Tomislav Doslic

Dora Pokaz
MATEMATIKA 3
Gradevinski fakultet
Sveuciliste u Zagrebu
Sadrzaj
Sadrzaj i
1 Fourierovi redovi 3
2 Ravnoteza zice 5
2.1 Rubni uvjeti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
3 Parcijalne diferencijalne jednadzbe 13
3.1 Linearna parcijalna diferencijalna jednadzba 2. reda s konstantnim ko-
ecijentima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
3.1.1 Parcijalne diferencijalne jednadzbe hiperbolickog tipa . . . . . 15
3.1.2 Parcijalne diferencijalne jednadzbe parabolickog tipa . . . . . 15
3.1.3 Parcijalne diferencijalne jednadzbe eliptickog tipa . . . . . . . 16
4 Valna jednadzba 19
4.1 DAlembertova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
4.2 Fourierova metoda za valnu jednadzbu . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
4.2.1 Geometrijska interpretacija - stojni valovi . . . . . . . . . . . 27
4.2.2 Prisilne oscilacije zice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
4.2.3 Veza Fourierove metode i DAlembertove formule . . . . . . . 32
5 Jednadzba provodenja topline 33
5.1 Fourierova metoda za jednadzbu vodenja topline . . . . . . . . . . . 36
6 Poprecne oscilacije membrane 39
6.1 Fourierova metoda za poprecne oscilacije pravokutne membrane . . . 43
6.2 Harmonicke funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
6.2.1 Fourierova metoda za ravnotezu pravokutne membrane . . . . 50
6.2.2 Problem ravnoteze kruzne membrane . . . . . . . . . . . . . . 52
6.2.3 Dirichletov problem u prstenu (kruznom vijencu) . . . . . . . 54
6.2.4 Vanjski Dirichletov problem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
i
ii
6.2.5 Oscilacije kruzne membrane. Valna jednadzba u polarnim ko-
ordinatama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
7 Numericke metode 61
7.1 Priblizno deriviranje (numericko deriviranje) . . . . . . . . . . . . . . 61
7.2 Numericko integriranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
7.3 Numericko rjesavanje obicnih diferencijalnih jednadzbi . . . . . . . . . 67
7.4 Metode RungeKutta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
7.5 Metoda konacnih razlika za parcijalne diferencijalne jednadzbe - ek-
splicitna shema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72
7.6 Eksplicitna shema za valnu jednadzbu . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
7.7 Implicitna shema za jednadzbu vodenja topline . . . . . . . . . . . . 74
7.8 Varijacijski racun . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
7.9 Ritzova metoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
7.10 Metoda konacnih razlika za elipticke probleme . . . . . . . . . . . . . 82
Uvod
1
2
Poglavlje 1
Fourierovi redovi
3
4 POGLAVLJE 1. FOURIEROVI REDOVI
Poglavlje 2
Ravnoteza zice
Promatramo ravnotezni polozaj tanke zice na koju djeluje vanjska sila. Nede-
formirani polozaj zice opisujemo segmentom [0, l] na x-osi. Promatramo samo
male deformacije, male u odnosu na duljinu zice.
Slika 2.1:
Preslikavanje x P(x) znaci da tocka x prelazi u tocku P(x). Promatrat cemo
vektor

xP(x). On ima uzduznu i poprecnu komponentu pa cemo ga zapisati kao

xP(x) = v(x)

i + u(x)

j.
Uzduznu komponentu v(x) smatramo malom i zanemarujemo. Poprecnu kom-
ponentu u(x) zovemo progib.

Zelimo odrediti funkciju y = u(x) koja opisuje
deformaciju zice. Derivacija u

(x) je mjera deformacije. Smatramo da je ona

mala i propisujemo uvjet [u

(x)[ 1, za svako x. Sada iz

u(x) = u(0) +
_
x
0
u

()d
5
6 POGLAVLJE 2. RAVNOTE

ZA

ZICE
slijedi
[u(x) u(0)[ =

_
x
0
u

()d

_
x
0
[u

()[d
_
x
0
1 d = x l.
Dakle,
[u(x) u(0)
l
1, tj. relativni progib je mali u odnosu na duljinu zice.
Princip ravnoteze sile: ako je tijelo u ravnotezi, zbroj svih sila koje djeluju na
bilo koji dio tijela jednak je nuli.
Razlikujemo unutarnje i vanjske sile. Takoder, podjelu mozemo napraviti na kon-
taktne i volumne (linijske, povrsinske).
Kontaktne sile ne ovise o velicini objekata izmedu kojih djeluju. Primjeri: ko-
hezija, adhezija, trenje, ...
Slika 2.2:
q(x) je sila kojom komad (deformirane) zice od (x, P(x)) do (l, P(l))
djeluje na komad od (0, P(0)) do (x, P(x)). Tada komad od (0, P(0)) do
(x, P(x)) djeluje na komad (x, P(x)) do (l, P(l)) silom q(x). Zasto?
Sila q(x) je unutarnja kontaktna sila. Ona ne ovisi o velicini komada izmedu
kojih djeluje. Za x = 0 i x = l imamo vanjske kontaktne sile q(0) i q(l). Za
x
1
x
2
ukupna (kontaktna) sila na komad [x
1
, x
2
] je q(x
2
) q(x
1
).
Neka je

t(x) jedinicni vektor tangente na deformiranu zicu u tocki P(x), tj.
vrijedi

t(x) =
1

i + u

(x)

1 + (u

(x))
2
. .
malo
. .
1

i + u

(x)

j
7
Za male deformacije kontaktna sila djeluje tangencijalno, q(x) = a(x)

t(x).
Funkcija a(x) opisuje napetost zice u tocki (x, P(x)). Pretpostavljamo da je
a(x) > 0, x [0, l] te kontaktnu silu q zapisujemo na sljedeci nacin
q(x) = a(x)
..
uzdu zna

i + a(x)u

(x)
. .
popre cna

j
. .
kontaktna sila
(2.1)
Iz (2.1) imamo q
x
(x) = a(x), tj. uzduzna kontaktna sila jednaka je napetosti,
pa je zbog pretpostavke q
x
(0) > 0, q
x
(l) > 0. Poprecna kontaktna sila je u
vezi s poprecnom deformacijom sto se vidi iz zapisa q
y
(x) = a(x)u

(x). Tu vezu
nazivamo zakon ponasanja.
Volumne sile djeluju po cijelom tijelu. U jednoj dimenziji je to linijska sila, npr.
gravitacija. Volumne sile opisuju se gustocom, tj. silom po jedinici volumena.
Za linijsku silu, gustoca je sila po jedinici duljine. Ukupna sila se dobiva zbra-
janjem svih doprinosa, tj. integriranjem po zici. Silu po jedinici duljine zice, tj.
linijsku gustocu oznacit cemo sa

f(x) =

f
x
(x)

i +

f
y
(x)

j.
Ukupna linijska sila je integral po deformiranoj zici, tj. krivuljni integral. Rijec
je o krivuljnom integralu 1. vrste vektorske funkcije

f(x). Zbog pretpostavke o
malosti deformacije imamo
ds =
_
1 + (u

(x))
2
dx dx.
Dakle, umjesto krivuljnog integrala po deformiranoj zici mozemo uzeti obicni
integral po nedeformiranoj zici.
Za x
1
x
2
ukupna linijska sila na komad [x
1
, x
2
] je
_
x
2
x
1

f(x)dx =

i
_
x
2
x
1
f
x
(x)dx
. .
uzduzna
+

j
_
x
2
x
1
f
y
(x)dx
. .
poprecna
. .
linijska sila
Primijenimo sada princip ravnoteze na dio krivulje od (0, P(0)) do (x, P(x)).
Ako je zica u ravnotezi, ukupna sila na taj komad mora biti jednaka nuli, tj.
q(x) q(0)
. .
kontaktna sila
+
_
x
0

f()d
. .
linijska sila
= 0. (2.2)
8 POGLAVLJE 2. RAVNOTE

ZA

ZICE
Jednakost (2.2) mozemo raspisati po komponentama:
q
x
(x) q
x
(0) +
_
x
0
f
x
()d = 0 uzduzna komponenta;
q
y
(x) q
y
(0) +
_
x
0
f
y
()d = 0 poprecna komponenta.
Zbog q
x
(x) = a(x) (napetost) imamo
a(x) = a(0)
_
x
0
f
x
()d.
Odatle je
a(l) = a(0)
_
l
0
f
x
()d , a(0) = a(l) +
_
l
0
f
x
()d,
gdje je
_
l
0
f
x
()d ukupna uzduzna linijska vanjska sila. Stoga se ukupna uzduzna
vanjska sila (kontaktna i linijska) na dio krivulje od (0, P(x)) do (l, P(l)) moze
prikazati kao
a(x) = a(l) +
_
l
x
f
x
()d.
Ako je f
x
(x) = 0, onda je a(x) = a(l) const., tj. ako je zica napeta samo
vanjskom kontaktnom silom, onda je napetost konstantna.
Napetosti smatramo zadanima, one su dio opisa sustava. Kako se napetost
realizira?
M
y
x
a(x) =a(0)=Mg
l
Slika 2.3:
Primjer nekonstantne napetosti imamo kad zica duljine l i gustoce slobodno
visi.
9
l
x
0
Slika 2.4:
Ovdje vrijedi a(x) = g M(x, l), gdje je sa M(x, l) oznacena masa komada
(x, l), sto je dalje jednako a(x) = g(l x), za konstantan . Ovdje je linijska
gustoca f
x
= g. Problem je za x = l jer imamo a(l) = 0. To se rjesava
dodavanjem utega mase M
0
. Konstantna sila je sad M
0
g i imamo
a(x) = gM(x, l) + M
0
g = gM
0
+ g(x l).
Promatramo poprecnu deformaciju. Ako se zica nalazi u sredstvu koje je elasticno,
onda na deformiranu zicu djeluje jos i vanjska sila proporcionalna progibu i
suprotna mu po predznaku. Ta je sila linijska, tj djeluje po cijeloj duljini zice,
pa ima gustocu. Ta gustoca ima oblik b(x)u(x), gdje je b(x) 0 koecijent
elasticnosti.
y
x
0
l
Slika 2.5:
Kako nas zanima samo poprecna deformacija, oznacimo redom q
y
i f
y
sa q i f (is-
pustimo indekse y jer ionako gledamo samo poprecne komponente). Ako imamo
i elasticni otpor, iz principa ravnoteze sile dobivamo za poprecnu komponentu
q(x) q(0) +
_
x
0
[f() b()u()]d = 0.
10 POGLAVLJE 2. RAVNOTE

ZA

ZICE
Uvrstimo li zakon ponasanja q(x) = a(x)u

(x), dobit cemo

a(x)u

(x) a(0)u

(0) +
_
x
0
[f() b()u()]d = 0. (2.3)
Dobivena jednakost je integralna jednadzba ravnoteze. Deriviranjem po x dobi-
vamo
(a(x)u

(x))

+ f(x) b(x)u(x) = 0,
tj.
(a(x)u

(x))

+ b(x)u(x) = f(x). (2.4)

Jednakost (2.4) je diferencijalni oblik jednadzbe ravnoteze ili samo jednadzba
ravnoteze. Jednadzba ravnoteze je obicna linearna jednadzba 2. reda za funkciju
u. Funkcije a i b su koecijenti, dok je funkcija f slobodni clan. Ako je f 0,
jednadzba je homogena, inace je nehomogena. Funkcija u, koja zadovoljava (2.4)
je ravnotezno (stacionarno) stanje ili ravnotezni polozaj (progib).
2.1 Rubni uvjeti
U opce rjesenje jednadzbe (2.4) ulaze 2 slobodna parametra. Dakle (2.4) ima
beskonacno mnogo rjesenja. Nas zanimaju ona koja zadovoljavaju zadane vanjske
uvjete.
Osim a, b i f, u opis vanjskih uvjeta pripada i opis poprecne sile na krajevima
zice; tog opisa nema u (2.4). Uvrstimo li x = 0 u integralnu jednadzbu ravnoteze
(2.3) dobivamo a(0)u

(0) = a(0)u

(0), sto nije jako informativno. Poprecne sile

na krajevima se zadaju rubnim uvjetima.
Ako je zadano u(0) = u
0
, onda je poprecna sila zadana neizravno, kao reakcija
ksiranog polozaja. Takav se rubni uvjet zove geometrijski, Dirichletov ili prvi
rubni uvjet.
2.1. RUBNI UVJETI 11
0
l
x
x
y
y
u
0
0 l
Slika 2.6:
Za u
0
= 0 imamo ucvrsceni kraj. To se prakticno realizira vjesanjem utega
na tom kraju kojeg poprecna sila ne moze dignuti.
l
x
y
0
Slika 2.7:
Na ovoj je slici takoder poprecna sila slaba, ne moze odignuti ucvrsceni kraj
i puno je slabija od napetosti.
Ako je poprecna sila izravno zadana, q(0) = q
0
, imamo prirodni, Neuman-
nov ili drugi rubni uvjet. Za q
0
= 0 imamo slobodan kraj u 0.
12 POGLAVLJE 2. RAVNOTE

ZA

ZICE
Slika 2.8:
Iz zakona ponasanja imamo u

(0) =
q
0
a(0)
= c. Vrijedi da je a(0) > 0. Za
slobodan kraj imamo u

(0) = 0.
Ako je kraj x = 0 elasticno vezan, imamo q(0) u(0) = 0, za neki zadani .
Dijeljenjem s a(0) > 0 dobivamo u

(0) ku(0) = 0 za k =

a(0)
. Iste tipove
rubnih uvjeta mozemo imati i za x = l.
Opcenito, rubni uvjeti su
u

(0) + u(0) = c
u

(l) + u(l) = d, (2.5)

gdje su , , , , c i d zadani realni brojevi koji zadovoljavaju nejednakosti 0,
0, + > 0, 0, 0, + > 0. Za = 0 imamo Dirichletov,
za ,= 0 Neumannov rubni uvjet. Za c = 0 rubni uvjet je homogen, inace je
nehomogen.
Jednadzba (2.4) s rubnim uvjetom (2.5) cini rubni problem. Iz zikalnih
bi razloga bilo razumno ocekivati da taj problem ima jedinstveno rjesenje. Uz
odredene uvjete na koecijente koji ulaze u deniciju problema, to se moze i
pokazati.
Poglavlje 3
Parcijalne diferencijalne
jednadzbe
Parcijalna diferencijalna jednadzba je jednadzba u kojoj se pojavljuje barem jedna
parcijalna derivacija nepoznate funkcije.
Primjer 3.1
f
x
(x, y) = 0 ,

2
f
xy
+
f
y
= 3.
Podsjetimo se nekih osnovnih pojmova vezanih uz parcijalne diferencijalne jed-
nadzbe. Red parcijalne diferencijalne jednadzbe je najvisi red parcijalne derivacije
koja se pojavljuje u toj jednadzbi. U Primjeru 3.1 prva jednadzba je 1. reda, a
druga jednadzba je drugog reda. Parcijalna diferencijalna jednadzba je reda n ako
sadrzi barem jednu parcijalnu derivaciju reda n i niti jednu parcijalnu derivaciju
reda viseg od n.
Rjesenje parcijalne diferencijalne jednadzbe je funkcija koja ima sve parcijalne
derivacije koje se pojavljuju u jednadzbi i zadovoljava jednadzbu na cijelom po-
drucju na kojem je zadana.
Za domenu cemo pretpostaviti T R
n
, obicno n = 2 ili n = 3.
Primjer 3.2 Neka je D R
2
. Lako se provjeri da su rjesenja parcijalne difer-
encijalne jednadzbe

2
u(x, y)
x
2
+

2
u(x, y)
y
2
= 0, (x, y) T
npr. u
1
(x, y) = x
2
y
2
, u
2
(x, y) = e
x
cos y i u
3
(x, y) = ln(x
2
+ y
2
).
13
14 LINEARNA PARCIJALNA DIFERENCIJALNA JEDNAD

