Moderni suverenitet

4.7.11 MILKO GRMU A PRO ITAJ KOMENTARE

Moderni suverenitet vezan je za ekonomsku snagu. U klasi nom smislu, suverenitet predstavlja neotu ivo pravo suverena (nosioca suvereniteta: monarha, nacije i/li gra anina) da na teritoriji koju efektivno kontroli e i na kojoj takva kontrola ima legitimitet ure uje stanje shodno svojoj volji i interesima. U razli itim istorijskim etapama i dru tvenim ure enjima kao nosioci suvereniteta pojavljivali su se razli iti subjekti. Me utim, bilo da je rije o kraljevima, odre enim kolektivitetima (nacija, ili pak neka klasa u dru tvu) ili gra anima-svi oni, prema klasi noj koncepciji, a koju je lijepo predstavio teoreti ar an Bodin, nemaju i ne mogu imati vlasti nad sobom ili sebi ravne.

"Oni koji su suvereni ne mogu nikako biti podre eni zapovjestima drugih" Svakako da u pozadini klasi ne koncepcije suvereniteta primje ujemo da se i tu, u osnovi, radi o tome da su ljudi od momenta napu tanja svojih pe ina i po etka svijesti o potrebi (politi kog) organizovanja do li do zaklju ka da im je neophodan koliko-toliko ure en i funkcionalan dru tveni sistem, koji e im biti za tita i mogu nost, i koji e imati svoja pravila. Da bi mogao da funkcioni e, pored pravila i kazni, sistemu su neophodne vrijednosti i nagrade. To u principu zna i da dr ava, kao osnovni politi ki sistem, nije zasnovana samo na prostoj prinudi, nego i na izvjesnim vrijednostima koje okupljaju njene podanike/gra ane i oko kojih postoji me u njima elementarni konsenzus o njihovoj va nosti. Pored toga, a da bi se sprije ila automatizacija, mehanizacija i dehumanizacija sistema, ljudi su odavno shvatili da pravila njegovog funkcionisanja ne mogu biti niti podre ena ovjeku, ali niti u njegovoj ravni. To je prakti no zna ilo da suverenitet, iako nesporan, nije ipak neograni en: pojedinac, istina, ne mo e sebi prilagoditi suverenitet, ma bio on i kralj u apsolutnoj monarhiji, ali ni sam suverenitet ne mo e postati instrument pojedinca. Zbog toga je uvedena koncepcija prirodnog prava, koja se poziva na ne to to je iznad i ovjeka i dr ave-samu Prirodu, ili ako ho eteBoga.

Prirodni zakoni jesu iznad ljudskih i, shodno tome, ljudska injenja pa i sama suverena prava nisu i ne mogu biti iznad op tih prirodnih principa. Ova koncepcija tako je uvela ograni enja potencijalnoj samovolji i brutalnosti suverenitetu, koji bi se bez nje veoma lako mogao pretvoriti u ne to nalik nacisti kom sistemu. Moderni suverenitet "pokupio" je neka pojavna svojstva klasi ne koncepcije. I on se poziva na neke vi e principe, koji treba da ograni e klasi ni pojam suvereniteta. Ali, ovaj put ti vi i principi se ne pronalaze u prirodnim principima, ili se bar ti prirodni principi druga ije tretiraju. Naime, vi i principi danas jesu oni koji se ti u ekonomske mo i. Ekonomija, kao pokreta svijeta, kreira politi ki sistem koji na najoptimalniji na in omogu uje tehnolo ko-privredni razvoj. Prema modernoj koncepciji, bogat je onaj koji je sposoban, pametan i vrijedan. Takav ne samo da zaslu uje da njegova imovina bude neprikosnovena i za ti ena, a to je bilo postignu e u prethodnoj fazi-fazi bur oaskih revolucija i stvaranja nacionalnih dr ava, nego i da on i njegov kapital, kao materijalni izraz njegovih izra enih sposobnosti, imaju pravo i mogu nost da zajedno sa drugima koji su izra eno sposobni ure uju svijet po svojoj volji, te da ne mogu biti nikako podre eni zapovjestima drugih, bodinski re eno.

Dakle, moderna koncepcija suvereniteta zna i da je suveren onaj koji je dovoljno bogat da ne mora da strahuje da e njime vladati neko bogatiji od njega. Ovom koncepcijom poku alo se u i u do sada najuspje niju fazu politi kog organizovanja: cijelim svijetom vladaju najbolji, a svi imaju ansu da postanu najbolji, nevezano za rasu, naciju ili drugi kolektivitet kojem pripadaju, porijeklo ili bilo ta tre e to su stekli ro enjem. Prosto, jedino mjerilo jeste njihova li na sposobnost. Granica nema. Nacionalne dr ave poslu ile su svojoj svrsi: kapital je dobio prije nekoliko vijekova ve i prostor za irenje i oplodnju od onog koji su mu omogu avale sku ene feudalne tvorevine. Me utim, nacionalna dr ava danas je preuska, ma bila ona i Rusija, Kina ili Amerika. Jednostavno, cijeli svijet je arena u kojoj se nadme u svi. Dobar primjer nove koncepcije suvereniteta jeste Gr ka. Naime, ovih dana ovoj zemlji jasno je poru eno da mo e da se pozdravi sa svojim suverenitetom, jer e morati da uzima novac od drugih da bi rije ila svoje probleme, koje

nije znala kako sama da sanira. Grci su vi e tro ili nego to su zara ivali, i prema modernoj koncepciji suvereniteta oni nisu dovoljno sposobni da kreiraju i zara uju, te prema tome nemaju pravo ni da budu suvereni.

"Suverenitet Gr ke bi e limitiran i pod velikim pritiskom" an Klod Junker, predsjedavaju i Evrogrupe O igledno, moderni suverenitet veoma je brutalan prema siroma nima, ali i prema nedovoljno bogatima. Me utim, tu se stvari ne zavr avaju. Oni koji prema novoj koncepciji danas jesu bogati-sutra ve ne moraju da budu, jer konkurencija je sve e a. To je i primoralo najbogatije ljude svijeta da prije izvjesnog vremena naprave dil sa dr avnim oligarhijama, kako bi osigurali svoje bogastvo i uticaj (suverenitet), uprkos rizicima koje donosi savremeni ekonomski poredak. Zapravo, svi su oni svjesni da je moderna ekonomija zapravo kreativni haos, ludilo i anarhija, gdje se bogatim i prosjakom postaje na dnevnom nivou. Najbogatiji ne vole takav poredak, jer im trenutno stanje potpuno odgovara. Tu i treba tra iti obja njenje neoliberalnog sistema: za razliku od klasi nog liberalizma, u kojem je bankrot pakao kapitalizma, neoliberalni sistem tra i na in da se pakao izbjegne, odnosno, bolje re eno, da najbogatiji uvijek budu u raju, a da siroma ni zauvijek ostanu u paklu. A za osiguranje takve pri e saveznika su potra ili u dr avi, koja ne dozvoljava da i najbogatiji bankrotiraju i budu uni teni. Moderni suverenitet danas je na raskrsnici. Ili e se prirodni njegov razvoj nastaviti, to e zna iti da svijet nastavlja da ide u pravcu globalizacije, ukidanja granica i potpune tr i ne ekonomije, ali u kojem danas najbogatiji ne e imati za titu dr ave i podr ku da vladaju mimo tr i nih principa, ili e neoliberalni koncept odnijeti prevagu, te e se desiti ista stvar sa globalizacijom, ali e svijet dobiti stalnu i brutalnu globalnu oligarhiju, koja e dokinuti slobodu. U principu, radi se o istom problemu koji se kroz razli ite pojavne oblike javlja od samog nastanka politi ko-ekonomske zajednice, a to je problem slobode. Ako ljudi budu znali kako da reafirmi u njen zna aj, proces e i i u humanijem pravcu. Ako ne, eka e se neka bolja vremena. U svakom slu aju, povratka na stare forme ne e biti, i tu grije e svi protivnici globalizacije a priori. Jer, stvari nikad ne idu nazad.

