ETIKA ISTRAIVANJA KOJA SE PROVODE NA IVOTINJAMA

Prof. dr sc Melita alkovi-Petrii Pitanje opravdanosti uporabe ivotinja u znanstvenim istraivanjima kojima je krajnji cilj korist za ovjeka, predmet je brojnih biomedicinskih rasprava. Uporaba ivotinja u znanstvenim istraivanjima prati razvoj medicine, s korjenima koji seu jo u staru Grku. Otkrie anestetika i Darwin-ovo Podrijetlo vrsta koje zagovara bioloku slinost ovjeka i ivotinja pridonijelo je poveanoj uporabi ivotinja u istraivanjima. Nedvojbeno je da su pokusi na ivotinjama omoguili izuzetno vana dostignua u medicini, poput, primjerice, otkria cjepiva protiv uzronika djeje paralize, difterije, hripavca, moderne anesteziologije, transplantacije organa, te razliitih suvremenih dijagnostikih, terapijskih i kirurkih postupaka. Nadalje, bez njih se niti u budunosti ne moe oekivati znaajniji napredak u spreavanju, dijagnosticiranju i lijeenju bolesti ljudi. Meutim, razvojem znanstvene, strune i drutveno-moralne svijesti, doputene granice unutar takvih istraivanja postaju stroe, a postavljaju se i odreeni uvjeti bez ijeg ispunjavanja istraivanja na ivotinjama nisu dozvoljena. U suvremenoj humanoj medicini, ivotinjski su modeli, dakle, nuni, ali kako je pri tom svaki pokus praen odreenom nelagodom, boli i patnjom ivotinja, sve su brojnije moralne dvojbe, te se sve vie panje posveuje postupcima koji uklanjaju i/ili ublaavaju ove simptome. Za pretpostaviti je da svi traumatski podraaji koji izazivaju bol u ljudi takoer izazivaju bol i u ivotinja, s bitnom razlikom da se u ivotinja intenzitet boli teko moe procijeniti i "izmjeriti". injenica je takoer da je bol kao osjetilni i emocionalni odgovor na traumatski podraaj izrazito individualnog karaktera, ne samo u ljudi, ve i u ivotinja, ovisno o vrsti, spolu, dobi i sl. Navedene specifinosti odgovora na bol u ivotinja, u svezi moralne i razliitim regulativama predviene obaveze njenog ublaavanja, jasno upuuje na potrebu odgovarajue izobrazbe ljudi koji su ukljueni u pokuse na ivotinjama u smislu prepoznavanja normalnog ponaanja, izgleda i zdravstvenog statusa ivotinja i njihovog odstupanja od normale. Prema Meunarodnim naelima za biomedicinska istraivanja na ivotinjama (u dodatku), postupke koji mogu prouzroiti vie od trenutne ili minimalne boli, potrebno je provoditi uz prikladnu sedaciju, analgeziju ili anesteziju. Farmakoloki pristup lijeenja boli u ivotinja ukljuuje lijekove s poznatim analgetskim svojstvima, meutim, esto puta istraivai smatraju da bi primjena analgetika mogla utjecati na istraivaki postupak i ispitivane parametre. Ipak, ako je mogue, potrebno je pravilno odabrati vrstu analgetika, s prihvatljivim mehanizmom djelovanja i prihvatljivim eventualnim interakcijama. Slino se pitanje postavlja pri usmrivanju ivotinja na kraju pokusa. U najveem broju pokusa na laboratorijskim ivotinjama za konana istraivanja koristi se bioloki materijal koji nije dostupan dok je ivotinja iva, dok su u drugim pokusima ivotinje podvrgnute postupcima koji ostavljaju teka trajna oteenja, onemoguavajui im time normalne fizioloke funkcije i drastino smanjujui kvalitetu ivota, te se po zavretku takvih pokusa ivotinje usmruju. Ovaj je postupak potrebno provesti potujui osnovna naela humanosti (u stranoj literaturi rabi se naziv eutanazija). Da bi smrt u ivotinja nastupila bezbolno i bez stresa, gubitak svijesti treba prethoditi gubitku motorne aktivnosti. Vano je napomenuti da se gubitak motorne aktivnosti ne smije izjednaavati s gubitkom svijesti i odsutnou stresa. Zbog toga se sredstva koja izazivaju miinu paralizu (npr. depolarizirajui i nedepolarizirajui