Podgorica, 2011.

Jelena MARTINOVI BOGOJEVI

BARTOKOV MIKROKOSMOS KAO KLAVIRSKI METOD

Jelena MARTINOVI BOGOJEVI

izdava MUZIKI CENTAR CRNE GORE za izdavaa arko MIRKOVI recenzenti prof. dr Vesna VUINI prof. Vladimir BOKARJOV lektura Lida VUKMANOVI TABA grafiko oblikovanje Suzana PAJOVI IVKOVI tampa IVPE Cetinje tira 200 godina izdanja 2011. ISBN 978-9940-538-01-9 COBISS.CG-ID 17211408.CG-ID 16804880

sadraj
Bartokov Mikrokosmos kao klavirski metod Slike iz biografije Muzika Bele Bartoka folklor kao nepresuno izvorite Bartokove klavirske kompozicije Pedagoka djela Bartokov predgovor za Mikrokosmos Sadraj Mikrokosmosa Analiza Prve sveske Analiza Druge sveske Analiza Tree sveske Analiza etvrte sveske Analiza Pete sveske Analiza este sveske Upotreba prve tri sveske kao zasebnog klavirskog metoda Literatura
7 9 11 13 14 16 18 23 26 29 31 33 35 36 41

Bartokov Mikrokosmos kao klavirski metod

U minijaturama Mikrokosmosa, otkrivamo Bartokovu muziku u njenoj univerzalnoj dimenziji, kao makrokosmos. Jano Brauer

Bela Bartok (Bla Bartk) najznaajniji maarski kompozitor XX vijeka, posvetio je dio svog opusa izuavanju folklora, stvarajui muziki jezik bogat najraznovrsnijim ritmovima na koje se nadovezuju melodije narodnih napjeva, uobliene u karakteristian izraz moderne muzike. Igra s atonalnou, motivi etnomuzikolokog nasljea, snaan energetski naboj, neke su od osobina koje karakteriu Bartokovo stvaralatvo. Govorei o Bartoku pijanisti ili Bartoku pedagogu, moemo sagledati sve aspekte njegove muzike izraajnosti i svestranosti. Snimljeni materijal koji je izdavaka kua Hungaroton priredila i izdala 1981. godine, prua mogunost da ga tumaimo i kao pijanistu. Izvoenje nekoliko Skarlatijevih (Scarlatti) sonata, Bramsov (Brahms) Capriccio u b-molu i neka od vlastitih klavirskih djela svjedoe, kako to navodi David Dubal21 : o njegovom dopadljivom rubatu, divnom i pjevljivom tonu, udruenom s elegantnom virtuoznou, to ga odreuje kao pijanistu poznoromantiarskog tipa. Ono to nas u ovom radu zanima jeste Bartok pedagog, manje poznat, ali jasan i otvoren, kroz literaturu koja je proistekla iz njegovog pedagokog iskustva. Ogledalo Bartoka pedagoga predstavlja njegov Mikrokosmos didaktika zbirka u est svesaka, ili 153 progresivna komada, kako ih je sam autor odredio. Ovaj rad posveen je upravo tom Beli Bartoku.
1 David Dubal, The art of the piano, Summit book, New York, 1989, str. 43

Slike iz biografije
Klavir je pratio Belu Bartoka od najranijeg djetinjstva, od vremena kada mu je majka, kao vrstan pedagog davala prve asove, sve do njegovog posljednjeg koncerta koji je odrao januara 1943. godine. Rano je postao uenik velikog maarskog pedagoga Lasla Erkela, a kada je primljen na Kraljevsku akademiju u Budimpeti, klavir mu je predavao uveni Listov uenik Itvan Toman (Istvn Thomn), a kompoziciju Jano Koesler (Jnos Koessler). Na ovoj visokoobrazovnoj instituciji Bartok se kolovao od 1899. do 1903. godine. Godine 1900. upoznaje se s mladim kompozitorom Zoltanom Kodaljem (Zoltan Kodaly) sa kojim e poeti da izuava maarski folklor, a njihova etnomuzikoloka istraivanja obuhvatie i muziku balkanskih naroda. S Kodaljem zapoinje i jedno pedagoko-muziko izuavanje bazirano na upotrebi narodnih pjesama u muzikom vaspitanju i obrazovanju djece i ulozi pentatonike kao osnovnog polazita, karakteristine prije svega za Kodaljevu metodologiju: Danas je jedan od najrasprostranjenijih metodoloko-pedagokih sistema za djecu na svijetu Kodaljev sistem. On je zasnovan na sol-fa pjesmi, maarskoj narodnoj muzici i razliitim pentatonskim ljestvicama. Kodaljev doprinos maarskoj i evropskoj kulturi je isto istorijski u direktnoj vezi s patriotskim strujanjima u procesu osamostaljenja Maarske od Austrougarske tokom i poslije konanog raspada Austrougarske.22Iako se navedeni citat norvekog pedagoga i muzikologa Bjerkvola odnosi na Kodalja, kojem je pedagogija bila primarna vokacija, dijelom se moe odnositi i na Bartoka koji je dijelio s njim mnoga metodoloka promiljanja. Inspirisan simfonijskim poemama Riharda trausa, Bartok pie svoje prvo veliko orkestarsko djelo u kojem ispoljava nacionalna osjeanja, Kout simfoniju, inspirisanu maarskim herojem Lajoem Koutom. Neto kasnije upoznae impresionizam, pa e naklonost prema Rihardu trausu zamijeniti onom prema Klodu Debisiju. Tako e u ranim djelima, gra2 Jun- Ruar Bjerkvol, Nadahnuto bie, Plato, Beograd, 2005, str. 286.

dei vlastiti kompozitorski rukopis, Bartok stvarati pod uticajem tri kompozitora Bramsa, trausa i Debisija. Na drugoj strani, raste i Bartokova pijanistika reputacija. Na velikom meunarodnom takmienju 1905. godine Anton Rubintajn (Anton Rubinstein Competition) osvaja drugu nagradu, pored Vilhelma Bakhauza (Wilhelm Backhaus), dobitnika prve nagrade. Dvije godine kasnije biva imenovan za profesora klavira na kraljevskoj akademiji u Budimpeti. Kao plod njegovog pedagokog rada 1908. godine objavljuje zbirku lakih komada s jednostavnim nazivom Za djecu. Pod utiskom agresije Prvog svjetskog rata, Bartok pie klavirsku kompoziciju Allegro barbaro, kojom pokazuje zrelost muzikog izraza. U tim ratnim vremenima napisao je i operu Zamak Plavobradog. Nakon rata Bartok je priredio niz koncerata kojima je predstavio svoju muziku van maarskih granica. Ovaj izuzetno kreativan period trajao je do 1940. godine, kada Nacisti okupiraju Maarsku. Bartok tada biva primoran da napusti domovinu i emigrira u Sjedinjene Amerike Drave na poziv Univerziteta Kolumbija gdje e raditi na izuavanju srpsko-hrvatske muzike. Ostae neostvaren njegov san o povratku u Maarsku, kojoj je podario najiskreniji dio svoje muzike. Umro je u njujorkoj bolnici West Side Hospital 26. septembra 1945. godine.