ZBA...
Uvest cemo kompaktnije oznake:
u
x
= u
x
,

2
u
xy
= u
xy
, . . .
Primjer 3.3 Umjesto

2
u(x, y)
x
2
u(x, y) = 0 krace cemo pisati u
xx
u = 0
Prisjetimo se kako smo rjesavali diferencijalnu jednadzbu u

u = 0 na kolegiju
Matematika 2. Naime, zadanau jednadzbu zamijenili smo sa
2
1 = 0 cija su
rjesenja
1
= 1,
2
= 1, tj. realna i razlicita. Rjesenje pocetne jednadzbe je
onda dano u obliku u(x) = Ae

1
x
+Be

2
x
, tj. u(x) = Ae
x
+Be
x
. Za potpuno
odredivanje rjesenja trebaju nam i neki dodatni uvjeti.
3.1 Linearna parcijalna diferencijalna jednadzba
2. reda s konstantnim koecijentima
Linearna parcijalna diferencijalna jednadzba s konstantnim koecijentima je sljedeceg
oblika
a

2
u
x
2
+ 2b

2
u
xy
+ c

2
u
y
2
+ d
u
x
+ e
u
y
+ fu = p(x, y),
gdje su a, b, c, d, e, f konstante. Ako je p(x, y) = 0 linearna parcijalna difer-
encijalna jednadzba 2. reda je homogena. S druge strane, ako je p(x, y) ,= 0
linearna parcijalna diferencijalna jednadzba je nehomogena. Klasicirat cemo
linearnu parcijalnu diferencijalnu jednadzbu 2. reda na izraz ac b
2
i to na:
1

elipticki tip (ravnoteza), ako je ac b

2
> 0,
2

parabolicki tip (vodenje), ako je ac b

2
= 0,
3

hiperbolicki tip (oscilacije), ako je ac b

2
< 0.
LINEARNA PARCIJALNA DIFERENCIJALNA JEDNAD

ZBA... 15
3.1.1 Parcijalne diferencijalne jednadzbe hiperbolickog
tipa
Mjesoviti problem za linearne diferencijalne jednadzbe hiperbolickog tipa postavlja
se sa:
_

2
u
t
2

2

2
u
x
2
= p(x, t) . . . jednadzba
u(x, 0) = (x),
u
t
(x, 0) = (x) . . . pocetni uvjeti
u(0, t) = (t), u(l, t) = (t) . . . rubni uvjeti
x [0, l], t 0, tj.[0, l] [0, )
Mjesoviti problem se naziva jos i inicijalno-rubni problem.
S druge strane, Cauchyjev problem je na , ) [0, ) i nema rubnih
uvjeta:
_

2
u
t
2

2

2
u
x
2
= p(x, t), < x < t 0
u(x, 0) = (x),
u
t
(x, 0) = (x).
Uz odredene uvjete na pocetne i rubne uvjete te na p(x, t), mjesoviti problem
ima jedinstveno rjesenje. Za p(x, t) = 0, (t) = (t) = 0, te se rjesenja moze
izraziti formulom uz pomoc separacije varijabli i Fourierove metode.
3.1.2 Parcijalne diferencijalne jednadzbe parabolickog
tipa
Mjesoviti problem za linearne parcijalne diferencijalne jednadzbe parabolickog
tipa:
_

_
u
t
=
2

2
u
x
2
+ f(x, t), [0, l] [0, )
u(x, 0) = (x), na [0, l]
u(0, t) = (t), u(l, t) = (t)
16 LINEARNA PARCIJALNA DIFERENCIJALNA JEDNAD

ZBA...
Navedeni inicijalno-rubni problem zapisan je pomocu jedne varijable. U dvije i tri
dimenzije problem ovog tipa formulira se analogno:
_

_
u
t

2
_

2
u
x
2
+

2
u
y
2
_
= f(x, y, t) na D [0, )
u(x, y, 0) = (x, y), (x, y) D
u [
L
= (x, y, t), (x, y) L = D
_

_
u
t

2
_

2
u
x
2
+

2
u
y
2
+

2
u
z
2
_
= f(x, y, z, t) na V [0, )
u(x, y, z, 0) = (x, y, z), (x, y, z) V R
3
u [
S
= (x, y, z, t), (x, y, z) S = V
Za p(x, t) = 0, (t) = 0, (t) = 0 i u(x, 0) = (x) mjesoviti problem ima
rjesenje u zatvorenom obliku.
3.1.3 Parcijalne diferencijalne jednadzbe eliptickog tipa
Postavimo rubne probleme za elipticke parcijalne diferencijalne jednadzbe. Dirich-
letov rubni problem u dvije varijable zadaje se pomocu
_
_
_

2
u
x
2
+

2
u
y
2
= 0 na D R
2
u [
D
= (x, y)
ili
_
_
_

2
u
x
2
+

2
u
y
2
_
= f(x, y) u D R
2
u [
D
= (x, y).
Po analogiji, Dirichletovi problemi u tri varijable su:
_
_
_

2
u
x
2
+

2
u
y
2
+

2
u
z
2
= 0 na V R
3
u [
V
= (x, y, z)
_
_
_

2
u
x
2
+

2
u
y
2
+

2
u
z
2
_
= 0 u V R
3
u [
V
= (x, y, z).
LINEARNA PARCIJALNA DIFERENCIJALNA JEDNAD

ZBA... 17
Neumannov rubni problem takoder mozemo zadati pomocu
_

2
u
x
2
+

2
u
y
2
= 0 u D R
2
u
n
[
D
= (x, y)
ili
_

2
u
x
2
+

2
u
y
2
_
= f(x, y) u D R
2
u
n
[
D
= (x, y)
Sjetimo se,
u
n
0
= _u n
0
, derivacija u smjeru vektora n
0
.
Klasikaciju parcijalnih diferencijalnih jednadzbi mozemo napraviti prema ra-
zlicitim kriterijima. Pogledajmo neke:
1. Red 1 2 3 . . .
2. Linearnost linearne nelinearne
3. Koecijenti konstantni nekonstantni
4. Homogenost homogene nehomogene
5. Broj varijabli 1 2 3 . . .
6. Tip hiperbolicke parabolicke elipticke
Poglavlje 4
Valna jednadzba
Promatramo problem poprecnih oscilacija zice. Nedeformiranu zicu opisujemo
segmentom [0, l], a vrijeme s t 0. S u(x, t) oznacavamo polozaj tocke x u
trenutku t, odnosno progib u trenutku t. Sile koje djeluju:

f - vanjska linijska sila (njena gustoca), poprecna

f = f(x, t)

j
q - unutarnja kontaktna sila, q(x, t), kojom komad od (x, P(x)) do (l, P(l))
djeluje na komad od (0, P(0)) do (x, P(x)).
q(x, t) = q
x
(x, t)

i+q
y
(x, t)

j, uzimamo q
x
(x, t) = T - konstantna napetost
zice. (To odgovara a(x) = T iz ravnoteze zice.)

qx
qy
q(x,t)
Slika 4.1:
Zakon ponasanja: q
y
(x) = a(x)u

(x) prelazi u
q
y
(x, t) = T
u
x
(x, t),
pa je tg =
u
x
(x, t) =
q
y
q
x
=
q
y
T
.
19
20 POGLAVLJE 4. VALNA JEDNAD

ZBA
Pretpostavljamo da je

u(x, t)
l

1,

u(x, t)
x

1. Polazimo od drugog
Newtonovog zakona,
d
dt
(mv) =

F, pri cemu je mv kolicina gibanja. Masa zice
je zadana linijskom gustocom, (x). Dakle je masa komada na [x
1
, x
2
] dana kao
_
x
2
x
1
(x) dx. S druge strane, brzina je dana kao
u
t
(x, t). Ako sa k
12
oznacimo
dio krivulje od (x
1
, P(x
1
)) do (x
2
, P(x
2
)), onda za komad [x
1
, x
2
] imamo ukupnu
vanjsku linijsku silu
_
k
12
f(x, t)ds =
_
x
2
x
1
f(x, t)

_
1 +
_
u
x
_
2
. .
1
dx
_
x
2
x
1
f(x, t)dx.
Ukupna kontaktna sila je q(x
2
, t) q(x
1
, t), a njen iznos je q
y
(x
2
, t) q
y
(x
1
, t).
Ukupni impuls komada od (x
1
, P(x
1
)) do (x
2
, P(x
2
)) je dan integralom
_
k
12
(x)
u
t
(x, t)ds
=
_
x
2
x
1
(x)
u
t
(x, t)

_
1 +
_
u
x
_
2
. .
1
dx
_
x
2
x
1
(x)
u
t
(x, t)dx.
Drugi Newtonov zakon kaze da je promjena kolicine gibanja jednaka sili. Prom-
jena se opisuje derivacijom po vremenu, pa imamo
d
dt
_
x
2
x
1
(x)
u
t
(x, t)dx =
_
x
2
x
1
f(x, t)dx + q
y
(x
2
, t) q
y
(x
1
, t)
tj.
d
dt
_
x
2
x
1
(x)
u
t
(x, t)dx =
_
x
2
x
1
f(x, t)dx +
_
x
2
x
1
q
y
x
(x, t)dx
=
_
x
2
x
1
f(x, t)dx +
_
x
2
x
1

x
_
T
u
x
(x, t)
_
dx,
odnosno
_
x
2
x
1
(x)

t
_
u
t
(x, t)
_
dx =
_
x
2
x
1
f(x, t)dx +
_
x
2
x
1
T

2
u
x
2
(x, t)dx.
Zamijenimo li poredak integrala na desnoj strani, iz
_
x
2
x
1
(x)

2
u
t
2
(x, t)dx =
_
x
2
x
1
T

2
u
x
2
(x, t)dx +
_
x
2
x
1
f(x, t)dx,
21
za sve podintervale [x
1
, x
2
] od [0, l] vrijedi
_
x
2
x
1
_
(x)

2
u
t
2
(x, t) T

2
u
x
2
(x, t) f(x, t)
_
dx = 0.
Teorem 4.1 Ako je funkcija f : I R neprekidna na I i ako je
_
x
2
x
1
f(x)dx = 0,
[x
1
, x
2
] I, onda je f 0 na I.
Zakljucak:
(x)

2
u
t
2
(x, t) T

2
u
x
2
(x, t) f(x, t) = 0.
Valna jednadzba glasi
(x)

2
u
t
2
(x, t) = T

2
u
x
2
(x, t) + f(x, t)
Ovo je bio najjednostavniji slucaj. Da smo uzeli nekonstantnu napetost T(x),
komad na desnoj strani bi bio

x
_
T(x)
u
x
(x, t)
_
.
Uzmemo li da sredstvo pruza elasticni otpor cija je linijska gustoca zadana
funkcijom b(x), na desnoj strani bi se jos pojavio clan b(x)u(x, t).
Ako se zica nalazi u sredstvu koje jos pruza otpor proporcionalan brzini, dobio
bi se jos i clan r(x)
u
t
(x, t).
Najopcenitiji oblik (telegrafska jednadzba):
(x)

2
u
t
2
(x, t) =

x
_
T(x)
u
x
(x, t)
_
r(x)
u
t
(x, t) b(x)u(x, t) + f(x, t).
Kako je (x) > 0 mozemo podijeliti s (x). Za (x) = = const. dobivamo,

2
u
t
2
(x, t) = a
2

2
u
x
2
(x, t) + p(x, t).
Za u(x, t) = u(x), f(x, t) = f(x), dobivamo jednadzbu ravnoteze zice. Trebaju
nam jos pocetni i rubni uvjeti. Pocetni uvjeti su
_
_
_
u(x, 0) = (x)
u
t
(x, 0) = (x),
Dirichletovi uvjeti su
u(0, t) = (t) , u(l, t) = (t),
22 POGLAVLJE 4. VALNA JEDNAD

ZBA
a Neumannovi
q
y
(0, t) = (t) , q
y
(l, t) = (t),
tj.
T
u
x
= (t) , T
u
x
(l, t) = (t).
Zasto ovakva jednadzba opisuje titranje zice?
l
x
> 0
x
< 0

u
u
2
2
2
2
Slika 4.2:
Izraz

2
u
t
2
(x, t) je (poprecno) ubrzanje tocke na zici s apscisom x. To je
ubrzanje proporcionalno zakrivljenosti zice, a to se mjeri drugom derivacijom po
x,

2
u
x
2
(x, t).
Buduci da je

2
u
t
2
= a
2

2
u
x
2
, vidimo da se ubrzanje po predznaku podudara s
konvkesnoscu, a ima dimenziju
m
s
, dakle brzine!
Valna jednadzba opisuje i uzduzne i torzijske oscilacije ravnog stapa te raspodjelu
elektricne struje u vodicu.
4.1 DAlembertova formula
Valna jednadzba

2
u
t
2
= a
2

2
u
x
2
podsjeca na jednadzbu hiperbole, x
2
a
2
y
2
= 1.
Jednadzba hiperbole x
2
y
2
= 1 moze se transformirati u oblik xy = 1, rotacijom
koordinatnog sustava za 45

. Matrica takve rotacije je

2
2
_
1 1
1 1
_
, x

2
2
(x + y), y

2
2
(x y). U oba slucaja imamo linearnu transformaciju.
4.1. DALEMBERTOVA FORMULA 23
Ovdje jos u igru moramo uvesti i a. Uvodimo nove koordinate v = x + at i
z = x at. Imamo:
u
x
=
u
v

v
x
+
u
z

z
x
=
u
v
+
u
z
u
t
= a
u
v
a
u
z
= a
_
u
v

u
z
_

2
u
x
2
=

2
u
v
2

v
x
+
u
zv

v
x
+

2
u
vz

z
x
+

2
u
z
2

z
x
=

2
u
v
2
+ 2

2
u
vz
+

2
u
z
2

2
u
t
2
= a
_
_
_
_

2
u
v
2

v
t
..
a
+

2
u
vz

z
t
..
a

u
zv

v
t
..
a

2
u
z
2

z
t
..
a
_
_
_
_
= a
2
_

2
u
v
2
+

2
u
z
2
_
2a
2

2
u
vz
Sada je
a
2
_

2
u
v
2
2

2
u
vz
+

2
u
z
2
_
= a
2
_

2
u
v
2
+ 2

2
u
vz
+

2
u
z
2
_
,
te nam ostane 4

2
u
vz
= 0.

Sto znamo o rjesenju jednadzbe

2
u
vz
= 0?

Sto je
rjesenje obicne diferencijalne jednadzbe u

= 0? (u = Ax + B). Slicno, ovdje

imamo

2
u
vz
= 0 /
_
dz
u
v
= h(v) /
_
dv
u(v, t) =
_
h(v)dv
. .
+g(z)
u(v, z) = f(v) + g(z),
gdje su f i g proizvoljne funkcije. Vratimo se na stare varijable i pogledajmo
DAlembertovo rjesenje valne jednadzbe
u(x, t) = f(x + at) + g(x at).
24 POGLAVLJE 4. VALNA JEDNAD

ZBA
Tocan oblik funkcije f i g ovisi o pocetnim uvjetima. Promatrajmo za pocetak
Cauchyjev problem, tj. valnu jednadzbu i pocetne uvjete za neogranicenu zicu:
u(x, 0) = (x) ,
u
t
(x, 0) = (x).
Za t = 0 je f(x + at) = f(x), i g(x at) = g(x), te
u(x, 0) = (x) = f(x) + g(x)
i
u
t
(x, 0) = (x) = af

(x) ag

(x).
Polazimo od
(x) = a(f

(x) g

(x)) / : a /
_
x
x
0
d
1
a
_
x
x
0
()d = f(x) f(x
0
) g(x) g(x
0
)
1
a
_
x
x
0
()d = f(x) g(x) K(x
0
)
1
a
_
x
x
0
()d + K(x
0
) = f(x) g(x).
Sada imamo
f(x) + g(x) = (x) (4.1)
i
f(x) g(x) =
1
a
_
x
x
0
()d + K(x
0
). (4.2)
Zbrajanjem dobivamo
f(x) =
1
2
(x) +
1
2a
_
x
x
0
()d +
1
2
K(x
0
),
a oduzimanjem (4.1) i (4.2) dobivamo
g(x) =
1
2
(x)
1
2a
_
x
x
0
()d
1
2
K(x
0
).
Kad uvrstimo x +at i x at konstantni komad se ne mijenja pa ce se pokratiti
u f(x + at) + g(x at). DAlembertova formula tada glasi
u(x, t) =
1
2
(x + at) +
1
2
(x at) +
1
2a
_
x+at
xat
()d.
4.1. DALEMBERTOVA FORMULA 25
Kako smo dobili granice integrala
_
x+at
xat
()d?
Imamo
g(x) =
1
2
(x)
1
2a
_
x
x
0
()d
i
g(x at) =
1
2
(x at)
1
2a
_
x
0
xat
()d.
Za (x) = 0 (tj. zica u trenutku t miruje u polozaju (x)), DAlembertova
formula postaje posebno jednostavna
u(x, t) =
1
2
[(x + at) + (x at)].
Ovim je Cauchyjev problem u potpunosti rijesen.
Primjer 4.1 Pravokutni impuls: u(x, 0) =
_
1, 1 x 1
0, inace,
, (x, 0) = 0.
Slika 4.3:
Primjer 4.2 (x, 0) = 0, (x, 0) = sin x
u(x, t) =
1
2a
_
x+at
xat
sind =
1
2
[cos(x at) cos(x + at)]

Sto smo naucili?