: Koncept suverenosti za 21. stolje e

Od izbijanja jugoslavenske krize prije 20 godina i va ne uloge mirovnih snaga, Vije a sigurnosti i agencija UN u razrje enju krize na prostoru biv e Jugoslavije, me unarodni odnosi su se bitno promijenili. U to vrijeme me unarodna zajednica nije bila spremna za krizu takvih razmjera na europskom tlu. Raspadom multietni kih federacija komunisti kog predznaka u Isto noj Europi stvoren je vakuum mo i na europskom prostoru koji je dodatno doprinio politi koj tektonici u svijetu, tra enju novog svjetskog poretka, irenju NATO-a i EU na istok i jug Europe, te nastajanju istinskog multi-polarnog svijeta. Ova je kriza pokazala svu slabost i dotrajalost tada njih me unarodnih instrumenata upravljanja krizama, posebno mandata Plavih ljemova UN. Ali istovremeno, na prostoru biv e Jugoslavije a posebno u Hrvatskoj, kroz razli ite mandate UN (UNPROFOR, UNCRO, UNTAES, UNMOP), do lo je i do zna ajne evolucije koncepta UN mirovnih operacija. Prije svega promjeni njihove filozofije, metoda djelovanja i slojevitosti. Od ciparskog modela mirovnih snaga koji razdvaja sukobljene snage na jednoj liniji, UN mandati su danas evoluirali u aktivne i sveobuhvatne operacije, s jasno definiranim kona nim ciljem i kombinirani sa ostalim diplomatskim i razvojnim dimenzijama koje pru aju UN agencije, regionalne organizacije ili drugi akteri u kriznim ari tima. Osim bolje koordinacije me unarodnih napora dana nji mandati mirovnih snaga UN-a u velikoj su mjeri usmjereni na postkonfliktno razdoblje izgradnje institucija, regionalnu stabilizaciju i pomirenje, interakciju s civilnim dru tvom i drugim me unarodnim akterima u kriznom tj. post-kriznom podru ju. Temeljem na eg iskustva re imi sankcija koje uvodi VS tako er je do ivio dubinsku promjenu. Sankcije, koje su postale sve vi e kirur ke, usmjerene protiv pojedinaca i re ima, kako bi to vi e po tedili ire stanovni tvo i postigli definirane ciljeve. Sankcijski re imi se danas uspje nije primjenjuju, kontroliraju i koordiniraju sa sli nim mjerama regionalnih organizacija i dr ava. Na tom podru ju razvila se cijela nova me unarodna legislativa, kodeksi pona anja i oblici me usobnog informiranja. Kriza na prostoru biv e Jugoslavije dovela je i do sna nog ja anja multilateralizma i ja anja me unarodnog prava uop e. Posebno se razvilo me unarodno krivi no pravo, najprije djelovanjem ad hoc tribunala za biv u Jugoslaviju (i Ruandu), a kasnije i institucionaliziranjem Me unarodnog krivi nog suda (ICC). Sna no se razvilo i pravo me unarodne zajednice da intervenira u slu ajevima humanitarnih katastrofa, genocida, uru avanja dr ava ili protiv me unarodno izoliranih dr ava. Nakon ira kog iskustva intervencije koalicije voljnih narasla je i potreba da se bilo kakav intervencionizam regionalnih organizacija ili skupine dr ava sankcionira kroz VS. Ako bi danas ocjenjivali pozitivne strane takve evolucije politike i metoda djelovanja UN-a na na im prostorima onda mo emo re i da preventivna akcija, izgradnja mjera povjerenja i postkonfliktna rehabilitacija zaslu uju najbolje ocjene. Da bi te nove metode djelovanja UN-a u kriznim ari tima ubudu e bile jo uspje nije potrebno je imati unaprijed jasno definirane: kona nu igru; cjelovitost pristupa; po tivanje me unarodnog prava; regionalno vlasni tvo; te individualnu umjesto kolektivne odgovornosti. Klju ne rije i u tom novom pristupu UN-a kriznim ari tima su: pravo na intervenciju, preventivna akcija, sinergija me unarodnih aktora, sankcije, me unarodna krivi na odgovornost, politi ka uvjetovanost, post-konfliktna rehabilitacija, ljudska prava, razvojna pomo , mjere za ja anje povjerenja i kontrola naoru anja. Osamnaest godina od primanja RH u UN, na a je zemlja akumulirala jedinstveno iskustvo u transformaciji instrumenata djelovanja UN-a u kriznim ari tima, koje aktivno razmjenjuje s drugim partnerima u brojnim mirovnim operacijama, diplomatskim naporima za reformu UN sustava i u stabilizaciji kriznih ari ta a posebno Jugoisto noj Euorpe. U tom procesu, najzanimljivije promjene koje su se dogodile u me unarodnim odnosima, uz spomenutu multipolarnost svijeta, je post-moderni koncept suvereniteta za novi milenijum. Tradicionalni koncept suvereniteta i nemije anje u unutarnje poslove dr ava sve se vi e zamjenjuje sa me uzavisnosti dr ava, preno enjem dijela suvereniteta na me unarodne organizacije te ja anjem me unarodnog prava i obveza. Nacija-dr ava je jo uvijek glavni subjekt me unarodnih odnosa i to e ostati. Ipak, o uvanje nacionalnog suvereniteta sve je manje usmjereno na uvanje granica a sve vi e u ovladavanje procesima oko nas. Post-moderne dr ave mogu lak e zadovoljiti interese svoje suverenosti, razvoja, identiteta i sigurnosti kroz vanjsku integraciju i umre enost tj. delegiranje dijela suverenosti na me unarodne odnosno regionalne organizacije. Rije ju, moderni suverenitet je vi e evoluiraju i nego erodiraju i, prividno manje postaje vi e.

Prividno paradoksalna suprotnost procesu globalne integracije je politi ka fragmentacija odnosno raspad slo enih dr ava i rast broja novih suverenih dr ava. Ali to samo potvr uje trend da narodi te e dr avotvornosti kako bi svoj identitet ravnopravno umre ili u sve me uzavisniji svijet. Na planu me unarodne sigurnosti moderni koncept suvereniteta je jo vi e postao transparentan. Ranija dominantna doktrina sigurnosti dr ava oslanjala se na individualni i kolektivnu vojnu snagu usmjerenu protiv regionalnog rivala ili bloka te tajne saveze i pijuna u. Dana nje ugroze sigurnosti definirane kao meke prijetnje koje ugro avaju dru tva iznutra kroz terorizam, kriminal, energetsku nesigurnost, ekolo ke opasnosti itd. Zato su i odgovori na te izazove danas slo eniji i zahtijevaju mnogo vi e transparentne interakcije, a ponajvi e ja anja demokratskih institucija, za tite ljudskih i individualnih prava i ukupni ekonomski i socijalni razvoj. I vladavinu prava iznad svega. Koncept cjelovite sigurnosti danas uklju uje rastu u me unarodnu obavje tajnu, vojnu i razvojnu suradnju u suzbijanju unutra njih i vanjskih elemenata nestabilnosti. Sljede e dinami no polje razvoja modernog koncepta suverenosti je podru je ljudskih prava, kolektivnih i individualnih. Me unarodna zajednica je sve spremni9ja izvr iti pritisak i izolirati zemlje koje kr e me unarodno humanitarno pravo i ljudska prava op enito. Puna participacija bilo koje zemlje u mozaiku me unarodnih odnosa uvjetovana je formalnim prihva anjem niza me unarodnih konvencija, normi i standarda pona anja koje nadziru brojni me unarodni vladini i nevladini mehanizmi. Klini ka slika svake zemlje pa i razina ostvarivanja pune suverenosti u velikoj mjeri ovisi o stanju ljudskih prava u svakoj od njih. Smatra se da su kolektivna i individualna prava temelji unutarnje i vanjske stabilnosti svake zemlje. Iako dr ave i me unarodne organizacije i dalje ostaju glavni subjekti me unarodnih odnosa, zbog va nosti podru ja ljudskih prava sve su utjecajnije i nevladine organizacije u me unarodnom ivotu. Uzlazni trend ja anja me unarodnog prava, posebno kroz UN sustav, je tako er ohrabruju i. To se najvi e vidi kroz rastu i broj me unarodnih instrumenata koje ratificiraju nacionalni parlamenti kao i sve sna niju me uvladinih i nevladinih me unarodnih organizacija. Regulacija uzajamnih odnosa dr ava ne odnosi se samo na podru je sigurnosti, sukcesije prava i obveza, za tite vlasni tva i investicija nego sve vi e zadire u univerzalna prava ugro enosti manjinskih grupa, o uvanja bio-raznolikosti ekologije, kvalitete ivota itd. Rastu a slo enost me unarodnih odnosa najvi e se prelama kroz UN sistem. U globaliziranom svijetu, potreba za standardizacijom pona anja, definiranje pravila igre i procedura, makro i mikro regulacija razli itih svera ivota postaje dominantan oblik me unarodnog pona anja. Glomazan sistem kao to je UN ima ugra enu tromost na potrebe brzih reformi koje zahtijeva moderno doba. Na in postizanja suglasja i odlu ivanja u UN sistemu iznimno je slo en i reflektira sve kontradikcije modernog doba. Ipak, bez svih tih konferencija, konvencija, rezolucija i me unarodnih sporazuma te ko je zamisliti funkcioniranje dana njeg svijeta. Primjerice, tisu e aviona koji su stalno u zraku lete po odre enim me unarodnim propisima, jednako kao to to ine i stotine tisu a brodova na morima i milijuni kopnenih vozila. Pratiti takav razvoj me unarodnih odnosa kroz UN sistem postaje tim te e to je svijet postao istinski me uzavisan i multipolaran. Ali ta multipolarnost i me uzavisnost sna i nadu da je mogu e razrije iti temeljnu dilemu me unarodnih odnosa: ujedna avanje razvoja i stabilnosti u svim dijelovima svije

GLOBALIZACIJA I SUVERENITET NACIONALNE DR AVE

ISSN 1847-0459
Klju ni naslov: Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu (Online) Skra eni klju ni naslov: Zb. rad. Prav. fak. Splitu (Online)

Prof. dr. sc. Du ko Lozina 284.1 kB U tekstu autor obraduje slo eni proces globalizacije i djelovanje procesa na suverenitet nacionalnih dr ava. Rad pokazuje daje globalizacija izrazito kompleksna pojava, koju nije mogu e motriti na jednodimenzionalan na in, ve daje rije o pojavi koju obilje avaju brojne kontroverze, koje se onda o ituju i kroz poku aj vrijednosne ocjene nazna ene pojave. Rad donosi spektar razmi ljanja vode ih teoreti ara dana njice o dosezima i implikacijama globalizacije, referiraju i se kako na one prosudbe koje su neupitno afirmativne, do onih koje globalizaciju promatraju kao vrijednosno vrlo upitnu pojavu. Autor dr i da proces globalizacije izaziva promjenu tradicionalnih shva anja mnogih podru ja, a u strogo dru tvenom zna enju izaziva radikalne promjene u na em do ivljaju politike, prava, uprave, te suvremenog gospodarstva.

Dr. se. Du ko Lozina, Izvanredni profesor Pravnog fakulteta u Splitu UDK: 327 :321.011 Primljeno: 01. 10. 2005. Izvorni znanstveni lanak Najva nije politi ko oslobo enje za ljude jest da se sami oslobode nekriti kog vezivanja za teorijske ili ideolo ke sheme, da izgrade svoju praksu na temelju vlastitog iskustva koriste i se svim dostupnim informacijama i analizama, iz razli itih izvora. Manuel Castells: Kraj tisu lje a . Za malo koju pojavu na prijelazu iz jednog u drugo tisu lje e, mo emo ustvrditi da je tako iroko elaborirana, kao to je rije o globalizaciji. Takva ekstenzivnost pojma, po definiciji, predmnijeva i odre ene kontroverze glede strukturnih obilje ja samog pojma, tako i prijepore oko stvarnih dosega utjecaja tog fenomena na druge dru tvene, prirodne i tehni ko-informacijske pojave. Ukoliko se eli autoritativno i argumentirano govoriti o globalizaciji, treba metodi ki upozoriti na nu nost interdisciplinarnog pristupa toj temi, koji pristup onda po samorazumijevanju isklju uje svaku jednostranost i mo ebitnu jednozna nost. Rije je o kompleksnoj pojavi koja zbog svojih brojnih konotacija i shva anja kao procesa, zaslu uje tzv. holisti ki ili cjeloviti pristup. Mo da je u tom metodologijsko-propedeuti kom pristupu, paradigmati an onaj misaoni put kojeg zastupa jedan od najve ih ivu ih znanstvenika F. Capra, koji na tragu tzv. "Santiago teorije" Maturane i Varela, a koja je izme u ostalog zaslu na i za afirmaciju pojma autopoesis, kojeg je posebice razradio i popularizirao slavni teoreti ar sustava N. Luhmann, ustvrdio da je rije "o prvoj znanstvenoj teoriji 17

koja nadilazi kartezijanski rascjep uma i materije". Um i materija vi e ne pripadaju dvjema odvojenim kategorijama, nego su dva komplementarna aspekta pojave ivota- procesa i strukture. Na svim razinama ivota, od najjednostavnije stanice, do uma i materije, procesa i strukture, sve je neodvojivo povezano.1 (Capra, 2004:50) Misao o svekolikoj povezanosti svega to postoji nije ina e bila nepoznata ni starim Helenima, to se navlastito o itovalo kod Demokrita i njegovu u enju ohomeomerijama. Nestanak totalitarnog komunisti kog poretka, obilje en simboli nim ru enjem berlinskog zida 1989. godine, ponukao je neke od najpoznatijih politi kih filozofa 20. stolje a, poput F. Fukuvame da zaklju e kako je do lo do "kraja povijesti", jer je liberalna politi ka misao ostala jedini i dominantni politi ki svjetonazor. Umjesto vladavine istro enog komunisti kog mita koji je afirmirao budu nost kao temeljnu dimenziju vremena unutar koje se ima dogoditi utopijski projekt, ini se daje do lo vrijeme kada se svijetu trebalo ponuditi ne to posve drugo, tj. nametnuti novi pojam koji e poput virusa zaraziti cijeli svijet, a to je globalizacija, koja se temelji na vladavini Interneta i tehnologijskom optimizmu, kakav svijet do sada nije poznavao.

