RAZDOBLJE OD POETKA 1990. DO 28. 4. 1991.

RAZDOBLJE OD POETKA 1990. DO 28. 4. 1991.

Uvod Opa vojno-politika situacija 1990. Razvoj dogaaja u Hrvatskoj 1990. - 1991. Zakljuci Zavrna analiza uvodnog dijela knjige Protiv rata (alternativno promiljanje varijante rata) Organiziranje obrane Plan rata

14

RAZDOBLJE OD POETKA 1990. DO 28. 4. 1991.

Uvod Razdoblje o kojem se govori u ovoj knjizi, kao i cijeli minuli rat, ima svoj uvod koji bi trebao nositi naslov Misterij rata na Balkanu a u kojem bi se morale razjasniti igre i scenariji koji su prethodili tom ratu i reirali upravo ovakav rat sa svim njegovim posljedicama. To, meutim, nije zadatak ove knjige. Njen je cilj opisati stvarne dogaaje na dalmatinskom bojitu vezanom za 4. brigadu, ukljuujui kratku procjenu ope vojno-politike situacije od poetka 1990. godine s kritikim osvrtom, kako bi se lake razumjelo uvjete u kojima je stvarana Hrvatska vojska, a posebno 4. brigada. Uvod obuhvaa vrijeme od poetka 1990. godine do 28. travnja 1991. - datuma formiranja 4. brigade Zbora narodne garde. Kroz ovaj odlomak elim opisati dogaaje koji su prethodili stvaranju gardijske brigade. Dogaaji su uglavnom vezani na podruje upanije Splitsko-Dalmatinske i Hercegovine, a u njima sam i osobno bio jedan od sudionika. Svjestan sam da bi uvodom trebalo sistematski obuhvatiti i dogaaje na podruju Zadra, ibenika i Dubrovnika, ali to prelazi okvire uvoda knjige i moje mogunosti prikupljanja materijala u ovom trenutku. Ovaj odlomak piem u prvom licu iz perspektive osobnog sudionika s ciljem opisa uvjeta u kojima je stvarana 4. brigada Zbora narodne garde, za razliku od ostalih dijelova knjige koji su pisani uz pomo suboraca iz brigade. Uglavnom, rukovodstvo bive Jugoslavije pod pritiskom povijesnih dogaanja i jo vie loe gospodarske situacije konano se odluilo na prelazak u demokratske procese i viestranake politike sustave u svim tadanjim republikama. Za razliku od drugih vienacionalnih socijalistikih drava, u Jugoslaviji je taj proces iskoriten za trovanje naroda nacionalizmom, ovinizmom, vjerskom mrnjom i sl. Temeljio se na negativnim povijesnim dogaajima, uglavnom iz II. svjetskog rata i nakon njega, dakle na etnitvu i ustatvu s jedne strane i komunizmu na drugoj strani. Obnavljanjem svih tih retrogradnih ideologija, obnovljena su i ponaanja iz tih vremena u najsurovijim oblicima (ruenja, klanja sa i bez logora, genocidi i sl.). Umjesto da krenemo u budunost na civiliziranim zasadima, vratili smo se u povijest i koristili zlo iz nje, a to je bio najdjelotvorniji nain za osvajanje vlasti. Naalost, narodi nisu izvukli pouku iz bliske tragine prolosti. Pobijedile su, dakle, oligarhije koje su svoju promidbu temeljile na sijanju mrnje i nacionalizma, to je sve zamaskirano u rodoljublje, domoljublje, otabinu i sl., a tom kolopletu izazvanih strasti i mrnje dale su svoj prilog i postojee religije. Veina, a posebno hrvatski narod, eljeli su konano dobiti svoju samostalnu nacionalnu dravu, oekujui bolju budunost. Hrvatski narod elio je sam odluivati o svojoj daljoj budunosti i koristiti u punom opsegu sve svoje resurse, ljudske i prirodne, za izgradnju drave u kojoj e biti ugodno ivjeti, dravu blagostanja, mira i ljubavi. Hrvatski narod bio je svjestan patnje, borbe i stradanja minulih generacija u borbi za opstanak od Franaka, Bizanta, Mleana, Ugarske, Austrije i Turske. U tome je uspio i opstao na ovim predivnim prostorima kopna i mora. Cijenila se i tovala minula pokoljenja i njihove voe od Ljudevita, Branimira, Tomislava, Kreimira, Zvonimira, preko Zrinskih i Frankopana, Starevia, Radia i
15

RAZDOBLJE OD POETKA 1990. DO 28. 4. 1991.

drugih. Bio je svjestan vrijednosti ljudi s ovog prostora, poput Marulia, Dria, Bokovia, Tesle, Metrovia, Krlee i drugih koji su zaduili europsku i svjetsku znanstvenu i kulturnu batinu. Hrvati su, meutim, kao i ostali narodi iskoristili svoje znaajne ljude iz povijesti, prikljuili im Karaorevie, Mihajlovie, Pavelie, Francetie, ujie i ostale u cilju velianja nacionalnog kulta. Tipian primjer je cirkus raen s kostima nesretnog cara Lazara. Ipak u cjelokupnoj tekoj i bogatoj povijesti hrvatskog naroda, Domovinski rat zauzet e poasno mjesto, jer je on suma sumarum svih ratova, svih patnji, stradanja i rtava. Poasno mjesto i zato to je ostvario odjednom sve snove i elje, a one su bile: dobiti svoju dravu, osloboditi se stege bive drave Jugoslavije, odbaciti komunizam i krenuti jednim normalnim demokratskim viestranakim ivljenjem. Tako je tada, tijekom 1990. godine, mislio hrvatski narod i oekivao je lijepu budunost. Nakon svega ispada da bi se trebale pisati samo lijepe stranice povijesti, jer je uinjeno sve to je trebalo i svi bi trebali biti sretni i zadovoljni. Mora se priznati da su zaista razrijeene zadae povijesnog znaenja, ali je teko prihvatiti vladajuu ocjenu kako je sve uinjeno na najbolji nain. Kao autor knjige, razumljivo iz svoje pozicije koju sam imao i iz svoga kuta gledanja, dat u opis vojno-politikih zbivanja primijenjujui pri tome analitiki sustav sa to vie argumenata i alternativnih rjeenja. Sigurno je da autoru i mnogima drugima izuzetno teko pada sadanji poloaj Hrvatske i hrvatskog naroda u meunarodnim politikim i drugim krugovima, a jo vie time to je nakon poetne nesklonosti hrvatska mladost svojom hrabrou i odlunou zadivila svijet i generalno izmijenila taj poetni negativni odnos. Meutim, nakon slika Ahmia, Stupnog Dola, Dretelja, Heliodroma, Starog mosta i sl., koje krue televizijskim ekranima svijeta, svijet je brzo zaboravio slike Vukovara, Dubrovnika, Iloka, Osijeka, Zadra. Postavlja se pitanje: to se dogodilo? Kako to objasniti? Zato odjednom mrki pogledi na hrvatski narod? Zato smo postali kao oni? Zato se sve to ponavlja i kasnije? Nakon blistavih pobjeda Hrvatske vojske u Bljesku i Oluji dogaaju se Varivode i druge gluposti. Nee biti zaobiene ni pljake, palei, nepotizmi, arogancija, bahatost i druge rune pojave. Sasvim sam siguran da tome nisu krive meunarodne zavjere i brojni unutarnji i vanjski neprijatelji. Neumitno i svakodnevno postavlja se pitanje: Za kakvu dravu se ovaj narod borio, a kakvu je dobio? Da li je to ono to je oekivao i emu se nadao? Ovakve procjene i promiljanja iz toga vremena nastale su kod mene zbog nerazumijevanja mnogih dogaaja, politikih postupanja i vojnikih odluka. Trebalo mi je mnogo godina da to shvatim i sloim mozaik kojm se mogu objasniti sva postavljena pitanja i nedoumice vezane za ovaj rat. Moja promiljanja, nedoumice i pitanja, kao i mnogih drugih, stavit e pred povijest odgovornu zadau da ih pravilno objasni i prosudi. U tim prosudbama koristit e se pisani, lmski i drugi materijali koje su ostavili sudionici ovog vremena i dogaanja. Do sada nije, koliko mi je poznato, uraena ni jedna potpuna i kvalitetna analiza ovog zaista povijesnog vremena, osim nekritikog velianja svega to je uinjeno. Istina, mora se priznati da za drugaije ponaanje i razmiljanje ne postoji za sada zdrava klima. Svjestan sam lakoe kritiziranja, ali kroz ovaj i dalji tekst nudim neka alternativna i analitika razmiljanja o onome u emu sam i sam bio sudionik, pa mogu slobodno rei i imao dosta znaajnu ulogu. Ova izuzetna vremena obiljeena su mnogim malim i velikim
16

