ok
ru eni gredicama cvijeæa, protezala su se prava krila kuæa, uglavnom okrenuta prema ju
gu i u obliku slova U: spavaæe sobe, preplavljene sunèevom svjetlo æu i prekrivene svile
nim ta
petama, na gornjem katu, u prizemlju rasko ni saloni, oblo eni egzotiènim drvetom i pr
ostrane blagovaonice koje su se katkad terasasto pru ale u prostor i u kojima se,
kako je Baldini prièao, doista jelo iz porculanskih tanjura i zlatnim priborom. Go
spoda to su prebivala iza tih neuglednih kulisa odisala su zlatom i moæi, golemim i
sigurnim imetkom, i odisali su time jaèe od svega to je Grenouille dotad osjetio n
a putovanju kroz tu provinciju.
Ispred jedne od kamufliranih palaèa Grenouille se dugo zadr ao. Stajala je na poèetku
Rue Droite, glavne ulice koja je èitavom duljinom prolazila kroz grad, od zapada p
rema istoku. Nije ostavljala nikakav poseban dojam, premda je njeno proèelje bilo
ne to ire i bogatije od susjednih zgrada, ali nimalo impozantno. Ispred kolnog pril
aza istovarivali su s kola baève niz kosinu od dasaka. Iza njih je èekala druga zapr
ega. Jedan je èovjek u ao u ured s dokumentima, zatim izi ao s jo jednim, pa su se oboj
ica izgubili iza glavnog ulaza. Grenouille je stajao na drugoj strani ulice i pr
omatrao to se prijeko dogada, mada ga to zapravo nije zanimalo. No, ipak se nije
micao. Ne to ga je zadr avalo.
Sklopio je oèi i usredotoèio se na mirise to su dopirali do njega iz zgrade suèelice. B
ijahu to mirisi baèava, octa i vina, pa stotine te kih mirisa iz skladi ta, mirisi bog
atstva to su transpirirali iz zidova poput finog zlatnog znoja i, naposljetku, mi
risi vrta koji se zacijelo nalazio iza stra njeg dijela kuæe. Nije bilo lako uhvatit
i nje nije mirise vrta, jer su se tek u traècima spu tali preko zabata na ulicu. Greno
uille je prepoznao magnolije, zumbule, maslinice i rododendrone. . . ali, kao da
je jo ne to mirisalo u tom vrtu, ne to neizrecivo dobro, izuzetan miomiris kakav jo n
ikada nije osjetio ili ipak jest, mo da samo jedanput. . . Morao se pribli iti tom m
irisu.
Razmi ljao je da li da jednostavno upadne u kuæu kroz glavni ulaz. No, u meduvremenu
se sakupilo mnogo ljudi koji su istovarivali i nadzirali baève, pa bi ga zacijelo
opazili. Odluèio je da se vrati ulicom i potra i ulièicu ili prolaz kako bi dopro do b
oènog dijela kuæe. Nakon nekoliko metara stigao je do gradskih vrata na poèetku Rue Dr
oite. Pro ao je kroz njih, skrenuo lijevo i uz same gradske zidine po ao uz brdo. Ub
rzo je osjetio miris vrta, najprije slab, jo pomije an sa zrakom to je prodirao s po
lja, a zatim sve jaèi. Napokon mu se posve pribli io. Vrt je granièio s gradskim zidin
ama. Na ao se tik do njega. Kad se malo udaljio, mogao je preko zidina vidjeti naj
gornje grane naranèinih stabala.
Ponovno sklopi oèi. Do njega su dopirali mirisi vrta, jasni, izrazitih obrisa, pop
ut lukova duginih boja. A medu njima bija e jedan, dragocjeni, koji mu je bio najv
a niji. Grenouille osjeti vrelinu radosti i hladnoæu straha. Krv mu navre u glavu ka
o djeèaku uhvaæenu na djelu, pa uzmakne u sredinu tijela, te ponovno navre i uzmakne
, potpuno izvan njegove moæi. Napad toga mirisa bija e i suvi e iznenadan. U jednom tr
enutku, u trajanju jednog udisaja, koji mu se èinio dugim poput vjeènosti, kao da se
vrijeme udvostruèilo ili potpuno i èezlo, jer vi e nije znao da li je sada zaista sada
i ovdje zaista ovdje ili, tovi e, da li je sada nekoæ a ovdje tamo, to jest Rue des M
arais u Parizu, rujna 1753. godine: miomiris to je dopirao do njega bija e miris cr
venokose djevojke koju je tada umorio. Bla enstvo mu natjera suze na oèi, jer je pon
ovno otkrio taj miris na svijetu i smrtno se upla i, jer to nije moglo biti istina
.
U glavi mu se zavrti, i on posrne, pa se morao nasloniti na zid i polako kliznut
i u èuèanj. Dok se sabirao i obuzdavao duh, uvlaèio je fatalni miris kraæim, manje opasn
im udisajima. I utvrdio da je miris iza zidina, dodu e, vrlo nalik na miris crveno
kose djevojke, ali da nije potpuno isti. Potjecao je, dakako, takoder od crvenok
ose djevojke, u to nije ni sumnjao. Grenouille ju je vidio pred sobom, u svojoj
olfaktivnoj predod bi, kao na slici: nije sjedila mirno, veæ je skakutala amotamo, z
agrijavala se te hladila, oèito
zaokupljena nekakvom igrom koja je zahtijevala najprije brzo kretanje a potom br
zo zaustavljanje. . . igrom s jo jednom osobom potpuno beznaèajna mirisa. Djevojka
bija e upadljivo blijede puti. Imala je zelenkaste oèi, pjegavo lice, na vratu i prs
ima. . . zapravo Grenouilleu na trenutak zastane dah, zatim stane temeljitije nj
u iti, trudeæi se da iz sjeæanja i èupa miris djevojke iz Rue des Marais . . . zapravo, t
djevojka jo uopæe nema prsa u pravom smislu rijeèi! Dojke su se tek poèele nazirati. B
ijahu to tek propupale dojke, neizmjerno nje na i slaba na mirisa, obasute pjegicama
, glavice dojki to su se tek prije nekoliko dana, mo da i nekoliko sati. . . zaprav
o u tom trenutku poèele izdizati. Ukratko: ta djevojka bija e jo dijete. Ali, kakvo d
ijete!
Grenouilleu se èelo orosi znojem. Znao je da djeca nemaju nekakav posebni miris ka
o ni zeleni izdanci cvijeæa prije cvatnje. No ona, taj cvijet iza zida, jo gotovo z
atvoren, tek s prvim vr cima izboja, koji jo nitko nije zamijetio osim njega, Greno
uillea, odisao je veæ takvim bo anskim mirisom da se sav naje io, a tek kad se rastvor
i u svoj svojoj rasko i, prostrujat æe parfem koji svijet jo nije osjetio. Veæ sada lje
p e miri e, pomisli Grenouille, ocl djevojke iz Rue des Marais ne tako sna no, ne tako
obilato, ali profinjenije, istanèanije, a istodobno prirodnije. No, za godinudvij
e taj æe miris sazrijeti i tako ojaèati da mu nijedan èovjek, ni rnu karac ni ena, neæe mo
odoljeti. I ljude æe svladati, razoru ati, onemoæati èar te djevojke, a razlog neæe znati.
A kako su glupi i nos im samo slu i za disanje i dahtanje, te misle da sve i svak
oga mogu opa ati oèima, reæi æe da je razlog ljepota, umiljatost i privlaènost te djevojke
. U svojoj ogranièenosti uzdizat æe njene pravilne crte lica, vitak stas i savr ene do
jke. Njene su oèi, govorit èe, poput smaragda, zubi poput bisera i udovi glatki popu
t bjelokosti. . . izmi ljati jo tko zna kakve idiotske usporedbe. I izabrat æe je za
kraljicu jasmina, i slikat æe je glupi slikari, svi æe zuriti u njenu sliku i govori
ti da je
najljep a ena Francuske. I mladiæi æe noæima tuliti uz zvuke mandoline i sjediti pod njez
inim prozorom... Debeli i imuæni starci padat æe na koljena pred njezinim ocem i zak
linjati ga za njenu ruku. . . a ene svih dobi uzdisat æe pri pogledu na nju i noæu sa
njati da barem jedan dan budu tako zavodljive kao ona. I nitko od njih neæe znati
da ih zapravo nije zarobila njezina vanj tina, njezina tobo nja savr ena ljepota, veæ sa
mo njezin nenadma iv, bo anstveni miris! Samo æe on znati, on, Grenouille, samo on. Pa
, on je to i sada veæ znao.
Ah! Htio je imati taj miomiris! Uzeti ga, ali ne onako beskorisno, nespretno, ka
o nekoæ od djevojke iz Rue des Marais. Samo ga je halapljivo upio i time razorio.
Ne, htio je doista prisvojiti miris te djevojke iza zidina, zguliti ga s nje kao
ko u i uèiniti ga svojim. Jo nije znao kako bi se to trebalo dogoditi. No, imao je j
o dvije godine vremena da se pripremi. Zapravo, ne bi smjelo biti te e od otimanja
mirisa rijetkom cvijetu.
Grenouille se digne. Skoro sa strahopo tovanjem, kao da napu ta ne to sveto ili uspava
nu enu, udalji se, pogrbljen, tiho, da ga nitko ne vidi, da ga nitko ne èuje, da ni
kome ne skrene pa nju na svoje dragocjeno otkriæe. Tako je trèao du zidina sve do drugo
ga kraja grada gdje se djevojaèki miomiris napokon izgubio, i on se ponovno na ao pr
ed Porte des Feneants. Zastao je u sjeni kuæa. Smrdljive uliène ispare pru ale su mu s
igurnost i pomogle mu da obuzda pohotu to ga je obuzela. Za petnaest minuta potpu
no se smirio. Prvo, pomisli, neæe se vi e pribli avati vrtu iza zidina. To mu nije pot
rebno. Previ e se uzbudivao. Cvijet uspijeva i bez njegove pomoæi, a ionako je znao
kako æe se razviti. Ne smije se prije vremena opijati njegovim mirisom. Mora se ba
citi na posao. Mora pro iriti znanje i usavr iti vje tinu zanata da bi se pravovremeno
pripremio za etvu. Imao je jo dvije godine vremena.
36
Nedaleko od Porte des Feneants, u Rue de la Louve, Grenouille je otkrio ma
lu parfimeriju i zatra io posao.
Doznao je da je gazda, maitre parfumeur Honore Arnulfi, umro pro le zime i da njeg
ova udovica, ivahna crnokosa ena od tridesetak godina, vodi posao sama uz pomoæ jedn
oga kalfe.
Po to se dugo alila na lo a vremena i nesigurno poslovno stanje, madame Arnulfi mu je
objasnila da, zapravo, ne mo e sebi priu titi jo jednog kalfu, ali da joj je ipak, z
bog navale posla, prijeko potreban; da, osim toga, drugoga kalfu uopæe ne mo e smjes
titi u svojoj kuæi, ali da ima u svom masliniku jednu kolibicu, iza franjevaèkog sam
ostana ni deset minuta od njene kuæe u kojoj mlad èovjek bez posebnih zahtjeva mo e za
nu du prespavati; da, dodu e, kao po tena majstorica zna kako je odgovorna za tjelesn
u dobrobit svojih kalfa, ali ipak smatra da uopæe ne mo e davati dva topla obroka na
dan. Ukratko: madame Arnulfi bija e ena solidnog blagostanja to je Grenouille veæ oda
vno namirisao i solidnog poslovnog duha. I kako ni njemu samome nije bilo stalo
do novca, izjavi da je zadovoljan s dva franka tjedne plaæe i ostalim bijednim uvj
etima, pa su se brzo suglasili. Pozvala je prvoga kalfu, diva imenom Druot, za k
ojega je Grenouille odmah otkrio da je navikao dijeliti postelju s madame i da b
ez savjetovanja s njim oèito nije ni ta odluèivala. Stao je pred Grenouillea, koji je
doista izgledao neugledno u prisutnosti toga diva, raskreèio noge, ireæi oko sebe zad
ah sperme, promatrajuæi i odmjeravajuæi ga, kao da time eli otkriti nekakve nepo tene n
amjere ili prepoznati u njemu moguæeg suparnika, napokon se milostivo nakreveljio
i glavom dao znak pristanka.
Time je sve bilo sredeno. Grenouilleu stisnu e ruku, dado e mu hladnu veèeru, pokrivaè i
kljuè kolibice, potleu ice bez prozora, koja je ugodno odisala starim ovèjim
izmetom i slamom i u kojoj se sredio to je god bolje mogao. Iduæeg dana poèeo je radi
ti kod madame Arnulfi.
Bija e vrijeme sunovrata. Madame Arnulfi uzgajala ih je na vlastitim èesticama u dol
ini podno grada ili ih je kupovala od seljaka uèno se cjenkajuæi za svaki lot. Cvijeæe
se dopremalo veæ u ranu zoru, istresalo iz ko ara u laboratorij, po deset tisuæa cvjet
ova odjednom, u goleme mirisne hrpe, ali lake kao pero. Druot je dotle u velikom
kotlu topio svinjski i govedi loj u kremastu juhu u koju je na vagane istresao
svje e cvjetove dok je Grenouille morao neprekidno mije ati tekuæinu dugom lopatom pop
ut metle. Poput smrtno upla enih oèiju poèivali su trenutak na povr ini i poblijedjeli èim
bi ih lopata promije ala a topla masnoæa opkolila. I skoro u istom trenutku bi klon
uli i uvenuli, i smrt oèito bija e tako iznenadna da im nije preostalo drugo nego da
svoj posljednji mirisni uzdah predaju mediju koji ih je utapao; zapravo Grenoui
lle je to opa ao s neopisivim odu evljenjem to je vi e cvjetova umje avao, mast je jaèe
isala. I, napokon, nije to bio miris mrtvih cvjetova u masti, ne, veæ aroma same m
asti koja je prisvojila njihov miris.
U meduvremenu bi se juha previ e zgusnula, pa su je morali brzo procijediti kroz s
ita kako bi je oslobodili iscrpljenih le eva i pripremili za nove cvjetove. Zatim
bi ponovno ubacivali cvjetove i mije ali i cijedili, i tako je to trajalo neprekid
no cijeli dan, jer se u tom poslu nije smjelo otezati, sve dotle dok cijela hrpa
cvjetova ne bi pro la kroz kotao s masti. Otpatke su potom prelijevali kljuèalom vo
dom da ni ta ne propadne, te cijedili do posljednje kapi u pre i na vreteno, i time
dobivali jo i ulja nje na mirisa. No, glavnina mirisa, du a cijelog mora cvjetova, os
tala je u kotlu, zatvorena i saèuvana u neuglednoj, sivobijeloj masti koja se pola
ko skruæivala.
Iduæeg dana nastavljala se maceracija, kako su nazivali taj postupak, kotao se pon
ovno zagrijavao, mast otapala i punila novim cvjetovima. Tako je to i lo nekoliko
dana,
od jutra do mraka. Posao je bio naporan. Grenouilleu su ruke bile te ke kao da su
od olova, ake pune uljeva, a leda bolna dok bi naveèer teturao u svoju kolibu. Mada
je bio najmanje triput jaèi od njega, Druot ga nije ni jedan jedini put zamijenio
pri mije anju, nego se zadovoljio ubacivanjem cvjetova lakih poput pera, nadziranj
em vatre i povremenim odlascima na èa u vina zbog vruæine. Grenouille se ipak nije bun
io. Ne aleæi se, mije ao je cvjetove u masti od jutra do veèeri i dok je mije ao, gotovo
i nije osjeæao napor, jer ga je uvijek iznova oèaravao postupak to se odvijao pred nj
egovim oèima i pod njegovim nosom: naglo uvenuæe cvjetova i apsorpcija njihova miris
a.
Nakon nekog vremena Druot bi utvrdio da je mast zasiæena i da vi e ne mo e apsorbirati
miris. Ugasili bi vatru, posljednji put procijedili tekuæinu i pretoèili je u posud
e od kamenine u kojima se ubrzo skrutila u pomadu divna mirisa.
Na scenu je tada stupala madame Arnulfi, koja bi ispitala dragocjeni proizvod, i
spisala mu naziv i u svojim knjigama provela iskori tenje, najtoènije izraèunato prema
kvaliteti i kvantiteti. Po to bi osobno zatvorila posude, zapeèatila ih i odnijela
u hladne dubine podruma, odjenula bi crnu haljinu, stavila udovièki veo i poèela obi
laziti trgovce i parfimerske tvrtke u gradu. Dirljivim rijeèima opisivala bi gospo
di svoj polo aj osamljene ene, èekala ponude, usporedivala cijene, uzdisala i napokon
prodala ili nije prodala. Parfimirane pomade dr ale su se dugo ako su se èuvale na
hladnom mjestu. A ako cijene sada nisu takve kakve je eljela, tko zna mo da æe porast
i u zimu ili u proljeæe. Osim toga, trebalo je razmisliti ne bili bilo bolje, umje
sto prodavanja tim bogatim trgovcima, povezati se s drugim malim proizvoðaèima i ukr
cati tovar pomada na brod za Genovu ili se pridru iti konvoju radi sudjelovanja na
jesenskom sajmu u Beaucaireu riskantni pothvati, svakako, ali vrlo unosni ako s
e posreæe. Madame Arnulfi je bri ljivo vagala razlièite moguænosti, a katkad ih i kombin
irala pa prodala jedan dio svoga blaga, drugi dio saèuvala, a s treæim trgovala na v
lastiti rizik. Kad bi, prikupljajuæi informacije, stekla dojam da je tr i te pomade pr
ezasiæeno i da se situacija u dogledno vrijeme neæe pobolj ati u njenu korist, oti la bi
kuæi, dok bi iza nje vijorio veo, te zapovjedila Druotu da cijelu proizvodnju pod
vrgne ispiranju i pretvori je u essence absolue.
I tada bi ponovno donosili pomadu iz podruma, vrlo je oprezno zagrijavali u zatv
orenim posudama, dodavali joj najèistiji alkohol i s pomoæu ugradene mije alice, kojom
je rukovao Grenouille, temeljito promije ali i isprali. Spremljena ponovno u podr
umu, ta se smjesa brzo hladila, alkohol se odvajao od masti pomade, koja se skruæi
vala, te pretakao u bocu. Ta je tekuæina bila nalik na parfem, ali vrlo intenzivan
, dok bi pomada, koja je ostala poslije izluèivanja alkohola, izgubila glavninu mi
risa. Tako bi cvjetni miris ponovno pre ao u drugi medij. No, time operacija jo nij
e bila gotova. Nakon temeljite filtracije kroz gazu, na kojoj su se zadr avale i n
ajmanje grudice masti, Druot bi napunio mali kotao parfimiranim alkoholom i pola
ko ga destilirao na vrlo umjerenoj vatri. Po to se alkohol ispario, u retorti bi o
stala neznatna kolièina tekuæine, blijede boje, koja je Grenouilleu bila dobro pozna
ta, ali takvu kvalitetu i èistoæu nije njuhom zamijetio ni kod Baldinija ni kod Rune
la. Bilo je to èisto cvjetno ulje s izrazitim mirisom cvijeæa, koncentrirano sto tis
uæa puta u jednu malu lokvicu essence absolue. Ta esencija nije vi e mirisala ugodno
, veæ gotovo bolno intenzivno, o tro i jetko. A ipak bi dostajala samo jedna kapljic
a, otopljena u litri alkohola, da uskrsne miris cijelom polju cvijeæa.
Iskori tenje je bilo vrlo malo. Tekuæina iz retorte bila je dovoljna tek za tri flak
onèiæa. Od stotinu tisuæa cvjetova ostala bi samo tri mala flakona mirisa. No, oni su
vrijedili èitav imetak veæ i ovdje, u Grasseu. A koliko li su tek vrijedili kad bi i
h otpremili u Pariz ili Lyon, u Grenoble, Genovu ili u Marseille! Madame Arnulfi
se rastapala gledajuæi
te boèice, milovala ih pogledom, i dok ih je podizala i propisno zatvarala èepom od
bru ena stakla, zaustavila bi dah samo da ne raspr i ni djeliæ dragocjena sadr aja. I ka
ko nakon zapu ivanja ne bi pobjegao ni atom u oblaku pare, zapeèatila bi èepove tekuæim
voskom i omotala ih ribljim mjehurom, te ga èvrsto svezala oko grla boèica. Zatim bi
stavila flakone u kutijice oblo ene vatom, odnijela u podrum i tamo ih zakljuèala i
zakraèunala.
37
U travnju su macerirali ukovinu i naranèine cvjetove, u svibnju more ru a od èij
eg je mirisa grad cijeli mjesec utonuo u nevidljivu maglicu slatku poput kreme.
Grenouille je radio kao konj. Skromno, gotovo ropski ponizno, obavljao je sve te
podredene poslove na Druotovu zapovijed. No, dok je na izgled tupo mije ao, strug
ao, prao baève, èistio radionicu ili vukao drvo za lo enje, njegovoj pa nji nije promaka
o ni jedan temeljni postupak, ni djeliæ metamorfoze mirisa. S toèno æu, kakvu Druot nika
da ne bi postigao, to jest s njuhom, Grenouille je pratio i nadzirao putovanje m
irisa od cvjetnih latica preko masti i alkohola do skupocjenih malih flakona. Na
nju io bi, mnogo prije nego Druot, kad se mast pregrijala, nanju io bi kad je juha z
asiæena mirisom, nanju io bi to se dogada u posudama za mije anje i u kojem trenutku tr
eba prekinuti proces destilacije. Povremeno bi to davao Druotu do znanja, dakako
, s mnogo takta, ne mijenjajuæi ponizno dr anje. Èini mu se, govorio bi, da se mast mo d
a pregrijala; misli da bi se ubrzo mogla procijediti; ima nekako osjeæaj da se alk
ohol u kotlu ispario. . . Istini za volju, Druot nije bio posebno inteligentan,
ali ni potpuno glup, pa je s vremenom spoznao da su se njegove odluke i zapovjed
i pokazale opravdanima upravo onda kad je Grenouille ne to »mislio« ili »imao nekako osj
eæaj«. Buduæi da Grenouille nije nikada drsko ili razmetljivo izra avao ono to misli ili
osjeæa i buduæi da nije nikada pogotovu ne u prisutnosti madame Arnulfi osporavao Dr
uotov autoritet i njegov nadmoæni polo aj prvoga kalfe, a kamoli mu se podsmjehivao,
Druot nije imao razloga da ne slu a Grenouilleove savjete i da mu, tovi e, s vremeno
m posve otvoreno ne prepusti sve vi e odluka.