Opce rjesenje parcijalne diferencijale jednadzbe drugog reda sadrzi dvije proizvoljne
funkcije, dok opce rjesenje obicne diferencijalne jednadzbe drugog reda sadrzi
26 POGLAVLJE 4. VALNA JEDNAD

ZBA
dvije proizvoljne konstante. Primjer valne jednadzbe je jedan od rijetkih koje
je moguce rijesiti ovom metodom. Problem je u zadovoljavanju rubnih uvjeta.
Zamjena varijabli koja vodi do jednostavnije jednadzbe je standardan postupak.
Nove varijable/koordinate se zovu kanonske.
Zasto su rubni uvjeti problem?
Pogledajmo kako sirenje pravokutnog impulsa izgleda u (x, t) koordinatama:
Slika 4.4:
Imamo val koji putuje po zici. Poremecaj (val) putuje duz pravaca x + at =
const. i x at = const. Ti se pravci zovu jos i karakteristike. Kad val dode
do ruba zice pocinju problemi. Ako je rub ucvrscen, val se odbija (reektira) i
putuje natrag. Odbija se tako da mijenja predznak. Ako je rub slobodan, val
se reektira ne mijenjajuci predznak. Za ogranicenu zicu primjerenija je metoda
separacije varijabli ili Fourierova metoda.
4.2 Fourierova metoda za valnu jednadzbu
Promatramo inicijalno-rubni problem
_

2
u
t
2
= a
2

2
u
x
2
, x [0, l]
u(x, 0) = (x),
u
t
(x, 0) = (x)
u(0, t) = (t), u(l, t) = (t), t > 0.
(4.3)
Pretpostavimo rjesenje u obliku u(x, t) = F(x)G(t).

2
u
x
2
= F

(x)G(t),

2
u
t
2
= F(x)

G(t)
4.2. FOURIEROVA METODA ZA VALNU JEDNAD

ZBU 27
F(x)
d
2
G(t)
dt
2
= a
2
d
2
F(x)
dx
2
G(t) / : a
2
F(x)G(t)

G(t)
a
2
G(t)
=
F

(x)
F(x)
= k . . . const. =
F

kF = 0
G

a
2
kG = 0
_
ODJ 2. reda
F

(x) = kF(x) / F(x) /

_
l
0
dx
_
l
0
F

(x)F(x)dx = k
_
l
0
F
2
(x)dx
F

(x)F(x) [
l
0

_
l
0
F

(x)
2
dx = k
_
l
0
F
2
(x)dx (4.4)
gdje je F

(x)F(x) [
l
0
= 0 za geometrijski rubni uvjet u(0, t) = u(l, t) = 0.
(x) =

n=1
D
n
an
l
sin
_
n
l
x
_
Koecijente C
n
i D
n
znamo izracunati:
C
n
=
2
l
_
l
0
(x) sin
_
n
l
x
_
dx
i
D
n
=
2
na
_
l
0
(x) sin
_
n
l
x
_
dx.
Konacno, rjesenje inicijalno-rubnog problema (4.3) za (t) = (t) = 0 glasi
_

_
u(x, t) =

n=1
_
C
n
cos
_
an
l
t
_
+ D
n
sin
_
an
l
t
__
sin
_
n
l
x
_
,
C
n
=
2
l
_
l
0
(x) sin
_
n
l
x
_
dx
D
n
=
2
na
_
l
0
(x) sin
_
n
l
x
_
dx.
4.2.1 Geometrijska interpretacija - stojni valovi
Kako su jednadzba i rubni uvjeti homogeni i linearni, to je superpozicija rjesenja
i sama rjesenje. Treba samo naci takvu superpoziciju koja zadovoljava pocetne
uvjete. u
n
(x, t) je n-ti mod oscilacije ili n-ti harmonik. Mozemo ga pisati kao
28 POGLAVLJE 4. VALNA JEDNAD

ZBA
0
l
u (x,t) 1
0
0
l l
u (x,t) 2
u (x,t) 3
Slika 4.5:
u
n
(x, t) = R
n
sin
_
n
l
x
_
cos
_
na(t
n
)
l
_
, gdje su R
n
amplituda i
n
faza
koje se mogu odrediti iz pocetnih uvjeta. Frekvencija n-tog harmonika je dana
formulom w
n
=
na
l
=
n
l

, gdje je T napetost a gustoca zice. To je

upravo vlastita frekvencija zice.
Ovdje imamo w
n
= nw
1
. Medutim, to nije istina za sve tipove oscilacija. Recimo,
za gitaru i violinu je, za bubanj nije. Zasto?
Stojni val je gibanje zice kod kojeg svaka tocka obavlja harmonicko gibanje. Tocke
koje pri tom miruju zovu se cvorovi stojnog vala (
n
l
x = m = x = m
l
n
,
m = 0, 1, . . . , n a u(x) =
2m + 1
n
l je brijeg stojnog vala). Iz (4.4) slijedi
k =
_
l
0
F

(x)dx
_
l
0
F(x)
2
dx
< 0.
Oznacimo k =
2
. Sad su nam obicne diferencijalne jednadzbe oblika
F

+
2
F = 0 , F(0) = F(l) = 0
G

+ a
2

2
G = 0
Rijesimo obicnu diferencijalnu jednadzbu po odgovarajucim varijablama:
F

+
2
F = 0 =
2
+
2
= 0 =
1,2
= i
F(x) = Acos x + B sin x
F(0) = A = 0
F(l) = B sin l = 0
_
l = n, n Z
=
n
l
, n Z 0
4.2. FOURIEROVA METODA ZA VALNU JEDNAD

ZBU 29
Dobiveni brojevi su svojstvene vrijednosti, a svojstvene funkcije su
F
n
(x) = B
n
sin
_
n
l
x
_
.
G

+ a
2

2
G = 0 =
2
+ a
2

2
= 0 =
1,2
= ai
G(t) = C cos at + Dsin at
Parametar je isti kao i za F(x). Dakle, mozemo promatrati niz funkcija G
n
(t),
G
n
(t) = C
n
cos
_
an
l
t
_
+ D
n
sin
_
an
l
t
_
.
Mnozeci F
n
(x) i G
n
(t) dobivamo niz elementarnih oscilacija zice,
u
n
(x, t) =
_
C
n
cos
_
an
l
t
_
+ D
n
sin
_
an
l
_
t
_
sin
_
n
l
x
_
,
tj. stojne valove. Konacno,
u(x, t) =

n=1
u
n
(x, t)
je rjesenje valne jednadzbe. Sad nam jos trebaju koecijenti C
n
i D
n
. Njih
dobivamo iz poetnih uvjeta. Rubni uvjeti u(0, t) = u(l, t) = 0 su nam usli u
oblik svojstvenih funkcija. Sada imamo
u(x, 0) = (x) =

n=1
C
n
sin
_
n
l
x
_
.
Dakle, C
n
su koecijenti u razvoju pocetnog uvjeta (x) u Fourierov red po
sinusima. Slicno, iz
u
t
(x, 0) = (x), deriviranjem u(x, t) po t dobijemo uvjet
za prisilne oscilacije zice.
4.2.2 Prisilne oscilacije zice
Promatramo jednadzbu (inicijalno rubni problem)
_

2
u
t
2
= a
2

2
u
x
2
+ p(x, t)
u(0, t) = 0, u(l, t) = 0
u(x, 0) = (x),
u
t
(x, 0) = (x).
30 POGLAVLJE 4. VALNA JEDNAD

ZBA
Ovdje je p(x, t) =
f(x, t)

. Rjesenje homogene jednadzbe dano je formulom

u(x, t) =

n=1
_
C
n
cos
_
an
l
t
_
+ D
n
sin
_
an
l
_
t
_
sin
n
l
x.
Rjesenje nehomogene trazimo u obliku
u(x, t) =

n=1
G
n
(t) sin
_
n
l
x
_
.
Uvrstavanjem u jednadzbu dobivamo

n=1

G
n
(t) sin
_
n
l
x
_
= a
2

n=1
G
n
(t)
_
n
l
_
2
sin
_
n
l
x
_
+ p(x, t),
tj.

n=1
_

G
n
(t) + a
2
_
n
l
_
2
G
n
(t)
_
sin
_
n
l
x
_
= p(x, t)
Razvijemo li p(x, t) u Fourierov red (sinusni) dobivamo
p(x, t) =

n=1
A
n
(t) sin
_
n
l
x
_
iz cega je
A
n
(t) =
2
l
_
l
0
p(x, t) sin
_
n
l
x
_
dx.
To nam daje obicnu diferencijalnu jednadzbu za G
n
(t):

G
n
(t) + a
2
_
n
l
_
2
G
n
(t) = A
n
(t), n = 1, 2, . . .
Iz pocetnih uvjeta u(x, 0) = (x),
u
t
(x, 0) = (x) slijedi
(x) =

n=1
G
n
(0) sin
_
n
l
x
_
, tj. G
n
(0) =
2
l
_
l
0
(x) sin
_
n
l
x
_
dx
(x) =

n=1
G

n
(0) sin
_
n
l
x
_
, tj. G

n
(0) =
2
l
_
l
0
(x) sin
_
n
l
x
_
dx.
4.2. FOURIEROVA METODA ZA VALNU JEDNAD

ZBU 31
Ovo su pocetni uvjeti za obicne diferencijalne jednadzbe za G
n
(). Dakle
_

G
n
(t) + a
2
_
n
l
_
2
G
n
(t) = A
n
(t)
G
n
(0) =
2
l
_
l
0
(x) sin
_
n
l
x
_
dx

G
n
(0) =
2
l
_
l
0
(x) sin
_
n
l
x
_
dx
Primjer 4.3 f(x, t) = A sin wt =p(x, t) = Asin wt.

2
u
t
2
= a
2

2
u
t
2
+ Asin wt.
Rijesimo gornju jednadzbu opisanom metodom
u(x, t) =

n=1
G
n
(t) sin
_
n
l
x
_

G
n
(t) + a
2
_
n
l
_
2
G
n
(t) = A
n
(t),
pri cemu je A
n
(t) =
2
l
_
l
0
Asin wt sin
_
n
l
x
_
dx. Integriranjem po x dobijemo
A
n
(t) =
2A

(1 cos(n)) sin wt. Dakle je

G
n
(t) + a
2
_
n
l
_
2
. .
w
2
n
G
n
(t) =
2A
n
(1 cos(n)) sin wt

G
n
(t) + w
2
n
G
n
(t) =
2A
n
(1 cos(n)) sin wt
G
n
(0) =
2
l
_
l
0
(x) sin
_
n
l
x
_
dx

G
n
(0) =
2
l
_
l
0
(x) sin
_
n
l
x
_
dx
_

_
Gornji problem je nehomogena obicna diferencijalna jednadzba drugog reda s
konstantnim koecijentima za funkciju G
n
(t). Rjesenje pripadne homogene jed-
nadzbe

G
n
(t)+w
2
n
G
n
(t) = 0 je oblika C
n
cos w
n
t +D
n
sin w
n
t. Za w ,= w
n
par-
tikularno rjesenje je istog oblika kao i funkcija smetnje,
2A(1 cos(n))
n(w
2
n
w
2
)
sin wt,
pa je
G
n
(t) = [C
n
cos w
n
t + D
n
sin w
n
t] +
2A(1 cos(n))
n(w
2
n
w
2
)
sin wt.
32 POGLAVLJE 4. VALNA JEDNAD

ZBA
Konstante C
n
i D
n
dobijemo iz pocetnih uvjeta. Za w = w
n
partikularno rjesenje
trazimo u obliku umnoska vremena i funkcije smetnje, t sin wt. Tada je
G
n
(t) = [C
n
cos wt + D
n
sin wt]
A
nw
(1 cos(n))t sin wt.
Amplituda ovoga neograniceno raste s vremenom, imamo pojavu rezonancije.

Zica ce puknuti.
4.2.3 Veza Fourierove metode i DAlembertove formule
Vratimo se na trenutak na jednadzbu i rubne uvjete
_
_
_

2
u
t
2
= a
2

2
u
x
2
u(0, t) = u(l, t) = 0.
Ako su pocetni uvjeti zadani s u(x, 0) = (x),
u
t
(x, 0) = 0, onda Fourierova
metoda daje
u(x, t) =

n=1
C
n
cos
_
an
l
t
_
sin
_
n
l
x
_
.
Koristeci elementarnu trigonometrijsku transformaciju
cos
_
an
l
t
_
sin
_
n
l
x
_
=
1
2
_
sin
_
n
l
(x + at)
_
+ sin
_
n
l
(x at)
__
dobijemo
u(x, t) =
1
2

n=1
C
n
sin
_
n
l
(x at)
_
+
1
2

n=1
C
n
sin
_
n
l
(x + at)
_
.
Ipak, C
n
su koecijenti u Fourierovom razvoju pocetnog uvjeta (x)! Dakle,
DAlembertova formula za (x) = 0 je
u(x, t) =
1
2
[(x + at) + (x at)] .
Poglavlje 5
Jednadzba provodenja topline
Promatramo stap duljine l, kruznog poprecnog presjeka polumjera r l. Sma-
tramo da mu je plast izoliran, tj. da kroz plast nema izmjene topline s okolinom.
Smatramo da je za dani x temperatura cijelog poprecnog presjeka s apscisom x
r
0
l
Slika 5.1:
ista (za isti t). Promatramo funkciju u(x, t) koja predstavlja temperaturu stapa
na poprecnom presjeku s apscisom x u trenutku t. Temperature rubova stapa su
konstantne,
u(0, t) = u
1
, u(l, t) = u
2
, u
1
, u
2
konstantne.
Bitna nam je velicina q(x, t), gustoca toka kolicine topline. Deniramo je kao
kolicinu topline koja u jedinici vremena prode kroz poprecni presjek stapa jedinicne
povrsine zdesna na lijevo. Uz tako denirani q(x, t), ukupna kolicina topline koja
u vremenskom intervalu [t
1
, t
2
] prode kroz poprecni presjek s apscisom x povrsine
S zdesna na lijevo (dakle u smjeru x) jednaka je
Q = S
_
t
2
t
1
q(x, t)dt.
33
34 POGLAVLJE 5. JEDNAD

ZBA PROVODENJA TOPLINE

Gledamo komad stapa [x
1
, x
2
]. Ukupna promjena kolicine topline komada [x
1
, x
2
]
u vremenu [t
1
, t
2
] kroz rubove je
Q
1
Q
2
= S
_
t
2
t
1
q(x
1
, t)dt S
_
t
2
t
1
q(x
2
, t)dt.
Zbog izoliranosti plasta, toplina tece samo duz stapa, q(x, t) = q(x, t)

i, tj. tok
(uks) je jednodimenzionalan. Zakon ponasanja
q(x, t) = K(x)
u
t
(x, t)
zovemo i Fourierov zakon.
Tok je proporcionalan razlici temperatura, tj. temperaturnom gradijentu.
Konstanta proporcionalnosti K(x) je koecijent toplinske vodljivosti tvari od
koje je stap napravljen (na mjestu x). Predznak znaci da toplina tece od
mjesta s visom prema mjestu s nizom temperaturom.
[K] =
cal
m s