RAZDOBLJE OD POETKA 1990. DO 28. 4. 1991.

dogaajima, kao i mnogim malim i velikim ljudima. Veliki ljudi, meutim, po mome miljenju bit e oni koji su neposredno bili izloeni stradanju, prije svega na prvim borbenim linijama, a mnogi od njih sad su, naalost, postali mali pa i zaboravljeni. Mnogi od njih izgubili su ivote, drugi lanove svojih obitelji, trei zdravlje i dijelove tijela, a mnogi svoja ognjita, svoja radna mjesta, da bi na drugoj strani neki sebi pripisali ogromne zasluge i pravo da to bogato naplate. Za ove druge, inae najee bez ikakvih zasluga u stvaranju vojske i voenju bitaka, stoji jedina kvalikacija: ratni proteri, a prepoznaju se lako jer i danas su najglasniji domoljubi. Oni danas ine politiku, gospodarsku i drugu elitu Hrvatske. Opa vojno-politika situacija 1990. godine Balkan je u vojno-politikim procjenama strunjaka obavjetajnih slubi i politikih krugova u svijetu ve od ranije ocjenjivan kao trusni prostor zbog ega je i nastala izreka: Balkansko bure baruta. Tu su se sudarale interesne sfere Istoka i Zapada, tu prolaze znaajne komunikacije (eljeznike, cestovne, rijene, morske, zrane) izmeu Europe i Bliskog i Srednjeg istoka, tu se sudaraju tri od etiri najznaajnije religije svijeta itd. Zbog nerijeenih mnogih pitanja, prije svega ekonomskih ali i nacionalnih, dolazi do propasti komunizma i raspada vienacionalnih drava (SSSR, SFRJ, SSR) i to u prvom redu zbog hegemonistikog ponaanja najbrojnijeg naroda. Hrvatska u vrijeme stvaranja svoje samostalne drave ima vie oteavajuih okolnosti koje su se morale uzimati u obzir u procjeni vojno-politike situacije i donoenju odluka o nainu i metodama stvaranja svoje samostalne drave. Prvo, moralo se znati da je svijet nesklon raspadima postojeih drava, a posebno kad nastaju mini-dravice koje kompliciraju meunarodne odnose. U razvijenom svijetu postoji upravo suprotan - integrativan proces - proces stvaranja Eurposke unije, ujedinjenje dviju njemakih drava, povezivanje na regionalnim osnovama. Drugo, prosrpska propagandna mainerija bive Jugoslavije utrla je u meunarodnu svijest vrlo ruan image o hrvatskom narodu, a pozitivan o sebi, to je Srbiji, pored ostalog, priskrbilo vrlo mone simpatizere na zapadu poput Francuske i Engleske, na istoku Rusije, Kine, zatim veinu tzv. nesvrstanog svijeta na elu s Indijom. Tree, Srbi su jai po broju, a moglo se vrlo lako pretpostaviti i po oruju, s organiziranom vojnom silom, s planom imperijalnih osvajanja jasno izraenih u njihovim nartanijama iz davnih Garaaninovih vremena, a konkretiziranih u memorandumu SANU-a. Posjedovanje ovolike i ovako lijepe morske obale, danas kao i bezbroj puta u povijesti, bilo je razlogom napada na hrvatski narod i njegov ivotni prostor. Nasuprot tome hrvatski narod u zemlji i dijaspori bio je spreman i odluan iskoristiti povijesnu priliku i stvoriti svoju dravu, svjestan odgovornosti tog zadatka i spreman na rtve, patnju, stradanje i sl.

17

RAZDOBLJE OD POETKA 1990. DO 28. 4. 1991.

Razvoj dogaaja u Hrvatskoj 1990. - 1991. (od izbora do poetka rata) Konano su doputeni viestranaki izbori i zapoela je predizborna kampanja. Vieni su masovni skupovi oduevljenog naroda, davana su velika obeanja, ponegdje se i pretjerivalo, ali zanos i euforija naroda bili su velianstveni. U tom opem transu odrani su izbori i komunistiki sustav vlasti zamijenjen je viestranakim. Slavila se pobjeda HDZ-a i zapoete su velike promjene, poela se stvarati nova Povijest. Neposredno prije preuzimanja vlasti od strane HDZ-a i predsjednika Tumana, biva JNA protuzakonito je otela oruje Teritorijalne obrane u Hrvatskoj. Prijetnjom obaranjem helikoptera MUP-a Hrvatske od strane generala Adia bio je i denitivno najavljen rat. Imperijalne namjere Srbije iz nartanija i memoranduma postale su oigledne i jasno izraene u govorima od Jovana Rakovia do Slobodana Miloevia i njegovih sljedbenika. U takvoj situaciji nova hrvatska vlast postavlja na elo obrane Hrvatske svog najkvalitetnijeg vojnika, general pukovnika Martina pegelja. U Splitu jo ranije na elo obrane dolazi veliki domoljub, gospodin Mladen Bujas, umirovljeni potpukovnik. Pronalazi se prva formula organiziranja naroda za obranu, a to je stvaranje vodova i odreda narodne zatite, a na jesen, funkcija organizacije obrane prenesena je na MUP kroz znatno jaanje njegovog priuvnog sastava. Hrvatski narod je ini se jedno tijelo, jedna dua, neviena snaga jedinstva, stravina energija koja prijeti eksplozijom. Nije lako biti Srbinom u Hrvatskoj, zbunjeni su i prestraeni, skrivaju se iza barikada i uzdaju se u svoju JNA. Europa i svijet izraavaju negativan stav prema raspadu Jugoslavije, jer se oekuje ruan rasplet buduih dogaaja s prijeteim vokabularom nastalih politikih oligarhija, prije svega u Srbiji. Znakovit je dolazak Jamesa Bakera u ljeto 1991. u Beograd i davanje podrke Anti Markoviu da se ouva SFRJ. Poetkom proljea 1991. Vrhovnitvo se odluuje stvarati hrvatsku vojsku. General Tomislav Biondi, prvi pomonik generala pegelja, neumorno obilazi Hrvatsku i vri pripreme za formiranje hrvatske vojske. Dana 28. travnja 1991. u Vili Dalmaciji u Splitu izdaje se zapovijed za formiranje 4. brigade ZNG-a. Ve ranije, na Uskrs, 31. oujka 1991. dolazi do sukoba hrvatske policije i pobunjenih Srba na Plitvicama. Gine prvi hrvatski branitelj Josip Jovi, Imoanin iz Arana. Srbi imaju izravnu pomo bive JNA. Dolazi do desetodnevnog rata u Sloveniji. Biva JNA kri Ustav bive SFRJ i napada jednu od republika. Hrvatska kalkulira. General pegelj daje ostavku na poloaj ministra obrane jer ne eli voditi hrvatski narod nepripremljen za rat, a uz put mu se radilo i o glavi. Poinje rat u Hrvatskoj. Svijet procjenjuje da e JNA pregaziti Hrvatsku za sedam dana.

