2.

2.1.

Normirani prostori operatora i Hahn-Banachov teorem

Ogranieni linearni operatori c

Denicija 2.1 Linearan operator A : X Y je ogranien ako postoji realni broj c M > 0 takav da je ||Ax||Y M ||x||X (x X). (1) Propozicija 2.1 Neka su X i Y normirani prostori i A : X Y linearan operator. Sljedea svojstva operatora A su ekvivalentna: c a) A je neprekidan u nekoj toki x0 X. c b) A je neprekidan (u svakoj toki x0 X). c c) A je uniformno neprekidan na X. d) A je ogranien (M > 0 takav da vrijedi ||Ax||Y M ||x||X , za svaki x X). c Dokaz: Oito vrijede implikacije (d) (c) (b) (a). Zbog ||Ax Ax0 ||Y c M ||x x0 ||X , za svaki x, x0 X, vrijedi prva implikacija. Pokaimo sada da (a) (b). Neka je x X proizvoljan te niz (xn ) X takav z da xn x. Tada vrijedi xn x + x0 x0 te A(xn x + x0 ) Ax0 , budui da je c po pretpostavci A neprekidan u x0 . Slijedi Axn Ax + Ax0 Ax0 , budui da je A c linearan. Drugim rijeima Axn Ax 0, ili Axn Ax, tj. operator je neprekidan u c toki x. Zbog proizvoljnosti toke x X, zakljuujemo da je A neprekidan u svakoj c c c toki iz X. c Pokaimo (b) (d). A je neprekidan u 0 i vrijedi A(0) = 0. Dakle, za = 1 postoji z > 0 takav da za svaki x X vrijedi ||x||X < to povlai ||Ax||Y 1. s c x Neka je x X, x = 0, proizvoljan. Stavimo y = ||x||X x, tada je || ||x||X ||X , x to povlai ||A ||x||X ||Y 1. Odavde i iz homogenosti operatora A slijedi ||Ax||Y s c M ||x||X za M = 1 . 2 Dakle, A je neprekidan ako i samo ako je ogranien. c Sa B(X, Y ) oznaavamo skup svih ogranienih A L(X, Y ). Oito je B(X, Y ) c c c potprostor od L(X, Y ). Naime, neka je ||Ax||Y M ||x||X , ||Bx||Y N ||x||X , lako se pokae ||(A + B)x||Y (||M + ||N )||x||X . z 21

Propozicija 2.2 Ako je X konane dimenzije onda je B(X, Y ) = L(X, Y ). c Dokaz: Neka je A L(X, Y ) i neka je {e1 , ..., en } baza od X. Tada za x X, x = n k ek , stavimo ||x|| = max{|j |; 1 j n}. Slijedi da je x ||x|| k=1 norma na X, a kako je X konane dimenzije, prema Teoremu 1.4 ona je ekvivalentna c s originalnom normom x ||x||X . Dakle, postoje > 0 i > 0 takvi da vrijedi ||x||X ||x|| ||x||X , za svaki x X. Nadalje, neka je M > 0 takav da je n ||Aek ||Y M . Tada za x = n k ek imamo k=1 k=1
n n n

||Ax||Y = ||
k=1

k Aek ||Y
k=1

|k |||Aek ||Y ||x||

k=1

||Aek ||Y M ||x||X ,

tj. A je ogranien operator. c 2

2.2.

Normiran prostor B(X, Y )

Teorem 2.1 Neka su X i Y normirani prostori nad poljem i neka je B(X, Y ) vektorski prostor. I. Sa A ||A||B(X,Y ) = sup{||Ax||Y : x X, ||x||X 1} dana je norma na prostoru B(X, Y ). II. Ako je Y Banachov prostor, onda je B(X, Y ) Banachov prostor. Dokaz: I. Za A, B B(X, Y ) i proizvoljni x X imamo: ||(A+B)x||Y = ||Ax+Bx||Y ||Ax||Y +||Bx||Y ||A||B(X,Y ) ||x||X +||B||B(X,Y ) ||x||X , iz ega slijedi c ||(A + B)x||Y (||A||B(X,Y ) + ||B||B(X,Y ) )||x||X , i konano c ||A + B||B(X,Y ) ||A||B(X,Y ) + ||B||B(X,Y ) . Vrijede svojstva 1) - 3) norme za funkciju A ||A||B(X,Y ) . Oito je ||A||B(X,Y ) 0 c i ||A||B(X,Y ) = 0 ako i samo ako A = 0. Nadalje, oito je ||A||B(X,Y ) = || ||A||B(X,Y ) , , A B(X, Y ), te je sa (2) c dana norma na B(X, Y ). 22 (2)