10

Muzika Bele Bartoka folklor kao nepresuno izvorite

Analitiari i muzikolozi danas smatraju da je muzika Bele Bartoka bila jednako revolucionarna za prvu polovinu XX vijeka, kao to je to bila muzika Betovena, Lista ili Debisija za epohe u kojima su stvarali. Otkrivi svo bogatstvo folklora, prihvatio ga je kao osnovno izvorite muzikih ideja, produbivi mu smisao svojim izuzetnim talentom i muzikim promiljanjima. U ovom se kontekstu moe pomisliti da je i Franc List koristio maarsku narodnu muziku pola vijeka ranije, ali je razlika u tome to mu ovaj otac modernog pijanizma ni priblino nije davao toliki znaaj i prilazio mu s toliko sistematinosti. Stoga se moe tvrditi da je Bela Bartok bio najznaajniji kompozitor koji je za osnovnu matricu svog opusa uzeo bogatu muziku maarskog naroda. Klavirska djela Bele Bartoka grupisana su u 28 opusa (ne ubrajajui Sonatinu za dva klavira i udaraljke). Ukoliko uporedimo rana djela za klavir s onim nastalim dvadesetak godina kasnije, ne moemo osjetiti tako veliku razliku u stilu kakvu sreemo kod ostalih kompozitora. Pozna djela, poput Sonate, jesu zrelija, ali tu zrelost u svom zaetku osjeamo i u Bagatelama nastalim 1908. godine. Bartokov klavirski opus, kako kae muzikolog Gi Sakr uvijek je iao istom putanjom i uvijek u istom smjeru. Svakako je osnovna karakteristika Bartokove muzike odstupanje od klasine harmonske podjele na dur i mol, to je karakterisalo nove pravce prve polovine dvadesetog vijeka. Meutim, poseban je nain na koji je ovaj kompozitor stvorio vlastiti sistem harmonskih linija, koji se razlikovao od postojeeg dodekafonskog sistema. Gostujui 19051906. godine u Parizu, upoznao se s Klodom Debisijem. Ovaj susret bio je znaajan po tome to ga je veliki impresionista ohrabrio u ideji da koristi maarski folklor i folklor susjednih zemalja i povee muziku istoka s muzikom zapada. Tada se definitivno odvojio od uticaja njemakog postromantizma i prihvatio folklor kao osnovu svojih stvaralakih ideja. Vratio se prvobitnim melodijama koje su poivale na pentatonskom nizu na taj nain osamostalivi kvartu i kvintu i proirivi tumaenje klasinih harmonskih veza. Bogatstvo maarskog folklora otkrilo mu je nove tonske nizove, nove ljestvice koje su po izraajnosti i mogunostima prevazilazile crkvene moduse. Tako e Bartok poeti da koristi efekat akustinih oktava koje u sebi kriju intervale velike terce i sekste, male septime ili prekomjerne kvarte. Lidijska kvarta postaje Bartokov osobeni znak i baza za njegov sistem skrivenih harmonija.
11

Folklor je Bartokovu muziku uinio revolucionarnom u jo jednom znaajnom segmentu, upotrebi asimetrinih ritmova. Postoje dva antipoda na kojima poiva ritmika kontura Bartokove muzike, slobodno reitativ iz kojeg je proistekao karakteristian rubato parlando i ritmovi narodnih igara bazirani na binarnom pokretu i nepravilnim grupama sa 5, 7, 9 ili 11 osmina. Ove smjele ritmike obrasce sreemo i u Bugarskim igrama iz Mikrokosmosa, gdje je ritam oznaen kao 3+3+2 ili 4+3+2. Tako udruene, kompleksna ritmika pulsacija i bogata polifona struktura, uobliene u simetrine forme, ine osnovnu karakteristiku Bartokovog stvaralatva. Na kraju, Bartok je ostao upamen i kao neprevazieni muziki arhitekta koji je gradio svoje partiture do gotovo opsesivne preciznosti. Karakteristini su njegovi Kvarteti koji po svom trajanju korespondiraju s Betovenovim, naroito u brzim stavovima. Ovaj osjeaj za sklad posebno se otkriva u estoj primjeni principa secio aurea zlatnog presjeka (0,618) oznaenog odnosom A : B= (A+B): A. Zlatni presjek sreemo najee u njegovim sonatama, u kulminaciji prije reprize u prvom stavu (sluaj sonate za dva klavira i udaraljke). Uzmemo li u obzir ukupan broj esnaestina u pomenutoj sonati, dolazimo do zakljuka da zlatni presjek pada na kraju prvog stava koji je dui od drugog i treeg stava zajedno. Fanatina potreba za stalnim traganjem uinila je da Bartok do kraja ivota sakupi oko 8000 razliitih narodnih melodija. Njegova muzika ostaje neodvojiva od folklora, s mnogo dubljom sutinom i mnogo sloenijim kontekstom. Prolazei kroz faze ravelizma, debisizma, serijalizma i atonalnosti, ovaj je umjetnik i pored ekspresivnosti i tame dva svjetska rata, ili perpetummobila maina prve polovine XX vijeka, ostao dosljedan ovjeku i onim arhetipskim oblicima njegove izraajnosti pjesmi i pokretu. ini se da je upravo na tom postulatu poivalo Bartokovo doivljavanje i tumaenje folklora, kao iskonske pjesme i igre nesvjesnog, kolektivnog, opeteljudskog praizraza. Za muziku XX vijeka Bartok je uinio jednako koliko su uinili ostakovi ili Stravinski, ali ostaje i danas kao posebna fascinacija njegovo dosezanje apsoluta kroz logiki jezik muzike.

12

Bartokove klavirske kompozicije3

etrnaest bagatela (op.6, Sz. 38) Komponovane maja 1908. godine, objavljene iste godine, a prvi put izvedene na koncertu klavirske klase Ferua Buzonija, 29. juna 1908. godine u Berlinu. Deset lakih komada (Sz. 39) Komponovano i objavljeno 1908. godine. Dvije elegije (op. 8b, Sz.41) Komp. 1908. i 1910. godine. Publ. 1910. Izveo ih premijerno Bartok 12. marta 1910. godine u Parizu. Dvije rumunske igre (op. 8a, Sz. 43) Komp. 1909. god. i mar ta 1910. god. Publikovano 1910. god. Premijerno ih je izveo Bartok 12. marta 1910. god u Parizu. Skice (op.9b, Sz.44) Komp. 19081910, publ. 1912. Prva dva komada posveena njegovoj supruzi Marti Zajgel, ostali komadi posveeni Emi i Zoltanu Kodalju. etiri uspavanke (op. 9a, Sz. 45) Komp. 1910, pub. 1912. god. Tri burleske Komp. 1908, 1911. i 1912. publ. 1912. posveeno supruzi Marti. Allegro barbaro Komp. 1911, publ. 1918. Premijerno izvedeno na Bartokovom koncertu u Budimpeti, 21. aprila 1919. Na ovom koncertu Bartok je svirao i svoje Etide. Etide (op. 18, Sz.72) Komp. 1918. Publ. 1920. godine. Sonata (Sz. 72) Komp. Jan. 1926. Djelo je posveeno njegovoj drugoj supruzi Diti. Pod otvorenim nebom Komp. 1926. god., publ. 1927. godine. Devet kratkih komada (Sz. 82) Komp. 1926, publ. 1927. godine.
3 Brojevi su preuzeti iz tematskog kataloga Andreasa Szoliosya.

