1.

Osnove ekonomije uvod (saetak prve nastavne cjeline)

doc.dr.sc. Ksenija Vukovi

1.1.Podrijetlo rijei i znaenje pojma ekonomija

Pojam ekonomija antikog je podrijetla, s korijenom u grkim rijeima oikos (kua, kuanstvo) i nomos (zakon, pravilo, red), pa se pod tim pojmom oznaavalo praktino znanje vo enja kuanstva. Ujedno, grka rije oikonomia znai gospodarstvo ili privredu, odnosno upravljanje gospodarstvom ili privredom. Potrebno je istaknuti da je u zapadnim zemljama ekonomika (engl. economics) izraz kojim se uglavnom oznaava ekonomska teorija. On se razlikuje od izraza ekonomija (engl. economy) koji oznaava svaki poseban sustav organizacije za proizvodnju, raspodjelu, razmjenu i potronju dobara i usluga koji ljudi upotrebljavaju kako bi postigli odre eni ivotni standard (npr. govorimo o tome kakvo je stanje u hrvatskoj ekonomiji ili hrvatskom gospodarstvu kako funkcionira ekonomski sustav u naoj zemlji koliko je nezaposlenih, kakav je ivotni standard, koliki je BDP, kolika su porezna optereenja, koliko izvozimo itd.). Dakle, u hrvatskom jeziku jo koristimo izraze gospodarstvo i privreda u smislu ekonomskog sustava. U hrvatskom se jeziku izraz ekonomika uglavnom koristi u znaenju pojedine znanosti o gospodarskom stanju i gospodarskim odnosima, odnosno o djelovanju ekonomskih zakona u pojedinim gospodarskim granama ili poduzeu (npr. ekonomika poljoprivrede, ekonomika obrazovanja, ekonomika zdravstva, ekonomika poduzea).

1.2.Makroekonomija i mikroekonomija
Dva su osnovna podruja ekonomije: makroekonomija i mikroekonomija. Makroekonomija prouava gospodarstva neke zemlje kao cjelinu. U makroekonomiji se analiziraju varijable poput razine nacionalne proizvodnje (mjereno bruto domaim proizvodom) , gospodarskog rasta, ukupne zaposlenosti, ukupnih investicija, ope razine cijena i slino. elimo li stvoriti opu sliku o stanju gospodarstva neke zemlje, obino emo pitati nekoliko stvari koje se tiu makroekonomije: koliki je bruto domai proizvod po glavi stanovnika (mjera ukupne proizvodnje gospodarstva po glavi stanovnika), kolika je stopa nezaposlenosti, kolika je stopa inflacije (pitanje stabilnosti cijena, odnosno rasta cijena). Mikroekonomija analizira pojedinane pojave, veliine, odnose, akcije i posljedice u ekonomskom djelovanju proizvo aa i potroaa. Pitamo se, primjerice, je li poduzee poslovala profitabilno (tj. ostvarilo vee prihode od rashoda i izbjeglo stvaranje gubitka), imaju li pojedina hrvatska poduzea konkurentan proizvod koji mogu prodati na me unarodnom tritu i sl.