miini relaksansi) u uvjetima odrane svijesti ne smiju rabiti kao samostalna sredstva za eutanaziju ivotinja. Prilikom odabira najprikladnijeg naina eutanazije treba voditi rauna o vrsti, starosti, veliini i broju ivotinja, dostupnosti farmakolokih sredstava i odgovarajue opreme, te vjetini osobe koja provodi eutanaziju. U svezi navedenih postupaka koji se provode na ivotinjama tijekom znanstvenih istraivanja, moralne su obveze osoba odgovornih za planiranje i provoenje pokusa, kao i neposrednog istraivaa, da prije i tijekom pokusa postavljaju sebi pitanja: 1. Koja je svrha istraivanja i nadilazi li potencijalna znanstvena korist dobivenih rezultata stvorenu nelagodu i patnju ivotinja (tzv. "cost-benefit" analiza)? 2. Je li mogue primijeniti odgovarajuu zamjenu modela?(REPLACEMENT) 3. Je li mogue racionalizirati i smanjiti broj ivotinja u pokusu?(REDUCTION) 4. Je li mogue usavriti eksperimentalni mode?(REFINEMENT)

Ova su naela poznata kao tzv. "3R model": Replacement (zamjena modela), Reduction (smanjenje broja ivotinja), Refinement (poboljanje modela), ije je provoenje i pridravanje propisano razliitim meunarodnim deklaracijama o etici pokusa na laboratorijskim ivotinjma. Pridravanje naela 3R modela tijekom planiranja i provoenja pokusa na ivotinjama bitno pridonosi moralnoj, a takoer i znanstvenoj kvaliteti istraivanja. Nakon uvoenje 3R modela najupeatljiviji pokazatelj promjene stava o uporabi ivotinja u znanstvenim istraivanjima bio je smanjenje broja koritenih ivotinja, prisutno u razliitim omjerima po pojedinim zemljama. U zapadnoeuropskim zemljama, u posljednjih 20 godina ukupan broj koritenih ivotinja se prepolovio, dok je u SAD-u, gdje se godinje koristi prosjeno 18-22 milijuna ivotinja, u istom periodu prepolovljen broj samo pasa i maaka (obzirom da ove vrste ine najbrojniju skupinu kunih ljubimaca), broj primata ostao je nepromijenjen, a za male glodavce nema pouzdanih podataka. Upravo bi, meutim taj podatak bio znaajan, obzirom da od ukupnog broja ivotinja u znanstvenim istraivanjima, 80-85% ine mievi i takori, dok 1-10% otpada na ostale glodavce, ptice i ribe, a manje od 1% na pse, make i primate. U SAD-u se, meutim, psi zamjenjuju drugim vrstama ivotinja, poput svinja, krava i sl., dok su u Kanadi ribe zamijenile veinu sisavaca, posebno u toksikolokim istraivanjima. Smanjenja broja koritenih ivotinja posljedica je ne samo etikih dilema, ve meu ostalim i metodolokih promjena u samom izvoenju znanstvenog istraivanja. Naime, sve vie su zastupljeni postupci molekularne biologije koji omoguavaju veu iskoristivost postojeih eksperimentalnih modela. Meutim, razvoj molekularne biologije i molekularne genetike otvorio je vrata i genetskom ininjeringu, u kojem se najee koriste mievi. Transgenine ivotinje s ciljanim, umjetno nainjenim modifikacijama odreenih gena postale su jednim od glavnih modela u suvremenim biomedicinskim istraivanjima, ime se bitno promijenila slika o uporabi ivotinja u pokusima. Naime, u Velikoj Britaniji u kojoj se, kao to je ve spomenuto, broj ivotinja koritenih u pokusima smanjuje, uzgoj transgeninih ivotinja poveao se etiri puta u periodu od 1990 - 1995, kada je iznosio oko 215000 ivotinja, a udio postupaka na transgeninim ivotinjama ve je 1997. g. iznosio 13% svih znanstvenih istraivanja (98% na mievima). Ovi podaci upuuju na mogui rizik da e intenzivna istraivanja i golemi interes za svakodnevni razvoj sve novijih transgeninih sojeva zapravo dovesti do poveane uporabe ivotinja u biomedicinskim istraivanjima. Zemlje u kojima su istraivanja na transgeninim ivotinjama intenzivna i s tendencijom