Gledala sam je kako spava. Disala je ravnomjerno, polako, omamljuju i me svojim slatkim dahom.

Zatvorenih o iju, usredoto ila sam se. Na svaki milimetar moje ko e koji je izravno dodirivao njenu. Moja ruka u njezinoj. Druga ruka na njenom struku. Njena koljena oko mojih, rame uz rame Gorila sam gdje me doticala dok su ostali dijelovi mog tijela bili nekako ledeni, svjesni svega, umorni. I spremni. Da, bili su spremni i bilo ih je vi e. Zato su me i nadvladali. Nisam ih vi e mogla podnositi. Te duhove, glasove, bi a koja su me jela iznutra. Mislima. Morala sam ih ubiti. Nekako. Pod cijenu svega to imam a iskreno ba i nisam imala puno. Je li vrijedilo ivjeti radi ovoga? Tih par milimetara ko e u savr enom doticaju s njom? Ne. To je bilo sve. Nedovoljno sre e, nedovoljno ljubavi, nedovoljno ivota u meni. Ni ega dovoljno na ovom svijetu da me spasi. A mislim da mi je tako malo trebalo. Da se barem probudi. Osmjehne. Predomislila bih se. Barem jo koji dan. Tko zna to jo mo e da bude. Mo da me zavoli ba u idu ih par sati. Stisnula sam joj ruku lagano i pustila suzama da mi idu niz lice. Zagrizla sam usnice da ne bi zajecala, tresla se tako jako da me bilo strah da je ne probudim. Disala sam duboko da se smirim. Gotovo je. Gotovo. Gotovo. To je sve to sam mogla uti. U sebi, oko sebe. Sve je odjekivalo. Ona se okrenula u snu napraviv i razmak me u nama. Tako da se vi e nismo dodirivali. Tako da je ona hladno a u la u svaki mali dio mene i odvukla me sna no na neko mjesto da vi e zavr im s ovim. Gotovo je. Sada stvarno jest. Otr ala sam u kupaonicu zaklju ala se i pustila jecaje na slobodu dok se kada punila bistrom vodom. Drhtavim sam rukama prona la neki ilet u ormari u i nekako jedva izvadila o trice iz njega. Srebrne. Malene, o tre. Tako mo ne. U la sam polako u vodu jo uvijek u donjem rublju. Hladno a. Nije mi mogla vi e smetati. ula sam je kako kuca na vrata. Alex, jesi unutra? upitala je. Obrisala sam suze i trebalo mi je jedno pola minute da slo im to normalniji glas. Nisam nikako bila sigurna da u mo i odgovoriti. Da. izustila sam nekako. Jesi oke? pitala je. Uzela sam onu o tricu i prinijela je ko i. To no na vrh zape a, ondje gdje je bila najvidljivija vena. Ne. rekla sam gutaju i veliku knedlu u grlu. Alex, to radi ? Otklju aj vrata odmah! Ne. to radi ? Alexandra! Olak avam ovo sve i tebi i meni. ne znam ni je li me ula koliko nisam mogla govoriti. Pritisnula sam o tricu. Najprije lagano preko svih onih malih o iljaka, nisam napravila dubok rez. Slu aju i nju kako me doziva iza vrata prestra ila sam se da bi se mogla predomisliti. Naljutila sam se na samu sebe i pritisnula tako jako, duboko da je krv po ela liti u potoku. Zajecala sam glasno od boli. Alexandra, molim te, preklinjem te otvori Molim te. Nemoj to raditi. Alex jecala je i ona mole i me. Gotovo je. Nemoj me lagati barem sada. Bit e ti lak e. Gotovo je. Slobodna si. Budi dobra i nemoj me ljutiti. Volim te. sastavila sam nekako re enice, di u i te ko, osje aju i kako mi i ono malo ivota to sam imala klizi iz ruku.

Zaronila sam u ru i astu vodu. Sve je utihnulo.

- What's on your mind right now? - You know, sometimes, you close your eyes, just to rest for a moment and suddenly you want to remember the days when everything was okay. You were happy actually. Was that when you were little child? No, not really. That was very painful too. Because all stuff that happened. But that doesn't matter anymore. You forgave and most of the time you forgot too. You find that happy times. It's wasn't so long time ago. You had almost everything. Reason to smile, to laugh even though you laughed and smiled for no reason. Just beacuse of pure happiness.