Najpoznatiji problem

Veliki Fermatov teorem

Sini a Slijepcevi , Zagreb s c

Najpoznatiji matematiki problem, c veliki Fermatov teorem, problem koji je muio najve e umove u povijesti, te c c neke otjerao u ludilo ili samoubojstvo, napokon je rijeen, sada i slu beno. s z Wolfskehlova nagrada za tono rjeec s nje tog problema, 50 000 dolara koji su desetlje ima cekali rjeavaa, nedavno c s c je napokon dodijeljena Andrewu Wilesu, tihom Englezu iz Princetona. No, pitanje je, zato je dodijeljena tek sada, s gotovo pet godina nakon sto je Wiles prvi put objavio rjeenje? s

sampanjcem i zaslijepljenoj bljeskalicama i nitko nije ni slutio da to nije kraj prie, ve c c poetak prave no ne more. c c Sam Pierre Fermat, autor zagonetke, bio je covjek posebnog smisla za humor. U Fran cuskoj 17. stolje a od sudaca se oekivao ugc c lavnom samotan zivot, jer se vjerovalo da bi socijalni kontakti ugro avali njihovu mogu z c nost objektivne prosudbe, tako da je Fermat, i sam sudac, ve inu svog slobodnog vremena c provodio igraju i se brojevima. Glavni mu c je ud benik bila kopija Diofantove Aritmez tike, enciklopedije tada njeg znanja o teoriji s brojeva, i mnogi Fermatovi rezultati, zapisani jedino na neuobiajeno sirokim marginac ma te knjige, zapoeli su renesansu te grane c matematike. No, Fermat je bio poslovino c neprecizan i povr an, te je gotovo stolje e s c kasnije Leonhard Euler uspio rekonstruirati sve njegove dokaze i ideje. Sve, osim jedne napomene, koja ce postati poznata kao veliki Fermatov teorem:

23. lipnja 1993., u Newton institutu u Cambridgeu odr ano je najva nije matemaz z tiko predavanje ovog stolje a. Andrew Wic c les, dr e i slu atelje u napetosti do samog z c s kraja, u fantastinom je predavanju zaista doc kazao Fermatovu hipotezu. Pljesak je trajao dugo, dugo, u svearskoj atmosferi zalivenoj c
3, 2000

121

Na margini, na strani 62, knjiga II, pisalo je da ne postoje prirodni brojevi x, y, z i broj n ve i od 2 koji zadovoljavaju jednad bu: c z n n n x +y =z i nesta an dodatak koji ce proganjati generas cije matematiara: Imam zaista sjajan doc kaz ove tvrdnje, ali je margina za njega preuska.

Euler je umjesto formule mogao re i i c trukle sa sirom ili bilo koji drugi pojam s koji izvuen iz konteksta gubi svaki smisao, c no Diderotu algebra nije bila jaa strana, te c se, ne shva aju i ni slovca, povukao i brzo c c posramljen zbrisao nazad u Pariz. Euleru je, izuzev i tu zgodu, slava rasla i zbog s hrpe sjajnih matematikih rezultata, te zbog c toga sto je uspio dokazati Fermatovu tvrdnju u sluajevima n = 3 i n = 4. No, preostajalo c je jo uvijek beskonano mnogo vrijednosti s c n za koje Euler nije znao odgovor, odgovor koji je bio jo dva i pol stolje a daleko. s c