Sve se èe æe dogadalo da Grenouille nije samo mije ao, nego je i punio kotlove cvjetovim
a, lo io i filtrirao, dok bi Druot nestao i skoknuo naèas u »Quatre Dauphins« na èa u vina
li se popeo k madame Arnulfi kako bi pogledao da li je tamo sve u redu. Znao je
da se na Grenouillea mo e osloniti. A Grenouille je u ivao u samoæi, premda je obavlja
o dvostruki posao, u usavr avanju nove vje tine i povremenom eksperimentiranju. I zl
urado likovao kad je ustanovio da su pomade to bi ih on pripravio neusporedivo fi
nije, da je njegova essence absolue nekoliko stupnjeva èistija od Druotove.
Potkraj srpnja poèela je sezona jasmina, a u kolovozu sezona tuberoze. Oba cvijeta
imala su izuzetan i istodobno krhak miris, pa je njihove cvjetove trebalo brati
prije izlaska sunca, a zahtijevali su i posebnu, vrlo delikatnu preradbu. Topli
na je smanjivala njihov miris, i nagla kupka u vreloj maceracijskoj masti potpun
o bi ga uni tila. Tim najplemenitijim od svih cvjetova nisu mogli jednostavno i èupati
du u, pa su im morali doslovce laskati da bi u tome uspjeli. Morali su ih posuti,
u posebnoj prostoriji za anfleriranje, na ploèe namazane hladnom masti ili ih lag
ano umatati u komade tkanine natopljene uljem i polako ih uspavljivati u smrtni
san. Uvenuli bi tek nakon trièetiri dana ispustiv i mirisni dah na zama æenu ploèu ili ulj
e. Zatim bi ih oprezno sastrugali i posuli ploèe i tkaninu svje im cvjetovima. Postu
pak su ponavljali deset, dvadeset puta, sve do kraja rujna, sve dok se pomada ne
bi zasitila i sve dok se iz tkanine nije moglo iscijediti mirisno ulje. Iskori te
nje je bilo bitno manje nego pri maceraciji. No, kvaliteta takve jasminove paste
ili jednog huile antique de uereuse dobivenih postupkom hladnog anfleriranja nad
ma ivala je svaki drugi parfimerijski proizvod po finoæi i vjernosti prirodnog miris
a. Èinilo se, osobito kod jasmina, da se slatkastoljepljiv erotièki miris cvijeta od
ra ava s masnih ploèa kao sa zrcala natrag u okolinu dakako, cum grano salis. Grenou
illeov je nos, dakako, jo raspoznavao razliku izmedu mirisa cvijeta i njegove kon
zervirane arome: miris masti koliko god bila èista zastirao je poput lagane kopren
e mirisnu sliku originala, ubla avao je, donekle obuzdavao izrazitu notu, i mo da te
k tada èinio njegovu ljepotu podno ljivom obiènim ljudima. . . No, hladno anfleriranje
bija e ipak najrafiniraniji i najdjelotvorniji postupak hvatanja nje nih mirisa. Bo
ljega nije bilo. I premda metoda nije mogla potpuno uvjeriti Grenouilleov nos, z
nao je da mo e i te kako zadovoljiti cijeli svijet tuponjuhih.
Ubrzo je, kao pri maceraciji, nadma io svoga uèitelja Druota i u vje tini hladnog anfl
eriranja i dao mu to na znanje na provjeren, ponizan i diskretan naèin. Druot mu j
e rado prepu tao odlaske u klaonicu radi kupnje najprikladnijih masti, kao i proèi æavan
je, topljenje, filtriranje i odredivanje omjera smjese odgovorne zadaæe kojih se D
ruot uvijek s bojazni prihvaæao jer je neèista, u e ena mast ili ona s prejakim svinjski
m, ovneæim ili govedim vonjem mogla upropastiti i najskupocjeniju pomadu. Prepu tao
mu je odredivanje udaljenosti nama æenih ploèa u prostoriji za anfleriranje, vremena p
romjene cvjetova, stupnja zasiæenosti pomade, i prepustio mu ubrzo sve osjetljive
odluke to ih je on, Druot, kao svojedobno Baldini, mogao donositi samo otprilike,
prema mehanièki nauèenim pravilima, dok se Grenouille pri tom slu io znanjem svoga no
sa to Druot, dakako, nije ni slutio.
Sretne je ruke govorio bi Druot. Ima osjeæaj za mjeru. A katkad bi takoder pomisli
o: »On je naprosto mnogo nadareniji od mene, on je sto puta bolji parfimer.« Ujedno
ga je smatrao pravom budalom, jer Grenouille, po
njegovu mi ljenju, nije uopæe unovèio svoju nadarenost, dok æe on, Druot, sa svojim skro
mnim sposobnostima uskoro dotjerati do majstora. A Grenouille ga je podr avao u to
m mi ljenju, svojski se trudio u ulozi blesana, nije pokazivao ni najmanje ambicij
e, pretvarao se da nema ni pojma o svojoj genijalnosti i da radi samo po nalogu
mnogo iskusnijeg Druoata bez kojega bi bio nitko i ni ta. Stoga su se izvrsno slag
ali.
Zatim je do la jesen, pa zima. U laboratoriju je bilo mirnije. Cvjetni mirisi bija
hu zarobljeni u podrumu, u posudama i flakonima, i ako madame nije po eljela ispra
ti ovu ili onu pomadu ili zapovjedila da se destilira vreæa suhih mirodija, nije b
ilo previ e posla. Maslina je jo bilo, svakoga tjedna nekoliko punih ko ara. Iz njih
su cijedili djevièansko ulje, a ostatak tije tili. Bilo je i vina koje je Grenouille
djelomice destilirao u alkohol i rektificirao.
Druot je sve rjede zalazio u radionicu. Obavljao je svoju du nost u krevetu madame
i pojavio bi se, zaudarajuæi na znoj i spermu, samo zato da bi to br e odmaglio u »Qua
tre Dauphins«. I madame je rijetko silazila. Bija e zaokupljena imovinskim pitanjima
i preinakom garderobe nakon godine alosti. Grenouille èesto danima nije nikoga vid
io osim slu avke od koje je u podne dobivao juhu a naveèer kruh i masline. Gotovo i
nije izlazio. U cehovskom ivotu, pogotovu na redovnim kalfenskim sastancima i u p
rocesijama, sudjelovao je upravo onoliko koliko je bilo potrebno da ne zamijete
ni njegovu prisutnost ni odsutnost. Nije imao ni prijatelja ni bliskih znanaca,
ali je bri ljivo pazio da ga ne poènu smatrati oholim i osobenjakom. Prepustio je dr
ugim kalfama da njegovo dru tvo ocijene suhoparnim i nezanimljivim. Vje to je oko se
be irio dosadu i izigravao bespomoænu budalu dakako, nije nikada toliko pretjerao d
a bi ga s u itkom ismijali ili se njime poslu ili kao rtvom neslanih cehovskih ala. Us
pio je ostaviti dojam posve nezanimljiva èovjeka. Nitko ga nije uznemiravao. A ni ta
drugo i nije htio.
38
Vrijeme je provodio u laboratoriju. Druotu je tvrdio da eli otkriti rece
pt kolonjske vode, ali je, zapravo, eksperimentirao s posve drugim mirisima. Nje
gov parfem to ga je smije ao u Montpellieru postupno se bli io kraju, iako ga je vrlo
tedjivo primjenjivao. Kreirao je novi. Ovaj put nije se vi e zadovoljio time da je
dnostavno opona a temeljnu notu ljudskoga mirisa, nego se revno posvetio stvaranju
osobnog mirisa ili, tovi e, serije osobnih mirisa.
Najprije je napravio miris neupadljivosti, mi jesivu aromatiènu halju za svakodnevnu
upotrebu, u kojemu se jo osjeæao sirastokiselkast ljudski vonj, ali je istovremeno
tek probijao van kao to se miris suhe staraèke ko e probija kroz debeli sloj lanene
i vunene odjeæe. S takvim vonjem mogao se mirne du e pomije ati s Ijudima. Parfem bija e
 dovoljno jak da opravda olfaktivno postojanje osobe, a istovremeno diskretan ta
ko da nikoga ne uznemirava. S njim Grenouille, zapravo, nije postojao po mirisu,
ali je njegova prisutnost opravdavala Grenouilleovo vrlo neupadljivo postojanje
. To dvojako stanje dobro mu je do lo i u kuæi Arnulfi i u povremenim obilascima gra
da.
Naravno, kako se pokazalo, u odreðenim prilikama miris skromnosti mu je smetao. Ka
d bi po Druotovu nalogu nabavljao sirovine ili kod nekog trgovca htio sebi kupit
i malo cibeta ili nekoliko zrnaca mo usa, znalo se dogoditi da ga zbog potpune neu
padljivosti ne zapaze i ne poslu e, a kad bi ga i zapazili, pogre no bi ga uslu ili il
i bi ga zaboravili. Za takve prilike pripravio je parfem sna nije note s primjesom
znoja, sa svim olfaktivnim dimenzijama, to mu je davalo grublji izgled, pa su lj
udi mislili da mu se uri zbog hitnih poslova. I s imitacijom Druotove aurae semin
alis, koju je znao proizvesti s nevjerojatnom toèno æu anfleriranjem u masnoj lanenoj
tkanini od paste iz svje ih paèjih jaja i fermentiranog p eniènog bra na,
postigao je dobre uspjehe ako je trebalo u odredenoj mjeri privuæi neèiju pa nju.
Svom je arsenalu dodao i miris za pobudivanje suæuti koji se dokazao kod ena srednj
e i starije dobi. Mirisao je na obrano mlijeko i oguljeno meko drvo. Kad bi se n
jime namirisao, Grenouille se doimao i kad bi bio neobrijan, namrgoden, omotan o
grtaèem poput siroma na blijeda djeèaka u istro enu haljetku, kojemu treba pomoæi. Kad bi
piljarice na tr nici osjetile njegov miris, gurale bi mu u d epove orahe i suhe kru ke
zato to je, po njihovu mi ljenju, izgledao gladan i bespomoæan. A kod mesarove ene, i
naèe nepopustljive i stroge babetine, mogao je prekopavati stare i smrdljive ostat
ke mesa i kostiju, odabrati to eli i ponijeti sve besplatno kuæi, jer bi njegov miri
s nevinosti ganuo njeno materinsko srce. Iz tih ostataka dobio je pak direktnom
digestijom s alkoholom glavnu komponentu mirisa kojim se koristio ako je bezuvje
tno htio biti sam, ako je htio da ga se ljudi klone. Taj je miris stvarao oko nj
ega atmosferu lagane odbojnosti, zadah trule i, kakav èesto bazdi pri budenju iz sta
raèkih nenjegovanih usta. Bija e vrlo djelotvoran tako da bi se i Druot, koji zaista
nije bio gadljiv, nehotice okrenuo i morao iziæi na zrak, premda mu, dakako, nije
bilo posve jasno to mu je zapravo odvratno. A nekoliko kapi repelenta na pragu n
jegove kolibice bilo je dovoljno da otjera sve moguæe uljeze, ljude ili ivotinje.
Za tiæen tim raznovrsnim mirisima to ih je prema zahtjevima vanjskoga svijeta mijenja
o kao odjeæu i kojima se koristio da bi medu ljudima bio neupadljiv i sakrio vlast
itu prirodu, Grenouille se posvetio svojoj pravoj strasti: suptilnom lovu na mir
ise. I kako mu je pred nosom bio va an cilj, a imao je jo godinu dana vremena, nije
se samo revno i gorljivo bacio na posao, nego se i neobièno sistematski i planski
dao na o trenje oru ja, razradu postupaka i postupno usavr avanje metoda. Poèeo je tamo
gdje je prekinuo kod Baldinija,. s dobivanjem mirisa ne i
vih tvari: kamena, kovine, stakla, drveta, soli, vode, zraka...
Ono to mu nekada nikako nije polazilo za rukom grubim postupkom destilacije, uspj
elo mu je sada zbog jake apsorpcijske moæi masti. Mjedenu kvaku, èiji mu se hladan i
pljesniv miris svidao, Grenouille je premazao govedim lojem i ostavio je tako n
ekoliko dana. I gle, kad je sastrugao loj i ispitao ga, ustanovio je da je nedvo
jbeno poprimio miris kvake, premda u neznatnoj mjeri. Miris se zadr ao i nakon isp
iranja u alkoholu, neizmjerno nje an, dalek, prekriven alkoholnim parama, i prepoz
natljiv samo Grenouilleovu profinjenom nosu. .. ali bija e ipak prisutan, barem u
vidu temeljne note. Kad bi imao deset tisuæa kvaka i tisuæu ih dana èuvao premazane lo
jem, dobio bi siæu nu kapljicu essence absolue mirisa mjedene kvake, tako jakog da b
i svatko neizbje no imao u nosu iluziju originala.
Po lo mu je za rukom da dobije i porozan vapnenasti miris kamena to ga je prona ao u
masliniku ispred svoje kolibice. Macerirao ga je i dobio grudicu kamene pomade èij
i ga je jedva zamjetljivi miris neopisivo obradovao. Spajao ga je s drugim miris
ima dobivenim iz svih moguæih stvari u okolici njegove kolibe i malopomalo napravi
o minijaturni olfaktivni model maslinika iza franjevaèkog samostana, zatvorio ga u
siæu ni flakon i nosio sa sobom kako bi ga mogao uskrsnuti kad god mu se prohtije.
Bijahu to majstorska dostignuæa parfimerske vje tine, prekrasne igrarije koje, dakak
o, nitko osim njega nije mogao cijeniti ni spoznati. On sam bija e odu evljen besmis
lenim savr enstvima, a u njegovu ivotu, ni prije ni poslije, nije bilo trenutaka pr
ave bezazlene sreæe kao u to doba u kojemu je s razigranom revno æu stvarao mirisne pe
jza e, mrtve prirode i slike pojedinih predmeta. . . jer ubrzo je pre ao na iva biæa.
Lovio je zimske muhe, lièinke, takore, manje maèke i utapao ih u toploj masti. Noæu se u
ljao u staje da bi kra
ve, koze i odojke na nekoliko sati umatao u tkanine premazane ma æu ili ih previjao
zavojima natopljenima uljem. Ili se prikradao u tor da potajno ostri e janje èiju je
mirisnu vunu prao u alkoholu. U poèetku nije bio ba zadovoljan rezultatima. Naime,
za razliku od strpljivih stvari, poput kamena i kvake, ivotinje su se odupirale
njegovim poku ajima da im otme miris. Svinje bi se greble o stupove u kocima sve d
otle dok se ne bi oslobodile zavoja. Ovce bi blejale kad bi im se noæu pribli avao s
no em. Krave bi tvrdoglavo otresale s vimena zama æenu tkaninu. Neki kukci ispu tali bi
sekrete odvratna smrada kad ih je htio preraditi, a takori bi srali, svakako od
straha, u njegove pomade s najosjetljivijim mirisom. Za razliku od cvijeæa, ivotinj
e to ih je macerirao nisu prepu tale miris bez jauka ili barem nijema uzdaha, veæ su
se oèajnièki branile od umiranja, borile se svim snagama protiv mije anja u masti, rit
ale su se i koprcale i time proizvodile nerazmjerno velike kolièine znoja od strah
a i smrti, koji je svojim hiperaciditetom kvario mast. Tako se, dakako, nije mog
lo valjano raditi. Objekte je trebalo smiriti, i to u trenu, da se ne stignu ni
upla iti, a kamoli obraniti. Morao ih je ubijati.
Najprije je napravio pokus s jednim psiæem. Ispred klaonice odmamio ga je od majke
s komadom mesa i dovabio u laboratorij, i kad je ivotinja, veselo i uzbudeno da æuæi,
zagrizla meso u Grenouilleovoj ljevici, udario ju je kratko i sna no po potiljku k
omadom drveta to ga je dr ao u desnici. Smrt je psiæa doista iznenadila, pa se izraz
sreæe na njegovoj nju ci i u oèima zadr ao i onda kad ga je Grenouille veæ polo io na re et
izmedu nama æenih ploèa u prostoriji za anfleriranje, gdje je sada ispu tao èist, pasji mi
ris, nepomuæen znojem od straha. Trebalo je, naravno, i paziti! Le evi su se brzo kv
arili, poput ubrana cvijeæa. Stoga je Grenouille bdio pokraj svoje rtve, otprilike
dvanaest sati, sve dok nije zapazio kako iz tijela psa prodiru prve ispare le a, k
oje su, premda ugodne, mijenja
le prvotni miris. Odmah je prekinuo anfleriranje, uklonio le i stavio ono malo na
mirisane masti u kotao i bri ljivo je isprao. Destilirao je alkohol sve dotle dok
se nije sveo na naprstak tekuæine i tim ostatkom napunio staklenu cjevèicu. Parfem j
e izrazito odisao vla nim, svje im, lojastim i pomalo o trim vonjem pasje ko e, i dapaèe
adr ao intenzitet vonja. I kad je Grenouille dozvao iz klaonice staru kuju da ga o
nju i, poèela je veselo lajati i mahati repom, ne mièuæi nju ku sa cjevèice. No, Grenouille
ju je pa ljivo zaèepio, stavio u d ep i dugo je nosio u znak sjeæanja na dan pobjede kad
mu je prvi put po lo za rukom da odijeli mirisnu du u od ivoga biæa.
A tada se, vrlo postupno i krajnje oprezno, bacio na ljude. Najprije je lovio sa
sigurne udaljenosti i mre om irokih oka, jer ga nije toliko zanimala velika lovina
koliko isku avanje metode lova.
Maskiran svojim lakim mirisom neupadljivosti, pomije ao se uveèer s posjetiocima gos
tionice »Quatre Dauphins« i prièvrstio krpice, natopljene uljem i masti, ispod klupa,
stolova i u skrivenim ni ama. Za nekoliko dana ponovno ih je sakupio i ispitao. I
zaista, osim svih moguæih kuhinjskih para, navukle su na sebe miris duhanskog dima
, vina, ali i malo Ijudskog vonja. No, bija e vrlo neodreden i prekriven drugim mi
risima, prije nagovje taj zajednièkog zadaha nego osobni miris. Slièna se aura mase, n
o èistija i pojaèana notom uzvi ene oznojenosti, mogla dobiti u katedrali u kojoj je G
renouille 24. prosinca objesio probne krpice ispod klupa i do ao po njih 26. istog
a mjeseca po to su iznad njih odsjedili ljudi èak na sedam misa: na impregniranim kr
picama kondenzirao se strahovit konglomerat zadaha analnog znoja, menstrualne kr
vi, vla nih koljenih pregiba i zgrèenih ruku, pomije an s dahom iz tisuæu grla to su pjev
ala u zboru i mrmorila »Zdravo, Marijo!« i sa zagu ljivim parama tamjana i mire, grozn
a i gadljiva nakupina magle bez obrisa, a ipak veæ tipièno Ijudska.
Prvi pojedinaèni miris Grenouille je uhvatio u ubo nici Charite. Uspio je ukrasti ve
liku plahtu vreæarskog kalfe, tek preminulog od su ice, u kojoj je taj èovjek le ao umot
an dva mjeseca. Plahta bija e toliko natopljena vreæarevim lojem da je upila isparin
e poput paste za anfleriranje, pa ju je Grenouille mogao podvræi neposrednom ispir
anju. Rezultat bija e sablastan: pod Grenouilleovim nosom vreæar je uskrsnuo iz alko
holne otopine, njegov se miris razlio kolibicom, i premda sablasno nagrdena zbog
osebujne metode reprodukcije i brojnih mijazama njegove bolesti, individualna o
lfaktivna slika bija e ipak kolikotoliko prepoznatljiva: nizak mu karac od trideset
godina, plavokos, krupna nosa, kratkih udova, ravnih vo tanih stopala, nabrekla ud
a, uèljiva temperamenta i neugodna zadaha iz usta olfaktivno nije bio nimalo lijep,
taj vreæar, i nije zaslu io, poput onoga psiæa, da ga saèuva. No, Grenouiile je ipak do
pustio da duh njegova mirisa lebdi cijelu noæ u njegovoj kolibi, i neprekidno ga j
e nju io, ispunjen sreæom i dubokim zadovoljstvom zbog moæi to ju je stekao nad aurom d
rugoga èovjeka. Iduæeg ga se dana otarasio.
Tih zimskih dana obavio je jo jedan pokus. Nijemoj prosjakinji, koja je prolazila
gradom, platio je jedan franak da cijeli dan na goloj ko i nosi krpice prepariran
e razlièitim smjesama masti i ulja. Pokazalo se da je kombinacija masti janjeæeg bub
rega te nekoliko puta preèi æenog svinjskog i kravljeg loja u omjeru dva naprama pet n
aprama tri, uz dodatak malih kolièina djevièanskog ulja, najprikladnija za apsorpcij
u ljudskog mirisa.
Time se Grenouille zasad zadovoljio. Odustao je od nakane da se dokopa iva èovjeka
u cjelini i preradi ga u parfem. Takav bi pothvat bio uvijek opasan, a ne bi ga
naveo na nove spoznaje. Sada je znao da je ovladao metodom kojom æe se doèepati èovjeèje
g mirisa, pa mu nije bilo potrebno da se iznova dokazuje.