porasta, osnivaju nacionalna tijela zaduena posebno za etika pitanja u svezi transgeninih ivotinja, te usklaivanje istih unutar Europske unije. Meutim, s etikog stanovita promjena gena moe imati znaajnih negativnih posljedica za zdravlje i dobrobit ivotinja, poput produene gestacije, poveanog embrionalnog fetalnog i perinatalnog gubitka, nastanka anomalija, razliite mutacijske efekte i ekspresija transgena s nepredvidivim ishodom. Uslijed toga, posljedice su uestali neuspjeh, a time i veliki, esto i uzaludni gubitak ivotinja jer su pojedini geni i njihovi produkti od vitalnog znaaja i njihovo "izbacivanje" u ivotinja ima smrtonosni uinak ili znaajno smanjuje kvalitetu ivota. Osim toga, genetski promijenjene ivotinje pokazuju veliku varijabilnost u odravanju i kvaliteti zdravlja. ovjek je, meutim, otiao jo jedan korak dalje. Vijest o janjetu nazvanom Dolly (ije ime, u prijevodu "lutka", simbolino upuuje na igraku u rukama ljudi), prvoj ivotinji kloniranoj iz zrele, diferencirane stanice odrasle ovce bila je svojevremeno (no, ne i danas) prava senzacija. Nedvojbeno se radi o znaajnom napretku u medicini, a odreene prednosti prisutne su i s bioetikog stanovita, npr. smanjuje se broj neuspjelih pokuaja pri razvoju transgeninih ivotinja, pojednostavnjuje se ouvanje genetski vanih sojeva i vrsta ivotinja i sl. Sasvim je jasno da ovaj postupak ima i ozbiljnih negativnih strana, stoga je kloniranje odraslih ivotinja zapoelo pravu lavinu bioetikih rasprava koje nadilaze okvire ovog teksta. Mogua zloporaba ovog postignua potaknula je svjetsku biomedicinsku i iru drutvenu javnost na zahtjev za zakonskom regulacijom kloniranja ivotinja (SAD, Australija, Japan, UK, Njemaka i dr.), jer spoznaja o nepredvidivosti moguih implikacija nekontroliranog kloniranja ivotinja djeluje pomalo zastraujue. Premda su naela 3R modela osnovna za provoenje znanstvenih istraivanja na ivotinjama, sve je oiglednije da ona ne pokrivaju etika pitanja nametnuta suvremenim dostignuima u

biomedicini, poput navedenih istraivanja na genetski promijenjenim i kloniranim ivotinjama, ivotinjama uzgajanim samo kao model pojedinih bolesti, neprihvatljivosti odreene razine oteenja, broja ili openito uporabe odreenih vrsta ivotinja u pokusima. Novije spoznaje upuuju, stoga, da klasina 3R naela treba vrlo paljivo interpretirati, osuvremeniti i proiriti kako bi, u korak s vremenom, zahvaala i nadolazee aktualne etike probleme u istraivanjima na ivotinjama. Meutim, primjena moralnih naela i 3R modela mora biti praena i zakonskim propisima istih obveza, te kontrolom njihove primjene. Pri tom je, naravno, sam in donoenja zakona i njegov sadraj odreen stupnjem razvoja pojedinog drutva. Zakonske regulacije ove problematike razlikuju se od drave do drave, a zemlje poput Velike Britanije, Njemake i SAD-a nalaze se zbog svojih visokih standarda, strogo odreenih doputenih postupaka u radu sa ivotinjama, te jo stroe kontrole istih, na samom vrhu ljestvice. Ti su standardi dijelom uvjetovani i udovoljavanjem kriterija za dobivanje dozvole za izlazak novog lijeka na trite, za objavljivanje znanstvenih radova u svjetski priznatim asopisima, a i zatitom od razliitih drutava za zatitu ivotinja, meu kojima neka poprimaju karakter gotovo teroristikih organizacija. U Hrvatskoj je 1999. godine donesen prvi zakon posveen ovoj problematici, Zakon o dobrobiti ivotinja (u dodatku), koji u sebi ukljuuje i propise vezane uz zatitu ivotinja za pokuse i druga znanstvena istraivanja. Ovim se zakonom propisuje tko moe obavljati pokuse na ivotinjama i u koju svrhu Znanstvenici razliitih disciplina, koji su ve dugi niz