Ideologijski mit o komunizmu, zamijenjen je dakle, govorom o dosezima"tehnologijskog uma" kojemu doista ima malo toga ravnog u ukupnoj svjetskoj povijesti i koji stubokom ru i na e tradicijske predod be o politici, pravu, upravi, gospodarstvu, kulturi, ekologiji etc. Dolazi, dakle do radikalne preobrazbe dotada njih paradigmi u kuhnovskom smislu rije i u nove paradigmatske obrasce mi ljenja. Po svojim implikacijama globalizacija je doista revolucionarna, a posebice u svom aspektu medijskokomunikacijskog sa imanja svijeta, koji se slikovito re eno pretvara u "d epni mobitel". Dakako, naprijed izre eni sudovi podlije u i svojoj kriti koj valorizaciji, pa se mo e govoriti da globalizacija otvara mno tvo novih pitanja i problemskih sklopova, koji nisu isklju ivo pozitivno vrednovani, nego se otvara prostor i za vrlo polemi nu i kriti ku prosudbu njezinih stvarnih doma aja. U tom smislu, jedno od najintrigantnijih pitanja jest ono o odnosu globalizacije i nacionalne dr ave, odnosno pojma suvereniteta, koji ve nekoliko stolje a figurira kao neupitna oznaka modernih dr ava. Zada a je ovoga rada, dakle prozboriti o suodnosu nazna enih pojmova, jer su i kontestacije unutar ovog relata izme u brojnih teoreti ara politi ko-pravne misli jako nagla ene. 1. TEMELJNA SHVA ANJA GLOBALIZACIJE Danas postoje brojni pristupi i brojne odrednice pojma globalizacije. Prije nego to se referiramo na te definicije, ini se potrebnim odgovoriti na upit, je li globalizacija neka posve nova pojava, ili je pak rije o starom problemu koji je iznova kontekstualiziran? Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan, no prije bismo bili skloni govoriti o globalizaciji kao starom pojmu koji je prvenstveno zahvaljuju i iznimnoj razini sofisticirane informacijko-komunikacijske tehnologije, mi ljen kao ne to sasvim
1

O tome vidi op irnije u vrlo zanimljivoj knjizi: Capra, Fritjof(2004.): Skrivene veze, Liberata, Zagreb.

18

novo. Raspon tematskog interesa za globalizaciju izrazito je irok i obuhva a podru je politologije, sociologije, prava, uprave, gospodarstva, kulture, tehnologije, komunikacija, ekologije pa sve do teologije. Uglavnom, pozivaju i se na M. Castellsa, mogli bismo re i kako je vrijeme u kojemu ivimo, vrijeme tzv."obavije tene zbunjenosti", jer je suvremeni pojedinac zatrpan mno tvom nepreglednog informacijskog materijala, koji stvara kaoti no i zbrkano stanje, koje nije uvijek mogu e racionalno nadzirati. Pritom se kao naj e i sinonimi pojma globalizacije spominju pojmovi

poput "mondijalizacija", "amerikanizacija","mekdonaldizacija", "internacionalizacija" itd. Po mi ljenju nekih autora, rasprava o globalizaciji izdiferencirala je tri temeljna stajali ta: neoliberalno, reformisti ko i radikalno. Za neoliberale je globalizacija mogu a samo uz uvjet zama nog potiskivanja regulacije i ukidanja dr avnih ograni enja koji sputavaju kretanje novca, dobara, usluga i kapitala, dakle inzistira se Nozickovim rje nikom na tzv. "minimalnoj dr avi".Reformisti pak zagovaraju, cijeli niz razli itih politi kih mjera za promicanje pozitivnih i suzbijanje negativnih potencijala kapitalizma. Radikalisti su dvozna ni: jedni su za zaustavljanje globalizacije pa su po naravi stvari tradicionalisti.

Drugi su pak za globalizaciju na pretpostavkama kriti ke ra napretka2 . (Kalanj 2001:203-218).

lambe jednodimenzionalnog

Prije definiranja pojma globalizacije, treba nedvosmisleno ukazati na njezinu karakteristiku multidimenzionalnosti, te je jasno teorijski distingvirati od pojma globalizma. Kao najzna ajnije teoreti are i poznavatelje procesa globalizacije mo emo spomenuti autore poput Albrowa, Be ka, Castellsa, Giddensa, Helda,McGrowa, Friedmanna etc. Ulrich Beck dr i da "globalizacija podrazumijeva procese kojih je posljedica ta da transnacionalni akteri, njihove anse za mo orijentacije, identitet i mre e potkopavaju nacionalne dr ave i njihov suverenitet i me usobno se povezuju".3 .(Beck:2003:28) Isti autor definira i pojam globalizma. Po njegovom sudu "globalizam ozna ava shva anje da svjetsko tr i te izgurava ili zamjenjuje politi ko djelovanje, odnosno ideologiju vladavine svjetskog tr i ta, ideologiju neoliberalizma."4 (Beck, 2003:24). Globalitet podrazumijeva da ve odavno ivimo u svjetskom dru tvu (to je dru tvo rizika - op.D.L.) i to u smislu da predod ba zatvorenih prostora postaje fiktivna. Nijedna zemlja, nijedna skupina ne mo e se zatvoriti pred drugom. Svjetsko dru tvo razumijeva raznorodnost bez jedinstva. S tim u svezi, Beck smatra da su sljede i razlozi neopozivosti globaliteta: - rastu a interakcijska gusto a me unarodnog djelovanja, rast mo i transnacionalnih koncerna, - informacijsko-tehnolo ka revolucija, - univerzalni zahtjevi za ljudskim pravima, Kalanj, Rade (2001.): Tri stajali ta o globalizaciji, (pr.) Me trovi , Matko: Globalizacija i njene refleksije u Hrvatskoj, Ekonomski institut, Zagreb, str. 203.-218.
3 4

Beck, Ulrich (2003.): Stoje globalizacija?, Biblioteka Novi poredak, Vizura, Zagreb. Ibidem, str.24.

19

- bujice slika globalnih kulturnih industrija, - policentri na svjetska politika, - pitanja globalnog siroma tva, - globalno uni tavanje okoli a, - transkulturni sukobi najednom mjestu. Globalitet ozna ava injenicu da od sada ni ta to se odigrava na na oj planeti nije tek lokalno odre en doga aj, ve da svi izumi, pobjede i katastrofe poga aju cijeli svijet, a mi svoj ivot i djelovanje, svoje organizacije i institucije moramo preorijentirati i reorganizirati po osnovi "lokalnoglobalno "5 .(Beck,2003:30). Beck ustvr uje da na planu politike dolazi do zamjene "industrijske moderne" u tzv. "refleksivnu modernizaciju" kao potpuno novu paradigmu djelovanja. U potonjoj ili

Drugoj moderni probijaju se nove formacije politi kog koje sublimirano mo emo ozna iti kao "novu srednjovjekovnost". To zna i da se socijalne i politi ke sveze i identiteti moraju promi ljati preklapaju i se u pojmovima globalnih, regionalnih, nacionalnih i lokalnih referentnih to aka i koncepata djelovanja. Novo svjetsko dru tvo rizika (Risikogesellschaft) je istodobno neopozivo, multidimenzionalno, policentri no, kontingentno, politi ko. Pojam rizi nog dru tva zna i da pro lost gubi svoju determinacijsku mo za sada njost. Na njezino mjesto stupa budu nost, dakle, ne to jo nepostoje e, konstruirano, fiktivno. Poku avaju i odgovoriti na pitanje to je globalizam D. Rodin ustvr uje sljede e: "Nipo to rezultat primjene ozbiljenja, implementacije kapitalizma, tehnopola, povijesti ovje anstva i nacionalne dr ave na cijeli globus, nego globalni susret sa ivotnim stilovima drugih kultura; dakle kao rezultat semanti ke iritacije razli itih kultura. Globalizam je neo ekivani odgovor kako ksenofobi noj tezi o nesumjerljivosti razli itih kultura tako i koloniziraju em porivu europske moderne koja je sebe razumjela univerzalisti ki, kao sudbinu cijeloga globusa."6 (Rodin,2001:344.). Isti autor nadalje tvrdi da je globalizam oblik napu tanja propalih projekata kakvi su kroz povijest bili kozmopolitizam, eurocentrizam , svjetski kapitalizam i socijalizam.7(Rodin2004:269). Globalizam predstavlja, dakle proces strukturalno novog razgrani avanja ljudskih tradicija i resursa na globusu: novu preraspodjelu nepredvidivih, stalno novih i promjenljivih resursa, a ne kona noga i zatvorenog prostora. Da bi umirio tradicionaliste, Rodin dr i da globalizam stvara preduvjete na temelju kojih emo i dalje ivjeti na svojim podru jima i u skladu sa svojim tradicijama, ali te vrijednosti, po njegovom mi ljenju ne e imati rang izvora egzistencije, pa time ne e izazivati ni egzistencijalne sukobe, netoleranciju i etni ku mr nju. Autor tzv. "tre eg puta" u britanskoj politici A. Giddens odre uje pak globalizam ovako: "to je intenzifikacija svjetskih odnosa koji me usobno udaljene lokalitete povezuju na takav na in da su lokalna zbivanja oblikovana doga ajima koji
5 6

Ibidem, str.30. Rodin, Davor (2001.): Putovi politologije, Barbat, Zagreb, posebice poglavlje: Globalizanrnastanak

moderne ili nova paradigma.

7

Rodin, Davor (2004.):Predznaci postmoderne, Fakultet politi kih znanosti, Zagreb.