II. Uzmimo da je (An ) Cauchyjev niz u B(X, Y ). Za > 0 postoji n() N, n, m N takvo da n, m n() ||An Am ||B(X,Y ) . Odavde za x X nalazimo n, m n() ||An x Am x||Y ||x||X , (3)

to pokazuje da je za svaki x X, (An x) Cauchyjev niz u prostoru Y . Budui da s c je Y potpun prostor, postoji jedinstven vektor, oznaimo ga sa A0 x, u Y takav c da A0 x = lim An x, x X.
n

Neka su x, y X i , proizvoljni. Tada A0 (x + y) = =

n n

lim An (x + y) lim (An x + An y)

n n

= lim An x + lim An y = A0 x + A0 y, pa je A0 linearan operator. Budui da je (An ) Cauchyjev niz, za svaki > 0 postoji n() N, n, m N takvo c da n, m n() ||An Am ||B(X,Y ) . 2 Ako je x X, ||x||X 1, onda za n, m n() vrijedi ||(An Am )x||Y ||An Am ||B(X,Y ) < . 2 Drimo li n ksnim, a pustimo da m tei u beskonanost, iz posljednjeg izraza z z c slijedi ||(An A0 )x||Y ||x||X . 2 Dakle, za svako n n(), operator An A0 je ogranien, pa kako su An ogranieni c c operatori, takav mora biti i operator A0 , tj. A0 B(X, Y ). Osim toga, iz gornjeg izraza imamo da za svaki > 0 postoji n() N takvo da n n() ||An A0 ||B(X,Y ) , to znai da niz (An ) konvergira operatoru A0 B(X, Y ), s c odnosno B(X, Y ) je potpun prostor. Iz svega reenog imamo da je B(X, Y ) c Banachov prostor. 2 Iz denicije norme operatora A proizlazi ||Ax||Y ||A||B(X,Y ) ||x||X 23 (x X).

Nadalje, za svako > 0 postoji vektor xs X, xs = 0 takav da je ||Axs ||Y (||A||B(X,Y ) )||xs ||X . To pokazuje da je norma ||A||B(X,Y ) operatora A najmanji od realnih brojeva M > 0 za koje vrijedi (2). Iz Teorema 2.1 za Y = dobivamo: Korolar 2.1 Ako je X normiran prostor nad poljem , onda je prostor X = B(X, ) Banachov prostor. Denicija 2.2 Banachov prostor X = B(X, ) nazivamo dualni ili adjungiran prostor prostora X. Napomenimo da za linearni funkcional F X imamo: ||F ||B(X,) = sup{|F (y)| : y X, ||y||X 1}, |F (y)| ||F ||B(X,) ||y||X (F B(X, ), y X). (4)

Teoremom 2.1 i Korolarom 2.1 nismo dokazali egzistenciju neprekidnog linearnog operatora (funkcionala) koji je razliit od nul-operatora (funkcionala). Egzistencija c netrivijalnih neprekidnih operatora zasniva se na tzv. Hahn-Banachovom teoremu o proirenju linearnih funkcionala. Taj teorem jedan je od najvanijih teorema funkcionalne s z analize te emo ga ovdje formulirati u nama potrebnoj openitosti te dokazati. c c Denicija 2.3 Neka je X vektorski prostor nad poljem {R, C}. Funkcija p : X R je a) homogena, ako je p(x) = p(x) b) subaditivna, ako je p(x + y) p(x) + p(y) (x, y X). (x X; R, 0);

Denicija 2.4 Neka je X vektorski prostor nad poljem . Funkcija p : X R je polunorma na X, ako je 1) p(x) 0 (x X); ( ; x X); 24

2) p(x) = ||p(x)

3) p(x + y) p(x) + p(y)

(x, y X).

