HRVATSKI JEZIK

7. razred osnovne kole

OBJEKT
  

Objekt je dopuna glagolu i dio je predikatnog skupa. Objektom se izri e predmet glagolske radnje. Dijeli se na izravni (bli i) i neizravni (dalji).

Izravni je kada glagolska radnja izravno prelazi na objekt u akuzativu, npr.: U enik pi e zada u.

Neizravni objekt je izre en genitivom, dativom, lokativom i instrumentalom, npr.: Ptice lete zrakom. Dajem jelo gostu.

PRILO NE OZNAKE
 

Prilo ne oznake dopuna su glagolu i dio su predikatnog skupa u re enici. Izri u okolnosti zbivanja ili radnje. Dijelimo ih na: PO mjesta PO vremena PO na ina PO uzroka PO koli ine PO dru tva PO sredstva (gdje?) (kada?) (kako?) (zbog koga?) (koliko?) (s kime?) ( ime?)
Mama kuha u ku i. Mama kuha ve eras. Mama kuha brzo. Mama kuha zbog nas. Mama kuha malo. Mama kuha s tetom. Mama kuha priborom.

ATRIBUT
  

Atribut je dopuna imenici. Postoji pridjevski i imeni ki atribut. Pridjevski je atribut izre en pridjevom, ali i zamjenicom i brojem. Sla e se s imenicom u rodu, broju i pade u.
Sna an konj grabi. Moj konj grabi. Prvi konj grabi. (atribut kao pridjev) (atribut kao zamjenica) (atribut kao broj)

Imeni ki atribut izre en je samo imenicom, naj e

U itelj plivanja nije do ao. (atribut kao imenica u G) Stvoritelj svijeta svima je znan. (atribut kao imenica u G)

e u genitivu.

APOZICIJA


Apozicija je imenica koja pobli e ozna uje drugu imenicu i s njome se sla e u rodu, broju i pade u.
U itelj Ivan ita. Planina Velebit je velika.

Apozicijski skup su rije i koje ine apozicija i atribut. Cijenjeni knji evnik enoa rado je itan. Apozicija i atribut odvajaju se zarezom kada su iza imenice.
Ivan, profesor, nije do ao.

Imeni ke dopune:


Glagolske dopune:


atribut - pridjevski - imeni ki

(pridjev, imenica)

objekt
(imenica, zamjenica)

 

prilo ne oznake
(prilog, imenica)

apozicija
(imenica)

RE ENI NI DIJELOVI
subjekt
predikat

atribut

objekt

apozicija

prilo ne oznake

Draga atrib.

teta apoz.

Marija sub.

dobro PON

pe e pred.

kola e. objekt

Primjer naj e

eg re eni nog stanja.

ZAMJENICE


Upitne zamjenice stoje na po etku re enice i njima pitamo. (tko, to, koji, iji, kakav, kolik)
Tko je pred vratima?

Odnosne zamjenice su iste kao i upitne zamjenice, samo to stoje u sredini re enice i njima ne pitamo, nego one pokazuju odnos na to ili na koga. (tko, to, koji, iji, kakav, kolik)
Stoji li tko pred vratima!

Neodre ene zamjenice (netko, ne to, neki, nitko, ni ta, nikakav, itko, i ta )
Pogledaj, netko stoji pred vratima!

JEDNOSTAVNA RE ENICA
 

Jednostavna re enica ima jedan predikat. Po sadr aju razlikujemo izjavnu, upitnu i uskli nu re enicu.
(Mama kuha. Jesi li bio u koli? Sretan ti ro endan!)

Po jesnosti razlikujemo jesnu i nije nu.

(Tata radi. Tata ne radi.)

Po subjektu i predikatu razlikujemo neizre eni subjekt i besubjektnu re enicu.

(Pjevam. Ne e padati!)

Po sastavu razlikujemo neoglagoljenu, nepro irenu i pro irenu re enicu.

(Vatra! Mama kuha. Mama kuha objed.)

SLO ENA RE ENICA



Slo ena re enica se sastoji od najmanje dviju jednostavnih re enica, a mo e imati i vi e. Jednostavne re enice (sure enice) mogu se povezivat nizanjem i veznicima u slo enu re enicu. Nizanjem (odvajanje zarezom) nastaje re eni ni niz. Slo ene re enice ovisno o odnosu sure enica dijele se na nezavisno slo ene i zavisno slo ene.

NEZAVISNO SLO ENA RE ENICA

 

SASTAVNE i, pa, te, ni, niti (Otac je do ao s posla i objedovao s nama.) RASTAVNE ili (Kupi alat ili ostavi zanat.) SUPROTNE a, ali, nego, no, ve (Ivan je do ao u kolu, ali je zaboravio zada u.) ISKLJU NE (Napisao sam zada samo, samo to, jedino, jedino to, tek, tek to u, samo to sam bilje nicu zaboravio.)

NE zarez NE zarez DA zarez

DA zarez

ZAKLJU NE stoga, dakle, zato (Mi smo postigli gol, dakle kup je na .) RE ENI NI NIZ (Ante je do ao ku i, odjenuo drugu odje

DA zarez

u, odmorio se.)