13

Obrade nekih narodnih pjesama

Tri popularne maarske pjesme iz okruga Cik (Sz.35) Sonatina (Sz. 55) transkribovana za orkestar pod nazivom Igre iz Transilvanije Popularne rumunske igre (Sz.56) Boine rumunske pjesme (Sz.57) Tri popularne maarske pjesme (Sz. 66) Tri pjesme maarskih seljaka (Sz. 71) Petnaest pjesama maarskih seljaka (Sz. 71) Tri Ronda na popularne teme (Sz. 84) Mala svita (Sz. 105)

Pedagoka djela
Bartok je svoju prvu zbirku vjebi za djecu, nastalu u periodu od 1908. do 1919. godine, objavio pod jednostavnim nazivom Za djecu (Sz. 42). Konano izdanje iz 1945. godine obuhvatalo je dvije sveske lakih komada za najmlae. Prvu svesku ine obrade maarskih, a drugu slovakih narodnih pjesama. U ovoj zbirci otkrivamo Bartokov pedagoki dar, po metodolokim postupcima i kvalitetno osmiljenom materijalu, sastavljenom od razuenih melodija, bez puno alteracija, koju lako mogu usvojiti poetnici, ali svirati i virtuozi. Poetnica za klavirom (Sz. 53) naziv je druge zbirke iz 1913. godine, iji je znaaj veliki, ali se po vrijednosti ne moe mjeriti s prethodnom zbirkom. Mikrokosmos je zbirka koju mnogi smatraju Bartokovim muzikim testamentom. Komponovana je tokom dugog niza godina. S komponovanjem je poeo 1926. godine, da bi je priveo kraju u periodu od 1932. do 1939. godine. ine je est svezaka s ukupno 153 kratka komada od kojih nijedan ne traje due od tri i po minuta. Prve dvije sveske Bartok je posvetio svom sinu, dok su est bugarskih iga-

14

ra iz posljednje sveske posveeni pijanistkinji Harieti Koen. Sedam komada iz zbirke naknadno su transkribovani za dva klavira (brojevi 113, 69, 135, 123, 127, 145, 146). Mikrokosmos je prvi put integralno objavljen 1940. godine, a izdala ga je amerika izdavaka kua Boosey&Hawkes. Ova izdavaka kua je 1987. godine objavila novo izdanje Mikrokosmosa za koje je uvod napisao Peter Bartok. Ovdje se namee mogua paralela izmeu Bartoka i Baha. Obojica su se na jednako studiozan nain pozabavila muzikom za najmlae i obojica su svoje najznaajnije metodoloke zbirke posvetili svojoj djeci. Bahova Knjiica za Vilhelma Fridemana i danas se koristi u nastavi klavira, dok je Bartokov Mikrokosmos za Petera Bartoka zbirka muzikih minijatura za najmlae koja je u ovakvoj vrsti literature predstavlja znaajno djelo XX vijeka. Meu komade pisane za poetnike spadaju i Laki komadi napisani 1908. godine, kao i Sedam scena nastali u periodu od 1908. do 1910. godine.

15

Bartokov predgovor za Mikrokosmos

Prve sveske ovih klavirskih djela nastale su u namjeri da onima koji ue klavir djeci i odraslima od samog poetka ponude studijski materijal koji je progresivno sreen i koji, gdje god je to mogue, dodiruje sve jednostavnije tehnike probleme. Prve tri sveske, po naem miljenju, mogle bi ak biti dovoljne za prvu godinu ili za prve dvije poetne godine bez nekog drugog materijala. One se razlikuju od redovne kole za klavir jedino po tome to ne sadre nikakve tehnike i teorijske opise, koje, prema naem miljenju, treba prepustiti usmenom izlaganju nastavnika. esto se opti problem obrauje u vie komada i time se i nastavniku i ueniku nudi mogunost da sam napravi izbor. Stoga ni u kom sluaju ne treba, ak se ne moe i ne smije uenik preforsirati savladavanjem cjelokupnog materijala od 96 komada. Da bi se olakao pedagoki rad, uz prve etiri sveske postoji dodatak vjebe. Broj u zagradi, koji se nalazi pored tekuih brojeva vjebi, ukazuje na komad, na iji se krug problema ta vjeba odnosi. Neki tehniki problemi obrauju se u vie vjebi, meu kojima nastavnik moe odabrati tee za talentovane, a lake vjebe za manje obdarene uenike. Preporuuje se da se pojedine vjebe ne sviraju neposredno prije komada koji se odnosi na isti problem, nego neto ranije. Naravno da neemo uzimati sasvim jednostavne vjebe (kao vjebe s pet prstiju, vjebe s podmetanjem prstiju, razloeni trozvuci i tako dalje); u tom pogledu odstupiemo od uobiajenih kola klavira. Svaki nastavnik treba da zna takve vjebe i prema svom nahoenju daje uenicima da ih sviraju. Progresivan raspored muzikih komada i vjebi prema tehnikoj i muzikoj teini treba da vai samo kao priblina smjernica: nastavnik moe proizvoljno unositi promjene, prema svojoj procjeni, uzimajui u obzir sposobnost uenika. MM notiranja, kao i podatke o vremenskom trajanju, naroito u prve tri sveske, treba shvatiti samo kao predlog; tempo nekoliko prvih komada moe ve prema okolnostima, biti sporiji ili bri. to vie budemo odmicali, utoliko e komadi biti manje pogodni za promjenu tempa. U 5. i 6. svesci napomene su obavezujue na uobiajen nain. Poslije rednog broja komada stoji zvjezdica (*) koja oznaava napomenu u drugom dijelu dodatka.

16

Uz etiri dijela dodali smo drugi klavir; vano je da se uenici to prije sprijatelje sa zajednikim sviranjem. Ovi se komadi, naravno, na ovaj nain mogu svirati samo na asovima ukoliko u uionici kao to bi bilo potrebno postoje dva klavira. etiri komada namijenjena su za pjevanje s klavirskom pratnjom. Zapravo, svako obuavanje u sviranju nekog instrumenta trebalo bi da polazi od pjevanja uenika. U tom sluaju uenje ovih komada nije vezano za bilo kakve tekoe. Njihovo korienje je znaajno, jer vidokrug uenika sa dvostrukog linijskog sistema proiruje se na poimanje trostrukog (tj. uenik pjeva i svira istovremeno). Brojeve 74. i 95. dali smo kao olakanje i kao solo klavir. Na mogunosti izvoenja br. 65 ukazano je u napomeni. Istovremeno sa etvrtom sveskom mogu, ak bi i treblo da se ve sviraju i druga djela (npr. laki komadi iz Notne knjiice za Anu Magdalenu Bah J. S. Baha, odgovarajue ernijeve etide). Preporuuje se transponovanje jednostavnih vjebi i komada. Moe se ak pokuati s transkripcijom pogodnih komada iz Prve i Druge sveske; mislimo samo na sasvim stroge varijante, gdje se najveim dijelom primjenjuje embalo registar s udvostruenom oktavom. Tako, na primjer, neki komadi mogu se svirati na dva klavira s razlikom u visini od jedne oktave (npr. komadi br. 45, 51, 56). Moe se pokuati i sa smjelijim promjenama; tako npr. pratnja u br. 69 moe biti pojednostavljena. Dubljim razmiljanjem moglo bi se doi do promjene taktova 1011, 1415, 2223, 26, 27, 30 i 3233. U ovoj oblasti ima mnogo mogunosti, pravo rjeenje zavisi od snalaljivosti nastavnika i spretnosti uenika. Kada je ve rije o transkripcijama, treba napomenuti da su neki komadi pogodni i za klaviembalo, od lakih su to br. 76, 77, 78, 79, 92, 104b, a od tekih 117, 118, 123, 145. Na ovom instrumentu se udvostruene oktave izvode na registru. Na kraju bih elio da ukaem na dalju primjenu ovih komada: oni koji su na viem stepenu uenja nalaze u njima pogodan materijal za prima vista itanje. Bela Bartok