Jedna zena je bila najbli e z

Sl. 1. Pierre Fermat

Te ko da je ikada postojao slian tako s c jednostavan problem, shvatljiv osmo kolcu, s a ipak gotovo nerje iv. Sto je ustvari rje enje s s ili dokaz? Matematiari priznaju jedino rjec senja koja, polaze i od oitih cinjenica aksi c c oma, nizom preciznih logikih koraka dolaze c do zakljuka. Nedostatak je sto i najmanja c gre ka ili nepreciznost cini dokaz bezvrijeds nim, a prednost u tome sto toan dokaz osta c je zauvijek zapam en i cesto nosi ime svog c autora; stolje ima, a ponekad i tisu lje ima. c c c No, dokaza Fermatove tvrdnje na margini nije bilo. Problem je cekao netaknut gotovo citavo stolje e dok ga nije dohvatio c Leonhard Euler, svicarski lukavac. Euler je ve inu karijere proveo u Petrogradu kao c poseban sti enik Katarine Velike sasvim c udobna pozicija, a naklonost je carice zaradivao na razne naine. Jednom je pred cac ricom i dvorjanima sudjelovao u raspravi o postojanju Boga, nadmudruju i se s velikim c francuskim filozofom Diderotom. Euler je malo razmislio, ustao i izjavio: Gospodine, (a + bn )/n = x, stoga Bog postoji; odgovorite!

Pedeset godina kasnije, doprinos jedne zene, Sophie Germaine, bio je ve i nego svih c mu karaca prije nje zajedno. Sophie Germas ine je, slijede i svoju glad za matematikom, c morala savladavati ne samo te ku literaturu, s ve i sve predrasude tog vremena prema zec nama. Karl Friedrich Gauss, najve i tada nji c s matematiki autoritet, bio je vrlo iznenaden c dobiv i pismo potpisano samo s Monsieur s Blanc, u kojem je stajao dokaz da je Fermatova tvrdnja tona u mnogo sluajeva, prec c ciznije, za sve proste brojeve (djeljivi samo s 1 i sa samim sobom) i takve da je 2n + 1 prost (na primjer n = 5, ili n = 11). Gauss je tek mnogo kasnije saznao da je pravi autor pisma Sophie Germaine zahvaljuju i Nac poleonu. Kada je Napoleonova armija 1806. koraala Pruskom, pismo Sophie Germaine c francuskom generalu Pernetyju, u kojem moli za Gaussovu sigurnost, spasilo je Gaussov zivot. No, Gauss je, unato doprinosu Sop c hie Germaine, Fermatov teorem smatrao nerje ivim. s Unato Gaussu, u prvoj polovini devetc naestog stolje a Pariz je bio matematiki cenc c tar svijeta. Evariste Galois, nadareni dvade3, 2000

122

setogodi nji Pari anin, zbog svojih je repus z blikanskih uvjerenja u monarhistikoj Franc cuskoj tog doba cesto upadao u nevolje. Nje gova je najve a nevolja bila ljupka Madec moiselle Stephanie-Felicie du Motel, a jo s ve a njen zarunik Monsieur dHerbinville. c c Saznav i za Galoisa, dHerbinville ga je bez s oklijevanja izazvao na dvoboj. Galoisov rukopis ispisan posljednje no i pred duel c oajniki poku aj da zapi e jo neobjavljenu c c s s s teoriju jo uvijek je sauvan, ispunjen kris c kovima Je nai pas le temps, je nai pas le temps (nemam vremena, nemam vremena) izmedu redova formula, te rijeima une c femme (jedna zena), zustro precrtanima. U zoru 30. svibnja 1832. ispucana su dva hica; dHerbinville je od etao neozlijeden ni s ne osvrnuv i se, a smrtno ranjeni Galois je s ostao le ati, sam. Galoisov rukopis bit ce z objavljen tek dvadesetak godina kasnije, no tada odmah biva proslavljen kao odgovor na poznati problem: zbog cega je nemogu e ri c je iti jednad bu petog stupnja; a u novijim s z vremenima Galoisova teorija koristi se cak i u analitikoj mehanici, tj. proraunima gic c banja planeta i satelita. No najve u posvetu c Galoisovom geniju ispisat ce, tek godinama poslije, Andrew Wiles, rabe i njegovu teoriju c kao glavno orude u dokazu Fermatova teorema. No, grozniava potraga za rje enjem c s