18

RAZDOBLJE OD POETKA 1990. DO 28. 4. 1991.

Zakljuci Hrvatska drava i hrvatski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini doli su u vrlo teku situaciju. Zato se to dogodilo? Jedan od razloga nalazi se u loim procjenama vojnopolitike situacije, prvo u Hrvatskoj, zatim u susjednim tadanjim republikama bive drave i na kraju u Europi i svijetu s jedne strane, a s druge strane u looj procjeni Srbije sa svim njenim namjerama i mogunostima kao potencijalnog agresora. Pri ovome uvaavamo sve mogue tekoe i iznenaenja, ukljuujui perdnost i lukavstva protivnike strane. U donoenju odluka, posebno stratekih, moraju prethoditi relevantne procjene koje ukljuuju sve ovo i jo mnogo toga, a sve s ciljem da se to uinkovitije postigne glavni cilj. Glavni cilj nesporno je postignut - imamo slobodnu i neovisnu dravu Hrvatsku, nacionalnu dravu hrvatskog naroda, ali hrvatskog naroda u Hrvatskoj. Meutim, hrvatski narod u Bosni i Hercegovini dio je hrvatskog naroda i ocjena kako je taj dio proao mora ui u opu ocjenu uspjenosti Domovinskog rata. U Bosni i Hercegovini Hrvati su izgubili rat, a dokazi su brojni, od vie nego prepolovljenog broja Hrvata do izgubljenih prostora gdje su bili veina. Pri ovome se neminovno postavlja pitanje odgovornosti za tu promaenu politiku koja ima povijesne, dakle trajne posljedice. S ovim, ali i mnogim drugim pitanjima bavit e se povijest i struni geopolitiari i vojnici, a jedno od temeljnih pitanja bit e: Jesmo li u postizanju glavnog cilja platili minimalnom, maksimalnom ili nekom treom cijenom? Dakle, pravilnom i potpunom procjenom situacije u Hrvatskoj, pored naprijed spomenutog, moralo se zakljuiti da je hrvatski narod spreman i odluan boriti se za svoju domovinu, svjestan svih rtava i stradanja. Ovaj element je na kraju bio povod i razlog pobjedi nad neprijateljem. Imali smo ljudsku snagu i moral, a to uvijek osigurava pobjedu dok oruje znatno olakava zadau. Istina, nedostajalo je oruje i sada se postavlja pitanja cijene koju smo zbog toga platili u ovom ratu, a oruja je bilo svuda oko nas, trebalo ga je samo pokupiti. Od ostalih vanijih elemenata procjene ostao je jo i vanjski politiki faktor koji je u sutini bio najmanji problem i koji je uspjenim djelovanjem samo prvog elementa (snaga i moral) prevladan. Svijet je priznao hrabrost i odlunost hrvatskog naroda, pa iako nam u poetku nije bio sklon, morao nam je priznati pravo na dravu. Ne moe se lako razumjeti odbijanje vojne suradnje sa Slovenijom, prije svega zbog naih interesa i time dobivanja operativne inicijative. Ne moe se razumjeti izjava nakon Karaoreva da su Albanci unutranja stvar Srbije, dok rat s Bonjacima spada u sferu suludog. Obina logika namee da u situaciji kada se oekuje rat, oekuje se da postoji i neprijatelj, najee jedan neprijatelj. Zatim logika namee sljedee, tj. da ako taj neprijatelj ugroava i druge, posebno ako su to nai susjedi, da se ugroeni organiziraju u obrambeni savez koji omoguava mnogo uspjeniju obranu. Najbolji primjer je II. svjetski rat i vojni savez Zapada i Istoka i to bez obzira na dijametralno suprotne politiko-ideoloke sustave. to se dogodilo kod nas u odnosu na ovu logiku? Dogodilo se sasvim suprotno. Ne samo da nismo stvarali savez nego smo otvorili novi front s Bonjacima. Time ovaj rat dobiva, najblae reeno, udan smisao i cilj, to zahtjeva ozbiljno istraivanje i objanjenje, a to e se neminovno dogoditi prije ili poslije. Na kraju je to rezultiralo najveim stradanjem hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini u njegovoj povijesti. U stvarnosti stradali su svi narodi bive Jugoslavije ukljueni u rat te se na kraju moe zakljuiti da ne postoje dobitnici nego samo gubitnici.
19

RAZDOBLJE OD POETKA 1990. DO 28. 4. 1991.

Protiv rata (alternativno promiljanje varijante rata) Profesionalni vojnici i dragovoljci okupljeni oko generala pegelja nastojali su svim silama iznai nain da se izbjegne dugotrajni i krvavi rat. Svjestan sam da u za ovu tezu naii na podijeljene stavove. Negativan sud iznijet e vjerojatno ljudi izvan vojne profesije i oni koji se ratom ne bave sustavno, a jo prije oni koji su iscenirali upravo ovakav rat koji se dogodio, kao i oni koji su u njemu protirali. Zbog okolnosti nastanka rata, neu i ne mogu tvrditi da rata ne bi bilo, ali mogu tvrditi da taj rat sigurno ne bi bio ovakav kakav smo imali. Pravi vojnik mora temeljiti uspjeh na nain da dobije bitku ili rat sa to manje rtava i drugih stradavanja. Obrazloenje ove teze zasniva se na jednostavnoj logici: ako su protivnici priblino jednake snage, mnogo tee e doi do meusobnog sukoba, meutim, ako je jedan protivnik znatno jai od drugog, jai e se lako odluiti za napad. Zato bi pegeljeva koncepcija s planom dobro organiziranog i izvedenog otimanja oruja iz skladita bive JNA dovela hrvatsku vojsku u priblino izbalansiranu snagu u odnosu na protivnika. Ne pretendiram na to da bi postigli puni uinak u otimanju oruja, jer su u tako kompleksnoj akciji neminovne greke, od toga da bi negdje procurila informacija do propusta u koordinaciji i sinkronizaciji djelovanja svih sudionika u nekoj akciji kao i nedovoljnoj odlunosti, pa i hrabrosti pojedinaca itd. U izvoenju ovakve akcije upravo odlunost, disciplina, iznenaenje i brzina neminovni su element uspjeha akcije, a posebno tajnost u pripremi i organizaciji. Uostalom uspjeh svake vojne akcije u borbi ovisi o ovim elementima, dakle moraju biti dobro pripremljene i munjevito i drsko izvedene i u svemu vrlo disciplinirano. Nakon dobivanja oruja bili bismo spremni na eventualni napad JNA, kaem eventualni jer bi tada taj napad bio upitan. U najpovoljnijim uvjetima mogue je da bi ova akcija u Hrvatskoj bila realizirana s 80 %-tnim uinkom, a u najnepovoljnijim ne bi imala uinak manji od 50 % plana. Kada se zna koja je koliina vojnog arsenala bila razmjetena na prostoru Hrvatske, tada bi i 50 %, to je najrealnija procjena otetog oruja, bilo zaista dostatno za uspjeno suprotstavljanje napadau. Za ocjenu dostatno valja uzeti i ostale elemente procjene od kojih je najvaniji da JNA tada, to se potvrdilo u Slovenskom ratu, nije bila operativno sposobna za unutranji rat. elim da se ova varijanta, ali i mnoge druge, jednog dana ozbiljno i argumentirano analiziraju i donese realan sud, kao i o izvedenoj strategiji koja je nesporno uspjeno realizirana, ali gdje ostaje pitanje: Pod koju cijenu? Autor pri svemu ovome vezano za pegeljevu koncepciju tvrdi: 1. Rat bi se vjerojatno dogodio i to posebno zbog bahatog uvjerenja tadanjeg vojnog vrha JNA o velikoj snazi JNA. 2. Rat bi po ovoj koncepciji imao u najnepovoljnijoj varijanti 30 % tete (ljudske i materijalne), a u najpovoljnijoj samo 10 % tete u odnosu na pretrpljene. 3. Rat bi vremenski u najnepovoljnijoj varijanti zavrio za 3-4 mjeseca, a u najpovoljnijoj (i najrealnijoj) za 3-4 tjedna, jer bi se nakon Slovenskog rata JNA denitivno raspala. Ovo potvruje
20