1.3.Polazni pojmovi za svladavanje osnova ekonomije

Inputi su proizvodi i usluge koji se upotrebljavaju u proizvodnji da bi se proizveli outputi. Outputi se sastoje od razliitih proizvoda i usluga koji se upotrebljavaju u krajnjoj potronji, ili pak za daljnju proizvodnju kao repromaterijal. Ekonomski resursi koji se upotrebljavaju kao inputi, a koji se tako er nazivaju i proizvodni initelji ili proizvodni faktori, odnose se na sve izvore koji se koriste u proizvodnji dobara (prirodni, proizvedeni i ljudski resursi). Uobiajeno je dijeliti ih u tri skupine: zemlja (prirodni izvori), rad i kapital. Ova podjela datira jo od Adama Smitha, kojeg nazivaju ocem ekonomije (napisao 1776. poznato djelo Bogatstvo naroda) budui da je prvi sustavno prouavao ekonomska pitanja i od kojeg smo batinili pojmove koje i danas koristimo. Zemlja je prirodni izvor u koji u ekonomskom smislu ubrajamo sve ono to koristimo u proizvodnji, poput nafte, plina, ruda, uma, vode i sl. Rad predstavlja ukupnost ovjekovih umnih i fizikih sposobnosti koje unosi u proizvodnju. Kapital ili kapitalna dobra su proizvedena dobra (npr. strojevi) koja se koriste u proizvodnji drugih proizvoda i usluga. Uobiajeno je poimanje kapitala vezano uz odre eni iznos novca za ulaganje u proizvodnju ili pokretanje biznisa, no u ekonomiji je to znaenje proireno i na materijalizirana (vidljiva i opipljiva) dobra te uvi amo da moemo kapital shvatiti dvojako: kao financijsku imovinu ili kao trajnu imovinu steenu temeljem ulaganja novca. Spomenimo i informaciju kao bitan resurs. Informacija ima svoju vrijednost i moemo je smatrati ekonomskim dobrom. U svakodnevnom ivotu znamo rei da onaj koji ima informaciju ima nerijetko i mo, a za poduzea ili individualne kupce potroae informacije o proizvodima ili uslugama koje namjeravaju kupiti ima veliko znaenje (koje su karakteristike stroja za proizvodnju ili raunala za osobnu uporabu). Problem s informacijama je taj to su one imperfektne ili nesavrene. Odluke se esto donose na temelju ogranienih informacija. Kad bismo imali vie informacija na raspolaganju mogli bismo uspjenije predvi ati i smanjiti rizik. Ekonomsko dobro je svaka stvar ili usluga koja je eljena i rijetka. Njime se zadovoljava odre ena ljudska potreba, to znai da se otklanja nezadovoljenost i postie odgovarajue blagostanje. Openito se ekonomska dobra dijele na proizvode i usluge. Opis usluga kao nematerijalnih proizvoda je invencija ekonomista, tako da moemo uti kako u irem smislu i usluge nazivamo proizvodima (npr. bankarski proizvod, turistiki proizvod i sl.). Sa stajalita informacijske ekonomije napomenimo izraz digitalna dobra. Digitalna dobra nemaju fiziku formu ili strukturu koja bi mogla biti fiziki konzumirana. O karakteristikama digitalnih dobara i pojavama na tom tritu bit e vie rijei u predavanju o utjecaju informacijsko-komunikacijske tehnologije na mikroekonomiju.

1.4. Oskudnost (rijetkost) i problemi izbora u ekonomiji

Moemo rei da je ekonomija kao znanost relativno novijeg datuma (18. st.) - ako uzmemo u obzir vremensku crtu u povijesti ljudske zajednice. Me utim, s ekonomskim problemima ovjek se susretao od samih poetaka drutvenog ivota pa ekonomske aktivnosti u praktinom smislu datiraju od najjednostavnijih oblika drutvenog i ekonomskog ivota u povijesti ovjeanstva prvobitne zajednice. ovjek se oduvijek susretao, pa se tako i danas susree, s problemom oskudnosti (rijetkosti). Naime, resursi su oskudni, nemamo ih u