20

se odigravaju kilometrima daleko i obratno".8 (Giddens,1990:64). Po njegovom stajali tu globalizacija kao pojava ima nekoliko esencijalnih dimenzija: 1) svjetsko kapitalisti ko gospodarstvo, 2) sustav nacija-dr ava, 3) me unarodnu diobu rada, 4) svjetski vojni poredak.

Giddens priznaje da globalizacija u puno segmenata pove ava nejednakosti i nepravde unutar svjetskog gospodarstvenog poretka, ali ne mo emo isko iti iz njezinog kolosijeka, jer je ona obilje je na eg sada njeg ivota.9 (Giddens, 1999:19). Sli no njemu i D. Held jedan od vode ih suvremenih politologa dana njice definira globalizaciju kao "proces ili (niz procesa) koji obuhva a preobrazbu prostorne organizacije dru tvenih odnosa i tranzicijeodre enih njihovim opsegom, intenzitetom, brzinom i u inkom - stvaraju i transkontinentalne tijekove i mre e djelovanja.10 (Held,1999:16). Held i McGrew apostrofiraju nekoliko stajali ta oko kojih posebice dolazi do prijepora izme u globalista i njihovih oponenata, a to su: a) oko same koncepcije: skeptici ili oponenti tvrde da je rije o internacionalizaciji i regionalizaciji, a ne globalizaciji; globalisti vide modeliranje svijeta putem ekstenzivnih i intenzivnih tijekova koji premre uju regije i kontinente, b) za skeptike nositelji mo i su i dalje nacionalne dr ave, dok globalisti vide eroziju dr avnog suvereniteta i otklon od nacionalnih dr ava, te rast multilateralizma, c) skeptici ili tradicionalisti vide uskrsnu e nacionalnog identiteta, dok globalisti ukazuju na pojavu globalne kulture i na njezinu hibridizaciju, d) tradicionalisti govore o novom imperijalizmu kroz regionalizaciju, dok globalisti govore o globalnom informacijskom kapitalizmu, transnacionalnom gospodarstvu i novoj globalnoj diobi rada, e) skeptici upozoravaju na rastu u diobu izme u Sjevera i Juga, dok globalisti inzistiraju na rastu oj nejednakosti unutar i izme u dru tava, te ukazuju na slom stare hijerarhije, f) skeptici se zala u za me unarodno dru tvo dr ava, jer politi ki sukobi izme u dr ava i dalje egzistiraju; nasuprot, globalisti zagovaraju nastanak multilateralne globalne vlade, globalno civilno dru tvo, globalnu politiku.11 (Held-McGraw, 2000:37). T. Friedmann shva a globalizacijski proces kao izrazito dinami an. Globalizacija zna i neporecivu integraciju tr i ta, nacionalnih dr ava i tehnologija do sada nevi enog stupnja i to tako da je sada pojedincima, tvrtkama i dr avama mogu e dohva ati oko cijelog svijeta, dalje, br e, dublje i jeftinije nego ikad prije i
8

Giddens, Anthonv (1990.): The Consequences of Modernitv, Stanford California, Stanford Universitv

Press.
9

Giddens, Anthonv (1999.): Runaway Wild. How Globalisation is Reshaping Our Lives, London, Profile

Books.

10

Giddens, Anthonv- McGrew, Anthonv- Goldblatt, David-Perraton, Jonathan (1999.). Global

Transformations- politics, economics and culture, Cambridge, Pollitv Press, England.

11

Held, David-McGrew, Anthonv (2000.): The Great Globalization Debate: An Introduction, zbornik Held,

David-McGraw, Anthonv (ed.): The Global Transformations Reader, Cambridge Politv Press, str. 1.-46. 21

to tako da to izaziva i sna ne reakcije onih kojima je taj novi sustav bio grab ili ih je jednostavno potisnuo i zaobi ao. Globalizacija je po njemu odre ena nekim svojim tehnologijama, kompjutorizacijom, minijaturizacijom, digitalizacijom, satelitskim komunikacijama, opti kim vlaknima i Internetom.12 (Friedmann, 2003:24). Govore i o simboli noj dihotomiji izme u Lexusa i masline, autor zapravo pokazuje dva bitno opre na na ina ivljenja i mi ljenja. Dok maslinska stabla ozna avaju toplinu obitelji, radost, individualnost, intimnost osobnih rituala, dubinu osobnih odnosa, kao i samouvjerenost i sigurnost potrebnu da iza emo i susretnemo se s dragim, dotle Lexus zna i jednako fundamentalan, iskonski ljudski nagon - nagon za prehranjivanjem, usavr avanjem, prosperitetom i suvremeno u - kakav se pojavljuje u dana njem

globalizacijskom sustavu. Lexus predstavlja propupala svjetska tr i ta, financijske institucije i ra unalne tehnologije, kojima se danas slu imo u potrazi za vi im ivotnim standardom. Zato je po Friedmannu,ravnovjesje izme u Lexusa i masline zalog postojanja novog svijeta. Friedmann je va an analiti ar globalizacije, i utoliko to je u njegovom globalizacijskom pojmovniku nezaobilazan i termin "lokalizacije. Zdravom glokalizacijom ovaj autor dr i sposobnost neke kulture da kada se susretne s drugim sna nim kulturama prihvati utjecaje, koji se prirodno uklapaju u nju i mogu je na neki na in obogatiti, nadalje, da se odupre stvarima koje su joj uistinu strane i da na odgovaraju i na in razvrsta stvari u kojima se iako su druk ije, mo e u ivati kao takvima.13 (Friedmann, 2003:242.). IZ. Mlinar dr i da "globalizacija ne razumijeva raspad lokalnih svjetova ivota s njihovim tradicionalnim lokalnim strukturama u okoli u, tim prije stupa s njima u me uodnos u smislu lokalizacije ili glokalizacije. U dru tvenim znanostima rabi se i druga ija terminologija kao npr. deteritorijalizacija i reteritorijalizacija".14(Mlinar, 2004:271.). M. Steiger definira globalizaciju "kao multidimenzionalni skup dru tvenih procesa koji stvaraju, umno avaju, pro iruju i poja avaju me uovisnosti i razmjenu irom svijeta dok istodobno kod ljudi njeguju sve ve u svijest o sve dubljim svezama izme u lokalnog i udaljenog. Kao najva nije dimenzije globalizacije ovaj autor isti e gospodarstvenu, politi ku, kulturnu, ekolo ku i ideologijsku.15 (Steiger, 2004:13.). R. Robertson pak dr i da se globalizacija kao ideja odnosi na smanjivanje svijeta,ali i na istodobno ja anje svijesti o svijetu kao cjelini. Autor dr i da je suvremena sociolo ka analiza "svijeta" zapo ela

eksplicitno ezdesetih godina 20. stolje a. Ovaj autor smatra da ono to danas nazivamo globalizacijom je bilo u sredi tu analiti kih radova dru tvenih teoretika 19. stolje a i to Comtea, Saint- Simona i Marxa.16(Robertson, 1999:35-62.).
12 13 14

Friedman, L. Thomas (2003.): Lexus i maslina, Izvori, Zagreb. Ibidem, str. 242. Mlinar, Zdravko(2004): Lokalno in globalno s sociolo kega in antropolo kega zornega kota,

Dru boslovne razprave, Letnik, XX, Br. 46-47/2004., Fakulteta za dru bene vede, Univerze v Ljubljani.
15 16

Steiger, B. Manfred (2005.): Globalizacija, Sarajevo Robertson, Ronald (1999.): Globalizacija kao problem, zbornik (ur.) Milardovi , An elko:

Globalizacija, Pan Liber, Osijek-Zagreb-Split. 22

U spektru nazna enih definicija globalizacije uglavnom prevladavaju one koje taj pojam ne dovode u pitanje i koje ga pozitivno evaluiraju. No, postoji i vrlo zna ajna i jaka struja onih autora koji globalizaciju do ivljavaju i analiziraju na eminentno kriti ki na in. 2. SHVA ANJA O SUVERENOSTI Za potrebe ovog rada dr imo dostatnim upozoriti na osnovne odrednice pojma suvereniteta kako se on o ituje u politi ko-pravnoj filozofiji utemeljitelja teorije suvereniteta Jeana Bodina, te odre ene refleksije tog pojma unutar suvremene pravne znanosti, napose one koja se bavi me unarodnim javnim pravom. U tom smislu, zada a ovog teksta nije usmjerena na sustavno i cjelovito promi ljanje povijesne geneze svih varijacija razmi ljanja o problematici suvereniteta. Op enito se mo e re i da postoji jedinstveno stajali te unutar politi ko-pravnog nauka, daje otac doktrine suvereniteta Jean Bodin.17 (Denzer, 1998:265-286).Svoja ve klasi na stajali ta o tom pojmu, on je iznio u svom glasovitom djelu "Six livres de la republique" (" est knjiga o republici"). Neki njegovi tuma i ka u da je rije o djelu koje je sa etak svega onoga to je Bodin napisao o dr avi.Bodinov pojam suverenosti preuzima rimskopravne kategorije maiestas iimperium. Svoje osnovne teze o suverenosti Bodin izvodi u prvoj knjizi i to u VIII . poglavlju. Za njega je "suverenost apsolutna i trajna vlast neke republike koju Latini nazivaju maiestatem, Talijani segnoria. Apsolutno je, naime, suveren onaj tko iznad sebe, ne priznaje nikoga osim Boga. Vladar nipo to nije podlo an vlastitim zakonima ni zakonima svojih prethodnika, ve svojim pravi nim i razumnim sporazumima i to takvima ije je po tovanje op enito ili pojedina no na korist podanicima".18 (Bodin, 2002:38.).Neki interpretatori Bodinove misli, dr e daje pojam suverenoga vladara ve sasvim jasno sadr an u Ulpijanovoj tvrdnji:Princeps legibus solutus est.19 ( imonovi , 2005:16.).