Teorem 2.2 Neka je X vektorski prostor nad poljem . Ako je funkcija p : X R polunorma na X i ako p(x) = 0 povlai x = 0, p je norma na X. c Dokaz: Neka je p polunorma na X. Tada prema deniciji za polunorme vrijedi: 1) p(x) 0 (x X); 2) p(x) = ||p(x) ( ; x X); 3) p(x + y) p(x) + p(y) (x, y X). Ako p(x) = 0 povlai x = 0, tada su ispunjena sva svojstva iz denicije norme te je c p(x) norma na X. Neka je p(x) norma na X. Tada p zadovoljava svojstva iz denicije za polunormu te p(x) = 0 povlai x = 0. c 2 Teorem 2.3 (Hahn-Banachov teorem za polunorme) Neka je p polunorma na realnom ili kompleksnom vektorskom prostoru X, Y potprostor od X a f : Y linearan funkcional. Ako je |f (y)| p(y) (y Y ),

onda postoji bar jedan linearan funkcional F : X takav da je i) F proirenje od f, tj. F (y) = f (y) za svaki y Y , s ii) |F (x)| p(x) (x X).

Dokaz Teorema 2.3 dajemo najprije za realne prostore. U tom sluaju dokazujemo c i neto openitiji teorem. s c Teorem 2.4 (Hahn-Banachov teorem za realan vektorski prostor) Neka je X realan vektorski prostor, p : X R subaditivan homogen funkcional, Y realan vektorski potprostor od X i f : Y R linearni funkcional. Ako f zadovoljava f (y) p(y) na Y , onda postoji linearni funkcional F : X R takav da je i) F proirenje od f , tj. F (y) = f (y) za svaki s ii) F (x) p(x) (x X). 25 y Y,

Osnovni korak u dokazu teorema oblika 2.3, 2.4 daje slijedea lema. c Lema 2.1 Neka je p subaditivan homogen funkcional na realnom vektorskom prostoru X, M0 pravi potprostor od X i g0 : M0 R linearan funkcional sa svojstvom da je g0 (y) p(y), y M0 . Za svaki vektor x1 X, x1 M0 postoji bar jedan linearan / funkcional g1 : M1 R na potprostoru M1 = L({x1 } M0 ) razapet vektorom x1 i potprostorom M0 takav da je g1 (x) p(x), x M1 i g1 (y) = g0 (y), y M0 . (5)

Dokaz: Svaki vektor x M1 ima jedinstven prikaz oblika x = x1 + y, gdje je R i y M0 . Zbog toga je sa g1 (x1 + y) = 1 + g0 (y) ( R, y M0 ), (6)

deniran linearan funkcional na prostoru M1 i vrijedi g1 (y) = g0 (y) za svako y M0 . Pri tome je 1 = g1 (x1 ) bilo koji realan broj. Funkcional g1 po linearnosti proiruje s funkcional g0 za svaki realni broj 1 . Sada se radi o tome da se 1 izabere, ako je mogue, tako da vrijedi nejednakost g1 (x) p(x) za x M1 (dodatni uvjet!), tj. da c vrijedi 1 + g0 (y) p(x1 + y) ( R, y M0 ). Iz (7) za = 1 dobivamo 1 p(x1 + y) g0 (y) (y M0 ), to povlai 1 1 , gdje je s c 1 := inf{p(x1 + y) g0 (y) : y M0 }. Isto tako iz (7) za = 1 dobivamo p(x1 + y) + g0 (y) 1 to povlai 1 1 , gdje je s c 1 := sup{p(x1 y) g0 (y) : y M0 }. (9) (y M0 ), (8) (7)

Ako funkcional (6) zadovoljava uvjete Leme 2.1, onda je 1 1 1 , gdje je 1 = g1 (x1 ), a brojevi 1 i 1 su odredeni sa (9) i (8). Odavde zakljuujemo da najprije treba dokazati da je 1 1 i onda za g1 (x1 ) uzeti c

26

bilo koji broj iz segmenta [1 , 1 ]. Za y , y M0 imamo: g0 (y ) g0 (y ) = g0 (y y ) p(y y ) = p[(y + x1 ) (y + x1 )] p(y + x1 ) + p(y x1 ). Iz ega slijedi c p(x1 y ) g0 (y ) p(x1 + y ) g0 (y ) (y , y M0 ). (10)