RAZDOBLJE OD POETKA 1990. DO 28. 4. 1991.

jedan naoko sitan detalj. Naime, JNA pri izvlaenju tenkova iz Slovenije nije imala dovoljan broj vozaa te su im u pomo priskoili nai dajui im tako potreban broj. Uvjeravanja o nepovoljnim meunarodnim okolnostima su istinita, ali znamo da svijet priznaje snagu, pamet i odlunost te bi brzo priznao postignute rezultate kako je i priznao nakon nepune pola godine kasnije (15. 1. 1992.). Svakako da bi pegeljeva koncepcija uvaila ovaj detalj meunarodnih okolnosti, a ovakva vojno-politika rjeenja imala su uporita u vaeem Ustavu, od toga da je svaka republika imala pravo na odcjepljenje do toga da je oruje bive JNA bilo oruje svih naroda Jugoslavije, a oruje Teritorijalne obrane pripadalo je iskljuivo republikama. Pravo vrijeme za poetak realizacije pegeljeve koncepcije bio je poetak Slovenskog rata. Dakle, oruje Teritorijalne obrane Republike Hrvatske pripadalo je Republici Hrvatskoj. Zatim bi iz poznatih politikih razloga akcija otimanja oruja bila izvedena u pogodnom politikom trenutku, a to je bilo u vrijeme napada bive JNA na Sloveniju, na jedan od naroda bive Jugoslavije, to je bilo krenje Ustava tadanje drave. Operativna slabost bive JNA za unutranji rat sastojala se prije svega u tome to je bila popunjena ronim sastavom gdje su oko 35 % inili Srbi i Crnogorci a ostali dio bio je sastavljen od Hrvata, Muslimana, Slovenaca, Albanaca, Makedonaca i drugih nesrpskih naroda koji nisu bili spremni boriti se. Osim toga, preko hrvatskih asnika i doasnika mi smo bili detaljno upoznati s cjelokupnim stanjem u svakom zapovjednitvu i postrojbi bive JNA, od brojnog stanja, rasporeda, planova i morala, ukljuujui i broj - koliinu, vrstu i raspored oruja i druge tehnike. Najslabija toka bive JNA bila je najnia mogua razina morala, a visoki moral je temeljna vrijednost svake vojske. Konano ta slabost JNA pokazala se u Slovenskom ratu kada se tada i nakon toga JNA u najveem dijelu raspala i morala se na brzinu popunjavati rezervistima iz Srbije. Dopustili smo da JNA izvue pouke, da se reorganizira i otpone napad na Hrvatsku. Opisujem jedan moj prijedlog iznijet na sastanku koji je odran oko 15. 11. 1990. kod ministra obrane Republike Hrvatske generala pegelja na kojem smo pored generala pegelja bili nazoni Mladen Bujas, Goran Pavlov i ja. Moj prijedlog se kao uzorak sastojao u zauzimanju vojnog skladita u Segetu Donjem kod Trogira i skladita Kukuzovac. Mladen Bujas i ja smo u tome trenutku raspolagali s 350 momaka naoruanih raznim vojnikim pukama i jo vie drugih, naoruanih uglavnom lovakim pukama - karabinkama. U Splitu se najvei vojni i ljudski kompleks JNA nalazio u vojarni u Lori, meutim vrlo slabe, dapae, zanemarive borbene vrijednosti. Tu su bili locirani kolski centar, logistika baza, Zavod za elektroniku, Hidrografski institut i pomorske otne snage. Za blokadu Lore, pored lepera napunjenih ljunkom koji su zatvarali putove izlaska i ulaska motornih vozila, bilo je predvieno 100 momaka koji su bili sasvim dostatni da sprijee ulazak-izlazak vojnih sastava. Zatim je 200 momaka bilo dostatno, uz takoer potreban broj miniranih lepera, za blokadu relativno male vojarne Draevac ali s jedinom respektabilnom vojnikom snagom u Splitu i njegovom neposrednom okruju, a to je bio bataljun vojne policije, dobro naoruan, pored ostalog i s oklopnim transporterima. Dakle, od reenih 350, ostaje 50 momaka kao pokretna taktika grupa na dipovima koji su trebali brzo intervenirati prema ukazanoj potrebi. Ostala je i znatna taktika priuva momaka s lovakim orujem koja bi pokrivala osjetljive toke i prostore. Momci iz Trogira imali bi zadau blokade vojarne u Divuljama i ceste iz pravca ibenika. U Divuljama su bili locirani dijelovi pomorskih, zrakoplovnih, elektronskih i logistikih postrojbi bez gotovo ikakve vrijednosti
21

RAZDOBLJE OD POETKA 1990. DO 28. 4. 1991.

za borbe na kopnu. Ceste koje vode iz ibenika bilo je potrebno preventivno blokirati jer je u ibeniku bila locirana brigada pomorske pjeadije mirnodopskog sastava (djelomino popunjenog) koja bi mogla intervenirati prije svega pomorskim desantom, iako bi ibenani zasigurno u jednoj kompleksnoj akciji bili dostatna briga za spomenutu brigadu u raspadanju. Sinjani bi bez veih problema blokirali inenjerijski puk i puk veze u Sinju, a Dugopoljci, koji su imali jaku postrojbu izuzetno estokih momaka, bi bili dobili zadatak osvojiti vojno skladite Kukuzovac. Skladite u Segetu Donjem skladitilo je oko 8.000 cijevi, dosta prateeg oruja (pukostrojnice, strojnice, rune bacae i dr.) te neto minobacaa i lakih protuavionskih raketa i topova, a to je bilo dovoljno da naoruamo postrojbu veliine divizije ili etiri brigade. Kukuzovac je morao biti zauzet u ovom paketu jer je u njemu bilo uskladiteno streljivo. Dakle, nismo predlagali zauzimanje vojarni, ve blokadu i to na nekoliko sati. Napominjemo da smo s naim ljudima u skladitu u Segetu Donjem ve dogovorili predaju istog kad doe vrijeme. To je bilo oko 15. 12. 1990., a naa snaga i mogunosti su rasle iz dana u dan i do rata u Sloveniji bili smo jai vie od deset puta. Generalu pegelju tada sam u ali rekao da emo ovom svojom vojskom poistiti sve do Knina, a od Knina pa dalje ostavljamo da neto urade i oni iz Zagreba. U ali su reene ozbiljne namjere. Mi bismo s ovakvim rjeenjem zaista bili apsolutni gospodari na ovom prostoru. Ovo je trebao biti uzorak koji se trebao primijeniti u cijeloj Hrvatskoj, i kako tada rekoh, istovremeno u 01,57 sati (kao primjer) odreenog dana. Ovaj rat, meutim, nisu vodili vojnici nego politiari, a mi vojnici u njemu smo bili samo igrake. Kao autor knjige nastojat u to dokazati argumentima. Organiziranje obrane Nakon prvih viestranakih izbora u bivoj Jugoslaviji, pobjede HDZ-a i sveopeg veselja te dobrog raspoloenja u proljee i poetkom ljeta 1990. hrvatski narod ubrzo se sueljava s onima koji ne dijele to veselje i raspoloenje i koji imaju sasvim drugo raspoloenje, ali i namjere. Vidovitiji ve imaju priliku vidjeti pojavu laganih obrisa nartanija i memoranduma, a oni drugi to mogu tek pojavom balvana i balvanaa. Ostali ni tada. Pojava balvana, meutim, ako bi htjeli znati, imala je povod i uzroke koji se preuuju. Odgovor na ovo pitanje postavljam nadlenima. Hrvatski je narod osjetio opasnost i poeo se, istina stihijski, ali masovno samoorganizirati. Nije bilo nikakvih instrukcija za organiziranje naroda za obranu do dolaska generala pegelja za ministra obrane. Tek je tada odreeno da se organiziraju odredi i vodovi narodne zatite u mjesnim zajednicama kao oblik koji je imao uporite u tada jo vaeem ustavno-pravnom sustavu i mada su bili predvieni kao nenaoruane postrojbe, u stvarnosti su se naoruavali. U Splitu i okolici organiziranje naroda dobilo je pravi smisao imenovanjem gospodina Mladena Bujasa sekretarom za narodnu obranu Opine Split u lipnju 1990. Bio je pravo rjeenje za velike zadae koje su tada stajale pred iteljima drugog grada po veliini u Hrvatskoj. Pravo rjeenje zbog toga to je Mladen imao potrebno struno znanje, pun naboj nacionalnog osjeanja, izvanredne
22