Prema samom mirisu èovjeka bija e ionako ravnodu an. Mogao ga je posve dobro opona ati s
urogatima. Èeznuo je za mirisom odredenih ljudskih biæa, zapravo onih izuzetnih biæa k
oja nadahnjuju ljubav. Ona bijahu njegove rtve.
39
U sijeènju se udovica Arnulfi udala za svoga prvoga kalfu Dominiquea
Druota koji je time unaprijeden u maitre gantier et parfumeur. Priredili su sveèan
i ruèak za cehovske majstore i malo skromniji za kalfe. Madame je kupila novi madr
ac za svoj krevet koji je otada i slu beno dijelila s Druotom, te izvadila iz orma
ra arenu garderobu. Inaèe je sve ostalo po starom. Zadr ala je dobro staro ime Arnulf
i, nepodijeljen imetak, financijsko vodenje poslovanja i kljuè podruma; Druot je s
vakodnevno vr io seksualne du nosti i poslije toga se osvje avao vinom; a Grenouille,
iako sada prvi i jedini kalfa, obavljao je veæinu posla sve za istu malu plaæu, skro
mnu hranu i skuèen stan.
Godina je poèela sa utom bujicom kasija, sa zumbulima, cvjetovima ljubice i narkotièn
im sunovratima. Jedne nedjelje u o ujku moglo je to biti godinu dana nakon njegova
dolaska u Grasse Grenouille se uputio u drugi kraj grada da provjeri stanje u v
rtu iza zidina. Ovaj se put pripremio za miris znajuæi prilièno toèno to ga èeka. . . no,
kad ju je zatim nanju io, veæ na Porte Neuve, tek na pola puta do onoga mjesta pokr
aj zidina, srce mu je veæ jaèe lupalo, i osjeti kako mu u ilama bridi krv od sreæe: bij
a e jo tamo, biljka neusporedive ljepote, netaknuta je pre ivjela zimu, bujala, rasla
, protezala se, rasko no rascvjetavala! Njezin je miomiris ojaèao, kako je oèekivao, n
e gubeæi profinjenost. Ono to se prije irilo tek poput rose, u kapima, sada se ravno
mjerno slilo u rijeku laganog pastoznog mirisa, rijeku to se prelijevala u tisuæama
boja,
a svaka nijansa bija e ipak postojana i neuni tiva. A ta se rijeka, kako je ushiæeno u
tvrdio Grenouille, napajala iz sve bujnijeg izvora. Jo jednu godinu,
jo samo jednu go
dinu, jo samo dvanaest mjeseci, i taj æe se izvor preliti, i on æe doæi da ga osvoji i
zarobi prvi silovit mlaz njena mirisa.
Trèao je du zidina sve do poznatog mjesta iza kojega se prostirao vrt. Premda djevo
jka oèito nije bila u vrtu, nego u kuæi, u sobi iza zatvorenih prozora, njezin je mi
omiris dopirao do njega poput lagana, stalna povjetarca. Grenouille je nepomièno s
tajao. Nije bio opijen ni omamljen kao prvi put kad je osjetio njen miris. Bija e
ispunjen sreæom ljubavnika koji izdaleka oslu kuje i promatra obo avanu gospu znajuæi da
æe je za godinu dana dovesti kuæi. Doista, samotni krpelj, èudovi te, neèovjek Grenouille
koji nikad nije osjetio ljubav i nikad je ne bi mogao nadahnuti, stajao je tog
o ujskog dana kod gradskih zidina Grassea i ljubio i bio ispunjen sreæom u svojoj lj
ubavi.
Naravno, nije ljubio ljudsko biæe, svakako ne tu djevojku u kuæi, iza zidina. Ljubio
je miris. Samo njega i ni ta drugo, jer æe biti njegov. Odnijet æe ga kuæi za godinu da
na, zakleo se svojim ivotom. I nakon tog èudnog zavjeta, ili zaruka, te prisege vje
rnosti koju je dao sebi i svom buduæem mirisu, napustio je to mjesto vedra duha i
vratio se u grad kroz Porte du Cours.
Te noæi, le eæi u kolibici, dozvao je jo jednom miorriiris u sjeæanje nije mogao odoljet
 isku enju utonuo u njega, milovao ga i dao se od njega milovati, tijesno se pripi
o uz njega, èudesno prisno, kao da ga veæ posjeduje, svoj miris, osobni miris, i lju
bio ga na sebi i sebe kroz njega u dugim, slatkim trenucima opojenosti. Htio je
taj osjeæaj zaljubljenosti u sama sebe prenijeti u san. No, ba kad je sklopio oèi, ka
d mu je trebao jo samo tren da usne, miris ga je napustio, iznenada i èeznuo i ustupi
o mjesto hladnom i prodornom zadahu kozare.
Protrnuo je. » to ako«, pomisii, » to ako taj miris koji æe biti moj. . . to ako mu dode k
Mirisi su besmrtni samo u sjeæanju. Stvarni se miris tro i. Gubi se. A kad se istro i
, neæe vi e biti izvora s kojega sam ga uzeo. I bit æu gol kao prije i morat æu sebi i d
alje pomagati surogatima. Ne, bit æe gore nego prije! Zato to æu ga u meduvremenu dob
ro upoznati i posjedovati, svoj osobni predivni miris, i neæu ga moæi nikada zaborav
iti, jer nema mirisa koji zaboravljam. Znaèi, razdirat æe me sjeæanja na njega dok sam
iv, kao veæ sada, naèas, kad me izjeda veæ i njegov nagovje taj, nagovje taj mirisa koji
posjedovati. . . Pa, èemu æe mi onda«
Grenouilleu je ta pomisao bila vrlo neugodna. Neizmjerno se upla io da æe miris, koj
i jo nije posjedovao, nepovratno izgubiti kad ga zaposjedne. Koliko æe trajati Neko
liko dana Nekoliko tjedana Mo da i mjesec dana bude li se njime slu io vrlo tedljivo
A onda Veæ je vidio kako iziijeva posljednju kapljicu iz boèice, kako ispire flakon
alkoholom da se ne izgubi ni najmanji ostatak i potom vidio, nju io, kakav njegov
ljubljeni miris zauvijek i nepovratno hlapi. Bit æe to poput polaganog umiranja, m
uèno gu enje, bolno i postepeno raspiinjavanje sama sebe u odvratnom svijetu.
Naje io se. Svladavala ga je elja da odustane od svojih nakana, izide u noæ i ode. Ht
io se uputiti u snje ne planine, ne zastajkujuæi, otiæi u Auvergne, stotinu milja dale
ko, i tamo se zavuæi u svoju nekada nju peæinu i uspavati se u smrt. No, nije to uèinio.
Ostao je sjediti i nije popustio toj elji, iako je bila jaka. Nije se predao zat
o to je nekada elio otiæi i zavuæi se u peæinu, a taj je ivot veæ upoznao. No, nije jo
o znaèi posjedovati ljudski miris, divan poput mirisa te djevojke iza zidina. I pr
emda je znao da æe morati platiti strahovito visoku cijenu za posjedovanje toga mi
risa i njegov naknadni gubitak, ipak su mu se posjedovanje i gubitak èinili primam
ljivijima negoli odricanje od jednog i drugog. Jer odricao se otkako ivi. A posje
dovao i gubio nije jo nikada.
Malopomalo nestale su sumnje, a s njima i zebnja. Osjetio je kako mu ilama ponovn
o kola topla krv i raste volja da uèini ono to je naumio. I bija e jo jaèa nego prije je
r je nije vodila samo puka elja veæ promi ljena odluka. U dilemi da li da usahne ili
se baci na rtvu, krpelj Grenouille se odluèio za potonje znajuæi dobro da æe to biti nj
egovo posljednje bacanje. Ponovno je legao, ugodno se smjestio na slami, ispod p
okrivaèa, osjeæajuæi se velik poput junaka.
No, Grenouille ne bi bio Grenouille kad bi ga taj fatalistièkoherojski osjeæaj dugo
zadovoljavao. Bija e i suvi e zaokupljen voljom za samodokazivanjem, i suvi e lukav i
rafiniran. Dobro: odluèio je dobiti miris te djevojke iza zidina. A ako ga izgubi
nakon nekoliko tjedana i od tog gubitka umre, bit æe dobro i tada. No, bilo bi bol
je da ne umre i osvoji taj miris ili, barem, odgodi njegov gubitak koliko god mo e
. Treba ga uèiniti trajnijim. Treba eliminirati njegovu nepostojanost i pri tom mu
ne oduzeti karakter pravi parfimerski problem.
Ima parfema koji traju desetljeæima. Ormar namazan mo usom, ko a natopljena cimetovim
uljem, gruda ambre, krinjica od cedrovine, obdareni su vjeènim mirisinim ivotom. A d
rugi limetino ulje, bergamota, ekstrakti sunovrata i tuberoze i mnogi cvjetni mi
risi ishlape veæ za nekoliko sati ako se èisti i nepomije ani s drugim spojevima izlo e
utjecaju zraka. Parfimer se suprotstavlja toj fatalnoj okolnosti ve uæi suvi e neposto
jane mirise s postojanima, to jest, odmah ih sputava okovima koji obuzdavaju por
ive za slobodom, pri èemu, i u tome le i tajna uspjeha, okovi moraju biti dovoljno l
abavi kako bi sputani miris na izgled zadr ao slobodu, ali i dovoljno stegnuti kak
o ne bi pobjegao. Jednom je to Grenouilleu savr eno po lo za rukom s tuberozinim ulj
em èiji je efemerni miris sputao neznatnom kolièinom cibeta, vanilije, labdanuma i
èempresa, pa je tek tada do ao do izra aja. Za to se ne to slièno ne bi moglo postiæi s dje
nim mirisom Za to bi taj najdragocjeniji i najkrhkiji od svih mirisa upotrijebio èis
t i ludo ga tro io Kakve li sirovosti! Kakve li krajnje nerafiniranosti! Zar se di
jamanti ostavljaju nebru eni Nosi li se zlato u grumenju oko vrata Zar je on, Gren
ouille, mo da primitivni otimaè mirisa poput Drouta i drugih maceratora, destilera i
pre ara cvijeæa Nije li, naprotiv, najveæi parfimer na svijetu
Tukao se po glavi od zaprepa tenja to se veæ nije toga sjetio: naravno, taj se jedins
tveni miris ne smije upotrebljavati neobraden. Mora ga optoèiti kao najdragocjenij
i dragulj. Morat æe iskucati mirisni dijadem na èijem æe najuzvi enijem mjestu blistati
njegov miris, povezan s drugim mirisima, a ipak dominantan. Napravit æe parfem po
svim pravilima zanata, a miris djevojke iza zidina dat æe mu notu srca. Naravno, k
ao adjuvansi, kao temeljna, srednja i vr na nota, kao vr ni miris i kao fiksativi ni
su bili pogodni ni mo us ni cibet, ni ru ino ni nerolijevo ulje. Za takav parfem, za
ljudski parfem, bijahu potrebni drugi sastojci.
40
U svibnju iste godine na li su na jednom polju ru a, na pola puta izmedu Gra
ssea i trgovi ta Opio prema istoku, goli le petnaestogodi nje djevojke. Bila je usmræen
a udarcem batinom po zatiljku. Seljak koji ju je prona ao bio je tako potresen okr
utnim èinom da je gotovo navukao sumnju na sebe dok je redarstvenom povjereniku dr
htavim glasom govorio kako jo nikaka nije vidio ne to tako lijepo. . . a zapravo je
trebao reæi da jo nikada nije vidio ne to tako grozno.
Djevojka je doista bila izuzetno lijepa. Pripadala je onom tipu melankoliènih ena k
oje kao da su napravljene
iz tamnog meda, glatkog, slatkog i nevjerojatno prionljivog, koje jednom jedinom
polaganom kretnjom, jednim jedinim zabacivanjem kose, jednim jedinim pogledom o i
nu i zavladaju okolinom i pri tom ostanu hladne i nepomiène kao u sredi tu orkana, n
a izgled nesvjesne vlastite privlaène sile kojom neodoljivo mame èe nju i plijene du u m
u karaca i ena. I bija e mlada, mlada kao rosa, zamamna, jo neraskva ena. Njeni jedri ud
ovi bijahu glatki i èvrsti, dojke prekrasne, kao iz kutije, a njeno zategnuto lice
, uokvireno èvrstom crnom kosom, jo je odavalo najnje nije obrise i tajnovita mjesta.
Same kose, medutim, nije bilo. Ubojica ju je odrezao i odnio, kao i odjeæu.
Posumnjali su na cigane. Od cigana se moglo sve oèekivati. Kao to je svima bilo poz
nato, tkali su tepihe iz stare odjeæe i u ivali ljudske vlasi u svoje jastuke i prav
ili male lutke od ko e i zubi obje enih ljudi. Takav nastrani zloèin mogli su izvr iti s
amo cigani. Medutim, u to vrijeme cigana nije bilo, nadaleko i na iroko ih nije bi
lo, a posljednji su put prokrstarili tim krajem u prosincu.
U nedostatku cigana osumnjièili su potom sezonske radnike iz Italije. No, nije bil
o ni Talijana, za njih je bilo jo rano, doæi æe tek u lipnju na berbu jasmina prema t
ome, oni je nisu mogli ubiti. Naposljetku su postali sumnjivi vlasuljari, pa su
kod njih tragali za kosom ubijene djevojke. Uzalud. Zatim se poèelo govorkati da s
u to zacijelo uèinili idovi, pa pohotljivi monasi iz benediktinskog samostana koji
su, dodu e, svi pre li sedamdesetu pa cisterciti, masoni, du evni bolesnici iz Charite
a, ugljenari, prosjaci i, najzad, neæudoredni plemiæi, osobito markiz od Cabrisa, je
r se veæ treæi put o enio i priredivao, kako se govorilo, orgijastiène mise u svojim pod
rumima i tim prigodama pio djevièansku krv radi potencije. Dakako, nije se moglo d
okazati ni ta konkretno. Nitko nije vidio ubojstvo, a odjeæu i kosu ubijene djevojke
nisu prona li. Nakon nekoliko tjedana redarstveni povjerenik obustavio je istragu
.
Sredinom lipnja stigli su Talijani, mnogi sa svojim obiteljima, da bi se uposlil
i kao beraèi jasmina. Seljaci su ih, dodu e, zapo ljavali, ali su svojim enama i kæerkama
, sjeæajuæi se ubojstva, zabranjivali dru enje s njima. Sigurno je sigurno. Premda sez
onski radnici doista nisu bili odgovorni za ubojstvo, naèelno su ipak mogli biti,
pa je stoga bilo bolje prièuvati ih se.
Nedugo nakon poèetka berbe jasmina zbila su se jo dva umorstva. rtve su ponovno bile
prekrasne djevojke, ponovno su pripadale melankoliènom crnokosom tipu, ponovno su
ih prona li gole i o i ane na cvjetnim poljima, usmræene udarcem tupim predmetom po zat
iljku. Od zloèinca ponovno ni traga. Glas o ubojstvu pronio se brzinom umskog po ara,
i stanovni tvo je veæ poèelo neprijateljski gledati doseljenike, a tada se doznalo da
su rtve Talijanke, kæerke jednog nadnièara iz Genove.
Strah je zavladao podruèjem. Ljudi vi e nisu znali na kome bi iskahli nemoæni bijes. B
ilo je, dodu e, jo onih koji su sumnjali na ludake ili na zloglasnog markiza, ali n
itko nije zapravo u to vjerovao, jer su ludaci danonoæno bili pod nadzorom, a mark
iz je veæ odavna otputovao u Pariz. Ljudi su se stoga zbli ili. Seljaci su otvorili
sjenike doseljenicima koji su dotad logorovali na poljima. Gradani su u svakoj èet
vrti uveli noæne patrole. Redarstveni povjerenik pojaèao je stra e na gradskim vratima
. No, nikakve mjere opreza nisu pomogle. Nekoliko dana nakon dvostrukog ubojstva
ponovno su otkrili le jedne djevojke, umorene poput prethodnih. Ovaj put rtva je
bila jedna sardinska pralja iz biskupske palaèe, a umorena je blizu velikog basena
pri Fontaine de la Foux, dakle, ispred samih gradskih vrata. I premda su konzul
i, pod pritiskom uzrujanih gradana, poduzeli nove mjere stro u kontrolu na gradski
m vratima, pojaèanje noæne stra e, zabranu izlaska svim enskim osobama poslije sumraka
toga ljeta nije pro ao nijedan tjedan a da se nije otkrio djevojaèki le . A rtve bijahu
uvijek djevice koje su se tek poèele
razvijati u ene, uvijek najljep e i primamljive i uglavnom
tamnokose. Dodu e, ubojica je ubrzo prestao potcjenjivati
tip koji je prevladavao medu domaæim stanovni tvom, po
malo mlohave, bjelopute i ne to krupnije djevojke. Njego
vim su rtvama naposljetku postale èak brinete, pa i tam
nije plavokose, ako nisu bile premr ave. Posvuda bi im
u ao u trag, ne samo u okolici Grassea, nego i usred gra
da, tovi e u kuæama. Kæerka jednog stolara pronaðena je
mrtva u svojoj sobi na petom katu, i nitko od ukuæana nije
èuo nikakav um, a nisu se oglasili ni psi, koji bi inaèe uvi
jek nanju ili stranca i lajali. Èinilo se da je ubojica neuh
vatljiv, bestjelesan, kao da je duh.
Ljudi su bili ogorèeni i psovali vlasti. Okupljali bi se
na najbeznaèajnije glasine. Jednog putujuæeg trgovca, koji
je prodavao ljubavni pra ak i ostalu arlatansku robu, za
malo su ra èetvorili po to se pronio glas da njegovi nadri
lijekovi sadr e mljevenu djevojaèku kosu. Poku ali su pot
paliti Hotel de Cabris i ubo nicu Charite. Suknar Alexan
dre Misnard ustrijelio je vlastitog slugu, kad se ovaj vra
æao kuæi, smatrajuæi ga zloglasnim ubojicom djevojaka.
Tko je mogao sebi priu titi, slao je svoje poodrasle kæerke
dalekim rodacima ili u djevojaèke domove u Nici, Aixu i
Marseilleu. Redarstvenog povjerenika smijenili su s po
lo aja na pritisak gradskog vijeæa. Njegov je nasljednik
pozvao lijeènièki kolegij da pregleda o i ane ljepotice i
provjeri jesu li nevine. Pokazalo se da su sve bile netaknu
te. . . v ,.....
Ta je spoznaja, zacudo, izazvaia jos veci uzas umjesto
da umiri ljude, jer je svatko potajno pretpostavljao da su
djevojke bile silovane. U tom bi sluèaju bila poznata ba
rem pobuda ubojice. Sada vi e nisu ni ta znali, sada su bi
li potpuno bespomoæni. I tko je vjerovao u Boga, nalazio
je utoèi te u molitvi kako bi Bog barem njegovu kuæu po
tedio od davoljeg posjeta.
Gradsko vijeæe, tijelo sastavljeno od trideset najugled
nijih i najimuænijih gradana i piemiæa u Grasseu, veæinom
prosvijeæene i antiklerikalne gospode, koja su dotad bis
kupu okretala leda i najradije bi pretvorila samostane i opatije u skladi ta i tvo
rnice ta su ponosita, moæna gospoda u gradskom vijeæu skru enom peticijom zamolila mon
sinjora da na èudovi te to ubija djevojke, a kojega se svjetovna vlast ne mo e doèepati,
baci prokletstvo i izopæi ga iz crkvene zajednice, onako kako je to uèinio njegov pr
esvijetli prethodnik 1708. godine sa skakavcima koji su tada ugro avali zemlju. I
doista, potkraj rujna ubojica djevojaka iz Grassea, koji je dotad pokosio èak dvad
eset i èetiri ivota najljep ih djevica iz svih slojeva, bija e sveèano izopæen i proklet
pismeno na oglasnim stupovima i usmeno sa svih propovjedaonica u gradu, a biskup
ga je osobno prokleo i izopæio s propovjedaonice u NotreDamede Puy.
Uspjeh je bio potpun. Ubojstva su prekonoæ prestala. Listopad i studeni pro li su be
z le a. Poèetkom prosinca stigli su iz Grenoblea izvje taji da tamo u najnovije vrijem
e kru i ubojica djevojaka, koji svoje rtve davi i trga im odjeæu s tijela i èupa kosu u
pramenovima. I premda ti grubi zloèini nisu imali ni ta zajednièko s rafiniranim i be
sprijekornim ubojstvima u Grasseu, svi bijahu uvjereni da je rijeè o istom poèinitel
ju. Stanovnici Grassea su se tri puta prekri ili od olak anja to zvijer vi e nije medu
njima, nego u Grenobleu, udaljenom sedam dana putovanja. Organizirali su bakljad
u u èast biskupu, a 24. prosinca odr ana je velika misa zahvalnica. Od 1. sijeènja 176
6. smanjene su mjere sigurnosti i ukinuta je zabrana veèernjih izlazaka za ene. Nor
malno stanje vratilo se nevjerojatno brzo u javni i privatni ivot. Strah je netra
gom nestao, nitko nije vi e govorio o u asu koji je jo nedavno vladao u gradu i okoli
ci. O tome se nije govorilo ni u obiteljima koje je zadesila nesreæa. Èinilo se da j
e biskupovo prokletstvo odagnalo i ubojicu i sjeæanje na njega. I ijudi bijahu zad
ovoljni.
Samo bi onaj tko je imao kæerku u opasnoj dobi nerado pu tao dijete bez nadzora, boj
ao se u sumrak, a kad bi
je ujutro na ao ivu i zdravu, bio je sretan naravno, ne priznavajuæi sam sebi pravi r
azlog.
41
Medutim, u Grasseu je ivio èovjek koji nije vjerovao u taj mir. Zvao s
e Antoine Richis, vr io slu bu drugog konzula i obitavao u prekrasnoj zgradi na poèetk
u Rue Droite.