Bodin smatra da suverenost ima nekoliko bitnih oznaka. Prva oznaka suverenoga vladara jest vlast da donosi zakone za sve op enito i za svakoga pojedina no. No, to nije dovoljno ve valja dodati bez pristanka vi ega od sebi ravna ili ni ega od sebe. Prva je oznaka suverenosti dakle vlast (pouvoir) dono enja zakona, odnosno zapovijedanja svima zajedno i svakome posebno, mo koja se ne mo e prenijeti na podanike. Druga oznaka suverenosti jest mogu nost objave rata ili pregovori o miru. Tre a esencijalna oznaka suverenosti o ituje se u postavljanju glavnih du nosnika. Pravo suverenosti nije dakle, sadr ano u izboru du nosnika, ve u njihovoj potvrdi i imenovanju. etvrta oznaka suverenosti je

najvi a nadle nost (dernier ressort),stoje oduvijek bilo jedno od glavnih prava suverenosti. Peta konstitutivna oznaka suverenosti je vlast da se osu enicima udjeljuje pomilovanje koje stoji iznad svih odluka i djeluje protivno od strogoga pridr avanja zakona bilo da se osu eniku poklanja ivot, vra a imutak ili ast ili pak opoziva progonstvo, a nije u vlasti magistrata, ma koliko visok bio njihov polo aj da i ta od toga odobre ili da ne to izmijene u presudama koje su donijeli.
17

Denzer, Horst (1998.): Bodin, u Maier, Horst-Rausch, Horst-Denzer, Horst,: Klasici politi kog

mi ljenja, Golden marketing, kn. 1., Zagreb

18 19

Bodin, Jean (2002.):

est knjiga o republici, Politi ka kultura, Zagreb.

imonovi , Ivan (2005.): Globalizacija, dr avna suverenost i me unarodni odnosi, Narodne novine,

Zagreb. 23

Dr ava je za Bodina od Boga dat poredak te u tom smislu u X. poglavlju prve knjige o republici, on ka e: "Budu i da na svijetu nakon Boga nema ni ega ve eg od suverenih vladara te budu i da ih je on postavio kao svoje namjesnike da upravljaju nad drugim ljudima, potrebno je pripaziti na njihova svojstva kako bi se njihovo veli anstvo po tovalo i cijenilo s potpunom poslu no u, a o njima se slu alo

i govorilo uza sve po asti: naime, onaj tko prezire vlastitoga suverenog vladara prezire i Boga ija je vladar ovozemaljska slika i prilika"20 . (Bodin, 2002:53.). Sukladno tome, vladar koji je slika i prilika Bo ja, ne mo e nekoga od podanika u initi jednakim sebi, a da se time njegova vlast ne dokine-smatra Bodin. Iz svega proizlazi da je monarhija najpotpunija inkarnacija na ela suverenosti, to je anticipacija progla enja monarhije dr avnim idealom. Tuma i Bodinovog u enja o suverenosti smatraju da taj nauk ne treba precijeniti, budu i da "suverenost nije jedina oznaka dr avnosti nego samo jedna uz princip droit gouvernement i comiminaute.21 (Denzer, 1998:278.). Bodinovo u enje o suverenosti imalo je velike odjeke na djela iz toga razdoblja ( druga polovica XVI . stolje a), a od autora vrijedi posebice izdvojiti De B zea i njegovo djelo "Du droit des magistrats sur leurs sujets" ("O pravu dr avnih slu benika nad njihovim podanicima") iz 1575. godine, te Hotmana (Franco Gallia) iz 1573. godine. Postoji suglasje da i Vitorijin pojam suverenosti koji je

dobiven iz me unarodnog prava bolje odgovara modernom zna enju nego Bodinov,no usprkos tome, postoji jedinstveno mi ljenje da je Bodinova ideja suverenosti prva sustavna obradba toga problema. Jedan od najboljih poznavatelja teorije suverenosti EH. Hinslev ustvr uje da pojam suverenosti izostaje sve do momenta dok postoji tzv. "segmentarna dr ava", ili barem dotle dok ravnote a izme u dr ave i njezinih segmenata, izme u sredi ta i ostalih nositelja mo i nad kojima je ono imalo tek ograni enu kontrolu, nije prevagnula u korist sredi ta u toj mjeri daje to omogu ilo pretvaranje segmentarne u unitarnu dr avu i stapanje nekoliko hijerarhijskih segmenata u jedinstvenu dru tvenu hijerarhiju. U tom smislu Hinslev ka e daje "pojava dr ave kao oblika vladavine nu an, premda ne i dovoljan uvjet za koncepciju suverenosti. Zajednica i njezina vlast moraju biti dovoljno odvojene, a to su samo onda kada vlast poprima oblik dr ave, prije nego to koncepcija suvereniteta postane relevantna. Dakle, samo kada zajednica priznaje dr avu, a dr ava zajednicu mo e se raspravljati o politi koj mo i u terminima suvereniteta".22 (Hinslev, 1992:27-28.). Tuma e i problematiku suvereniteta, njezin ponajbolji poznavatelj unutar hrvatske pravne misli, I . Krbek ustvr uje da je moderna dr ava djelo renesanse. Posebice su se samostalne talijanske gradske dr ave ugledale na gr ki polis. Po Krbeku je teorija suvereniteta sna no nabujala u drugoj polovici XVI . stolje a zbog politi kih potreba dr ave novog vijeka koja se emancipirala od unutarnjih i vanjskih slabosti srednjovjekovne dr ave. Teorija suvereniteta nastaje, dakle kao refleksija na nedostatke srednjovjekovne dr ave. Po Krbekovom shva anju u 16. stolje u izraz suveren se iz komparativa pretvara u superlativ. Komentiraju i Bodinovu koncepciju
20 21

Bodin, Jean (2002.):

est knjiga o republici, Politi ka kultura, Zagreb.

Denzer, Horst (1998.): Bodin, u Maier, Horst-Rausch, Horst-Denzer, Horst: Klasici politi kog mi ljenja,
22

Golden Marketing, knj.1., Zagreb. 24

Hinsley,H. F. (1992):Suverenitet, August Cesarec, Zagreb.

suverenosti, Krbek smatra daje rije o teoriji suvereniteta apsolutnog monarha, tako da se radi o monarhijskom, a ne dr avnom suverenitetu. U odnosu na dr avu suverenost s me unarodnog gledi ta zna i da ona(dr ava op.D.L.) ne smije biti podvrgnuta ni ijoj stranoj vlasti, a s unutarnjeg gledi ta uzvisuje se nad sve doma e pojedince, njihove asocijacije ili organizacije. Po tome ne bi suverenitet imao zna iti samo dr avnu vlast, ve svojstvo te vlasti koja ne dopu ta podre ivanje nekoj stranoj vlasti, a prema doma im vlastima smatra se najvi om.23 (Krbek, 1965:7.). Klasi na teorija suvereniteta po Krbekovom mi ljenju poistovje uje suverenitet s dr avnom vla u, pa

dr avne funkcije, odnosno oblike dr avne vlasti uzima kao sadr aj suvereniteta. Tako se monarhijski suverenitet kao i narodni suverenitet(monarhomasi, Rousseau) konfudiraju s dr avnim suverenitetom. Po Krbeku najvi a vlast mo e postojati samo prema unutra dok je u odnosu prema vani posrijedi dr avna nezavisnost. im bi se u zajednici naroda uzvisila neka dr ava da bi dominirala nad drugim dr avama ,

ove bi izgubile suverenitet.24 Suverenost (od fran.souverain - neograni en, najvi i, nezavisan, eng. sovereigntv fran.souverainete, njem. Souveranitat, predstavlja u me unarodnom pravu svojstvo subjekta me . prava na temelju kojega on ima vlast da nare uje osobama na svojem podru ju, na temelju kojega je nezavisan od svake druge vlasti, slobodan u odlu ivanju, a tako er ima najvi u vlast nad osobama i stvarima na odre enom podru ju. I V . Ibler vidi ograni enost takvog shva anja suverenosti, pa ka e, da se iz ukupnosti suverenih prava mogu neka od njih odvojiti, subjekt ih se mo e ugovorno odre i. U tom smislu suverenost nije nedjeljiva.25 (Ibler, 1987:307.). Mnogi ozbiljni analiti ari me unarodnog javnog prava smatraju da je Westfalski mirod 24. listopada 1648. godine, a kojega su zaklju ile vode e zemlje Europe, ime je zavr en tridesetogodi nji rat izme u katoli kih i protestantskih zemalja, rodno mjesto, stvaranja ius publicum europaeum,
23 24

Krbek, Ivo (1965.): Suverenitet, RAD, JAZU, knjiga 339., Zagreb. Krbek u svoje dvije knjige o suverenitetu, koje su jo neprevladane unutar hrvatske pravne znanosti,

razvija obuhvatnu obradbu tog pojma. Uz Bodina, Krbek, spominje i klasika "narodne suverenosti" J. J. Rousseaua i njegovo uveno djelo "Dru tveni ugovor", zatim Hobbessa, Lockea, zatim velike predstavnike francuske (u)pravne kole, poput Carre de Malberga, Esmeina; zatim predstavnike njema ke pravne kole Jellineka, Iheringa. Kao najve e oponente ideje suvereniteta vidi Krbek, Duguita u Francuskoj, koji je pojam suvereniteta smatrao fikcijom, a sve u sklopu potrebe da se dotada nja dr ava preobrazi ujedan novi sustav javnih slu bi , utemeljenih na na elu solidarnosti, te engleskog teoreti ara Laskija. Dobru i pouzdanu informaciju o nekim aspektima ideje monarhijskog suvereniteta pru a i rad N. Grubi a: Oblikovanje i razvitak ideje monarhijskog suvereniteta, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, g.37. br.5-6/1987., str. 795.814.. Jednako tako , vrlo pouzdanu i preglednu informaciju o najzna ajnijem engleskom teoreti aru tzv. parlamentarnog suvereniteta, kojeg Krbek spominje usputno,Albertu Venn Dicevu, itatelji mogu dobiti uvidom u rad autora A. Ba i a: Albert Venn Dicey i engleski ustav, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, god.45. br.3, str.349.-362./1995., Zagreb. Od novijih autora koji reflektiraju o problematici narodnog suvereniteta, upu ujemo osobito na Adam, Przeworski-Michael, Wallerstein: Popular sovereigntv, state autonomv and private propertv, Archives europeennes de Sociologie, t.XLII., No.1/2001., Cambridge Universitv Press, Pari ., str. 21.-65. Unutar doma e literature za kriti ku prosudbu ideje narodnog suvereniteta upu ujemo na rad V . Andrassv: Kriti ki pogledi na teoriju o narodnoj suverenosti, Tiskara "Merkantile" i "Jutri a i drugovi", Zagreb, 1927. Ibler, Vladimir (1987.): Rje nik me unarodnog javnog prava, Informator, Zagreb.

