Plemika obitelj Pejaevi

Postoje dvije pretpostavke odakle dolaze Pejaevii. Jedna kae da su oni Potomci bosanskoga kralja Stjepana Dobie, a druga da dolaze iz rudarske kolonije Ciprovac u Bugarskoj. Grofovsku titulu dobivaju 1772. godine i to Josip Pejaevi i njegovi sinovi. On kupuje 1732. godine posjed Naice od grofice Odayer, a posjede Rumu (Srbija), Retfalu i Viroviticu nasljeuje od svojih strieva. Kasnije se obitelj Pejaevi razdvaja u dvije loze: rumsku, odnosno virovitiku i naiku. Naika loza dala je dva hrvatska bana, Ladislava i Teodora, te prvu hrvatsku skladateljicu, Doru Pejaevi. Sve do raspada Monarhije 1918. godine, Pejaevii su imali veliki utjecaj na sva zbivanja u Slavoniji, posebno u istonom dijelu. Tako su Jakob i Teodor Pejaevi, Zajedno s franjevcima 1778. godine otvorili prvu osnovnu kolu u Naicama. Plemika obitelj Jankovi Ova obitelj je ugarskoga podrijetla. Prvi nositelji plemike asti bili su Mihajlo i njegova braa, kojima je 1588. godine kralj Rudolf II dodijelio plemstvo radi zasluga u ratu protiv Osmanskoga Carstva. Mihajlo je bio zarobljen u bitci kod Kanjie (Srbija), ali je osloboen pod uvjetom da se nastani u Bosni, gdje su ivjeli sve do protjerivanja Osmanlija iz Ugarske i Slavonije, nakon ega se sele u Peuh. Kao istaknut predstavnik obitelji spominje se Banaventura Jankovi, kojemu kralj Karlo III 1722. godine ponovo potvruje plemstvo, jer je prvobitna povelja izgubljena. Ova obitelj imala je posjede u Podborju (dananji Daruvar), Sirau, Pakracu, a glavno im je imanje erpeg u Maarskoj. Obitelj je dala vane osobe od kojih se istie: Antun Jankovi, koji je bio veliki upan Poeke upanije i Julije Jankovi, koji je bio politiki vrlo aktivan. Obitelj Turkovi Obitelj Turkovi se po prvi puta spominje u 17. st. ivjeli su u Senju (Lika) odakle se sele u Kraljevicu (Primorje). Ondje putuju brodovima i trfuju. Imali su ak svoja tri broda. Nakon izvjesnog vremena sele se u Karlovac, gdje su gospodarili umama i trgovali drvom. Kutjevako imanje kupuju 1882. godine i od tada se posveuju do tada zaputenom kutjevakom vlastelinstvu. Obitelj Turkovi zasluna je da je kutjevako dobro postalo poznaato u cijeloj Austro-Ugarkoj Monarhiji i zbog toga je obitelj Turkovi 1912. godine dobila basrunsku titulu. Obitelj Adamovich epinski Pridjevak de Csepin dodijelila im je kraljica Marija Terezija 1770. godine i to Ivanu Kapistranu Adamocichu. To je vrlo stari rod, podrijetlom vjerojatno iz Bugarske, iz mjesta Ciprovac. Ponegdje se navodi sa su podrijetlom iz Bosne, odakle su preselili u Varadinsku, a zatim u Virovitiku upaniju. U Slavoniju su doli 1700. godine. Ugarsko-hrvatsko plemstvo dodijelio im je Karlo VI u Beu 1714. godine i to Pavlu Adamocichu. Jedan od znaajnijih lanova obitelji bio je Ivan Kapistran Adamovich epinski koji je proirio imanje, te utemeljio dvije loze obitelji Adamocich, episnku i tenjsku. Zaetnik epinske plemike grane obitelji bio je najstariji sin Pavao, a tenjske Antun Gapar. epinska obitelj zavrava s Ludvigom, kao poslijednjim mukim lanom. U ovoj obitelji istaknuo se jo Bela Adamovich epinski kao znan hrvatski skladatelj. Tenjska se grana obitelji odrala do danas. Vane osobe iz ove obitelji su Dragutin (Karl) I Adamocich epinski. Bio je pobonik bana Josipa Jelaia. Njegov mlai sin Ivan bio je zastupnik u Hrvatskom I Ugarsko-hrvatskom saboru. 1913. godine dodijeljeno mu je ugarsko-hrvatsko barunstvo. Barunsku granu obitelji danas nastavlja Nikola Adamovich (ro. 1936.) sa svojom obitelji. On je vitez i veleposlanik Maltekoga reda i danas ivi s obitelji u Zagrebu. Grofovi Normann-Ehrenfels Obitelj Normann potjee iz staroga plemstva iz 13. st. Podrijetlom je, prema obiteljskoj predaji, s otoka Rugen, aposlije iz Wtenberga (Njemaka). Ovitelj je dobila grofovstvo 1809. godine u Wtenbergu. Obitelji Normann dodijeljeno je ugarsko-hrvatsko plemstvo 1896. godine i to prema zakljuku Hrvatskoha sabora. Upisano je u maticu plemstva Virovitike upanije.