Richis je bio udovac i imao kæerku imenom Laure. Nije mu bilo ni èetrdeset godina i,
premda nesaiomljive ivotne snage, odluèio je ponovno vjenèanje odgoditi jo na neko vr
ijeme. Htio je najprije udati kæer. Dodu e, ne za prvoga koji naide, nego za otmjena
gospodina. Tako je, na primjer, veæ pregovarao s barunom od Bouvona koji je imao
sina i posjed blizu Vencea, inaèe na dobru glasu i u oèajnom financijskom stanju, o
buduæem vjenèanju njihove djece. Kad se Laure uda, razmi ljao je, i on æe pustiti pipke
prema vrlo uglednim kuæama Dree, Maubert ili Fontmichel ne zato to je bio ta t i po top
oto morao dijeliti postelju sa suprugom plemenita roda, nego zato to je htio osno
vati dinastiju i povesti svoje nasljednike putem koji vodi do najveæeg dru tvenog ug
leda i politièkog utjecaja. Za to su rnu trebala jo najmanje dva sina, jedan da pre
uzme njegove poslove, a drugi da se sudskom karijerom i preko parlamenta u Aixu
dokopa plemstva. No, èovjek njegova stale a mogao je razmi ljati o takvim ambicijama i
izgledima na uspjeh tek onda ako se on i njegova obitelj najtje nje pove u s provan
salskom aristokracijom.
Dodu e, njegovo je basnoslovno bogatstvo opravdavalo takve dalekose ne planove. Anto
ine Richis bio je bez premca nadaleko i na iroko najbogatiji gradanin. Posjedovao
je latifundije ne samo u podruèju Grassea, gdje je uzgajao naranèe, masline, p enicu i
konoplju, nego i pokraj Vencea i prema Antibesu gdje je zakupio zemlju. Posjedo
vao je kuæe u Aixu, kuæe na selu, dionice u brodovima
koji su plovili za Indiju, stalnu kancelariju u Genovi i najveæu tvrtku za trgovin
u mirisnim supstancijama, mirodijama, uljima i ko om u Francuskoj.
No, najdragocjeniji Richisov imetak bija e njegova kæerka. Bila je njegovo jedino di
jete, zagasitocrvene kose i zelenih oèiju, i upravo je navr ila esnaest godina. Lice
joj bija e tako èarobno da bi posjetioci svih dobi i oba spola u trenu zastali kao s
kamenjeni i nisu mogli skinuti pogleda s nje, lizali njeno lice oèima kao da li u je
zikom sladoled, i pri tom poprimili izraz glupe, lizanju svojstvene predanosti.
Gledajuæi kæerku, i sam bi Richis sebe zatekao kako neko vrijeme, èetvrt, mo da pola sat
a, zaboravlja svijet i poslove to mu se inaèe ni u snu nije dogadalo rastapa se pro
matrajuæi bo anstvenu djevojku i poslije vi e ne mo e reæi to je zapravo èinio. A u poslje
e vrijeme spoznao je to s nelagodom kad bi je naveèer pratio na spavanje ili ponek
ad ujutro, kad bi je do ao probuditi i nalazio je jo usnulu, kao da su je u postelj
u polo ile bo anske ruke, dok su se kroz koprenu njezine spavaæice nazirali oblici nje
nih bokova i dojki, dok se iz kvadrata to su ga tvorile njene grudi, krivulja paz
uha, lakat i glatka podlaktica i u koji je namjestila glavu, uzdizao njen smiren
i topao dah. . . u tim je trenucima osjeæao grudu u elucu, grlo mu se stezalo, s m
ukom je gutao slinu, i sam Bog zna koliko je sebe proklinjao to je otac te ene, a
ne neznanac, ne bilo koji mu karac, pred kojim tako le i kao pred njim i koji bez su
stezanja mo e leæi uz nju, na nju, uæi u nju sa svom svojom stra æu. I oblijevao bi ga zno
j, i udovi drhtali dok je gu io u sebi tu èudovi nu pohotu i saginjao se kako bi je pr
obudio s nevinim oèinskim poljupcem.
Pro le godine, u doba ubojstva, nisu ga jo muèila takva kobna isku enja. Èar kojim ga je
tada opèinila bio je barem mu se tako èinilo jo djetinji èar. I stoga se nikada nije oz
iljno bojao da bi Laure mogla postati rtvom ubojice koji, kako bija e poznato, nije
 napadao ni ene ni
djecu veæ samo odrasle djevojke u djevièanskoj dobi. Pojaèao je, dodu e, stra u oko kuæe, d
o napraviti nove prozorske re etke na prvom katu i naredio sobarici da spava u nje
zinoj sobi. No, uporno je odbijao da je po alje od kuæe, kako su uèinili pripadnici nj
egova stale a sa svojim kæerima, èak s cijeiim obiteljima. Prezirao je takvo pona anje i
smatrao ga nedostojnim jednog vijeænika i drugog konzula koji bi, po njegovu mi lje
nju, trebao svojim sugradanima biti uzor spokojnosti, hrabrosti i nepokolebljivo
sti. Osim toga, nije nikada dopu tao da mu drugi kroje odluke, ni masa obuzeta pan
ikom a kamoli zloèinac nekakva bezimena bitanga. I u toku cijelog tog stra nog razdo
blja bija e jedan od rijetkih u gradu koji su bili imuni na paniènu groznicu i zadr al
i hladnokrvnost. No, sada se, zaèudo, sve promijenilo. Dok su se, naime, drugi pon
a ali kao da su ubojicu veæ objesili, pa slavili kraj njegovih nedjela i ubrzo posve
zaboravili nesretno razdoblje, u srce Antoinea Richisa uvukao se strah poput ko
bna otrova. Dugo nije htio priznati sam sebi da ga je upravo strah natjerao da o
dgada putovanja na koja je trebao odavna poæi, da nerado izlazi iz kuæe, skraæuje posj
ete i sjednice kako bi se to prije vratio kuæi. Sam se pred sobom opravdavao da je
indisponiran i premoren, priznavao da je pomalo i zabrinut, kao i svaki otac koj
i ima kæerku zrelu za udaju, to je posve uobièajena briga. . . Nije li glas o njenoj
ljepoti veæ prodro u javnost Nisu li se veæ neka gospoda u Vijeæu, zanimala u svoje im
e ili u ime svojih sinova. . .
42
A tada, jednog o ujskog dana, Richis je sjedio u salonu i promatrao kako La
ure eæe u vrtu. Imala je plavu haljinu na koju se spu tala njezina crvena kosa blista
juæi na suncu. Nikad mu jo nije bila tako lijepa. Nestala je iza
ivice. Èekao je da se ponovno pojavi, mo da ne to dulje, mo da samo dva otkucaja srca dul
je no to je oèekivao i smrtno se upla io, jer je u toku ta dva otkucaja pomislio da j
u je zauvijek izgubio.
Iste se noæi prenuo iza stra nog sna, èijeg se sadr aja vi e nije mogao sjetiti, ali je zn
ao da je bio povezan s Laurom, pa je stoga utrèao u njenu sobu uvjeren da je mrtva
, da le i umorena, osramoæena, o i ana i na ao ju je ivu i zdravu.
Vratio se u svoje odaje, obliven znojem i drhteæi od uzbudenja, ne, ne od uzbudenj
a, nego od straha, sad je napokon priznao sam sebi da ga je obuzeo strah i, spoz
nav i to, smirio se i pribrao. Morao je iskreno sam sebi priznati da od samog poèetk
a nije vjerovao u djelovanje biskupova prokletstva; nije vjerovao ni da ubojica
sada hara Grenobleom, niti da je ubojica uopæe napustio grad. Ne, jo je ovdje, u sa
mom Grasseu i medu njegovim stanovnicima, i kadtad æe ponovno nasrnuti. Richis je
u kolovozu i rujnu vidio nekoliko umorenih djevojaka. U asnuo se, ali je istodobno
bio i oèaran, morao je to priznati, jer su sve bile birane Ijepotice, svaka prekr
asna na poseban naèin. Ne bi nikada ni pomislio da u Grasseu postoji toliko ljepot
e za koju nije znao. Ubojica mu je otvorio oèi. Ubojica bija e obdaren izuzetnim uku
som. A imao je i sistem. Ne samo zato to su sva ubojstva bila izvr ena na isti, uob
ièajeni naèin, nego zato to je izbor rtava odavao gotovo ekonomièno planiranu metodu. Do
du e, Richis nije znao to je ubojica zapravo htio od svojih rtava, jer ono najdragoc
jenije njihovu ljepotu i dra njihove mladosti nije mogao oteti. . . ili mo da jest
U svakom sluèaju, ubojica mu se nije èinio, ma kako ta misao bila apsurdna, nikakvim
destruktivnim, veæ bri ljivim kolekcionarskim duhom. Ako zamislimo rtve razmi ljao je
Richis ne kao pojedinaène osobe nego kao dijelove vi eg principa, s njihovim pojedin
aènim osobinama stopljenim u jedinstvenu cjelinu, tada bi slika, sastavljena od ta
kvih djeliæa mozaika,
morala dati upravo sliku ljepote, a dra koja struji iz nje ne bi vi e bila ljudske
veæ bo anske prirode. Kako vidimo, Richis bija e èovjek prosvjetiteljskog duha, koji se
nije pla io ni bogohulnih zakljuèaka, i premda nije razmi ljao u olfaktivnim veæ u optièki
m kategorijama, ipak se i te kako pribli io istini.
Ako je nastavio je razmi ljati Richis ubojica bio takav kolekcionar ljepote i radi
o na portretu savr enstva, pa makar samo u ma tanjima svoga bolesnog mozga, ako je b
io èovjek izuzetna ukusa i vladao savr enom metodom, a takvim se, zapravo, èinio, nije
se moglo pretpostaviti da æe se u gradnji mozaika odreæi najdragocjenijeg kamenèiæa to g
a je mogao naæi na zemlji: Laurine ljepote. Sve njegovo dosada nje ubilaèko djelo bilo
bi bezvrijedno bez nje. Ona je bila zavr ni kamenèiæ njegove gradnje.
Izvodeæi taj grozni zakljuèak, Richis je sjedio u noænoj ko ulji na krevetu i èudio se vla
stitom miru. Nije se vi e ni je io ni drhtao. Nestao je neodredeni strah koji ga je
tjednima muèio, a zamijenila ga je spoznaja o stvarnoj opasnosti: nakane i napori
ubojice bijahu posve oèito usmjereni prema Lauri, od samog poèetka. I sva ostala ubo
jstva bijahu samo sredstva za posljednje, vrhunsko ubojstvo. Ostalo je, dodu e, ne
jasno kakvu su materijalnu svrhu imala ta ubojstva, ako su ih uopæe imala. No, Ric
his je prozreo bit, sistematsku metodu ubojice i njegovu idealnu pobudu. I to je
dulje o tome razmi ljao, sve mu se vi e svidalo i jedno i drugo, i u njemu je sve vi e
raslo po tovanje prema ubojici po tovanje, dakako, koje se smjesta odrazilo, kao sa
èista ogledala, na njega samoga, jer je ipak on, Richis, oduvijek svojim finim an
alitièkim razumom otkrivao to neprijatelj smjera.
Kad bi i on, Richis, bio ubojica i opsjednut istim idejama strastvenog ubojice,
ne bi postupio drugaèije i stavio bi sve na kocku kao i ubojica, kako bi svoje lud
aèko djelo okrunio ubojstvom najljep e, jedinstvene Laure.
Posljednja mu se misao najvi e svidjela. Buduæi da se mogao u mislima prenijeti u po
lo aj buduæeg ubojice svoje kæeri, bio je i te kako nadmoæniji od ubojice, jer ubojica,
uza svu svoju inteligenciju, posve sigurno nije bio u stanju prenijeti se u Rich
isov polo aj pa makar samo zato to zacijelo nije mogao ni naslutiti da se Richis od
avna stavio u njegov polo aj, polo aj ubojice. Zapravo, drugaèije nije bilo ni u poslo
vnom ivotu mutatis mutandis, razumije se. Prozre li èovjek namjere konkurenta, tada
je jaèi od njega; konkurent ga vi e ne mo e baciti na leda, ne Antoinea Richisa, prem
azanog svim mastima i borbenog duha. Napokon, najveæa trgovina mirisnim supstancij
ama u Francuskoj, njegovo bogatstvo i slu ba drugog konzula nisu mu po milosti Bo jo
j pale s neba, veæ je sve postigao borbom, prkosom, uporno æu, lukav tinom, za vremena.
otkrivajuæi opasnosti, prepredeno pogadajuæi planove konkurenata i istiskujuæi neprija
telje. A ostvarit æe i buduæe ciljeve moæ i plemstvo za svoje nasljednike. Tako æe pomrs
iti i planove tog ubojice, suparnika u posjedovanju Laure pa makar samo zato to j
e Laure posljednji kamenèiæ i u gradnji njegovih, Richisovih planova. Ljubio ju je,
svakako, ali bila mu je i potrebna. A ono to mu je trebalo za ostvarenje najvi ih a
mbicija, nije mu mogao nitko oteti, jer za to se borio zubima i noktima.
Bija e mu veæ lak e pri du i. Po to je uspio svesti noæna razmi ljanja o borbi protiv demon
a poslovna razraèunavanja, osjeti kako u njemu raste svje a snaga, èak obijest. Raspli
nuo se i posljednji ostatak straha, nestao osjeæaj malodu nosti i crne zabrinutosti,
koje su ga muèile kao senilnog drhtavca, raspr ila se magla mraènih slutnji, u kojoj
je tjednima tapkao. Na ao se na poznatom terenu osjeæajuæi se doraslim svakom izazovu.
43
Smiren, gotovo zadovoljan, skoèio je iz kreveta, povukao vrpcu sa zvono
m i zapovjedio sluzi, koji je, jo bunovan od sna, uteturao u sobu, da spakuje odj
eæu i hranu, jer kani ranom zorom otputovati u Grenoble u pratnji svoje kæeri. Zatim
se odjenuo i istjerao ostale sluge iz kreveta.
Kuæa u Rue Droite se usred noæi probudila i o ivjela. U kuhinji se rasplamsala vatra,
kroz hodnike su jurile uzbudene slu avke, stubi tem su goredolje hitale sluge, u nad
svodenim podrumima zveckali su kljuèevi skladi tara, u dvori tu su svjetlucale baklje,
sluge su urile po konje, drugi su vukli mazge iz staje, zauzdavalo se, osedlaval
o, trèalo, tovarilo gotovo bi se povjerovalo da dolaze austrosardinske horde, pljaèk
ajuæi i paleæi kao 1746. godine, a kuæegazda se u panici sprema na bijeg. Naravno, uopæe
nije bilo tako! Kuæegazda je suvereno, poput francuskog mar ala, sjedio za pisaæim st
olom u svom uredu, pio bijelu kavu te davao upute posluzi koja je neprekidno uli
jetala u kancelariju. Istovremeno je pisao pisma gradonaèelniku i prvom konzulu, s
vom bilje niku, odvjetniku, svom bankaru u Marseilleu, barunu od Bouvona i raznim
poslovnim partnerima.
Oko est sati sredio je korespondenciju i poduzeo sve potrebne mjere za ostvarenje
svojih planova. Uzeo je i dva mala pi tolja za put, prikopèao pojas s novcem i zakl
juèao pisaæi stol. Zatim je oti ao probuditi kæerku.
U osam je mala karavana krenula. Richis je jahao sprijeda, i bija e ga lijepo vidj
eti u tamnocrvenom haljetku sa zlatnim resama, crnom redengotu i crnom e iru s izaz
ovnom perjanicom. Slijedila ga je kæerka, skromnije odjevena, ali zraèeæi takvom ljepo
tom da su ljudi na ulici i na prozorima sarno nju gledali, da se u mno tvu èulo samo
sveèano »ah« i »oh«, a mu kaci su skidali e ire na izgled drugom konzulu, ali zapravo n
vi enoj eni. Zatim je i la sobarica, gotovo nezamijeæena, te Richisov sluga s dva tovar
na konja kolima se nije moglo zbog pozna
to lo eg stanja ceste za Grenoble a povorka je zavr avala s tucetom mazgi natovareni
h svakakvom robom i pod nadzorom dvojice slugu. Kod Porte du Cours stra a je uzdig
la pu ke na pozdrav i ponovno ih spustila po to je posljednja mazga protapkala mimo
njih. Djeca su jo dugo trèala za njima, a zatim mahala koloni koja se polako udalja
vala strmim, krivudavim putom prema brdima.
Na ljude je odlazak Antoinea Richisa s kæerkom ostavio neobièno dubok dojam. Èinilo im
se kao da prisustvuju antièkom rtvovanju. Pronio se glas da Richis putuje u Grenob
le, dakle u grad u kojemu u posljednje vrijeme prebiva èudovi te to ubija djevojke. L
judi nisu znali to da o tome misle. Je li Richisov put neoprostiva lakomislenost
ili junaèko djelo kojemu se treba diviti Izazov ili smirivanje bogova Samo su neja
sno slutili da posljednji put vide lijepu crvenokosu djevojku. Slutili su da je
Laure Richis izgubljena.
Ta se slutnja pokazala opravdanom, iako se temeljila na posve krivim pretpostavk
ama. Naime, Richis nije uopæe krenuo u Grenoble. Sveèani izlazak bija e samo varka. Pr
evaliv i milju i pol sjeverozapadno od Grassea, nedaleko od sela SaintVallier, zap
ovjedio je karavani da stane. Dao je sobaru punomoæi i popratno pismo i zapovjedio
mu da kolonu mazgi povede sam sa slugama u Grenoble.
On sam krenuo je s Laurom i njenom sobaricom u smjeru Cabrisa, u kojemu su se u
podne odmorili, a zatim preko gore Tanneron odjahali prema jugu. Put bija e vrlo n
aporan, ali im je omoguæio da u velikom luku sa zapadne strane obidu Grasse i kotl
inu Grassea i do veèeri inkognito stignu na obalu. . . Iduæeg dana takav bija e Richis
ov plan htio se s Laurom prebaciti na otoke Lerins na èijem se manjem otoku nalazi
o utvrdeni samostan SaintHonorat. Njime je upravljala nekolicina starih, ali jo v
rlo energiènih redovnika koje je Richis dobro poznavao, jer je veæ godinama kupovao
cjelokupnu samostansku proizvodnju eukaliptusova likera, pinjole i èempresovo ulje
i time
trgovao. I upravo tamo, u samostanu SaintHonorat, koji je, osim zatvora Chateau
dIf i dr avnog zatvora na otoku SainteMarguerite, bio najsigurnije mjesto u Provan
si, namjeravao je za prvo vrijeme smjestiti svoju kæerku. On sam smjesta æe se vrati
ti na kopno, ali æe ovaj put obiæi Grasse s istoène strane, preko Antibesa i Cagnesa,
kako bi jo iste veèeri stigao u Vence. Tu ga je trebao èekati bilje nik da bi se s baru
nom de Bouvonom sporazumio o vjenèanju njihove djece Laure i Alphonsea. Bouyon neæe
moæi odbiti njegovu ponudu: preuzimanje dugova u iznosu od 40.000 livara, miraz u
istom iznosu, razni zemlji ni posjedi, pre a za masline kod Maganosca i godi nja renta
od 3000 livara za mladi par. Kao jedini uvjet Richis æe zahtijevati da se brak sk
lopi u roku od deset dana i konzumira na dan vjenèanja, te da se poslije toga braèni
par nastani u Venceu.
Richis je znao da æe ga nerazmjerno skupo stajati takav brzi postupak sjedinjenja
svoje kuæe s kuæom Bouyon. Kad bi malo prièekao, cijena bi bila ni a. Barun bi ga na kol
jenima molio dopu tenje da kæerku gradanskog veletrgovca uzdigne u plemiæki stale udajo
m za svoga sina, jer æe slava o Laurinoj ljepoti jo svakako porasti, ba kao Richisov
o bogatstvo i Bouvonova financijska oskudica. Neka mu bude! U toj trgovini proti
vnik nije bio barun veæ nepoznati ubojica. Va no je da njemu pomrsi raèune. Udata ena,
deflorirana, a mo da veæ i trudna, ne bi vi e odgovarala njegovoj ekskluzivnoj galerij
i. Posljednji kamenèiæ mozaika bio bi la an, Laure bi izgubila vrijednost za ubojicu,
a njegovo bi djelo propalo. Neka osjeti svu te inu neuspjeha! Richis je namjeravao
odr ati vjenèanje u Grasseu, vrlo sveèano, pred cijelom javno æu. I premda nije poznavao
svog protivnika, a mo da ga nikada neæe ni upoznati, Richis je znao da æe ipak u ivati,
svjestan da æe neprijatelj prisustvovati tom dogadaju i vlastitim oèima morati gleda
ti kako mu ispred nosa otimaju ono za èim je najvi e èeznuo.
Plan bija e dobro zami ljen. I ponovno se moramo diviti Richisovoj pronicavosti koja
ga je toliko pribli ila istini. Brak Laure Richis i sina baruna de Bouvona doista
æe znaèiti potpuni poraz za djevoubojicu iz Grassea. No, plan se jo nije ostvario. R
ichis jo nije kæerku spasio brakom. Jo je nije prebacio u sigurni samostan SaintHono
rat. Troje jahaèa se jo probijalo kroz negostoljubive gudure Tannerona. Staze su po
vremeno bile tako lo e da su morali sjahati. Sve se odvijalo usporeno. Nadali su s
e da æe pred veèer stiæi na more kod Napoulea, malog mjesta zapadno od Cannesa.