RAZDOBLJE OD POETKA 1990. DO 28. 4. 1991.

reekse da munjevito reagira na dogaaje i ljude. Osobno se iskazao kroz borbu za pravdu u bivoj JNA zbog ega je bio obiljeen hrvatskim nacionalistom i imao je najvii tretman tadanjeg KOSa. Nakon tri godine rada u obrani Hrvatske umirovljen je bez stiska ruke, bez onog jednostavnog ljudskog hvala, bez Spomenice. Najbolja potvrda o znaenju Mladena Bujasa bio je izravni pogodak njegova ureda s jednim projektilom pri napadu na Split 15. 11. 1991., to su neki sramotno ocijenili kao sluajnim. Da apsurd bude vei, toga jutra sree se na ulici general bojnik u elegantnoj uniformi Hrvatske vojske, sjeda u luksuzni BMW s oznakom HVO-a, koji je sve do ljeta 1991. pripremao uhienje Bujasa, mene i drugih. Uvjerenje je da bi im taj general i osobno lomio ruke i rebra i odbijao bubrege. Ovo uvjerenje temelji se na njegovim istupima prilikom uvenih demonstracija Spliana oko Banovine kad je upozoren od strane admirala Ercega da ne puca u narod, nego u zrak odgovorio: Ja nisam nauio pucati u zrak, ve u meso. Drugi njegov istup dogodio se pri dobivanju informacije da e vojarnu Draevac trebati predati Hrvatskoj vojsci i glasio je: Kasarna se moe predati ustaama samo kad je izaem s nogama naprijed. Mladen Bujas je marljivo prionuo organizirati sveopu pripremu svih imbenika za sudbonosne dogaaje. Prije svega morao je okupiti odgovarajuu ekipu s kojom je mogao uspjeno rjeavati postavljene zadae. Prvi i jedini je u tadanjoj Opini Split sredio stanje u svom sekretarijatu otpustivi 13 osoba koje mu nisu osiguravale lojalnost u provedbi planova. Slino je postupio i s Teritorijalnom obranom u ijem je tabu poeo sa zamjenom njenog zapovjednika. Izvrio je pripreme nositelja gospodarskih i nancijskih resursa grada, stavljanjem istih u funkciju obrane. Isticala su se poduzea Lavevi, Brodospas, Jadrantrans, Koteks, hotel Split, Konstruktor, HPT, Jugoplastika, kver, Dalma i dr. Organiziranje naroda vrio je preko novoizabranih rukovodstava u mjesnim zajednicama. Prednjaile su Gripe s Franom Ivanieviem i Tomislavom Katiem, zatim Blatine s Matkom uliem, Pujanke s Matom Sabljiem, Varo s Mladenom Boriem, Mjesna zajednica Ravne Njive s Ivankom Prostran, Bavice sa Stipom Drniem i dr. Bilo je pojedinaca koji su radili samoinicijativno kao Zoran Bonkovi, Zoran Katropil i Tomislav Lozo u MZ Split-3 gdje je posebno bilo teko zbog veine stanovnika koju su inile aktivne vojne osobe JNA. Od prigradskih posebno se isticala rnovnica s Vinkom Barbariem. Veoma dobro organizirana bila je i MZ Podstrana s Vlatkom Buniem. Bujas je zatim proirivao organizaciju izvan Splita u svojstvu stoera povezujui se s nositeljima obrane i to u Omiu s Vitom Brzoviem, u Sinju s Branimirom Petrieviem, u Solinu s Vinkom Samardiem, u Katelima s Kreom Vuljkom, u Trogiru s Boidarom Luinom, u Imotskom sa Srekom Udiljkom. Sredinom kolovoza 1990., dok sam ljeto provodio u Lokvi Rogoznici, kod mene su doli Ivo Buljevi, dipl. ing. i predsjednik HDZ-a Omia i dvojica njegovih suradnika s prijedlogom da preuzmem organizaciju obrane Opine Omi, to sam i prihvatio. Daljnji dogovori, planiranja i pripreme naroda Opine Omi na osnovi izvrene globalne i lokalne procjene vojno-politike situacije zavrene su donoenjem najvanijih odluka koje su kvalitetno i sprovedene. Za to vrijeme, do stvaranja Hrvatske vojske, smjelo tvrdim da je tadanja Opina Omi bila jedna od najbolje organiziranih opina u Hrvatskoj. Iz tog razloga red je opisati, barem u kratkim crtama, to se to tamo radilo.

23

RAZDOBLJE OD POETKA 1990. DO 28. 4. 1991.

Nakon izvrene procjene na opoj razini Hrvatske te na lokalnoj za Opinu Omi zakljuio sam: rat je vrlo vjerojatan, mi smo bez oruja, bez vojske, te ako rat izbije moemo ga poeti samo gerilskim nainom otpora. Odredio sam operativnu osnovicu za voenje gerile u Opini Omi, a bila je posebno pogodna na prostoru koji omeuje more i kanjon rijeke Cetine s mogunou proirivanja, ali i izvlaenja u sluaju potrebe prema Imotskoj, Sinjskoj i Vrgorakoj krajini. Vojniku osnovu inila je ve formirana 6. Cetinska ota s braom Brzovi na elu i poetnom snagom od tridesetak ljudi koji su zajedno s predsjednikom Opine Omi Ivicom Franiem, efom Ureda za obranu Zdravkom Periiem i drugima provodili dogovorene planove. Osnovu plana inila je nabava oruja i inenjerijsko ureenje teritorija, prije svega radi zaustavljanja prodora oklopno-mehaniziranih snaga neprijatelja i logistikog zbrinjavanja gerilaca i naroda. Raena su dva plana za dobivanje oruja. Prvo je bilo lovako, koje bi osiguralo naoruavanje jedne bojne, i drugo koje bi se dobilo osvajanjem policijske postaje u Omiu u kojoj je bilo kvalitetnog vojnikog oruja za jednu satniju. Inenjerijsko ureenje operativne osnovice sastojalo se od blokada predvienih u Krilu Jesenica i Dugom Ratu preko onesposobljavanja i ruenja mostova u Omiu, Blatu na Cetini, Kostanjama i drugdje sve do zaruavanja na Vrulji, a nosilac ove zadae bio je Vatroslav Marui. Logistika je obuhvaala hranu i sanitetsko zbrinjavanje. Dio artikala hrane naao je Mladen Bujas u Dalmi preko Drage Baraa. Ista je nakon izvianja koje je osobno predvodio Ivica Frani, predsjednik Opine Omi, isporuena u Blato na Cetini i okolicu s daljim planom isporuke u zabitija mjesta. Uz to bi sve trgovine prema planu bile stavljene pod kontrolu radi sprjeavanja proterstva. Tono je bilo predvieno gdje, koliko i koja ena e ispei kruha. U okviru ove zadae vezano za hranu, a radi zatite Dalme i njenih skladita, moralo se naoruati potrebno ljudstvo jer je prijetila opasnost ih zaposjedne biva JNA. U tu svrhu je postupno naoruana postrojba pod zapovjednitvom Drage Baraa jaine 52 ovjeka. Sve ovo, uz put reeno, zahtijevalo je poduzimanje maksimalnih mjera sigurnosti i organizacije veza pri emu su se upotrebljavale ifre, varke i simulacije uz razvijeno motrenje ponaanja pojedinaca i grupa iz bivih slubi sigurnosti i vojske na lokalnoj i iroj razini. Sluaj pokretanja oklopnomehanizirane kolone iz Sarajeva od 200 raznih vozila, koji je na centar veze primio gotovo istog trenutka, govori sam za sebe. Naa reakcija bila je munjevita i za jedan i pol sat, preko Vite Brzovia, Ivice Frania i drugih, pripremila je oko 900 (malo je preuveliano) ljudi za suprotstavljanje ovoj koloni ako krene u pravcu splitske regije. Ova kolona, meutim, zaustavila se na Ivan Sedlu. Sve se ovo dogaalo nou izmeu 01,30 i 03,00 sata 2/3. 1. 1991., a njihovo zaustavljanje vrlo mogue je nastalo i zbog danih i poduzetih mjera koje su upuene telefonski, a telefone je prislukivao KOS. Vjerujem, dakle, da je dobivanje informacija o spremnom doeku ove kolone JNA utjecalo na odluku da se zaustave, a zatim i vrate odakle su poli. Uostalom, civilna telefonija namjerno je i koritena da bi ih se obmanulo. U okviru logistike branitelja i naroda 6. Cetinska ota je vrlo kvalitetno rijeila i spomenuto sanitetsko zbrinjavanje koje je organizirao gospodin Stanko Tafra. Raspolagalo se, pored ostalog, s 3 kirurka kompleta kao i vrlo kvalitetnom lijenikom ekipom specijalista - doktori eljko Mimica, Ante estanovi i Tibor Bricki. Prikupljena je solidna koliina razliitog eksploziva namijenjenog prije svega za inenjerijsko ureenje teritorija kao to je ruenje mostova, zaruavanje usjeka i
24

