NARODNE PRIPOVJETKE - prikupio Vuk Stefanovi Karadi objavio u Beu 1853.g.

u tampariji Jermenskog manastira

Zla maeha
BBio nekakav oek vrlo bogat i imao zlu i preopaku enu s kojom se drugi put vjenao, a imao je od prve ene samo jednu er blagu kao andio, dobru kao kruh, da joj u onome mjestu nije druge bilo, a pri tom bijae i lijepa kao vila od gore, visoka kao jela, a tanka kao ibika, a rumena kao jabuka i u licu bijela kao gorski lijer. Ali vrag koji vazda o zlu nastoji, potakne ovu maehu da nije mogla svoju pastorku koliko krv na oima vieti, i mnogo bi je puta ela ubiti ili e obestrviti da je od svoga mua smjela. Jednom doe zapovijest od cara da svaki ko puku nosi ide na vojsku, te poe i ovi oek, i kad je htio krenuti dozove svoju enu i zakune je svakijem kletvama da mu uva er da joj se ne bi to dogodilo doklen se on s vojske vrati; i ona mu se kuka zakune i obea da e je ljubiti i uvati kao svoje dva oka u glavi. Kad mu njezin otide, ona ti bogme u ta isti as dozove sluge i naredi im da sjutra zorom odvedu ovu sirotu evojku kao u proetnju u jednu oblinju goru, i kad je u goru uvedu, da je zavedu stramputicama i zbande od puta neka je ubiju i njezine dvije ruke osjeene do iza aka i srce da joj donesu, a ako ovo ne donesu, ree im i zaprijeti da e ona to od njih mjesto pastorke uraditi. Ujutro u prosvitanje ustanu sluge i priprave se na put, i otidu te probude evojku kazujui joj da im je gospoa njezina maeha naredila da je vode u proetnju, na koje ona sirota ne znajui ta joj se pripravlja dobrovoljno pristane i njima se uputi. Kad dou u nekaku gustu umu zavedu je kako im je ona bezdunica naredila, sveu je za jedno drvo i hoahu je ubiti, ali je stade piska i videi da je prevarena pone moliti, plakati i zaklinjati da je ne ubiju, ali kad joj oni kazae kako im je zapovjedila gospoa i da drukije ne smiju vako da obadva glavom plate, onda im ona opet ree: "Ah nemojte me ubiti, a proste vam moje ruke, evo ih posijecite, a i srce bih vam svoje dala kad bih znala da bih bez njega mogla ivljeti." Raali se slugama te joj samo ruke osjekoe a za srce dogovorie se da odgovore gospoi da su ga putem izgubili, i tako se natrag vrate a nju nesretnjicu onako ostave samu u pustinji bez ruka i bez i esove pomoi. Kad doma dou, jave gospoi kao to su se dogovorili i ona ih obdari. Ali Bog kao Bog hvala njemu i slava! u oni as u koji su njojzi ruke osjeene, uini te ocu njezinu doe u snu nekakav oek i ree mu: "Vrati se doma ovaj as, jer je tvoja er ivot izgubila po zapovijesti tvoje bezbone ene, nego trai u vojsci crna konja bez biljega, bijelu bedeviju bez biljega, ata vrana prijed nejahana i drebnu kobilu, i od svakoga uzmi po tri dlake repne, izgori na oganj, pa onijem prahom pospi rane svojoj eri, te e odmah biti kao to je prijed bila." Kad se probudi nesretnji otac, vas zabunjen nae sve kako je snio i tri trkom doma. Kad doma upita enu za er, ona mu odgovori da je nege odbjegla i da ne zna e je, no on skoi na nju i na sluge govorei ako mu ne kau e mu je er da e ih sve sabljom iskomadati. ena aa te aa, a sluge bogme prepanu se i sve jedno po jedno kau to je i kako je bilo, te on zapui pred sobom dvije svoje sluge s golom sabljom u ruci, a oni pred njim kazujui mu put dou u onu goru, kad li nau evojku vie mrtvu nego ivu, neto od muke bez ruka, neto od gladi i samotinje a neto od straha. Poto je otac vie zaplaka se pa pade nad njom, i videi je bez ruka posu je onijem prahom od repova konjskijeh, te ona oivlje u oni as i druge joj ruke iznikoe ne od mesa, nego od suhoga zlata. Tada on svoju zlatnoruku er odvede doma, a enu privee konjma za repove i naredi svojijem slugama te je tako odvuku do onoga mjesta e su mu eri ruke osjekli i one je konji raskinu, te pasju duu ispusti.