44
Dok je Laure Richis s ocem napu tala Grasse, Grenouille je bio na drugom k
raju grada, u laboratoriju madame Arnulfi i macerirao lu njeve. Bija e sam i dobro r
aspolo en. Njegov boravak u Grasseu bli io se kraju. Èekao ga je dan pobjede. U kolibi
ci, u sanduèiæu oblo enom vatom, bila su dvadeset i èetiri minijaturna flakona s ukaplje
nom, zgusnutom aurom dvadeset èetiriju djevica vrlo dragocjene esencije to ih je Gr
enouille tokom protekle godine dobio hladnim anfleriranjem le eva, digestijom kose
i odjeæe, pranjem i destilacijom. A dvadeset petu, najdragocjeniju i najva niju, pr
ibavit æe danas. Za taj posljednji lov veæ je pripremio posudicu s vi estruko preèi æenom m
sti, najfinije laneno platno i balon najèistijeg alkohola. Teren je bio temeljito
sondiran. Bija e vrijeme mladog mjeseca.
Znao je da bi poku aj provale na dobro èuvano imanje u Rue Droite bio besmislen. Sto
ga se htio veæ u sumrak, prije no to se zatvore gradska vrata, u uljati u kuæu, za tiæen s
ojim nedostatkom mirisa, koji æe ga poput èarobne kape uèiniti nevidljivim za ljude i i
votinje, te se sakriti u nekakav kut. A tada æe se, dok sve jo spava, popeti u sobu
svoje drage, voden kroz tamu kompasom svoga nosa.
Obradit æe je na licu mjesta u platnu natopljenom u masti. Ponijet æe samo kosu i od
jeæu, kao obièno, jer se ti dijelovi moraju neposredno isprati u alkoholu, to je lak e
obaviti u laboratoriju. Izraèunao je da mu za zavr no pripravljanje pomade i destila
ciju u koncentrat treba jo jedna noæ. I ako mu se posreæi a nije imao razloga da u to
posumnja preksutra æe imati sve esencije za najbolji parfem na svijetu i napustit
æe Grasse kao èovjek s najfinijim mirisom na zemlji.
Oko podne obavio je posao s lu njevima. Ugasio je vatru, poklopio kotao s masti te
izi ao pred laboratorij da se rashladi. Puhao je zapadnjak.
Veæ s prvim udisajem zapazio je da ne to nije u redu. Atmosfera nije bila uobièajena.
U mirisnom velu grada, u toj kopreni satkanoj od tisuæa niti, nedostajala je zlatn
a nit. Posljednjih je tjedana ta mirisna nit tako ojaèala da je Grenouille njezinu
snagu izrazito osjeæao èak na drugom kraju grada, kod svoje kolibe. Sada je nije bi
lo, nestala je, ni najintenzivnijim nju enjem nije joj mogao uæi u trag. Grenouille
se ukoèio od straha.
Mrtva je, pomisli. Zatim ga opsjedne jo stra nija misao: netko me je pretekao. Netk
o je i èupao moj cvijet i prisvojio njegov miris! Nije uspio kriknuti, jer bija e prev
i e potresen, ah je zato proplakao. Suze su navirale u kutove njegovih oèiju i odjed
nom stale kliziti s obje strane nosa.
Uto je Druot stigao kuæi na ruèak iz »Quatre Dauphins« i usput isprièao kako je rano ujutr
o drugi konzul krenuo u Grenoble s dvanaest mazgi i s kæerkom. Grenouille je suzbi
o suze i otrèao kroz grad na Porte du Cours. Na trgu ispred gradskih vrata zastao
je i onju io. I u èistom dahu zapadnjaka, nezatrovanom zadasima iz grada, doista je
ponovno otkrio svoju zlatnu nit, dodu e tanku i slabu, ali izrazitu. No, omiljeni
miris nije dopirao sa sjeverozapada kamo je vodila cesta za Grenoble, nego prije
iz Cabrisa, ako ne i s jugozapada.
Grenouille upita stra are kojom je cestom krenuo drugi konzul. Jedan mu poka e prema
sjeveru. Ne cestom za Cabris Ili drugom, koja je vodila na jug, prema Auribeauu
i La Napouleu Sigurno nije, rekao je stra ar, vidio ga je vlastitim oèima.
Grenouille se trkom vratio u svoju kolibu. U putnu vreæu strpao je laneno platno,
lonèiæ za pomadu, lopaticu, kare i malu glatku toljagu od maslinovine i smjesta krenu
o na put, ne cestom za Grenoble, nego na jug kamo ga je vodio nos.
Ta cesta, direktni put za Napoule, prolazila je uz obronke Tannerona, dolinama r
ijeka Fravere i Siagne. Za hodanje je bila ugodna. Grenouille je brzo odmicao. K
ad mu se zdesna na glavici brda pojavio Auribeau, nanju io je da veæ skoro susti e bje
gunce. Malo kasnije bio je na istoj visini kao oni. Sad ih je veæ pojedinaèno nju io, èa
k zadah njihovih konja. Mogli su biti udaljeni najvi e pola milje zapadno od njega
, negdje u umama Tannerona. Uputili su se na jug, na rnore. Ba kao on.
Oko pet sati poslije podne Grenouiile je stigao u La Napoule. U ao je u gostionicu
, ne to pojeo i zatra io jeftin smje taj. Predstavio se kao ko arski kalfa iz Nice, koji
putuje u Marseille. Mo e prenoæiti u staji, reko e mu. Tamo je legao u kut i odmarao
se. Nju io je da se troje jahaèa pribli ava. Morao je jo samo èekati.
Dva sata kasnije veæ se dobrano smraèilo stigli su i oni. Preobukli su se da saèuvaju
anonimnost. Obje ene imale su sada tamne haljine i koprene, a Richis crni kratki
kaput. Predstavio se kao plemiæ iz Castellanea; sutra se eli prevesti na otoke Leri
ns, a gostionièar neka se pobrine za èamac koji ih mora èekati kad izade sunce. Ima li
jo gostiju osim njega i njegovih ljudi Ne, rekao je gostionièar, samo ko arski kalfa
iz Nice, ali on spava u staji.
Richis je poslao ene u sobe. Sam je oti ao u staju da jo ne to donese iz bisaga, kako
je rekao. Isprva nije prona ao ko arskog kalfu pa je zatra io od konju ara da mu
donese fenjer. Tada ga je ugledao kako le i na slami i starom gunju u jednom kutu
i duboko spava nasloniv i glavu na putnu vreæu. Doimao se tako neugledno da se Richi
su naèas uèinilo da ga i nema, te da je ono to vidi samo varava sjenka to je baca trep
eravi odsjaj svijeæe u fenjeru. U svakom sluèaju, Richis je u tren oka zakljuèio da od
tog gotovo dirljivo bezazlena biæa ne prijeti ni najmanja opasnost, pa se tiho ud
aljio da ga ne ometa u snu i vratio se u gostionicu.
Veèerao je u sobi sa kæerkom. Nije joj bio objasnio ni svrhu ni cilj neobièna putovanj
a, a nije to uèinio ni sada usprkos njenim upornim pitanjima. Sutra æe je sa svime u
poznati, rekao je, i mo e biti sigurna da sve to on planira i radi èini za njezino do
bro i buduæu sreæu.
Poslije veèere odigrao je s njom nekoliko partija »hombre« i sve ih je izgubio, jer je
umjesto u karte neprekidno gledao njezino lice da bi u ivao u njezinoj ljepoti. O
ko devet sati otpratio ju je u njezinu sobu, nasuprot njegovoj, poljubio je za l
aku noæ i zakljuèao vrata izvana. Zatim je i sam legao.
Odjednom je osjetio veliki umor od napetosti toga dana i prethodne noæi, a ujedno
i veliko zadovoljstvo samim sobom i razvojem dogaðaja. Bez imalo zabrinutosti, bez
crnih slutnji koje su ga jo do juèer muèile kad god bi ugasio svijeæu i dr ale ga budnim
, odmah je zaspao i spavao je bez snova, ne stenjuæi, ne drhteæi, ne grèeæi se i ne okreæuæ
se nervozno u postelji. Prvi put nakon duga vremena Richis je spavao dubokim, m
irnim, okrepljujuæim snom.
U istom trenutku Grenouille se digao sa svoga le aja u staji. I on bija e zadovoljan
samim sobom i razvojem dogadaja i osjeæao se potpuno odmorenim, premda nije spava
o ni trena. Kad je Richis bio do ao u staju da ga potra i, samo se pretvarao da spav
a kako bi ostavio jo jaèi dojam bezazlenosti kojom je zraèio veæ i zbog svog neupadljiv
a mirisa. Do ivio je Richisa drugaèije negoli Richis njega, jer ga je vidio posve ja
sno, to jest olfaktivno osjetio, a nije
mu promaklo ni to kako je Richis odahnuo kad ga je ugledao.
I tako su se obojica pri tom kratkom susretu uvjerili da ni jedan od njih nije o
pasan jedan s krivom, drugi s pravom i tako bija e dobro, smatrao je Grenouille, j
er je njegova prividna i Richisova stvarna bezazlenost olak avala posao njemu, Gre
nouilleu uostalom, takvo bi mi ljenje imao i Richis u obrnutom sluèaju.
45
Grenouille se latio posla s profesionalnom oprezno æu. Otvorio je putnu v
reæu, izvukao laneno platno, pomadu i lopaticu, ra irio platno na gunj, na kojemu je
le ao, te ga poèeo premazivati masnom pastom. Za taj je posao bilo potrebno odreden
o vrijeme, jer je platno ponegdje trebalo premazivati debljim, a ponegdje tanjim
slojem, veæ prema tome na koji dio tijela valja polo iti odredeni dio tkanine. Usta
i pazuho, prsa, spolovilo i stopala daju veæe kolièine mirisa od, na primjer, cjeva
nica, leda i laktova; dlanovi daju vi e mirisa od nadlanica; obrve vi e od vjeda itd
. pa ih, prema tome, treba deblje namastiti. Stoga je Grenouille na platnu ujedn
o modelirao svojevrstan dijagram mirisa tijela koje treba obraditi, i taj ga je
dio posla najvi e smirivao, jer se radilo o umjetnièkoj tehnici koja je podjednako z
aokupljala osjetila, ma tu i ruke, a, osim toga, idealno nagovje tala u itak to ga dono
si konaèni rezultat.
Po to je utro io svu pomadu iz lonèiæa, jo je tu i tamo lagano brisao, na jednom mjestu o
duzeo, na drugome dodao masti, retu irao, jo jednom ispitao »krajolik« modeliran u rnas
ti nosom, dakako, a ne oèima, jer cijeli se posao odvijao u potpunoj tami, to je, m
o da bio jo jedan razlog Grenouilleova sveudilj vedra raspolo enja. U toj noæi, u kojoj
je vladao mladak, ni ta nije moglo odvratiti nje
govu pa nju. Svijet se sastojao samo od mirisa i tiha udaranja valova. Bio je u sv
om elementu. Zatim je preklopio platno poput tapete polo iv i nama æene povr ine jednu na
drugu. Ta mu radnja bija e muèna jer je dobro znao da æe se time, uza svu opreznost, r
eljefno oblikovani dijelovi spljo titi i pomjeriti. No, samo je tako mogao prenije
ti platno. Kad ga je preklopio tako da ga mo e nesmetano nositi preko podlaktice,
uzeo je lopaticu, kare i malu toljagu od maslinovine te se i uljao iz staje.
Nebo bija e zastrto oblacima. U gostionici vi e nije gorjelo nikakvo svjetlo. Jedina
svijetla iskra u toj mrkloj noæi bilo je treperenje svjetionika tvrdave na otoku
Ile SainteMarguerite, na istoku, vi e od milju daieko, nalik na siæu ni svijetli bod n
a tkanini crnoj poput ugljena. Iz zaljeva je povjetarac donosio zadah na ribu. P
si su spavali.
Grenouille se uputi prema prozorèiæu sjenika, na koji su bile prislonjene ljestve, o
dmakne ih i osovi, uhvati slobodnom desnom rukom donji dio s tri preènice, a gornj
i dio nasloni na desno rame, pa prijede dvori te i postavi ih ispod Laurina prozor
a. Prozor bija e od krinut. Dok se penjao ljestvama, lagano kao stubama, radovao se
okolnosti to æe po njeti djevojèin miris ovdje, u Napouleu. Sve bi bilo mnogo te e izvest
i u Grasseu, s prozorima za tiæenim re etkama, u kuæi pod najstro om paskom. Ovdje èak spav
sama. Ne mora ukloniti ni sobaricu.
Odmakne jedno prozorsko krilo, u ulja se u sobu i spusti platno. Zatim se okrene p
rema krevetu. U sobi je prevladavao miris njezine kose, jer je le ala na trbuhu, a
lice, uokvireno savijenom rukom, zagnjurila u jastuk tako da se zatiljak upravo
idealno postavio za udarac toljagom.
Udarac je odjeknuo tupo i praskavo. Mrzio ga je. Mrzio ga samo zato to je stvarao
buku, buku u njegovu inaèe be umnom poslu. Morao je stisnuti zube da bi podnio taj
odvratni um, i kad je sve bilo gotovo, stajao je jo neko vrijeme, ukoèen i mrk, grèevi
to dr eæi toljagu kao da se boji da æe se buka odnekle vratiti poput jeke. No, nije
se vratila, samo se ti ina vratila u sobu, jo nagla enija ti ina, jer se vi e nije èulo ni
blago u tanje djevojèina disanja. Grenouilleova napetost koja se mogla objasniti i st
rahopo tovanjem ili nekakvom grèevitom minutom utnje ubrzo popusti, i njegovo se tije
io mekano opusti.
Odmakne toljagu i primi se predano posla. Najprije ra iri platno koje je tijelu tr
ebalo oduzeti miris i prebaci nalièje preko stola i stolaca pazeæi da ne dodirne nam
a æenu stranu. Zatim povuèe pokrivaè s kreveta. Bo anstven djevojèin miris, koji je odjedno
poèeo navirati, topao i neobuzdan, nije ga dirnuo. Ta poznavao ga je, a u ivat æe u n
jemu poslije, opijati se njime, kad ga doista bude posjedovao. Sad je va no pohvat
ati to vi e mirisa, nastojati da to manje ishlapi, sad je potrebna koncentracija i b
rzina.
karama hitro prore e Laurinu spavaæicu, skine je, zgrabi nama æeno platno i prebaci ga pr
eko njezina gola tijela. Zatim je podigne, provuèe platno ispod nje, zamota je u n
jega onako kako slastièar mota savijaèu, zakrene krajeve i umota je od no nih prstiju
do èela. Samo joj je jo kosa viriia, onako zavijenoj kao mumiji. Grenouille je o i a do
ko e, spremi kosu u njezinu spavaæicu pa je smota u sve anj i zauzla ga. Naposljetku
prebaci ostatak jo neiskori tenog platna preko o i ane glave, zagladi rub i prièvrsti ga
laganim pritiskom prsta. Pregledao je èitav paket. Ni proreza, ni rupice, ni zgu van
a naborèiæa, ni najmanjeg otvora kroz koji bi ishlapio djevojèin miomiris. Ambala a je b
ila savr ena. Preostalo mu je jo samo èekanje, est sati, do svitanja.
Digne mali naslonjaè, na kojemu bija e slo ena njezina odjeæa, prinese ga krevetu i sjed
ne. U irokoj crnoj haljini jo se zadr ao da ak njezina mirisa, pomije an s aromom kolaèiæ
anisom to ih je stavila u d ep za put. Podigne stopala na rub kreveta, blizu njezi
nih, pokrije se njezinom haljinom i pojede kolaèiæe. Bio je umoran. No, nije htio sp
avati, jer nije dolièno spavati na radu, pa makar se rad sastojao samo od èekanja. S
jetio se noæi to ih
je proveo pri destilaciji u Baldinijevoj radionici, èadava kotla, treperave vatre,
tiha puækanja s kojim je destilat kapao iz rashladne cijevi u florentinsku bocu.
Od vremena do vremena trebalo je nadgledati vatru, doliti vode za destilaciju, p
romijeniti florentinsku bocu, odstraniti iscrpljenu sirovinu i ubaciti novu. A i
pak mu se uvijek èinilo da ne bdije samo stoga da obavi te povremene i potrebne ra
dnje, nego da i bdjenje ima svoj smisao. Pa i ovdje, u ovoj sobi u kojoj se anfl
eriranje odvijalo saroo od sebe, pri èemu bi neumjesno ispitivanje, okretanje i do
dirivanje mirisnog paketa moglo èak omesti postupak pa i ovdje su, kako se Grenoui
lleu èinilo, njegova prisutnost i bdjenje bili va ni. Spavanje bi ugrozilo uspje nost
operacije.
Osim toga, nije mu te ko bdjeti i èekati, usprkos umoru. Ovo je èekanje ljubio. Ljubio
ga je i uz one dvadeset i èetiri djevojke, jer to ne bija e besmisleno i pasivno èeka
nje, pa ni eljno i groznièavo èekanje, veæ sudionièko, sadr ajno, gotovo aktivno èekanje.
 se zbivalo za tog èekanja. Ne to bitno. I premda sam nije bio aktivan, radnja se zb
ivala njegovim posredstvom. Dao je sve od sebe. Upotrijebio sve svoje umijeæe. Nij
e mu se potkrala nijedna gre ka... Djelo bija e jedinstveno. I bit æe okrunjeno uspjeh
om. Mora èekati jo samo nekoliko sati. To èekanje ispunjavalo ga je velikim zadovoljs
tvom. Jo nikad u ivotu nije se osjeæao tako dobro, smireno, uravnote eno, nikad toliko
naèistu sa sobom pa ni onda, u svom brdu nikad kao u tim satima pauze u radu dok
je u najdubhoj noæi sjedio pokraj svojih rtava i bdijuæi èekao. Jedino u takvim trenuci
ma radale su se gotovo vedre misli u njegovu mraènom umu.
No, te se misli, zaèudo, nisu odnosile na buduænost. Nije razmi ljao o mirisu to æe ga ob
rati za nekoliko sati, ne o parfemu iz dvadeset pet djevojaèkih aura, ne o buduæim p
lanovima, sreæi i uspjehu. Ne, razmi ljao je o pro losti. Sjetio se postaja iz svoga iv
ota od kuæe madame Gaillard s naslagom vla nih i toplih cjepanica ispred kuæe,
pa sve do dana njeg dolaska u seoce Napoule sa zadahom ribe. Sjetio se ko ara Grimal
a, Giuseppea Baldinija, markiza de la TailladeEspinassea. Sjetio se grada Pariza
i njegovih isparina u kojima se stopilo tisuæu neugodnih mirisa, sjetio se crveno
kose djevojke iz Rue des Marais, otvorenih krajolika, povjetaraca, uma. Sjetio se
i brda u Auvergneu nipo to nije htio izbjeæi tu uspomenu svoje peæine, zraka u kojem
nije bilo ljudskih mirisa. Sjetio se i svojih snova. I dok je o svemu tome razmi l
jao, bija e mu ugodno oko srca. tovi e, èinilo mu se da ga sreæa posebno mazi i da ga je
sudbina vodila krivudavim, ali ipak pravim putovima. . . Kako bi se inaèe na ao u to
j mraènoj sobi, na cilju svojih elja Ako dobro razmisli, sudbina mu bija e doista bla
gonaklona.
Svladalo ga je ganuæe, smjernost i zahvalnost. Hvala ti reèe tiho. Hvala ti, JeanBap
tiste Grenouille, to si takav kakav jesi! Toliko bija e obuzet sam sobom.
Zatim spusti vjede ne da bi spavao, veæ da bi se potpuno predao miru te svete noæi.
Mir mu je ispunjavao srce. No, po svemu sudeæi, mir je posvuda vladao. Nju io je mir
an san sobarice u susjednoj prostoriji, dubok i potpuno spokojan san Antoinea Ri
chisa na suprotnoj strani hodnika, smiren i blag san gostionièara i slugu, pasa, iv
otinja u staji, cijeloga mjesta i mora. Vjetar se smirio. Sve bija e tiho. Ni ta nij
e remetilo mir.
Jedanput je savio nogu i taknuo Laurino stopalo. Zapravo ne njezino stopalo, veæ p
latno to ga je obavijalo, s tankim slojem masti s unutra nje strane, masti koja je
upijala njezin miris, njen bo anski miomiris, njegov miris.
46
Kad su zapjevale ptice dakle, mnogo prije svitanja Grenouille se dign
e i zavr i posao. Razmotao je platno i strgnuo ga s djevojke poput flastera. Mast
se dobro odva
jala od ko e. Samo u pregibima zadr ali su se ostaci koje je morao ostrugati lopatic
om. Ostatke pomade obrisao je Laurinom potko uljom kojom je naposljetku istrljao t
ijelo od glave do pete, tako temeljito da je zgulio i mast iz pora to se u mrvica
ma odvajala od ko e, a time i posljednje konèiæe i vlakanca njezina mirisa. Tek tada b
ija e za njega doista mrtva, uvela, blijeda i mlohava poput cvjetnih otpadaka.
Ubaci potko ulju u veliku, anfleriranu tkaninu, jer je samo u njoj mogla nastaviti
ivjeti, smjesti unutra i noænu ko ulju i njezinu kosu i sve smota u èvrst paketiæ pa ga
stavi pod ruku. Nije se ni potrudio da pokrije le na krevetu. I premda je mrkla n
oæ veæ pre la u modrosivo praskozorje, a predmeti poèeli dobivati obrise, nije se ni osv
rnuo na njezin krevet kako bi je barem jedanput u ivotu vidio oèima. Njezin ga lik
nije zanimao. Za njega vi e nije postojala kao tijelo, veæ samo kao bestjelesni miri
s. A njega je nosio pod rukom, nosio sa sobom. Tiho se popeo na podboj i spustio
ljestvama. Ponovno se digao vjetar, nebo se razvedrilo i preplavilo zemlju hlad
nim, tamnomodrim svjetlom.
Pola sata kasnije slu avka je u kuhinji pripalila vatru. Kad je izi la pred kuæu da do
nese drva, ugledala je prislonjene ljestve, ali bija e jo bunovna da shvati to je po
srijedi. Ne to poslije est iza lo je sunce. Golemo i zlatnocrveno, dizalo se iz mora
izmedu dva otoka Lerins. Na nebu nije bilo ni oblaèka. Zora je najavila prekrasan
proljetni dan.
