IVOTOPIS: Antun oljan roen je u Beogradu 1932. godine. Diplomirao je engleski i njemaki na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Ureivao je asopise ''Meutim'', ''Krugovi'' i ''Knjievnik''. Radio je kao profesionalni knjievnik. Sastavlja je vie antologija i izbora iz suvremenoga hrvatskoga i europskoga pjesnitva i proze. Prevodio je s engleskog, njemakog i ruskog jezika. Umro je u Zagrebu 1993. Djela: poezija ''Na rubu svijeta'', ''Izvan fokusa'', Baca kamena''; novele ''Specijalni izaslanici'', ''Obiteljska veera''; romani ''Izdajice'', ''Kratki izlet'', itd. KNJIEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: roman BILJEKE TIJEKOM ITANJA: - pisac pria o prijatelju Roku - odlazak s Rokom na ekspediciju u Istru - kreu na izlet u Gradinu - pokvario im se autobus, sad stoje usred niega - krenuli su pjeke - tri ene na prozoru u pustom gradu... jezivo... - Petar je otiao natrag - na kakvog su to starca naili? - zato je Vladimir ostao sa starcem?! - i Ivan je poludio, kupio je ruevinu - Roko i Ante sami nastavljaju put - pronali su obrasli samostan - susreu fratra - a kakav je to uope jeziv samostan?? - sve su freske koje su traili unitene - Ante odlazi natrag, sam - nikoga nije uspio pronai od svih onih koji su bili na ekspediciji KRATAK SADRAJ: Jednog je dana Antu posjetio stari znanac Roko i zamolio ga da, poto je Ante novinar, poe s njim i ekipom na ekspediciju u Istru, pronai stare graevine i freske. Svakoga su dana nekamo ili na izlete, pronalaziti neto novo. Zadnjeg je dana ekspedicije Roko rekao da idu pronai stari grad Gradine. Vozei se autobusom kroz pusto, po sparini, nisu ni slutili da e im se autobus pokvariti. Kada se to dogodilo, dalje su krenuli pjeke. Najprije su doli do nekog pustog gradia u kojem su naili samo na tri ene koje su stajale na prozoru. Nakon nekog je vremena Petar rekao kako on ide natrag. I otiao je. Zatim je ekipa naila na neku staru krmu, iji je vlasnik bio neki udni starac. On im je ponudio hrane i vina, od kojeg su se svi napili, a najvie Vladimir. Kada je ekipa trebala poi dalje, Vladimir je rekao kako on ostaje kod starca. Ekipa je nastavila bez njega. Doli su do nekih starih, ruevnih kua, od kojih je Ivan kupio jednu. To je svima bilo udno, no on je rekao kako e tu ivjeti. I dvije Ofelije su se odluile vratiti natrag. Ostali su samo Roko i Ante. Nakon dugog su hodanja napokon doli do poruenog samostana kojeg su traili. U njemu je bio samo jako stari fratar koji ih je proveo po samostanu, htjedei im pokazati freske. No i one su bile unitene. Tada je Ante poeo urlati na Roka, govorei mu da je on kriv to su zavrili

usred niega. Odlui sam otii. Nakon prolaska je kroz mrani, jezivi hodnik uspio doi na istinu i vratiti se kui. Nijednog od lanova ekipe, kao ni Roka, vie nikad nije uspio pronai. KARAKTERIZACIJA LIKOVA: ROKO: ''Poet u od toga da je moj prijatelj Roko lud. ovjek bi pomislio da netko tko ima takav kokoji grudni ko, mrave tanke ruke, bezbojnu i rijetku nauurenu kosu i toliko debela stakla na oalima koje uvijek poluslijepo prinosi licu sugovornika ili raznim opasnim elektrinim instalacijama ili kakvim zupastim strojevima u radu, ne moe sebi dopustiti luksuz da bude jo i lud. Ali moj prijatelj Roko je od onih legendarnih luaka koje bogovi uvaju.'' ANTE: ''U to ugledno drutvo mladih znanstvenih radnika dospio sam zahvaljujui svojem starom poznanstvu s Rokom znali smo se jo iz srednje kole i povremeno smo obnavljali poznanstvo. Nae drugovanje se sastojalo u tome da je on priao bez prekida, a ja sluao bez prekidanja. Bio sam dobar, paljiv slualac i to ga je valjda na meni privlailo: moda je mislio da je privlanost uzajamna.'' ''Bio sam tada jo mlad i, vele, sposoban novinar...'' Tuto il mondo e una vukojebina. 13.05.2007. u 20:19 15 Komentara Print #