RAZDOBLJE OD POETKA 1990. DO 28. 4. 1991.

postavljanje minsko-eksplozivnih zapreka itd. Sanitetski materijal i eksploziv sloeni su u bave i zakopani na sigurnim mjestima za koje je znalo vrlo malo ljudi, u prvom redu iz sigurnosnih razloga. Razraeni su sistemi motrenja, javljanja i uzbunjivanja. Mladen Bujas ubrzo je, tonije poetkom rujna 1990., preko Ante Prlia saznao da ljeto provodim u Lokvi Rogoznici kao umirovljenik te je poeo slati poruke da mu se prikljuim radi dalje organizacije obrane u Splitu i iroj regiji. Ve sam se u dobroj mjeri saivjeo s dobivenom ulogom u Omiu, posebno jer su mi imponirali ti divni i odluni ljudi - Ivica Frani, eljko Josipovi, braa Brzovi, Zdravko Perii, Vatroslav Marui, Ivo Buljevi i mnogi drugi. Bujasu je bio potreban novi komandant taba Teritorijalne obrane na koga bi se mogao osloniti te sam pristao prihvatiti novu dunost. Tijekom rujna zavrena je slubena procedura i 3. 10. 1990. imenovan sam za komandanta taba (zapovijednika Stoera) TO-a tadanje Opine Split. Ta dunost, meutim, obuhvaala je i tabove u Opini Solin i Katela, jer nakon politiko-teritorijalne podjele bive Opine Split nije izvrena i vojno-teritorijalna podjela. Imenovanje je obavljeno na sjednici viestranake skuptine Opine Split. Preuzimanjem dunosti zapovijednika Stoera u daljoj razradi vojne situacije i planiranja, Mladen Bujas i ja smo tadanju Opinu Omi i dalje ostavili kao poetnu operativnu osnovicu za dizanje ustanka s takoer ranijom zamisli o gerilskom voenja rata. Vojna znanja i logika tada su nametali takvo rjeenje kao sasvim prirodno, pa iako smo ranije radili odvojeno, Bujas u Splitu, ja u Omiu, koncepcije su nam bile identine. Obojica smo zakljuili da emo u ovu omiku poetnu operativnu osnovicu upuivati dragovoljce iz Splita i ostalih naselja a s namjerom da se izbjegne ruenje naselja i stradavanje stanovnitva. Poetna operativna osnovica je zatim proirena na opine Vrgorac, Imotski, Sinj, Trogir, Katela, Solin i Split sa srednjodalmatinskim otocima. Uz put reeno, preuzeo sam zadae vojne prirode, dok je Bujas sada mogao posvetiti vie panje organizaciji vojne potpore kroz angairanje graanstva, gospodarstva, vlasti, crkve i drugih subjekata u zemlji i inozemstvu. Svi nai zadaci meusobno su bili zavisni tako da smo ih morali svakodnevno sa svojim suradnicima zajedniki rjeavati. Imali smo apsolutnu podrku svih, posebno tadanjeg Izvrnog vijea na elu s Goranom Pavlovom koji je bio izuzetno kooperativan. Isto tako istiem vrlo uspjenu potporu svih hrvatskih stranaka s tada apsolutno vodeom ulogom HDZ-a. Vladao je jedan zadivljujui duh zajednitva i nije bilo zadae koja se nije mogla izvriti. Jednostavno, tada je sve postajalo mogue, pa i ono to bi se u drugim prilikama smatralo nemoguim. U sam Stoer Teritorijalne obrane upao sam kao padobranac. Nisam poznavao ni jednog lana tog kolektiva, a i dobivena miljenja nisu ba bila dobra. Morao sam se osloniti na nekoga i poeo sam od naelnika Stoera TO-a Jakova Miletia i ubrzo uvidio da se radi o velikom domoljubu, openito vrlo obrazovanom, a posebno vojniki sistematinom, pedantnom i izuzetno radinom ovjeku. On je inae bio priuvni bojnik tenkista koji je napustio bivu JNA prije desetak godina jer nije mogao prihvatiti tadanji vojniki ivot, a zatim su ga i obiteljske obveze dovele u njegova Katela. Uvjerio me da se moemo u potpunosti osloniti i na njegovog pomonika Mirka undova koji je neupitan domoljub i sa solidnim vojnikim znanjem. Prvu ozbiljniju akciju, ve polovinom listopada, a u dogovoru s Mladenom Bujasom, izveo sam s Jakovom Miletiem, Antom Prliem, Antom Periem i drugima. Radilo se o otimanju oruja iz
25

RAZDOBLJE OD POETKA 1990. DO 28. 4. 1991.