Udajom keri baruna Gustava Hileprand von Prandau, grofovska obitelj Normann-Ehrenfels dolazi u posjed Valpova. Obitelj Normann-Ehrenfels ivi u dvorcu u Valpovu do 1945. godine kada je vlastelinstvo ukinuto i kada su se lanovi obitelji odselili u Austriju gdje ive i danas. Baruni Hilleprand von Prandau Obitelj Hilleprand von Prandau je podrijetlom iz Tirola. Postoji pria koja kae da Prandu dolazi iz njemake rijei Brand Au to u prijevodu znai gorui gaj. Time se htio obiljeiti veliki umski poar na njihovu imanju u Tirolu. Obitelj Hilleprand von Prandau dodijeljeno je plemstvo 1579. godine u doba cara Rudolfa, a viteko plemstvo 1674. godine, kada im je car Leopold I proirio grb i dodao pridjevak von Prandu. Barunski naslov obitalj nosi od 1704. godine kada je on dodijeljen Petru Antunu. Nakon oslobaanja od Turaka, Valpovo je potpalo pod vlast austrijske dvorske komore i kralj Karlo VI daje valpovaki posjed 1721. godine barunu Petru Antunu Hilleprand von Prandau kao nagradu za dvadesetogodini rad u Dvorkoj komori u Beu i kao zahvalnost za posuenih 100.000 forinti. Dvorac nasljeuje njegov sin iz drugoga braka barun Josip Ignac Hilleprand von Prandau, kojega nasljeuju njegovi sinovi Gustav i Karlo. Gustav je ujedno bio i posljednji muki lan obitlji Hilleprand von Prandau. Valpovako vlastelinstvo uzdiu krajem 19. st. meu najjai i najvee slavonske posjede. Gorjanski Banskoj grani obitelji bio je utemeljitelj Pavao koji je u 14. st. obnaao dunost movanskog bana i upana u vukovarskoj, srijemskoj i bodrukoj upaniji. Njegov brat Andrija zasnovao je drugu i slavniju granu Gorjanskih-palatinsku. Palatini su bili visoki ugarski velikai koji su u Ugarskoj obavljali istu funkciju kao ban u Hrvatskoj. Ta je plemika obitelj vladala do 1478. godine kada su odumrli s posljednjim lanom Jobom Gorjanskim. Grofovska obitelj Eltz Grof Filip Karlo Eltz (knez iz Mainza) kupuje 1736. godine vukovarski posjed od grofa Kffsteina, pod podrkom Karla VI, koji im se na taj nain oduio za njihove zasluge u ratu protiv Francuske. Vukovarski posjed bio je u vlasnitvu grafova Eltz sve do 1945. godine, kada su im dvorac i posjed oduzeti. Bio je to je to jedan od najjaih vlastelinstava u Hrvatskoj. Na vukovarskom vlastelinstvu nastaju prve manufakture u Slavoniji. Obitelj Eltz potjee iz njemakog grada Eltza u Mosenllandu i pripada njemakom plemstvu. Najstariji pisani podatci o ovoj obitelji potjeu iz sredine 12. st. Obitelj je 1646. godine dobila potvrdu staroga plemstva i naslov Edler Herr, a grofovsku titulu dobiva 1733. godine poveljom koju je car Karlo VI dodijelio brai Filipu Karlu, Antonu, Damjanu i Filipu Adolfu. Hugo Filip, prvi je lan obitelji Eltz koji se nastanio u vukovaru (1781.g.), a njegov otac je dao graditi vukovarski dvorac. Grof Jakov III Eltz posljednji je lan obitelji koji je ivio u Vukovaru do Drugog svjetskog rata. Nakon to mu je posjed oduzet 1945. godine, preselio se u Njemaku, u dvorac Ettville na Rajni. 1990. godine vratio se u Hrvatsku, a od 1992. izabrani je zastupnik u Saboru i ivi u Hrvatskoj. Knezovi Odescalchi (Odeckalki) Odescalchi je stara, bogata i utjecajna talijanska obitelj, iji potomci i danas ive u Rimu. Iz te obitelji poteklo je nekoliko znanih imena, biskupa i kardinala, jedan papa i veliki broj vrsnih bankara. Knezovi Odescalchi potjeu od obitelji Erba koja se javlja u 12. st. Giorgio Odescalchi najstariji je poznati lan obitelji, a spominju se u 13. st. Najpoznatiji lan obitelji je Benedetto Odescalchi, koji je postao papa 21. rujna 1676. godine pod imenom papa Inocent XI. Livije I Odescalchi prvi je vlasnik Iloka. Dobio ga je od austrijskoga cara Leopoda I kao neak pape Inocenta XI, kao i kneevski naslov. Livije I se istaknuo u boju s Turcima kod Bea 1683. Nakon osloboenja Slavonije i Srijema od Turaka, austrijski car Leopold I oduuje se papi darovnicama odnosna kupnjom ilokoga posjeda za njegova neaka Livija I Odescalchija. Knez Livije I umro je bez djece te ga nasljeuje njegov daljnji roak Baltazar I Erba Odescalchi. Knezovi