neogranienim koliinama na koritenje i postavlja se praktino pitanje kako ih iskoristiti na nain da zadovoljimo to vie svojih potreba. Oskudnost, ogranienost, ili rijetkost, moe se promatrati u apsolutnom i relativnom smislu. U apsolutnom smislu sva su dobra ograniena jer ne postoje dobra koja bi priroda nudila u beskonano velikim koliinama. Stoga ogranienost u apsolutnom smislu za ekonomiju nije od posebnog znaenja. Za razliku od toga, za ekonomiju je vana relativna ogranienost ili relativna rijetkost dobra, to znai ogranienost dobara u usporedbi s ljudskim potrebama. Ovdje je bitno spomenuti da bismo itav ekonomski sustav mogli podijeliti na etiri komponente: 1. Proizvodnju 2. Raspodjelu 3. Razmjenu 4. Potronju Ono to pokree proizvodnju je potronja izazvana ljudskim potrebama. Dakle, smisao proizvodnje jest odgovoriti na potranju koja temelji na ljudskim potrebama. Na ovo se vee i pitanje raspodjele proizvedenim dobara (ravnomjerna neravnomjerna, pravedna nepravedna). Oskudnost tjera ljude da proizvode efikasno ostvariti to povoljniji odnos outputa i inputa. Osim pojma efikasnosti, u ekonomiji je vaan i pojam efektivnosti. Ovi su pojmovi srodni, ali nemaju isto znaenje te ih treba razlikovati. Efektivno znai proizvesti na nain da se postigne odre eni eljeni ishod, odnosno cilj, a ne samo da se proizvede efikasno. Primjerice, moe se proizvesti proizvod uz mali utroak materijala, ili neke druge proizvodne komponente, ali ako nema potranje za tim proizvodom na tritu niste ispunili zahtjev efektivnosti. Ili npr. u radu policije moemo promatrati njihovu efikasnost (koliko su uspjeli naplatiti kazni za prekraje) ili efektivnost (je li postignut odre eni cilj ili ishod npr. smanjenje stope kriminaliteta).

1.5. Tri temeljna pitanja u ekonomiji

to proizvoditi? Pitanje koje se postavlja na razini poduzea koji su to proizvodi i usluge za kojima postoji potranja, koji su usmjereni podmirivanju odre enih ovjekovih potreba, a ijom prodajom poduzea mogu ostvariti svoj dohodak. Svaka odluka nosi i odre enu posljedicu (oportunitetni troak, o kojem e biti rijei u nastavku) ako se poduzee odlui proizvoditi robu x, proputa priliku proizvoditi robu y. Nai poljoprivredni proizvo ai proizvode veinom itarice, ponajprije penicu. Pritom proputaju priliku proizvoditi neke druge kulture maline, kupine, ljenjak, lavandu, borovnicu i sl., za koje bi moda lake nali kupce. Kako proizvoditi? Ovo je vie tehniko pitanje kojim nainom, ili kojom tehnologijom proizvoditi da bi proizvodnja bila to efikasnija. Tehnologija trenutno poznati naini pretvaranja resursa u

outpute potrebne ekonomiji (Griliches, 1987). Tehnoloki napredak pojavljuje se u materijaliziranoj formi (unapre enje dizajna i kvalitete novih godita kapitalnih dobara i intermedijarnih dobara) i nematerijaliziranoj formi (znanstveni rezultati, nove organizacijske tehnike). Efikasnost u inenjerskom smislu znai da je proizvodni proces dostigao maksimalnu koliinu outputa koja je fiziki postiziva s trenutnom tehnologijom, uz zadanu fiksnu koliinu inputa (Diewert i Lawrence, 1999). Tehnika efikasnost je pomak prema najboljoj praksi ili eliminacija tehikih i organizacijskih neefikasnosti. Nema svaka forma tehnike efikasnosti i ekonomski smisao; postoji pojam alokacijske efikasnosti implicira profitno-maksimizirajue ponaanje od strane poduzea (na problem alokacije osvrnut emo se u okviru funkcija trita). Za koga proizvoditi? Poduzeima je bitno proizvesti proizvode i usluge za kojima postoji potranja na tritu. To znai da na tritu trebaju biti kupci odre ene kupovne moi kojima su zanimljivi proizvodi i usluge koje poduzee nudi. Ovdje se ukljuuje i pitanje raspodjele, odnosno distribucije mogu li si svi potencijalni kupci priutiti proizvode po cijenama koje se nude? Osim trita, koje ne poznaje socijalne kategorije, javlja se i onaj segment potranje koji se ne realizira kroz trite ve po principima solidarnosti, donacija i sl.