godina u svakodnevnom kontaktu s pokusnim ivotinjama u ovom su se zakonu susreli s odreenim ogranienjima pri izvoenju pokusa. Zabranjuje se uporabe ivotinja radi isprobavanja oruja i streljiva, te istraivanja proizvoda duhana i kemijskih sredstava za pranje i dezinfekciju. Takoer se propisuje dobivanje dozvole obavljanja pokusa na ivotinjama, voenje zapisnika tijekom pokusa i njihova pohrana i uvanje nakon zavretka pokusa. Nadalje, propisane su novane kazne za krenje pojedinih lanaka donesenog Zakona. O provedbi ovog zakona u praksi jo nema povratnih informacija, a ostalo je nejasno pitanje kontrole njegovog provoenja. Unato odreenim propustima i teko primjenjivim ogranienjima, samo donoenje zakona ve je veliki pomak u etikom pristupu znanstvenih istraivanja koja se provode na ivotinjama u Hrvatskoj Naime, ozbiljniji pristup ovoj problematici u naoj zemlji zapoeo je tek posljednjih deset godina, osnivanjem Drutva za laboratorijske ivotinje 1990. godine, koje je 1993. godine promijenilo naziv u Hrvatsko drutvo za znanost o laboratorijskim ivotinjama. Primarni cilj drutva je unapreenja rada s laboratorijskim ivotinjama u skladu sa suvremenim dostignuima. Nedvojbeno je, dakle, da su istraivanja na ivotinjama neizbjean dio sadanjosti i budunost ljudskog zdravlja. Ipak, ne smije se zaboraviti da se u tu svrhu znanost i biomedicinska istraivanja svakako moraju pravilno usmjeriti, na nain da ne spreavaju napredak, ali da su pri tom zakonskim propisima primjereno regulirana i kontrolirana. Dok su do nedavno ogranienja bila tehnike naravi to je (metodoloki) mogue uiniti?, znanstvenici se danas suoavaju s novim ogranienjima to je (etiki) prihvatljivo uiniti?, koja suvremenim istraivanjima na ivotinjama daju novu dimenziju i kvalitetu.
LITERATURA ALFARO V. Specification of laboratory animal use in scientific articles: current low detail in the journals' instructions for authors and some proposals. Methods Find Exp Clin Pharmacol. 2005;27:495-502. AVMA. Report of the AVMA Panel on Euthanasia. JAVMA 2001; 218: 671-696. BARNARD ND, KAUFMAN SR. Animal research is wasteful and misleading. Scientific American 1997; Feb: 80-82. BOTTING JH, MORRISON AR. Animal research is vital to medicine. Scientific American 1997; Feb: 83-85. FLECKNELL P. Pain assessment, alleviation and avoidance in laboratory animals. (http://altweb.jhsph.edu/publications/anzccart/issue8.htm) Home Office. Statistics of scientific procedures on living animals Great Britain 1997. Command 4025, TSO: London, 1998. LASSEN J, GJERRIS M, SANDOE P. After Dolly--ethical limits to the use of biotechnology on farm animals. Theriogenology. 2006;65:992-1004. MANI P. Animal welfare problems concerning the use of transgenic animals. ALTEX 1998; 15: 32-33.

MASOOD EHSAN. Pressure grows for inquiry into welfare of transgenic animals. Nature 1997; 388: 311-312. MORADPOUR D. Molekulare Krankheitsmodelle. Deutsche Medicinische Wochenschrief 1997; 122: 15271530. MUKERJEE M. Trends in animal research. Scientific American 1997; Feb: 86-93. PENNISI E, WILLIA N. Will Dolly send in the clones? Science 1997; 275: 1415-1416. SCHUPPLI CA, FRASER D, McDONALD M. Expanding the three Rs to meet new challenges in humane animal experimentation. Altern Lab Anim. 2004;32:525-532. WOLFENSOHN S, LLOYD M. Handbook of laboratory animal management and welfare. Oxford University Press, New York, Usa, 1994. Zakon o dobrobiti ivotinja. Zastupniki dom Hrvatskog dravnog sabora, Narodne novine 19/1999.

IZBOR IZ ZAKONA O DOBROBITI IVOTINJA (donesen od strane Zastupnikog doma Hrvatskoga dravnog sabora na sjednici 5. veljae 1999.)