Iz (10) uzimanjem supremuma po y M0 , pa onda inmuma po y M0 , dobivamo 1 1 , gdje su brojevi 1 , 1 denirani sa (9) i (8). Dakle, postoji bar jedan realan broj 1 takav da je 1 1 1 . Za ovako odabran broj 1 sa (6) deniramo linearan funkcional g1 na M1 . Dokaimo z da g1 zadovoljava nejednakost (7). Ako je = 0, onda vrijedi (7), jer je g0 (y) p(y) za svako y M0 prema uvjetima Leme 2.1. Ako je > 0, onda za y M0 imamo: 1 1 p to povlai (7). s c Ako je < 0, onda za y M0 imamo: y 1 y x1 + y x1 g0 = p g0 (y) = 1 1 1 = p(x1 + y) g0 (y) = [p(x1 + y) g0 (y)], y 1 y + x1 g 0 = [p(y + x1 ) g0 (y)],

1 1 p

odakle ponovno slijedi (7). 2 Denicija 2.5 Za ureden par (S, ) skupa S i binarne relacije na S kaemo da z je parcijalno ureden skup ako relacija uredaja ima ova svojstva: 1) x x za svako x S (reeksivnost); 2) ako je x y i y z, onda je x z 3) ako je x y i y x, onda je x = y (x, y, z S) (tranzitivnost); (x, y S) (antisimetrinost). c

27

Parcijalno ureden skup (S, ) je ureden ako za svaki par (x, y) S S vrijedi x y ili y x, x, y S. c Podskup A parcijalno uredenog skupa S je odozgo ogranien ako postoji element L S takav da je x L za svaki x A. Element L S nazivamo gornjom granicom ili majorantom. Za element L S kaemo da je maksimalan za skup S ako L y i y S povlai z c y = L. Lema 2.2 (Zornova lema) Ako je svaki uredeni podskup parcijalno uredenog skupa S = odozgo ogranien, onda skup S ima bar jedan maksimalni element. c

Dokaz: Zornova lema je aksiom izbora, te je ovdje neemo dokazivati. c Dokaz Hahn-Banachovog teorema za realan vektorski prostor: Sa S oznaimo skup svih linearnih funkcionala h koji su proirenje funkcionala f i c s takvih da je h(x) p(x) (x D(h)), gdje je D(h) potprostor na kojem je h denirano. Za svaki h S je Y D(h). Na S deniramo relaciju na sljedei nain: za dva elementa h1 , h2 S stavimo c c h1 h2 ako je h2 proirenje od h1 . U odnosu na tu relaciju S je parcijalno ureden s skup. Uzmimo da je proizvoljni L ureden podskup od S. Neka je D(h) X. M :=
hL

M je potprostor od X budui da za svaki x, y M, , R vrijedi x + y M . c Na M deniramo funkcional H na sljedei nain. Za x M postoje h1 , h2 L takvi c c da je x D(h1 ) i x D(h2 ), to povlai h1 (x) = h2 (x). Sada stavljamo H(x) = h(x). s c Budui da je je L ureden podskup od S, H je korektno denirana funkcija i H je elec ment od S. Nadalje je H proirenje svakog funkcionala h L, dakle je h H za svako h L. To s pokazuje da parcijalno ureden skup (S, ) zadovoljava uvjete Zornove leme, pa S ima bar jedan maksimalni element, oznaimo ga sa F . c Tvrdimo da je F denirano na X. U protivnom bi postojao bar jedan vektor x1 X, takav da x1 D(F ). Primjena Leme 2.1. na par M0 = D(F ) i g0 = F daje proirenje / s g1 od F na potprostor M1 razapet sa x1 i M0 . Budui da je g1 proirenje od F i F c s proirenje od f , to je g1 proirenje i od f ; dakle g1 S i F g1 . s s

28

S druge strane je D(F ) = M0 M1 = D(g1 ), pa je g1 = F . Tu je kontradikcija s maksimalnosti od F . Dakle je D(F ) = X, F (x) p(x) za svako x X i F (y) = f (y) za svako y Y . 2 Dokaz Hahn-Banachovog teorema za kompleksan vektorski prostor: Sa Xr odnosno Yr oznaimo prostor X odnosno Y promatran kao realan vektorski c prostor. Oigledno je Yr potprostor od Xr . Nadalje su sa c f1 = Ref (y), f2 = Imf (y) (y Yr )

denirani linearni funkcionali f1 i f2 na realnom vektorskom prostoru Yr . Iz f (iy) = if (y) dobivamo f1 (iy) + if2 (iy) = if1 (y) f2 (y), to daje s f1 (iy) = f2 (y), Dakle je f (y) = f1 (y) if1 (iy) (y Y ). (11) f2 (iy) = f1 (y).