Sl. 3. Naslovnica knjige Simona Singha koja je tjednima u Velikoj Britaniji bila bestseler

Sl. 2. Evariste Galois

3, 2000

Fermatova problema se nastavlja. Dva stolje a poslije, na isti dan, 1. o ujka 1847., c z Gabriel Lam i Augustin Cauchy su na sjede nici Francuske akademije objavili da imaju dokaz. Lam i Cauchy, cuveni matematiari e c tog vremena, bili su veliki suparnici, i ve c su padale oklade koji ce od njih dvojice prvi objaviti dokaz. No, najbr i je bio Ernst Kumz mer, koji je u svom radu, ne samo prona ao s gre ku obojici, nego i objasnio zbog cega je s za dokaz tada nje znanje matematike bilo nes dovoljno. No, Lam ov je rad ipak dokazao e tvrdnju u sluaju n = 7, a Kummerov za sve c neregularne proste brojeve, ukljuuju i sve c c brojeve ve e od 37. c Nakon poraza sto su ih do ivjeli Lam i z e Cauchy, svi su poku aji zamrli, sve dok ih s pola stolje a kasnije nije ponovo probudio c njemaki industrijalac Wolfskehl. Paul Wolc fskehl se, sasvim nesretno zaljubljen u zenu ciji je identitet danas nepoznat, bio odluio c na rje enje u skladu s tradicijom njemakog s c romantizma. Bio je odredio dan i trenutak pono , pedantno na vrijeme zavr io sve prec s ostale poslove, zalijepio opro tajno pismo, te s sjeo i cekao. Wolfskehl, matematiar iz ho c bija, za svoje je posljednje trenutke odabrao upravo Kummerov cuveni rad, te je, nekoli ko minuta prije pono i, ve duhom skoro nac c pustiv i ovaj svijet, uoio ne to zanimljivo. s c s Kummerov rad je zaista sadr avao gre ku, te z s ju je Wolfskehl, zaboraviv i i zenu i napunjes

123

ni pi tolj, rade i do jutra ispravio. Rje enje s c s Fermatova teorema nije bilo ni ta bli e, ali s z je Paul Wolfskehl umro tek 1908. prirodnom smr u, ostaviv i ve inu svog bogatstva zac s c du bini za toan dokaz. Nagrada za rje enje z c s je bila pravo bogatstvo, te su stizale stotine rje enja koje su clanove Wolfskehlove kos misije dovodila do oaja. Jedan od kasnijih c clanova komisije dr. F. Schlichting, svjedoi c kako je ve ina bila kompletna besmislica: jec dan je poslao polovicu rje enja tra e i 1000 s z c DM unaprijed za drugu polovicu; a neka su odmah proslijedena psihijatrima koji su dijagnosticirali te ku shizofreniju. No, nijedno s nije sadr avalo toan dokaz. z c

shva ao ozbiljno, eliptike krivulje i moduc c larne forme su toliko razliite matematike c c ideje, da je to cak i za matematiare bilo pre c radikalno. Tri godine kasnije Taniyama je poinio samoubojstvo. Tek je njegov prijac telj Goro Shimura vjerovao u to sto se danas zove Shimura-Taniyamin teorem. Cuvaju i c opro tajno pismo svog prijatelja, Shimura je s s vremenom skupljao argumente, i hipoteza je stjecala sve vi e poklonika. s