17

Sadraj Mikrokosmosa
PRVA SVESKA
Predgovor Melodija unisono Melodija unisono Melodija unisono Melodija unisono Melodija unisono Melodija unisono Punktirane note Repeticija Sinkope Objeruno, naizmjenino Paralelno kretanje Slika u ogledalu Promjena pozicije Pitanje i odgovor Seoska pjesma Paralelno kretanje s promjenom pozicije Suprotno kretanje Melodija unisono Melodija unisono Melodia unisono Melodija unisono Imitacija i kontrapunkt Imitacija za oktavu navie Pastorala Imitacija za oktavu navie Ponavljanje tona Sinkope Kanon u oktavi Imitacija u slici u ogledalu Kanon u donjoj oktavi Igra u obliku kanona Dorski modus Lagana igra Frigijski modus

18

Koral Slobodni kanon Dodatak. Vjebe

DRUGA SVESKA
Lidijski modus Stakato i legato Stakato i legato Junoslovenska Melodija s pratnjom Pratnja u razloenim trozvucima U maarskom stilu Suprotni pokret Meditacija Augmentacija diminucija Godinji vaar Miksolidijski ton Kreendo diminuendo Menuet Talasni udar Monodija s promjenom ruke Transilvanski Hromatika Triole u lidijskom tonu Melodija u decimi Akcenti Na Orijentu Dur i mol Kanon s leeim tonovima Pentatonska melodija Paralelno kretanje u malim sekstama Zujanje Linija i taka Razgovor u u dvoje Melodija, podijeljena Dodatak. Vjebe Napomene

19

TREA SVESKA
Terca s treim glasom Maarska igra Uenje akorada Melodija sa dvohvatima Terce Igra zmajeva Dvohvati i trohvati Maarska pjesma Triole Troglasje Vjeba Pentatonski niz Homagge a J. S. Bach Homagge a R. S Lutanje Skerco Melodija s prekidima Zabava Razloeni akordi Dva dur pentakorda Varijacije Zvuk flaute etvoroglasje U ruskom stilu Hromatska invencija Hromatska invencija etvoroglasje Nekad bilo Pjesma o lisici Truckanje Dodatak

ETVRTA SVESKA
Nokturno Podmetanje Ukrtene ruke Poput narodne jesme Umanjene kvinte

20

Gornji tonovi Mol i dur etnje kroz vrste tonova Sviranje kroz dva pentatonska niza Pjesma za djecu Melodija u magli Borba na ringu Na ostrvu Bali Zajedno zvue tonovi Intermeco Varijacije na jednu narodnu pjesmu Bugarski ritam 1 Tema i obrt Bugarski ritam 2 Pjesma Bourre Triole u 9/8 Igra Kvintakordi Etride u dva glasa Dodatak. Vjebe Napomene

PETA SVESKA
122. Akordi jedni sa drugima i jedni protiv drugih 123. Stakato i legato 124. Stakato 125. Vonja amcem 126. Promenjivi takt 127. Nova maarska narodna pjesma 128. Seljaka igra 129. Alterovane terce 130. Seoska ala 131. etvrtine 132. Velike sekunde razloene i alterovane 133. Sinkope 134. Vjebe u dvohvatima 135. Perpetum mobile 136. Tonski nizovi i cijeli tonovi 137. Unisono

21

138. Muzika za gajde 139. Marioneta

ESTA SVESKA
140. Slobodne varijacije 141. Tema i obrt 142. Pria jedne muve 143. Arpea 144. Male sekunde, velike septime 145. Hromatska invencija 146. Ostinato 147. Mar 148153. Bugarske igre (est bugarskih igara)

22

Analiza Prve sveske

Prva sveska Mikrokosmosa poinje sa est kratkih vjebi unisono u C-duru (ovdje se unisono odnosi na oktatonalni razmak u dionici lijeve i desne ruke). Prije svake vjebe Bartok je dao tonski niz u okviru kojeg se kree melodija, kako bi uenik prethodno stvorio tonalnu sliku, ali i kao svojevrsnu tehniku pripremu kroz poziciono sviranje durskog pentahorda (do, re, mi, fa, sol). U prvoj vjebi Bartok daje tonski niz u polovinama i cijelim notama paralelno u obje ruke kao jednostavnu melodiju u sukcesivnom kretanju navie i nanie. Melodija se zatim uslonjava kroz krae notne vrijednosti kreui se u etvrtinama. Princip od kog Bartok polazi razlikuje se od poetnih kola koje poivaju na Listovom ontogenetskom principu razvoja pijanistike tehnike, u kojem je prednost data elastinosti ruke, gdje se poetne vjebe sviraju jednim prstom, obino treim (Artabaljevska, Quoniam, Petrovi, Kri), uvajui pravilan poloaj ruke. Teorija o ontogenetskom principu razvoja pijanistike tehnike nastala je kao analiza podjele klavirske tehnike Franca Lista. U svojoj knjizi Temelji savremenog pijanizma Dragoljub obaji objanjava je na sljedei nain: Listova sjajno izvedena analogija izmeu oblika klavirske tehnike i djeijeg psihomotornog razvoja do sada nije naila na dunu panju. Njegovu podjelu klavirske tehnike mogli bi nazvati ontogenetskom (gr. ontos, genrsis razvitak jedinke) s obzirom da plan rada na razvoju pijanistikih sposobnosti sledi genetski ugraen plan razvoja deijeg psihomotornog aparata.24 U emu je spona izmeu pomenutih kategorija? List je podijelio klavirsku tehniku na sljedei nain: 1 oktave i akordi, 2 tremola, 3 dvohvati, 4 ljestvice i razloeni akordi. Osnovne faze djeijeg psiho-motornog razvoja podijeljene su na sljedei nain: 1 uroeni simetrini pokreti ruku, 2 svjesni, kontrolisani pokreti podlaktice, 3 svjesni pokreti ake, 4 diferencirana primjena razliitih prstiju. Analogno ovoj paraleli, obaji razvrstava i osnovne faze rada u savremenim poetnim kolama za klavir: 1 sviranje sa jednim prstom uz upotrebu cijele ruke iz ramena, 2 sviranje razloenih intervala kvarte, kvinte ili sekste sa 1. ili 5. prstom (preteno u dionici prateeg glasa), 3 jednostavni oblici dvoglasa u dionicama lijeve i desne ruke, 4 upotreba dva, tri, etiri, ili pet prstiju jedne ruke prilikom izvoenja melodije.35 Na osnovu ove klasifikacije, analizirajui BartokovMikrokosmos, zaklju4 Dragoljub obaji, Temelji savremenog pijanizma, Svetovi, Novi Sad, 1996. str. 49. 5 Izvod napravljen na osnovu tabele, Temelji savremenog pijanizma, str. 50.