25

odnosno me unarodnog prava. Njegovi utemeljitelji bili su teoreti ari prava i filozofi, poput F. Suareza (1548.-1617.), H. Grotiusa (1583.-1645.), S. Pufendorfa (1632.-1694.), a kasnije im se pridru uje i slavni I . Kant sa svojom teorijom "vje nog mira". Vi e je nego o ito da dolazi do radikalnog otklona od klasi nog razumijevanja mjesta i uloge me unarodnoga prava. Kondenzirano re eno klasi no me unarodno pravo po iva na sljede im postavkama: 1) subjekt me unarodnog prava su nacije, odnosno nacionalne dr ave kao sudionice strategijske igre me unarodnih odnosa; 2) dr ave u ivaju zbiljsku neovisnost i djeluju autonomno prema vlastitim preferencijama; 3) one se brane od opasnosti i jam e sigurnost gra ana i slijede isklju ivo vlastite interese; 4) svatko mo e sklapati koalicije sa svakim u interesu pove anja vlastite mo i i sigurnosti. Ova stara paradigma ili tzv. klasi no me unarodno pravo, ustanovilo je nekoliko pravila za ove odnose i odredilo: 1) kvalifikacija da bi se postalo subjektom me unarodnog prava jest sljede a: suverena dr ava mora nadzirati teritorij, uspostaviti homogeno stanovni tvo i mora mo i odr ati unutarnji pravni poredak, 2) uvjet za pristup u ovo dru tvo je me unarodno priznanje, suverenitet se posti e me unarodnim priznanjem, 3) status suverene dr ave o ituje se u tome da ona mo e sklapati ugovore s drugom dr avom. U slu aju sukoba ima pravo objaviti rat drugim dr avama bez navo enja razloga (ius ad bellum), 4) suverena dr ava mo e povrijediti standarde mudrosti i efikasnosti, ali ne i morala. Njezino se pona anje smatra moralno indiferentnim, 5) imunitet, koji u iva dr ava prote e se i na njezine predstavnike, slu benike i funkcionare, 6) suverena dr ava pridr ava sebi pravo juridi kog progona zlo ina koji su po injeni u ratu, 7) nasuprot ratu koji vode zara ene strane, tre i ostaju neutralni. Normativni sadr aj klasi noga me unarodnog prava po iva na fikciji o jednakom statusu suverenih dr ava koji se zasniva na racionalnom priznanju subjekata me unarodnog prava.26 (Posavec, 2004:115.).

Nova paradigma me unarodnog prava ili tzv. idealisti ka tendencija predmnijeva tendenciju prerastanja nacionalne dr ave u novi svjetski poredak, ili svjetsku republiku koja stvara supranacionalni pravni poredak, koji omogu uje prebacivanje pozitiviranja prava gra ana s nacionalne na internacionalnu razinu. Inovativna jezgra te ideje je konzekventno preoblikovanje me unarodnog prava, novo redizajniranje iz prava dr ava u pravo svjetskoga gra anina kao pravo
26

Posavec, Zvonko (2004.): Dileme me unarodnog prava: izme u nacionalizma i kozmopolitizma,

Politi ka misao, vol. XLI, br.4. str. 113.-121. Za razumijevanje pozicije prava u globalizacijskim vremenima vidi i tekst Pav nik, Marijan: Pravo in globalizacija, Pravnik, let.60., t.4-6/2005., str. 271.276., Ljubljana. 26

individuuma.27 (Posavec, 2004:116.). Da bi ova tendencija uspjela u svom pothvatu, Posavec smatra daje potrebno koordinirano djelovanje nekoliko imbenika: a) mirotvorna priroda republika koje stvaraju nove avangardne saveze, b) pacificiraju e djelovanje novoga gospodarstva i trgovine koji ine dr avne aktere ovisnim o rastu em me usobnom odnosu svjetskog tr i ta , c) kriti ka funkcija svjetske javnosti iji utjecaj neprestance raste i koja reagira na nepravde, ma gdje da se one dogode. Inzistira se na savezu dr ava, a ne na saveznoj dr avi. Sasvim osebujnu interpretaciju problema suverenosti iznose M. Hardt i A. Negri. Na tragu postmarksisti ke teorije, ovi autori polaze od stajali ta kako je njihova "osnovna hipoteza daje suverenost poprimila novi oblik koji se sastoji od niza nacionalnih i supranacionalnih organizama ujedinjenih jedinstvenom logikom vladavine. Mi taj novi oblik suverenosti nazivamo Imperijem."28 (Hardt-Negri, 2003:8.). Pritom valja naglasiti da za razliku od imperijalizma, Imperij ne uspostavlja nikakvo teritorijalno sredi te mo i i ne oslanja se na utvr ene granice ili zapreke. On je zapravo decentralizirani i deteritorijaliziraju i aparat vladavine koji postupno uklju uje cijelo globalno podru je unutar svojih otvorenih granica koje se sve vi e ire. Imperij kao novi oblik suverenosti upravlja po ovim autorima, hibridnim identitetima, elasti nim hijerarhijama i mnogostrukim razmjenama putem zapovjednih mre a koje se lako prilago avaju. Autori vrlo rezolutno tvrde da "nijedna nacija ne e biti svjetski vo a onako kako su to bile moderne europske dr ave".29 (Hardt-Negri, 2003:9.). Ovu novu paradigmu, nazvanu Imperij autori shva aju kao kri anje teorije sustava N. Luhmanna i teorije pravde J. Rawlsa - pravo kao pravi nost. Oni tako er, dr e da se op a aparatura imperijalnoga zapovijedanja sastoji od tri razli ita trenutka: jednoga uklju ivoga, drugoga diferencijalnoga i tre ega upraviteljskoga. Prvi trenutak pokazuje velikodu no lice Imperija. Svi su dobrodo li unutar njegovih granica bez obzira na rasu, vjeru, boju, spol itd. Drugi moment imperijalnoga nadzora, njegov

diferencijalni karakter, uklju uje potvr ivanje prihva enih razlika unutar imperijalnoga podru ja. Na posljetku, autori smatraju da krilatica "podijeli pa vladaj" nije to na parola imperijalne strategije. Imperij naj e e ne stvara diobu ve priznaje postoje e ili mogu e razlike, pozdravlja ih i upravlja s njima unutar

op e ekonomije zapovijedanja. Stoga je trostruki imperativ Imperija: udru iti, razlikovati, upravljati zaklju uju Hardt i Negri.30 (Hardt-Negri, 2003:171-173). 3. O SUODNOSU GLOBALIZACIJE I SUVERENITETA Svijet u kojemu ivimo pun je turbulentne dinamike, i u kojemu vi e ni ta nema povla teni osje aj sigurnosti. Zbog toga razli iti autori koriste razli ite sintagme kako bi opisali suvremeno globalizacijsko razdoblje. Beck primjerice rabi pojam "dru tvo
27 28 29 30

Ibidem, str. 116. Hardt, Michael-Negri, Antonio(2003.): Imperij, Arkzin - Multimedijalni institut, Zagreb. Ibidem, str. 9. Ibidem, str. 171.-173.

27

rizika", Castells pojam "umre eno dru tvo", Gates govori o vladavini"digitalnog nervnog sustava", Alexander i Pal govore o pojmu "digitalne demokracije" itd. Uglavnom, barata se impersonalnim i tehnologiziranim pojmovima, kako bi se oslikala bit modernog trenutka. No, bez obzira na to kojom sintagmom ozna avali moderno doba, nedvojbeno je da mu temeljni pe at daju globalizacijski procesi koji su neprijeporno na djelu i koji radikalno restrukturiraju i redefiniraju na a tradicionalna shva anja politike, prava, uprave, gospodarstva, kulture, informacija itd. Stoga nam se ini akcidentalnim, iako ne i sasvim zanemarivim problem oko kojeg se tako er, spore brojni analiti ari globalizacije, a on se svodi na upit, je li globalizacija posve nova dru tvena pojava, ili je rije o staroj temi stavljenoj ujedan posve novi kontekst, obilje en prije svega munjevitim i galopiraju im rastom informacijske tehnologije? U tom smislu za potrebe ovog rada, potisnuto je u drugi plan pitanje pravih po etaka globalizacije, pa tek na razini op e informacije ka imo da raspon mi ljenja o po etcima globalizacije, ide od neolitika, pa kasnije preko izuma pisma i kota a, do onih mi ljenja, koja smatraju da prave izvore globalizacije treba tra iti u vrijeme kolonijalnoga i imperijalnoga prodora zapadnih zemalja u podru je novog svijeta, dakle konac XV . i po etak XVI . st, koje mi ljenje primjerice zastupa I . Wallerstein, pa do onih teoreti ara koji po etke globalizacije vezuju uz tzv. "belle epoque" od 1870.-1914. godine. Ili onih teoreti ara koji u Internetu vide pravi agens globalizacije. Bilo kako bilo, nedvojbeno je da ivimo u svijetu koji je pro et sna nom interferencijom svega to jest. To se o ituje u postojanju svjetskog informacijskog sustava, uspostavi globalnih obrazaca konzumerizma, njegovanju kozmopolitskih ivotnih stilova, svjetskim natjecanjima poput OI, svjetskih prvenstava u razli itim portovima, ja anju svjetskog turizma, otklonu od suvereniteta nacionalnih

dr ava, rastu militarsti kog sustava i prepoznavanju irine ekologijske krize, razvoju spoznaje o zdravstvenim problemima poput AIDS-a, irenju koncepta ljudskih prava, slo enoj me urazmjeni izme u svjetskih religija etc.31 (Marshal, 1998:258.). Dakle, globalizacija pokazuje mnoge svoje manifestne oblike koji se o ituju u svim porama suvremenog dru tvenog ivota. No, globalizacija nije samo, i nije isklju ivo vrijednosno pozitivna pojava. Uz nepobitne pozitivne strane, koje se pokazuju prije svega u medijsko-komunikacijskom podru ju i digitalnoj brzini preno enja znanja, koje postaje dostupno i siroma nijim dijelovima ovje anstva, ona sa sobom nosi i itav niz vrijednosno negativno konotiranih posljedica. Tu prije svega imamo na umu okolnost stvaranja iroke mre e kriminalnih aktivnosti, koje su posebice do le do izra aja slomom biv ih komunisti kih dr ava, te doga aja koji su uvjetovani teroristi kim napadom na SAD od 11. rujna 2001. godine. S tim u svezi Castellsustvr uje da "istodobno kriminalne aktivnosti i organizacije tipa mafije, irom svijeta, tako er su postale globalne i informacijske, pru aju i sredstva za stimulaciju mentalne hiperaktivnosti i zabranjenih elja, uz bilo koji oblik ilegalne trgovine koji zahtijevaju na a dru tva, od naprednih oru ja do ljudskog tijela".32 (Castells, 2000:38.).
31

Marshal, Gordon (ed.)(1998.): Globalization, globalization theorv, in A Dictionarv of Sociologv, Oxford

Universitv Press.
32

Castells, Manuel (2000.): Uspon umre enog dru tva, Golden marketing, Zagreb.