Richisova je soba gledala na zapad, pa se probudio tek u sedam. Prvi put nakon m
nogih mjeseci doista je izvrsno spavao i, protiv obièaja, izle avao se jo èetvrt sata,
protezao se i uzdisao od u itka i oslu kivao ugodne zvukove to su dopirali iz kuhinje
. Kad je potom ustao, te irom otvorio prozor i opazio kako je vrijeme lijepo i ud
isao svje i mirisni zrak i slu ao udaranje valova, njegovu raspolo e
nju nije bilo granica, pa je na kubio usne i zazvi dao vedru melodiju
Dok se odijevao, i dalje je zvi dao, a zvi dukao je i kad je izi ao iz sobe i poletnim
se koracima uputio hodnikom do vrata sobe svoje kæerke. Pokucao je. I ponovno je
pokucao, tiho da je ne bi naglo probudio. Odgovora nije bilo. Smje kao se. Posve r
azumljivo, jo je spavala.
Oprezno je gurnuo kljuè u bravu i polako okrenuo zasun, tiho, posve tiho, pazeæi da
je ne probudi, gotovo opsjednut eljom da je zatekne jo u snu i probudi poljupcem,
jo jedanput, posljednji put, prije no to je bude morao predati drugom èovjeku.
Vrata su se naglo otvorila, i on ude, a sunèevo svjetlo mu preplavi lice. Soba kao
da bija e ispunjena blistavim srebrom, sve je blije talo, pa je naèas morao zatvoriti
oèi.
Kad ih je ponovno otvorio, ugledao je Lauru kako le i na krevetu, gola, mrtva, o i ana
do ko e i upadljivo blijeda. Kao u mori to ga je muèila u Grasseu pretpro le noæi, kao u
onom neugodnom snu koji je odmah zaboravio i èiji mu se sadr aj sada munjevito vrat
io u sjeæanje. Sve odjednom bija e posve isto kao u onom snu, samo mnogo izrazitije.
47
Glas o ubojstvu Laure Richis pro irio se Grasseom i okolicom kao da je net
ko objavio »Kralj je mrtav!« ili »Izbio je rat!« ili »Gusari su se iskrcali na obali!«, a t
me se razbuktao i strah to ga takve vijesti donose, pa jo i gori. Iznenada je pono
vno zavladala bri ljivo zaboravljena tjeskoba, zarazna kao i pro le jeseni, sa svim
popratnim pojavama: panikom, zaprepa tenjem, bijesom, histeriènim sumnjièenjima, oèajem.
Ljudi su noæu ostajali u kuæi, zakljuèavali kæeri, zabarikadirali se, gubili povjerenje
jedni u druge i prestali spavati. Svatko je mislio kako æe se sve na
staviti kao tada svaki tjedan jedno ubojstvo. Vrijeme kao da se vratilo pola god
ine unatrag.
Ljudi bijahu kao oduzeti od straha, jo gore nego prije pola godine, jer je iznena
dni povratak opasnosti irio osjeæaj nemoæi. Ta, zatajilo je i samo biskupovo proklets
tvo! Ta, ni Antoine Richis, veliki Richis, najbogatiji gradanin, drugi konzul, m
oæan, razborit èovjek, koji je raspolagao svim sredstvima, nije mogao za tititi vlasti
to dijete! Ta, ruka ubojice nije prezala ni od svete Laurine ljepote! Jer su je,
zapravo, svi koji su je poznavali smatrali sveticom, pogotovu sad kad je bila m
rtva. Zar onda ima nade u bijeg od ubojice Bija e jo okrutniji od kuge, jer od kuge
se moglo pobjeæi, ali ne i od tog ubojice, kako je pokazao Richisov primjer. Oèito
bija e obdaren nadnaravnim sposobnostima. Zacijelo je sklopio savez s ðavolom, ako i
sam nije bio davo. I stoga su mnogi, osobito priproste du e, odabrali odlazak u c
rkvu i molitvu kao jedini put. Svaka se bratov tina obraæala svome za titniku bravari
svetom Alojziju, tkaèi svetom Krispinu, vrtlari svetom Antunu, parfimeri svetom Jo
sipu. I vodili bi svoje ene i kæerke, zajedno se molili, jeli i spavali u crkvi, ni
su vi e ni danju iz nje izlazili, uvjereni da æe u za titi zajednice oèajnika i u prisut
nosti Majke Bo je naæi jedinu moguæu sigurnost, ako je sigurnosti uopæe jo bilo.
Drugi, domi ljatiji, udru ili su se u okultistièka dru tva, jer je crkva veæ jedanput zata
jila, pa su za velike pare najmili ovla tenu vje ticu iz Gourdona, zavukli se u jedn
u od mnogih vapnenaèkih peæina ispod Grassea i priredivali crne mise kako bi umilost
ivili neèastivoga. Neki su se pak, uglavnom pripadnici visoke bur oazije i obrazovan
og plemstva, oslanjali na najnovije znanstvene metode, magnetizirali svoje kuæe, h
ipnotizirali svoje kæerke, odr avali fluidalne, utljive seanse u svojim salonima da b
i zajednièkim oda iljanjem misli telepatski istjerali duh ubojice. Cehovi su organiz
irali pokornièke procesije od Grassea do Napoulea i natrag. Redovnici iz pet samos
tana u gradu
slu ili su neprekidne mise s molitvama i stalnim pjevanjima, pa se èas s ovog, èas s o
nog dijela grada èuo neprekidni lamento, dan i noæ. Gotovo se i nije radilo.
Tako su stanovnici Grassea u groznièavoj besposlici, skoro nestrpljivo, èekali sljed
eæe ubojstvo. Nitko nije ni sumnjao da im ono predstoji. I svatko je potajno i èekivao
stra nu vijest s jednom jedinom nadom da nesreæa neæe zadesiti njega veæ nekog drugog.
Medutim, ovaj se put vlasti u gradu, okrugu i provinciji nisu vi e dale zaraziti h
isteriènim rapolo enjem puèanstva. Prvi put otkako se pojavio ubojica djevojaka uspost
avljena je planska i djelotvorna suradnja izmedu gradskih uprava Grassea, Dragui
gnana i Toulona, izmedu magistrata, redarstva, intendanta, parlamenta i ratne mo
rnarice.
Solidarnu akciju moænika potakao je, s jedne strane, strah od opæe narodne bune, a s
druge strane èinjenica to su se tek nakon ubojstva Laure Richis pojavile indicije
koje su omoguæile sistematsko traganje za ubojicom. Ubojicu su vidjeli. Oèito se rad
ilo o onom zlokobnom ko arskom kalfi to je one noæi, kad se dogodilo ubojstvo, spavao
u staji gostionice u Napouleu i iduæeg jutra netragom nestao. Prema sukladnim pod
acima to su ih dali gostionièar, konju ar i Richis, taj èovjek bija e neugledan, niska ra
sta, u smedem haljetku i s putnom vreæom od gruba lanenog platna. Premda su inaèe nj
ihove izjave bile zaèudo neodredene, jer nisu mogli opisati lice, boju kose ni gov
or tog èovjeka, gostionièar je ipak uspio dodati da mu je, ako se ne vara, zapelo za
oko ne to u dr anju i hodu toga neznanca, nekakva nespretnost, hramanje, kao od ozl
jede noge ili zgrèenog stopala.
Oboru ana tim indicijama, dva andarmerijska konjièka odreda po la su veæ u podne na dan u
bojstva u potjeru za ubojicom prema Marseilleu jedan je krenuo obalom, a drugi k
roz unutra njost. Bli u okolicu Napoulea proèe ljali su dobrovoljci. Dva povjerenika zem
aljskog suda u
Grasseu otputovali su u Nicu da bi se propitali za ko arskog kalfu. U lukama Freju
s, Cannes i Antibes nadzirali su sve brodove prije ispiovljavanja, na granici pr
ema Savoji zatvorili su sve putove, i putnici su morali pokazivati svoje dokumen
te. Za one koji su znali èitati, pojavile su se potjernice s opisom ubojice na svi
m gradskim vratima Grassea, Vencea, Gourdona i na vratima seoskih crkvi. Osim to
ga, izvikivali su ih tri puta na dan. Dakako, zgrèeno stopalo potkrijepilo je mi lje
nje da je zloèinac sam davo, pa je stoga prije irilo paniku medu stanovni tvom, nego
navodilo na korisne podatke.
Tek kad je predsjednik suda u Grasseu po nalogu Richisa raspisao nagradu od èak dv
ije stotine livara za hvatanje ubojice, uhapsili su, na osnovi potkazivanja, nek
oliko ko arskih kalfa u Grasseu, Opiju i Gourdonu, od kojih je jedan doista bio zl
e sreæe jer je epao. Usprkos èvrstom alibiju, koji je potvrdilo nekoliko svjedoka, na
mjeravali su ga podvræi mukama, ali se, deseti dan nakon ubojstva, javio na magist
raturu jedan od gradskih stra ara i dao sucima ovu izjavu: U podne onoga dana njem
u, Gabrielu Tagliascu, kapetanu stra e, dok je kao obièno vr io du nost na Porte du Cour
su, obratila se jedna osoba koja, kako sada zna, prilièno odgovara opisu s potjern
ice i koja se ustro raspitivala za put kojim je tog jutra krenuo iz grada drugi k
onzul sa svojom karavanom. Tom dogadaju nije ni prije ni poslije pridao nikakvu
va nost, a ne bi se ni mogao sjetiti tog èovjeka bija e, kako je rekao, posve neupadlj
iv da ga juèer nije sluèajno ponovno vidio upravo ovdje, u Grasseu, u Rue de la Louv
e, ispred laboratorija maitre Druota i madame Arnulfi, i tom mu je prilikom zape
lo za oko da taj èovjek, koji se vraæao u radionicu, izrazito epa.
Sat nakon toga uhapsili su Grenouillea. Gostionièar i konju ar iz Napoulea, koji su
ostali u Grasseu zbog identifikacije drugih osumnjièenih osoba, odmah su u njemu p
repoznali ko arskog kalfu to je kod njih prenoæio: taj i nitko drugi, taj je sigurno
tra eni ubojica.
Pretresli su radionicu, pretresli kolibicu u masliniku iza franjevaèkog samostana.
U jednom kutu le ale su, gotovo neskrivene, razrezana spavaæica, potko ulja i kosa La
ure Richis. A kad su prekopali zemljani pod, izi la je malopomalo na vidjelo odjeæa
i kosa ostalih dvadeset èetiriju djevojaka. Prona ii su platnenu putnu vreæu i drvenu
toljagu kojom je ubijao rtve. Dokazi su bili porazni. Predsjednik suda objavio je
pismenim i usmenim proglasima da je zloglasni ubojica djevojaka, nakon skoro je
dnogodi nje potrage, napokon uhvaæen i da je u zatvoru pod strogom paskom.
48
Ljudi u poèetku nisu vjerovali proglasima. Smatrali su ih varkom koj
om vlasti ele prikriti vlastitu nesposobnost i ubla iti opasnu razdra enost puka. Jo s
u i te kako pamtili ono doba kad im je objavljeno da je ubojica oti ao u Grenoble.
Ovaj se put strah preduboko uvukao u ljudske du e.
Tek kad su iduæeg dana na crkvenom trgu ispred prevotea javno izlo ili dokaze stravièa
n prizor, dvadeset pet haljina sa dvadeset pet vlasi ta navuèenih na motke poput str
a ila, na èeonoj strani trga, nasuprot katedrali javno se mi ljenje promijenilo.
Stotine i stotine ljudi prodefiliralo je mimo jezovitih izlo aka. Prepoznavajuæi odj
eæu, rodaci rtava su vri tali i do ivljavali ivèani slom. Ostali puk, djelomice iz elje
senzacijom, djelomice stoga da bi se uvjerio u istinitost proglasa, zahtijevao j
e da vidi ubojicu. Njihovi su zahtjevi uskoro postali tako glasni, a uznemirenos
t na malom, ustalasanom trgu tako prijeteæa, da je predsjednik odluèio izvesti Greno
uillea iz njegove æelije i pokazati ga na prozoru s prvoga kata prevètea.
Kad je Grenouille pri ao prozoru, vika se sti ala. Odjednom je zavladala posvema nja t
i ina kao za vrelog Ijet
nog dana u podne kad su svi vani na poljima ili se zavlaèe u sjene kuæa. Nije se vi e èu
lo ni koraka, ni naka ljavanja, ni daha. Svi su se na nekoliko minuta pretvorili u
oko i zinuli od èuda. Nitko nije mogao shvatiti da bi taj mali, nesigurni, pogrbl
jeni èovjek tamo gore na prozoru, taj jadnik, ta hrpica bijede, ta ni tica, mogao poèi
niti vi e od dva tuceta ubojstava. Jednostavno nije nalikovao na ubojicu. Nitko, d
odu e, nije moga reæi kako zami lja ubojicu, toga davola, ali svi su se slo ili u jednom
: ne ovako! A ipak premda ubojica, kakav je bio, uopæe nije odgovarao predod bama pr
isutnih ljudi, pa bi se lako moglo pomisliti da njegovo prikazivanje nije bilo o
dvi e uvjerljivo uèinak je bio paradoksalno uvjerljiv samo zato to su vidjeli to biæe o
d krvi i mesa na prozoru i to je on, i nitko drugi, predstavljen kao ubojica. Svi
su mislili: pa, to ne mo e biti istina!. . . a u isto vrijeme znali su da to mora
biti istina.
Naravno, tek kad su stra ari odvukli èovjeèuljka u tamu prostorije i tek po to vi e nije b
io prisutan i vidljiv, nego je jo samo postojao, makar i nakratko, u sjeæanju, goto
vo kao pojam u glavama ljudi, kao pojam odvratnog ubojice tek tada nestalo je za
panjenosti mno tva, i javila se primjerena reakcija: usta se zatvori e, tisuæe oèiju o ivj
e e. I tada zagrmi iz tisuæe grla jedan jedini krik bijesa i osvete: Dajte nam ga! I
spremi e se nasrnuti na prevote da ga zadave vlastitim rukama, rastrgaju i raskom
adaju. Stra ari su se dobrano namuèili prije no to su uspjeli zabarikadirati vrata i
potisnuti svjetinu. Grenouillea su br ebolje odveli u njegovu æeliju. Predsjednik se
pojavio na prozoru i obeæao brz, strog i primjeren postupak. Usprkos tome, pro lo j
e jo nekoliko sati prije no to se gomila razi la, mnogo dana prije no to se grad done
kle smirio.
Proces protiv Grenouillea odvijao se bez ikakva zastoja, jer su dokazi bili nepo
bitni, a i sam je optu eni otvoreno priznao na saslu anju da je poèinio sva ubojstva z
a koja ga terete.
Nije znao toèno odgovoriti samo kad su ga upitali za motiv. Samo je ponavljao da s
u mu djevojke bile potrebne i da ih je stoga ubio. Za to su mu bile potrebne i to
bi to uopæe moglo znaèiti »bile su mu potrebne«. . . na ta je pitanja utio. Pre li su stog
na muèenje, objesili su ga za noge, pa je tako satima visio, upumpali u njega sed
am pinti vode, stopala mu uklije tili u kripac bez ikakva rezultata. Èinilo se da taj
èovjek ne osjeæa tjelesne boli, nije ispustio ni glasa, a kad su mu ponovno postavi
li isto pitanje, samo je odgovorio: Bile su mi potrebne. Suci su ga smatrali lud
akom. Prekinuli su muèenje i odluèili zakljuèiti proces bez daljih saslu anja.
Proces je razvukla jo samo pravnièka rasprava s magistratom Draguignana, u èijoj je s
udskoj oblasti bio La Napoule, te s parlamentom u Aixu, jer su jedni i drugi htj
eli da se proces odr i u njihovoj nadle nosti. No, suci u Grasseu nisu dopustili da
im ga netko otme. Oni su uhvatili zloèinca, veæina ubojstava zbila se u okrugu njiho
ve nadle nosti, i njima je prijetila opasnost od bijesa to æe nabujati u puku ako ubo
jicu predaju nekom drugom sudu. Njegova krv mora poteæi Grasseom.
Petnaestog travnja 1766. godine izreèena je presuda koju su optu enome proèitali u æelij
i: »Parfimerski kalfa JeanBaptiste Grenouille«, tako je glasila, »bit æe odveden na Cour
s ispred gradskih vrata, gdje æe ga, s licem prema nebu, svezati na drveni kri , na
kojemu æe, dok jo di e, dobiti dvanaest udaraca eljeznom motkom, koji æe mu smrskati zgl
obove na rukama, nogama, kukovima i ramenima. Zatim æe podiæi kri koji æe tako stajati
sve do njegove smrti«. Uobièajeni èin milosrda davljenje zloèinca uzicom nakon lomljenja
zglobova bija e krvniku izrièito zabranjen, pa makar se agonija razvukla i na nekol
iko dana. Mrtvo tijelo æe noæu zakopati u ivodernici, bez oznake mjesta.
Grenouille je prihvatio presudu bez uzbudenja. Sudski poslu itelj ga je upitao ima
li kakvu posljednju elju. Nemam odgovorio je Grenouille; nije ni ta trebao.
U æeliju je u ao sveæenik da ga ispovjedi, ali je veæ nakon èetvrt sata izi ao neobavljena
osla. Kad nlu je spomenuo ime Bo je, rekao je, osudenik ga je pogledao s takvim ne
razumijevanjem kao da to ime prvi put èuje, a zatim se pru io na svom le aju i odmah u
tonuo u dubok san. Svaki dalji razgovor bio bi besmislen.
Iduæa dva dana mnogi su dolazili da slavnog ubojicu vide izbliza. Èuvari su im dopu ta
li da bace pogled kroz otvor sa zaklopcem i tra ili est sua po pogledu. Bakrorezac
koji je htio skicirati ubojicu morao je platiti dva franka. No, si e ga je razoèarao
. Okovan lancima oko ruènih i no nih zglobova, zatvorenik je cijelo vrijeme le ao na z
atvorskom le aju i spavao. Lice je okrenuo prema zidu, a nije reagirao ni na lupan
je ni na pozive. Posjetiocima je ulazak u æeliju bio strogo zabranjen, i èuvari se n
isu usudivali prekr iti zapovijed usprkos primamljivim ponudama. Bojali su se da æe
ga netko od rodbine rtava ubiti prije vremena. Iz istog razloga nitko mu nije smi
o davati nikakvu hranu. Mogao ga je netko otrovati. Za svog tamnovanja Grenouill
e je dobivao hranu iz kuhinje za poslugu u biskupskoj palaèi, koju je prije njega
morao ku ati upravitelj tamnice. Posljednja dva dana nije, naravno, ni ta jeo. Le ao j
e i spavao. Svako toliko zvecnuli bi njegovi lanci, i kad bi èuvar po urio k zaklopc
u na vratima, vidio bi Grenouillea kako pije vodu iz boce, ponovno se pru a na le aj
i nastavlja spavati. Kao da se toliko umorio od ivota da ni posljednje sate nije
htio pro ivjeti budan.
U meduvremenu pripremali su Cours za smaknuæe. Tesari su podizali strati te, tri put
a tri metra i visoko dva metra, s ogradom i èvrstim stubama takvo rasko no strati te j
o nisu imali u Grasseu. Sagradili su i drvenu tribinu za uglednike i ogradu za pr
osti puk koji je trebao ostati na odredenoj udaljenosti. Mjesta na prozorima u k
uæama lijevo i desno od Porte du Cours i u stra arskoj zgradi odavna su iznajmili uz
prekomjerne cijene. U Chariteu, koji se smjestio malo postrance, pomoænik krvnika
nagodio se s upraviteljem za bolesnièke sobe, pa ih je uz veliku dobit iznajmio zn
ati eljnicima. Prodavaèi limunade pripremili su goleme zalihe piæa, bakrorezac je otis
nuo stotine i stotine primjeraka skice ubojice, koju je napravio u zatvoru i u m
a ti je malo smjelije oblikovao, putujuæi trgovci hrlili su u tucetima u grad, pekar
i su pekli spomenkolaèiæe.
Krvnik, monsieur Papon, koji je veæ godinama morao èekati priliku da nekom prijestup
niku lomi kosti, dao je skovati te ku èetverouglastu eljeznu motku i odlazio u klaoni
cu da na ivotinjskim le evima vje ba udarce. Smio je zadati samo dvanaest udaraca i n
jima slomiti dvanaest zglobova tako da ne o teti va nije dijelove tijela, na primjer
prsa ili glavu te ak posao koji je zahtijevao vrlo veliku spretnost.
Gradani su se spremali za dogadaj kao za veliku sveèanost. Samo se po sebi razumje
lo da se taj dan neæe raditi. ene su glaèale sveèane haljine, mu karci su èetkali kratke k
pute i zapovijedali slugama da im ula te èizme to bolje znaju i umiju. Svi mu karci s v
ojnièkim èinom ili na polo aju, cehovski me tri, odvjetnici, bilje nici, starje ine bratov
a ili drugi uglednici, pripremili su uniforme ili slu benu odjeæu, s ordenima, e arpam
a, lancima i s perikama napudranim bjelilom. Vjernici su se namjeravali sakupiti
post festum na slu bi Bo joj, Sotonini sljedbenici na razuzdanoj luciferskoj misi z
ahvalnici, obrazovani plemiæi na magnetistièkoj seansi u palaèama Cabrisa, Villeneuvea
i Fontmichela. U kuhinjama su veæ pr ili i pekli, iz podruma donosili vino, a s tr ni
ce cvjetne ukrase, u katedrali se odr avale probe orgulja a i crkvenog zbora.