C
=
cal m
m
2
s

C
Uvrstavanjem zakona ponasanja dobivamo
Q
1
= S
_
t
2
t
1
K
u
x
(x
1
, t)dt , Q
2
= S
_
t
2
t
1
K
u
x
(x
2
, t)dt.
Temeljno nacelo je zakon ocuvanja topline (energije) koji glasi: Ukupna promjena
kolicine topline na [x
1
, x
2
] jednaka je zbroju kolicine topline koja je prosla kroz
granicu (rubove) i kolicine topline stvorene u [x
1
, x
2
].
Toplina stvorena u (x, t) je jakost izvora/ponora. Opisana je funkcijom f(x, t).
Dakle, f(x, t) je jakost toplinskog izvora u stapu jedinicnog presjeka na mjestu
x u trenutku t. Ukupna kolicina topline generirane u komadu [x
1
, x
2
] u vremenu
[t
1
, t
2
] dana je izrazom
Q
f
= S
_
t
2
t
1
_
x
2
x
1
f(x, t)dxdt.
Q
1
Q
2
= S
_
t
2
t
1
_
K
u
t
(x
2
, t) K
u
t
(x
1
, t)
_
dt
= SK
_
t
2
t
1
_
x
2
x
1

2
u
x
2
(x, t)dxdt.
35
Dakle, ukupna promjena topline komada [x
1
, x
2
] u vremenu [t
1
, t
2
] dana je kao
Q
1
Q
2
+ Q
f
.
Ovo mozemo sve izraziti u terminima u(x, t). Kako u terminima u(x, t) mozemo
izraziti ukupnu promjenu topline?
Specicna toplina tvari (gradiva) stapa je kolicina topline koja je potrebna da
se promjeni temperatura jedinice mase za jedan stupanj (jedinicu temperature).
Oznacavamo ju sa C, a jedinicu oznacavamo sa
_
cal
kg

C
_
.
C [u(x, t
1
) u(x, t
2
)] = C
_
t
2
t
1
u
t
(x, t)dt
Masa komada [x
1
, x
2
] je S
_
x
2
x
1
(x)dx
_

_
Q = SC
_
t
2
t
1
_
x
2
x
1

u
t
(x, t)dtdx
Q = Q
1
Q
2
+ Q
f
SC
_
x
2
x
1
_
t
2
t
1
u
t
(x, t)dtdx = SK
_
x
2
x
1
_
t
2
t
1
_

2
u
x
2
(x, t) + f(x, t)
_
dtdx.
Integralni zakon vodenja topline kroz stap sada glasi
_
x
2
x
1
_
t
2
t
1
_
C
u
t
(x, t) K

2
u
x
2
(x, t) f(x, t)
_
dxdt = 0.
Kako to mora vrijediti za sve komade [x
1
, x
2
] i vremena [t
1
, t
2
] imamo
C
u
t
(x, t) = K

2
u
x
2
(x, t) + f(x, t).
Dijeljenjem s C (pozitivno je !) dobijemo jednadzbu vodenja topline kroz stap
u
t
(x, t) = a
2

2
u
x
2
(x, t) + p(x, t),
gdje su a
2
=
K
C
, p(x, t) =
f(x, t)
C
.
Pocetni uvjet: u(x, 0) = (x).
Rubni uvjeti:
- Zadana temperatura na rubovima:
u(0, t) = (t) , u(l, t) = (t)
= =
= 0 = 0
36 POGLAVLJE 5. JEDNAD

ZBA PROVODENJA TOPLINE

- Zadan tok topline:
u
x
(0, t) = (t) ,
u
x
(l, t) = (t).
Za (t) = 0 imamo izolirani rub.
Ako u(x, t) ne ovisi o vremenu imamo stacionarno provodenje topline kroz stap.
u

(x) +
1
a
2
p(x) = 0, u

(x) =
1
a
2
p(x)
u(0) = , u(l) =
_
_
_
5.1 Fourierova metoda za jednadzbu vodenja
topline
Jednadzba vodenja topline kroz stap je parabolicka jednadzba, ac b
2
= 0.
Pretpostavimo rjesenje u obliku
u(x, t) = F(x)G(t).
Uvrstavanjem u jednadzbu dobijemo F(x)

G(t) = a
2
F

(x)G(t). Kao i za valnu

jednadzbu, sljedeci izraz je negativan iz istih razloga

G(t)
a
2
G(t)
=
F

(x)
F(x)
= k =
2
F

(x) +
2
F(x) = 0

G(t) + a
2

2
G(t) = 0
Za geometrijski rubni uvjet u(0, t) = u(l, t) = 0 imamo F(x) = Acos x +
B sin x = A = 0 jer je F(0)G(t) = 0. Iz F(l)G(t) = 0 slijedi (B mora biti
,= 0) sin l = 0, tj. =
n
l
, n. Dakle je F
n
(x) = B
n
sin
_
n
l
x
_
.
5.1. FOURIEROVA METODA ZA JEDNAD

ZBU VODENJA TOPLINE37

Za rubni uvjet
u
x
(0, t) = 0,
u
x
(l, t) = 0 (izolirani rubovi) imamo F

(0)G(t) =
0, F

(l)G(t) = 0, pa je F

(0) = F

(l) = 0.
F

(x) = Asin x + Bcos x

F

(0) = 0 =B = 0
F

(l) = 0 =sin l = 0 = =
n
l
, n = 1, 2, . . .
F
n
(x) = A
n
cos
_
n
l
x
_
, n = 0, 1, 2, . . .
Dakle, svojstvene funkcije ovise o rubnim uvjetima. Za G(t) imamo

G(t) + a
2
_
n
l
_
2
G(t) = 0

G(t) = a
2
_
n
l
_
2
G(t) =G
n
(t) = C
n
e

(
an
l
)
2
, n = 0, 1, 2, . . .
Sada, u ovisnosti o tipu rubnih uvjeta, imamo
u
n
(x, t) = D
n
sin
_
n
l
x
_
e

(
an
l
)
2
t
u
n
(x, t) = E
n
cos
_
n
l
x
_
e

(
an
l
)
2
t
_
_
_
u(x, t) =

n=1
u
n
(x, t)
Konstante D
n
ili E
n
dobijemo iz pocetnih uvjeta, tocnije iz pocetnog uvjeta,
u(x, 0) = (x).
u(x, 0) =

n=1
D
n
sin
_
n
l
x
_
e

(
an
l
)
2
0
. .
1
= (x) =D
n
=
2
l
_
l
0
(x) sin
_
n
l
_
xdx
u(x, 0) =

n=1
E
n
cos
_
n
l
x
_
= (x) =
_

_
E
0
=
1
l
_
l
0
(x)dx
E
n
=
2
l
_
l
0
(x) cos
_
n
l
x
_
dx
Jednadzba vodenja topline opisuje i proces difuzije. U tom slucaju u(x, t) ima
znacenje koncentracije sredstva koje difuzira na mjestu x u trenutku t.
Intuitivna interpretacija:
38 POGLAVLJE 5. JEDNAD

ZBA PROVODENJA TOPLINE

l
u
u(x,t)
Slika 5.2:
Druga derivacija, odnosno njen predznak, daju informaciju o odnosu vrijed-
nosti funkcije u nekoj tocki i srednjoj vrijednosti funkcije u nekim dvjema bliskim
tockama. Ako je druga derivacija negativna, graf funkcije je iznad spojnice, vri-
jednost funkcije u tocki je veca od srednje vrijednosti na nekoj okolini. Ako je
druga derivacija pozitivna, vrijednost funkcije u tocki je manja od srednje vri-
jednosti na nekoj okolini. Gledamo li na vrijednost funkcije kao na temperaturu
ili koncentraciju, jednadzba vodenja nam opisuje teznju ujednacavanja tempera-
ture/koncentracije.
Ako plast nije izoliran, imamo jednadzbu
u
t
= a
2

2
u
x
2
(u u
0
),
pri cemu je u
0
temperatura okolne sredine. Ako je koecijent velik u usporedbi
s a
2
, uzduzni tok topline ce biti mali u usporedbi s (u u
0
), jednadzba postaje
u
t
= (uu
0
). U kemiji jednadzba
u
t
= a
2

2
u
x
2
(uu
0
) opisuje promjenu
kolicine tvari u ovisnosti o difuziji
_
a
2

2
u
x
2
_
i o nastanku ( < 0) ili raspadu
( > 0) tvari u kemijskoj reakciji koja ovisi o razlici koncentracija u u
0
.
Ako osim difuzije imamo i brzinu sredstva, imamo konvektivnu difuziju,
u
t
= a
2

2
u
x
2
. .
difuzija
v
u
x
..
konvekcija
.
Parabolicke jednadzbe su asimtericke u vremenu: zamjenom t t dobijemo
u
t
= a
2

2
u
x
2
. Valna jednadzba je simetricna u vremenu. Parabolicke jed-
nadzbe opisuju ireverzibilne procese, a hiperbolicke jednadzbe opisuju reverzibilne
procese. Ne znamo predpovijest parabolickog procesa.
Poglavlje 6
Poprecne oscilacije membrane
Promatramo tanku membranu cije je nedeformirano stanje opisano podrucjem
D u ravnini.
D
L
y
T
Slika 6.1:
Rub podrucja D je krivulja L = D. Pod djelovanjem vanjske sile i unutarnjih
sila membrana se deformira. Deformaciju opisujemo funkcijom u(x, y, t) - progib
membrane na mjestu (x, y) u trenutku t.
Promatramo komad D omeden krivuljom l = .
39
40 POGLAVLJE 6. POPRE

CNE OSCILACIJE MEMBRANE

y
D

z
Slika 6.2:
Komad se deformira u komad

omeden krivuljom l

. Normala

N na

zadana je kao

N =
u
x

i
u
y

j +

k. Jedinicni vektor normale je

N
0
=

N
[

N[
.
Gustoca membrane opisana je s (x, y). Membrana je napeta silom

T koja
djeluje na rubu membrane u smjeru vanjske normale na D. Uslijed djelovanja
napetosti dolazi do unutarnjih kontaktnih sila. Unutarnja kontaktna sila zadana
je linijskom gustocom
_
Tds. Ona u svim smjerovima i tockama membrane ima
isti intenzitet.
Vanjska sila okomita na membranu zadaje se gustocom f(x, y, t) (gustoca
je sila po jedinici povrsine). Pretpostavljamo da je deformacija mala

u
x

1,

u
y

1. Uz tu pretpostavku moci cemo plosne integrale prve vrste po deformi-

ranom polozaju

zamijeniti dvostrukim integralom po nedeformiranom dijelu

podrucja :
(

) =
__

dS =
__

N[dxdy =
__

_
1 +
_
u
x
_
2
+
_
u
y
_
2
. .
1
dxdy ().
Sada je ukupna vanjska sila na komad

dana s
__

f(x, y, t)dS

__

f(x, y, t)dxdy.
Promatramo tocku P l

. U njoj imaju hvatiste vektori

N
0
,

t i n.
41
P l

N0
t
n
Slika 6.3:
Kontaktna sila

T u tocki P lezi u ravnini (

t, n), okomita je na

N
0
i djeluje u
smjeru n.

T = Tn. Vektor n je okomit i na

t i na

N
0
, pa je n = (

N
0

t) =

N
0
.
Zanima nas ukupna kontaktna sila na komad

, i to njena poprecna komponenta.

Zanima nas, dakle,

T
z
= (Tn)
z
. To je krivuljni integral prve vrste po l

od (Tn)
z
ds.
(

T)
z
=
_
l

(Tn)
z
ds = T
_
l

t

N
0
)
z
ds

t

N
0
= (

N
0

t) = (

N
0

dr) =

i

j

k

u
x

u
y
1
dx dy dz

.
Zanima nas samo z komponenta u smjeru

k.
(

N
0

dr)
z
=
_

u
y
dx +
u
x
dy
_
.
Dakle, krivuljni integral druge vrste za funkciju a =
u
y

i +
u
x

j glasi
(

T)
z
= T
_
l

u
y
dx +
u
y
dy
_
= T
_
l

adr.
Prema Greenovoj formuli, imamo
_
l
adr =
__

_
a
y
x

a
x
y
_
dxdy.
42 POGLAVLJE 6. POPRE

CNE OSCILACIJE MEMBRANE

Dalje imamo
(

T)
z
= T
_
l

u
y
dx +
u
x
dy
_
= T
_
l
_

u
y
dx +
u
x
dy
_
= (Green)
= T
__

_

x
_
u
x
_

y
_

u
y
__
dxdy
= T
__

2
u
x
2
+

2
u
y
2
_
dxdy.
Sada iz zakona ocuvanja kolicine gibanja
d
dt
__

_
(x, y)
u
t
(x, y, t)
_
dS =
__

_
(

T)
z
+ f(x, y, t)
_
dS
zamjenom plosnih integrala dvostrukima i ulaskom vremenske derivacije pod in-
tegral dobivamo
__

_
(x, y)

2
u
t
2
(x, y, t) T
_

2
u
x
2
(x, y, t) +

2
u
y
2
(x, y, t)
_
f(x, y, t)
_
dxdy = 0
Ovo je integralni oblik jednadzbe poprecnih oscilacija membrane. Kako to mora
vrijediti za sve D, slijedi
(x, y)

2
u
t
2
= T
_

2
u
x
2
+

2
u
y
2
_
+ f(x, y, t), (x, y) D

2
u
t
2
= T
_

2
u
x
2
+

2
u
y
2
_
+ f
Podijelimo li drugu jednakost sa dobivamo dvodimenzionalnu valnu jednadzbu

2
u
t
2
= a
2
_

2
u
x
2
+

2
u
y
2
_
+ p.
Za stacionarni slucaj
u
t
= 0, tj. u(x, y, t) = u(x, y),
a
2
_

2
u
x
2
+

2
u
y
2
_
= p(x, y)
Kako je a
2
=
T

, p(x, y) =
f(x, y)
g
, imamo
T
_

2
u
x
2
+

2
u
y
2
_
= f, odnosno
_

2
u
x
2
+

2
u
y
2
_
= g(x, y)
6.1. FOURIEROVAMETODAZA POPRE

CNE OSCILACIJE PRAVOKUTNE MEMBRANE43

2
u
x
2
+

2
u
y
2
_
= g - jednadzba ravnoteze membrane

2
u
x
2
+

2
u
y
2
_
= g - Poissonova jednadzba - elipticka jednadzba

2
u
x
2
+

2
u
y
2
_
= 0 - Laplaceova jednadzba - elipticka jednadzba
Uz valnu jednadzbu nam trebaju pocetni
u(x, y, 0) = (x, y)
u
t
(x, y, 0) = (x, y)
_
_
_
pocetni uvjeti
i rubni uvjeti
u [
D
= (t) Dirichletov
u
n
[
D
= (t) Neumannov
_
_
_
rubni uvjet.
u [
D
= 0 ucvrsceni
u
n
[
D
= 0 slobodni
_
_
_
rub
6.1 Fourierova metoda za poprecne oscilacije
pravokutne membrane
y
x 0
b
a
D
Slika 6.4:

2
u
t
2
= c
2
_

2
u
x
2
+

2
u
y
2
_
u D
u [
D
= 0
u(x, y, 0) = (x, y),
u
t
(x, y, 0) = (x, y, 0)
_

_
44 FOURIEROVA METODA ZA POPREC NE OSCILACIJE...
Prvo separiramo prostorne varijable od vremenske.
u(x, y, t) = F(x, y)G(t), F(x, y) = H(x)Q(y)
F

G = c
2
_

2
F
x
2
+

2
F
y
2
_
G

G
c
2
G
=
_

2
F
x
2
+

2
F
y
2
_
F
= k =
2
=
_

G + c
2

2
G = 0
_

2
F
x
2
+

2
F
y
2
_
+
2
F = 0 Helmholtzova jednadzba
Uvrstimo F = H(x)Q(y) u
_

2
F
x
2
+

2
F
y
2
_
+
2
F = 0.
H

Q + HQ

+
2
HQ = 0 / : HQ
H

H
=
1
Q
(Q

+
2
Q) = k =
2
H

+
2
H = 0
Q

+ (
2

2
)
. .
p
2
Q = 0, tj. Q

+ p
2
Q = 0.