1.6. Oportunitetni troak

Svakodnevno se susreemo s potrebom donoenja odluka. Na nae odluke utjeu razliiti faktori, a gotovo uvijek postoji mogunost izbora. Odabirom jednog proizvoda ili usluge, propustili smo mogunost kupnje i koritenja nekog (ili nekih) drugog proizvoda ili usluge. Taj troak koji nastaje kod odluke da emo propustiti koristiti neke druge proizvode ili usluge naziva se oportunitetni troak. Oportunitetni troak je troak proputene prilike (engl. opportunity prilika). Vaim izborom da do ete na predavanje propustili ste mogunost dueg spavanja, odlaska na kavu i sl. Poduzee je odlukom da proizvodi hladnjake umjesto televizora propustilo priliku proizvodnje potonjeg. Vlada je donoenjem odluke da napuni proraun, uzela kroz posebni porez gra anima dio sredstava koji bi imali za troenje ime bi poduzea prodavala vie proizvoda i usluga. Dakle, oportunitetni troak postoji na svim razinama.

1.7.

Granica proizvodnih mogunosti

Kako je mogue iskoristiti resurse i ostvariti potencijalni output na razini ukupnog gospodarstva pokazuje nam krivulja proizvodnih mogunosti koju se zove i granica proizvodnih mogunosti (oznaimo je kraticom GPM). Svako drutvo raspolae odre enom razinom resursa (prirodnih rudna bogatstva, energenti, krajolik, bogatstva vode i sl., ljudskih broj radno sposobnih gra ana i njihov stupanj obrazovanja, kapital infrastruktura, tvornice, tehnologija) koje moe koristiti u potpunosti, ispod mogue razine iskoritenosti ili, rje e, iznad svojih mogunosti (npr. uz pretjerano koritenje prirodnih bogatstava). Proizvoditi na granici proizvodnih mogunosti znai koristiti sve raspoloive resurse.

Uz raspoloive resurse i trenutnu tehnologiju gospodarstvo moe proizvoditi razliite kombinacije dobara i usluga. Grafiki pokazujemo kombinaciju dvaju dobara.
Granica proizvodnih mogunosti
16 14
A B C

Topov i (u tisuama)

12 10

8 6 4 2
F E

0
0 1 2 3 4 5 6

Maslac (u milijunima tona)

Slika 1. Granica proizvodnih mogunosti Izvor: Samuelson, Nordhaus, str. 10. Proizvodnja je ograniena dostupnim resursima i tehnologijom. Ukoliko se svi raspoloivi resursi koriste u proizvodnji, uz nepromijenjenu tehnologiju, poveanje proizvodnje jednog dobra znai istovremeno smanjenje proizvodnje drugog dobra to se oznaava pomakom granici proizvodnih mogunosti. Oportunitetni troak je vrijednost roba ili usluge kojih smo se odrekli radi dobivanja nekih drugih roba ili usluga. Na primjeru na slici 1., ako privreda posluje u toki C i proizvodi 2 milijuna tona maslaca i 12 tisua topova, i eli sada proizvesti 3 milijuna tona maslaca, ona to moe jedino ako se odrekne proizvodnje 3 tisue topova.

1.8. Podjela rada i specijalizacija

Podjela rada postoji oduvijek u drutvenoj zajednici (podjela na muke i enske poslove, podjela na ratare i stoare i sl.). Upravo je podjela rada omoguila egzistenciju i opstanak ljudi. Od manufakturne proizvodnje zapoinje u proizvodnom procesu u modernom smislu podjela rada i specijalizacija. Podjela rada i specijalizacija omoguuju efikasniju proizvodnju. Kroz specijalizaciju je svakom pojedincu omogueno da da najbolje od sebe u poslu. Kroz podjelu rada postie se vea efikasnost.

1.9. Ekonomski sustavi

Ekonomski (gospodarski) sustavi mogu na razliite naine rjeavati temeljna ekonomska pitanja. Ekonomski sustavi koje poznajemo u praksi su: trini, naredbodavni (planski, komandni) i mjeoviti. Trino gospodarstvo stavlja na prvo mjesto trite i njegove funkcije. Trite je mehanizam preko kojeg kupci i prodavatelji odre uju cijenu i koliinu nekog dobra. Trite tako er

omoguuje davanje odgovora na temeljna ekonomska pitanja to, kako i za koga proizvoditi, pa trite moemo promatrati kao regulator trino organiziranog ekonomskog sustava. Tu regulaciju trite postie preko svojih osnovnih funkcija: 1. 2. 3. 4. 5. selektivne, alokacijske, distribucijske, informacijske i razvojne.