Odescalchi posjedovali su iloko vlastelinstvo 247 godina, do 1944. kada su im dvorac i posjed oduzeti. Barun Franjo Trenk Barun Franjo Trenk i njegovi panduri pronosili su Europom sredinom 18. st. hrabrost slavonskih vojnika i slavu kraljevine Hrvatske i Slavonije. U Slavoniji je posjedovao nekoliko velikih vlastelinstava: Brestovac, Pakrac, Pleternicu i Veliku u Poekoj upaniji te Nutar u Srijemskoj upaniji. Po krvi Prus (Nijemac), po roenju talijan, po dravljanstvu austrijanac, a po imanjima slavonski velika i hrvat. Svojih 38 godina burno je proivio. Dva je puta bio osuen na smrt i oba je puta to izbjegao; etrnaest puta bio je ranjen u ratu borai se za kraljicu Mariju Tereziju; izaao je 102 puta na dvoboj, a prialo se da je sa svojim pandurima zarobio ili pobio oko 10 000 francuza, prusa i bavaraca. Zbog svoje tvrdoglavosti, naglosti i silovitosti, ali i osobnoga dostojanstva, 1747. godine osuen je na doivotnu tamnicu u Spielbergu kod Brna (Moravska) gdje je 1749. umro. U povijesti Austrijske Monarhije zabiljeeno je njegovo ime kao ratnika koji se istaknuo u ratovima za austrijsku batinu u Austrijskom nasljednom ratu 1741.-1748. Vojna jedinica pod njegovim zapovjednitvom bila je poznata pod imenom Trenkovi panduri. Bila je to vojska sastavljena od dobrovoljaca iz reda pomilovanih slavonskih hajduka. Trenkovi panduri isticali su se hrabrou, ali i nedisciplinom, nasiljem i pljakom. Privlaili su pozornost svojom odjeom. Bili su odjeveni: crvena kapa, kabanica s kapuljaom, modre hlae, a pod vratom crvena marama. Od tada hrvatski vojnici esto nose po europskim ratitima crvenu maramu iz koje se razvila kravata, nazvana po Hrvatima (lat. Croata) koji su je prvi nosili. Barun Franjo Trenk smatra se utemeljiteljem vojne glazbe. Po uzoru na turske jedinice njegovi su panduri imali glazbenu pratnju, tzv. tursku bandu, koju su sainjavali 12 sviraa na bubnjevima, inelama i frulama. Nakon Trenkovih pandura vojna je glazba uvedena u sve europske vojske. Otac Franje Trenka, barun Ivan Trenk preao je 1683. godine iz pruske vojne slube u austrijsku vojnu slubu. Vojnu karijeru je okonao kao potpukovnik i zapovjednik Tvrave u Brodu. Plemika obitelj von Trenck s predikatom de Schorlak vrlo je stara obitelj, koja se spominje u srednjoj Njemakoj u okruju Frankenkreis potkraj srednjega vijeka. U 15. st. preselila se u istonu Prusku. Barun Franjo Trenk zavrio je kolu kod isusovaca u Sopronu (Maarska) i Poegi. Govorio je sedam jezika. Nakon gimnazije odlazi u vojnu slubu i to sa 16. godina. Na nagovor oca vraa se na slavonska imanja, jer je nakon smrti oba brata ostao jedinac. Oenio se 1731. godine i imao etvero djece. Ve nakon est godina ostaje udovac, poto su mu ena i sva djeca umrla od kuge. Tijekom est godina braka ivio je na oevim posjedima bavei se lovom te hvatanjem slavonskih hajduka. Obiteljska tragedija ponukala ga je da se posveti vojnom zvanju. Kada je kralj Karlo VI odbio Trekovu ponudu da o svom troku opremi 4 000 vojnika i napadne Bosnu, stupio je u rusku vojnu slubu, gdje je proveo dvije godine. Proslavivi se u bojevima protiv Turaka, promaknut je u kapetana i poslije u majora, a zbog svae sa svojim zapovjednicima osuen je u Kijevu na smrt. U posljednji tren bio je pomilovan i protjeran iz Rusije, nakon ega se 1740. vraa na svoja imanja u Slavoniji. Dvije godine nakon toga ukljuio se u nasljedni rat, dobivi dozvolu od kraljice Marije Terezije da o svome troku naorua etu pandura, uz prethodni oprost slavonskim hajducima. Vojni su uspjesi donijeli Trenku in majora, zatim potpukovnika i 1743. in pukovnika. Svi ti vojni uspjesi, ali i prkosan i neobuzdan karakter te sklonost svai i izazivanju dvoboja, stvorili su Trenku brojne neprijatelje, koji su ga optuili pred vojnim sudom i kraljicom za poinjena i nepoinjena djela. Nakon provedene tri istrage lien je asti imetka, te je osuen na doivotnu tamnicu u kojoj je proivio dvije godine i napisao memoare.