G + c
2

2
G = 0 =G(t) = Acos ct + B sin ct
H

+
2
H = 0 =H(x) = C cos x + Dsin x
Q

+ p
2
Q = 0 =Q(y) = E cos px + F sin px
H(0) = H(a) = 0 =C = 0 &Dsin a = 0.
Buduci da su D, F ,= 0, imamo
Q(0) = Q(b) = 0 =E = 0 & F sin pb = 0,

m
=
m
a
, m = 1, 2, . . . i
p
=
n
a
, n = 1, 2, . . ..
F
mn
(x, y) = H
m
(x)Q
n
(y)
= K
mn
sin
_
m
a
x
_
sin
_
n
b
y
_
.
U funkciji G(t) se pojavljuje velicina c. Oznacimo ju s , = c. Iz
2

2
= p
2
imamo
2
=
2
+ p
2
, tj. =
_

2
+ p
2
. Kad
m
i p
n
prolaze sve vrijednosti
FOURIEROVA METODA ZA POPREC NE OSCILACIJE... 45
m = 1, 2, . . ., n = 1, 2, . . ., onda prolazi sve vrijednosti
mn
, pa i prolazi sve
vrijednosti
mn
= c
_
_
m
a
_
2
+
_
n
b
_
2
. Dakle, imamo
G
mn
(t) = A
mn
cos
mn
t + B
mn
sin
mn
t.
Sada je
u
mn
(x, y, t) = F
mn
(x, y)G
mn
(t)
i
u(x, y, t) =

m=1

n=1
u
mn
(x, y, t)
=

m=1

n=1
[L
mn
(cos
mn
t) + L

mn
sin(
mn
t)] sin
_
m
a
x
_
sin
_
n
b
y
_
.
Koecijente L
mn
i L

mn
odredimo iz pocetnih uvjeta
u(x, y, 0) = (x, y) =

m=1

n=1
L
mn
sin
_
n
b
y
_
. .
K
m
(y)
sin
_
m
a
x
_
=

m=1
K
m
(y) sin
_
m
a
x
_
.
K
m
(y) su koecijenti u razvoju (x, y) u sinusni Fourierov red po sin
_
m
a
x
_
.
Dakle
K
m
(y) =
2
a
_
a
0
(x, y) sin
_
m
a
x
_
dx.
No, sada su L
mn
koecijenti u Fourierovom razvoju od K
m
(y),
L
mn
=
2
b
_
b
0
K
m
(y) sin
_
n
b
y
_
dy.
Dakle,
L
mn
=
2
b
_
y
0
_
2
a
_
x
0
(x, y) sin
_
m
a
x
_
dx
_
sin
_
n
b
y
_
dy
L
mn
=
4
ab
_
a
0
_
a
0
(x, y) sin
_
m
a
x
_
sin
_
n
b
y
_
dxdy.
Slicno se, razvojem (x, y) u dvostruki Fourierov sinusni red, dobije
L

mn
=
4
ab
mn
_
a
0
_
a
0
(x, y) sin
_
m
a
x
_
sin
_
n
b
y
_
dxdy.
46 FOURIEROVA METODA ZA POPREC NE OSCILACIJE...
6.2 Harmonicke funkcije
Uvodimo pojam Laplacijana funkcije. Pod oznakom u mislimo na sljedeci izraz
u(x, y) =

2
u
x
2
+

2
u
y
2
.
Za funkciju s tri varijable Laplacijan je:
u(x, y, z) =

2
u
x
2
+

2
u
y
2
+

2
u
z
2
.
Primijetimo = _
2

Primjer 6.1 Nadimo u(r, ).

u =
1
r

r
_
r
u
r
_
+
1
r
2

2
u

2
Primjer 6.2
u =
1
r

r
_
r
u
r
_
+
1
r
2

2
u

2
+

2
u
z
2
Primjer 6.3 u(r, ) = u(r)
u =
1
r

r
_
r
u
r
_
Primjer 6.4 Pokazati da f(r) = a ln r + b zadovoljava jednadzbu f = 0.
f =
1
r

r
_
r
f
r
_
=
1
r

r
_
r
a
r
_
=
1
r

r
a = 0
Jednadzba u(x, y) = 0 je Laplaceova jednadzba za funkciju u(x, y) na D
R
2
.
Laplaceova jednadzba u tri dimenzije je oblika u(x, y, z) = 0. Svako rjesenje
Laplaceove jednadzbe zove se harmonicka funkcija ili regularni potencijal.
Laplacijan je najvazniji operator matematicke zike. Zasto? Intuitivno,
u(x, y) opisuje odstupanje vrijednosti funkcije u u tocki (x, y) od srednje vri-
jednosti funkcije u na nekoj okolini te tocke:
u > 0 = vrijednost u (x, y) je manja od prosjeka
6.2. HARMONI

CKE FUNKCIJE 47
u < 0 = vrijednost u (x, y) je veca od prosjeka
u = 0 = vrijednost u (x, y) je jednaka prosjeku, dakle, odredene
prosijekom na okolini.

2
u
t
2
= c
2
u
u
t
= a
2
u
_

_
komadi s dolaze od kontaktnih djelovanja
Kakve sve funkcije zadovoljavaju u = 0? Primjeri su x
2
y
2
, e
x
cos y, ln(x
2
+
y
2
), xy,
1
_
x
2
+ y
2
+ z
2
, . . .
u(x, y, z) =

2
u
x
2
+

2
u
y
2
+

2
u
z
2

Sto su harmonicke funkcije u jednoj varijabli?

u(x) =

2
u
x
2
= 0 =u(x) = Ax + B - linearne funkcije.
a+b
2
Slika 6.5:
u
_
a + b
2
_
=
1
2
(u(a) + u(b))
. .

I
u
, I = [a, b]
Vrijedi li to i u vise dimenzija?
Teorem 6.1 Neka je funkcija u(x, y) harmonicka u krugu sa sredistem u P
0
polumjera R. Ako su ta funkcija i njene sve parcijalne derivacije neprekidne na
tom krugu (s granicom), onda je u(P
0
) jednak srednjoj vrijednosti te funkcije na
rubu kruga, tj.
u(P
0
) =
1
2R
_
K
u(P)ds
48 FOURIEROVA METODA ZA POPREC NE OSCILACIJE...
P0
R
K
Slika 6.6:
Vrijednost harmonicke funkcije u sredistu kruga jednaka je srednjoj vrijednosti
na kruznici?
Teorem 6.2 Neka je funkcija u harmonicka u podrucju i neka nije konstanta
na . Tada u nema lokalnih ekstrema u podrucju .
Teorem 6.3 Neprekidna funkcija f harmonicka u R
2
ekstremne vrijednosti
poprima na .
Dokaz. Iz

2
f
x
2
+

2
f
y
2
= 0
slijedi

2
f
y
2
=

2
f
x
2
pa je

2
f
x
2

2
f
xy

2
f
yx

2
f
y
2

=
_

2
f
x
2
_
2

_

2
f
xy
_
2
< 0.
Dakle, f ne moze imati ekstreme u , pa ih mora poprimati na rubu.
Posljedica 6.1 (Princip maksimuma) Harmonicka funkcija neprekidna na
poprima ekstremne vrijednosti na rubu.
Primjer 6.5 Sapunica na zicanom okviru. Nema ekstrema. Ako se puse, imamo
vanjsku silu, nije vise Laplaceova jednadzba.
6.2. HARMONI

CKE FUNKCIJE 49
Laplaceova jednadzba predstavlja tzv. teror prosjeka.
Podsjetimo se i (unutarnjih) rubnih problema za Laplaceovu jednadzbu:
u(x, y) = 0 u
u [

= (x, y)
_
Dirichletov
u(x, y) = 0 u
u
n
[

= (x, y)
_
_
_
Neumannov
u(x, y) = 0 u
_
u
n
+ ku
_
[

= (x, y)
_
_
_
Robinov
Dirichletov problem u jednoj dimenziji:
f(b)
f(a)
Slika 6.7:
Unutarnji i vanjski problemi - rjesenje se trazi u ili u R
n
.
Teorem 6.4 Ako Dirchletov problem ima rjesenje, onda je ono jedinstveno.
Dokaz. Ako su u
1
, u
2
dva rjesenja Dirichletovog rubnog problema, onda je
v = u
1
u
2
harmonicka funkcija koja je jednaka nuli na . Onda je ona
jednaka nuli i u , tj. u
1
= u
2
.
Ako Neumannov problem ima rjesenje, onda ih ima beskonacno mnogo. Svi se
oni medusobno razlikuju za konstantu. Uvjet egzistencije rjesenja Neumannovog
rubnog problema
___
V
f(x, y, z)dV +
__
S
(x, y, z)dS = 0
50 FOURIEROVA METODA ZA POPREC NE OSCILACIJE...
__

f(x, y)dxdy +
_

(x, y)ds = 0,
gdje smo sa S oznacili rub od V , tj. S = V . Laplacijan ima konstantne
koecijente samo u Kartezijevim koordinatama.
Jednadzba u(x, y) = f(x, y) zove se Poissonova jednadzba. Analogno,
Poissonova jednadzba u tri dimenzije je u(x, y, z) = f(x, y, z).
u(x, y) = f(x, y) u
u [

= (x, y)
_
Dirichletov unutarnji rubni problem
u(x, y) = f(x, y) u
u
n
[

= (x, y)
_
_
_
Neumannov unutarnji rubni problem
u(x, y) = f(x, y) u
_
u
n
+ ku
_
[

= (x, y)
_
_
_
Robinov unutarnji rubni problem
Uz Poissonovu, podsjetimo se i Helmholtzove jednadzbe
u + k
2
u = 0 u
rubni uvjeti kao za Laplaceovu ili Poissonovu jednadzbu
_
6.2.1 Fourierova metoda za ravnotezu pravokutne mem-
brane
u(x, y) = 0
u(x, 0) = (x), u(0, y) = u(a, y) = u(x, b) = 0
_
(x)
Slika 6.8:
6.2. HARMONI

CKE FUNKCIJE 51
Separacija varijabli: u(x, y) = H(x)Q(y)
H

Q + HQ

= 0 =
H

H
=
Q

Q
= k =
2
H

+
2
H = 0 =H(x) = Acos x + B sin x
Q

2
Q = 0 =Q(y) = C ch y + D sh y
H(0) = H(a) = 0 =
_
H(x) = B sin x
H
n
(x) = B
n
sin
_
n
a
x
_
Q
n
(y) = C
n
ch
_
n
a
y
_
+ D
n
sh
_
n
a
y
_
u
n
(x, y) =
_
E
n
ch
_
n
a
y
_
+ E

n
sh
_
n
a
y
__
sin
_
n
a
x
_
u(x, y) =

n=1
_
E
n
ch
_
n
a
y
_
+ E

n
sh
_
n
a
y
__
sin
_
n
a
x
_
u(x, 0) = (x) =

n=1
E
n
sin
_
n
a
x
_
=E
n
=
2
a
_
a
0
(x) sin
_
n
a
x
_
dx
u(x, b) = 0 =

n=1
_
E
n
ch
nb
a
+ E

n
sh
nb
a
_
sin
_
n
a
x
_
Ovo je razvoj funkcije 0 u sinusni Fourierov red. Svi koecijenti moraju biti
jednaki nuli:
E
n
ch
nb
a
+ E

n
sh
nb
a
= 0 =E

n
= E
n
cth
nb
a
.
Ponovimo i zapis Laplaceovog operatora u polarnim koordinatama.
u(r, ) =

2
u
r
2
+
1
r
u
r
+
1
r
2

2
u

2
,
odnosno
u(r, , z) =

2
u
r
2
+
1
r
u
r
+
1
r
2

2
u

2
+

2
u
z
2
.
Laplaceov operator ima konstantne koecijente samo u Kartezijevom sustavu.
u(r, ) =
1
r

r
_
r
u
r
_
+
1
r
2

2
u

2
52 FOURIEROVA METODA ZA POPREC NE OSCILACIJE...
Ako u ne ovisi o , u(r, ) = u(r), onda je
u(r) =
1
r

r
_
r
u
r
_
Takva je funkcija harmonicka za u(r) = 0, tj. r
u
r
= const.,
u
r
=
c
r
.
Imamo u(r) = c ln r + b. U tri dimenzije je za u = u(r) Laplacijan zadan
pomocu u(r) =
1
r

r
_
r
2
u
r
_
. Tada je
1
r

r
_
r
2
u
r
_
= 0 r
2
u
r
= c,
u
r
=
c
r
2
=u =
c
r
+ b.
6.2.2 Problem ravnoteze kruzne membrane
0
r0
x
y
Slika 6.9:
u(r, ) = 0
u [
r
0
= ()
_
Rjesenje mora biti periodicno s periodom 2, tj. u(r, + 2) = u(r, ) i vrijedi
1
r

r
_
r
u
r
_
+
1
r
2

2
u

2
= 0.
Trazimo rjesenje u(r, ) u obliku u(r, ) = R(r)(). Uvrstavanjem u jed-
nadzbu te mnozeci s r
2
, dobijemo
()r

r
_
r
R(r)
r
_
+ R(r)

() = 0.
Odatle mora slijediti
r(rR

R
=

=
2
.
6.2. HARMONI

CKE FUNKCIJE 53
Zasto
2
? Kad bi ta konstanta bila negativna, onda () ne bi bilo periodicno.
Iz ( + 2) = () slijedi
2
= n
2
() = Acos + B sin
( + 2) = Acos( + 2) + B sin( + 2)
_
=
n
= n, n = 0, 1, 2, . . .

n
() = A
n
cos n+B
n
sin n - koristili smo periodicnost. U varijabli r imamo
r
2
R

+ rR

2
R = 0 sto nazivamo Eulerovom jednadzbom. Pretpostavljamo
rjesenje u obliku R(r) = r

.
( 1)r
2
r
2
+ rr
1

2
r

= 0 / : r

( 1) +
2
= 0 =
2
=
2
= n
2
= = n za n > 0.
Imamo R
n
(r) = C
n
r
n
+ D
n
r
n
za n > 0. Za n = 0 imamo r
2
R

+ rR

= 0,
tj. ru

+ u = 0 =
u

u
=
1
r
= ln u = ln r = u = R

=
1
r
= R =
a
0
ln r + b
0
.
Kako rjesenja moraju biti ogranicena u r = 0, imamo r
0
= 0, D
n
= 0, n 1,
pa nam je
u(r, ) = A
0
+

n=1
r
n
(A
n
cos n + B
n
sin n).
Za r = r
0
imamo
u(r
0
, ) = () = A
0
+

r
n
0
(A
n
cos n + B
n
sin n.
Ovo je upravo razvoj rubnog uvjeta () u Fourierov red. Dakle,
A
0
=
1
2
_
2
0
()d, A
n
r
n
0
=
1

_
2
0
() cos nd,
B
n
r
n
0
=
1

_
2
0
() sin nd.
u(r, ) = A
0
+

n=1
_
r
r
0
_
n
[a
n
cos(n) + b
n
sin(n)] ,
a
n
=
1

_
2
0
() cos nd, b
n
1

_
2
0
(sin nd.
Konstanta A
0
=
1
2
_
2
0
()d je upravo srednja vrijednost rubnog uvjeta na
kruznici r = r
0
.
54 FOURIEROVA METODA ZA POPREC NE OSCILACIJE...
6.2.3 Dirichletov problem u prstenu (kruznom vijencu)
0
x
y
R2
R1
u=g2
u=g1
u=0
Slika 6.10:
u = 0 R
1
< r < R
2
u [
r=R
1
= g
1
()
u [
r=R
2
= g
2
()
_

_
u(r, ) = R(r)()
Uvrstavanjem R(r)() u jednadzbu dobijemo dvije obicne diferencijalne jed-
nadzbe
r
2
R