XIII. ZATITA IVOTINJA ZA POKUSE I DRUGA ZNANSTVENA ISTRAIVANJA lanak 28. (1) Pokuse na ivotinjama mogu obavljati pravne osobe, utvrene ovim Zakonom na temelju rjeenja o dozvoli obavljanja pokusa, koje donosi Ministarstvo uz prethodno miljenje Ministarstva znanosti i tehnologije, i to radi, 1. istraivanja bolesti i tjelesnih tegoba ili prepoznavanja utjecaja fiziolokih i patolokih stanja u ovjeka ili ivotinje, 2. ispitivanja proizvodnih i drugih osobina i naina njihova unapreivanja za ivotinje u gospodarskom uzgoju i drugom uzgoju ivotinja, 3. prepoznavanja ugroavanja okolia, 4. ispitivanja nekodljivosti materijala ili proizvoda po ljudsko ili ivotinjsko zdravlje, ili na djelotvornost protiv ivotinjskih nametnika, 5. temeljnih istraivanja, 6. nastavne svrhe. (2) Pokusi na ivotinjama prema stavku 1. ovoga lanka mogu se dozvoliti samo ako se svrha istraivanja ne moe postii drugim doputenim znanstvenim metodama. (3) Pokusi na ivotinjama prema stavku 1. ovoga lanka mogu se dozvoliti samo ako se pretpostavljena bol, patnja ili ozljeda ivotinja moe etiki opravdati oekivanim rezultatima koji su od znaenja za ljude ili ivotinje odnosno znanost. (4) ivotinje za pokuse mogu se drati samo u posebnim nastambama s voditeljem nastambe i prema posebnim uvjetima. (5) Nad ivotinjama za pokuse mogu se obavljati samo odreene vrste pokusa. (6) Posebne uvjete za nastambe i nain dranja ivotinja za pokuse te vrste pokusa propisuje ministar. lanak 29. (1) Posjednici ivotinja za pokuse moraju te ivotinje obiljeavati i o tome voditi evidenciju. (2) Uvjete i nain voenja te obrasce za evidenciju iz stavka 1. ovoga lanka propisuje ministar. lanak 30. Koritenje ivotinja za pokuse zabranjeno je radi: - isprobavanja oruja, streljiva ili pripadajueg pribora, - istraivanja ili razvitka proizvoda od duhana i kemijskih sredstava za pranje i dezinfekciju predmeta ope uporabe. lanak 31. Pokuse na ivotinjama mogu obavljati visokokolske i znanstvenoistraivake ustanove te strune pravne osobe koje su registrirane za obavljanje pokusa na ivotinjama, ako ispunjavaju pretpostavke utvrene odredbama lanka 28. ovoga Zakona i sljedee uvjete: - da ishod pokusa kojem se tei, unato iscrpnim raspoloivim mogunostima nije dovoljno poznat ili je ponovno ispitivanje dvostrukim ili ponovljenim pokusom prijeko potrebno, - da ima zaposlene strune osobe sukladno odredbama lanka 33. ovoga Zakona, - da raspolae potrebnim prostorom, ureajima, opremom i drugim sredstvima za obavljanje pokusa nad ivotinjama, - da raspolae nastambama za ivotinje za pokuse i moe osigurati propisani nain dranja tih ivotinja, ukljuujui njegu, skrb i redovitu zdravstvenu zatitu. lanak 32. (1) U rjeenju o dozvoli obavljanja pokusa na ivotinjama utvruje se rok njegova vaenja i odreuje na prijedlog podnositelja zahtjeva voditelj pokusa i njegov zamjenik. (2) Voditelj pokusa ili njegov zamjenik moe se promijeniti na zahtjev pravne osobe koja obavlja pokuse, a promjenu utvruje Ministarstvo dopunskim rjeenjem. lanak 33. (1) Pokuse na ivotinjama mogu obavljati veterinari, a iznimno lijenici, agronomi - stoari, farmakolozi, stomatolozi ili biolozi. (2) Kirurke zahvate na ivotinjama u pokusu mogu obavljati ponajprije osobe sa zavrenim veterinarskim fakultetom, a osobe s visokokolskom naobrazbom biomedicinskog, agronomskog (stoarskog) ili prirodoslovno-matematikog (biologija) usmjerenja ako imaju