23

ujemo da se u ovoj zbirci poinje sa sviranjem melodije svim prstima jedne ruke, to pokazuje da je sitna tehnika, u ovom sluaju nezavisnost i motorinost prstiju, primarni zahtjev koji je postavljen. To se moe vidjeti ve u prvim vjebama: VJEBE br. 1 i 2

U narednim vjebama Bartok uvodi punktirani ritam, sinkopu i repeticiju. Neke od vjebi sadre oznaku pored rednog broja, koja upuuje na objanjenje koje kompozitor daje pedagogu na kraju knjige. U ovom sluaju objanjenje se odnosi na oznake izmeu dva linijska sistema, kojima je ueniku precizirana notna vrijednost na prvoj dobi koja je povezana lukom, a koja je u sastavu sinkope, kako bi uenik razumio osnovnu ritmiku konturu i pulsaciju. Uenik treba nogom da udara etvrtinu na mjestima gdje je ritam sinkopiran. Ovaj nain savladavanja sinkopiranog ritma moe imati iroku primjenu. VJEBA br. 9 (odlomak)

Slijede vjebe Objeruno naizmjenino sa snienim tonom As u nizu D, E, F, G, As. Bartokova postupnost u savladavanju koordinacije lijeve i desne ruke u Mikrokosmosu je data prvo kroz paralelno kretanje melodije u dionici lijeve i desne ruke, zatim kroz naizmjenian nastup obje

24

ruke, da bi se u komadu Slika u ogledalu melodija lijeve i desne ruke kretala u suprotnom pravcu, ali s identinim prstoredom. Nakon vraanja na melodije unisono, Bartok u cilju progresije u savladavanju problema koordinacije, pie kompozicije s nagovjetajem polifone strukture Imitacija i kontrapunkt. VJEBA br. 12 (odlomak)

Vjeba Imitacija za oktavu vie i Pastorala zahtijevaju paljivo uenikovo sluanje. U ovim vjebama kanonske strukture, melodija u drugoj ruci nastupa za takt kasnije. U vjebi br. 32 Bartok uvodi moduse. Nije samo starocrkvena muzika ta koja je Bartoka navela da koristi moduse u Mikrokosmosu, ve njihovo postojanje u muzici maarskog i rumunskog folklora. VJEBA br. 32 (odlomak)

Vjeba br. 34 napisana je u frigijskom modusu. Na kraju ove sveske nalazi se vjeba u obliku kanona i jednog slobodnog korala. Ova sveska od ukupno 36 progresivnih vjebi zamiljena je, prije svega, da razvija sluh kroz praenje jednostavnih melodijskih linija. Zato su este vjebe bazirane na imitaciji u kojima se trai slobodno izraavanje muzikalnosti, koje se kod mnogih poetnih kola zapostavlja, prije svega zbog nedovoljno osmiljenog muzikog materijala (jednoline melodije i jednostavne ritmike strukture, zastupljenost ogranienog broja tonaliteta C-dur, G-dur, a-mol). Da li od poetnika moemo oekivati zrelost kojom e Mikrokosmos biti savladan? Piui ove komade, Bartok je polazio od linog ubjeenja da svako dijete ima predispozicije da osjea muziku, kao to je predosjeao isto mnogo godina kasnije japanski pedagog Su-

25

zuki stvarajui metodu koja je poivala na injenici da sva djeca govore maternji jezik. Bartok je smatrao da i najmanje dijete moe savreno osjetiti najsloeniji ritam, koji odraslom muziaru predstavlja problem, ili makar mjesto na kojem se mora zadrati i na njemu poraditi. Da li to znai da nam ustaljeni pravilni ritmovi otupljuju vremenom taj osjeaj? Ili je Bartok teio da od najranijeg uzrasta, kako je to inio i Bah, na raznovrsnom muzikom materijalu radi na osnovnim reproduktivnim tekoama, od prvih asova sviranja.

Analiza Druge sveske

Na poetku Druge sveske Bartok uvodi staccato i legato nain sviranja. Staccato se u ovim vjebama javlja na istim tonovima i u istim notnim vrijednostima. VJEBA br. 38

Prvi put se javlja i melodija s pratnjom u vjebi br. 40 pod nazivom Junoslovenska. Pratnja je sasvim jednostavna, sainjena od dva tona u etvrtinama e-h u lijevoj ruci. Kvintom je tako zadrana pozicija i prirodan poloaj ruke koja se oslanja na palac i peti prst. U narednoj vjebi pratnja ve prelazi u razloene akorde u triolama, s naznaenim sempre legato nainom sviranja. VJEBA br. 41 (odlomak)

26

Pratnja u lijevoj ruci je zahtjevna, prije svega zbog potrebne ujednaenosti koju treba postii upotrebom svih pet prstiju kroz smjene u prvom i drugom dijelu takta. Vjebe za sviranje u etiri ruke osmiljene su tako da postoji jasna koordinacija, ili paralela u dionici lijeve i desne ruke, princip koji Bartok zadrava u veini vjebi. U odlomku iz vjebe br. 43 vidimo da ruke obje dionice sviraju gotovo unisono, izuzme li se pauza osmine u dionici desne ruke, to ini privid razliitosti dionica. U lijevoj ruci imamo kretanje, takoe u razmaku oktave, iste melodije. Vjeba br. 44 ima istu strukturu, s tom razlikom to se melodije kreu suprotno u dionici lijeve i desne ruke u prvoj partiji (piano I), dok se u etvrtinama staccato melodije kreu paralelno u razmaku decime u prvim taktovima, da bi se kasnije melodija uslonjavala, to je sluaj s obje partije. VJEBE br. 43 (odlomak)

Bartok uvodi dinamike oznake prvi put u vjebi br. 49 s instruktivnim nazivom Cressendo Diminuendo, a zatim razvija dinamike zahtjeve u menuetu koji slijedi, da bi u daljem toku vjebe imale jasne dinamike oznake. VJEBA br. 52 (odlomak)

27

Vjeba br. 54 posveena je hromatskom voenju glasova u paralelnom kretanju melodije u dionici obje ruke. Vjeba je napisana u taktu 6/8 . Hromatski nizovi dijelom javljaju se i u vjebi pod nazivom Na Orjentu. VJEBA br. 54 (odlomak)

Melodija u razmaku decime, akcenti, smjena dura i mola, vjebe su koje se odnose na razvijanje razliitih zapaanja u melodijskim, artikulacionim ili dinamikim promjenama. Kanon s leeim tonovima u tempu Grave veoma jasno razvija osjeaj za polifonu strukturu klavirske muzike, za takozvano dosluavanje tonova, koje se u mnogim metodama potencira upravo zbog ogranienog trajanja klavirskog tona. Promjena takta u vjebama na kraju Druge sveske, gdje se na jednom mjestu mijenja takt iz 2/2 u 1/2, Pentatonska melodija, Zujanje, Linija i taka, smjene legato i portato artikulacije, ine kraj druge sveske raznovrsnim. Bartok u ovom dijelu Mikrokosmosa uvodi komade sadrajno zanimljive, koji se mogu i javno svirati. Posljednje strane posveene su djeijoj pjesmi Dijalog u kojoj je dat tekst na tri jezika, a koju uenik treba istovremeno da svira i pjeva. Jedno od kljunih Bartokovih metodolokih razmiljanja bilo je da pjevanje mora stajati u osnovi svake instrumentalne nastave.

28

Analiza Tree sveske

Treu svesku Mikrokosmosa ine raznoliki i sadrajni komadi. Oputanje ruke, lagana tempa u kojima se uenikova panja usredsreuje na melodiju, postupno upoznavanje s novim elementima muzike, osnovne su karakteristike prethodnih svesaka ove zbirke. U ovoj svesci prvi put se javljaju dvohvati i sviranje akorada. Sviranje legato terci na poetku, kao i neto sloenija pratnja u Maarskoj igri napisanoj za dva klavira nagovjetavaju sadraj tree sveske, koja je namijenjena drugoj godini uenja. Lagana Akordska etida br. 69, napisana u taktu 6/8, sastavljena je od kvintakorada koji se naizmjenino javljaju u obje ruke, to omoguava postupno oslobaanje zgloba kroz horizontalne pokrete jedne pozicije na razliitim stupnjevima. VJEBA br. 69 (odlomak)

Slikoviti naziv komada Igra zmajeva br. 72 kombinacija je staccato i legato naina sviranja u okviru jedne muzike fraze. Polifona struktura komada jo jedan je dodatni zahtjev za izvoaa, je tema smjetena u unutranje glasove, dok sopran i bas imaju duge notne vrijednosti u vidu leeih tonova, koji treba da se sauvaju u unutranjem sluhu. VJEBA br. 72 (odlomak)

Naredni komadi sadre dvohvate, trohvate i triole. Pokretljiviji i time tehniki zahtjevniji komadi javljaju se u vjebi br.77, kroz pokrete esnaetina. Kompozicija Homagge J. S. Bahu napisana je kao dvoglasna invencija.