tadanjeg Odjela za obranu za Dalmaciju koji se nalazio u Splitu u Jadranskoj 1. U jednoj munjevitoj i drsko izvedenoj akciji doli smo do oko 110 automatskih puaka i oko 40 pitolja s odgovarajuim kompletom streljiva. Posebno brzo i uinkovito je radio Ante Peri, tako da je do naeg polaska iz Jadranske ulice biva JNA uspjela doi na lice mjesta samo s nekoliko operativaca iz vojne sigurnosti (KOS-a). Isti su s nekoliko automobila pokuali pratiti na eskort, ali su nai momci iz prateih automobila, primijenjujui razne trikove, uspjeli u toj jurnjavi omoguiti bijeg naeg kamiona s orujem i steljivom. Agentima vojne sigurnosti ostalo je samo javiti svojim efovima, Beari i Karanoviu, kako su objekt praenja izgubili iz vida. Svo oruje dobiveno na bilo koji nain dijelili smo svima po malo - Petrieviu u Sinju, Samardiu u Solinu, Vuljku u Katelima, Brzoviu i 6. Cetinskoj oti u Omiu, Barbariu u rnovnici, Ivanieviu na Gripama itd. Otprilike slina koliina puaka, uglavnom 7,9 mm, prikupljena je iz streljakih klubova i kola u kojima je sluila za kolsku obuku. Dvadesetak automatskih i nekoliko snajperskih puaka kupljeno je u Sloveniji i to dosta skupo. Automatske puke poznate kao Gorenjke plaane su s kompletom streljiva oko 2.500 DEM. Lovake karabinke, sline vrijednosti pukama 7,9 mm, u splitskoj lovakoj satniji Mladena Vidovia, bile su vrlo znaajne u to vrijeme kao oruje, a satnija kao borbena postrojba. Lovake postrojbe stvorene su od olte do Omia i biva JNA ih je morala respektirati. Osim navedenog bilo je dosta pojedinaca i grupa koji su se sami snalazili i nabavljali oruje. U Splitu su gotovo sve tadanje mjesne zajednice stvorile odrede, odnosno vodove narodne zatite u okviru prve koncepcije obrane generala Martina pegelja kada je doao na dunost ministra obrane Republike Hrvatske. Najsnanija postrojba na podruju splitskih MZ-a bila je u rnovnici pod zapovjednitvom Vinka Barbaria i imala je teke zadae: prvo - staviti pod kontrolu raketnu bazu i ratno zapovjedno mjesto bive VPO i drugo - zatvoriti paralelnu komunikaciju iznad magistrale, od rnovnice do Gata. Ovu postrojbu su inili uglavnom momci iz ovog koridora od rnovnice preko Tugara do Gata. Usporedno s organiziranjem odreda-vodova narodne zatite, Bujas i ja organizirali smo obavjetajnu i kontraobavjetajnu slubu. Ovu zadau preuzeo je Miroslav Skoko. Zahvaljujui naim Hrvatima - asnicima i doasnicima u bivoj JNA, znali smo sve to nam je bilo potrebno, pa ak i najsitnije detalje. Raspolagalo se s podacima o brojnom stanju ljudstva i tehnike, njihovom rasporedu, namjerama, zadaama, zapovjednoj strukturi, moralu itd. Poznati su bili, pored ostalog, planovi obrane vojarni sa sektorima obrane, primjerice u Lori je takav sektor iznosio 30 metara, postrojbama te zapovjednikom sektora koji najee bio asnik ina pukovnika s jednim vodom vojnika pitomaca. Samo ovo govori o koliini straha koji je nijma vladao. Raspolagalo se tonim pozicijama mitraljeskih gnijezda, snajperskih mjesta i topnikih poloaja. Ovom strahu svakako je pridonosio organizirani sustav politiko-psiholoko-propagandnog djelovanja pri emu se mnogo galamilo, prijetilo, ali ne uvijek iz prazne puke, jer je demonstracija nae snage bila vie nego oigledna. Jedan od najglasnijih bio je Goran Pavlov koji je stalno baratao s podatkom da imamo organiziranih i naoruanih tisuu trojki i zato nije sluajno to ga je general Vasiljevi, ef KOS-a bive JNA, stavio izmeu 16-17 najopasnijih Hrvata kojima se njegova sluba bavila. Uz Pavlova na tom spisku s ovog prostora bili smo Mladen Bujas, Branimir Petrievi i ja. To se saznalo znatno kasnije kada je taj Vasiljevi dao intervju u Vjesniku.

26

RAZDOBLJE OD POETKA 1990. DO 28. 4. 1991.

Moraju se iz tog vremena spomenuti Albanci i Bonjaci koji su bili dosta brojni u Splitu i okolici i koji su nudili svekoliku pomo. Pored svih hrvatskih stranaka, na elu s HDZ-om, odravani su redovni i bliski kontakti s rukovodstvima Albanske demokratske stranke na elu s magistrom Selmani Bedri i Muslimanske demokratske stranke na elu sa olja Hazimom. Bujas i ja odravali smo kontakte i s ljudima iz republikih rukovodstava ovih stranaka koji su redovno dolazili u Split, kao to je doktor Tom Beria, predsjednik Albanske demokratske stranke Hrvatske. Albanci su imali 700 prvorazrednih momaka i jo oko 1400 kvalitetnih momaka spremnih da odmah uu u Hrvatsku vojsku. Jednu satniju Albanaca osobno su obili Jakov Mileti i Mirko undov i iznijeli su mi izvanredno dobar dojam o albanskim mladiima. Albanci su tada bili posebno brojni zbog progona i srpskog terora na Kosovu te su pod vodstvom ovdanjih vrlo uglednih i uglavnom dobrostojeih starosjedilaca Albanaca imali elju i potrebu da se ne samo ratniki, ve i kulturoloki i politiki dokau, a imali su tada ambicije da uu i u Hrvatski sabor. Sjeamo se da im je posebno smetalo to im, meu brojnim izbjeglim s Kosova, ugled kvari nekolicina vercera, prevaranata i slinih. Da bi se rijeili ovih svojih problematinih ljudi, nudili su pomo kroz angairanje nekoliko policijskih inspektora koji su takoer morali izbjei s Kosova, ali tada za to nije bilo razumijevanja u Policijskoj upravi u Splitu. A nakon Karaoreva i jedne od prvih predsjednikovih reenica kako su Albanci unutranja stvar Srbije, mnogo nas je raalostilo ruenje naeg meusobnog prijateljstva i uspostavljene suradnje, prije svega zbog slinog stradanja. Ovo se kosilo i s elementarnom vojnikom i politikom logikom to je dovreno ratom s Bonjacima i umjesto jaanja i koritenja svih protuagresorskih potencijala, raeno je suprotno. Odmah nakon ove izjave, prvim brodom za Dra, Brodospasovim Svetim Josipom koji je tada odravao liniju Split - Dra, otilo je preko 150 albanskih mladia i prvo to su uradili pri iskrcavanju u Dra bilo je kidanje i gaenje hrvatskih putovnica. Poetkom 1991. Bujas i ja ustanovili smo da nam je potrebna i pomorska komponenta obrane. Zato je angairan Vice Batinica, direktor Brodospasa, koji je radosno prihvatio zadau u obrani mora i obale. Time smo dobili svog admirala i svoju otu. Pored niza zadaa s Batinicom dogovorena je i zadaa pomorske blokade ratne luke Lora s ambicioznim planom zarobljavanja brodova jugomornarice. Pri ovome je bilo predvieno potapanje jednog veeg starog broda na izlazu iz luke Lora. Ova prva mornarica ula je u naslov Pomorstvo pri 4. brigadi. Pored navedenog bilo je i drugih razliitih inicijativa i djelovanja graana i institucija od kojih izdvajamo inicijativu gospodina Mile Alilovia iz splitskog studija Hrvatskog radija. Radilo se o osiguranju priuvne lokacije pokretne radiopostaje koja je trebala osigurati informiranje graana o postupanju u sluaju vojnog udara. Ova Alilovieva inicijativa imala je vrlo veliki znaaj, ako se zna da bi okupator preko svojih i zauzetih medija sijao lane informacije s ciljem izazivanja straha kod naroda. Zato smo Alilovi i ja traili lokaciju i nakon Pujanki i Mravinaca konano smo je pronali u Rupotinama podno Klisa. Na isti nain nam se na raspolaganje stavio Gordan Frani-Futa sa svojom televizjom Marjan.

27

RAZDOBLJE OD POETKA 1990. DO 28. 4. 1991.