28

Ba zbog spomenutih negativnih tendencija, u kojima se iskazuje janusovsko globalizacijsko lice, nastaju i zna ajni protivnici globalizacije, kao to suGreenpeace, Amnestv International, radni ki pokreti (posebice u zemljama Latinske Amerike), feministi ki pokreti, razli ite nevladine skupine, ukratko nastaje novo svjetsko civilno dru tvo, odnosno prepoznatljiv antiglobalisti ki tabor. Ve smo ustvrdili daje globalizacija radikalan odgovor na tradiciju, zapravo njezino ru enje. Uru avaju se i tradicijska obitelj, tradicijska kola, tradicijsko shva anje kulturnih obrazaca, gospodarstva, politike, etike, religijskih svjetonazora etc. Nestaje stari aristotelijanski nazor o ovjeku kao dru tvenom bi u, i prelazi se u podru je jednog skrajnjeg liberalnog liberalizma i njegova slavljenja individue, koja ivi svoj ivot, po svom izboru, odijeljena od drugih bliskim i neposrednim doticajima. U kontekstu ove rasprave, posebno nas zanimaju utjecaji globalizacije na podru ju politike i prava, te uprave, i gospodarstva. Podru je politike postaje po Beckovim rije ima podru je novog razumijevanja fenomena politi koga i, obilje eno preobrazbom tzv. "industrijske moderne" u"refleksivnu modernu". Nastaje, s tim u svezi "dru tvo rizika" u kojemu ni ta vi e nije sigurno. Uspostavlja se prednost supranacionalnog prava nad nacionalnim pravima pojedinih dr ava, ime je u zna ajnoj mjeri okrnjen njihov suverenitetet. Valja se pritom ipak upitati: zna i li globalizacija nestanak nacionalne

dr ave kao takve ili ne? U odgovoru na ovo klju no pitanje postoje ozbiljni teorijski prijepori. Dok jedna, ini se vrlo respektabilna skupina autora koju ine prije svega zagovornici procesa global Teritorij bez granica
Donosimo tekst Stuarta Eldena, preuzet iz novina HRFF-a, koji se ove godine odr ava od 5. do 10. prosinca u Zagrebu, te od 12. do 16. prosinca u Rijeci, a u svom se devetom izdanju bavi temom Zemlje.

to zna i govoriti o teritoriju bez granica? Dozvolite mi da odmah ka em kako to nije isto to i teza o svijetu bez granica, kao ni slaganje s idejom da geografija vi e nije bitna. Dok su granice manje va ne na nekim prostorima, recimo u ve ini Europe, drugdje su i dalje od klju nog zna aja. Granica izme u SAD-a i Meksika, nadziranje vanjskih granica Europe, te Izraelski zid koji razdvaja Izrael od Zapadne obale neki su od najboljih primjera neprekidne va nosti granica. Pritom ne tvrdim da bismo moderni svijet trebali shva ati kroz optiku koja globalizaciju tuma i kao deteritorijalizaciju. Naprotiv, upravo bi prate i procesi reteritorijalizacije neprekidnog stvaranja i preoblikovanja teritorija mo da trebali biti u fokusu na ih empirijskih i politi kih istra ivanja. Isto tako, taj pojam ne upotrebljavam kao na in opisivanja m odela politi ke organizacije poput Schengenske zone koja te i ukidanju grani nih kontrola. Schengenland se zaista smatra teritorijem bez granica, no bilo bi ispravnije opisati ga kao podru je s neujedna enim granicama. Iako je to no da je mobilnost unutar tog prostora puno jednostavnija za pojedince iji je status dobar, a papiri ispravni, mobilnost je ograni ena i strogo nadgledana putem transnacionalnog osiguranja i nadzora za one koji ne zadovoljavaju potrebne kriterije. Osim toga, klju no je istaknuti da su poku aji ukidanja granica unutar Europe zapravo pridonijeli unutarnjim podjelama te rezultirali u vr ivanjem vanjskih granica. Ophodnje na Mediteranu jedan su od primjera, osobito u svjetlu nedavnih doga aja u Sjevernoj Africi. Sli nu napetost nalazimo u Europskom projektu op enito, a poku aji ocrtavanja "podru ja slobode, sigurnosti i pravde" bivaju suprotstavljeni ja anju granica u drugom smislu, osobito u vidu sigurnosti i migracije. Ono to elim jest postaviti pitanje o tome mo emo li misliti teritorij bez da pritom ovisimo o granicama. To ne zna i da bismo trebali pojmiti neki teritorij bez granica, zami ljeni prostor koji nema po etak ni kraj. Umjesto toga, trebali bismo prestati upotrebljavati ideju okvira, granice, ili ogra enosti kao klju nog elementa za definiranje teritorija, kao koncept. elim re i da je standardna definicija teritorija kao om e enog, zaokru enog ili definiranog prostora zapravo prepreka u razumijevanju geopoliti kih odnosa. Ukratko, smatram da nam je potrebna bolja teorija teritorija. Ustaljenu definiciju teritorija kao ograni enog prostora kojim upravlja odre ena grupa, mo da dr ava, ne bismo trebali uzimati zdravo za gotovo. Gledaju i unatrag kroz povijest kako bih pratio pojavu modernih teritorijalnih ideja, elio bih se pozabaviti dvama klju nim pitanjima. Kako je jedinstveni koncept teritorija proiza ao iz razli itih sustava organizacije koji su povijesno obilje ili globalnu politi ku kulturu? I kako ta definicija odre uje moderno shva anje globalnih politi kih odnosa?

Evolucija koncepta teritorija Koncept teritorija je relativno nov unutar zapadne politi ke misli. U klasi nom latinskom pojam territorium se koristi vrlo rijetko, a ozna ava zemlju koja okru uje politi ko naselje, primjerice grad. U tom zna enju izraz koriste Ciceron, Varon iSeneka, a tek se kasnije po inje koristiti u irem smislu za opisivanje zemlji ta koje tvori politi ku jedinicu. ak se i tada koristio za karakterizaciju mutne ideje prostora nad kojim se prote e mo , a ne na vrsto definirano podru je. Sli no tome, kada su Rimljani raspravljali o politi koj mo i nad zemljom, e e su upotrebljavali izraze koji se odnose na finis, granicu ili me u. Ponovno, oni su koristili te izraze u irem smislu nego to ih mi danas koristimo. U De re publica Ciceron navodi, primjerice, kako su Spartanci polagali pravo na svu zemlju do koje su mogli dobaciti kopljem.
Klju no podru je rimskog mi ljenja koje se bavilo idejama territoriuma je bilo pravo. Rimsko pravo se, uslijed njegova ponovnog otkrivanja i uklju ivanja u politi ko-pravne sustave diljem Europe, dalje razvilo u kasnom Srednjem vijeku. Upravo je u to vrijem e pravosu e postalo eksplicitno povezano s teritorijem. Bio je to presudan trenutak. Teritorij nije vi e jednostavno ozna avao zemlju u vlasni tvu ili pod kontrolom vladara, ve je postao granica ili mjera njegove politi ke mo i. Budu i da se mo od tog trenutka prakticirala nad teritorijem, a prema tome i aktivnostima unutar njega te narodom, on je istovremeno bio objekt politi ke vlasti i njen opseg. Tako su se odre eni oblici vladanja provodili unutar granica teritorija, ali ih nisu prelazili. Ova se ideja iz kasnog 14. stolje a polako probila u politi ku teoriju, osobito zahvaljuju i njem a kim autorima iz 17. stolje a koji su poku avali prona i smisao u mnogostrukim i sukobljenim silama unutar Svetog Rimskog Carstva. Uz politi ko-pravne promjene pojavio se i niz inovacija u politi ko-tehni kom registru koje su omogu ile politi ki organiziranim jedinicama ili dr avama u nastajanju da pregledaju, mapiraju, obrane, katalogiziraju i kontroliraju svoj prostor na nove na ine. Promjene u cijelom rasponu politi kih metoda su stoga va ne za ovu iru pri u. Ideje ograni enja su korisne za razumijevanje novih teorija teritorija, i mnogi su ih argumenti i prakse nastojali nametnuti ili u vrstiti. No granice nisu bile krajnja odre uju a ideja teritorija koji pripadaju ili su podre eni nekoj politi koj jedinici. Brojne granice tih povijesnih jedinica bile su labavo definirane te neformalno ozna ene jarcim a, ogradama, rijekam a ili ak linijama u tlu. esto su bile neodre ene irine, ve inom nalikuju i na