29

Bartok na ovaj nain koristi polifoniju u Bahovom maniru, piui i dvije hromatske invencije br. 91 i 92. VJEBA br. 91 (odlomak)

VJEBA br. 92 (odlomak)

Trea sveska sadri slikovite djeije komade Pjesma o lisici, Nekad bilo, Truckanje.

30

Analiza etvrte sveske

etvrta sveska poinje Nokturnom (br. 97), koji nalikuje barkaroli, vrlo spor i miran s nadolazeim i odlazeim arpeima i dosljednom temom kojoj daju harmonsku obojenost. Tehniki problemi koji su obraeni u etvrtom dijelu Mikrokosmosa, obuhvataju podmetanje palca i ukrtanje ruku. Popularna narodna pjesma br. 100 kombinacija je ritmova 5/8 i 3/8. Harmonska sazvuja (br. 102) predstavljaju sluanje harmonija koje zapravo ne zvue, dok se poigravanje s tonalitetima prikazano u sljedeoj vjebi u kojoj su lijeva i desna ruka tonalno razliite, ali je melodijsko kretanje isto, pa se tema u desnoj ruci javlja kao imitacija teme u lijevoj ruci. VJEBA br. 105 (odlomak)

Komad Melodija u magli impresioniostikog je stilskog izraza i posveen je Debisiju. Akordi po bijelim dirkama u lijevoj i crnim u desnoj ruci stvaraju gustu zvunu maglu u kojoj se nagovjetavaju obrisi teme. Varijacija na narodnu temu i Bugarski ritmovi br.113 i 114 tretiraju asimetrine ritmove. U svojim napomenama Bartok predlae sljedei nain vjebanja: Dva uenika ili pijanista na viem stepenu, koji u originalnom obliku vladaju komadom, sviraju ga u etiri ruke, tako da jedan svira uvodna tri i zavrnih est taktova, a taktovi izmeu sviraju se kao pratnja za oktavu nie. Ako se ovo izvodi na zadovoljavajui nain, onda se uloge mogu zamijeniti. Onaj koji je svirao prima volta sada svira secunda volta i obrnuto. Vjeba je napisana u taktu 7/8.

31

VJEBA br. 113 (odlomak)

Nakon vie vjebi napisanih u trodjelnom taktu (9/8, 3/4), Bartok zavrava etvrtu svesku Dvoglasnom etidom u kojoj se smjenjuju taktovi 3/2, 4/4, 5/4, 4/4, 6/4. I u ovom komadu Bartok je zadrao princip Bahovog naina uvoenja polifonije, kao dijela metodolokog postupka u ranom stadijumu obuavanja. Tema se pojavljuje kao imitacija u drugom glasu. VJEBA br. 121 (odlomak)

Uz ovu svesku Bartok je u predgovoru predloio da se uvedu Bahovi jednostavni polifoni komadi i ernijeve etide.

32

Analiza Pete sveske

Peta sveska Mikrokosmosa znatno je zahtjevnija od prethodne. I ovdje je Bartok nastavio da tretira razliite vrste artikulacije: staccato i legato (br.123), alterovane terce (br.129), sinkope (br. 133), vjebe sa dvohvatima (br.134). Karakterni komadi koji postavljaju vie individualnosti u interpretaciji, predstavljaju nam autentinog Bartoka. Ve u prvoj vjebi Konsonantni i disonantni akordi prepoznajemo onu unutranju napetost i energinost koja se u kulminacijama granii s brutalnou kroz sve snane akcente disonantnih akorada, sekundi kroz izraene sinkope i sve to u jednoj neuhvatljivoj brzini. To je ista ona snaga koja se eksplicitno izraava u Allegru barbaru. U ovoj svesci nalazi se i najlirskiji komad ove obimne zbirke koji nosi naziv Vonja amcem. Desna ruka donosi jednostavnu pentatonsku temu po crnim dirkama, dok je lijeva prati arpegima po bijelim dirkama. U srednjem dijelu ruke mijenjaju svoje uloge dajui sliku trajne smirenosti i irine. Na kraju, kroz dugi relantandrando, tema se lagano gubi kao slika barke koja nestaje u daljini. Ovaj komad plod je Bartokovog afiniteta prema nokturnu. Igra seljaka (br.128) kroz pratnju u naglaenim etvrtinama, po svom karakteru znatno je prizemljeniji od prethodnog komada. Centralni dio jo je jedan homagge Bahu, sa zrelo voenom imitacijom, prije povratka motiva igre u ornamentalnim esnaestinama. VJEBA br. 128 (srednji dio)

33

Komad s muzikim naslovom Alterovane terce u svojoj sutini nije samo tehniki komad. Impresionistiki karakter zadran je kao i u istoimenom komadu iz prethodne sveske koji je posveen Debisiju, to od izvoaa zahtijeva sofisticiranu i impresionistiki izraajnu tonsku boju. Seoska ala minijatura je bez pretenzija, ali ne i bez duhovitosti s efektom prebacivanja teme iz jedne u drugu ruku, uz sporadino javljanje razliitih tehnikih zahtjeva. Spora, gotovo hipnotika kretanja sekundi u komadu Velike sekunde, istovremene i razloene jesu remek djelo u malom i jo jedna posveta nokturnu. Bizarna po sazvujima to ih grade neuobiajeni nizovi intervala, ova minijatura zahtijeva od uenika maksimalnu zrelost i koncentraciju. Kontrastni komad Sinkope slijedi kao naglo buenje potencirajui ritmiku preciznost i motorinost brzog tempa. VJEBA br. 133 (odlomak)

Komad Pajac vedar je i efektan kraj ove sveske, koji ujedno predstavlja jo jednu Bartokovu igru s bitonalnou.

34

Analiza este sveske

Ovo je posljednja i najpoznatija sveska Mikrokosmosa. Po teini ona je daleko od poetne kole za klavir i nesumnjivo je potrebna velika pijanistika zrelost kako bi se izvele njene zahtjevne stranice. Ona sadri i najvie izvoeni dio Mikrokosmosa, ciklus Bugarske igre, posveen pijanistkinji Harijeti Koen. No, panju zavrjeuju i ostali komadi Slobodne varijacije (br.140) u kojima dominira intervalska tehnika, Pria jedne muve (br. 142) skercoznog karaktera, Male sekunde velike septime kao jo jedna strana intervalskih bravura, Hromatska invencija (br.145) s dvije verzije koje mogu da se sviraju odvojeno, ili zajedno na dva klavira, Ostinato u kojem nas Bartok podsjea na djelo iz svojih ranih opusa Allegro barbaro i na kraju Mar, kompozicija markiranih oktava u triolama, sastavljena od statinih harmonija i ritma. Analizom est bugarskih igara, dolazi se do zakljuka da su ritmovi jedino bugarsko to imaju ovi komadi, a da su teme proistekle prije iz maarskog folklora. Prva od njih pisana je u ritmu 4+ 2 + 3/8 i po svojoj tonalnoj strukturi sadre elemente bitonalnosti. Pratnja u lijevoj ruci napisana je u E-duru, dok je tema frigijski niz od tona e u basu. Druga igra ima takoe asimetrian ritam 2+ 2+ 3/8 i u njoj prevladava dorski modus. Trea igra napisana je u taktu 5/8 najjednostavnija je po svojoj fakturi i najzagonetnija po svojoj atmosferi. etvrta u taktu 3+ 2 + 3/8 ima neeg infantilnog u karakteru, koji donosi sinkopirana tema koja se smjenjuje kroz dionice obje ruke, sinkope i trilere. Peta igra (u ritmu 2+ 2+ 2+ 3) zahtijeva najveu tehniku spretnost u izvoenju repeticiranih akorada i sekundi u brzom tempu. Posljednja, esta igra (3+ 3+2/8) pisana je kao i prva vjeba u E-duru i zavrava ovaj ciklus u maniru svite. Tema je napisana u konsonantnim akordima, dok pratnja u razloenim akordima formira pedalton tonike. Najstabilnija u harmonskom smislu i najvirtuoznija u izvoakom, ova igra svojim cressendom na kraju i kulminirajuim oktavama u posljednjim taktovima predstavlja apoteozu kompletnog Mikrokosmosa.