poloen ispit o radu s pokusnim ivotinjama. (3) Program ispita iz stavka 2. ovoga lanka propisat e ministar. (4) Voditelj nastambe sa ivotinjama za pokuse mora imati zavren veterinarski fakultet. (5) Iznimno, voditelj nastambe s laboratorijskim glodavcima za pokuse moe biti osoba iz stavka 1. ovoga lanka. lanak 34. Pokusi na ivotinjama za nastavne svrhe dozvoljeni su samo ako se ne mogu postii zadovoljavajui rezultati drugim nastavnim pomagalima (npr. slike, modeli, preparati i sl.), s tim da se za svaku skupinu u uobiajenom postupku moe upotrijebiti samo jedna ivotinja. lanak 35. (1) Ako se predvia trajanje pokusa na ivotinjama due od dozvoljenog, potrebno je sedam dana prije isteka dozvole produetak prijaviti Ministarstvu. (2) U prijavi iz stavka 1. ovoga lanka mora se navesti: 1. razlozi produetka pokusa, 2. vrsta i broj predvienih ivotinja, 3. mjesto, poetak i predvieno vrijeme trajanja produetka pokusa, 4. ime i adresu odgovornog voditelja pokusa i njegova zamjenika. (3) Ako se produuje nekoliko istovrsnih pokusa, dostatna je prijava jednog od njih, a u prijavi se navede broj ostalih pokusa. Na kraju svake godine Ministarstvu se mora prijaviti broj provedenih pokusa i broj upotrijebljenih ivotinja. (4) Ako se promijene podaci iz stavka 2. ovoga lanka tijekom pokusa, te se promjene moraju prijaviti Ministarstvu u roku od tri dana, osim ako je promjena bez znaenja za nadzor nad pokusom. (5) Za pridravanje odredaba ovoga lanka, pri obavljanju pokusa na ivotinjama, odgovoran je voditelj pokusa ili njegov zamjenik. lanak 36. (1) O tijeku pokusa na ivotinjama moraju se voditi zapisnici. (2) Zapisnike moraju potpisati osobe koje su provele pokuse, i voditelj pokusa. Uz zapisnike pohranjuju se i biljeke te uvaju tri godine, a na zahtjev Ministarstva moraju se dati na uvid. XV. KAZNENE ODREDBE lanak 38. (1) Novanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit e se za prekraj pravna ili fizika osoba ako: 1. obavlja radnje protivno lanku 5. toki 1., 3., 6. i 8. ovoga Zakona, 2. usmruje ivotinje protivno lanku 9. stavku 1. ovoga Zakona, 3. potie rast ivotinje dodavanjem hormona rasta u hrani (lanak 19. podstavak 1.), 4. dri ivotinje koje su zatiene Zakonom o zatiti prirode i divlje ivotinje kao ivotinje za drutvo (lanak 20. stavak 2.), 5. koristi ivotinje za pokuse protivno lanku 30. ovoga Zakona, 6. obavlja pokus i druga znanstvena istraivanja na ivotinjama protivno lanku 31. stavku 2. ovoga Zakona. (2) Za prekraj iz stavka 1. ovoga lanka kaznit e se novanom kaznom od 3.000,00 do 5.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi. lanak 39. (1) Novanom kaznom od 2.500,00 do 5.000,00 kuna kaznit e se za prekraj pravna ili fizika osoba ako: 1. obavlja radnje protivno lanku 5. toki 4., 5., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, 2. kolje ivotinju protivno lanku 10. ovoga Zakona, 3. postupa sa ivotinjom u klaonici protivno lanku 11. ovoga Zakona, 4. postupa pri prijevozu sa ivotinjama protivno lanku 13. i 14. ovoga Zakona, 5. postupa sa ivotinjama protivno lanku 18. ovoga Zakona, 6. postupa s divljim ivotinjama protivno lanku 21. ovoga Zakona, 7. postupa protivno lanku 23. ovoga Zakona, 8. ne osigurava uvjete iz lanka 24. ovoga Zakona, 9. uzgaja ivotinje za trgovinu protivno lanku 27. stavku 1. ovoga Zakona, 10. obavlja pokuse na ivotinjama protivno lanku 28. ovoga Zakona, 11. obavlja pokuse na ivotinjama protivno lanku 33. stavku 1., 2. i 4. ovoga Zakona, 12. obavlja pokus protivno lanku 34. ovoga Zakona. (2) Za prekraje iz stavka 1. ovoga lanka kaznit e se novanom kaznom od 500,00 do 1.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

lanak 40. (1) Novanom kaznom od 200,00 do 2.500,00 kuna kaznit e se za prekraj pravna ili fizika osoba ako: 1. postupa protivno lanku 5. toki 2. ovoga Zakona, 2. postupa sa ivotinjama protivno lanku 19. podstavku 2. ovoga Zakona, 3. prodaje ivotinje za drutvo osobama mlaim od 16 godina (lanak 20. stavak 3.), 4. vodi posebno sputane ivotinje, protivno lanku 25. ovoga Zakona, 5. ne obiljeava ivotinje sukladno lanku 29. ovoga Zakona, 6. obavlja pokuse na ivotinjama protivno lanku 32. stavak 2. ovoga Zakona, 7. obavlja pokuse na ivotinjama protivno lanku 35. ovoga Zakona, 8. ne vodi zapisnike o pokusima prema odredbi lanka 36. ovoga Zakona. (2) Za prekraj iz stavka 1. ovoga lanka kaznit e se novanom kaznom od 500,00 do 1.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

