IVOTOPIS: Samuel Beckett (1906.-1989.), dramatiar je i romanopisac irskoga podrijetla. Od 1938.

ivi u Parizu te nakon rata poinje pisati na francuskom jeziku. U svojim djelima daje krajnje pesimistinu viziju svijeta i prikazuje ivot kao igru viih sila u kojo je ovjek sveden na fizioloko i duhovno vegetiranje, na besmisleno ''trajanje'' ispunjeno patnjama i uzaludnim iekivanjima spasa. Dobitnik je Nobelove nagrade za knjievnost 1969. godine. Djela: ''U oekivanju Godota'', ''Svretak igre'', ''Malone umire'', ''Murphy'', ''Molloy'' VRSTA DJELA: antidrama u dva ina VRIJEME I MJESTO RADNJE: ne moe se precizno odrediti i dobivamo tek oskudan opis krajolika u didaskalijama KARAKTERIZACIJA LIKOVA: VLADIMIR i ESTRAGON, dvojica ostarjelih skitnica koji se od milja oslovljavaju nadimcima Gogo i Didi. Vladimir ostavlja dojam pametnijeg i u stvaran ivot bolje ukljuenoga lana ovog para likova, a Estragon je priprost, ranjiv, pasivan i ovisan o Vladimiru. Obojica su u loem fizikom stanju u poznim godinama (ezdesetim ili sedamdesetim), oteenih i isluenih tijela, obueni u dronjke. POZZO, Luckyjev gospodar, nasilnik LUCKY, rob, potpuno je lien vlastite volje, nezainteresiran je i pasivan, a i opasan DJEAK, Godotov glasnik i pastir KRATAK SADRAJ: I.IN Vladimir i Estragon, dvojica ostarjelih skitnica, na pustoj pjeanoj cesti pod sasuenim drvetom, uporno ekaju Godota. Vrijeme besciljnoga ekanja ispunjavaju besmislenim razgovorima i aktivnostima. Tijekom neutvreno dugog ekanja, nailaze Pozzo i Lucky, gospodar i rob. Pozzo vodi Luckyja na konopcu, a njime upravlja vikanjem i nasiljem. Lucky nosi Pozzinu koaru s jelom, stolac na sklapanje i koveg pun pijeska. Neobinost Pozzine i Luckyjeve pojave plai Vladimira i Estragona pa se njihov odnos prema Pozzi mijenja od strahopotovanja do prjezira. Javlja se i proraunata udvornost: Pozzo ima hranu, a moda i novac, i moda ih je voljan podijeliti. Nakon razgovora i Luckyjeva plesa, ''razmiljanja'' i napada na Estragona, Pozzo i Lucky nastavljaju put: Pozzo eli prodati Luckyja na sajmu, no ne saznajemo idu li ba tamo. Potom Vladimira i Estragona posjeuje Djeak, Godotov glasnik i pastir, koji ih obavjetava da Godot toga dana nee doi, no sutra sigurno hoe. Nakon nekoliko Djeaku upuenih opreznih pitanja o Godotu, oni nastavljaju ekanje. II.IN Mjesto i vrijeme radnje su identini onima u prvome inu, a od znaajnih promjena likovi zapaaju da se na suhome drvetu pojavilo lie. Vladimir, za razliku od Estragona, zamjeuje prolaenje vremena. Dolazak Pozze i Luckyja to potvruje: Pozzo je oslijepio, a Lucky zanijemio, i oba teko hodaju. Sada Lucky vue na konopcu slijepoga Pozzu koji tetura za njim i pada nakon svakog naglo uinjenoga pokreta. Padnu li, ni jedan od njih ne moe ustati. Kada preko njih padnu i Vladimir i Estragon, uspijevaju ustati zahvaljujui meusobnoj pomoi. U nekim se detaljima mijenjaju i odnosi meu likovima: Vladimir i Estragon vie se ne boje Pozze i ne saaljevaju Luckyja, a razmiljaju i o tome kako bi mogli iskoristiti njihovu nemo.

Pozzo i Lucky nastavljaju put teturajui i padajui, a nakon njih, kao i u prvom inu, dolazi Djeak s istom porukom. Vladimir je sumnjiav i pita ga sjea li ih se i je li ve dolazio, no Djeak tvrdi da ih prvi put vidi. Godot, naravno, opet ne dolazi, no doi e sutra pa se ekanje nastavlja. O DJELU: Mehaniko ponavljanje prostorno-vremenskih okvira odvijanja radnje, pojavljivanja likova, njihovih dijaloga i statinih scenskih situacija potpuno usporavaju radnju i oduzimaju joj smisao. Likovi izgovaraju nepovezane monologe isprekidane bezbrojnim neloginim stankama, naglim promjenama teme razgovora, bezrazlonim ponavljanjima prigodnih jezinih fraza bez pravoga znaenja. Komunikacija meu likovima izostaje i zbog fizike onemoguenosti (nijemost, sljepoa likova). Likovi pokazuju i nemogunost voljnoga djelovanja, a esta je pojava da se iskazane namjere ne ostvaruju, kao u ovom primjeru: ''Vladimir: Onda idemo?, Estragon: Idemo! (Ne miu se s mjesta)''. Ova drama nije ni komedija ni tragedija: likovi su po svojoj pojavi, govoru i postupcima komini, no dojam koji pobuuju krajnje je tragian. Zato su je kritiari i nazvali traginom farsom. Drama nema klasinoga dramskoga sukoba i dramske napetosti koja raste i razrjeuje se tijekom dramske radnje. Dramska je radnja statina, a scenski prostor iznimno siromaan i u oba ina isti. Pojedinosti o likovima, mjestu i vremenu radnje saznajemo iz oskudnih didaskalija. Replike su kratke, isprekidane, slabo tematski povezane i sadrajno oskudne. No, bogat je i neogranien niz asocijacija, simbola i metafora koje svaki gledatelj stvara tumaei ideje i poruke ove neobine drame. Nita se ne dogaa, nitko ne dolazi, nitko ne odlazi, to je strano. Gospodin Godot mi je rekao da vam kaem da veeras nee doi, ali sutra e doi sigurno. to vie ljudi susreem, to sam sretniji.