+ rR

2
R = 0 Eulerova jednadzba

+
2
= 0
Kao i prije, iz druge jednadzbe slijedi
n
= n, zbog periodicnosti. To vodi na

n
() = p
n
cos n + q
n
sin n, n = 0, 1, 2, . . .
Eulerova jednadzba ima rjesenja
R
0
(r) = a
0
+ b
0
ln r za n = 0
R
n
(r) = s
n
r
n
+ t
n
r
n
za n > 0.
Sada je
u(r, ) =

n=0
R
n
(r)
n
()
= a
0
+ b
0
ln r +

n=1
_
(a
n
r
n
+ b
n
r
n
) cos n + (c
n
r
n
+ d
n
r
n
) sin n

6.2. HARMONI

CKE FUNKCIJE 55
Sada ne odbacujemo clanove s r
n
, jer vise nemamo r = 0 u podrucju. Iz rubnih
uvjeta u(R
1
, ) = g
1
(), u(R
2
, ) = g
2
() imamo sustave jednadzbi
a
0
+ b
0
ln R
1
=
1
2
_
2
0
g
1
(s)ds
a
0
+ b
0
ln R
2
=
1
2
_
2
0
g
2
(s)ds
_

_
rijesimo, dobijemo a
0
, b
0
a
n
R
n
1
+ b
n
R
n
1
=
1

_
2
0
g
1
(s) cos(ns)ds
a
n
R
n
2
+ b
n
R
n
2
=
1

_
2
0
g
2
(s) cos(ns)ds
_

_
rijesimo po a
n
, b
n
c
n
R
n
1
+ d
n
R
n
1
=
1

_
2
0
g
1
(s) sin(ns)ds
c
n
R
n
2
+ d
n
R
n
2
=
1

_
2
0
g
2
(s) sin(ns)ds
_

_
rijesimo, dobijemo c
n
, d
n
Primjer 6.6
u = 0, 1 < r < 2
u(1, ) = 0
u(2, ) = sin , 0 < 2
_

_
Odmah vidimo da je a
0
= 0, b
0
= 0 jer su oba integrala s desne strane jednaka
0. Nadalje, oba integrala s g
1
() su jednaka nuli, a jednak je nuli i integral
_
2
0
sin cos n d, n. Dakle, a
n
= b
n
= 0, n. Posljednji integral je razlicit
od nule samo za n = 1, dakle c
n
= d
n
= 0 za n > 1. Ostaje nam
c
1
+ d
1
= 0, tj. c
1
+ d
1
= 0
c
1
+
d
1
2
=
1

_
2
0
sin
2
d, 2c
1
+
d
1
2
= 1
_
_
_
=c
1
=
2
3
, d
1
=
2
3
Odatle je u(r, ) =
2
3
_
r
1
r
_
sin .
Primjer 6.7
u = 0, 1 < r < 2
u(1, ) = 3
u(2, ) = 5, 0 < 2
_

_
56 FOURIEROVA METODA ZA POPREC NE OSCILACIJE...
5
3
0 1 2
Slika 6.11:
Ovdje treba uociti da rjesenje ne ovisi o , jer rubni uvjeti ne ovise o .
Dakle, rjesenje je oblika u(r) = a
0
+ b
0
ln r.
a
0
+ b
0
ln 1 = 3
a
0
+ b
0
ln 2 = 5
_
=
a
0
= 3
b
0
ln 2 = 2 =b
0
=
2
ln 2
Dakle,
u(r, ) = 3 +
2
ln 2
ln r.
Primjer 6.8
u = 0, 1 < r < 2
u(1, ) = sin
u(2, ) = sin , 0 < 2
_

_
Odmah se vidi da je a
0
= b
0
= 0 jer je
_
2
0
sin d = 0. Isto tako, svi a
n
i b
n
su jednaki nuli jer je
_
2
0
sin cos n d = 0. Ostaju samo
c
1
+ d
1
=
1

_
2
0
sin
2
d = 1
2c
1
+
d
1
2
=
1

_
2
0
sin
2
d = 1.
Odatle je c
1
=
1
3
, d
1
=
2
3
i u(r, ) =
1
3
_
r +
2
r
_
sin .
6.2. HARMONI

CKE FUNKCIJE 57
6.2.4 Vanjski Dirichletov problem

Slika 6.12:
u = 0 u R
2

u [

= g
_
Ovdje se jos namece uvjet ogranicenosti za r . Promatramo specijalni
slucaj kad je krug.
u = 0 za 1 < r <
u(1, ) = g(), 0 < 2
_
Moramo odbaciti clanove s ln r, r
n
cos n i s
n
sin n jer svi oni za r .
Rjesenje je oblika
u(r, ) =

n=0
r
n
[a
n
cos(n) + b
n
sin(n)] ,
a koecijenti a
n
, b
n
se odreduju iz rubnog uvjeta
a
0
=
1
2
_
2
0
g()d, a
n
=
1

_
2
0
g() cos(n)d, n = 1, 2, . . .
b
n
=
1

_
2
0
g() sin(n)d, n = 1, 2, . . .
Primjer 6.9
u = 0, 1 < r <
u(1, ) = cos(4), 0 < 2
_
Ovdje je odmah jasno da su svi b
n
= 0 i svi a
n
= 0 osim a
4
koji je jednak 1.
Dakle,
u(r, ) =
1
r
4
cos(4).
58 FOURIEROVA METODA ZA POPREC NE OSCILACIJE...
Kako se to vizualizira?
Opcenito, za krug polumjera r
0
, rjesenje vanjskog Dirichletovog problema je
oblika
u(r, ) =

n=0
_
r
r
0
_
n
[a
n
cos(n) + b
n
sin(n)].
Postoje samo dva rjesenja dvodimenzionalne Laplaceove jednadzbe koja zavise
samo o r, a ne i o . To su c i ln r. Funkcija f(r) = ln r se zove logaritamski
potencijal i igra vaznu ulogu u teoriji. U tri dimenzije su jedina rjesenja od
u = 0 koja ovise samo o r konstanta i
1
r
. Funkcija f(r) =
1
r
se zove Newtonov
potencijal.
6.2.5 Oscilacije kruzne membrane. Valna jednadzba u
polarnim koordinatama
Promatramo inicijalno-rubni problem

2
u
t
2
= c
2

2
u
r
2
+
1
r
u
r
+
1
r
2

2
u

, 0 < r < 1, 0 < t <

u(1, ) = 0, 0 < 2, 0 < t <
u(r, , 0) = f(r, )
u
t
(r, , 0) = g(r, )

Pretpostavimo rjesenje u obliku u(r, , t) = U(r, )T(t). Uvrstavanjem u jednadzbu dobijemo

T

+
2
c
2
T = 0 harmonicke oscilacije;
2
> 0 zbog periodicnosti
U +
2
U = 0 Helmholtzova jednadzba
U =

2
u
r
2
+
1
r
u
r
+
1
r
2

2
u

2
Rubni uvjet za Helmholtzovu jednadzbu je
u(1, , t) = U(1, )T(t) = 0, t =U(1, ) = 0.
Dakle,
U +
2
U = 0
U(1, ) = 0

elipticki problem svojstvenih vrijednosti.

Pretpostavimo rjesenje u obliku U(r, ) = R(r)(). Uvrstavanjem u Helmholtzovu jednadzbu dobijemo
r
2
R

+rR

+ (
2
r
2
n
2
)R = 0
R(1) = 0

Besselova jednadzba

+n
2
= 0 ovdje smo morali uzeti n
2
zbog periodicnosti rjesenja po . To je isto kao za ravnotezu. Jos
imamo zikalno ogranicenje R(0) < .
6.2. HARMONI

CKE FUNKCIJE 59
Jednadzba r
2
R

+rR

+(
2
r
2
n
2
)R = 0 je poznata i vazna jednadzba. Njena rjesenja nisu elementarne
funkcije. Kako je to obicna diferencijalna jednadzba drugog reda, ona za svaki n 0 ima dva linearno nezavisna
rjesenja. To su Besselove funkcije prve vrste J
n
(
r
) i Besselove funkcije druge vrste Y
n
(
r
). Dakle
R
n
(r) = AJ
n
(
r
) +BY
n
(
r
).
Kako su Besselove funkcije druge vrste neogranicene za r 0, opce rjesenje je oblika R
n
(r) = AJ
n
(
r
).
J
n
(
r
) su svojstvene funkcije, konstanta A nije bitna.
0
J (r) 1
J (r) 0
r
r
Y (r) 1
Y (r) 0
0
Slika 6.13:
Iz rubnog uvjeta R(1) = 0, uvrstavanjem u R
n
(r) dobijemo J
n
() = 0. Dakle, da bi se R(r) ponistavala
na r = 1, moramo izabrati tako da bude nul-tocka Besselove funkcije, a takvih nul-tocaka ima beskonacno
puno.
= k
nm
- m-ta nul-tocka od J
1
(r). Te su nul-tocke poznate i tabelirane. Sada imamo
U
nm
(r, ) = J
n
(k
nm
r)[Acos(n) +Bsin(n)].
Za svaki = k
nm
imamo c = k
nm
c, pa svakom U
nm
(r, ) odgovara
T
nm
(t) = Acos(k
nm
ct) +Bsin(k
nm
ct).
Sada mozemo pisati
u(r, , t) =

n=0

m=1
J
n
(k
nm
r) cos(n)[A
nm
cos(k
nm
ct) +B
nm
sin(k
nm
ct)].
Ovdje smo komad Acos(n) + Bsin(n) pisali kao C cos(n), pri cemu je mjeren ne od 0 nego od nekog

0
(fazni pomak). Konstante A
nm
i B
nm
se sada odreduju iz pocetnih uvjeta preko njihovog razvoja po
Besselovim funkcijama.
Ako pocetni uvjeti ne ovise o ,
(r, , 0) = f(r)
u
t
(r, , 0) = 0

,
od svih J
n
(r) prezivi samo J
0
(r). Tada imamo
u(r, t) =

m=1
A
m
J
0
(k
0m
r) cos(k
0m
ct).
60 FOURIEROVA METODA ZA POPREC NE OSCILACIJE...
Iz pocetnog uvjeta u(r, 0) = f(r) =

m=1
A
m
J
0
(k
0m
r) vidimo da su koecijenti A
m
koecijenti u razvoju f(r)
u red po J
0
(k
0m
r). Te su funkcije ortogonalne na (0, 1):

1
0
rJ
0
(k
0i
r)J
0
(k
0j
r)dr =

0 , i = j
1
2
J
2
1
(k
0i
) , i = j
Sada imamo
A
m
=
2
J
2
1
(k
0m
)

1
0
f(r)J
0
(k
0m
r)dr, m = 1, 2, . . .
Kako izgledaju funkcije J
0
(k
0i
r), i = 1, 2, . . .?
0
r
r
J (r) 0
J k 0( r) 01
0
k01
k02
k03
k04
J (k r) 0 02
J (k r) 0 03
Slika 6.14:
m=1
m=2
m=3
m=4
Slika 6.15:
Stojni valovi na membrani. Frekvencije k
0m
c/2 nisu cjelobrojni visekratnici osnovne frekvencije pa visi
tonovi nisu cisti nadtonovi osnovnog tona.
k
0m
/k
0i
/ N
k
0m
= 2.40, 5.52, 8.65, 11.79, 14.93, . . . , m = 1, 2, 3, . . .
1 2.3 3.6 4.9 6.22 omjeri
Poglavlje 7
Numericke metode
Teorem 7.1 (Taylor) Neka je funkcija f klase C
n+1
na I = a, b). Tada za
x
0
I, x
0
+ h I, postoji c izmedu x i x
0
+ h takav da vrijedi
f(x
0
+ h) =
n

k=0
f
(k)
(x
0
)
k!
h
k
. .
Taylorov polinom stupnja n
+
f
(n+1)
(c)
(n + 1)!
h
n+1
. .
pogreska
.
7.1 Priblizno deriviranje (numericko derivi-
ranje)
x
1
x
2
f(x
2
)
f(x
1
)
x
1
+x
2
2
Slika 7.1:
f

_
x
1
+ x
2
2
_

f(x
2
) f(x
1
)
x
2
x
1
61
62 POGLAVLJE 7. NUMERI

CKE METODE
x
i-1
x
i+1
y
i+1
y
i-1
x
y
i
y
x
Slika 7.2:
Geometrijska ideja koja ne daje informaciju o ucinjenoj pogresci:
f

(x
i
)
f(x
i+1
) f(x
i
)
x
i+1
x
i
f

(x
i
)
f(x
i
) f(x
i1
)
x
i
x
i1
_

_
konacne razlike.
Uz oznake y = f(x), y
i
= f(x
i
), mozemo pisati
f

(x
i
)
y
i+1
y
i
x
i+1
x
i
desna razlika (engl. forward dierence)
f

(x
i
)
y
i
y
i1
x
i
x
i1
lijeva razlika (engl. backward dierence)
Desna i lijeva konacna razlika daju aproksimaciju cija je greska linearna u (x
i+1

x
i
) ili (x
i
x
i1
). Promatramo ekvidistantne tocke, tj. takve da je x
i+1
x
i
=
h > 0, zbog cega onda imamo
f

(x
i
)
y
i+1
y
i
h
, f

(x
i
)
y
i
y
i1
h
.
Aproksimiramo f Taylorovim polinomom drugog stupnja u tocki x
i
:
f(x
i
+ h) = f(x
i
) + f

(x
i
)h +
1
2
f

(c)h
2
, tj.
f(x
i
+ h) f(x
i
)
h
f

(x
i
) =
1
2
f

(c)h.
Slicno je i za lijevu konacnu razliku.
Kombiniranjem mozemo dobiti aproksimaciju kvadraticnu u h. Pogledajmo
opcenitiji slucaj
f(x
i
+ h) = f(x
i
) + f

(x
i
)h +
1
2
f

(x
i
)h
2
+
1
6
f

(x
i
)h
3
+ . . .
f(x
i
h) = f(x
i
) f

(x
i
)h +
1
2
f

(x
i
)h
2

1
6
f

(x
i
)h
3
+ . . .
_
_
_

7.1. PRIBLI

ZNO DERIVIRANJE (NUMERI

CKO DERIVIRANJE) 63
f(x
i
+ h) f(x
i
h) = 2f

(x
i
)h +
1
3
f

(x
i
)h
3
+ . . . / : 2h
f(x
i
+ h) f(x
i
h)
2h
. .
sredisnja (centralna) razlika
f

(x
i
) +
1
6
f

(x
i
)h
2
. .
pogreska
Koristeci aproksimacije Taylorovim polinomom viseg stupnja dobijemo tocniju
aproksimaciju derivacije, tj. aproksimaciju viseg reda u h. Na primjer,
f

(x
i
)
1
12h
[f(x
i
2h)8f(x
i
h)+8f(x
i
+h)f(x
i
+2h)] [
1
30
f
(5)
(x
i
)h
4
]
. .
pogreska
Gornja formula daje aproksimaciju 4. reda.
x
i
-2h x
i
-h x
i
x
i
+h x
i
+2h
x
Slika 7.3:
Primjer 7.1 f(x) = sin x, x
i
= 0.2, h = 0.1
f

(0.2)
sin 0.3 sin 0.1
0.2
=
0.2955202 0.0998334
0.2
= 0.9784340
f

(0.2)
1
1.2
[0 8 0.0998334 + 8 0.2955202 0.3894183] = 0.9800633
f

(0.2) = cos(0.2) = 0.9800666.

Problemi: Za male vrijednosti h izrazi u nazivniku postaju mali, a reciprocne
vrijednosti postaju velike. Nagomilava se greska zaokruzivanja. Numericko de-
riviranje je nestabilan proces, no ponekad je jedini moguci.
64 POGLAVLJE 7. NUMERI

CKE METODE
7.2 Numericko integriranje
x
1
...
x
2 b=
a=x
0
x
n
0
y
f(x)

1

n

2
x
Slika 7.4:
_
b
a
f(x)dx
n

i=1
f(
i
)(x
i+1
x
i
),
i
[x
i
, x
i+1
]
_
b
a
f(x)dx
n

i=1
f(
i
) x
i
Aproksimirat cemo
_
x
0
+h
x
0
f(x)dx.
x
0
x
0
+h
x
y
Slika 7.5:
7.2. NUMERI

CKO INTEGRIRANJE 65
_
x
0
+h
x
0
f(x)dx f(x
0
)h (a) formula pravokutnika
f(x
0
+ h)h (b) formula pravokutnika
f
_
x
0
+
h
2
_
h (c) formula sredine

[f(x
0
) + f(x
0
+ h)]h
2
(d) trapezna formula
Trapezna formula je aritmeticka sredina lijeve i desne formule pravokutnika.