Sa (11) je linearan funkcional f na kompleksnom prostoru Y izraen preko samo z svojeg realnog dijela f1 . Ta injenica ima vane posljedice. c z Na trojku Xr , Yr , f1 moemo primijeniti Teorem 2.4., jer je z f1 (y) |f1 (y)| (|f1 (y)|2 + |f2 (y)|2 ) 2 = |f (y)| p(y), tj. f1 (y) p(y),y Yr . Dakle, postoji linearan funkcional F1 : Xr R takav da je F1 (x) p(x) (x Xr ) i F1 (y) = f1 (y) (y Yr ). Sada na X deniramo funkcional F formulom: F (x) = F1 (x) iF1 (ix) (x X). (12)
1

Oigledno je F aditivan funkcional na X. c Nadalje za = + i ,, R, i x X, zbog aditivnosti i homogenosti, imamo

29

F (x) = F1 (x + i x) iF1 ( x + ix) = F1 (x) + F1 (i x) iF1 ( x) iF1 (ix) = F1 (x) + F1 (ix) + iF1 (x) iF1 (ix) = F1 (x) iF1 (ix) = F (x). Dakle je F linearan funkcional na kompleksnom vektorskom prostoru X. Da bismo dokazali |F (x)| p(x), za x X postoji R te piemo F (x) = rei , s i i tako da je |F (x)| = e F (x) = F (e x) realan i pozitivan. Stoga, |F (x)| = |F (ei x)| = |F1 (ei x)| p(ei x) = |ei |p(x) = p(x). Dakle, |F (x)| p(x) za svako x X. Na kraju za y Y , budui da je F1 proirenje c s od f1 sa Yr na Xr , imamo: F (y) = F1 (y) iF1 (iy) = f1 (y) if1 (iy) = f (y). 2 Teorem 2.5 (Hahn-Banachov teorem za normirane prostore) Ako je Y pravi potprostor normiranog prostora X, onda za svaki linearni neprekidni funkcional f : Y postoji bar jedan neprekidan funkcional F : X takav da je ||F ||L(X,) = ||f ||L(Y,) i F (y) = f (y) (y Y ).

Drugim rijeima, funkcional f moe se proiriti do neprekidnog funkcionala F koji c z s ima istu normu kao i funkcional f . Dokaz: Neka je x ||x||X norma na X. Za f Y , f = 0, stavimo p(x) = ||f ||L(Y,) ||x||X , x X. Tada je p norma na X i |f (x)| p(x) za svako x Y . Prema Hahn-Banachovom teoremu za polunorme postoji bar jedan linearan funkcional F na X takav da je F (y) = f (y) za y Y i |F (x)| p(x) za x X. No, |F (x)| p(x) = ||f ||L(Y,) ||x||X za x = X povlai da je F ogranien funkcional na c c X i da je ||F ||L(X,) ||f ||L(Y,) .

30

Budui da je c ||F ||L(X,) = sup{|F (x)| : x X, ||x||X 1} sup{|F (x)| : x Y, ||x||Y 1} = sup{|f (x)| : ||x||Y 1, x Y } = ||f ||L(Y,) , zakljuujemo da je ||F ||L(X,) = ||f ||L(Y,) . c Ako je f = 0, onda F = 0 zadovoljava Teorem 2.5. 2 Znaajna posljedica Hahn-Banachovog teorema je ovaj korolar koji nam osigurava c egzistenciju netrivijalnih neprekidnih funkcionala na normiranom prostoru. Korolar 2.2 Ako je X normiran prostor i x0 X, onda postoji neprekidan linearan funkcional F na X takav da je ||F ||L(X,) = 1 i F (x0 ) = ||x0 ||X .

Taj korolar omoguava da formuli ||F ||L(X,) = sup{|F (y)| : y X, ||y||X 1} c pridruimo dualnu formulu z ||x0 ||X = sup{|F (x0 )| : F B(X, ), ||F ||L(X,) = 1}, kojom se norma vektora x0 X moe dobiti pomou vrijednosti na vektoru x0 jez c dininih funkcionala F iz dualnog prostora. c

31