zone, a predstavljale su neku vrstu fortifikacije, privremenog stajali ta na putu u teoretski beskona no carstvo. Granice su samo rijetko bile shva ene kao fiksne i stati ne. esto se navodi kako je prva granica u modernom smislu, kao definirana linija bez irine, prolazila kroz Pirineje, razdvajaju i Francusku od panjolske nakon potpisivanja Pirinejskog mira 1659. godine. Ta je granica bila mogu a samo zbog pravnih praksi i tehni kih mogu nosti tog vremena. Teritorij, dakle, u modernom zna enju, ne bi trebao biti shva en kao odre en granicama, u smislu da je stavljanje granice oko ne ega dovoljno da to bude obilje eno kao teritorij. Teritorij je slo en koncept koji obuhva a gospodarske, strate ke, pravne i tehni ke aspekte te mo e biti ispravnije shva en kao politi ka preslika homogenog, odmjerenog i matematiziranog koncepta prostora koji se javlja sa znanstvenom revolucijom. U tom smislu, politi ko poimanje takve ideje prostora preduvjet je za mogu nost razgrani enja modernih granica kao to je ona u Pirinejima. Geom etrijska osnova geodetskog mjerenja i kartografije prije naprosto nije bila prisutna. Ono to je klju no jest razumijevanje politi kog prostora te ideja granica kao sekundarnog aspekta, ovisnog o prvom. Kao to francuski autor Paul Allis ka e u svojoj knjizi Linvention du territoire, "Kako bismo definirali teritorij, ka u nam, potrebno je povu i granice. Ili, da bi mislili granice, ne trebam o li ve imati ideju homogenog teritorija?" Da budem izri itiji, budu i da je Allisovo pitanje dobro postavljeno: granice u modernom smislu postaju mogu e samo kroz ideju prostora, a ne obrnuto. Fokusiranjem na odre enje prostora koje ini granice mogu ima, te osobito na ulogu izra unavanja u odre ivanju prostora, otvara se ideja shva anja granica ne kao primarnog razlikovanja koje razdvaja teritorij od drugih oblika razumijevanja politi ke kontrole nad zemljom, ve kao sekundarnog problema utemeljenog na odre enom na inu izra unavanja i pripadaju em poimanju prostora. Moderno shva en, prostor je esto ne to ograni eno i isklju uju e, no jo i va nije, ne to to se mo e izra unati, to se prote e u tri dimenzije. U ranom modernom razdoblju osobito je primjetan niz strategija koje se primjenjuju na zemlju kontroliranu od strane politi kih entiteta kao to su dr ave u nastajanju. Zemlja se mapira, ure uje, mjeri, dijeli i nadzire na razli ite na ine, s nastojanjem da bude to homogenija, dok su kretanja dobara i ljudi dozvoljena, sprije ena ili regulirana, a unutarnji red nam etnut. Takve vrste politi kih racionalnosti ili m etoda izra uni su sli ni onima koji se u to vrijeme primjenjuju na populaciji. Politi ka aritmetika, ili statistika stanovni tva, tako er utje e na zemlju. Teritorij je, dakle, pretvaranje novog koncepta prostora u politi ko-pravnu kategoriju koja je omogu ena nizom razli itih metoda. Moderna ideja teritorija zasigurno je djelomi no vezana uz granice i njihovu nepropusnost, ali vi e kao odre ena forma koju je poprimila u odre eno vrijeme na odre enim mjestima. Iz mno tva razloga, ideja strogo utvr enog prostora s mre ama vlasti i nametnutih granica uklapala se u ciljeve vladara diljem Europe u 17. i 18. stolje u. Pomisao da bi granice mogle biti ustaljene nije se u to vrijeme ozbiljno razmatrala zemlja je m ogla biti osvojena, kupljena, razmijenjena, dobivena putem savezni tva ili braka, ili pak oduzeta u vidu kaznene od tete. Kolonijalizam je pro irio te ideje izvan sam e Europe, iako je bitno napomenuti da su mnoge od tih metoda zapravo bile najprije provjerene u kolonijalnom okru enju, a tek kasnije prakticirane u Europi. Dobivanje teritorija osvajanjem ili gubljenje porazom zadr alo se do 20. stolje a primjerice, Versajski ili Pari ki ugovor. Ipak, od 16. stolje a prisutno je nagla eno potvr ivanje prava suverene mo i unutar tih granica, a teritorij je sve vi e postajao povezivan s ekskluzivnim oblicima suvereniteta. Osporavaju i jo uvijek rasprostranjen mit o tome da moderni koncept teritorija vu e podrijetlo iz sustava utvr enog Westfalskim mirom, ovo vi e historijski nijansirano shva anje pojave tog koncepta baca svjetlo ne samo na europsku povijest. Shva anje teritorija u tom irem smislu, kao politi ke kontrole izra unatog prostora, kao politi ku tehnologiju, omogu uje nam da protuma imo niz modernih fenomena. Primarna namjera mi ovdje nije ponuditi bolju definiciju teritorija, usporedivu s ostalima, ve postaviti pitanja koja nam mogu pomo i u razumijevanju toga kako je teritorij bio shva an i prakticiran u razli ito vrijeme na razli itim mjestima. Zami ljati teritorij kao objedinjavanje mno tva razli itih politi kih fenomena gospodarskih, strate kih, pravnih i tehni kih nudi vi e od puko povijesno osjetljivog prikaza koncepta i njegova nastanka. Omogu uje nam da shvatimo kako granice, iako izuzetno va ne, nisu odre uju i element teritorija ve upravo njegova posljedica. Teritorij kao politi ki pandan izra unatom prostoru omogu uje razgrani enje i demarkaciju granica kao okvira, a ne granica kojima se proizvodi teritorij. Iako povremeno mo e poprimiti strogo ome en oblik, labave, preklapaju e i vi estruke forme su tako er mogu e. Tada mo em o shvatiti pluralitet razli itih politi ko-prostornih modela koji se pojavljuju.

Suvremena kretanja Mnogo se pisalo o brojnim va nim politi kim promjenama koje se odvijaju u vezi granica. Kao to pokazuje primjer Schengenske zone, svijet bez granica je, u najboljem slu aju, duboko neujedna en. Neki ljudi mogu prelaziti me unarodne granice bez problema, dok se druge pri tome zadr ava ili spre ava, pa ak i zatvara - a sve s obzirom na takvu logiku granica. Mnoge granice vi e nisu locirane na fizi kim granicama dr ave, ve su preba ene na druga mjesta. Primjerice, uobi ajeno je pro i imigracijski postupak za ulazak u SAD dok ste jo na prostoru kanadske zra ne luke, i brojne su europske dr ave svoje imigracijske slu be dislocirale izvan granica. Neki su australski otoci progla eni neteritorijalnima upravo s tom svrhom.
Nepriznate granice, poput one izme u Republike Cipra i Turske Republike Sjeverni Cipar, izvode brojne rituale prela enja granica; ovaj primjer jasno pokazuje kako je bilo koja moderna granica, iako nominalno linija bez irine, zapravo zona. Zid na Zapadnoj obali jo je jedna anomalija, jer zakonski priznat suverenitet Izraela prestaje prije samog zida; no stvarni suverenitet njegove projekcije politi ke mo i prote e se sve do Jordanske doline. Brojna druga suvremena politi ka geografska pitanja na sli an na in kompliciraju jasnu ideju dr ava koje prakticiraju ekskluzivni suverenitet unutar strogo definiranih granica. Goru i grani ni sporovi danas se esto vode oko pomorskih granica, uz strate ku i gospodarsku va nost polaganja zakonskog prava na hridi ili manje otoke, dozvoljavaju i tehni ku eksploataciju golemih morskih prostranstava i podmorja. Bogate dr ave uzimaju zemlju u zakup u razli ite svrhe od susjeda, poput naselja Bintan Resorts na jednom od indonezijskih otoka, kojeg posjeduje, zakonski ure uje i kontrolira susjedni Singapur. Kina koristi svoju gospodarsku mo za iskori tavanje zemlje u Africi za poljoprivredu i izvla enje minerala. Ambasade i vojne baze esto imaju slo en pravni

status. Najpoznatiji primjer je Guantnamo Bay, uzet u zakup od Kube nakon sporazuma 1903. godine. Zakonski se ne smatra dijelom teritorija SAD-a, dakle ne potpada pod njegove zakone, no zapravo se i dalje nalazi pod njegovom kontrolom. U irem kontekstu rata protiv terora svjedo ili smo preokretu u odnosu izme u teritorijalnog o uvanja u vr ivanja granica i odbacivanja ideja da teritorij mo e biti dobiven ili izgubljen i teritorijalnog suvereniteta, gdje dr ava ima pravo na ekskluzivni suverenitet unutar tih granica. U dr avama kao to su Afganistan ili Irak postupci vladara tih dr ava unutar granica smatrali su se legitimnim razlogom za vanjsku intervenciju. Tako su kooptirane dugogodi nje ideje humanitarne intervencije ili odgovornosti da se za titi civilno stanovni tvo u odnosu na druge izazove u ovom slu aju, skrivanje terorista ili potraga za oru jem za masovno uni tenje. Ipak, istovrem eno, me unarodna zajednica nije bila sklona dopustiti ijednoj od tih dr ava da se fragmentira po etni kim ili vjerskim linijama, ili podr ati ponovno iscrtavanje granica unutar tih podru ja. U ranoj modernoj Europi suverenitet se smatrao apsolutnim, no granice unutar kojih se prakticirao bile su neprekidno fluidne; danas se doga a suprotno: poku aj da se uspostave fiksne granice, ali s kontingentnim suverenitetom unutar njih. Raspad Sovjetskog Saveza ili Jugoslavije na njihove sastavne republike doveo je do etni kih sukoba i jo uvijek aktualnih grani nih sporova. Iako je suverenitet bio izravno osporen ratom na Kosovu 1999. godine, me unarodna zajednica nije bila sklona dopustiti stvaranje nezavisne dr ave. Nezavisnost Ju nog Sudana bit e fascinantan proces za promatranje. Kako tvrdim u svojoj knjizi Terror and Territory: the Spatial Extent of Sovereignty, ono to smo vidjeli tamo i u nekim drugim slu ajevima, recimo u Libanonu, Pakistanu i Somaliji, bio je izazov postoje im odnosima izme u teritorija, granica i suvereniteta, no ne i kraj njihove va nosti. Sli ni argumenti mogu se navesti i za trenutna doga anja u Libiji. Povijesno osvije ten i konceptualno razvijen na in razmi ljanja o teritoriju, nazna en u ovom tekstu, omogu uje nam da shvatimo promjene koje se danas doga aju u svijetu. Misliti teritorij bez granica omogu ava nam bolje razumijevanje granica bez teritorija.

Transformacija politi kog u drugoj moderni

Intervju - Prof. dr. sc. An elko Milardovi , voditelj Centra za politolo ka istra ivanja Zagreb, listopad 2007.

1. Mo ete li objasniti transformaciju politike u drugoj moderni u odnosu na prvu?

Prva transformacija je to to politi ko vi e nije vezano za prostor nacionalne dr avnosti odnosno da se ne odigrava isklju ivo u tom prostoru ve na transnacionalnoj dr avnoj razini. U tom smislu mo emo govoriti i o promjeni koncepta suvereniteta. Suverenitet nije podijeljen no u njegov se prostor ubacuju i drugi akteri. To dovodi do smanjenja autonomnosti odlu ivanja politi kih aktera unutar prostora nacionalne dr avnosti. Zapravo se ovdje radi o ne emu novom to se odnosi na transformaciju suvereniteta. Suverenitet je ipak klju na kategorija odnosno bolje re eno supstancija politike.

2. Mislite li da je pojava multinacionalnih kompanija kao globalnih igra a utjecala na reduciranje suvereniteta?
Multinacionalne su kompanije jedan od aktera. Drugi su akteri transnacionalno civilno dru tvo, razli ite interesne skupine, te stru ne asocijacije. Svi su oni utjecali na transformaciju u preobliku politi kog polja. I naravno ovdje jo moramo uklju iti u pri u tehnologiju koja je promijenila krajolik.

3. U kojim je elementima najvi e potrebna prilagodba politologije novoj paradigmi druge moderne?
Politologija dvadeset prvog stolje a vi e ne mo e interpretirati stvarnost pojmova devetnaestog i dvadesetog stolje a. Upravo je zbog toga potrebna metodolo ka rekonstrukcija te konstruranje jedne nove metodologije. U tom bi se slu aju stvorilo jedno novo analiti ko oru e s pomo u kojega bi se mogao pojasniti suvremeni svijet.

4. Koji se problem javlja u transformaciji stranaka?

Stranke se suo avaju s procesom globalizacije i individualizacije. Najve i je problem u tome da one nisu u mogu nosti adekvatno odgovoriti na niti jedan od ova dva procesa.

5. Mislite li da e globalizacija do ivjeti salto mortale ili je njezin tok neraskidiv?

Ako promotrimo sada nju situaciju mo emo zaklju iti kako se radi o jednom procesu koji je nepregledan. Za sada se ne zna koji e oblik globalizacija u kona nici proizvesti. Rije je o procesu kojeg moramo promi ljati i spram kojeg moramo biti otvoreni. Tako er je potrebno poku ati anticipirati konsekvence koje donosi globalizacija.