Uzaludna potraga

Mnogi su tako bezuspje no poku avali s s prona i dokaz, a cak je i veliki njemaki logic c car G del imao svoje mi ljenje o Fermatovu o s teoremu. G del je 1931., kao dvadesetpetoo godi njak objavio O formalno neodluivim s c tvrdnjama, revolucionarno djelo koje danas citiraju ne samo matematiari, ve i filozofi c c i poneki neurobiolozi. G del je dokazao da o su i u matematici paradoksi neizbje ni, i jo z s gore, da postoje matematike tvrdnje, koje c premda istinite, nikad ne emo biti u stanju c dokazati. Kasnije je G del mislio kako je o Fermatov teorem upravo takva tvrdnja. Unato trudu tolikog broja velikih umova, dokaz c Fermatova teorema nikada nije bio udaljeniji. Sljede e uloge u velikoj potrazi odigrala c su dvojica Japanaca. Yutaka Taniyama, tada nadareni dvadesetsedmogodi njak, 1955. s je prvi put uoio ne to sto ce revolucionirac s ti teoriju brojeva. Taniyamine su ideje tada bile cista fantastika. Taniyama je predlagao da su dva tada potpuno odvojena podruja c matematike, eliptike krivulje i modularne c forme, ustvari jedno te isto. Nitko ga nije

Sl. 4. Yutaka Taniyama

Situacija je jo dramatinija 1986. kad s c je Amerikanac Ken Ribet dokazao ukoliko je Shimura-Taniyamina hipoteza tona, onc da je toan i Fermatov teorem. No problem c je bio dokazati Shimura-Tanyaminu hipotezu nitko nije imao pojma kako. Vremeplov se napokon zaustavlja na Andrewu Wilesu. Cambridge, grad Wilesova najve eg uspjeha je i grad njegova djec tinjstva. Ako se od Newtonovog instituta spustite do rijeke Cama (po kojoj svako malo protetura pokoji osmerac, veslima umalo obezglavljuju i sirote labudove), malo povic se je mala biblioteka na Milton Roadu u ko joj je cupavi desetogodi njak Wiles prvi put s proitao o Fermatovu teoremu. Imao sam c
3, 2000

124

sre u da slijedim svoj djeaki san u svom c c c odraslom zivotu re i ce Wiles o Fermatovu c teoremu. Zaista, do kraja studija Wiles je detaljno znao sva dotada nja dostignu a mates c matiara o Fermatovu teoremu, i sve njihove c gre ke. No, put profesionalnog matematias c ra vodio ga je dalje, doktorirao je radom o eliptikim krivuljama. Kada je Wiles, tada c u Princetonu, cuo za Ribetov rezultat, odlu ka je bila neizbje na poku at ce dokazati z s Shimura-Taniyaminu hipotezu. Bila je to vrlo nadobudna i hrabra odluka, pa je odluio c raditi u potpunoj tajnosti i izolaciji.

Predavanje u Cambridgeu

Sl. 5. Andrew Wiles

Wiles je nastavio s redovnim predavanjima i aktivnostima, no svaki se slobodni trenutak povlaio na svoj tavan i radio. c Strategija Wilesova dokaza bila je uobiajen c matematiki trik kad je rije o beskonanim c c c skupovima matematika indukcija, i nac kon godinu dana, koriste i upravo Galoisovu c teoriju, bio je gotov prvi korak. No sljede i c je korak bio te i, i cetiri su godine bile sasvim z besplodne. 1992. Wiles je nauio novi trik, c Kolyvagin-Flachovu metodu, i polako je za sve vi e vrsta eliptikih krivulja dokazivao s c da su modularne forme. Jednog svibanjskog dana 1993. Wiles je, nakon sedam godina rada, napokon znao cijeli dokaz.