U kuæi Richis, u Rue Droite, bija e tiho. Richis nije dopustio nikakve pripreme za »da
n oslobodenja«, kako je puk nazvao dan smaknuæa ubojice. Sve mu se to gadilo. Kao to
mu se prije gadio strah to je iznenada ponovno zahvatio ljude, tako mu se gadila
i groznièava radost s kojom su i èekivali taj dogadaj. I sami ljudi, svi su mu se gadi
li. Nije se pojavio na trgu ispred katedrale prilikom pri
kazivanja zloèinca i njegovih rtava, ni na procesu, ni na odvratnom defileu ljudi el
jnih senzacije ispred æelije osudenika. Kad je trebao identificirati kosu i odjeæu s
voje kæerke, pozvao je suce u kuæu, pribrano dao kratku izjavu i zamolio ih da mu te
stvari ostave kao relikvije, to su mu i dopustili. Odnio ih je u Laurinu sobu, r
azrezanu spavaæicu i prsluèiæ stavio na njezin krevet, ra irio crvenu kosu preko jastuka
, sjeo pred postelju, pa nije ni danju ni noæu izlazio iz njezine sobe kao da je t
im besmislenim bdjenjem htio ispraviti ono to je propustio one noæi u La Napouleu.
Bija e pun gadenja, gadenja prema svijetu i prema sebi, pa nije mogao ni plakati,
I ubojica mu se gadio. Nije ga htio ni vidjeti kao èovjeka veæ samo kao rtvu za klanj
e. Htio ga je vidjeti tek prigodom smaknuæa, dok bude le ao na kri u i dok ga lomi dva
naest udaraca, tek tada, sasvim izbliza, stoga je i rezervirao mjesto u prvom re
du. A kad se nakon nekoliko sati puk razide, popet æe se k njemu na gubili te, sjest
i pokraj njega i bdjeti, noæima, danima, bude li potrebno, pri tom mu gledati u oèi,
 ubojici svoje kæerke, istresti mu u lice sve svoje gadenje, zalijevati ga u samrt
nièkoj borbi svim svojim gadenjem kao goruæom kiselinom sve dok èudovi te ne crkne. . .
A poslije to æe poslije toga uèiniti Nije znao. Mo da æe nastaviti ivjeti uobièajenim iv
mo da æe se o eniti, mo da napraviti sina, a mo da neæe ni ta uèiniti, mo da æe umrijeti.
osve svejedno. Takva su mu se razmi ljanja èinila besmislenima, kao da razmi lja to mu
je èiniti nakon vlastite smrti: ni ta, dakako. Ni ta o èemu bi veæ sada mogao ne to znati.
49
Smaknuæe bija e zakazano u pet sati poslije podne. Prvi su znati eljnici s
tigli veæ ujutro i osigurali sebi mjesta. Ponijeli su stolce i klupice, jastuèiæe za s
jedenje, hra
nu, poveli i djecu. Kad je oko podne dohrlilo mno tvo seoskog stanovni tva sa svih s
trana svijeta, Cours bija e veæ dupkom pun, tako da su se prido lice morale smjestiti
na terasastim vrtovima i poljima s druge strane trga i na cesti za Grenoble. Trg
ovci su veæ pravili dobre poslove, jelo se i pilo, brujalo je i kljuèalo kao na godi n
jem sajmu. Ubrzo se sakupilo desetak tisuæa ljudi, vi e nego za praznik »kraljice jasm
ina«, vi e nego u vrijeme najveæih procesija, vi e no ikada u Grasseu. Mno tvo je zaposjel
o i daleke obronke. Visjeli su na drveæu, èuèali na zidovima i krovovima, gurali se, p
o deset, po dvanaest, na prozorima. Samo u sredi tu Coursa, za tiæeno barikadama ograd
e, kao izrezano u tijestu mno tva, ostalo je jo slobodno mjesto za tribinu i strati t
e koje se odjednom èinilo tako malenim, poput igraèke ili pozornice kazali ta lutaka.
I jednu su ulièicu ostavili slobodnom, a vodila je od mjesta predvidenog za smaknuæe
prema Porte du Cours i u Rue
Droite.
Ubrzo poslije tri pojavili su se monsieur Papon i nje
govi pomoænici. Odjeknuo je buran pljesak. Donijeli su na strati te Andrijin kri sast
avljen od drvenih greda i postavili ga na prikladnu visinu poduprijev i ga sa èetiri
te ka stolarska nogara. Jedan stolarski pomoænik pribio ga je èavlima. Svaki zahvat k
rvnikovih slugu i stolara bija e popraæen pljeskom. Kad je zatim pri ao Papon sa eljezn
om motkom, obi ao kri , odmjerio korake, te èas s ove, èas s one strane zamahnuo kao da
udara, mno tvom se prolomilo gromko klicanje.
U èetiri poèela se puniti tribina. Stiglo je mnogo elegantnog svijeta kojemu se mno tv
o moglo diviti, bogate gospode s lakajima i plemenitih manira, lijepih dama, s v
elikim e irima, u blje tavim haljinama. Bilo je prisutno sve plemstvo iz grada i sela
. Vijeænici su stigli u zbijenim redovima, s dvojicom konzula na èelu. Richis je ima
o crnu odoru, crne èarape, crni e ir. Za vijeænicima je mar irala magistratura pod vodstv
om predsjednika suda. Posljednji je stigao biskup u otvorenoj nosiljci, u blista
vom ljubièa
stom ornatu i sa zelenom mitrom. Tko je jo imao na glavi kapu, sada ju je odmah s
kinuo. Ugodaj bija e sveèan.
Zatim se desetak minuta nije dogadalo ni ta. Gospoda su sjela, puk je nepomièno èekao,
nitko vi e nije jeo, sve je zamrlo. Papon i njegovi pomoænici stajali su na podiju
strati ta kao prikovani. Sunce, veliko i uto, lebdjelo je iznad Esterela. Iz kotlin
e Grassea prodirao je topli povjetarac i donosio miris naranèinih cvjetova. Bija e v
rlo toplo i gotovo nevjerojatno tiho.
Napokon, kad su veæ svi pomislili da napetost ne mo e potrajati a da ne provali krik
iz tisuæa grla, izbije mete , bjesnilo ili bilo koja druga masovna manifestacija, z
aèuo se u ti ini konjski topot i kripanje kotaèa.
Niz Rue Droite spu tao se dvopreg, koèija redarstvenog povjerenika. Pro la je kroz gra
dska vrata i pojavila se sada su je veæ svi vidjeli u uskoj ulièici to je vodila na s
trati te. Redarstveni je povjerenik uporno zahtijevao takav postupak, jer je smatr
ao da inaèe ne mo e jamèiti sigurnost zloèinca. Uobièajen nipo to nije bio. Zatvor bija e p
minuta od strati ta i kad osudenik, iz bilo kojeg razloga, ne bi mogao propje aèiti tu
kratku udaljenost, bila bi dovoljna i magareæa zaprega. Jo nitko nije do ivio da bi
se netko na vlastito smaknuæe dovezao u koèiji, s koèija em, livriranim slugama i u konj
anièkoj pratnji.
Usprkos tome, u mno tvu se nitko nije uznemirio, nitko nije negodovao naprotiv. Lj
udi bijahu sretni da se uopæe ne to zbiva, pa su predstavu s koèijom smatrali uspje nom
improvizacijom, ba kao kazali ni gledaoci koji cijene kad se poznati komad izvodi n
a iznenaðujuæe nov naèin. Mnogi su èak smatrali da je takav izlazak na scenu primjeren.
Takvu neuobièajenom i monstruoznom zloèincu dolikuje neuobièajeni postupak. Nisu ga mo
gli dovuæi na strati te u lancima poput obiènog drumskog razbojnika i umlatiti. U tome
ne bi bilo nièeg senzacionalnog. Ali, izvuæi ga iz pojastuèene koèije i odvesti na Andr
ijin kri . . . bija e neusporedivo domi ljatiji èin okrutnosti.
Koèija se zaustavila izmedu tribine i strati ta. Lakaji su iskoèili, otvorili vrata i
spustili ljestvice. Prvi je izi ao redarstveni povjerenik, potom oficir stra e i nap
osljetku Grenouille. Na sebi je imao plavi kratki kaput, bijelu ko ulju, bijele sv
ilene èarape i crne cipele na kopèanje. Nije bio okovan. Nitko ga nije vodio za ruku
. Izi ao je iz koèije poput slobodna èovjeka.
A zatim se dogodilo èudo. Ili ne to nalik na èudo, ne to tako neshvatljivo, neèuveno i nev
jerojatno, ne to to bi poslije svi oèevici nazvali èudom kad bi se uopæe o tome poveo raz
govor, to se nije zbilo, jer su se kasnije svi stidjeli to su uopæe sudjelovali u to
m dogadaju.
Naime, deset tisuæa ljudi na Coursu i obli njim padinama odjednom je pro elo nepokoleb
ljivo uvjerenje da taj èovjeèuljak u plavom kaputiæu, koji je upravo izi ao iz koèije, nip
o to ne mo e biti ubojica. Ne stoga to bi sumnjali u njegov identitet! Bija e to isti èov
jek to su ga vidjeli prije nekoliko dana na trgu ispred crkve, na prozoru prevote
a, kojega bi, da im je onda dopao aka, linèovali u slijepoj mr nji. Isti èovjek koji je
prije dva dana pravomoæno osuden na osnovi èvrstih dokaza i vlastitih priznanja. Is
ti èovjek èiju su smrt pod krvnikovim udarcima arko i èekivali ni minutu prije. Bija e to
n, nedvojbeno!
Usprkos tome. . . on i nije bio taj èovjek, nije mogao biti, on nije mogao biti ub
ojica. Èovjek na strati tu bija e puka nevinost. U tom trenutku svi su to osjeæali, od b
iskupa do prodavaèa limunade, od markiza do male pralje, od predsjednika suda do m
alih ulièara.
I Papon je to osjetio, i ake kojima je stezao eljeznu motku zadrhta e. Odjednom je oæu
tio slabost u jakim rukama i koljena mu klecnu e, a u srcu osjeti tjeskobu poput d
jeteta. Neæe moæi podiæi tu motku, nikad u ivotu neæe smoæi snage da je digne na tog malog
nedu nog èovjeka, ah, pla io se trenutka kad je bude morao podiæi, tresao se, morao se o
sloniti na tu ubilaèku motku da od slabosti ne poklekne, on, veliki, sna ni Papon!
Nimalo drugaèije nije se osjeæaJo ni deset tisuæa okupljenih mu karaca, ena, djece i star
aca: osjeti e slabost poput djevojaka pred èarima ljubavnika. Sviadao ih je jak osjeæa
j naklonosti, nje nosti, lude djeèje zaljubljenosti, tovi e ljubavi, saèuvaj Bo e, prema t
m malom ubojici, i oni se od toga nisu mogli, nisu htjeli obraniti. Bija e to popu
t plaèa to ga èovjek ne mo e obuzdati, poput dugo zatomljivana plaèa to nadire iz.dubine
trobe i sve to pru a otpor potpuno rastvara, sve topi i ispire. Svi su se potpuno r
azvodnjeli, topili se u duhu i du i, pretvorili se u puku amorfnu tekuæinu, samo su
srce æutjeli poput drhtava grumena, i svatko ga je poklonio, predao na milost i ne
milost u ruke tom èovjeèuljku u plavom kaputiæu: ljubili su ga.
Grenouille je veæ nekoliko minuta nepomièno stajao kraj otvorenih vrata koèije. Lakaj
do njega je kleknuo i svese vi e spu tao sve dok nije pao nièice, kako to èine na Istoku
pred sultanom ili Alahom. I drhtao je i tresao se èak u tom polo aju, poku avajuæi se j
o dublje spustiti, opru iti se na zemlji, uvuæi se u nju, podvuæi se. Htio se spustiti
sve do drugog kraja svijeta od puke pokornosti. Zapovjednik stra e i redarstveni p
ovjerenik, obojica nepokolebljivi mu karci, èija je du nost bila da osudenika odvedu n
a strati te i predaju krvniku, nisu nikako mogli uskladiti radnje. Plakali su, ski
dali e ire, ponovno ih stavljali, bacali na zemlju, padali jedan drugome u zagrljaj
, razdvajali se, bezumno lamatali rukama, lomili ruke, trzali se, grèili i krevelj
ili poput ljudi s napadajima vidovice.
Udaljeniji uglednici predali su se takoder ganuæu, iako gotovo nimalo uzdr ljivije.
Svatko je dao srcu maha. Neke su dame gurale ake u krilo i uzdisale od u itka gleda
juæi Grenouillea; druge su, od strastvene èe nje za divnim mladiæem jer tako im je izgle
dao padale u nesvijest bez mnogo parade. Neka su gospoda neprekidno poskakivala
na svojim stolcima, dizala se i spu tala, pa opet dizala, glasno da æuæi i ste uæi akama b
e kao da ele poteg
nuti maè, zatim bi ga izvukli i ponovno gurnuli u korice, pa je sve zveckalo i puc
ketalo; drugi su nijemo uperili pogled prema nebu i sklopili ruke u molitvi; a m
onsinjor, biskup, klatio se gornjim dijelom tijeia kao da mu je muèno i èelom udarao
o koljena sve dok mu se zelena mitra nije otkotrljala s glave; no, nije mu uopæe
bilo muèno, nego se prvi put u ivotu nasladivao vjerskom ekstazom, jer èudo se zbilo
naoèigled svih, i sam Gospodin Bog zaustavio je krvnikovu ruku prikazujuæi andelom èov
jeka to pred svijetom bija e ubojica o, da se tako ne to mo e jo dogoditi u osamnaestom
stoljeæu! Kako li je samo velik Gospodin! A kako malen i prolazan bija e on, biskup,
koji izreèe prokletstvo ne vjerujuæi u nj, samo da bi smirio puk! O, kakve li drsko
sti, kakve li malovjernosti! A sada je Gospodin uèinio èudo! O, divna li poni enja, sl
atke li muke, kakve li milosti kad Bog tako ka njava biskupa!
S one strane barikade puk se u meduvremenu sve besramnije predavao zanosu to ga j
e raspirila Grenouilleova pojava. Tko je isprva, pri pogledu na njega, osjetio s
amo suæut i ganuæe, bija e sada ispunjen pukom pohotom, tko je najprije oæutio divljenje
i èe nju, podao se ekstazi. Svi su èovjeka u plavom kaputiæu smatrali najljep im, najpriv
laènijim i najsavr enijim biæem to su ga mogli zamisliti: opaticama je nalikovao na sam
og Spasitelja, sljedbenicima Sotone na sjajnog gospodara tame, prosvijeæenima na n
ajuzvi enije biæe, mladim djevojkama na princa iz bajke, mu karcima na idealne slike s
amih sebe. I svi su osjeæali da ih je dirnuo, pogodio u najosjetljivije mjesto u n
jihovo erotsko sredi te. Kao da je imao deset tisuæa nevidljivih ruku i kao da je sv
akome od deset tisuæa ljudi to ga opkoli e polo io ruku na spolovilo i gladio ga upravo
onako kako je svatko, mu ko ili ensko, arko pri eljkivao u najskrovitijim ma tanjima.
I tako se predvideno pogubljenje jednog od najgnusnijih zloèinaca toga doba izrodi
lo u najveæe bakanalije to ih je svijet vidio od drugog stoljeæa prije Krista: æudoredn
e ene trgale su sa sebe bluze, razgoliæavale dojke uz histe
riène urlike, bacale se na zemlju uzdignutih suknji; mu karci su suluda pogleda posr
tali u moru pohotna mesa to im se preprijeèilo na putu, drhtavim prstima izvlaèili iz
hlaèa uda ukruæena kao od nevidljive studeni, padali stenjuæi bilo kamo, opæili u najne
moguæijim polo ajima i parovima, starac s djevicom, te ak s odvjetnikovom enom, egrt s o
paticom, jezuit s masonovom enom sve se ispremije alo, kako je tko koga dohvatio. Z
rak je ote ao od slatkastog vonja pohotnog znoja i ispunio se krièanjem, roktanjem i
stenjanjem deset tisuæa zvijeri u ljudskoj spodobi. Pravi pakao.
Grenouille je stajao i smje kao se. Ljudima koji su ga gledali njegov se smije ak èini
o najnedu nijim, najljubaznijim, najèarobnijim i ujedno najzavodljivijim na svijetu.
No, to zapravo nije bio smije ak, nego odvratno i cinièno kreveljenje koje je odra av
alo sve njegovo likovanje i prezir. On, JeanBaptiste Grenouille, roden bez miris
a na najsmrdljivijem mjestu na svijetu, usred otpadaka, izmeta i trule i, odrastao
bez ljubavi, koji je ivio bez tople ljudske du e i samo iz tvrdoglavosti i snagom
gadenja, nizak, pogrbljen, epav, ru an, izbjegavan, èudovi te du om i tijelom postao je
bljubljen. Ma kakvi obljubljen! Ljubljen! tovan! Obo avan! Okonèao je prometejsko dje
lo. S beskrajnom prepredeno æu iznudio je bo ansku iskru koju su drugi bez po muke ste
kli rodenjem i koja je samo njemu bila uskraæena. I vi e! Sam ju je izborio, u svojo
j du i. Bija e jo veæi od Prometeja. Stvorio je sebi auru, blistaviju i djelotvorniju n
o itko prije njega. I nije je nikome dugovao nikakvu ocu, nikakvoj majci, a najm
anje nekakvu milostivu bogu, veæ samo sebi. Bija e, zapravo, sam svoj bog, uzvi eniji
od onog to je zaudarao tamjanom i prebivao u crkvi. Pred njim je, eto, pao nièice p
ravi biskup i skvièao od u itka. Pred njim su od divljenja izgarali bogati i moæni, oh
ola gospoda i dame, dok je puk posvuda uokolo orgijao njemu i njegovu imenu u èast
, a s njim i oèevi, majke, braæa i sestre njegovih rtava. Bio bi
dovoljan samo jedan njegov mig, i svi bi se odrekli svoga Boga i tovali njega, Gr
enouillea Velikoga.
Da, on doista bija e Grenouille Veliki! Sad je to bilo oèito. Kako nekad u samodopad
ljivim ma tarijama, tako sada u zbilji! U tom je trenutku do ivio najveæi trijumf u sv
om ivotu. I bija e mu stra an.
Bija e mu stra an jer ni trena nije mogao u njemu
u ivati. U trenutku kad je izi ao iz koèije i stao na trg oba
sjan suncem, namirisan parfemom koji nadahnjuje ljubav,
parfemom na kojemu je radio dvije godine, parfemom o
èijem je posjedovanju sanjao cijeli ivot. . . u trenutku kad
je vidio i nanju io kako on neodoljivo djeluje i iri se brzi
nom vjetra zarobljavajuæi Ijude oko sebe u tom trenut
ku u njemu je ponovno o ivjelo gaðenjeprema ijudima i
zagorèilo mu trijumf, tako temeljito da nije osjetio ni
najmanju radost, a kamoli zadovolj tinu. Èe nja za ljubav
lju drugih ljudi, o kojoj je uvijek sanjao, postade mu u tre
nutku uspjeha nepodno ljivom, jer on sam ih nije ljubio,
mrzio ih je. Iznenada je spoznao da nikada neæe naæi zado
voljstvo u Ijubavi veæ u mr nji, samo u mr nji i omra eno
sti.
No mr nja to ju je æutio nije na la odjeka medu ljudi
ma. to ih je vi e mrzio, vi e su ga tovali, jer nisu na nje
mu opa ali ni ta osim prisvojene aure, mirisne maske ote
tog parfema koji je doista bio bo anstven.
Najradije bi ih sve iskorijenio, te glupe, smrdljive, ero
tizirane ljude, upravo onako kako je iskorijenio strane mi
rise u zemlji svoje crne du e. I po elio je da osjete kako ih
mrzi i da mu zbog tog jedinog, istinski do ivljenog osjeæa
ja to ga je ikada posjedovao uzvrate mr njom i iskorijene
ga, kako su prvotno i nakanili. Htio se barem jedanput u
ivotu osloboditi. Htio je barem jedanput biti kao drugi
ljudi i rasteretiti du u; kao to su se oni oslobadali svoje
ljubavi i svog glupog obo avanja, tako se i on htio oslobo
diti svoje mr nje. Htio je da ga jedanput, jedan jedini put,
vide onakvim kakav doista jest i da mu barem netko
uzvrati njegov jedini istinski osjeæaj mr nju.
No, ni ta se nije zbilo. Nije se moglo zbiti. Pogotovu ne danas, jer bija e maskiran
najboljim parfemom na svijetu, a ispod te maske nije bilo nièega osim potpune ods
utnosti mirisa. Iznenada osjeti muèninu, jer je æutio da se magle ponovno di u.
Kao onda u peæini, u snu u srcu u svojoj ma ti, odjednom su se poèele dizati magle, gr
ozne maglenjegova mirisa koje nije mogao osjetiti jer bija e bez mirisa. I, kao on
da, obuzeo ga je strah i tjeskoba, te je pomislio da æe se ugu iti. No, sada to vi e n
isu bili snovi, veæ okrutna stvarnost. I sad vi e nije le ao sarn u peæini, nego je staj
ao na trgu, suoèen s deset tisuæa ljudi. I sad vi e nije pomogao krik koji æe ga probudi
ti i rasteretiti i nije pomogao bijeg u dobar i srdaèan svijet koji æe ga spasiti. J
er to je bio taj svijet, i to sada doista jest njegov ostvareni san. I sam je to
tra io.
Grozne, zagu ljive magle i dalje su se dizale iz baru tine njegove du e, dok je puk st
enjao u orgijastiènoj i orgastiènoj ekstazi.
Jedan mu je èovjek trèeæi prilazio. Skoèio je iz prvog reda tribine za uglednike, tako n
aglo da mu je crni e ir pao s glave, i hrlio je gubili tem prema njemu dok je crni kr
atki kaput lepr ao oko njega, poput gavranovih krila ili krila andela osvetnika. B
ija e to Richis.
Ubit æe me, pomisli Grenouille. On je jedini kojega moja maska ne mo e zavarati. Na
meni je miris njegove kæerke, izdajnièki jasan poput krvi. Mora me prepoznati i ubit
i. Mora.