Sto
je s pogreskama? Stavimo x
0
= 0.
_
h
0
f(x)dx =
_
h
0
[f(0) + f

(0)x +
1
2
f

(0)x
2
+
1
6
f

(0)x
3
+ . . .]dx
= hf(0) + f

(0)
h
2
2
+ f

(0)
h
3
6
+ f

(0)
h
4
24
+ . . .
Odatle je hf(0)
_
h
0
f(x)dx
1
2
h
2
f

(0), a to je pogreska za lijevu formulu

pravokutnika. Za desnu formulu pravokutnika imamo
hf(h)
_
h
0
f(x)dx = h[f(0) + hf

(0) + . . .] [hf(0) +
1
2
h
2
f

(0) + . . .]

1
2
h
2
f

(0),
sto je suprotnog predznaka od lijeve formule pravokutnika. Kako je (d) arit-
meticka sredina od (a) i (b), pogreska od (d) ce biti manja:
[f(0) + f(0) + hf

(0) +
1
2
h
2
f

(0)
. .
f(h)
+. . .]
h
2
[hf(0) +
1
2
h
2
f

(0) +
1
6
h
3
f

(0) + . . .]
=
_
1
4

1
6
_
h
3
f

(0) =
1
12
f

(0)h
3
.
Trapezna formula daje aproksimaciju treceg reda.
66 POGLAVLJE 7. NUMERI

CKE METODE
b a 0
y
f(x)
x
0
y
f(x)
x x
0
x +h
0
Slika 7.6:
b a x 0
y
Slika 7.7:
Podintegralna funkcija se zamjenjuje po dijelovima linearnom funkcijom. U
formuli pravokutnika se podintegralna funkcija zamjenjuje po dijelovima kon-
stantnom funkcijom. Zamjenom funkcije po dijelovima polinomom viseg stupnja
dobiju se formule viseg reda. Obicno se ide do polinoma drugog ili treceg stupnja.
Za polinome drugog stupnja dobijemo Simpsonovu formulu:
_
h
h
f(x)dx
h
3
[f(h) + 4f(0) + f(h)].
Pogreska Simpsonove formule je petog reda,
h
3
[f(h) + 4f(0) + f(h)]
_
h
h
f(x)dx
f
(4)
(0)
g
0
h
5
.
U praksi se interval integracije razbija na n poluintervala (pri cemu za Simpsonovu
formulu n mora biti paran).
7.3. NUMERI

CKO RJE

SAVANJE OBI

CNIHDIFERENCIJALNIHJEDNAD

ZBI67
a = x
0
< x
1
< . . . < x
n
< b
_
b
a
f(x)dx
h
3
[f(x
0
) + 4f(x
1
) + 2f(x
2
) + 4f(x
3
) + . . .
. . . + 4f(x
n1
) + f(x
n
)] (S)
_
b
a
f(x)dx
h
2
[f(x
0
) + 2f(x
1
) + 2f(x
2
) + . . . + 2f(x
n1
) + f(x
n
)] (T)
Primjer 7.2
_
1
0
4
1 + x
2
dx = I, n = 4 = h =
1
4
, x
0
= 0, x
1
=
1
4
, x
2
=
1
2
,
x
3
=
3
4
, x
4
= 1
I
T
=
4
8
_
1
1 + 0
+ 2
1
1 +
_
1
4
_
2
+ 2
1
1 +
_
1
2
_
2
+ 2
1
1 +
_
3
4
_
2
+
1
1 + 1
2
_
=
1
2
_
1 +
32
17
+
8
5
+
32
25
+
1
2
_
= 3.1311765
I
S
=
4
12
_
1 + 4
1
1 +
_
1
4
_
2
+ 2
1
1 +
_
1
2
_
2
+ 4
1
1 +
_
3
4
_
2
+
1
1 + 1
2
_
= 3.1415686
I = 3.1415926353 . . .
7.3 Numericko rjesavanje obicnih diferenci-
jalnih jednadzbi
Promatramo Cauchyjev problem za obicne diferencijalne jednadzbe prvog reda.
y

= f(x, y)
x(x
0
) = y
0
_
Najjednostavnija metoda je Eulerova metoda. Geometrijska interpretacija:
68 POGLAVLJE 7. NUMERI

CKE METODE
x +2h
0
x +h
0
x
0
y
0
y
x
Slika 7.8:
y(x
0
+ h) = y
0
+ hf(x
0
, y
0
), x
0
, x
1
, . . . , x
i
, . . .
y
0
, y
1
, . . . , y
i
, . . .
Eulerova metoda:
y
i+1
= y
i
+ hf(x
i
, y
i
)
x +h
0
x
0
y
x
}
}
-pogreka
tonavrijednost
hy (x )=hf(x ,y )-priblinavrijednost
0 0 0
Slika 7.9:
Eulerova metoda je vrlo jednostavna no nije jako dobra. Vidimo da se
pogreska akumulira. Bolji rezultati se postizu smanjenjem koraka h, no onda
se pocinje nakupljati greska zaokruzivanja. Poboljsana Eulerova metoda koristi
vise informacija koju nam daje f(x, y).
7.4. METODE RUNGEKUTTA 69
y
x
x
i
x
i+1
Slika 7.10:
y

i+1
= y
i
+ hf(x
i
, y
i
)
y
i+1
= y
i
+
1
2
h
_
f(x
i
, y
i
) + f(x
i+1
, y

i+1
)

U poboljsanoj Eulerovoj metodi korigiramo nagib pod kojim krecemo iz (x

i
, y
i
)
koristeci informaciju o f(x
i+1
, y

i+1
). Taj je nagib y

(x
i
) aritmeticka sredina
izmedu f(x
i
, y
i
) i f(x
i+1
, y

i+1
). Zasto moramo uvoditi y

i+1
? Zasto ne uzeti
f(x
i+1
, y
i+1
)? Ne znamo y
i+1
, ocjenjujemo ga linearnom aproksimacijom u
(x
i
, y
i
).

Sto ako zanemarimo da ne znamo y
i+1
?
Dobivamo implicitnu Adamsovu formulu drugog reda
y
i+1
= y
i
+
h
2
[f(x
i
, y
i
) + f(x
i+1
, y
i+1
)].
Ponekad se Adamsova formula moze eksplicitno rjesiti po y
i+1
, recimo kad je
f(x, y) linearno po y. Moze se i iterativno rjesavati.
7.4 Metode RungeKutta
Eulerova metoda temelji se na linearnoj ekstrapolaciji funkcije y

(x). Pokusajmo
vidjeti sto mozemo dobiti kvadratnom ekstrapolacijom. Uzmimo x
0
= 0, pret-
postavimo y(x) = + x + x
2
u okolini O i odredimo nepoznate koecijente
, i tako da jednadzba bude zadovoljena u okolini O.
y

= + 2x = f(x, + x + x
2
)
70 POGLAVLJE 7. NUMERI

CKE METODE
Razvijemo desnu stranu u Taylorov red (ili ju aproksimiramo Taylorovim poli-
nomom). Prisjetimo se,
f(x, y) = f(x
0
, y
0
) +
f
x
(x
0
, y
0
)(x x
0
) +
f
y
(x
0
, y
0
)(y y
0
)
+
1
2
_

2
f
x
(x
0
, y
0
)(x x
0
)
2
+ 2

2
f
xy
(x
0
, y
0
)(x x
0
)(y y
0
)
+

2
f
y
2
(x
0
, y
0
)(y y
0
)
2
_
+ . . .
+ 2x = f(0, ) + x
f
x
(0, ) + (x + x
2
)
f
y
(0, ) + . . .
Zbog y(0) = y
0
mora biti = y
0
. Izjednacavanjem koecijenata uz poten-
cije od x koliko se god moze (ovdje do x
1
) dobijemo = f(0, ), 2 =
f
x
(0, ) +
f
y
(0, ). (Stavimo li = 0 dobijemo Eulerovu metodu, linearnu
ekstrapolaciju).
y(h) = y(0)
..
y
0
+hf(0, y
0
) +
h
2
2
_
f
x
(0, y
0
) + f(0, y
0
)
f
y
(0, y
0
)
_
Sad treba aproksimirati
f
x
(0, y
0
) i
f
y
(0, y
0
). Dovoljno je uzeti najjednostavniju
aproksimaciju konacnim razlikama, jer su vec mnozene s h
2
, sto je malo.
f
x
(0, y
0
) =
1
h
[f(h, y
0
) f(0, y
0
)]
f
y
(0, y
0
) =
1
k
[f(j, y
0
+ k) f(j, y
0
)]
Ovdje su j i k velicine slicnog reda kao i h. Mozemo ih odabrati po volji. Neki
od mogucih izbora su:
j = 0, k = hf(0, y
0
)
j = 0, k = hf(h, y
0
)
j = h, k = hf(0, y
0
)
j = h, k = hf(h, y
0
)
7.4. METODE RUNGEKUTTA 71
Na primjer, treci izbor daje
y = y
0
+ hf(0, y
0
) +
h
2
2
_
1
h
(f(h, y
0
) f(0, y
0
)) + f(0, y
0
)
f(h, y
0
+ h) f(h, y
0
)
hf(0, y
0
)
_
y = y
0
+
h
2
f(0, y
0
)
. .
k
1
+
h
2
f(h, y
0
+ hf(0, y
0
))
. .
k
2
k
1
= hf(0, y
0
), k
2
= hf(h, y
0
+
k
1
2
)
y(h) = y
0
+
1
2
k
1
+
1
2
k
2
(x
i
, y
i
) (x
i+1
, y
i+1
)
k
1
= hf(x
i
, y
i
)
k
2
= hf(x
i+1
, y
i
+
1
2
k
1
)
y
i+1
= y
i
+
1
2
k
1
+
1
2
k
2
_

_
RungeKutta metoda drugog reda je poboljsana Eulerova metoda. Odgovara in-
tegraciji trapeznom formulom u kojoj je y(h) ocijenjen jednostavnom Eulerovom
metodom
y(h) y
0
+
h
2
[f(0, y
0
) + f(h, y(h)
. .
y
0
+hf(0,y
0
)
)]
Koristenjem Taylorovog polinoma viseg stupnja dobiju se RungeKutta metode
viseg reda. Najcesce je koristena RungeKutta metoda cetvrtog reda.
y

= f(x, y)
y(x
0
) = y
0
_
k
1
= hf(x
i
, y
i
)
k
2
= hf(x
i
+
h
2
, y
i
+
k
1
2
)
k
3
= hf(x
i
+
h
2
, y
i
+
k
2
2
)
k
4
= hf(x
i+1
, y
i
+ k
3
)
y
i+1
= y
i
+
1
6
k
1
+
1
3
k
2
+
1
3
k
3
+
1
6
k
4
_

_
Runge Kutta metoda 4. reda
Aproksimacija druge derivacije
y

(x) = (y

(x))

(x
i
) =
y

(x
i
) y

(x
i1
)
h
y

(x
i
) =
y(x
i+1
) y(x
i
)
h
y

(x
i
) =
y
i+1
2y
i
+ y
i1
h
2
y

(x
i1
) =
y(x
i
) y(x
i1
)
h
72 METODA KONACNIH RAZLIKA...
7.5 Metoda konacnih razlika za parcijalne difer-
encijalne jednadzbe - eksplicitna shema
Promatrat cemo inicijalno-rubni problem
_

_
u
t
=

2
u
x
2
0 < x < 1, 0 < t <
u(0, t) = 1 0 < t <
u
x
(1, t) = [u(1, t) g(t)] 0 < t <
u(x, 0) = 0 0 x 1
Temperatura na lijevom rubu je ksna, na desnom rubu je toplinski tok propor-
cionalan razlici temperatura ruba (u(1, t)) i sredine (g(t)).
0 1
x
t
T
x
j
= jh, h = x, j = 0, . . . , n
t
i
= ik, k = t, i = 0, . . . , n
u
ij
= u(x
j
, t
i
)
u
t
=
1
k
[u(x, t + k) u(x, t)] =
1
k
[u
i+1,j
u
ij
]

2
u
x
2
=
1
h
2
[u(x + h, t) 2u(x, t) + u(x h, t)]
=
1
h
2
[u
i,j+1
2u
i,j
+ u
i,j1
]
u
i+1,j
= u
i,j
+
k
h
2
[u
i,j+1
2u
i,j
+ u
i,j1
].
7.6. EKSPLICITNA SHEMA ZA VALNU JEDNAD

ZBU 73
Vrijednosti funkcije u su nam poznate na donjem (i = 0) rubu (iz pocetnog
uvjeta) i na lijevom rubu (rubni uvjet). Na desnom rubu imamo
u
x
(1, t) = [u(1, t) g(t)],
pri cemu je g(t) zadano. Ovo diskretiziramo kao
1
h
[u
i,n
u
i,n1
] = [u
i,n
g
i
],
odakle dobivamo
u
i,n
=
u
i,n1
hg
i
h + 1
.
Ovo se zove eksplicitna shema jer se vrijednosti u vremenu t dobivaju preko
vrijednosti u ranijim vremenima.
h =
1
u
(ili h =
L
u
), k =
T
m
.
7.6 Eksplicitna shema za valnu jednadzbu

2
u
t
2
=

2
u
x
2
, 0 < x < 1, 0 < t <
u(0, t) = g
1
(t)
u(1, t) = g
2
(t)
_
rubni uvjet 0 < t <
u(x, 0) = (x)
u
t
(x, 0) = (x)
_
_
_
pocetni uvjet 0 < x < 1

2
u
t
2

1
k
2
[u(x, t + k) 2u(x, t) + u(x, t k)]

2
u
x
2

1
h
2
[u(x + h, t) 2u(x, t) + u(x h, t)]
u
t

1
k
[u(x, k) u(x, 0)] =
1
k
[u(x, k) (x)]
u
i+1,j
= 2u
ij
u
i1,j
+
_
k
h
_
2
[u
i,j+1
2u
i,j
+ u
i,j1
], za i, j 2.
Vrijednosti za i = 1, tj. za t = t, dobivamo iz diskretizacije pocetnog uvjeta
1
k
[u(x
1
k) (x)] = (x), tj.
1
k
[u
1,j

j
] =
j
, u
1,j
=
j
+ k
j
74 METODA KONACNIH RAZLIKA...
a to startamo iz rubnih uvjeta.
Problemi s eksplicitnim shemama:
korak k po vremenu mora biti mali u usporedbi s korakom po prostornoj
koordinati. U suprotnom se nagomilava greska zaokruzivanja. Empirijsko
pravilo je
k
h
2
0.5.
numericka nestabilnost
treba balansirati pogresku metode i pogresku zaokruzivanja.
h

pogreka
metode
pogreka
zaokruivanja
h
opt.
0
Slika 7.11:
7.7 Implicitna shema za jednadzbu vodenja
topline
u
t
=

2
u
x
2
, 0 < x < 1, 0 < t <
u(0, t) = g
1
(t)
u(1, t) = g
2
(t)
_
rubni uvjet 0 < t <
u(x, 0) = (x), 0 x 1.
h = 0.1 = k 0.005 (200 koraka od t = 0 do t = 1). Promatramo gornji
problem s g
1
(t) = g
2
(t) = 0 i (x) = 1. Promatramo sljedecu aproksimaciju:
u
t
(x, t) =
1
k
[u(x, t + k) u(x, t)]

2
u
x
2
(x, t) =

h
2
[u(x + h, t + k) 2u(x, t + k) + u(x h, t + k)]
+
1
h
2
[u(x + h, t) 2u(x, t) + u(x h, t)],
7.7. IMPLICITNA SHEMA ZA JEDNAD

ZBU VODENJA TOPLINE 75

pri cemu se bira iz [0, 1]. Dakle

2
u
x
2
(x, t) se aproksimira utezanom sredinom
centralnih razlika po x u trenucima t i t + k = t + t. Za =
1
2
to je obicna
aritmeticka sredina. Za = 0 imamo eksplicitnu shemu od prije. Ovdje imamo
i mali problem jer ne znamo u(x, t + k)! Nastavimo:
1
k
(u
i+1,j
u
i,j
) =

h
2
(u
i+1,j+1
2u
i+1,j
+ u
i+1,j1
) +
1
h
2
(u
i,j+1
2u
ij
+ u
i,j1
)
u
i,0
= 0
u
i,n
= 0, i = 0, 1, . . . , m u
0,j
= 1, j = 1, . . . , n
_