Trite provodi uinkovitu selekciju potrebnih proizvoda. Naime, proizvedena dobra se realiziraju procesom razmjene na tritu. Djelovanjem ponude i potranje formira se trina cijena koja usmjeruje proizvo ae vo ene profitom na proizvodnju onih dobara i usluga koje potroai potrauju, odnosno koji su potrebni sa stajalita drutva kao cjeline. Moemo rei da trite selektira najbolje proizvode, najbolje poslovne odluke i najbolja poduzea. Pojam alokacije jedan je od vanijih u ekonomiji. Problem optimalne alokacije gospodarskih resursa svodi se na iznalaenje takve kombinacije initelja u proizvodnji svakog proizvoda i usluge koja osigurava najvei efekt uz dani utroak initelja. Proizvo ai koje vodi vlastiti interes maksimalizacija profita provode za sebe djelotvornu alokaciju initelja proizvodnje i efikasan izbor proizvodnih postupaka ne vodei rauna o utjecaju takvog izbora na gospodarstvo kao cjelinu. Me utim, oni ine upravo ono to je nuno da bi se na razini gospodarstva kao cjeline postigla optimalna alokacija raspoloivih resursa te da bi se primijenila optimalna tehnologija. Npr. faktor rada, odnosno radna snaga u nekom gospodarstvu bit e alocirana granama u kojima se proizvode proizvodi ili usluge za kojima postoji potranja na tritu. Trite djeluje kao najdjelotvorniji informacijski mehanizam ekonomskog sustava. Ono osigurava maksimalnu ekonomiju informacija jer se svaki sudionik u sustavu ograniava na onaj dio informacija koje su njemu potrebne, a svi skupa donose odluke koje su u skladu s opim gospodarskim optimumom. Me utim, valja imati na umu da trite postie optimalna rjeenja i djeluje kao uspjean automatski regulator samo ako su ispunjene izvjesne vrlo restriktivne pretpostavke koje u zbilji uglavnom nisu ispunjene, pa se sustav reguliranja gospodarskih tijekova mora dopuniti i drugim mehanizmima regulacije. Trite nema osobinu socijalne efikasnosti, tako da se pitanja poput jednakosti i pravednosti rjeavaju ili pokuavaju rijeiti izvan trita, kroz mjere drave i drugih institucija. Distribucija dobara oduvijek je bila predmetom sukoba interesa i borbe svake zainteresirane strane za to veim udjelom. U trinom gospodarstvu osnovna pitanja: to, kako i za koga proizvoditi, rjeava trite. U stvarnosti ipak ne vidimo ista trina gospodarstva jer nema zemlje koja ne intervenira na neki nain u gospodarstvo. Moemo to vidjeti iz primjera SADa, zemlje s naglaenom komponentom trita, kako intervenira u gospodarstvo spaavajui bankarski sektor velikim sredstvima iz dravnog prorauna, to se kosi s principima slobodnog trinog gospodarstva. Alternativni sustav koji je moemo rei i nestao iz svjetske ekonomske zbilje je plansko ili komandno ili naredbodavno gospodarstvo u kojem je temeljna ekonomska pitanja rjeavala drava (danas prisutno primjerice u Kubi, Sjevernoj Koreji). Ekonomski sustav uvijek je u interakciji s politikim sustavom i drutvenim (socijalnim) aspektima sustava. Gleda li se odnos politikog i ekonomskoga sustava tada moemo rei da se trino gospodarstvo pojavljuje u demokratskim politikim ure enjima,

komandno (naredbodavno, plansko) u jednostranakim sustavima demokracijom socijalistiko ili komunistiko drutveno ure enje.