ZAVISNO SLO ENA RE ENICA

  

Imaju najmanje svije re enice. Jednu nazivamo glavnom (G), a drugu zavisnom (Z). Normalni red re enica = G Z (Moj prijatelj te ko poga a to ho u.) Inverzija = Z, G ( to ho u, moj prijatelj te ko poga a.) Umetnuta re enica = G, Z, G (Igra i, koji su igrali utakmicu, bili su umorni.) Zavisno slo ene re enice zovu se tako jer druga sure enica zavisi o prvoj glavnoj sure enici. Razlikujemo : predikatne, subjektne, objektne, atributne, prilo ne (mjesne, vremenske, na inske,)

PREDIKATNE da, tko, to, koji, iji, kakav, kolik (Put je da bolji ne mo e po eljeti.) SUBJEKTNE tko, to, koji, iji, kakav, kolik, da (Tko rano rani, dvije sre e grabi.) OBJEKTNE da, koji, tko, to, gdje, iji, kakav, kolik (Poznato je da je povijest u iteljica ivota.) ATRIBUTNE koji, to, iji, kakav, da, kada, gdje (Grabi konj koji ima crnu dlaku.) MJESNE gdje, kamo, kuda, otkud, odakle, dokle (Ne stoj gdje je opasno.) VREMENSKE kada, dok, im, po to, otkada, dokada (Ivana dolazi kada zalazi sunce.) NA INSKE kako, koliko, kao to, kako da, (Franjo je tr ao kako su o ekivali.)

/ Tko? to? Kakav? Gdje? Kada? Kako?

NAGLASAK
 

Naglasak je isticanje ili nagla avanje jednoga sloga u rije i. Imamo etiri naglaska: kratkosilazni kratkouzlazni dugosilazni dugouzlazni / Jednoslo ne rije i mogu imati samo silazni naglasak. Vi eslo ne rije i na prvom slogu mogu imati svaki naglasak. Vi eslo ne rije i na srednjim slogovima mogu imati samo uzlazne naglaske. Vi eslo ne rije i na posljednje slogu nemaju naglaska.

  

SAMOZNA NE I SUZNA NE RIJE I



Samozvu nice imaju samostalno zna enje i mogu stajati same, a to su: imenice, pridjevi, glagoli, brojevi i prilozi. Suzna nice su rije i koje nemaju samostalno zna enje i ne mogu stajati same, a to su: prijedlozi, veznici, usklici, estice, zamjenice. Naglasnice su rije i koje se izgovaraju samostalno te imaju nagla eni slog (more, ku a, ovjek) Nenaglasnice su rije i koje se vezuju uz nagla enu rije i nemaju nagla eni slog, a dijelimo ih na: proklitike i enklitike. (Ne mogu do i. Ku a je velika.)

UPRAVNI GOVOR
   

Upravni govor je doslovno navo enje tu ih rije i ili re enica. Upravni govor pi emo pod navodnicima. , -, Ivan re e: Danas u i i u kino. Danas u i i u kino , re e Ivan. Danas u i i u kino ,re e Ivan, jer igra dobar film. Neupravni govor pi emo na jedan na in: Ivan je rekao da e i i u kino.

VELIKO PO ETNO SLOVO U IMENIMA DRU TAVA, ORGANIZACIJA, UDRUGA, POKRETA I JAVNIH SKUPOVA


II. Op e pravilo velikim slovom pi e se samo prvi lan

Crveni kri b) imena dru tava Dru tvo hrvatskih knji evnika c) imena ustanova Filozofski fakultet u Zadru d) imena tvornica Tvornica okolade Kra e) imena poduze a Hrvatski registar brodova f) imena upanija Zadarsko kninska upanija g) naslovi knjiga, asopisa, novina, rasprava, lanaka, pjesama, propisa, zakona, filmova. Zlatarevo zlato, Glas koncila, Ustav Republike Hrvatske, Tko pjeva, zlo ne misli a) imena organizacija

Malim slovom pi u se:

a) nazivi dru tvenih pokreta b) nazivi povijesnih doga aja c) razdoblja op ih pojmova d) sljedbenici hrvatski narodni preporod selja ka buna, srednji vijek humanizam, renesansa franjevac, ilirac, hajdukovac

POVIJEST HRVATSKOGA KNJI EVNOGA JEZIKA



16 st. Faust Vran i objavljuje prvi hrvatski tiskani rje nik. Rje nik pet najplemenitijih europskih jezika: latinskoga, talijanskoga, njama koga dalmatinskoga i ma arskoga. 17 st. Bartol Ka i objavljuje prvu hrvatsku slovnicu-gramatioku. Temelji ilirskoga jezika u dvije knjige 1830. Ljudevit Gaj objavljuje Kratku osnovu hrvtasko-slavenskoga pravopisa. U njoj nema slova , , , nego su slova s tildom~. Gaj predla e novu grafiju unose i znakove za palatelne foneme ,d , lj, nj, , .