_
Uvedimo oznaku r =
k
h
2
. Gornji izraz mozemo prepisati kao
ru
i+1,j+1
+ (1 + 2r)u
i+1,j
ru
i+1,j1
= r(1 )u
i,j+1
+ [1 2r(1 )]u
i,j
+ r(1 )u
i,j1
.
Za ksirani i te za j koji ide od 1 do n 1 gornji izraz je sustav od n 1
jednadzbi s n 1 nepoznanicom u
i+1,1
, u
i+1,2
, . . ., u
i+1,n1
. Rjesavanjem tog
sustava dobijemo vrijednosti aproksimacija funkcije u u unutarnjim cvorovima
resetke/mreze.
Primjer 7.3 (i) Odaberimo neki 0 1. Recimo, =
1
2
. (Izbor = 0.5
daje shemu poznatu kao Crank-Nicolsonova shema).
(ii) Odaberimo h i k. Recimo, h = x = 0.2, k = t = 0.08. Za ovakav
izbor je r =
k
h
2
= 2.
(iii) Mreza ima 4 unutarnja cvora po osi x.
0
1
1
2
3
1 2 3 4
}
x
Slika 7.12:
76 METODA KONACNIH RAZLIKA...
Formiramo jednadzbu za cvorove na razini i = 1.
u
10
. .
0
+3u
11
u
12
= u
00
u
01
u
02
= 1
u
11
+ 3u
12
u
13
= u
01
u
02
+ u
03
= 1
u
12
+ 3u
13
u
14
= u
02
u
03
+ u
04
= 1
u
13
+ 3u
14
u
15
..
0
= u
03
u
04
+ u
05
= 1
Sustav mozemo napisati uz pomoc trodijagonalne matrice sustava:
_

_
3 1 0 0
1 3 1 0
0 1 3 0
0 0 1 3
_

_
_

_
u
11
u
12
u
13
u
14
_

_
=
_

_
1
1
1
1
_

_
Kad rjesimo ovaj sustav, dobijemo u
11
, u
12
, u
13
, u
14
. Dalje s tim idemo u
jednadzbe za u
21
, u
22
, u
23
i u
24
. Dobijemo u
11
=
3
5
, u
12
=
4
5
, u
13
=
4
5
,
u
14
=
3
5
. Sad idemo dalje za vece i, tj. za veca vremena.
_

_
b
1
c
1
0 0 0
a
1
b
2
c
2
0 0
0 a
2
b
3
c
3
0
0 0 a
3
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
c
n1
0 0 0 a
n1
b
n
_

_
_

_
x
1
x
2
x
3
.
.
.
.
.
.
x
n
_

_
=
_

_
d
1
d
2
d
3
.
.
.
.
.
.
d
n
_

_
Transformiramo trodijagonalnu matricu u gornju trokutastu,
_

_
1 c

1
0 0 0
0 1 c

2
0 0
0 0 1
.
.
.
0 0
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
0 0 0 . . . 1 c

n1
0 0 0 . . . 0 1
_

_
_

_
x
1
x
2
x
3
.
.
.
.
.
.
x
n
_

_
=
_

_
d

1
d

2
d

3
.
.
.
.
.
.
d

n
_

_
pri cemu je c

1
=
c
1
b
1
, d

1
=
d
1
b
1
, c

i+1
=
c
i+1
b
i+1
a
i
c

i
, d

i+1
=
d
i+1
a
i
d

i
b
i+1
a
i
c

i
.
7.8. VARIJACIJSKI RA

CUN 77
U implicitnoj shemi na svakom vremenskom koraku moramo rjesavati linearni
sustav. Dobitak je numericka stabilnost, tj. mozemo uz grublji vremenski korak
dobiti istu tocnost. Grublji korak po vremenu znaci i manje racuna.
Trodijagonalne matrice smo vec vidjeli kod rjesavanja problema ravnoteze
zice. Pojavljuju se i kod konacnih razlika i kod metode konacnih elemenata za
zicu.
7.8 Varijacijski racun
Problem brahistokrone:
A
B
a
b
Slika 7.13:
Odrediti krivulju y = y(x) po kojoj ce se materijalna tocka mase m najbrze
spustiti iz tocke A u tocku B.
T =
_
T
0
dt =
_
L
0
dt
ds
ds =
_
L
0
ds
v
=
1

2mg
_
L
0
ds

y
=
1

2mg
_
b
a

1 + y

2
y
dx.
Gornja velicina T[y] ovisi o krivulji y = y(x), tj. ovisi o funkciji. Takve velicine
zovemo funkcionalima. Odredivanje brahistokrone svodi se na nalazenje funkcije
y(x) koja minimizira funkcional T[y] na klasi svih krivulja koje prolaze kroz A i
B, tj. na klasi svih funkcija koje zadovoljavaju y(a) = A, y(b) = B.
Opcenito, promatramo funkcional koji ovisi o funkciji, njenoj varijabli i o
derivaciji funkcije:
J[y] =
_
b
a
F(x, y, y

) dx.
Zanimaju nas funkcije y(x) za koje se taj funkcional minimizira i koje zadovol-
javaju y(a) = A, y(b) = B. Pretpostavimo da takva funkcija y(x) postoji.
78 METODA KONACNIH RAZLIKA...
Promotrimo malo varijaciju funkcije y, tj. funkciju y(x) + (x), pri cemu je
mali broj a (x) funkcija koja zadovoljava (a) = (b) = 0. Kako y minimizira
funkcional J, imamo J[y] J[y + ], za svaki . Gledamo to kao funkciju od
, () = J[y + ].
0
()

Slika 7.14:
Funkcija () ima minimum za = 0, pa iz Fermatove leme slijedi

() = 0
za = 0. Izracunamo

():

() =
d()
d
=
d
d
J[y + ] =
d
d
_
b
a
F(x, y + , y

) dx
=
_
b
a
_
F
y
(x) +
F
y

(x)
_
dx.
Parcijalnom integracijom dobijemo da je desna strana jednaka
_
b
a
_
F
y


x
F
y

_
(x) dx.(Rubni uvjet za (x)!)
Dakle, nuzni uvjet ekstrema funkcionala J[y] dan je kao
d()
d
=
_
b
a
_
F
y


x
F
y

_
(x) dx = 0.
Kako to vrijedi za sve (x) koje zadovoljavaju rubne uvjete, mora biti zadovoljeno
i
F
y


x
F
y

= 0.
To je osnovna lema varijacijskog racuna. Dakle:
Ako funkcija y(x) minimizira funkcional
J[y] =
_
b
a
F(x, y, y

) dx
7.8. VARIJACIJSKI RA

CUN 79
(na klasi glatkih funkcija koje zadovoljavaju rubne uvjete), onda y(x) mora zado-
voljavati i jednadzbu
F
y

d
dx
F
y

= 0 (7.1)
s tim rubnim uvjetom. Jednadzba (7.1) zove se Euler-Lagrangeova jednadzba.
Primjer 7.4 Pogledajmo primjer homogenog funkcionala koji ne ovisi o x: J[y] =
_
1
0
(y
2
+ y
2
)dx, y(0) = 0, y(1) = 1.
F(x, y, y

) = y
2
+ y
2
,
F
y
= 2y,
F
y

= 2y

,
d
dx
F
y

= 2y

.
Dakle,
F
y

d
dx
F
y

= 2y 2y

= 0,
tj.
_
y

y = 0
y(0) = 0, y(1) = 1
y(x) = 0.42(e
x
e
x
) = 0.84 sh x.
Primjer 7.5 F(u, u

) =
1
2
(au
2
+ bu
2
2fu) na [0, l], u(0) = u(l) = 0, pri
cemu su a(x) > 0, b(x) 0 na [0, l] i f(x) dovoljno glatke funkcije.
F
u
= bu f,
F
u

= au

,
d
dx
_
F
u

_
=
_
a(x)u

(x)
_
.
Dakle,
_
a(x)u

(x)
_
b(x)u(x) = f(x)
u(0) = u(l) = 0
_
izgleda li poznato?
Stvar funkcionira analogno i u vise dimenzija. Moze se pokazati da se mini-
mizacija funkcionala
J[u] =
_
1
0
_
1
0
_
_
u
x
_
2
+
_
u
y
_
2
_
dxdy uz u [

= g
moze svesti na Dirichletov problem u = 0 u , u [

= g. Slicno, funkcional
__

_
_
u
x
_
2
+
_
u
y
_
2
+ 2uf
_
dxdy
80 METODA KONACNIH RAZLIKA...
vodi na Poissonovu jednadzbu u = f u . Funkcional gornjeg oblika se zove
funkcional energije.
(Paralela: f(x) = 0 vs. min f
2
(x))
Funkcional J mozemo interpretirati preko potencijalne energije: F(u, u

) =
1
2
(au
2
2fu),
J[u] =
1
2
_
l
0
au
2
dx
. .
unutarnja potencijalna energija

_
l
0
fu dx
. .
potencijalna energija vanjske sile
, au
2
= au

= qu

7.9 Ritzova metoda

F(u, u

) =
1
2
(au
2
fu), J[u] =
1
2
_
l
0
au
2
dx
_
l
0
fu dx
u(0) = u(l) = 0.
Uzmimo dopustene funkcije
1
, . . . ,
n
koje su linearno nezavisne. One raza-
pinju vektorski potprostor L(
1
, . . . ,
n
). Promatramo nas funkcional na tom
potprostoru. Neka se minimizira za u
n
L(
1
, . . . ,
n
).
F(u
n
) = min
vL(
1
,...,
n
)
F(v).
Intuitivno je jasno da vise dimenzija daje bolju aproksimaciju, tj. da, u odredenom
smislu, u
n
u, gdje je u tocno rjesenje.
u
n
=
n

i=1

i
F(u
n
) = F
_
n

i=1

i
_
= (
1
, . . . ,
n
).
Trazimo vrijednosti
1
, . . . ,
n
za koje se minimizira (
1
, . . . ,
n
). One moraju
7.9. RITZOVA METODA 81
zadovoljavati nuzni uvjet

i
= 0, i = 1, . . . , n.
(
1
, . . . ,
n
) =
1
2
_
l
0
a
_
n

i=1

i
_
2
dx
_
l
0
f
_
n

i=1

i
_
dx /

j
=
_
l
0
a
_
n

i=1

i
_

j
..

n
i=1

j
..

ij

j
dx
. .
K
ji
poznato

_
l
0
f
j
dx
. .
poznato, f
j
oznaka
n

i=1
K
ji

i
= f
j
, j = 1, . . . , n - linearni sustav za
j
, tj. K =

f. Matrica
K = [K
ij
] se zove matrica krutosti. Ona je uvijek regularna, zbog linearne
nezavisnosti baznih funkcija. Za bazne funkcije uzimamo one koje imaju svojstva
glatkosti koja ocekujemo od rjesenja. Konacnim elementima nazivamo funkcije
koje su razlicite od nule na malim komadima u [0, l].
3

3
l
1
1
n
n
linearnielementi
vorovi
trodijagonalnamatrica
Slika 7.15:
Ako umjesto linearnih uzmemo slozenije elemente, raste broj dijagonala u
matrici krutosti. Dobivamo vrpcastu matricu. U vise dimenzija sirina vrpce
ovisi o numeraciji cvorova.
Ritzova aproksimacija je ortogonalna projekcija tocnog rjesenja na potprostor
L(
1
, . . . ,
n
), pri cemu je ortogonalnost u smislu skalarnog produkta deniranog
s f g =
_
l
0
f

dx.
82 METODA KONACNIH RAZLIKA...
7.10 Metoda konacnih razlika za elipticke prob-
leme
f

(x)
1
2h
[f(x + h) f(x h)]
f

(x)
1
h
2
[f(x + h) 2f(x) + f(x h)]
Polazeci od gornjih formula dobivamo sljedece aproksimacije

2
u
x
2

1
h
2
[u(x + h, y) 2u(x, y) + u(x h, y)]

2
u
y
2

1
k
2
[u(x, y + k) 2u(x, y) + u(x, y k)]
u
01
u
02
u
0n
u
m0
u
20
u
10
u
00
...
.
.
.
Slika 7.16:
7.10. METODA KONA

CNIH RAZLIKA ZA ELIPTI

CKE PROBLEME83
u(x, y) = u
ij
u(x, y + k) = u
i+1,j
u(x + h, y) = u
i,j+1
u(x, y k) = u
i1,j
u(x h, y) = u
i,j1
u
x
(x, y) =
1
2h
(u
i,j+1
u
i,j1
)
u
y
(x, y) =
1
2k
(u
i+1,j
u
i1,j
)

2
u
x
2
(x, y) =
1
h
2
[u
i,j+1
2u
ij
+ u
i,j1
]

2
u
y
2
(x, y) =
1
k
2
[u
i+1,j
2u
ij
+ u
i1,j
]
Odavde dobivamo diskretizaciju operatora u =

2
u
x
2
+

2
u
y
2
:
u(x, y) =
1
h
2
[u
i,j+1
2u
ij
+ u
i,j1
] +
1
k
2
[u
i+1,j
2u
ij
+ u
i1,j
].
Za slucaj h = k imamo za jednadzbu u = 0
u
i+1,j
+ u
i1,j
+ u
i,j+1
+ u
i,j1
4u
ij
= 0.
Odatle
u
ij
=
1
4
[u
i+1,j
+ u
i1,j
+ u
i,j+1
+ u
i,j1
].
Dakle, vrijednosti u unutarnjim cvorovima su srednje vrijednosti na susjednim
cvorovima. Postupak rjesavanja:
i) Pridruzimo velicinama u
ij
srednju vrijednost svih rubnih uvjeta.
ii) Zamijenimo vrijednosti u
ij
novim vrijednostima dobivenim usrednjavanjem
preko cetiri susjedna cvora. (Nije narocito bitno kojim redom, moze po
redovima a moze i po stupcima.) Nakon nekoliko iteracija postupak kon-
vergira.
84 METODA KONACNIH RAZLIKA...
Primjer 7.6 u = 0 na 0, 1) 0, 1)
u(x, 0) = sin x
u(x, 1) = u(0, y) = u(1, y) = 0
_
rubni uvjet
m = n = 3
0
0 0
0 0
0
0
1
1
u
11
u
12
u
21
u
22
0
x
y
sin

3
sin
2
3
Slika 7.17:
Sustav za u
11
, u
12
, u
21
, u
22
:
4u
11
+ 0 + sin

3
+ u
12
+ u
21
= 0
4u
12
+ u
11
+ sin
2
3
+ 0 + u
22
= 0
4u
21
+ 0 + 0 + u
11
+ u
22
= 0
4u
22
+ 0 + 0 + u
21
+ u
12
= 0
Imamo onoliko jednadzbi koliko je unutarnjih cvorova mreze. U matricnom obliku
sustav zapisujemo kao
_

_
4 1 1 0
1 4 0 1
1 0 4 1
0 1 1 4
_

_
_

_
u
11
u
12
u
21
u
22
_

_
=
_

3
2

3
2
0
0
_

_
Ovakvi se sustavi rjesavaju iteracijskim metodama. Neke od njih su Jacobi-
jeva, Gauss-Seidelova, SOR. Matrice su im rijetke, vrpcaste, dijagonalno domi-
nantne. Za Neumannov problem, derivacije koje ulaze u rubne uvjete zamjenjuju
se konacnim razlikama. Metoda je, uz ocite modikacije, primjenjiva i na neho-
mogene probleme (u desnu stranu ulaze f(x, y) = f
ij
) i na probleme s nekon-
stantnim koecijentima (njihove vrijednosti u cvorovima mreze ulaze u matricu
7.10. METODA KONA

CNIH RAZLIKA ZA ELIPTI

CKE PROBLEME85
koecijenata).

Sto ako podrucje nije pravokutnik? Rubni uvjeti zadani na
zamjenjuju se vrijednostima u cvorovima mreze.
x
y
0
Slika 7.18:
Mreza ne mora biti svuda jednako gusta - adaptivne metode. Problemi nu-
meracije cvorova - utjecaj na strukturu matrice, tj. raspored nula, sirinu vrpce,
itd.