35

Upotreba prve tri sveske kao zasebnog klavirskog metoda

Bartok je u predgovoru za Mikrokosmos napisao da bi se prve tri sveske ove zbirke mogle tumaiti kao metoda namijenjena za prve dvije godine uenja klavira, bez upotrebe neke druge literature. Koliko je to mogue i da li ove tri sveske sadre sve poetne probleme obraene na adekvatan nain, sutinsko je pitanje kojim se bavi ova analiza. Nakon osvrta na kompletnu zbirku Mikrokosmos, u prikazu metodoloko-didaktikih principa posebno treba obratiti panju na dodatni materijal na kraju svake sveske, koji se prevashodno odnosi na rjeavanje problema klavirske tehnike u poetnom stadijumu uenja. Zato su te kratke vjebe ili melodije, kako ih je autor nazvao, neka vrsta kljua za pedagoge. Da li je karakteristika ove metode, koja uslovljava i njenu iru primjenu, upravo ta da je ona namijenjena uenicima s veim muzikim sposobnostima? Nain na koji se obrauju vjebe u kombinaciji s datim melodijama, ne prua ueniku neto manjih sposobnosti da svoje potekoe rjeava dovoljno sistematino i efikasno. S obzirom na to da je namijenjena najmlaem uzrastu, ini se da bi uz muzike naslove, poput Unisono, Alterovane terce i dr., vie odgovarali neki slikoviti i djeci bliskiji podnaslovi, kojima bi ueniku bio predoen karakter kompozicije. Dobre strane Mikrokosmosa ogledaju se u njegovoj slojevitosti i potenciranju razliitih elemenata u obuavanju poetnika poput pjevanja, sviranja u etiri ruke, transponovanja i itanja s lista. Vratimo se na poetak. Uenik je prvi put stavio prste na klavijaturu. Potrebno je da odsvira prvu vjebu, koju je Bartok odredio kao najjednostavniju. Na prvom asu uenik svira objema rukama. Koordinaciju ruku Bartok rjeava tako to daje melodiju koja se kree paralelno u obje ruke u razmaku oktave. Naizgled lak zadatak, ali za poetnika veoma zahtjevan. Poloaj ake je prirodan i pozicija nepromjenjiva. To je poloaj u kojem treba da odsvira narednih est vjebi i pritom da ve poznaje razliite notne vrijednosti, da ima izvjesno teorijsko predznanje. Sve vjebe do broja 18 bave se slinim problemima i tretiraju paralelno kretanje u oktavama uz povremene varijacije u kojima se javlja punktirani ritam. Jo jedan nain za postupnu koordinaciju lijeve i desne ruke jeste suprotno kretanje melodije pri kojem je prstored isti u obje ruke. Od vjebe br. 18 Bartok daje dodatak kojim se nudi mogunost da pedagog predloi ueniku i neke varijante u nainu vjebanja.
36

PRIMJER ZA VJEBE OD br.18 DO br.21

Primjeri koji se odnose na dodatne vjebe bazirani su na melodijskim varijantama i lako ih je transponovati. One mogu stajati potpuno zasebno u odnosu na vjebe kojima su namijenjene, kao primjeri za kontrolu poloaja ake kod poetnika i za njihovo bolje sluanje, odnosno samokontrolu pri sviranju. U predgovoru Bartok je predloio da uenik savlada prvo ove dodatne vjebe, koje po metodu tehnikih varijanti obrauju odgovarajui problem svodei ga na njegovu jednostavniju varijantu. Tako ova zbirka uz dodatne vjebe dobija na svojoj sistematinosti, a sam metod moe se dovesti u vezu s Buzonijevim ili Listovim nainom razmiljanja. Pratei redosljed svih komada Mikrokosmosa dolazi se do zakljuka da je Bartok imao slian pristup poetnim kolama, kao to ga je imao Johan Sebastijan Bah u svojim knjiicama, naroito kada je rije o jednostavnim komadima poput malih preludijuma, ili dvoglasnih invencija: imitacija, kanon, uloge razliitih glasova, nezavisnost melodije, zameci polifonije. To su karakteristike i ove zbirke i Bartokovih metodoloko-didaktikih principa. Kod Bartoka uvijek postoji prisustvo vie glasova, ak i kada je melodija unisona, u razmaku oktave. Tako i sam poetnik u svojoj glavi stie predstavu o polifonoj strukturi klavirske muzike, makar ta predstava ne bila svjesno saznajna, ve samo nesvjesni nagovjetaj. Druga je sveska znatno zahtjevnija od prethodne, iako je namijenjena prvoj godini uenja, tako da se ne moe govoriti o postupnom prelasku s jedne na drugu svesku. Druga sveska donosi mnotvo muzikih novina, od pentatonskih nizova, lidijskog i drugih modusa, preko mnogobrojnih dinamikih oznaka tretiranih posebno ili u sklopu sloenije vjebe. Naveemo dio vjebe br.47 Godinji vaar u kojoj prvi put nailazimo na korienje sinkopiranog pedala. Bartok predlae da se kroz narednu vjebu za dati komad na sljedei nain vjeba pedalizacija:

37

VJEBA br. 11 (za VJEBU br. 47)

U ovoj svesci neuporedivo su precizniji i jasniji Bartokovi predlozi za nain vjebanja. Na primjer, u komadu koji se odnosi na sviranje za dva klavira, pojavljuju se naizmjenino osmine i triole. Da bi uenik to jasnije napravio razliku i to preciznije odsvirao svoju dionicu, Bartok mu predlae sljedee: VJEBANJE br. 12 za VJEBU br. 55

Trea sveska sadri, kako je to i u njenoj analizi reeno, vie komada koji zahtijevaju odreeni stepen virtuoznosti. Javljaju se prvi zahtjevi intervalske i akordske tehnike, kao to je to sluaj u vjebi Dvohvati i trohvati br.73, ili Skercu br. 82, koji je napisan u taktu 7/8. Dodaci u ovoj svesci odnose se na savladavanje sinkopiranog pedala (br.22), akordske tehnike (br.73) kao i na vjebe za postizanje brzine.