I on ra iri ruke da prihvati andela to je hitao prema njemu. Veæ je gotovo æutio na prs
ima divan, uzbudljiv ubod bode a ili maèa ili o tricu to probija sve mirisne oklope i p
rodire kroz zagu ljive magle sve do sredi ta njegova hladnog srca napokon, napokon n
e to u njegovu srcu, ne to drugaèije od njega samoga! Veæ je osjetio izbavljenje.
No, Richis se odjednom na ao na njegovim grudima, ne andeo osvetnik veæ potreseni Ri
chis, slomljen i raspla
kan, grlio ga i hvatao se za njega svom snagom kao za jedini oslonac u tom moru
bla enstva. Nikakav izbaviteljski udarac maèem, nikakav ubod u srce, pa ni kletva il
i barem krik mr nje. Oæuti, naprotiv, kako mu se na lice lijepe Richisovi obrazi, vl
a ni od suza, i drhtava usta to su plaèljivo aputala: Oprosti mi, sine moj, oprosti mi
, sine!
Smraèilo mu se pred oèima, i vanjski svijet nestane u mrkloj tami. Magle u njemu pre
tvori e se u divlju bujicu i prokljuèa e poput mlijeka, preplavi e ga, priti æuæi strahovit
snagom lju turu njegova tijela, ne nalazeæi izlaza. Htio je pobjeæi, za ime Bo je, htio
je pobjeæi, ali kamo. . . Htio je prsnuti, eksplodirati, da ne ugu i sama sebe. Napo
kon se sru io i onesvijestio.
50
Kad se osvijestio, le ao je u krevetu Laure Richis. Njene relikvije, o
djeæa i kosa, bijahu uklonjene. Na noænom ormariæu gorjela je svijeæa. Kroz od krinut proz
or èuo je slavljenièko klicanje razdraganoga grada. Antoine Richis sjedio je na klup
ici pokraj kreveta i bdio. Dr ao je Grenouilleovu ruku i gladio je.
Prije no to je otvorio oèi, Grenouille je provjerio atmosferu. Sve se u njemu smiri
lo. Ni ta nije vi e kljuèalo, ni ta pritiskalo. U njegovoj je du i ponovno vladala uobièaje
a hladna noæ, jer je samo ona mogla razbistriti svijet i usmjeriti je prema van. O
nju io je svoj parfem. Promijenio se. Vr ne note malo su oslabile, pa je temeljna no
ta Laurina mirisa postala jo izrazitija, velièanstvenija blaga, tamna, iskrièava vatr
a. Osjetio se sigurnim. Znao je da æe ga jo nekoliko sati tititi, pa je otvorio oèi.
Richisov pogled poèivao je na njemu. Taj pogled bija e ispunjen beskrajnom blagonakl
ono æu, nje no æu, ganuæem i praznom, glupom dubinom onoga koji ljubi.
Nasmije i se i èvr æe stisne Grenouilleovu ruku i reèe: Sve æe biti dobro. Magistrat je p
io tvoju presudu.
Svi su svjedoci povukli svoje iskaze. Slobodan si. Mo e
raditi to eli . No, ja elim da ostane kod mene. Izgubio
sam kæerku pa elim u tebi dobiti sina. Slièan si joj. Veæ iz
gleda kao ona, tvoja kosa, usta, ruka. . . Cijelo vrijeme
dr ao sam tvoju ruku, tvoja je ruka poput njezine. I kad
gledam u tvoje oèi, èini mi se da me ona gleda. Ti si njezin
brat, pa elim da mi bude sin, moja radost, moj ponos,
moj nasljednik. Jesu li tvoji roditelji jo ivi
Grenouille odmahne glavom, i Richisa oblije rumenilo
od sreæe. Hoæe li onda biti moj sin promuca i skoèi
s klupice, te sjedne na rub kreveta pa stisne i drugu Gre
nouilleovu ruku. Hoæe li Hoæe li me za svoga oca Ne
reci ni ta! Ne govori! Jo si preslab da govori . Samo kim
ni!
Grenouille kimne. A Richisu, rumenom od sreæe, izbije
znoj iz svih pora, te se prigne i poljubi Grenouillea u usta.
Sad spavaj, dragi moj sine! reèe on uspraviv i se. Bdjet æu uza te sve dok ne zaspe .
o ga je dugo promatrao u nijemom bla enstvu, doda: Usreæio si me, vrlo si me usreæio.
Grenouille razvuèe usne, kako je vidio da èine ljudi koji se smije e. Zatim sklopi oèi.
Cekao je jo neko vrijeme, a zatim stao ravnomjernije i dublje disati, kao da spav
a. Osjeti kako ga Richisov pogled miluje po licu. Jednom je oæutio kako se Richis
ponovno prignuo da ga poljubi, ali se predomislio bojeæi se da ga ne probudi. Napo
kon je ugasio svijeæu i na prstima se i uljao iz sobe.
Grenouille je le ao sve dotle dok nije zamrla buka u kuæi i u gradu. Kad je ustao, v
eæ je svitalo. Brzo se odjenuo i iskrao iz sobe, pro ao tiho hodnikom, tiho se spust
io stubi tem i kroz salon izi ao na terasu.
Kad je bilo vedro, odatle je preko zidina i kotline oko Grassea pucao pogled sve
do mora. Sada se maglica nadvila nad polja, pa su mirisi to su odande dopirali t
rave, ukovine i ru a bili kao okupani, èisti, iskonski, jednostavni i ugodni. Grenoui
lle poprijeko prede vrt i popne se preko zida.
Na Coursu se morao jo jednom probiti kroz ljudske isparine prije no to je stigao u
prirodu oslobodenu takvih mirisa. Cijeli trg i okolne padine nalikovali su na g
olem opusto en vojnièki logor. Uokolo su le ale tisuæe i tisuæe pijanih osoba, iscrpljenih
od razvratnosti noæa njeg slavlja, neke bijahu goie, neke polugole ili napola pokri
vene odjeæom ispod koje su se zavukle kao pod pokrivaèe. Zaudaralo je na kiselo vino
, rakiju, na znoj i mokraæu, na djeèji izmet i pougljenjeno meso. Tu i tamo dimili s
u se ostaci vatre na kojoj su sinoæ pekli meso, oko koje su se opijali i plesali.
Povremeno bi se u opæem hrkanju razabralo nekakvo tepanje ili zaèuo smijeh. Mo da je n
etko bio budan i piæem utapao posljednje traèke svijesti. No, nitko nije zamijetio G
renouillea koji je gazio po ra trkanim tijelima, oprezno ali i brzo, kao kroz blat
o. Nije ga prepoznao ni onaj koji ga je vidio. Nije vi e odisao mirisom. Èudo je zav
r ilo.
Stigav i na kraj Coursa, nije krenuo cestom za Grenoble, ni onom za Cabris, nego s
e preko polja uputio prema zapadu ne okrenuv i se ni jedan jedini put. Kad je iza lo
sunce, puno, uto i jarko, on je veæ odavna nestao.
Gradani Grassea probudili su se strahovito mamurni. I onima koji nisu pili glava
je bila te ka kao olovo, a muènina sjela na eludac i svladala duh. Na Coursu, pri na
jjaèem sunèevu svjetlu, èestiti gradani tra ili su svoju odjeæu to su je porazbacali na or
ijama, æudoredne ene tra ile su svoje mu eve i djecu, a ljudi, koji se uopæe nisu poznava
li, s u asom su se razdvajali iz najintimnijeg zagrljaja, znanci, susjedi, mu evi iz
nenada su se javno suoèili u najneugodnijoj golotinji.
Mnogih se taj do ivljaj dojmio tako stravièno, tako potpuno neobja njivo i nespojivo s
njihovim stvarnim moralnim pogledima da su ga u istom trenutku smjesta izbrisal
i iz pamæenja, pa ga se doista nisu mogli poslije sjetiti. Ostali, koji nisu tako
suvereno vladali svojim osjetilnim aparatom, trudili su se da ne gledaju, ne slu a
ju, ne mis
le. . . to nije bilo jednostavno, jer je sramota bila suvi e oèigledna i sveobuhvatna
. Tko je prona ao svoje stvari i rodake, udaljio se to je br e i neupadljivije mogao.
Oko podne trg se potpuno ra èistio, kao pometen vjetrom.
Gradani su tek pred veèer izi li iz kuæa, ako su uopæe izlazili, kako bi kupili ono najp
otrebnije. Pozdravili bi se na brzinu, razgovarali samo o neva nim stvarima. O dog
adajima prethodnog dana i minule noæi nisu prozborili ni rijeèi. Koliko su god sinoæ b
ili raspojasani i svje i, toliko su danas bili obuzeti stidom. I svi su to osjeæali,
jer svi bijahu krivi. Graðani Grassea jo nikad nisu bili tako slo ni i tako taktièni k
ao tada.
Neki su se, dakako, morali po slu benoj du nosti neposrednije baviti nedavnim dogada
jem. Kontinuitet javnog ivota, nepokolebljivo jedinstvo reda i zakona zahtijevali
su hitne mjere. Veæ poslije podne sastalo se Gradsko vijeæe. Gospoda, medu njima i
drugi konzul, nijemo su se zagrlila, kao da tom urotnièkom gestom ele iznova konsti
tuirati to ugledno tijelo. Zatim su una anima odluèili, ne spominjuæi dogadaje, a ka
moli Grenouilleovo ime, da »smjesta sru e tribinu i strati te na Coursu, te trg i okol
na, izga ena polja ponovno dovedu u prija nje, uredno stanje«. Za te radove odobrili s
u stotinu ezdeset livara.
U isto vrijeme zasjedao je sud u prevoteu. Magistrat se, bez rasprave, suglasio
da zakljuèi »sluèaj G.« i arhivira spis bez urud biranja, te pokrene novi postupak protiv
dotad nepoznatog ubojice dvadeset i pet djevica u okrugu Grasse. Redarstveni pov
jerenik dobio je nalog da smjesta provede istragu.
Prona li su ubojicu veæ sutradan. Na osnovi oèito sumnjivih okolnosti uhapsili su Domi
niquea Druota, parfimerskog majstora iz Rue de la Louve, u èijoj su kolibici, na k
raju krajeva, i prona li odjeæu i kosu svih rtava. Isprva je sve poricao, ali se suci
nisu dali zavarati. Nakon èetrnaestosatnog muèenja sve je priznao i èak molio da ga to
prije pogube, pa su mu molbi udovoljili veæ sljedeæi
dan. Objesili su ga zoru, bez velike buke, ne podigav i ni strati ta ni tribine, sam
o u prisutnosti krvnika, nekoliko èlanova magistrata, lijeènika i sveæenika. Kad je iz
dahnuo, lijeènik je konstatirao smrt, zatim su sve unijeli u zapisnik, a mrtvo tij
elo smjesta pokopali. Time je sluèaj bio zakljuèen.
Grad ga je ionako veæ zaboravio, potpuno ga zaboravio, pa putnici, koji su nekolik
o dana poslije stigli u Grasse i usput se propitkivali za zloglasnog djevoubojic
u, nisu mogli pronaæi ni jednog jedinog razumnog èovjeka koji bi ih o tome mogao oba
vijestiti. Samo je jo nekoliko ludaka iz Charitea, neizljeèivih du evnih bolesnika, b
rbljalo ne to o velikoj sveèanosti na Place du Coursu, zbog koje su morali ispraznit
i svoje sobe.
Ubrzo se ivot potpuno normalizirao. Ljudi su marljivo radili, dobro spavali, brin
uli se o svojim poslovima i èestito se pona ali. Voda je ikljala, kao i uvijek, iz mn
ogih izvora i zdenaca i plavila blatom ulice Grassea. Otrcani se grad i dalje po
nosno uzdizao na obroncima povrh plodne kotline. Sunce je grijalo. Bli io se sviba
nj. I berba ru a.
ÈETVRTI DIO
51
Grenouille je hodao noæu. Kao na poèetku svoga putovanja obilazio je grad
ove, izbjegavao ceste, u svitanje lijegao, uveèer ustajao i dalje pje aèio. Hranio se
onim to bi na ao putem: travom, gljivama, cvijeæem, krepanim pticama, crvima. Ostavio
je za sobom Provansu, pre ao Rhonu ukradenim èamcem ju no od Orangea, slijedio tok Ar
dechea sve dotle dok nije za ao duboko u Sevensko gorje, a zatim se uputio dolinom
rijeke Allier prema sjeveru.
Stigav i u Auvergne pribli io se Plomb du Cantalu. Vidio ga je na zapadu, visokog i
srebrnosivog na mjeseèini, i osjetio je miris svje eg vjetra to je odande dopirao. No
, ni ta ga nije vuklo na planinu. Nije vi e èeznuo za peæinskim ivotom. To je iskustvo veæ
do ivio, i nije ga zadovoljilo. Kao ni iskustvo ivljenja medu ljudima. I jedno i dr
ugo ga je gu ilo. Nije mu se uopæe vi e ivjelo. Htio je otiæi u Pariz i umrijeti. Eto, to
je htio.
Od vremena do vremena gurnuo bi ruku u d ep i stiskao staklenu boèicu sa svojim parf
emom. Flakon je jo bio gotovo pun. Za nastup u Grasseu potro io je samo jednu kap.
Ostatak æe biti dovoljan da zaèara èitav svijet. Kad bi htio, mogao bi postiæi da mu klièe
stotina tisuæa, a ne samo deset tisuæa ljudi; ili pro etati u Versailles da mu kralj
poljubi noge; poslati Papi parfimirano pismo i navijestiti se kao novi Mesija; p
roglasiti se pomazanjem pred kraljevima i carevima u Notre Dame vrhovnim imperat
orom, tovi e bogom na zemlji, ako se netko jo uopæe kao bog pomazuje . . .
Sve bi to mogao samo kad bi htio. Posjedovao je moæ da to uèini. Imao ju je u rukama
. Moæ koja je bila jaèa od moæi novca ili od moæi terora ili od moæi smrti: nesavladi
vu moæ da u ljudima pobudi ljubav. Ta moæ samo ne to nije mogla postiæi: nije mu omoguæava
la da osjeti vlastiti miris. I ma koliko u oèima svijeta izgledao kao bog zbog svo
g parfema, fuækao je na sve, na svijet, na sama sebe, na svoj parfem kad nije bio
u stanju osjetiti svoj miris.
Iz ruke to je stiskala flakon zraèio je nje an miris, i kad bi je primakao nosu i omi
risao, obuzela bi ga sjeta, pa bi na nekoliko trenutaka zaboravio hodati, stao i
nju io. Nitko ne zna koliko je taj parfem doista dobar, pomisli. Nitko ne zna kak
o je dobro napravljen. Drugi se samo pokoravaju njegovu djelovanju, pa èak i ne zn
aju da to parfem na njih djeluje i opèinjava ih. Samo sam ja spoznao njegovu Ijepo
tu, zato to sam je ja stvorio. I samo meneon ne mo e opèiniti. Ja sam jedini za koga
je on besmislen.
A jednom tad je veæ bio u Burgundiji stao je razmi ljati: kad sam stajao pokraj zida
, ispod vrta u kojem se igrala crvenokosa djevojèica i kad mi je vjetar dopuhao nj
ezin miris. . . ili èak obeæanje njezina mirisa, jer njezin kasniji miris nije ionak
o jo postojao mo da sam tad oæutio ne to nalik na ono to su iskusili ljudi na Coursu ka
sam ih preplavio svojim parfemom . . . No, odmah je odbacio tu pomisao. Ne, bij
a e to ne to drugo: tð, znao sam da udim za mirisom, ne za djevojkom. Medutim, Ijudi su
vjerovali da ude za mnom, i neæe nikada otkriti za èime su zapravo udjeli.
Potom je prestao razmi ljati, jer razmi ljanje ne bija e njegova jaka strana; osim tog
a, veæ je stigao u orleanski kraj.
Pre ao je Loiru kod Sullvja. Dan poslije veæ je osjetio u nosu miris Pariza. Dvadese
t petog lipnja 1767. u ao je u grad kod Rue SaintJacques, rano ujutro, u est sati.
Bija e vrlo toplo, najtopliji dan te godine. Tisuæe vonjeva i smradova irile su se ka
o iz tisuæa gnojnih rana. Nije bilo ni da ka vjetra. Povræe je na klupama tr nice venulo
jo prije podneva. Raspadalo se meso i riba. U uskim ulicama zastao je ku ni zrak. Èi
nilo se da ni rijeka vi e ne
teèe, veæ da jo samo stoji i zaudara. Sve bija e kao onoga dana kad sc rodio Grenouille
.
Pre ao je Pont Neufom na desnu obalu, pre ao Les Halles i stigao na Cimetiere des In
nocents. U arkadama kosturnica du Rue aux Fers odluèio je sjesti. Pred njim se pros
tiralo groblje nalik na boji te razrovano topovima, raskopano, izbrazdano, naèièkano u
zdu i poprijeko grobovima, lubanjama i kostima, nigdje ni stabla, ni grma ni trav
ke: jalovi te Smrti.
Nigdje ni ive du e. Zadah le eva bija e tako jak da su se povukli i grobari. Ponovno su
do li tek nakon zalaska sunca kako bi uz svjetlost baklji do kasne noæi kopali rake
za sutra nje mrtvace.
Poslije ponoæi grobari su veæ oti li mjesto je o ivjelo svakakvim olo em, lopovima, kol
a, kurvama, dezerterima, mladim oèajnicima. Zapalili su malu logorsku vatru za kuh
anje i rastjerivanje smrada.
Kad je Grenouille izi ao iz arkada i umije ao se medu njih, nitko ga isprva nije ni
zapazio. Mogao je neopazice priæi njihovoj vatri kao da je jedan od njih. Kasnije
se potvrdilo njihovo mi ljenje da je on najvjerojatnije bio nekakav duh ili andeo
ili natprirodno biæe. Obièno ih je i te kako smetala blizina neznanca.
No, taj se èovjeèuljak, kako su kasnije govorili, iznenada pojavio u svom plavom hal
jetku, kao da je iz zemlje iznikao, dr eæi u ruci boèicu koju je otèepio. Bija e to prvo èe
a su se mogli sjetiti: da je netko stajao pred njima i otèepljivao boèicu. A zatim s
e sav poprskao sadr ajem te boèice i odjednom se okru io ljepotom kao bije tavom vatrorn
. Uzmakli su naèas od strahopo tovanja i golema zaprepa tenja. No, u istom trenutku os
jeti e da su uzmaknuli samo zato da uzmu zalet, da se njihovo strahopo tovanje pretv
ara u pohotu, zaprepa tenje u odu evljenje. Osjctili su da ih privlaèi taj andeo u Iju
dskoj spodobi. Iz njega je prodirala silovita bujica, nadirala razorna plima koj
oj se nitko nije mogao oduprijeti, to vi e to se nitko i nije
htio oduprijeti, jer ta je plima pokrenula i samu volju i nagnala je prema tom èov
jeku.
Okru ili su ga, njih dvadeset, trideset, i sve vi e stezali krug. Ubrzo ih krug nije
vi e mogao sve obuhvatiti, pa su se poèeli tiskati, gurati, probijati se, svatko je
htio biti to bli e sredi tu.
A zatim popusti e i posljednje koènice, i krug se ra
spao. Strmoglavili su se na andela, bacili se na njega, sru ili ga na zemlju. Svat
ko ga je htio dodirnuti, svatko imati dio njega, perce, krilce, iskru njegove ve
lièanstvene vatre. S tijela su mu trgali odjeæu, kosu, ko u, èerupali ga, zarivali mu ka
nd e i zube u meso, spopadali ga kao hijene.
No, ljudsko je tijelo ipak ilavo i ne mo e ga se tako lako rastrgati, pa i konji se
pri tom grdno namuèe. Stoga su ubrzo bljesnuli bode i, zasjekli i zaparali, sjekire
i sjeèiva obori e se fijuèuæi na njegove zglobove, smrska e mu kosti. Andeo bija e ubrzo r
njen u trideset dijelova, i svaki èlan dru ine zgrabi jedan komad, povuèe se i pro dere
ga, pohotno i pohlepno. Za pola sata nestalo je s lica zemlje i posljednje vlaka
nce JeanBaptistea Grenouillea.
Kad su se ljudo deri nakon jela ponovno okupili oko vatre, nitko nije progovorio n
i rijeèi. Tu i tamo netko bi podrignuo, ispljunuo ko èicu, mljacnuo, nogom gurnuo u va
tru poneku krpicu to je ostala od plavog haljetka. Svima im je bilo pomalo neugod
no, pa se nisu usudili pogledati jedni drugima u oèi. Svatko je, bio mu ko ili ensko,
imao na du i poneko ubojstvo ili neki drugi gnusan zloèin. No, po derati èovjeka Ne bi
nikada pomislili da mogu poèiniti tako u asno djelo. I zaèudi e se kad su ustanovili kak
o je to ipak lako i da ne osjeæaju ni najmanju gri nju savjesti, uza svu nelagodu. N
aprotiv! Premda im je te ko pao na eludac, pri srcu im bija e lako. Njihove mraène du e o
djednom se razvedri e. I lica im zablista e nje nim, djevièanskim sjajem. Mo da su se zbog
toga sustezali da podignu glave i pogledaju jedni drugima u oèi.
Kad su se zatim ipak ohrabrili, najprije kradomice, a potom sasvim otvoreno, mor
ali su se nasmije iti. Bili su osobito ponosni. Prvi put uèinili su ne to iz ljubavi.
Izdavaèko knji arska radna organizacija

MLADOST
Zagreb, Ilica 30
Gcncralni direktor Branko Jurièeviæ
OOUR Izdavaèka djelatnost Zagreb, Gupèeva zvijezda 3
Direktor Stipan Medak
Likovni urednik Irislav Me troviæ
Tehnièki urednik Josip Zduniæ
Korektori Marija Molnar Sefija Ibrahimpa iæ
Nakiada: 6000 primjeraka
Tisak: RO Zrinski, TIZ, Èakovec 1986.