NOAS BIH MOGAO NAPISATI Noas bih mogao napisati najtunije stihove.

Napisati, na primjer: "No je posuta zvijezdama, trepere modre zvijezde u daljini." Noni vjetar krui nebom i pjeva. Noas bih mogao napisati najtunije stihove. Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela. U noima kao ova bila je u mom naruju. Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba. Voljela me, a ponekad i ja sam je volio. Kako da ne volim njene velike nepomine oi. Noas bih mogao napisati najtunije stihove. Misliti da je nemam, osjeati da sam je izgubio. Sluati no beskrajnu, jo mnogo duu bez nje. I stih pada na duu kao rosa na panjak. Nije vano to je ljubav moja ne sauva. No je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini. Dua je moja nesretna to ju je izgubila. Kao da je eli pribliiti, moj pogled je trai. Srce je moje trai, a ona nije uza me. Ista no u bijelo odijeva ista stabla. No mi, od nekada, nismo vie isti. Vie je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio! Moj glas je traio vjetar da takne njeno uho. Drugome. Pripast e drugome. Ko prije mojih cjelova. Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oi. Vie je ne volim, zaista, no moda je ipak volim? Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug. I jer sam je u noima poput ove drao u naruju, dua je moja nesretna to ju je izgubila. Iako je to posljednja bol koju mi zadaje A ovo posljednji stihovi koje za nju piem. Pablo Neruda