U lipnju se u Newtonovu institutu u Cambridgeu odr avala konferencija o elipz tikim krivuljama, i Wiles je odluio da je c c sedam godina tajnosti bilo dovoljno. Naslov Wilesova predavanja bio je sasvim op ec nit. O eliptikim krivuljama, modularnim c formama i Galoisovoj reprezentaciji, sto je moglo znaiti bilo sto; no glasine su se sirile. c Wilesov biv i mentor, John Coates pitao ga s je: Andrew, sto si dokazao? Ho emo li zvati c novine? Wiles je samo odmahnuo glavom. Wiles je uspio odr ati napetost do samog kraz ja predavanja, koje je do ivjelo potpuni uspz jeh. Sljede ih su se dana Wilesove slike poc javile na mnogim naslovnim stranicama, te je on munjevito postao najpoznatiji, ustvari jedini poznati matematiar dana njice. Mjec s secima kasnije Internetom su se sirile glasine druge vrste. Potpuni tekst Wilesova dokaza nije bio dostupan, i zlobnici su tvrdili da ce pro i novih 350 godina dok netko ne doka e c z Wilesove tvrdnje. No, sestorica matematiara pregledavala c su dvije stotine stranica Wilesova rukopisa, red po red, sto je inae uobiajena akadem c c ska procedura prije objavljivanja rada. Jedan od njih, Nick Katz, krajem je kolovoza uoio c jedan sitan problem u tre em poglavlju. Wic les je odmah odgovorio, no Katzu jos uvijek nije bilo jasno. Problem ipak nije bio sitan, i u prosincu je Wiles napokon javno priznao da gre ka postoji. Gre ka je izgleda bila fatalna, s s a Fermatov je teorem i dalje bio nedokazan. Wiles je bio oajan, te je mjesecima c grozniavo na svom tavanu poku avao ispc s raviti svoj dokaz. Tada se, poetkom travnja c s 1994., poruka pro irila Internetom. U poruci je stajalo da je Noam Elkies, profesor s Harwarda, prona ao brojeve x, y, z i n kos ji su protuprimjer Fermatova teorema i za Shimura-Taniyaminu hipotezu! Elkiesu se

3, 2000

125

moglo vjerovati, jer je nekoliko godina prije prona ao protuprimjer za slinu Eulerovu s c hipotezu. Dugogodi nji Wilesov trud je, izs gledalo je, bio sasvim uzaludan. Dugo je trebalo dok Wiles napokon nije uoio datum c poruke 1. travnja! No, Wiles nije napredovao, i odluio se c potpuno predati, ukoliko do listopada ne pronade rje enje. Wiles se jo uvijek jasno sje a: s s c Sjedio sam za svojim stolom jednog jutra, 19. rujna, istra uju i Kolyvagin-Flo metoz c c du. Nisam vjerovao da je mogu natjerati da radi, mislio sam da mogu barem objasniti za to ne radi. Tada je Wiles napokon shvas tio korak koji je nedostajao. Cijeli sam dan hodao po Odjelu, i vra ao se natrag da pogc ledam nalazi li se jo uvijek na mom stolu. s Bilo je tamo. Sje anje je toliko sna no da se Wilesu c z dok pria oi pune suzama. Ovaj put je doc c kaz bio toan, te je napokon objavljen u najpc resti nijem matematikom casopisu Annals z c of Mathematics, u lipnju 1995. Te ko da s je ijedan dokaz u povijesti provjeravan kao Wilesov i Wolfskehlova nagrada je, propisa-

ne tri godine nakon objave dokaza, napokon dodijeljena Wilesu. Wilesov je dokaz, prema mnogima najve i matematiki rezultat ovog c c stolje a, ohrabrio matematiare da se uhvac c te u ko tac s mnogim drugim velikim nes rije enim matematikim problemima. Ipak, s c te ko da ce i ta uspjeti zamijeniti Fermatov s s teorem, no, dramatinost Wilesove samotne c borbe ostat ce sasvim jedinstvena. Wilesove kasnije pote ko e bit ce zaboravljene, a ris c jei kojima je zavr io predavanje u Newton c s institutu ve su postale metafora matematic c ke pobjede. Toga lipanjskog dana u Cambridgeu, Andrew Wiles je ispisao zadnji red dokaza Shimura-Taniyamina teorema, te je u posljednjoj reenici tonom i nije tako bitno, c ali usput, spomenuo, da je time dokazan i Fermatov teorem. Zatim se okrenuo, i skromnim smije s kom Edmunda Hillaryja na vrhu Everesta samo dodao: Mislim da cu ovdje stati.

Sl. 6. Predavanje u Cambridgeu

126

3, 2000