nedostatnom

Sve socijalistike zemlje su unato specifinostima i raznolikostima uvjeta razvoja, imale jedinstvene temeljne teorijske osnove na kojima su organizirale ekonomski i politiki ivot: dravno vlasnitvo kao prevladavajui oblik vlasnitva ili drutveno vlasnitvo (biva Jugoslavija), centralizirano planiranje koje je odluujue djelovalo na ekonomiju, vrlo zakanjelo uoavanje prednosti trita kao komponente ekonomskog razvoja, negiranje trinog karaktera radnog resursa, zasnivanje sustava raspodjele na principu raspodjele prema radu, zapostavljenost i potiskivanje privatnog sektora i svakog poduzetnitva u drugi plan (poljodjelstvo, zanatstvo i dr.), jaka centralizirana dravno-politika vlast, jednostranaki politiki sustav. Kina predstavlja poseban sluaj jer je u ekonomskom sustavu provela reforme ka trinome gospodarstvu (o emu svjedoi sve vanija pozicija Kine u svjetskoj ekonomiji visoke stope rasta, prvi u svijetu po izvozu), a istodobno je zadrala nedemokratski jednostranaki sustav.

1.9. Kako funkcionira ekonomski sustav od jednostavnijeg ka sloenijim prikazima U ekonomskom sustavu su dvije osnovne ekonomske jedince: poduzea i kuanstva. U poetnoj, krajnje pojednostavnjenoj shemi ekonomskoga sustava moemo vidjeti njihov suodnos. Proizvo ai (poduzea) prodaju dobra, a potroai (kuanstva) ih kupuju, dok s druge strane potroai prodaju radnu snagu i druge initelje proizvodnje koje proizvo ai kupuju (slika 2). Prodaja i kupnja obavljaju se posredovanjem novca, pa tako u gospodarstvu postoje dva tijeka: tijek dobara koji se kree u jednom pravcu i tijek novca ili novanih dohodaka koji se kree u suprotnom smjeru. Na taj nain potrone jedinice razmjenjuju s proizvodnima svoje usluge za novac, kojim od proizvodnih jedinica kupuju dobra za svoju potronju.
novac (renta, nadnica, kamate, profit) zemlja, rad, kapital

PODUZEA

KUANSTVA

Slika 2. Tijek proizvodnih faktora i novca izme u poduzea i kuanstava

Poduzeima su za proizvodnju potrebni proizvodni faktori koje e u procesu razmjene morati platiti. Novac kojim plaaju proizvodne faktore predstavlja dohotke za subjekte koji u razmjeni sudjeluju ponudom proizvodnih faktora. Dohoci mogu biti u obliku rente (naknada za koritenje zemlje, prostora), nadnice (naknada za angairanje rada), kamata (naknada za posu eni financijski kapital) i profita (naknada poduzetnicima za ono to su uloili u poduzetniki pothvat). Ovo je krajnje pojednostavnjeni model u kojem sudjeluju samo poduzea i kuanstva razmjenjujui proizvode, usluge i proizvodne faktore na pripadajuim tritima. Trita moemo podijeliti na: - trita proizvodnih faktora, - trita proizvoda i usluga, - financijska trita. Na tragu naeg jednostavnog modela dolazimo do prikaza (slika 3) na kojem su dva tipa trita: trite proizvoda i usluga te trite proizvodnih faktora.
POTRANJA za proizvodnim faktorima TROKOVI proizvodnje PONUDA proizvodnih faktora DOHODAK potroaa

trite faktora proizvodnje

novac (renta, nadnice, plaa, kamate, profit) zemlja, rad, financijski kapital

PODUZEA dobra i usluge novac PRIHODI PONUDA proizvoda i usluga trite dobara i usluga

KUANSTVA

TROKOVI POTRANJA za proizvodima i uslugama

Slika 3. Tijek razmjene izme u poduzea i kuanstava Izvor: Beni, str. 82.

Koritena literatura: Beni, ., Osnove ekonomije, kolska knjiga, Zagreb, 2004. Kari, M., Mikroekonomika, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006. Kovaevi, B., Osnove poslovne ekonomije, Mikrorad, Zagreb, 2001. Mankiw, N. G., Osnove ekonomije, Mate i Zagrebaka kola ekonomije i menadmenta, Zagreb, 2006. Pindyck R. S., Rubinfeld, D.L., Mikroekonomija, Mate d.o.o., Zagreb, 2005. Samuelson, P., Nordhaus, W., Ekonomija, 18. izdanje, Mate, Zagreb, 2007.