REZOLUCIJA SVJETSKOG LIJENIKOG UDRUENJA O UPORABI IVOTINJA U BIOMEDICINSKIM ISTRAIVANJIMA (Usvojena na 41. skuptini u Hong Kongu, rujna 1989.) Uvod Biomedicinska istraivanja prijeko su potrebna za zdravlje i dobrobit svakog pojedinca u naem drutvu. Napredak u biomedicinskim istraivanjima bitno je poboljao kakvou ivota i produio ivotni vijek u cijelome svijetu. Meutim, mogunost znanstvene zajednice da nastavi s nastojanjima za poboljanje zdravlja pojedinca i zajednice ugroena je pokretom koji trai ukidanje uporabe ivotinja u biomedicinskim istraivanjima. Taj pokret predvode skupine radikalnih aktivista za zatitu prava ivotinja, iji se pogledi znatno razlikuju od stavova javnosti i ija se taktika protee od sofisticiranog lobiranja, osnivanja zaklada, promidbe i kampanja s krivim informacijama, do napada na biomedicinske znanstvenoistraivake ustanove i na pojedine znanstvenike. Opseg nasilnih aktivnosti za prava ivotinja iznenauje. Samo u Sjedinjenim Amerikim Dravama skupine za zatitu prava ivotinja izvele su od 1980. godine vie od 29 prepada na amerike istraivake ustanove, ukrale vie od 2000 ivotinja, prouzroivi preko 7 milijuna dolara neposredne tete i unitivi godine znanstvenog istraivanja u tijeku. Skupine aktivista za zatitu prava ivotinja na slian nain djeluju u Velikoj Britaniji, Zapadnoj Europi, Kanadi i Australiji. Razne skupine u ovim zemljama prihvatile su odgovornost za postavljanje bombi u vozila, ustanove, skladita i privatne domove istraivaa. Nasilnost zatitnika prava ivotinja ima obeshrabrujui uinak na znanstvenu zajednicu u cijelom svijetu. Znanstvenici, istraivake orgnizacije i sveuilita bili su zastraeni te su mijenjali ili ak prekidali vane istraivake programe koji ovise o uporabi ivotinja. Laboratoriji su bili prisiljeni utroiti novac namijenjen istraivanjima za nabavu sofisticiranih sustava osiguranja. Mladi ljudi, koji bi se mogli posvetiti biomediicnskim istraivanjima, trae budunost u drugim zvanjima. Usprkos naporima mnogih skupina da zatite biomedicinska istraivanja od aktivista za zatitu prava ivotinja, odgovor na taj pokret je fragmentaran, nema dostatnu potporu i ponajprije je, obramben. Mnoge skupine unutar biomedicinske zajednice, zbog straha od odmazde, oklijevaju javno zauzeti stav o aktivizmu za zatitu prava ivotinja. Rezultat je toga da su istraivai potisnuti u obrambeni poloaj. Njihova se motivacija provjerava, a nunosst uporabe ivotinja u istraivanjima neprestatno se osporava. Iako su istraivanja na ivotinjama nuna za unapreenje medicinske skrbi za sve ljude, priznajemo da se mora osigurati i humani postupak s pokusnim ivotinjama. Treba propisati odgovarajuu izobrazbu cjelokupnog istraivakog osoblja i osigurati prikladnu veterinarsku skrb. Pokusi moraju udovoljavati svim pravilima za humano rukovanje, udomljavanje, skrb, postupak i prijevoz ivotinja. Meunarodne medicinske i znanstvene organizacije moraju razviti jau i vru kampanju kao odgovor na sve veu prijetnju za javno zdravlje, koju predstavljaju aktivisti za zatitu prava ivotinja. Mora se osigurati voenje i koordinacija te kampanje. Svjetsko lijeniko udruenje stoga obznanjuje sljedea naela: 1. Uporaba ivotinja u biomedicinskim istraivanjima nuna je za trajni napredak medicine. 2. Helsinka deklaracija Svjetskog lijenikog udruenja zahtijeva da se biomedicinska istraivanja na ljudima temelje na rezultatima pokusa na ivotinjama, ali zahtijeva i da se potuje dobrobit ivotinja na kojima se obavljaju istraivanja. 3. Nuno je humano postupati sa ivotinjama koje se upotrebljavaju u biomedicinskim istraivanjima. 4. Od svih istraivakih ustanova treba zahtijevati da se pridravaju svih osnovnih naela za humano postupanje sa ivotinjama. 5. Medicinska udruenja trebaju se oduprijeti svakom pokuaju da se uskrati odgovarajua uporaba ivotinja u biomedicinskim istraivanima, jer bi takvo uskraivanje ugrozilo skrb za bolesnike. 6. Iako se ne smije uskratiti pravo na slobodu govora, valja osuditi anarhistike elemente meu aktivistima za zatitu prava ivotinja.

