PODSJETNIK: SUBJEKT, PREDIKAT, OBJEKT, IMENIČNE DOPUNE (ATRIBUT I

APOZICIJA), PRILOŽNA OZNAKA

PREDIKAT – temeljni dio rečenice – upravlja ostalim članovima rečenice
PREDIKAT se može izricati:
a) Glagolom (glagolski predikat), Čitali smo knjigu.
b) Imenicom (imenski predikat) – sastoji se od pomoćnog glagola biti, koji nazivamo
spona ili kopula (jesam/sam, jesi/si…) i neke imenske riječi koju nazivamo predikatno
ime.
- pomoćni glagol biti (spona) + imenica  Ujević je pjesnik.
- pomoćni glagol biti (spona) + pridjev  On je bio omiljen.
- pomoćni glagol biti (spona) + zamjenica  Knjiga je njegova.
- pomoćni glagol biti (spona) + broj  Prstenova družina bila je prva.
- pomoćni glagol biti (spona) + prilog  Još nije kasno.

Neoglagoljene rečenice – rečenice u kojima predikat nije izrečen, ali je uvijek vidljiv
iz rečenice. ( Dobar dan. Ovdje Marko. Hvala.)
SUBJEKT – uvijek je u NOMINATIVU (odgovara na pitanja Tko? Što?)
- može biti izrečen bilo kojom imenskom riječi

a) Subjekt izrečen imenicom: Čokolada mi je omiljena slastica.

b) Subjek izrečen zamjenicom: I neka netko kaže da se nije dobro dosjetio.
c) Subjekt izrečen poimeničenim pridjevom: Mudar ponudi, a pametan prihvati.
d) Subjekt izrečen brojem: Drugi misle da ja to mogu.

NEIZREČENI (SKRIVENI) SUBJEKT

- subjekt je izostavljen iz rečenice, ali već je određen predikatom (znamo što je subjekt iz
konteksta):
Dolazim sutra. (subjekt je neizrečen, a glasio bi ja).
Dodala mi je knjigu. (S: ona)
BESUBJEKTNA REČENICA (OBEZLIČENI PREDIKAT)
- ako ne možemo odrediti subjekt – uz bezlične glagolske oblike
Priča se da je more toplo. (ne znamo tko priča)
Kaže se da tko rano rani, dvije sreće grabi. (ne znamo tko kaže)
OBJEKT – član rečeničnog ustrojstva kojem mjesto u rečenici otvara glagol. Izriče se
imenskim riječima.
1. Ako objektu otvara mjesto prijelazni glagol, objekt će biti u akuzativu bez prijedloga.
Primjer: Čujem pticu. (Čujem koga ili što? – A: pticu) / Slušam glazbu.
OBJEKT U AKUZATIVU naziva se IZRAVNI OBJEKT.
2. Ako objektu otvara mjesto neprijelazni glagol, traži dopunu u G, D, L ili I.
Primjer: Petar razmišlja o nogometu. / Ivana mu pjeva.

PRILOŽNA OZNAKA
- najčešće se izriču prilozima (ponekad, brzo, tamo…) ili imenskim riječima u G, D, A, L, I (u
sobi, na poslu, iznad kuće…)
VRSTE PO:
PO mjesta – Uskoro idem k liječniku. Nasuprot školi bilo je igralište.
PO vremena – Te večeri došao je otac. Sinoć je kišilo.
PO načina – Sada plivam odlično. Govori tiho. Točan si kao sat.
PO uzroka – odgovara na pitanje Zbog čega? Zašto? Radim to zbog tebe.
Od sreće sam zaplesao. Netko zbog ljubavi plače, a netko pjeva.
PO namjere – Odgovara na pitanja Radi čega? S kojom namjerom? Štedim za putovanje.
Trčim radi zdravlja.

RAZLIKUJ! Nisam došao u školu zbog bolesti. PO UZROKA

Došao sam u školu radi znanja. PO NAMJERE

IMENIČKE/IMENIČNE DOPUNE: ATRIBUT I APOZICIJA

1. ATRIBUT – riječ koja se dodaje imenici i pobliže ju označuje. Odgovara na pitanja

Koji? Čiji? Kakav? Kolik?
1.1. PRIDJEVNI ATRIBUT – izriče se pridjevom (lijepa djevojka), brojem (prvi
automobil), zamjenicom (naš Zagreb)
1.2. IMENSKI ATRIBUT – izriče se imenicom i nije u istom padežu kao i riječ
koju dopunjuje (čaša vode, komad sira, savijača od jabuke, sok od maline.)
 1.3. ATRIBUTNI SKUP – skup riječi u službi atributa (dva ili više atributa)
Gledao me čovjek sijede brade. On je književnik iznimne vrijednosti.

2. APOZICIJA – imenica koja pobliže označuje neku imensku riječ. UVIJEK

IMENICA!
Naša prijateljica Maja ima malog psa. / Često ljetujemo na otoku Korčuli.
NESLAGANJE U RODU: Posjetio sam grad Rijeku.
↓ ↓
m.r.jd. ž.r.jd.
NESLAGANJE U BROJU: Grad Vinkovci bit će naš domaćin.
↓ ↓
m.r.jd. m.r.mn.
APOZICIJA SE SA SVOJOM IMENICOM UVIJEK SLAŽE U PADEŽU!

APOZICIJSKI SKUP – skup riječi koji čini apozicija sa svojim atributima

Otac i majka poznatog hrvatskog književnika Augusta Šenoe doselili su se u stari grad
Zagreb.