38

VJEBA br. 22 (za VJEBU br. 73)

VJEBA br. 23 (za VJEBU br. 73)

Da bi se upotpunila postupnost vjebi i na taj nain se savladali pijanistiki zahtjevi, sam kompozitor predlae da se paralelno sa etvrtom sveskom uvede sviranje ernijevih etida. Ovo je vaan detalj u analizi Bartokovog metodolokog postupka u Mikrokosmosu. S druge strane, Bartok precizno kae da se u Mikrokosmosu ne nalaze detaljno obraeni elementi tehnike, ve da je to preputeno pedagogu koji bi trebalo da ima svoj metod, nain rada s uenikom i da sam zna kakve vrste vjebi treba da primijeni, kako bi uenik savladao neki problem. Postavlja se pitanje koliko est progresivnih svesaka ove zbirke mogu da se kao metod primjenjuju u pedagokoj praksi, pogotovo kada je rije o radu s poetnicima? Ova zbirka u cjelosti poiva na modernosti Bartokovog muzikog jezika i kao takva korespondira s muzikom prve polovine XX vijeka. Tonalni jezik je proiren, korieni su modusi i pentatonske ljestvice, asimetrini ritmovi, to sve donosi i danas novinu kada je rije o metodama za poetnike. U tom smislu, ova zbirka moe nai primjenu kao materijal koji se koristi uz neku tradicionalnu metodu. Pojam tradicionalna metoda ovdje se odnosi na metodike zbirke za

39

poetnike, koje se dugi niz godina koriste u nastavi klavira, poput Krieve, Lilike Petrovi, Nikolajeva, Bastiena itd. Pojedine vjebe u kojima je predstavljena polifonija, ritam, atonalnost, u kojoj ruke sviraju paralelno melodiju, ili postoji neka druga specifinost, proiruju uenikove muzike vidike i izvoake sposobnosti. Ove vrijednosti Mikrokosmosa kao metode odnose se posebno na sloenije vjebe u Treoj, etvrtoj i Petoj svesci. Prve dvije sveske koje su koncipirane kao zaseban metod, ne sadre u potpunosti sve aspekte kola za poetnike. Njima nedostaje vie jednostavnih komada kojima bi se dobilo na postupnosti. Ova metoda prije moe nai primjenu kod odraslih poetnika, pogotovo ako imamo u vidu da se kod nas mali broj metoda odnosi na ovu kategoriju. S druge strane, Mikrokosmosmoe biti koristan i raznovrstan materijal za sviranje prima vista, za uenike starijih razreda, to je i sam kompozitor u predgovoru naveo. Kako god analizirali, Mikrokosmos jeste Bartokov klavirski testament u kojem je, kao pijanista, kroz razliite materijale zabiljeio svoja pedagoka promiljanja. Potenciranje na polifoniji, prisustvo imitacije teme u razliitim glasovima, upotreba starih formi poput kanona, korala i invencije dovode ga u direktnu vezu s Bahom, dok ga primjena sistema tehnikih varijanti dovodi u vezu s Listom ijoj koli i sam pripad (List Toman Bartok). Moe se pretpostaviti da mu je u tom smislu bio blizak i Buzoni koji se u svom pijanizmu oslanjao na nasljee Baha i Lista. Podsjetimo se da je na svojim majstorskim kursevima u Berlinu, Buzoni uenicima davao upravo Bartokove Bagatele, koje su tom prilikom premijerno izvedene. Zbirka progresivnih komada Mikrokosmos Bele Bartoka nije naila na iroku primjenu meu klavirskim pedagozima. Zanimljivo je da je i Kodaljev pedagoki sistem zasnovan na pentatonici, usljed velike popularnosti u Maarskoj, poeo da se primjenjuje i u ostalim zemljama svijeta, naroito u Sjedinjenim Dravama, ali nije naiao na dugoroniju i masovniju primjenu, bez obzira na neosporne vrijednosti. Neto slino dogodilo se i Mikokosmosu. Izuzev Bugarskih igara i pojedinih komada iz posljednjih svesaka, ostali komadi, naroito iz prve tri sveske, ne koriste se kao poseban metod. Bez obzira na ove injenice, Mikrokosmosu se treba vraati, ne kao jedinoj metodi, ve kao prateoj literaturi kroz koju i pedagozi i uenici mogu napraviti progres u muzikom i pijanistikom sazrijevanju.

40

Literatura
Andreis Josip, Historija muzike, kolska knjiga, Zagreb, 1954. Baker-Jordan Martha, The Definitive Texts for Piano Teachers and Pedagogy Students, T. Preser, New York, 1925. Bartk Bla, Mikrozosmosz I-VI, Editio Musica Budapest, 1980. Bjerkvol Jun-Ruar, Nadahnuto bie, Plato, Beograd, 2005. Dubal David, The art of the piano, Sumit Books, New York, 1989. Herve Charles et Pouillard Jacqueline, Ma premire anne de piano, ditions Henry Lemoine, Paris,1993. Heumann Hans-Gnter, Piano-kids, Die Klavierchule fr Kinder, Schott, Mainz, 2008. Hofmann Josef, Piano playing, New York, 1908. Kri Jela, Poetna kola za klavir, drugo izmijenjeno izdanje, Marcompany, Beograd, 2000. Kri Jela, Metodika klavirske nastave, Beograd, 1966. Le Corre Pascal, La magie de Dchifrage, Editions Henry Lemoine, Paris, 2002. Mejer B. Leonard, Emocije i znaenje u muzici, Nolit, Beograd, 1987. Miel Donald, Jezik moderne muzike, Nolit, Beograd, 1983. Mihelis Vera, Prvi asovi mladog pijaniste, Savez muzikih drutava Vojvodine, Novi Sad, 1992. Morhange-Motchane Marthe, Le Petit Clavier, Editions Salabert, Paris, 1994. Neigauz Genrih, O umetnosti sviranja na klaviru, Studio Lirica, Beograd, 2005. Nikolajev, V. Natanson L. Roina, Sviranje na klaviru, Izdavaka kua KIZ Centar, Beograd, 1999. Paris Alain, Dictionnaire des interprtes, dition Robert Lafont, dition rvise, Paris, 1989. Petrovi Miroslava Lili, kolica za klavir, Muziko izdavako preduzee Nota, drugo izdanje, Knjaevac, 1995. Rushton Julian, Classical Music, Thames and Huston, London, 1986. Sacre Guy, La musique de piano, Edition Robert Lafont S. A., Paris, 1998. Scholes A. Percy, The Concise Oxford Dictionary of music, Oxford University Press, Oxford, 1964. Selva Blanche, LEnseigment musical de la Technique du piano, diteur Rouart Lerolle, Paris,1925. Stevanovi B. Pedagoka psihologija, Zavod za udbenike, Beograd, 1983. Strievi Bosiljka-Ika, Prilozi metodici nastave klavira, Univerzitet u Pritini, 2001. apov A. P. Metodika nastave klavira, Muzika akademija, Beograd, 1963.

41

obaji Dragoljub, Temelji savremenog pijanizma, Svetovi, Novi Sad, 1996. Tranchefort F. R. Guide de la musique de piano et de clavecin, Edition Fayard, Paris, 1987. Timakin E. M., Vaspitanje pijaniste, Savez muzikih drutava, Beograd, 1984. Trbojevi Duan, Tri veka pijanizma, Savez muzikih i baletskih pedagoga Srbije, Beograd, 1992. Trbojevi Duan, Razmiljanja o muzici, Savez muzikih i baletskih pedagoga Srbije, Beograd, 1992. Trbojevi Duan, Moj prijatelj klavir, Savez muzikih i baletskih pedagoga Srbije, Beograd, 1994. Quoniam Batrice, Le piano en couleurs, Editions Henry Lemoine, Paris, 2001. Uszler Marienne, Stewart Gordon, Scott McBride-Smith, The Well-Tempered Keybord Teacher, Wodsworth Publishing, New York, 1999. Van de Velde, Ernest, Mthode Rose Premire Anne de Piano, dition Van de Velde, Tours, 1960.

42