7. Prijetnje, zastraivanje, nasilje i osobno uznemiravanje znanstvenika i njihovih obitelji treba osuditi u cijelome svijetu. 8. Treba traiti maksimalno usklaivanje napora meunarodnih ustanova za provoenje zakona kako bi se istraivai i istraivake ustanove zatitile od djelatnosti teroristike naravi.

MEUNARODNA NAELA ZA BIOMEDICINSKA ISTRAIVANJA NA IVOTINJAMA (International Guiding Principles for Biomedical Research Involving Animals, Council for International Organizations of Medical Sciences, Geneva, 1985.) OSNOVNA NAELA I. Nove spoznaje u biologiji i poboljanje sredstava za zatitu zdravlja i dobrobiti ljudi i ivotinja zahtijevaju izvoenje pokusa na ivim i zdravim ivotinjama razliitih vrsta. II. Kad god je mogue, treba umjesto izravnog pokusa primijeniti metode poput matematikih modela, kompjutorske simulacije i biolokih sustava in vitro. III. Pokusi na ivotinjama mogu se poduzeti tek nakon procjene njihova znaenja za zdravlje ljudi i ivotinja, te za napredak bioloke znanosti. IV. ivotinje odabrane za pokuse trebaju biti odgovarajue vrste i kvalitete i treba ih upotrijebiti najmanji mogui broj potreban za dobivanje znanstveno vrijednih rezultata. V. Istraivai i ostalo osoblje trebaju se ophoditi sa ivotinjama kao s biima koja osjeaju i smatrati etikim imperativom njihov valjan uzgoj i uporabu, te izbjegavanje ili svoenje na najmanju mjeru nelagode, patnje i boli. VI. Istraivaki trebaju pretpostaviti da postupci koji izazivaju bol u ljudi, izazivaju bol i u ostalih vrsta kraljenjaka, iako se o osjetu boli u ivotinja jo uvijek ne zna dovoljno. VII. Postupke koji ivotinjama mogu prouzroiti vie od asovite ili minimalne boli ili patnje treba izvoditi uz prikladnu sedaciju, analgeziju ili anesteziju, u skladu s prihvaenom veterinarskom praksom. Kirurki ili drugi bolni postupci ne smiju se provoditi na neanesteziranim ivotinjama koje su samo paralizirane kemijskim sredstvima. VIII. Odluke o odstupanjima od propisa iz lanka VII ne mogu donositi samo istraivai izravno ukljueni u pokus, nego ih (uz potivanje propisa iz lanaka IV, V i VI) mora donijeti ovlateno (nadzorno) tijelo. Takva odstupanja ne smiju se initi samo u svrhu nastave ili demonstracije. IX. Na kraju pokusa ili, ako je potrebno, jo tijekom pokusa, ivotinje koje bi inae trpjele estoku ili kroninu bol, patnju, nelagodu ili onesposobljenost koja se ne bi mogla umanjiti, moraju se bezbolno rtvovati. X. ivotinjama namijenjenim za biomedicinska istraivanja moraju se osigurati najbolji mogui uvjeti ivota. Njihov uzgoj treba nadzirati veterinar s iskustvom u radu s laboratorijskim ivotinjama. U svakom sluaju veterinarska skrb treba biti pristupana po potrebi. XI. Ravnatelj ustanove ili odjela u kojima se izvode pokusi na ivotinjama odgovoran je da istraivai i osoblje imaju odgovarajue kvalifikacije ili iskustvo za izvoenje pokusa na ivotinjama. Treba omoguiti i odgovarajuu obuku na radnome mjestu, koja mora sadravati dolinu i humanu brigu za ivotinje pod njihovim nadzorom.