Plan rata Navedena zamisao Bujasa i mene nametnula je potrebu da se objasni opa, tj. dravna zamisao o voenju eventualnog ili predstojeeg rata. Meutim, osim naputaka generala pegelja o organiziranju vodova i odreda narodne zatite, moramo rei da drugih naputaka ni zapovijedi nije bilo. Dakle, do daljega ova zadaa ostala je da je rjeavaju lokalni organizatori i zapovjednici prema razvoju dogaaja. Nas dvojica, kao profesionalni vojnici, znali smo da se mora osmisliti strategija upotrebe organiziranih grupa od mobilizacije do poetnog rasporeda i plana upotrebe u jednoj ili vie varijanti. Normalno da nije bila mogua ali ni potrebna primjena klasine mobilizacije, ve jednostavan mjesni sustav, jer su vodovi i odredi bili mjesno organizirani i naelno je zapovjednik pozivao 3-4 svoja nia zapovjednika, a oni su opet pozivali ostale. Poetni zadaci, a time i poetni raspored, bio je vezan za zatitu najvanijeg objekta u toj mjesnoj zajednici (vodovod, trafostanica, crkva, kola i sl.). U daljoj evoluciji ideje o ratnim pripremama procijenio sam da je Dalmacija u cjelini, a time i ovaj dio u kojem djelujem operativno vrlo nepovoljan za obranu od mogueg upada oklopnomehaniziranih kolona, prije svega iz Bosne i Hercegovine ije je rukovodstvo u to vrijeme, uz put reeno, imalo pacistiko dranje. Odluio sam da se naa operativna osnovica proiri i na Hercegovinu i odmah pristupio realizaciji. To je obuhvatilo uspostavljanje sustava mobilnih veza, obavjetajni sustav i inenjerijsko ureenje teritorija. Sustav mobilnih veza realizirao je Juraj Buzoli nabavom 15 mobitela, a preuzeo ih je osobno Mate Boban koji je trenutno shvatio vanost mog projekta i vrlo uinkovito izvravao dobivene zadae dolazei kod mene u prosjeku dva puta tjedno. U cijelom sustavu spomenutih mobilnih veza nedostajao je jedan repetitor koji bi omoguio vezu i s Kupresom. Taj repetitor Buzoli je pronaao u rekordnom vremenu i postavio ga na Biokovo ime je kompletiran sustav veza sa svim opinama u Hercegovini. Pri tome je uspostavljen na priuvni obavjetajni centar i centar veze u Sumartinu na otoku Brau kojeg je organizirao i vodio Sreko Cvitanovi. Obavjetajni sustav je organizirao Miroslav Skoko a inenjerijski Frane Ivanievi. On je prvo obavio izvianje i izradio plan kojeg sam prihvatio te se pristupilo izvrenju. Plan je obuhvaao odreivanje mostova, usjeka i sl. ije ruenje zatvara ulaz oklopno-mehaniziranih kolona neprijatelja iz Bosne u Hercegovinu, a zatim je svaka opina u zapadnoj Hercegovini primila obavezu da izvri pripreme za ruenje istih. Cjelokupni navedeni plan - ukljuivanje Hercegovine preko Mate Bobana, sustav veza i obavjetajni sustav sa Srekom Cvitanoviem, plan inenjerijskog ureenja s Franom Ivanieviem - izveden je krajem listopada 1990. Pored toga grupa strunjaka (Neven Ljubii, Ante Prli i Duje Vlastelica) vrili su tijekom studenog i prosinca planske pripreme za ruenje osjetljivih toaka sustava veza JNA. Tijekom sijenja i veljae 1991. isti su potajno odlazili na teren kako bi mikrolocirali slabe toke tih veza koje bi se mogle brzo i neujno prekinuti. Ovaj projekt vodio je Duje Vlastelica jer je do potanskosti poznavao navedene VF-sustave i RR-veze. Pored svih navedenih mjera i postupaka, interesantna je bila i sljedea mjera. Radilo se o tome da je kod mene doao umirovljeni potpukovnik Franko Bai, pilot ratnog zrakoplovstva JNA, s upozorenjem na jednu veliku opasnost. Bai me kao iskusan zrakoplovac upozorio da je JNA u
28

RAZDOBLJE OD POETKA 1990. DO 28. 4. 1991.

mogunosti izvriti zrani desant na aerodrom u Resniku i tijekom jedne noi bez ikakvih problema iskrcati postrojbu jaine jedne brigade. Obrazloio je tu mogunost postojanjem vojnih transportnih zrakoplova iji kapacitet nije bio znaajan, ali je zato bio znaajan kapacitet zrakoplovnih kompanija JAT-a i Aviogeneksa koje su inae za rat imale predvien ratni raspored. Pri ovome je upozorio na iskustva iz 1968. kada je tadanji SSSR napao ehoslovaku u kojoj je iskoristio slijetanje jednog civilnog zrakoplova sa specijalcima koji su po slijetanju zauzeli aerodrom u Pragu i zatim ga neogranieno koristili za dovlaenje potrebnih snaga za okupaciju. Istovremeno je dao prijedlog za jednostavnu blokadu aerodromske piste pomou baava s gorivom, eljeznih krieva i sl. Odmah sam shvatio ovu opasnost ne samo za splitski nego i za zagrebaki, rijeki, osjeki, zadarski i dubrovaki aerodrom te sam s Frankom Baiem ve sutradan bio kod ministra obrane generala pegelja i upoznali smo ga s ovim problemom. Franko Bai je preuzeo i realizirao zadatak za sprjeavanje ovakvog neugodnog iznenaenja na splitskom aerodromu, prvo preko svojih prijatelja Ante Milata i Ante Krstulovia iz zrane kontrole leta o eventualnom sumnjivom doletu, a zatim i pripremom zapreke na pisti. Najbra zapreka ispostavilo se bila je postavljanje jedne cisterne goriva na pistu. U realizaciji ove zadae pun angaman imao je i gospodin Zvonimir Hazdovac. Kad je u studenom 1990. organizaciju obrane odlukom Vrhovnitva preuzeo MUP Republike Hrvatske, nije bilo nikakvih naputaka iz Zagreba to i kako raditi, ali je bar dobivena znatna koliina lakog pjeakog oruja. Bujas i ja po slubenoj dunosti postali smo lanovi Zapovjednog stoera Policijske uprave Split na elo kojeg je postavljen naelnik Policijske uprave Rato Vranje. Bili smo obvezni da svo do tada organizirano ljudstvo u Splitu, naoruano i nenaoruano, predamo PU Split. Radilo se otprilike o 800 ljudi, a od toga naoruano oko 350. Uz postojei djelatni i priuvni sastav PU Split, zatim nae strukture koje su ule u priuvni sastav, izvren je i prijem dodatnog kontingenta ljudstva u svih 14 opina koje su pripadale PU Split i uskoro je samo na ovom prostoru okupljeno oko 2.800 ljudi, to je bila impozantna snaga. Kada se uzme u obzir prostor cijele Hrvatske, lako je izraunati da je broj MUP-ovaca premaivao broj od 50.000 ljudi, to je zabrinulo bivu dravu, tj. Beograd. Zbog ovoga je u sijenju 1991. pripreman vojni udar od tadanje JNA, ali se zbog neega ipak odustalo. Najvee rtve organizacije Policijske uprave Split podnio je gospodin Milan Kuzmani, to je platio zdravljem, a zatim i ivotom. Ponovno naglaavam da su iznesene prosudbe, pitanja i nedoumice navedene da se to bolje doara to vrijeme kada je bilo daleko vie pitanja nego odgovora. Kao nositelji organizacije dragovoljaca u to vrijeme trebali smo svakodnevno donositi odluke i bili smo ivotno zainteresirani za informacije, prosudbe, smjernice, naputke za postupanje, a funkcionirali smo u okruju kroninog nedostatka informacija i s mnogo nedoumica. Sada, nakon petnaestak godina, nemam pitanja i nedoumica, jer su se pojavili odgovori kroz istupe mnogih ljudi u proteklom desetljeu. Slaganjem u jedan cjeloviti mozaik dobivena je jasna slika planiranog i izvedenog scenarija za ije objavljivanje i rasprave o tome jo nije sazrelo vrijeme.

Kad bukne rat, prva pogine istina. Arthur Ponsonby

29